BLACKOUT, Marc Elsberg

Izdavač: Egmont, 2018.

[orig. Blackout]

Osvrnite se oko sebe i promotrite koliko je stvari u vašoj neposrednoj okolini ovisno o električnoj struji. A sad razmišljajte globalno. Da nestane struje na čitavom kontinentu, i da taj nestanak potraje, makar i samo nekoliko dana, što bi se dogodilo?

Bez struje nema Interneta, nema računala, nema mobilnih mreža. Nema grijanja, ne rade hladnjaci, pećnice, zamrzivači, što znači da nam se dobar dio hrane počinje kvariti. Ne rade benzinske crpke, ergo, nema goriva, pa nema ni prijevoza. Nema ni javnog prijevoza: tramvaja, podzemne željeznice, vlakova. Ne rade pumpe za vodu, pa nema ni tekuće vode, kanalizacije, vode za piće. Ne rade strojevi u bolnicama, ne rade bankomati, niti kase u dućanima, nema naplate karticama. Što mislite, koliko bi vam dugo potrajala gotovina koju trenutno imate u novčaniku?

Crni scenarij nestanka struje opisuje u ovom romanu Marc Elsberg. Pišući ga, Elsberg je obavio iscrpno istraživanje, razgovarao s gomilom stručnjaka o gomili hipotetičkih situacija, a rezultat je nevjerojatno stvaran roman spekulativne fikcije koji nas upoznaje s činjenicom koliko smo zapravo ovisni o električnoj struji i upozorava nas na mogućnost organiziranog napada s ciljem da nam istu oduzme. Koliko je ovaj roman stvaran govori i činjenica da je Elsberg zamoljen sudjelovati i predstaviti svoje pronalaske na raznim simpozijima vezanim uz sigurnost informacijskih sustava. Njegov cilj bio je navesti nas da se zapitamo što bi se dogodilo da svijet ostane bez struje, a, vjerujte, nakon što pročitate ovaj roman, to ćete si pitanje doista i postaviti - i to ne jednom.

Priča počinje iznenadnim nestankom struje tijekom obične vožnje automobilom. Odjednom, semafori prestanu raditi, što dovede do automobilske nesreće. Ovdje susrećemo i Piera Manzana, centralnog lika kojeg ćemo slijediti kroz ostatak romana.

Manzano je stručnjak za informacijske tehnologije, bivši hakerski aktivist koji, nakon nestanka struje, bude jedan od prvih koji uoči tragove koji vode do onoga što je dovelo do nestanka. Zbog njegove hakerske prošlosti, vlasti mu nisu baš sklone odmah povjerovati, stoga je Manzano čas tretiran kao junak, čas kao sumnjivac. No Manzano se uskoro pokaže i kao jedina osoba koja bi mogla zaista otkriti tko stoji iza svega - ali i kako spriječiti daljnje napade i vratiti struju.

Od prve stranice, ovaj je roman napeta i brza utrka s vremenom, tijekom koje pratimo događaje u raznim dijelovima Europe, upoznajući golem splet likova koji se pokušavaju nositi sa sve većim opasnostima uzrokovanima nestankom struje. Osim osnovnih stvari, poput opskrbe hranom i vodom, lijekovima, komunalnih usluga, itd., diljem Europe raspiruju se sve žešći nemiri i sukobi. Vlade su na rubu snaga, stanovništvo na rubu pucanja. Struje nema tek nekoliko dana, a svijet je pao u totalni kaos.

Ako je Elsbergov cilj bio osvijestiti ljude koliko ovisimo o struji i električnoj energiji i kakve sve opasnosti njen nestanak na duže vrijeme sa sobom nosi, taj je cilj itekako ispunjen. Struja je jedna od onih stvari koje uzimaš zdravo za gotovo. Uvijek je tu, uvijek ju koristimo. A koristimo je za - doslovno - sve. Možda najslikovitiji opis u kakav problem upadnemo bez struje u ovom romanu je onaj u kojem Elsberg opisuje kako bez struje nije moguće plaćati karticama, već samo gotovinom. A budući da nema struje i ne rade bankomati, gotovinu možeš podići jedino u banci. A budući da ne rade benzinske crpke, zbog čega nema goriva, banka ne može doći do novih zaliha gotovine i dopremiti ih u svoje poslovnice. Pa si zaglavljen u situaciji da, iako imaš novca na računu, do njega nikako ne možeš doći. A cijena doslovno svega, u anarhiji i kaosu, samo raste.

