nedjelja, 29. srpnja 2018.

S LJUBAVLJU, SIMON, Becky Albertalli

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.
[eng. Simon vs. The Homo Sapiens Agenda]


Može li zabavan teen rom-com ispuniti sva očekivanja (a i više od toga) vezana uz to da je zabavan teen rom-com, a istovremeno biti i must read knjiga o toleranciji i prihvaćanju drugačijeg za apsolutno sve uzraste? Može!

Upoznajte Simona: Simon je sasvim običan tinejdžer, koji vrijeme krati odlascima u školu i druženjem sa svojim prijateljima Nickom, Leah i, odnedavna, Abby. Simon je, također, zaljubljen. Već neko vrijeme dopisuje se jednim dečkom i misli da su stvarno kliknuli. A evo u čemu je kvaka: taj dečko zove se Blue i ide u istu školu kao i Simon, ali... pa, stvar je u tome da ga Simon zapravo nikada nije upoznao (osim preko poruka koje izmjenjuju putem weba) i ne zna tko je on točno. Što se Simona tiče, Blue bi mogao biti bilo tko od vršnjaka koje svakodnevno susreće u školi, mogao bi čak biti netko koga poznaje u stvarnom životu. No, dok sanjari o tome tko bi Blue mogao biti, Simon se previše ne zamara tim pitanjem - barem ne sve dok mu jedan kolega iz škole, koji je slučajno vidio Simonove mailove Blueu, zaprijeti da će otkriti Simonovu vezu ako mu Simon ne pomogne da se približi Simonovoj prijateljici Abby.

Možda vam ovo sad zavuči kao tipična teen zavrzlama tko-se-kome-sviđa, uz uobičajene teen spletke koje uz to idu, ali ovaj je zaplet tek početak radnje ovog romana, koji unutar svojih korica skriva puuuuno više od onog što vam zaplet daje naslutiti.

Prisiljen izaći iz svoje comfort zone puno prije no što je to planirao, Simon će se morati suočiti s promjenama na koje nije spreman i kojima je, ako ćemo iskreno, izrazito nesklon. Tu je također i problemčić oko toga da Simon zapravo još nikome nije priznao da je gej, a sada će to možda morati napraviti puno prije no što je planirao. Da ne spominjemo da je u sve upleten i drugi dečko, koji također još nije izašao iz ormara. Kako s čitavom situacijom izaći na kraj na najbolji mogući način? Simon nije siguran, ali nešto će već morati smisliti - & hope for the best.

Ova preslatka ljubavna priča natjerat će vas da se zaljubite u njene likove mnogo prije no što oni sami shvate da su zaljubljeni jedan u drugog. Iskrena, zabavna i moderna, ova priča naprosto pršti svim duginim bojama i stvara u vama neponovljiv, ugodno pozitivan osjećaj, koji će uz vas ostati i dugo nakon što ju pročitate.

Likovi su ovdje - svi do jednog - vrlo realistični i lako se s njima povezati. Sva ona zbunjenost i nesigurnost koja prati odrastanje i sazrijevanje sadržana je u ovim likovima i njihovim međusobnim odnosima i utkana je u njihove korake koji vode prema neponovljivim prvim ljubavima i prvim hrabrim istupanjima iz zona udobnosti.

A ispod sve te zabave i romantike, tu je i važna priča o pronalaženju svojeg mjesta u svijetu i određivanja samog sebe i svog identiteta, kao i prihvaćanja istog. Jako mi se svidjelo to što Simon propitkuje ono što smo si mi sami, kao društvo, nametnuli kao nekakvu normu, pri čemu svakog tko se u tu normu ne uklapa automatski gledamo kao nekakvog čudaka. I onda tom 'čudaku' još namećemo obavezu da nam svoje 'čudaštvo' mora najaviti.

"Usput, što misliš, zar se ne bi svi morali autati? Zašto je strejt norma? Svatko bi se trebao opredijeliti za ovo ili za ono i svima bi trebalo postaviti to veliko, neugodno pitanje jesi li strejt, gej, bi ili što već. Samo kažem."

Doista, koja je svrha autanja? Zašto bi ljudi čija je seksualna orijentacija drugačija od heteroseksualne morali to svima objavljivati? Samim tim činom, odnosno zahtijevanjem istog, govorimo im da nisu normalni, da su drugačiji i da to što su drugačiji moraju obavezno pred svima proklamirati. Ako si bijeli heteroseksualac, okej si, ali ako nisi, obavezno izrecitiraj tko si, što si i s kim bi htio spavati. Glupo, nije li?

"Svakako je iritantno što je strejt norma (i bijela boja kože, kad smo već kod toga) i što samo ljudi koji ne pristaju u taj kalup moraju razmišljati o svojem identitetu."

"Bijela rasa ne bi smjela biti norma, baš kao što ni strejt ne bi smjelo biti norma. Norma ne bi uopće smjela postojati."

