ponedjeljak, 29. ožujka 2021.

ANNA, Niccoló Ammaniti

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.
Prijevod: Snježana Husić 

Kod većine distopija, koje već prema nazivu žanra opisuju katastrofalne i apokaliptične budućnosti, uvijek postoji ono neko zrnce nade da će, s vremenom i/ili trudom, stvari krenuti na bolje. Ammaniti je, u tom slučaju, beznadan.

Koliko te zadivi ljepotom proze i privuče likovima, toliko te ova njegova priča i slomi.

Okosnicu radnje čini djevojčica Anna. Nakon što je iznenadna i opaka bolest, koju su jednostavno nazvali 'Crvena', svijet posve lišila odraslih, na njemu su ostala samo djeca. No i ona su imuna samo do određene dobi: kako stare, tako im sve više prijeti opasnost od 'Crvene', a time i neizbježne smrti.

Anna je nadomak pubertetu, što znači nadomak dobi u kojoj bi mogla oboljeti, pa njena priča već na samom početku izgleda kao priča koja ima svoj rok trajanja - koji, kako se čini, neće biti dug. Bez odraslih, bez struje, bez svih modernih pomagala na koje smo kao čovječanstvo navikli, život je sam po sebi težak i oskudan. Nesmiljeni požari dodatno su opustošili područje Sicilije, na kojem zatječemo Annu, i natjerali ondje preživjelu djecu da se snalaze kako znaju i umiju, tragajući za još kojom konzervom hrane u već opustošenim supermarketima.

Anna još živi u obiteljskoj kući s mlađim bratom Astorom, kojeg pokušava sačuvati od opakog vanjskog svijeta, u kojem ne vlada samo neimaština, već i razne dječje bande i divlje životinje, posebno psi, koji te u potrazi za hranom mogu bez problema rastrgati.

No, čak i u ovom surovom svijetu bez budućnosti, Ammaniti će nam uspjeti prikazati i malo radosti, i tračak prijateljstva, i pokoju mrvicu dobrote, brige za druge; pa i hrabrosti, ustrajnosti i požrtvovnosti.

Ovaj roman ima nešto od McCarthya i Margaret Atwood, on je poput neobičnog spoja 'Gazele i Kosca' i 'Ceste'. Surova stvarnost bori se s ljepotom proze koja ju opisuje, nagon za preživljavanjem sukobljava se sa željom za pripadanjem, s dopuštanjem sebi da ti do nekoga bude stalo iako bi te to moglo odvesti u još veći očaj no što ga trenutno osjećaš.

A onda, tu je i jedan pas. 💕

Pas koji je isprva prikazan kao nešto čega se treba bojati, ali kojeg čak ni tada nisam mogla mrziti. I ovaj pas, kao i svi likovi s kojima će vas Ammaniti malo-pomalo upoznati, ima svoju tužnu pozadinsku priču, zbog koje je njegova sudbina (kao i sudbine svih njih, uostalom) još tragičnija i još više te slomi.

Nije sve tako crno, ima u ovoj priči i lijepih trenutaka, i dobrih dana, pa čak i mrvica kakve-takve nade u bolje sutra, koliko god to sutra bilo ograničeno vijekom trajanja. Ne znam jeste li čitali McCarthyevu 'Cestu', ali ova priča - to je to, možda ipak mrvicu manje sumorno. Samo što ovdje ne pratimo oca i sina, već sestru i brata.

Zanimljivo je napraviti i poveznicu s aktualnom situacijom pandemije, oko koje se, koliko vidim, baš nitko posebno ne uzrujava. Ovaj roman na sličan način prikazuje kako je jedan virus pomeo čitav svijet - odnosno prikazuje stanje koje je nakon toga ostalo - samo što je virus u ovom slučaju bio puno brži i opakiji od ovog s kojim se mi trenutno borimo. Pomalo vas tjera na razmišljanje o tome koliko je mala ta razlika, i što da je...?

Nadajmo se da odgovor na to nećemo nikada morati saznati. Osim, dakako, u fiktivnim distopijama. 

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/31uYj3K

petak, 26. ožujka 2021.