Čak i ako niste ljubitelj trilera, ovaj adrenalinom nabijeni i nevjerojatno brz roman mogao bi vam privući pažnju. Ako ni zbog čeg drugog, onda zbog svoje vrlo, vrlo stvarne i aktualne teme. Ovdje nema mučnih ubojstava kakva smo navikli inače viđati u romanima ovog žanra, ali problematika nestanka na struje i svi problemi koje to sa sobom nosi i više su no dovoljni i i više no realistično prikazani da vam, bar na tren, zalede krv u žilama.

Garantiram vam da ćete se, idući put kad nestane struje i kada počnete tražiti pokoju svijeću da vam rasvijetli sobu dok se struja ne vrati, sjetiti ovog romana i bar malo štrecnuti. I nadati se da se scenarij opisan u romanu nije počeo ostvarivati. ;)

___________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2vTGBqM

MEDVEDGRAD, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2018.

[šved. Björnstad]

"Jedne kasne večeri potkraj ožujka jedna je mlada osoba uzela dvocijevku, otišla u šumu, prislonila pušku nekome na čelo i povukla okidač.

Ova priča govori o tome kako je do toga došlo."

Dobrodošli u Medvedgrad - grad koji je, takoreći, svijet zaboravio, mali grad ni po čemu posebnom poznat niti uspješan, grad koji na rubu opstanka održava još jedino hokej i ljubav njegovih stanovnika prema tom sportu. Hokej je ono zbog čega se Medvegrad nekoć davno izdigao iz blata, ono po čemu je nekoć davno čak bio i slavan. Ali to već dugo vremena nije baš tako. Godine su sa sobom sve hokejaške uspjehe odnijele u zaborav, i Medvedgrad danas, takoreći, diše na škrge.

Njegova tvornica još je jedino mjesto koje zapošljava lokalno stanovništvo, ali u njoj radi sve manje i manje ljudi, sve više ih postaje nepotrebna radna snaga. Lokalne prodavaonice odavno je uništio dolazak supermarketa, opstaju još jedino prodavaonice sportske opreme (čitaj: hokejaške opreme) i opreme za ribolov. Jedina svijetla točka u svoj toj besperspektivnosti i čemeru hokejaški je klub Medvedgrad, odnosno njegova juniorska ekipa, koja je prvi put u dugo vremena izborila polufinale državnog prvenstva i ima šanse proći u finale, pa čak i osvojiti prvenstvo. A onda - samo je nebo granica!

"Hokej je samo blesava igra. Posvećujemo joj godinu za godinom, ne nadajući se da ćemo nešto dobiti zauzvrat. Gorimo, krvarimo i plačemo, potpuno svjesni da je najviše što nam taj sport može pružiti, nepojmljivo šturo i bezvrijedno, samo nekoliko izoliranih trenutaka transcendencije. I ništa više.

Ali, dovraga, od čega se drugoga život sastoji?"

Za klince koji igraju, osvojiti prvenstvo ostvarenje je sna - sna koji bi značio i buduću uspješnu karijeru u hokeju. Za sve ostale, osvajanje prvenstva znači, doslovno, sve: bolja budućnost, dolazak sponzora, gradnja hokejaške akademije, obnova klizališta, ulaganja u grad i pozicioniranje Medvedgrada na kartu bitnih mjesta u svijetu. Medvedgrad bi postao uspješan grad, grad u koji ljudi žele doći, a ne iz njega bježe, grad pobjednika, grad koji nešto znači. A sve što je potrebno da bi takav Medvedgrad zaživio je pobjeda u dvije utakmice.

No pressure.

Da bi Medvegrad pobijedio u ovim utakmicama, potrebni su mu dobri igrači. A, srećom, juniorska ekipa ove je godine i više no dobra - dečki su naprosto sjajni! Sasvim je sigurno da će ostvariti snove svoga grada. Grad naprosto odiše zajedništvom i timskim duhom.

A onda jedan od ključnih igrača juniorske momčadi počini zločin. I tu grad počinje pokazivati svoje pravo lice.

Jer, vidite, zločin je zločin. Nema veze tko ga je počinio, ta osoba mora za njega odgovarati. Ali, kada se radi o nekome tko je bitan za zajednicu, o 'zlatnom dečku' hokejaške ekipe, ljudi su skloni progledati mu kroz prste i opravdati njegove postupke do točke u kojoj će čak i posve zanijekati da je nešto uopće učinio. A time će ujedno pokazati i da ih za žrtvu, koja je također dio njihove zajednice i dio njihovog grada, uopće nije briga.

"Ne treba nam dugo da jedni druge uvjerimo kako čovjeka treba prestati doživljavati kao čovjeka. A kada dovoljno ljudi šuti dovoljno dugo, nekoliko glasova može stvoriti dojam da svi vrište."