Izlazak iz nametnutih društvenih kalupa i normi ono je što ovaj roman promiče i ono je o čemu mislim da je važno da današnji klinci i tinejdžeri što više čitaju: kako bi, možda, jednog dana stvorili društvo u kojem neće biti važno koje si boje kože i voliš li više dečke ili cure. Što više pišemo i čitamo i slušamo o prihvaćanju drugačijeg, toleranciji i ljubaznosti, veće su nam šanse da kao društvo takvi i postanemo.

Ono što mi se također jako svidjelo je to što Simon otvoreno priča o promjenama i problemu prihvaćanja tih promjena od strane drugih. Ljudi imaju tu tendenciju da te prihvate kao određenu osobu i svaku promjenu koju na tebi vide gledaju s čuđenjem, kao da je zabranjeno (ili nečuveno!) mijenjati se.

"E, eto baš to. Svaki vražji put to radi. Oboje to rade. Strpaju me u kutiju i kad god gurnem poklopac da je otvorim, oni ga opet zalupe. Kao da se ništa u vezi sa mnom ne smije promijeniti."

Morali bismo naučiti prihvaćati činjenicu da se ljudi mijenjaju i da imaju na to pravo. Simon nam može pokazati kako, a nadam se da ćemo moći čitati o sve više i više likova poput njega. Jer, u promjenama je ljepota, baš kao i u prihvaćanju tih promjena. Teen godine su one godine u kojima se najviše mijenjamo, najviše učimo sami o sebi i pokušavamo pronaći naš vlastiti identitet. Ovakvi romani pokazuju nam ne samo da je to normalno i okej, nego nas uče i kako da budemo tolerantniji i obazriviji prema promjenama i razlikama koje vidimo kod drugih.

"...ljudi su zaista nalik kućama s prostranim sobama i malim prozorčićima. I možda je to zapravo dobro, kako nikad ne prestaju iznenađivati jedni druge."

Simon je predivan lik, a njegova je priča predivna priča. Zabavit ćete se kao nikad do sad, zaboljet će vas zubi od slatkoće, uživat ćete u sjajnom društvu i osjećat ćete se pozitivno čitavo vrijeme dok čitate. Ova knjiga će vas učiniti sretnima. Ozbiljno. Morate ju pročitati - jednostavno MORATE.

nedjelja, 22. srpnja 2018.

IZGUBLJENA SVJETLOST, Jill Santopolo

Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. The light we lost] 


Ljubavna priča Lucy i Gabea započinje na najtragičniji dan novije svjetske povijesti: 11. rujna 2001., u New Yorku. Dok se životi gase i pepeo diže svuda oko njih, Lucy i Gabe utjehu pronalaze jedno u drugome, pokrećući u tom trenutku iskru ljubavi koja će trajati još godinama poslije.

"Postoje trenuci koji promijene putanju ljudskih života. Za mnoge od nas koji smo tada živjeli u New York Cityu taj je trenutak bio 11. rujna. Što god radila toga dana, bilo bi važno, bilo bi urezano u moje pamćenje i utisnuto u moje srce. Ne znam zašto sam te upoznala tog dana, ali znam da ćeš, zato što sam te upoznala, zauvijek biti dio moje osobne povijesti."

Iako ne završe odmah zajedno (zbog raznih okolnosti), nakon nekog vremena Lucy i Gabe ipak uplove u jednu vrlo turbulentnu i intezivnu vezu. Nažalost, zbog odabira koje oboje moraju, svaki za sebe, napraviti, njihovi putevi prisiljeni su razdvojiti se. Barem na neko vrijeme.

U godinama koje dolaze, Lucy i Gabe povremeno će se susretati, pa onda opet razdvajati. Oboje će život voditi svojim putem i oboje će taj život izgraditi na različite načine. A opet, oboje će cijelo vrijeme nekako čekati da im se putevi ponovno spoje. Pitanje je samo kada će se to dogoditi i na koji način, te hoće li njihova ljubav uspjeti preživjeti sva doba razdvojenosti.

Ne znam jeste li gledali film 'Remember me' s Robertom Pattinsonom i Emilie de Ravin u glavnim ulogama, ali radnja ovog romana upravo me na njega podsjetila. Radnja tog filma također se vrti oko jednog mladog para i također je vezana uz događaje od 11. rujna 2001., samo obrnutim redoslijedom. Mislim da je motivacija obaju autora, i filma i ove knjige, bila da unesu dašak svjetlosti u događaje koje pamtimo samo u mračnim nijansama. Jesu li u tome uspjeli i koliko je opravdan njihov izbor ovog tragičnog događaja da oko njega ispletu svoje priče, tema je o kojoj bi se mogla lomiti koplja, stoga bolje da u to ne ulazimo.