UNFU*CK YOURSELF / SREDITE SE: Iziđite si iz glave i počnite živjeti, Gary John Bishop

Izdavač: Stilus knjiga, 2020.
[eng. Unfu*k yourself]
Prijevod: Jasmina Čulo 

Nisam baš od samopomoćnica, ako me pratite, to već dobro znate. No, tu i tamo, neka uspije uhvatiti moju pozornost. Ova ju je uhvatila, kako naslovom, tako i pitanjem koje vrišti s korica: "Dosadilo vam je osjećati se us*ano?". Bome jest, dosadilo mi je, pa sam odlučila zaviriti.

Autor Gary John Bishop svojim je pristupom 'urbane filozofije' dogurao do jednog od najpoznatijih life-coacheva današnjice. Ono što ga razlikuje od drugih njegov je pomalo drzak pristup u obraćanju klijentima, kojeg ćete imati prilike vidjeti i u ovoj knjizi. Bishop vam se obraća izravno, bez dlake na jeziku, bez uljepšavanja. Ne pokušava ublažiti ono što zapravo ne želiš čuti, već ti to izravno viče u facu. Neki će ovaj pristup smatrati osvježavajućim, neki će ga mrziti. No, bit onoga što Bishop iznosi i u svojim predavanjima i u ovoj knjizi je zapravo vrlo jednostavna i - posve istinita.

Mi nismo svoje misli, mi smo svoja djela. Jednostavnije rečeno: prestani (pretjerano) razmišljati, trgni se, pokreni i - djeluj!

Ne postoji neka revolucionarna metoda kojom se ovo gore navedeno može lako postići. Ako niste motivirani za promjenu i djelovanje, vjerujem da vas ni ova knjiga neće previše potaknuti da se trgnete i pokrenete. U tom smislu, ova vam knjiga neće reći ništa što već i sami ne znate, ali, možda će vam konačno to što ionako znate da trebate napraviti viknuti u facu da konačno to i napravite, pa ćete uzdahnuti i - barem pokušati.

Puno nas, a ja pogotovo, gubi mnogo vremena na promišljanje o različitim stvarima, situacijama i planovima, čekajući da se neke stvari (koje ne znamo točno baš ni koje su) poslože pa da možemo krenuti kamo, i s čim već, želimo krenuti. Sve je to u biti samo gubljenje vremena, besciljno stajanje u mjestu. Jer, ništa se neće pokrenuti ako se mi sami ne pokrenemo, ne postoji magični trenutak u kojem će se sve posložiti kako treba pa da nam od tog trenutka sve magično krene nabolje. Ne, za sve što želimo, za svaki cilj koji želimo ostvariti, moramo napraviti plan i - ključno - krenuti taj plan izvršavati i toga se držati.

Ova knjiga ne daje neke savjete kako se konačno pokrenuti i prestati razmišljati, ona samo kaže: ajde! Samo prestani. Kreni. Teško je, da, ali treba samo početi djelovati, jer, jednom kad počneš automatski ćeš prestati razmišljati o milijun stvari koje su te do tada sprečavale da počneš i svaki idući korak bit će tim lakši. Ali treba biti ustrajan, što je problematično, jer se većini nas sve to skupa jednostavno - ne da.

Bishop iznosi nekoliko mantri, poticajnih rečenica koje predlaže da sami sebi izgovaramo u trenucima u kojima nam je potrebna motivacija da ostanemo u pokretu. Možete ih isprobati pa vidjeti kako će ići. Knjiga je pisana vrlo jednostavno, i vrlo je izravna. Također, jako se brzo čita.

Dakle, kako izaći iz vlastite glave i krenuti živjeti? Ova knjiga kaže: samo kreni, i nastavi se kretati, pa će s vremenom biti lakše. It's that simple.

Iako je samopomoćnica, ovu knjigu ne bih opisala kao ruku pomoći koja ti se pruža da te izvuče na pravi put. Ne, ne. Ova je knjiga više poput šamara, koji će te opaliti i reći ti da prestaneš kukati i čekati na tko zna što, nego da se okreneš u smjeru u kojem želiš ići i jednostavno, dovraga, onamo kreneš.

Koliko je ova metoda uspješna, morat ćete vidjeti sami za sebe. Ponekad je, doduše, šamar sve što je potrebno za trgnuti se iz letargije. Na kraju krajeva, there's nothing to lose but time. 