Backman je u ovom romanu fantastično portretirao čitavu jednu zajednicu ljudi, s tim da je svoj fokus namjerno stavio na one koji se u tu zajednicu ne uklapaju.

"Ana je bila tornado. Oštri klin sa sto lica u zajednici u kojoj se od tebe očekivalo da s lakoćom uđeš u okrugle rupe."

Ovaj roman čini čitav splet živopisnih likova, od kojih ćete neke zavoljeti odmah, neke nikada, a neke ćete prvo neko vrijeme mrziti, pa onda berzerezvno zavoljeti i obrnuto. A dok se svi ovi likovi međusobno bore za i oko hokeja, njihov grad kao da stoji sa strane i igra ulogu još jednog, dodatnog, lika - onog koji utjelovljuje sve vrline i mane jedne male, zatvorene zajednice.

Backmanov Medvedgrad me i prečesto podsjetio na bilo koji grad, bilo koju sredinu u Hrvatskoj. I ovdje si ljudi rado vole mazati oči jednokratnim sportskim uspjesima, da ne bi vidjeli kako ništa drugo oko njih u njihovoj zemlji ne valja. Tvornica je tako malo da ih se jedva i sjećamo, onih par koje još opstaju jedva se drže, ljudi masovno odlaze, svakog dana sve više njih, a jedino vrijeme u kojem se oni koji su ostali uspiju ujediniti je kada se treba okupiti i proslaviti neki sportski uspjeh. Samo što ti uspjesi nama sa sobom ne donesu i sve ono čemu se nadaju građani Medvedgrada - potraju koji trenutak, izgore i kao da ih nikada nije ni bilo. A nas ostave na istom mjestu, s istim problemima.

[SPOILER ALERT!: U idućih nekoliko odlomaka nalazi se određeni spoiler, pa ako ne želite na njega naletjeti, preskočite dio i nastavite čitati kod END SPOILER ALERT]

Osim što je slikovito prikazao i jedan grad i raznoliki splet sjajno okarakteriziranih likova unutar tog grada, Backman je u ovom romanu sjajno iznio i kritiku društva, pogotovo u dijelu u kojem opisuje kako se javnost, institucije i sami ljudi u nekoj zajednici odnose prema zločinu silovanja. Vidjeli ste to na tisuće puta i sami: žrtva mora proći kroz pakao kako bi dokazala da se zločin stvarno i dogodio, mora se nositi s nevjericom, podbacivanjima, upiranjima prstom, omalovažavanjem, pa nerijetko i osudama društva. Jer se krivo obukla, jer se krivo ponašala, jer ovo, jer ono. I fascinantno je koliko je malo potrebno da ljudi, umjesto počinitelja, počnu kriviti žrtvu.

"Riječi su male stvari. Nitko njima ne misli ništa loše.

Zato nitko ne pita što je dječak učinio. Ali čim djevojka počne govoriti, prekidaju je s pitanjima o tome što je ona učinila. Je li se popela stubama ispred ili iza njega? Je li na krevet legla svojevoljno ili je na to bila prisiljena? Je li si sama raskopčala košulju? Je li ga poljubila? Ne? Je li mu onda uzvratila poljubac? Je li pila alkohol? Je li pušila marihuanu? Je li rekla ne? Je li mu to jasno dala do znanja? Je li dovoljno glasno vrištala? Je li se dovoljno snažno opirala?"

"Moraju prikupiti sve informacije, kažu dok postavljaju isto pitanje deset puta na različite načine, kako bi provjerili hoće li ona promijeniti odgovore. Ovo je ozbiljna optužba, podsjećaju je, kao da je problem zapravo u optužbi."

A kada je ta optužba usmjerena prema 'zlatnom dečku' zajednice, od usmjeravanja krivnje na žrtvu do čiste i nepatvorene mržnje potrebno je još manje.

"Mržnja može biti jako poticajna emocija. Svijet postaje mnogo razumljiviji i mnogo manje strašan kad sve i svakoga podijelite na prijatelje i neprijatelje, nas i njih, dobro i zlo. Da biste najlakše ujedinili grupu ljudi, ne treba vam ljubav, jer ljubav je teška. Ona je zahtjevna. Mržnja je jednostavna."

Backman je naprosto sjajno opisao ono što se dogodi svakoj ženi koja nekoga optuži za silovanje.