Roman je pisan u prvom licu, Lucynom, i to na način da se ona obraća direktno Gabeu, kao da mu piše ljubavna pisma ili mu jednostavno priča o svom životu i njihovoj zajedničkoj prošlosti. Zbog takvog načina pisanja, odmah vam je jasno da cijela priča ide u nekom smjeru u kojem ćemo Gabea ponovno susresti i da nas na mjestu na kojem će se to dogoditi čeka nešto značajno. Zašto mu Lucy sve ovo govori i zašto baš na taj način? Što mu se dogodilo? Je li mrtav? Je li u opasnosti? Je li sve to dio neke strašno duge ispovijedi koju mu mora na neki način poslati jer ga ne može drugačije kontaktirati? Ili se možda radi o zavjetima koje izgovara uoči njihova vjenčanja? Ne znamo, ali znamo da je u pitanju NEŠTO i to nešto veliko.

Roman je prožet emocijama i sav je u nekom melankoličnom ozračju, koje ponekad oteče u sretnije, a ponekad u tužnije vode. U Lucynoj priči sadržan je čitav njen život i ona ga iznosi pažljivo, detaljno i bez ikakve poštede prema ljudima u svom životu niti prema sebi samoj. Lucy je svjesna da su i ona i Gabe napravili neke krive poteze i da su oboje tu gdje jesu zbog izbora koje su napravili i okolnosti koje su ih na te izbore natjerale. Iskreno, u više sam ih navrata oboje htjela zadaviti zbog tih izbora, kao i zbog djetinjastog načina na koje su ih činili.

Jedna stvar mi samo nikako nije jasna. Naime, da moj partner mora otputovati na nekoliko mjeseci zbog nečega čime se želi baviti, ili da njegov posao jednostavno zahtijeva česta putovanja i puno izbivanja, sve što bih ja na to rekla je: okej. Da, veze na daljinu su možda teške i potrebno je puno truda i kompromisa da ih se održi na životu, ali nisu nemoguće. Zato me strašno nervira to što, kada se likovi u knjigama suoče s ovakvim situacijama, njihova je reakcija uvijek, ali baš uvijek, histeriziranje, drama, plač i - neizbježno - prekid. Zar se mora biti zajedno baš svake minute svakog sata ili je vezi kraj? Suludo.

(Dakle, ne, Lucy, Gabe te nije ostavio. Gabe je OTPUTOVAO. TI si odlučila da to znači kraj. I onda odlučila u svakoj prilici plakati zbog svog odabira.)

No, likovi i njihovi upitni odabiri na stranu, ova je priča zaista lijepo ispričana. Poglavlja su kratka i posve su ispunjena osjećajima, a svako novo poglavlje tjera vas da nastavite čitati ne bi li otkrili što se dalje dogodilo i saznali hoće li se priča Lucy i Gabea ponovno spojiti u jednu, jedinstvenu priču. (Da vam iskreno kažem, ja sam navijala da se to ne dogodi. #TeamDarren :))

Lucy i Gabe su poput noćnog leptira i udaljenog svjetla. Koliko god bili udaljeni, ne mogu si pomoći a da se jedno drugome konstantno ne približavaju, bez obzira što bi se mogli opeći. Neke su ljubavi, pretpostavljam, jednostavno takve. Ne možeš ih zaboraviti i ne možeš ugasiti njihov žar, koliko god se trudio i s koliko god ga ledene vode polio. Takve se ljubavi, ponekad, pobrinu same za sebe, a njihovi akteri uvijek nađu put jedno k drugome. Ma koliko trajalo.

Ponekad, na djelu je jednostavno "Sudbina nasuprot slobodnoj volji. Možda oboje."

A ponekad "Slobodna volja, unatoč našoj sudbini."

Što je od navedenog bilo ključno za Lucy i Gabea i jesu li se uspjeli ponovno spojiti, pročitajte i saznajte.

ponedjeljak, 16. srpnja 2018.

SNJEŽNO SLJEPILO, Ragnar Jónasson

Izdavač: Znanje, 2018.
[isl. Snjoblinda] 
1. roman u serijalu 'Mračni Island'


Nakon 'Jedinog sjećanja Flore Banks', u kojem se dio radnje odvija na norveškom otočju Svalbard, odlučila sam još malo ostati na hladnom sjeveru. Čitalački put odveo me u Siglufjörður, malo mjesto na sjeveru Islanda, puno zanimljivih ljudi i još zanimljivijih tajni.

Priča prati mladog policijskog detektiva Arija Thora Arasona, koji za svoje prvo radno mjesto nakon diplome odabire Siglufjörður. Siglufjörður se ispostavi kao mjesto na koje se Ariju, naviklom na život u Reykjaviku, isprva prilično teško naviknuti. Sušta suprotnost Reykjaviku, ovo malo ribarsko selo potpuno je izolirano, u njemu obitava tek šačica ljudi koji se međusobno dobro znaju i općenito je to vrlo mirna sredina.

'Ovdje se nikada ništa ne događa.'

Mrak, usamljenost i odvojenost od svega utječu na Arija i više no što on sam primjećuje, a kada se uskoro u Siglufjörðuru ipak nešto dogodi, a Ari bude uvučen u istragu oko toga, shvatit će da se, osim s lažima i tajnama koje ovo mjesto skriva, mora boriti i s vlastitom tjeskobom i paranojom koju ovo mjesto u njemu potiče.