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3d4VcF8

srijeda, 24. ožujka 2021.

OTOK ČUVARA OLUJA, Catherine Doyle

Izdavač: Znanje, 2020.
1. knjiga serijala Čuvara oluja 
[eng. The Storm Keeper's island]
Prijevod: Hana Greta Matković

Već prvi pogled na ovu knjigu i njenu prekrasnu naslovnicu otkriva da se unutar njenih korica nalazi nešto... magično. I sam je naslov magičan: "Otok Čuvara oluja". Govori mi kako me unutra čeka neka nova, uzbudljiva, predivna pustolovina!

Prva knjiga serijala o Čuvaru oluja vodi nas na tajnovit i pomalo ćudljiv otok Arranmore. Kako saznajemo kroz priču, upravo se na ovom otoku mnogo godina prije dogodila sudbonosna bitka dvaju čarobnjaka, bitka dobra i zla, koja je odlučila o sudbini svijeta - svijeta koji je, taj put, ostao sačuvan. I sam otok doima se živim, a njegovi stanovnici pripadnici su generacija pet obitelji koje vjekovima štite i čuvaju tajnu otoka: tajnu da Arranmore može postojati u više vremenskih dimenzija istovremeno, i da je taj otok zadnje uporište obrane od zla koje negdje duboko pod njim spava. Spava, ali ne miruje.

Dječak Fionn i njegova sestra Tara došli su na otok provesti praznike s djedom. Za razliku od ostatka svoje obitelji i ostalih stanovnika otoka, koji osjećaju povezanost s otokom i morem oko njega, Fionn je pomalo kao crna ovca u stadu bijelih. Malo po malo, Fionn upoznaje tajne otoka i tajne svoje obitelji, a, kako će se ispostaviti, upravo je Fionn - čudan i neprilagođen, osamljen dječak - baš ono što je otok cijelo vrijeme čekao.

Zadaća koju je otok Fionnu namijenio promijenit će mu život, odvesti ga u nevjerojatne i magične avanture, ali ga odvesti i na prilično opasan put.

Pustolovna, zanimljiva i uzbudljiva priča o čarobnom otoku, Čuvaru oluja, tajnovitim spiljama, zlim čarobnjacima, luckastim djedovima, napornim sestrama i traženju svog mjesta u svijetu posebna je avantura. Tehnički, ovo je knjiga za djecu, ali ja ne volim knjige zatvarati u dobne ladice. U ovoj će knjizi jednako uživati i djeca i odrasli, bilo da je čitaju sami ili nekome naglas. Ovo je knjiga za sve koji vole pustolovine i magične priče.

Napokon, nije li nam J.K. Rowling već pokazala da jedna knjiga za djecu može posve očarati čitav svijet, i čitatelje svih uzrasta?

Fionn je pomalo osamljen dječak koji misli da se nikamo ne uklapa i zbog toga se s njime jako lako povezati. Jako ga je lako razumjeti, a i zavoljeti. Ono što ćete također zavoljeti u ovoj priči, a što možda mislite da inače nije posebno interesantno su - svijeće. Svijeće Čuvara oluja nisu, dakako, obične svijeće, one vas mogu odvesti na putovanje kroz prostor, vrijeme i sjećanja, no, nakon čitanja o ovim svijećama, kladim se da ćete više uživati i u onim našim svakodnevnim, običnima. ;) Mašta je, na kraju, sve što nam je potrebno da bismo i sami otišli na neko putovanje kroz prostor, vrijeme i sjećanja - sa svijećom ili bez nje.

Uz uzbudljive avanture, ova priča ispričat će vam ponešto i o gubitku, obitelji i prijateljstvu, kao i o hrabrosti, odanosti i savladavanju prepreka, čak i onih najtežih.

Tragate li za pustolovinama, za neobičnim i tajnovitim pripovijestima, žudite li se sprijateljiti s posebnim, simpatičnim likovima i posjetiti mjesta koja su izmaštana toliko živo da ćete se osjećati kao da ste doista tamo - našli ste pravu knjigu. Priča koju će vam ova knjiga ispričati uzbudljiva je i čarobna, likovi koje ćete u njoj upoznati živopisni su i nezaboravni, a pustolovinu na koju će vas odvesti dugo ćete pamtiti. Ja sam uživala čitajući, i spremna sam za još. Srećom, drugi nastavak već je tu. :) The adventure continues... 