"Tako kad stigne noć, a istine se prošire, nitko u Medvedgradu na svojim mobitelima ili računalima ne tipka 'Maya', pišu 'M'. Ili 'mlada žena'. Ili 'drolja'. Nitko ne priča o 'silovanju', svi pričaju o 'navodima'. Ili 'lažima'. Počne od 'ništa se nije dogodilo', dođe na 'ako se išta i dogodilo, bilo je sporazumno', i eskalira do 'ako i nije bilo sporazumno, može kriviti jedino samu sebe; što je mislila da će se dogoditi ako se napije i ode s njim u njegovu sobu?'. Počne sa 'željela je to' i završi sa 'zaslužila je to'."

Ljudi vole dijeliti vlastitu pravdu, koja se manje tiče onoga što se stvarno dogodilo, a više aktera u tom događaju. Ako je onaj koga optužuju voljeni član društva, koga briga ako je stvarno nešto i učinio? Koga briga za žrtvu? Osim toga, sigurno je nešto učinila da ga na to natjera. Za njega će cijela stvar postati samo neugodnost kroz koju će morati proći, dok će za nju to biti noćna mora koja nikada neće posve završiti.

"Za počinitelja, silovanje traje samo nekoliko minuta. Za žrtvu, ono nikad ne prestaje."

[END SPOILER ALERT]

Medvedgrad - grad šutljivih ljudi ispunjenih osjećajem srama - grad je koji će zločin njegovog 'zlatnog dečka' uzdrmati iz temelja. A kad sve to prođe, svi potresi i oluje tim događajem izazvani, napokon će se vidjeti tko je tko u ovom gradu, i kakva je kova. Neki će vas njegovi stanovnici posve iznenaditi, neki ogorčiti, neki razbjesniti. Ali nitko vas iz tog malog grada neće ostaviti ravnodušnima.

Baš kao Ove, te Elsa i njena bakica, Backmanovi likovi uvijek su na svoj način posebni, i ostaju s nama dugo nakon što se prestanemo s njima družiti. Ovi likovi nisu iznimka. A dobra vijest je da postoji i nastavak ovog romana, pa ćemo imati prilike još koji put izaći na led s Amatom, Benjijem, Bobom, Zachariasom, Anom i ostalima. Spomenula sam baš ovih pet jer su mi najdraži. <3 Pročitajte i otkrijte koji će biti vama!

_____________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2VcwOq8

NEŠTO JE U VODI, Catherine Steadman

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. Something in the water] 

 

Erin i Mark mladi su zaljubljeni par kojem u životu sve ide kako treba. On je uspješan investicijski bankar, ona je filmska umjetnica koja snima potencijalno vrlo uspješan i cijenjen dokumentarac o zatvorenicima koji izlaze na slobodu. Uskoro bi se trebali vjenčati.

A onda Mark izgubi posao i nenadano se oboje nađu u financijskoj krizi. Medeni mjesec u kojem su trebali uživati u zajedničkoj sreći postaje medeni mjesec u kojem tješe jedno drugo da će sve biti dobro, da će se stanje uskoro popraviti.

A onda u moru pronađu tajanstvenu torbu punu novca. Što učiniti s njom? Prijaviti je, dakako. Možda ju netko traži. Ali, što ako ju nitko ne traži? A u njoj je doista mnogo novca. Taj bi novac mogao riješiti baš sve probleme koje Erin i Mark imaju. Trebaju li ga se doista odreći? Kome će nedostajati? A što ako ga zadrže? Što ako...

Što biste vi napravili da se nađete u ovakvoj situaciji?

Problem kod pronađene torbe pune nepoznatog novca je taj što je tu torbu, na kraju krajeva, netko izgubio. A sudeći po količini novca i par stvarčica koje stoje uz njega, taj netko sigurno nije dobra osoba. Taj netko će sigurno tražiti svoj novac. Hoće li ga uspjeti pronaći? Što je sve spreman učiniti da ga pronađe? Bezbrižan život uz puno novca, kada taj novac nije tvoj, vrlo se brzo pretvori u život ispunjen panikom i vječnim okretanjem oko sebe, kako bi provjerio slijedi li te tko i jesi li već postao meta. Uz probleme koje će riješiti, novac sa sobom nosi i gomilu problema koje će tek prouzročiti.

Zamislite tu količinu novca. Što s njim? Samo ga pospremiti u banku? To će izazvati razna pitanja. Držati ga ispod madraca? Kako ga potrošiti a da ne izazove sumnju? Koga pitati za pomoć? Da li pitati ikoga uopće? A što ga ljudi koji su ga izgubili traže? Mogu li ga naći? Traže li ga upravo sada? Spremaju li se baš taj tren pokucati na vrata?

Kratak je put od sreće zbog pronalaska rješenja svih tvojih problema do bezumne panike.