Radnja ovog romana u početku se odvija sporo, postupno nas upoznavajući s likovima i mračnim ledenim krajolikom u koji su smješteni. Siglufjörður me, kao mala sredina u kojoj svatko zna svakoga, podsjetio malo na romane tipa 'Umorstva u Midsomeru', ali lagano odvijanje radnje koje je za takve romane tipično, ovdje se negdje oko polovice posve promijeni i roman preraste u vrlo napet i brz triler.

Priča se ovdje grana na nekoliko odvojenih priča koje pratimo istovremeno: pratimo Arija Thora i njegove prve dane na novom poslu, pratimo dio ostalih stanovnika Siglufjörðura, koji će (prije ili kasnije) s Arijem ukrstiti puteve, te pratimo neodređenu priču o zločinu za koji ne znamo je li već počinjen ili se tek treba dogoditi, niti tko su akteri. Kako se sve ove priče spajaju i povezuju, tako raste i napetost samog romana, a radnja se počinje odvijati sve brže i brže. Ljubiteljima sporijih kriminalističkih noira zanimljiviji će možda biti prvi dio romana, dok će ljubiteljima fast-pacing trilera biti možda zanimljiviji drugi dio. Kako sam ja ljubitelj i jednog i drugog, za mene je ovo win-win situacija. :)

Lik Arija Thora jako je zanimljiv i vrlo lako vam se uvuče pod kožu. (Što drugo uopće očekivati od lika kojem je ime Thor! :D) Iako nije niti Avenger niti bog groma, Ari Thor ima ono nešto što ga čini sjajnim književnim junakom. Kao mlad i neiskusan policajac na svom prvom slučaju, Ari se trudi dati sve od sebe kako bi mu početak karijere bio što bolji, sve se vrijeme boreći s prošlošću koju teško ostavlja za sobom i sumnjama da je napravio krivi izbor kada je pristao doći raditi u Siglufjörður. S istragom koja postaje sve kompleksnija iz sata u sat, i s klaustrofobijom i neodređenim osjećajem paranoje koje u njemu izaziva ovaj mračan gradić koji mu je privremeno postao dom, pred Arijem nije nimalo lak posao - ali on će dati sve od sebe da ga obavi na najbolji mogući način.

Od likova do samog mjesta radnje, plus mrvica noira i onog tipično noirovskog ozračja, ovaj je roman ispunjen svim najboljim sastojcima za odličan kriminalistički triler. Također, ovo je tek prvi u nizu romana s temom mračnog Islanda u kojima ćemo se imati prilike družiti s Arijem Thorom.

Zaboravite na chick-lit i lagane limunade, ovog ljeta na plažu se nose - i čitaju - trileri. Oni su odličan predah od ljetnih vrućina i savršen kompanjon za ono vrijeme najjačeg sunca kada se povlačimo u hladovinu. A što vas može bolje rashladiti od hladnog zimskog sjevera Islanda? Ništa! Pročitajte, svakako pročitajte.

nedjelja, 15. srpnja 2018.

OKSA POLLOCK: POSLJEDNJA ZVIJEZDA, Anne Plichota & Cendrine Wolf

Izdavač: Lumen, 2018.
6. knjiga u serijalu o Oksi Pollock
[franc. La Dernière Etoile]
 

Fantastičan serijal o neobičnom skrivenom svijetu - Edefiji - koji je s našim, poznatim svijetom, uvijek u ravnoteži, i djevojčici koja je odabrana kao iduća čuvarica te ravnoteže u ovom je romanu stigao do svoga kraja. Šesti (i ujedno posljednji) roman u serijalu odvest će njegovu glavnu junakinju, Oksu Pollock, u najvažniju od svih dosadašnjih avantura.

Kako bi spasila oba svijeta - i Edefiju i Izvanjsko, a time i sve koje voli, Oksa se mora suprotstaviti zlom i veoma moćnom Orthonu - i poraziti ga. Ova misija spašavanja morat će se odviti na svim krajevima svijeta, a od Okse će tražiti da još jednom da sve od sebe (a i više od toga) kako bi pomrsila Orthonove planove. Srećom, Oksini su vjerni prijatelji jednako hrabri kao i ona sama, i zajedničkim će trudom pokušati stati Orthonu na kraj - koliko god da ih to koštalo.

Pred Oksom je ovdje puno toga NAJ: najvažnija avantura, najopasniji pothvat, najteže odluke i najneizvjesniji ishodi.

Serijal o mladoj Presvijetloj Oksi Pollock u relativno je kratkom vremenu osvojio čitatelje diljem svijeta. Iako su se autorice u početku mučile s odbijenicama od gotovo svih francuskih izdavača, Anne Plichota i Cendrine Wolf serijal o Oksi odlučile su izdati samostalno i lokalno podijeliti njegove prve primjerke zainteresiranim čitateljima. Ta se odluka pokazala vrlo dobrom, jer je golemi broj vjernih čitatelja i fanova Okse Pollock kasnije uspio natjerati i izdavače da konačno prepoznaju potencijal ovih romana i izdaju čitavu seriju, koja je do sada dosegla već šesti nastavak, postigla međunarodni uspjeh i opcionirana je za filmsku adaptaciju.

