SMRTONOSNO BIJELO, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

4. roman o Cormoranu Strikeu

[eng. Lethal white] 

Prijevod: Mirna Čubranić

Četvrta knjiga u serijalu o Cormoranu Strikeu najopsežnija je i najkompleksnija do sada.

Sinulo mi je, čitajući, da je upravo četvrta knjiga i u Harry Potter serijalu bila najopsežnija i najkompleksnija nakon prve tri. Slučajnost? A i obje su zelene! :D

Šalu na stranu, bez obzira na njenih 680 stranica i na doista zamršen i kompleksan slučaj političkih intriga, ucjena i igara moći oko kojih se vrti centralni slučaj u ovoj knjizi, nijedna od spomenutih 680 stranica nije mi bila dosadna. Priča slijedi različite komadiće slagalice, svaki tek maglovito povezan s onim idućim, i vrlo je detaljno razrađena, uzimajući u obzir svaki detalj o svakom liku koji se ovdje pojavljuje, ali ništa od svega toga nije mi bilo nimalo teško pratiti. J.K. Rowling još mi se jednom dokazala kao sjajna pripovjedačica, bez obzira pisala u ulozi J.K. ili Roberta Galbraitha.

Ovo je prva knjiga u kojoj se radnja djelomice naslanja na radnju iz prethodne knjige, odnosno vuče repove iz Strikeova i Robinina posljednjeg slučaja ('Karijera zla'). Ne kažem da ju nije moguće čitati i bez da ste pročitali prethodnu, ali da jeste, bilo bi vam puno lakše razumjeti odnos Strikea i Robin, kao i zašto je prošli slučaj na svakoga od njih ostavio posljedice koje tek u ovom romanu izlaze na vidjelo.

Slučaj ovog romana započinje kada u Strikeov ured uleti Billy Knight, psihotičan mladić koji ne prestaje pričati o zadavljenom djetetu, čijem je davljenju svjedočio, i koji očajnički zahtijeva od Cormorana da istraži tko je bilo to dijete i je li se sve ono što mu ne da mira u sjećanjima zaista dogodilo. Billy pobjegne prije no što Strike uspije išta učiniti, ali Billyev slučaj ne prestaje mu se motati po glavi, čak i uz sve druge slučajeve na kojima trenutno radi.

A jedan od tih drugih slučajeva ujedno je i slučaj velikog kalibra, da ga tako nazovem, budući da se radi o potencijalnoj ucjeni jednog ministra, koji angažira Strikea da dozna tko su i što točno znaju njegovi ucjenjivači. Strike se uskoro nađe u mutnim vodama političkih intriga, ucjena, podmetanja i tajni, pri čemu mu niti jedna od ribica upetljanih u tu priču ne želi reći cijelu istinu. Uz Robininu pomoć, Strike polako hvata komadiće informacija pokušavajući ih spojiti u smislenu cjelinu, cijelo se vrijeme upličući u slučaj koji je puno zamršeniji od jednostavne izravne ucjene.

Usporedo sa slučajem, odnos Strikea i Robin nailazi na svoje vlastite komplikacije, pomake i odmake, ostavljajući ih oboje u moru nerazriješenih i neizrečenih osjećaja kojih su oboje svjesni, ali ih namjerno ignoriraju. Dodatnu komplikaciju čine i privatni odnosi Strikea i Robin s ljudima oko njih, koji svi zajedno ovu priču mrse u jedno komplicirano, kompleksno klupko. Will they, won't they? Vidjet ćete. ;)

Sad kad o tome promislim, mislim da ovaj serijal ne mogu više nazivati samo serijalom o Cormoranu Strikeu, jer Robin je zapravo već od prve knjige postala - i ostala - njegov bitan dio, s Cormoranom čineći sjajan tandem koji upravo zajedno najviše briljira. Cormoran je briljantan privatni detektiv, ali upravo je Robin bila ta koja je primijetila i otkrila neke ključne stvari u ovom slučaju (a i prijašnjima). I sam Cormoran ne libi se pripisati joj zasluženo, pa zašto bismo se libili mi? Odsad nadalje, ovo je serijal o Cormoranu i Robin. Jedno bez drugoga ne ide!