"Ne bojim se utapanja, vode ili bilo čega takvog. Bojim se te slijepe panike. (...) U slijepoj panici događaju se gluposti. U slijepoj panici se umire."

Od sretnog i zaljubljenog para na početku knjige, nakon što pronađu torbu s novcem, Erin i Mark se pretvaraju u panikom ispunjene i sumnjičave ljude koji sve manje vjeruju jedno drugom, a sve manje vjeruju i samima sebi. Uz stalan osjećaj da ih netko slijedi i da je sve što rade pod povećalom, Erin i Mark stalno moraju pronalaziti nove načine da sakriju svoj novopronađeni novac, a da pri tome ne izazovu nikakvu sumnju.

Možda to ne zvuči tako strašno, ali što biste vi napravili u njihovoj situaciji? Erin i Mark su samo obični ljudi, nisu kriminalni bossovi koji bi znali na što treba misliti i kako reagirati u takvoj situaciji. Ipak, zanimljivo je kako je malo potrebno da od običnog čovjeka postaneš kriminalac, ako ti se samo pruži prilika.

"Opažam svoj iznenadni skok logike. Od pogreške do aktivnog zločina. Samo tako."

Ovaj je roman jedan vrlo, vrlo napet triler, iako mi se nije činio takvim u početku. Zapravo, prvo poglavlje me strašno zaintrigiralo, a onda je uslijedilo nekoliko poglavlja tijekom kojih je radnja stala na kočnicu. Nije pomagalo ni to što je Erinin način pripovijedanja pomalo acquired taste: ona priča u kratkim, odsječnim rečenicama, koje pomalo djeluju kao da čitaš brzojav, zbog čega i sama Erin djeluje više kao nekakav robot nego ljudsko biće (pogotovo kada priča o svojim osjećajima). No nakon nekog vremena navikla sam se na takav način pripovjedanja, pa i na samu Erin, koja me isprva pomalo iritirala. Na kraju smo se ipak sprijateljile, a sama je priča nakon nekog vremena dobila i na brzini i na napetosti i na zanimljivosti. Što se radnja primicala kraju, knjigu je bilo sve teže ispustiti iz ruku, a, iako ćete već na početku pomisliti kako je očito kako će se sve završiti, način na koji se sve odigra na kraju mogao bi vas itekako iznenaditi.

Kao dodatan bonus, ovaj će vas roman naučiti da dobro gledate oko sebe dok uživate na odmoru plutajući u oceanu, jer nikad ne znate što bi moglo doplivati do vas. A ako nešto i dopliva, dobro razmislite što ćete s tim učiniti. ;) 

 

_______________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2HdbonV

HIGHLANDER: POVRATAK DIVLJEG RATNIKA, Karen Marie Moning

Izdavač: Stilus, 2019.

2. knjiga Higlander serijala 

[eng. To tame a Highland warrior]

 

Gavrael McIllioch imao je 14 godina kada je, nakon tragedije kojoj je svjedočio i uništenja koje je potom slijedilo, prizvao kletvu koja će mu obilježiti čitav život. Gavrael je, naime, postao beserker - legendarni ratnik koji, privučen krvlju i nasiljem, postaje divlja i nepobjediva, ali i opasna sila kojoj se nijedan neprijatelj ne bi želio naći na putu. Gonjen strahom i sramom zbog onoga što je postao, Gavrael se skriva i bježi, preuzimajući novi identitet i otada nadalje nazivajući se Grimmom Roderickom.

Grimma smo imali prilike upoznati u prvom romanu ovog serijala, gdje je imao ulogu sporednog, ali vrlo zanimljivog i zagonetnog, lika - najboljeg prijatelja i desne ruke glavnog lika Jastreba. Sada kada je Jastreb pronašao sreću sa svojom Adrienne (o čemu možete čitati u prvom romanu, ako već niste), Adrienne je odlučna da ona i Jastreb i Grimmu omoguće isto. No, Grimm je tvrd orah.

Kad jednog dana stigne poruka vladara Caithnessa da Grimm dođe u Caithness radi djevojke po imenu Jillian, Grimm ostavlja sve i odmah se odazivlje. Jillian više nije djevojčica koju je poznavao dok je i sam bio dječak, ali čak i toliko godina nakon što je od nje otišao, ona pronalazi način da mu se uvuče pod kožu. Koliko će dugo uspijevati odolijevati ovoj ženi i svojoj prošlosti i koliko će dugo još od nje moći skrivati svoju mračnu tajnu? Pa, Grimm će dati sve od sebe da to potraje što duže, jer misli da je to jedini način da ju zaštiti, pa čak ako bi to značilo i da će se, u konačnici, ona udati za drugoga.