_____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3sjKroU

srijeda, 17. ožujka 2021.

ŠAPTAČ, Alex North

Izdavač: VBZ, 2019.
[eng. The Whisper Man]
Prijevod: Andrea Šimunić 
 

"Ostaviš li vrata otvorena, začut ćeš šaputanje iz sjena.
Igraš li se vani sam, nećeš kući na taj dan.
Zaboraviš li zasun spustiti, on će ti na prozor kucnuti.
Nemoj nikad tužan biti, Šaptač će te ugrabiti." 

Creepishly good!

Nisam sigurna je li ovo prvo uopće riječ, ali predobro opisuje ovu knjigu. Zanimljiv i napet triler, jedan od onih u kojima svaku iduću stranicu iščekujete i s ushitom i nervozom - jer želite saznati što će se iduće dogoditi, ali opet, pomalo ste prestravljeni time što bi to moglo biti.

Priča prati oca i sina koji su nedavno izgubili suprugu odnosno majku i koji se sami ne snalaze baš najbolje u međusobnom društvu. Gubitak ima velik utjecaj na obojicu, i niti jedan od njih ne zna točno kako se ponašati u društvu onog drugog. Vole se, dakako. Ali ponekad im je teško i ponekad se svađaju. No, čak i kad se svađaju se vole, što je nešto što i jedan i drugi često znaju onome drugome ponoviti. Napokon, postoje li uopće savršeno normalni obiteljski odnosi?

Kako bi krenuli iznova i lakše se nosili s tragedijom koja ih je zadesila, otac i sin - Tom i Jake Kennedy - presele se u novu kuću, u mirni gradić Featherbank. Za koji se ispostavi da i nije baš tako miran, budući da je upravo ovdje, dvadeset godina prije, zloglasni ubojica Frank Carter otimao i ubijao djecu. Zvali su ga Šaptač, jer je šaputanjem mamio djecu van njihovih kuća usred noći.

A onda nestane još jedan dječak, i sve upućuje na isti modus operandi kao što ga je imao Carter. Osim što je Carter sada u zatvoru, pa ovaj nestanak nikako ne može biti njegovo maslo. Ili? Oponašatelj ili pomagač? Teško je reći, dokaza nema, a vrijeme curi sve brže. Pogotovo kad Tomov sin Jake također usred noći začuje šaputanje ispred prozora...

Vrlo, vrlo zanimljiv i vrlo, vrlo napet triler. Mračna, ponekad i turobna atmosfera, nešto neodređeno zlo što vreba u sjenama, nešto što te vreba dok spavaš i šapuće ti na prozoru... Dodajmo tome i nekoliko tajni iz prošlosti i stravične slučajeve ubojstava za kojima se još vuku repovi, i dobit ćemo ne samo izrazito napet, već i izrazito scary triler.

Ozbiljno, ne preporučam čitanje prije spavanja. Probala sam, i vjerujte, nije mi baš bilo svejedno kad sam ugasila svjetlo. Određeni dijelovi mogli bi vam izazvati žmarce, a mogli biste se noću početi i trzati na svaki zvuk. Nisu ovdje u pitanju nikakva čudovišta ispod kreveta, ne brinite. No, nije li upravo najstrašnija stvar kod strašnih trilera ta što nam pokazuju da najgora čudovišta ponekad čuče u sasvim običnim ljudima?

Ovaj roman vrvi slomljenim likovima, likovima koje prate tragedije i duhovi iz prošlosti, likovima opterećenima pogreškama iz nekih prošlih života. Kad vidite kroz što su sve prošli, bez obzira na pogreške koje su pritom neki od njih napravili, suosjećat ćete s ovim likovima, ponekad čak i s najgorima od njih.

Pomalo Kingovski, rekla bih da je "Šaptač" doista odličan triler. Ima sve elemente onih najboljih trilera, i tu dodatnu jezivu notu od koje vam se svako malo naježi koža. Usudite ga se pročitati!