Robert Galbraith sjajno piše i majstorski je pripovjedač, pa je tako majstorski ispripovijedao i ovu priču. Već sam spomenula da mi ni njen obujam niti kompleksnost nisu stvarali ni najmanje problema pri čitanju, dapače. A nije mi sjajna samo priča, niti samo njeni likovi, koje doista volim, već mi je sjajno i to što se ispod ovog kompleksnog slučaja proteže i nimalo laskava problematika položaja žena u politici i društvu općenito, problem rasizma, činjenice da bogati i utjecajni lako prolaze kroz život (gotovo nimalo) ne odgovarajući za svoje postupke. Nije isto kada zločin počini jedan stolar ili jedan ministar, jedan siromašni građanin ili sin bogatog ministra.

Što mislite, što je to naslovno bijelo koje je toliko smrtonosno? Ja sam, zaključujući samo prema naslovu, na početku imala razne ideje: droga, led (možda nekakva smrt smrzavanjem ili tako nešto), nekakav plin... Nisam bila ni blizu. Jer i naslov je, baš kao i sam roman, kompleksan i tajnovit. Nema šanse da otkrijete o čemu se radi - ne prije Cormorana i Robin. ;) 

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2uAi5gW

KLUB P.S. VOLIM TE, Cecelia Ahern

Izdavač: Profil, 2019.

Nastavak romana P.S. Volim te

[eng. Postscript]

Prijevod: Davorka Herceg-Lockhart

Kad bih morala nabrojati deset romana koji govore o ljubavi na najbolji mogući način, ne znam točno kojih bi se deset našlo na toj listi, ali znam da bi 'P.S. Volim te' Cecelie Ahern definitivno bio među njima.

'P.S. Volim te' roman je koji je emotivno potpuno razoružao brojne čitatelje diljem svijeta. Svi smo mi uz njega plakali, smijali se i naučili (bar malo lakše) nositi se s gubitkom voljene osobe. Kada jedan takav roman doživi takav uspjeh, skeptična sam čak i oko njegove ekranizacije (koja me ipak uspjela oduševiti), pa kako ne bih bila skeptična oko nastavka, koji je osvanuo nakon čak 15 godina? Obično me nastavci romana (romana koji sami po sebi uopće ne vape za nastavcima) koji se pojave s tolikim vremenskim odmakom, baš kao i nastavci Disneyevih crtića, razočaraju. No, ovoga puta mi se to nije dogodilo. Ni blizu!

Ako sam prije možda mislila da romanu 'P.S. Volim te' nije potreban nastavak, nakon što sam taj nastavak pročitala, promijenila sam mišljenje: itekako mu je potreban! A nismo ni znali da nam treba! :)

Roman 'P.S. Volim te' pričao nam je o razdoblju neposredno nakon gubitka voljene osobe i kako se s tim gubitkom nositi. 'Klub P.S. Volim te' nastavlja tu priču logično i smisleno, savršeno uokvirujući priču koja je započela prije 15 godina i dajući joj neki nov život, novi smjer u kojem će se dalje razvijati, pri tome nimalo ne uništavajući dosadašnju ostavštinu Gerrya i Holly, ljudi koje smo svi mi toliko zavoljeli o njima čitajući.

Sedam je godina prošlo od Gerryeve smrti i Holly je, malo pomalo, nastavila sa životom. U zadnje joj vrijeme sve nekako dobro ide, a tuga zbog Gerrya gotovo se posve povukla. Na sestrin nagovor, Holly pristane ispričati priču o gubitku Gerrya, kao i o pismima koja joj je ostavio, u podcastu koji njena sestra snima, a koji se bavi različitim temama. Hollyn podcast, na njezino zaprepaštenje, postigne veliku popularnost, toliku da joj se počnu javljati i drugi ljudi koji bi željeli svojim najmilijima ostaviti nešto slično onome što je Gerry ostavio Holly. A sve to odvede Holly na put kojim je mislila da više neće kročiti, i otkrije joj mnogo toga o samoj sebi, ali i o Gerryu, čega do sada uopće nije bila svjesna. I samo tako, život joj se još jednom promijeni - i donese puno toga sa sobom.

Gerryeva pisma bila su ono što je Holly pomoglo da izađe iz ponora tuge i nesigurnim koracima nastavi dalje. Razmišljajući sad ponovno o tim pismima, i svemu što su ona za nju značila, Holly shvaća da ona možda nisu bila namijenjena samo njoj, već da je i Gerry zacijelo u njima pronašao određenu dozu utjehe, nešto što mu je pomoglo da se lakše s njom oprosti. I nešto da bude uz nju u onim najtežim trenucima, kada već on tamo ne može biti.