Ono zbog čega se velik broj mladih čitatelja zagrijao za ovaj serijal upravo je sama Oksa. Oksa je centralni, i naslovni, lik svakog od romana, djevojčica koja je izabrana da bude nova Presvijetla svoje domovine i tu domovinu dovede do novog razdoblja prosperiteta, ali ona je također i tipična tinejdžerica koju muče tipični tinejdžerski problemi i s kojom se mnogi čitatelji mogu poistovjetiti. Poput većine svojih vršnjaka, Oksa je ponekad hrabra, a ponekad neodlučna, ponekad neovisna, a ponekad joj je potrebna podrška i pomoć obitelji i prijatelja, koji su uvijek tu da joj to i pruže.

Originalna priča, zanimljiva magična stvorenja i simpatični likovi glavni su aduti ovog serijala, zbog kojih ga je lako zavoljeti. Puno se toga dogodilo otkako smo Oksu prvi put sreli, bilo je puno avantura, pobjeda i poraza kroz koje smo ju slijedili i puno promjena koje smo na njoj vidjeli. Oksine su pustolovine koji put bile brze i uzbudljive, koji put teške, koji put uzrujavajuće, no sve su te pustolovine od Okse načinile djevojku koja je sad i dovele ju na mjesto na kojem jest: u posljednju avanturu. Je li spremna za nju? Oksa ni sama nije sigurna, ali svejedno će se hrabro upustiti u što god da uslijedi. Na kraju, sudbina oba svijeta koja voli o tome ovisi.

Ovaj roman lijepo je zamišljeno finale serijala i sam serijal sjajno zaokružuje. U najuzbudljivijem nastavku do sad, sve maske padaju, na sva pitanja daju se odgovori, svi misteriji se rješavaju i sudbina dvaju svjetova dobiva konačan rasplet. Kako će se točno rasplesti, pročitajte i saznajte.

ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

JEDINO SJEĆANJE FLORE BANKS, Emily Barr

Izdavač: Profil, 2018.
[eng. The one memory of Flora Banks] 


Flora Banks ima sedamnaest godina i od svoje desete godine pati od anterogradne amnezije. To znači da Flori praktički ne funkcionira kratkoročno pamćenje, odnosno njeno kratkoročno pamćenje nikada ne prijeđe u dugoročno, već ispari nakon samo nekoliko sati. Do svoje desete godine života, Flora se sjeća svega - ali sva sjećanja nakon toga samo izblijede iz njenog uma i nestanu.

Kako bi doskočila tom problemu, Flora si ostavlja poruke koje svako malo iznova čita i svako malo se iznova upoznaje s vlastitim životom. Njen život vrti se u istom vrtlogu uvjerenosti da je desetogodišnjakinja, iznenađenja i zbunjenosti kada shvati da nije, i znatiželje da otkrije tko je sad i što se s njom događa.

A onda jedne večeri Flora poljubi dečka na plaži i zapamti to. To sjećanje i taj dečko uliju joj novu nadu da se njeno stanje možda popravlja i da joj se život možda mijenja, a zbog te mogućnosti Flora će dobiti novu snagu i novu hrabrost da napravi nešto što se nikada nije usudila napraviti i da prijeđe sve granice koje joj je njena bolest, tj. njeno stanje, nametnulo.

Ne mogu ni zamisliti kako je to buditi se svakog jutra i biti prisiljen ponovno sam sebe upoznavati. I ne samo svakog jutra, već i po nekoliko puta u istom danu. Djeluje veoma zastrašujuće.

Flora je svom problemu doskočila na originalan način oslanjajući se na jedinu osobu na koju se doista i mogla osloniti - sebe samu. Jer, kada ni sam ne znaš tko si i gdje si, kako možeš vjerovati ljudima oko sebe da će ti uvijek reći istinu? Bilo iz straha ili iz osjećaja da te moraju pod svaku cijenu zaštititi, ljudi će ti često tajiti određene stvari. Stoga je najbolje da osmisliš način na koji ćeš sam sebi ostavljati poruke o onome što misliš da ti je bitno, a Florin sistem poruka samoj sebi zbilja je zapanjujuć - i vrlo dobro osmišljen.

Zanimljivo je bilo zajedno s Florom otkrivati tko je Flora uopće i što se s njom događa. Florin život, koji se naizgled ne čini pretjerano misterioznim, zapravo skriva mnoge tajne, zakopane duboko u Florinim nepouzdanim sjećanjima i komadićima Florine prošlosti koje drugi od nje skrivaju (neki s najboljim namjerama, ali ipak).