Za ovaj su mi serijal mnogi rekli da je svaka sljedeća knjiga u nizu bolja od prethodne. S ovom sam, doduše, pročitala samo dvije, ali mogu potvrditi da je druga doista mnogo bolja od prve.

Grimm je fantastičan lik, tajnovit je, zabavan (na svoj izrazito grimmovski način) i u vječnom je sukobu sam sa sobom. Iako je normalan život uz ženu koju voli sve što doista želi, zbog svoje prošlosti i tajne koju u njoj skriva on si na taj život ne dopušta ni pomisliti. S jedne strane izrazito snažan i neustrašiv, s druge ranjiv i preplašen zbog toga što je berserker, Grimm će svojim šarmom sigurno razoružati mnoge čitateljice. Ne znam, doduše, što točno vidi u glupavoj i bezličnoj Jillian, ali što se tu može. Srce ne pita. :)

Dok je Adrienne, u prvom romanu, bila primjer snažne žene, Jillian je njena čista suprotnost. Naivna je, slaba, tip 'žene u nevolji' koju drugi moraju spašavati iz situacija u koje ju je dovela vlastita nepromišljenost i koja se neprestano čudi i gunđa zbog svega što se oko nje događa, a što ne ide onako kako si je ona zamislila. Tek pred kraj romana Jillian konačno dobije nekakvu osobnost, sve do tada je samo pravi davež.

Srećom, Grimm i ostatak likova ovoj priči omogućuju da u dovoljnoj mjeri bude zabavna, duhovita, intrigantna i dovoljno živopisna da ju je ugodno čitati. Budući da se radi o fantastičnom ljubiću, za one koji to vole, tu je pregršt seksi scena (koje me inače zamaraju i dosađuju mi, ali neke od ovdje opisanih su me bome grohotom nasmijale! Ne znam je li ih KMM namjerno tako zamislila ili ju je ponijelo okruženje šesnaestog stoljeća, ali scene probijanja djevičnjaka i čuđenja veličini Grimmove 'muškosti' su za umrijeti! Od smijeha, naravno. :)) da malo podignu temperaturu, a tu je i dobra doza magične mistike obavijene oko legende o berserkerima da i ljubitelji fantastike budu zadovoljni.

Ljubavna priča, magične legende, predivna škotska visočja, živopisni likovi i povremeni duhoviti dijalozi ono su što ovaj serijal čini posebnim. Iako se radi o serijalu, knjige unutar serijala nisu povezane radnjom, nego tek određenim likovima, stoga ih se bez problema može čitati neovisno o redoslijedu unutar serijala. Ako ste u raspoloženju za nešto ovakvo, navalite!

SUPRUGE, Lauren Weisberger

Izdavač: Stilus, 2018.

[eng. When life gives you Lululemons] 

 

Sjećate se romana 'Vrag nosi Pradu'? Priča o Andy Sachs, asistentici najmoćnije (i najzahtjevnije) žene modne industrije Mirande Priestly, bila je ludo zabavna (a ponekad i samo luda). :)

Nastavak koji se pojavio gotovo desetljeće kasnije - 'Osveta nosi Pradu' - bio je željno iščekivan, ali se na kraju (barem za mene) pokazao kao razočaranje. Možda je to bilo zato što Andy sama po sebi nije imala ono što je potrebno da drži cijelu priču - kada iz nje (ili barem njenog većeg dijela) izuzmete Mirandu Priestly i Andynu kolegicu Emily Charlton, koja je bila jedan od najluđih i najzabavnijih likova u prvoj knjizi, dobijete tek nešto što je okej, ali bez čega ste mogli preživjeti i da to nikada niste pročitali.

15 godina nakon što je prvi put objavljen, 'Vrag nosi Pradu' konačno je dobio nastavak kakav zaslužuje. Roman 'Supruge' vraća loptu u ruke Emily Charlton, najzabavnije, najluđe i najkučkastije žene koju ste ikada sreli čitajući chick-lit. A budući da se vrti oko Emily, ova je priča jednako luda i zabavna kao i ona sama.

"'Emily?' rekla je. 'Hej! Dođi unutra! I ponesi te cigarete!' Okrenula se prema Miriam. 'Naravno da je se sjećam iz Piste. Viša asistentica Mirande Priestly. Koja je to kuja bila!'
 

'Oh, znam. Emily mi je znala ispričati takve stvari...'
 

'Ne, mislila sam na Emily. Ta je svakoga mogla uhvatiti za jaja i bila je duhovita do ludila. Dobro bi mi došlo malo veselja ovaj čas.'"