"To je samo papir, ali zapravo nije. To su samo riječi, ali zapravo nisu. Mi smo ovdje samo nakratko, a papir će nas sve nadživjeti; on će vrištati, vikati, urlati, pjevati naše misli, osjećaje, jade i sve ono što u životu inače prolazi neizrečeno. Ovaj će papir poslužiti kao glasnik njihovim najmilijima, oni će ga čitati i čuvati; riječi iz živog uma, živog srca. Riječi znače život."

Kome su zapravo namijenjena pisma, oporuke i drugi znaci pažnje koje ljudi na umoru ostavljaju svojim najmilijima, da ih pronađu nakon njihove smrti? Njima samima, da se bolje osjećaju oprostivši se na način koji im je najbolje odgovarao ili onima koji ostaju nakon njih, kako bi njima bilo lakše nositi se sa smrću voljenih? Odgovor je: i jednima i drugima.

"Ne znam koji će mi dan biti zadnji dan kvalitetnog života, ili možda zadnji dan života, ali ću se pobrinuti da budem ovdje što je dulje moguće. Želim živjeti i sve ću probati; lijekove, terapije, njegu, a sada i pisma i popise. Možda sam izgubila kontrolu nad svojim tijelom, ali još uvijek mogu upravljati događajima u svojem životu i pripremiti druge za život poslije mene. To će biti moja posljednja pobjeda."

Kao i 'P.S. Volim te', ovo je još jednom roman o ljubavi i gubitku, s tim da se ovaj roman nosi s istim gubitkom, ali sedam godina poslije. S tolikim vremenskim odmakom, pomislili biste da su rane već dobrim dijelom zacijeljene i da je lako okrenuti novi list i nastaviti dalje. Da je upravo to ono što i treba učiniti. No, Holly nas podsjeća, a i samu sebe, da netko koga si izgubio nikada zapravo ne odlazi. Uvijek će biti dio nas, živ u našim sjećanjima i mislima.

"...na kraju krajeva, to je ono što svi mi želimo. Da se ne izgubimo, da ne zaostanemo, da nas ne zaborave, da zauvijek ostanemo dio čak i onih trenutaka koje ćemo propustiti. Da ostavimo svoj trag. Da nas se sjećaju."

Ovaj roman je tužan, izmamit će vam suze na oči, da, ali je ujedno i vrlo pozitivan: zabavit će vas, nasmijati, natjerati vas da se osjećate bar mrvicu lakše u vezi smrti i svega što s njom dolazi. Grozno je izgubiti nekoga koga voliš. Ali važno je održati tu osobu na životu kada jednom ode, sjećati se svega dobroga i nikada ne zaboraviti na ljubav koja je tijekom njenog života bila svugdje prisutna.

"Smrt razdvaja ljude, ali jednako tako nađe način međusobno povezati one koji ostaju."

Kao i 'P.S. Volim te', ovaj će vas roman emotivno posve razoružati. Baš kao i Holly kada je čitala Gerryeva pisma, čitajući ovaj roman osjećat ćete:

"...i gubitak i žalost, ali također i povezanost i ljubav, nadahnuće i tamu, crninu i bijes, svjetlo i nadu, smijeh i strah. I sve između, čitav kaleidoskop osjećaja koji se pretaču iz jednog trenutka u drugi."

O, da, 'P.S. Volim te' itekako je zaslužio nastavak! I dobio ga je, i to baš savršenog. Cecelia Ahern postala je majstorica u izbacivanju ljudi iz cipela svojim riječima. Dopustite joj da vam to još jednom napravi.

___________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3a5JV51

LEKCIJE: MOJ PUT KA SMISLENOM ŽIVOTU, Gisele Bündchen

Izdavač: Znanje, 2019.

[eng. Lessons: My Path to a Meaningful Life]

Gisele Bündchen svjetski je poznata manekenka, žena koja se pojavila na stotinama naslovnica modnih časopisa i nastupila na stotinama modnih revija. Sedam je godina bila jedna od Victoria's Secret anđelica. Također, Gisele je žena koja je preokrenula trendove u modnoj industriji, postavši model koji je prekinuo razdoblje 'heroin-chic' mršavosti i vratio obline na modne piste.

Ako pratite modnu industriju, sve ovo o Gisele vjerojatno već znate, kao što vam je vjerojatno poznato i da je udana za napadača New England Patriotsa Toma Bradya, s kojim ima dvoje djece. No znate li puno više od toga?

Gisele je jedna od rijetkih celebritya koja svoj privatni život čuva daleko od očiju javnosti. Njeni modni uspjesi i kampanje koje je odradila poznati su svima, ali malo toga se zna o pravoj Gisele. U ovoj knjizi, sama Gisele upoznaje nas s osobom koja stoji iza slike Gisele Bündchen poznate javnosti.