Potrebno je puno hrabrosti za uopće suočiti se svakim danom s problemom poput Florinog, a hrabrost je ono čega Flora u sebi ima napretek. Za nekoga tko je u toj mjeri hendikepiran (da tako kažem), da se teško sam na sebe oslanja, Flora je zapanjujuće hrabra i snalažljiva. Mnogi od nas, koji se u sva svoja sjećanja mogu bez problema pouzdati i čiji um ne skriva nikakve varke, nikada se ne bi usudili napraviti neke stvari koje je Flora napravila i zakoračiti putem kojim je ona krenula. Iako tek tinejdžerica, većinom uplašena i zbunjena, kada treba čvrsto uzeti uzde života i usmjeriti ga u željenom pravcu, Flora ne oklijeva, nego odmah krene onamo kamo je naumila, tek se povremeno podsjećajući na svoju životnu mantru: 'Flora, budi hrabra'.

Flora je izuzetno zanimljiv lik, a njena je priča jednako tako izuzetna. Ponekad teška, ponekad tužna, ali vječno optimistična i puna nade, ova je priča jedna od onih koje zavoliš i prije no što si to shvatio i kojih se uvijek rado sjetiš. Ona te, također, natjera i da više cijeniš male stvari koje vjerojatno niti ne primjećuješ, a za koje bi Flora dala sve samo da joj ostanu u sjećanju i da ih može samostalno raditi.

Emotivna i iskrena, ova priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pripremite se i za smijeh i za suze, ali pripremite se, prije svega, na jednu sjajnu životnu avanturu koju nećete tako lako zaboraviti. Ova je priča ovdje da ostane u našem dugoročnom pamćenju, čak i kada ju Flora zaboravi. <3

četvrtak, 5. srpnja 2018.

SVE ŠTO ZNAM O TEBI, Karen Cleveland

Izdavač: Profil, 2018.
[eng. Need to know] 


Kad si s nekim u vezi čitavo desetljeće, od toga dobar dio u sretnom braku, i kada zajedno imate četvero djece, pomisliš da nema toga što ne znaš o toj osobi. Da te ništa ne može iznenaditi.

Iznenađenje! Može.

Vivian Miller u dugom je i sretnom braku s Mattom. Matt je savršen otac, i savršen suprug. Razumije ju bolje od ikoga, i suosjeća s njom kada pati od previše stresa izazvanog napornim poslom. Viv je, naime, analitičarka CIA-e, dio protuobavještajne skupine koja pokušava razbiti mrežu ruskih agenata spavača u SAD-u. I na korak je da joj to i uspije.

Ali, kada konačno napravi taj posljednji korak, među fotografijama na kojima bi trebali biti ruski agenti Viv pronađe i fotografiju vlastitog supruga. Zašto je njegova fotografija ondje i kako se ondje uopće našla? Jesu li ga Rusi iz nekog razloga odabrali kao metu? Možda zbog nje? Ili... Ili njen suprug uopće nije onaj za koga se predstavlja.

Je li moguće dijeliti čitav život s nekim, bez da ga uopće poznaješ? Koliko zapravo poznajemo ljude koji su nam najbliži, s kojima mislimo da nemamo tajni? Je li opravdano zavaravati bliske nam ljude kako bismo ih zaštitili? Do koje granice?

Sva su ova pitanja pitanja na koja ćemo odgovore pronaći u ovoj knjizi. A kako više doznajemo o okolnostima u kojima se radnja u njoj odigrava, ti će se odgovori mijenjati. A baš kada pomislimo da smo konačno dobili onaj pravi odgovor, nešto će se dogoditi i uvjeriti nas da to još nije to. Ima tu još - još puno toga zbog čega ćemo nastaviti zagrizati u ovaj slasni književni kolač.

Prvijenac Karen Cleveland napet je špijunski triler, čitajući kojeg ćemo sumnjati u baš sve i svakoga, sa svakom stranicom sve željniji otkriti što se to tu, dovraga, događa. Nabijen pravom dozom akcije i misterija, ovaj roman neodoljivo podsjeća na TV seriju 'Homeland' (a ako ste pogledali zadnju sezonu te serije, podsjetit će vas još i više. Ruski agenti spavači i teorije zavjere? Zvuči poznato? Heck yes! :))

Knjiga je kratka, napetosti i uzbuđenja joj nikako ne nedostaje, zbog čega se jako brzo čita. Što je i dobro jer naprosto obiluje prevratima i cliffhangerima zbog kojih ju je teško prestati čitati. Neki su dijelovi možda predvidivi, ali se svejedno sjajno uklapaju u priču. Svašta možete pomisliti dok čitate ovaj roman, ali, budući da je autorica i sama provela niz godina radeći kao analitičarka u CIA-i, sigurno je da jako dobro zna o čemu piše.

Trileri su ove godine itekako popularni, a dobre stare špijunske igre između Amerikanaca i Rusa nikada se nećemo zasititi. Nek' vam je u slast! Dosvidanja :)

srijeda, 4. srpnja 2018.