Na početku priče, Emily se nalazi na svojevrsnoj prekretnici u životu: dobivši otkaz od svog najnovijeg klijenta, a zatim i dugogodišnje vjerne klijentice kojoj je nebrojeno puta pomogla, nakon čega su oboje prešli k (puno mlađoj) konkurentici, Emily se počinje pitati zar je doista već toliko stara i zar joj je karijera na zalasku. Prije no što se vrati kući i odluči što će dalje, Emily svraća u posjet dugogodišnjoj prijateljici Miriam, koja živi u bogatom pregrađu sa suprugom i troje djece. Igrom slučaja, taman u to vrijeme Miriamina prijateljica Karolina nađe se u nezavidnoj bračnoj i medijskoj krizi, a Emily je upravo savršena osoba da joj pomogne da se ta kriza sredi. Emilyn mali posjet Miriam slijedom ovih događaja će se malo produljiti, a tijekom tog produljenja Emily će shvatiti da joj predgrađe i sve njegove 'čari' možda i nisu tako mrski kao što je mislila. A i jednom kad ove tri žene uzmu stvari u svoje ruke, nema toga što neće uspjeti učiniti.

'Supruge' su super zabavna priča o ženskom prijateljstvu i to između tri žene koje ne mogu biti različitije jedna od druge. Duhovita je, zabavna i natjerat će vas da je čitate bez prestanka. Bogato predgrađe napučeno trendi kućanicama u Lululemon tajicama možda izgleda i zvuči kao nekakav klišej koji ste već vidjeli u raznim TV serijama, ali ove su kućanice toliko zabavne i tako se vješto s tim klišejima poigravaju da ćete uživati u druženju s njima.

"'Osjećam se kao da smo zakoračile u epizodu Kućanica'. siknula je Emily. 'Samo bez sveg onog vrištanja. I s puno više ukusa.'"

Ovaj roman obiluje duhovitim dijalozima, vješto spletenim spletkama, raznim iznenađenjima i pametnim podvizima njegovih glavnih junakinja. I Miriam i Emily i Karolina u ovom će romanu biti izbačene iz svojih zona ugodnosti, morat će se prilagoditi novim situacijama i novim događajima, a - sposobne, pametne i vješte kakve jesu - sve će tri iz njih izaći kao apsolutne pobjednice. Možda vam ovo zvuči kao spojler, ali, jednom kad ih upoznate, odmah ćete shvatiti da s ovim ženama nema zajebancije - i da će voda uvijek, baš uvijek poteći ravno na njihov mlin (možda uz malo gurkanja i preusmjeravanja toka koji put, ali svejedno).

Dok nas zabavlja pričom o kućanicama kojima je izgled sve i koje ne prezaju ni od čega da taj izgled poboljšaju na sve moguće načine, Lauren Weisberger pomalo i ismijava cijeli taj trend 'vječne mladosti'. Miriam, Karolina i (pogotovo) Emily možda nisu najnormalniji likovi na svijetu, ali uz žene oko njih, čiji se svijet vrti oko plastičnih operacija, seksualnih pomagala i čudnovatih metoda vježbanja koji su tu da bi ih zadržali u vječnoj mladosti i ljepoti, ove su tri žene osvježavajuće normalne i osvježavajuće duhovite dok se oko istih stvari šale. No, bez obzira na svu luckastost i šašavost bogatih mama iz predgrađa, kad one nešto naume, budite sigurni da će to i ostvariti.

"Sama količina novca, vremena i energije koju te žene oko sebe nakupljaju bila je zapanjujuća: ako samo usmjere pozornost na to, Emily nije sumnjala da bi gradske mame mogle eliminirati glad u svijetu i dokinuti vjerske progone. Samo pusti te grinvičke mame u njihovim tajicama za jogu od dvjesto dolara, s njihovim čekovnim knjižicama i njihovim treninzima zategnutim tijelima i nema toga što one ne bi mogle postići."

Primijetit ćete, dakako, da se naziv romana razlikuje od originalnog naziva - to je zato jer je marka odjeće za vježbanje Lululemon slabo poznata izvan SAD-a. A i jedan i drugi naziv ovom romanu baš savršeno odgovaraju. Bile one Supruge ili Lululemonice, uživat ćete čitajući o njima bez obzira kako ih nazivali. :)

Jedinu stvar koju bih ja promijenila je to što je naziv modnog časopisa čija je urednica Miranda Priestly - Runway - kod nas preveden u 'Pista'. Mislim, ok, ali to je kao da sad časopis People preimenujemo u 'Ljudi' ili tako nešto. :D Sad kad znate da je ovo jedina sitnica koja mi se nije svidjela u čitavoj knjizi, znate i da su mi 'Supruge' bile baš, baš, baš dobre. Chick-lit za pet! Svakako pročitajte.