Pričajući o odrastanju u malenom mjestu Horizontina u Brazilu, Gisele s ljubavlju spominje dom, svoje roditelje i svojih pet sestara, te kako joj je obitelj uvijek bila najveća podrška u životu. Vrlo je rano taj dom napustila, već s 14 godina, kako bi se okušala kao model, što je bio posao koji je od nje tražio da se preseli u tisuće kilometara udaljeni Sao Paulo i osamostali puno prije većine njenih vršnjaka.

Ulazeći u modnu industriju, Gisele priča kako se otpočetka dosta razlikovala od drugih djevojaka koje su također kretale na put u modne vode. Zbog urođene joj samodiscipline, organiziranosti i predanosti, uspjela se nositi s bilo čime što joj je stalo na put i prijeći sve izazove koje je modna industrija pred nju postavljala, bez da pred njima poklekne ili pronađe utjehu u drogi, piću i zabavama, na koje su mnoge njezine kolegice redovito odlazile.

Gisele otvoreno govori o svim poteškoćama na koje je naišla probijajući svoj put u svijetu mode, otkrivajući nam usto i nimalo glamurozne činjenice o tom svijetu - poput one da su, iza kulisa, modeli tek vješalice za odjeću koju trebaju prikazati masama koje čekaju da se te kulise rastvore i dođe vrijeme da modeli iskorače na pistu. No, Gisele niti u jednom trenutku ne pokušava zanijekati da joj je modna industrija dala i sjajnu priliku, i bez ustručavanja govori kako je zahvalna na svakoj prilici koja joj je pružena.

Giseline 'Lekcije' nisu samo knjiga memoara, već i knjiga doslovnih lekcija koje je, tijekom svog puta k smislenom životu u i nakon svijeta mode, naučila. Pričajući o gradnji svoje karijere i napredovanju kroz ono što je izgradila, Gisele otvoreno dijeli sve ono što je naučila, što ju je na tom putu usmjeravalo i što ju je držalo prizemljenom i usredotočenom, čak i u teškim trenucima. A prenoseći nam te lekcije, Gisele govori i o nadi da će iste te lekcije uspjeti prenijeti i na svoju djecu, kako bi i ona naučila živjeti svoj život smisleno i u svoj njegovoj punini.

Iskreno, voljela bih da je ova knjiga više autobiografska no što je filozofska, jer ona puno više naginje na ovu drugu stranu, ali svejedno sam se iznenadila koliko me zainteresirala. Ne mogu reći da sam puno toga znala o Gisele, izuzev činjenice da je ona poznata manekenka, prije no što sam krenula čitati njenu knjigu. Modna industrija i njene ikone ne zanimaju me baš previše, ali Gisele mi se zbilja svidjela. Možda zato što je doista jednostavna, što je riječ koju bi i ona sama, kako kaže, upotrijebila da samu sebe opiše. Sviđa mi se i njen altruizam i briga za svijet u kojem živi: Gisele je, naime, odlučila svoj utjecaj upotrijebiti kako bi podigla svjesnost o problemima zaštite okoliša i ostalih gorućih problema vezanih uz klimatske promjene. S tim ciljem, Gisele sudjeluje i pokreće brojne projekte koji brinu o zaštiti okoliša, očuvanju prirode i njenih raznolikosti, kako u Brazilu, tako i u ostatku svijeta. Spremno će izaći i podići svoj glas kako bi govorila o ovom problemu, čak i kada to znači da mora prevladati strah od govorenja pred milijunima ljudi, što je nešto što nam je svima blisko i poznato.

Gisele u ovoj knjizi često govori i o svojoj obitelji, ne samo onoj iz koje je potekla, već i onoj koju je stvorila s Tomom, a kada priča o njima, iz svake njene rečenice možete vidjeti koliko im je predana i koliko joj znače. U ovoj se knjizi Gisele prvi puta otvorila prema javnosti, dopustila da čitatelji vide pravu Gisele, u svoj njenoj ranjivosti i iskrenosti. Možda je baš zato ovu knjigu tako lako pročitati, i s njom se povezati.

Ukoliko ste ikada željeli doznati više o osobi iza lica koje je krasilo tolike svjetske naslovnice, imate priliku. Mogli biste se iznenaditi koliko je ta osoba jednostavna i - možda - vrlo vam slična.

________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2sYuLxV