PRIČE O ČUDNOVATIMA, Ransom Riggs

Izdavač: Lumen, 2018.
[eng. Tales of the Peculiar] 


"Molim vas, uživajte u ovim Pričama - bilo bi najbolje pred vatrom što pucketa u hladnoj noći, s mrkomedvjedom koji hrče pod vašim nogama, no nemojte zaboraviti na njihovu osjetljivu narav te, ako morate čitati naglas (što toplo preporučujem), pobrinite se da vam je publika čudnovata."

Ove uvodne riječi riječi su Millarda Nullingsa, koji će svima vama koji ste se već imali prilike družiti s čudnovatim štićenicima gospođice Peregrine biti već poznat, a možda već i dobar prijatelj. Ako još ne znate tko je gđica Peregrine niti tko su njeni čudnovati štićenici, ne brinite, jer znanje o njima nije vam prijeko potrebno da biste uživali u ovoj knjizi (koja radnjom nije povezana s ostatkom serijala), ali, kad uhvatite priliku, svakako ih se potrudite upoznati. 

Priče o čudnovatima koje je Millard ovdje prikupio i same su čudnovate, lijepe su i bajkovite i donose još jedan dašak čarobnog čudnovatog svijeta pred naše željne oči. Kroz ove zanimljive i magične pripovijesti upoznat ćete čitav splet najraznolikijih likova, koji će vas osvojiti svojim najneobičnijim karakteristikama.

Među koricama ove knjige upoznat ćete, tako, skupinu veoma pristojnih i ljubaznih ljudoždera, jednu sasvim neobičnu princezu, djevojčicu koja se hrabro hvatala ukoštac s najužasnijim mogućim noćnim morama - i uvijek ih pobjeđivala, dječaka koji je poznavao jezik mora - i kojega je more slušalo, te još mnogo nadasve zanimljivih i neobičnih likova. A tu je također još i niz čudnovatih golubova, te fantastična priča o prvoj ymbryne, koja je meni osobno jedna od najdražih koje su ispričane u ovoj knjizi.

Uživala sam čitajući ovu zbirku priča o raznolikim čudnovatima s raznih dijelova svijeta, koja me, bar nakratko, vratila u svijet čudnovatih Ransoma Riggsa. Kao što sam već spomenula na početku, priče nemaju dodirnih točaka s originalnom trilogijom, svaka je priča samostalna priča s određenom poukom, sličnija kojoj od bajki braće Grimm nego priči o Miss Peregrine i njenim čudnovatim štićenicima. 

Također, ovu zbirku ne prate čudnovate fotografije, ali je prate jako lijepi čudnovati crteži i ilustracije. Iako radnjom ova zbirka nikako nije povezana s trilogijom o Miss Peregrine, neke ćete likove i naročito mjesta prepoznati kao ona koja su posjetili junaci spomenute trilogije ili su ih barem spominjali u svojim avanturama. 

Fanovi serijala, svakako pročitajte, a preporučam i svima ostalima koji vole bajkovite i poučne priče, pisane na najčarobniji mogući način.

nedjelja, 1. srpnja 2018.

S ELEANOR OLIPHANT JE SVE U NAJBOLJEM REDU, Gail Honeyman

Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. Eleanor Oliphant is completely fine] 


Prvijenac autorice Gail Honeyman i roman dobitnik književne nagrade Costa za najbolji debitantski roman 2018. godine priča je o neobičnoj mladoj ženi koja na svoj specifičan način pokušava nadvladati uobičajene životne prepreke.

Eleanor Oliphant tridesetogodišnjakinja je s ožiljcima na licu i duši. I dok se oni na njenom licu jasno vide, ožiljci koje nosi u sebi duboko su zakopani i Eleanor se strašno trudi potisnuti ih što ih dublje i na njih nikada ne misliti. Njen život sastoji se od niza rutina koje si je sama nametnula i zbog kojih joj se čini da je s njenin životom sve u najboljem redu. No, tu će rutinu nenadano prekinuti jedan starčić koji je doživio nezgodu baš u vrijeme kad je Eleanor odlazila s posla, u pratnji kolege Raymonda.

Nakon što pomognu starčiću, Eleanorini putevi sve se češće počnu križati s Raymondovima, a njen život u potpunosti ispadne iz kolotečine i počne vrludati za nju još neistraženim putevima srdačnih međuljudskih odnosa i pravog prijateljstva. Povučena i nepristupačna Eleanor počne se pretvarati u novu, otvoreniju osobu, koja joj se k tome i jako sviđa, ali prije no što uspije postati nova Eleanor, morat će se pomiriti sa starom Eleanor i duhovima prošlosti koje ta Eleanor nosi sa sobom.

Životno putovanje Eleanor Oliphant vrlo je zanimljiva, vrlo emotivna i na dijelove potresna priča o mladoj ženi koja je zbog načina na koji je odrasla i kako je odgajana izrasla u pomalo društveno neprilagođenu (ono što bismo najbolje zapravo mogli nazvati 'socially awkward') osobu.