IZOPAČENA PALAČA, Erin Watt

Izdavač: Stilus, 2019.

3. knjiga serijala o Royalima

[eng. Twisted palace] 

 

 

Rekli su joj da će je Royali uništiti, a i sami su joj Royali (pogotovo Reed) to i sami nebrojeno puta pokazali. Ipak, Ella im se ni uz najbolju volju nije uspjela oduprijeti, a i oni su nju, naposlijetku, prihvatili. Sretna mala disfunkcionalna obitelj.

Koliku god muku mučila s Royalima, s Reedom je ta muka bila stoput teža. Možda zato jer je u njemu prepoznala svoju srodnu dušu (doduše, brižno prikrivenu). A i Reed nije dugo ostao nenaklonjen Elli (unatoč trudu, mora mu se priznati). Preživjeli su sve i svašta, uspjeli preletjeti kroz razne turbulencije u svojoj relativno kratkoj vezi, pa čak i Reedovu izdaju - onu kojoj je ime Brooke.

Smiješi li im se konačno sreća? Pa, ne baš. Jer, najgora turbulencija tek je počela. Brooke je pronađena mrtva, a jedini osumnjičeni je upravo Reed. A Reed bi, unatoč svim tvrdnjama da je nevin, lako mogao završiti u zatvoru - i to na jako dugo. Ella će, dakako, dati sve od sebe da mu pomogne da to doga ne dođe, ali hoće li to biti dovoljno? A uz Reeda, tu je još jedna turbulentna situacija s kojom se Ella mora nositi - a to je iznenadan povratak njenog oca iz mrtvih.

Izopačena palača Royalovih naprosto vrvi šokantnim događajima, a ishod svakog od njih posve je neizvjestan...

...što znači da ovdje imamo nešto baš slasno za čitanje! :)

Moj, u posljednje vrijeme omiljeni, guilty pleasure serijal stigao je do svog vrhunca. A u maniri najboljih sapunica, potrudio se obasuti me svim mogućim sočnim i šokantnim zapletima kakve sam samo mogla poželjeti! Tajne, izdaje, ubojstva, intrige, povratak iz mrtvih... sve je tu i sve je tako sjajno posloženo da je guštanje prilikom čitanja zajamčeno!

Priču ponovno pratimo iz dva point of viewa - onog Elle i Reeda. Dok se Reed bori sa sve izvjesnijom mogućnošću da će dobar dio svog života provesti iza rešetaka (i tako propustiti dobar dio svoje budućnosti s Ellom), Ellu, uz te iste probleme, muči još i novopronađeni uskrsnuli otac koji je odlučio ne čekati ni trenutka dulje da otpočne brusiti svoje roditeljske vještine i nadoknadi propušteno vrijeme sa svojom kćeri. A što se on jače trudio, to Ella sve više shvaća koliko je velik jaz između njih dvoje i koliko joj je otac u biti stranac. Tek što se uklopila u jednu novu obitelj - Royale - sada tu obitelj mora napustiti i uklopiti se u novu, a sve to dok joj nad glavom visi neizvjesna sudbina dečka kojeg voli.

Konstantna neizvjesnost koja visi nad sudbinama likova u ovoj knjizi, kao i otkrivanja novih tajni i novih izdaja, dobitna su kombinacija koja će čitatelje držati neprestano na rubu sjedala dok čitaju. Autorice su nam ovdje pripremile vrlo zamršen splet intriga, u otplitanje kojih su naknadno dodale još i par uvrnuto zabavnih preokreta. I, da, čak i dok se pred njima prostiru teška vremena, Royali znaju biti itekako zabavni. A za one koji to vole, steamy bits koji čine neizostavan dio ovog serijala ovdje su puno više steamy od onih na koje ste dosad navikli. ;)

Treći roman u serijalu o Royalima završava priču Elle i Reeda (i mislim da su dobili baš onakav kraj kakav su zaslužili! :)), ali to ne znači da čitava priča o Royalima također tu prestaje. Ne, ne, imamo se još čemu veseliti. Ella i Reed svoja će mjesta pod reflektorima uskoro prepustiti Eastonu, a nekako imam osjećaj da će mi ti budući nastavci, s Eastonom u glavnoj ulozi, biti još bolji od dosadašnjih. I guess I'll just have to wait and see. Nadam se ne dugo. :)