Eleanor je ekscentrična, ali i vrlo draga, zabavna i zapravo predivna osoba, s kojom se bilo jako lijepo družiti. Drugi ju smatraju čudakinjom, ali kada pročitate Eleanorina razmišljanja o tome što je zapravo u svemu tome tako čudno - primjerice, kada na dar dobije balon Spužva Boba, Eleanor nema pojma što bi taj lik trebao predstavljati, a kada ju drugi nakon toga pogledaju s nevjericom jer im nije jasno kako netko još nije čuo za Spužva Boba, Eleanor se zapita zašto se popularnost žute poluljudske spužve s izbočenim zubima smatra normalnim, a nju gledaju kao čudnu - ne možete se ne složiti s njom.

Eleanorina priča je topla priča o prihvaćanju, prelaženju preko životnih prepreka i osobnom rastu i razvoju. To je također i priča o ljubaznosti, prijateljstvu i prihvaćanju drugačijih od sebe, ali i priča o nošenju s traumama iz djetinjstva i prevladavanju istih. To je snažna priča o snažnoj ženi, koja možda nije normalna u konvencionalnom društvenom smislu onoga što se smatra normalnim, ali ta njena ne-normalnost samo ju čini još boljom osobom i zanimljivijim likom.

U Eleanorinom životu nije sve fun & games, ima tu mnogo tuge i boli s kojom se ona teško nosi, ali njena je priča unatoč svim teškim situacijama veoma pozitivna, zrači vedrinom i nadom u bolje sutra. Eleanorina će vam priča pokazati kako prava ljepota dolazi iznutra, kako ti prijatelj ušeta u život baš onda kada ga najviše trebaš i kako se ponekad, iako ne izgleda dobro na prvu, sve ipak poklopi onako kako bi trebalo. Naravno, potreban je i određen trud da bi se to tako poklopilo, ali ništa nije nemoguće. Treba samo pokušati.

Svakako pročitajte ovu neobičnu priču i upoznajte Eleanor. S Eleanor nije baš sve u najboljem redu, ne odmah, ali bit će. Pridružite joj se na putu do toga.

SAVRŠENI, Cecelia Ahern

Izdavač: Profil, 2018.
Nastavak romana 'Nesavršeni'
[eng. Perfect] 


Savršena Celestine North više nije savršena. Sad je daleko od toga, u bijegu pred vlastima i pred sustavom u koji je čitav svoj život vjerovala. A vlasti su, na čelu sa sucem Crevanom, koji ju je proglasio smrtnim neprijateljem društva, veoma željne što prije ju uhvatiti i ne prezaju ni pred čim da to i postignu.

Silom udaljena od obitelji i odbačena iz svog života i svega što joj je bilo poznato i gdje se osjećala sigurno, Celestine će pomoć i podršku morati potražiti na drugim mjestima. Odabrana kao simbol promjene u društvu koje je još uvijek previše uplašeno da tu promjenu započne, Celestine ne zna točno kome vjerovati, jer svi ju žele iskoristiti za neke svoje ciljeve. Ipak, postoji nekoliko ljudi na koje se uvijek može osloniti, a za sve ostalo pobrinut će se sama. Budućnost društva u kojem živi u Celestineinim je rukama, a ona je veoma odlučna u namjeri da tu budućnost osigura.

Nastavak distopijskog hita za mlade Cecelije Ahern uzbudljiv je roman, ispunjen akcijom, romantikom, prijateljstvom, ali i izdajama i prevratima. Iako se čitav roman odvija u prilično kratkom vremenskom razdoblju, puno se toga u njemu dogodi, da uopće nemate dojam da je prošlo tako malo vremena od događaja iz 'Nesavršenih'.

Celestine u ovom nastavku staje na čelo pokreta za promjenu, koji želi svima ukazati da ideal savršenstva koji njihovo društvo tako pomno njeguje i čije kršenje tako strogo kažnjava, zapravo ne postoji. Nitko nije savršen, ponajmanje vlasti koji se služe svakojakim trikovima i podlim djelima ne bi li osigurale da se provodi njihova volja, ma kakve bile posljedice i ma tko zbog toga stradao. Iako je često zbunjena i uplašena, onda kada je potrebno Celestine hrabro ustaje i svojim primjerom pokazuje drugima kako se treba boriti protiv ugnjetavačkog sustava. Djevojka koja je ne tako davno gajila jednaku privrženost savršenstvu kao sudac Crevan, sada shvaća da je živjela u nepostojećoj utopiji, prihvaća svoje nesavršenosti i spremna je zavoljeti ih, jer zna da ju upravo one čine osobom kakva doista jest.

'Savršeni' su sjajan nastavak 'Nesavršenih', kulminacija ovog serijala i njegov logičan, i sjajan završetak. Na sebi svojstven način, Cecelia je i ovdje ispričala životnu, romantičnu i posebnu priču na kakve smo od nje i navikli i kakve volimo čitati. Njen izlet u žanr distopije, ako mene pitate, rezultirao je samo uspjehom, i već se veselim njenim idućim izletima, njenim uobičajenim romanima ili - možda još jednoj distopiji? - što god napisala, znam da ću je s užitkom nastaviti čitati.