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3eLK0zP

utorak, 16. ožujka 2021.

POSLJEDNJI SUSRET, Liv Constantine

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.
[eng. The last time I saw you
Prijevod: Ivan Zorić

Sestre Lynne i Valerie Constantine, pod zajedničkim pseudonimom Liv, napisale su roman o dvjema prijateljicama, koje su jedna drugoj baš kao sestre.

Kate i Blaire godinama su bile najbolje prijateljice, praktički sestre, sve do jedne svađe tik pred Kateino vjenčanje, kada su se razišle i otkada nisu jedna s drugom progovorile ni riječi. Puno je godina prošlo otad, no nakon svih tih godina dvije će prijateljice ponovno spojiti jedan nesretni događaj, ali će im taj nesretni događaj dati i priliku da obnove svoje prijateljstvo.

Nesretni događaj o kojem je riječ je smrt Kateine majke, žene koju su svi, baš svi, voljeli, a koju je netko divljački usmrtio. Dok policija pokušava pronaći počinitelja, Kate počinje i sama dobivati prijetnje smrću. Uplašena i sve nepovjerljivija prema ljudima koje je do tada smatrala bliskima, pa čak i članovima vlastite obitelji, Kate se okreće jedinoj osobi koja je uvijek bila tu za nju - Blaire.

Blaire, uspješna autorica kriminalističkih romana, u želji da pomogne svojoj prijateljici, usporedo s policijom krenut će provoditi i svoju malu amatersku istragu. U naizgled idiličnoj sredini, gdje su svi povezani prijateljskim ili obiteljskim vezama, tko je taj prikriveni nemilosrdni ubojica, koji još uvijek predstavlja prijetnju i koji ne misli stati?

Sumnjat ćete u svakoga, ali konačni odgovor mogao bi vas iznenaditi.

Nisam se odmah ufurala u ovu priču, moguće zbog toga jer se s likovima jako teško povezati. Svi su likovi uglavnom pripadnici bogataških obitelji, većinom dosta površni i pomalo snobovi. Pomalo kao da ste upali u neku srednju školu, sa svim onim popularnim klincima koji jedni drugima podmeću noge, ali ovi su klinci odrasli, puni love, žive na ogromnim posjedima ispunjenima čitavom svitom posluge i mogu što god požele. Kate, npr.: majka male djevojčice, kojoj ta djevojčica predstavlja tek usputnih 15 minuta zanimacije dnevno, dok ostatak provodi s dadiljom. Teško je suosjećati i povezati se takvom osobom, bez obzira na tragediju koju je upravo iskusila.

No, ako se već nisam uspjela povezati sa samom Kate, uspjela sam se povezati i shvatiti njen osjećaj anksioznosti i panične tjeskobe koji ju često prati (ili, bolje rečeno, moj vlastiti osjećaj anksioznosti bez problema se povezao s njezinim :)).

Katein tok svijesti i ta paranoja koja ju ponekad doslovno guši super su mi opisani, pogotovo kada vidite da, kako priča ide dalje, ona sve više i više sumnja u svoj vlastiti razum i podliježe napadajima tjeskobe i paranoje. Majka joj je brutalno ubijena, a sada netko prijeti i njenom životu i njenoj obitelji. Stranac? Prijatelj? Susjed? Muž? Otac?

Mogućnosti su bezbrojne. A kada jednom počnete sumnjati u bliske ljude, taj put vodi samo u sve veće ludilo.

Velik dio romana pisan je poput neke sapunice (što ne mislim nužno u lošem smislu). Svatko svakoga izdaje, uhodi, trača, taji stvari, pretvara se, vadi kosture iz ormara (ili ih pokušava natrpati natrag u njega)... Svi su sumnjivi i svirepi i pomalo počnete, kao i Kate, već sumnjičiti i sami sebe.

Rasplet priče mi se jako svidio, sestre spisateljice sve su ispremiješale i potpuno prevrnule sve u što sam do tad vjerovala i što sam mislila. A ako ste mislili da ste do tada već vidjeli ludo, well, you ain't seen nothin' yet.

Ako mi je prva polovica romana bila pomalo naporna i ako me se u tom dijelu likovi nisu posebno dojmili, druga je polovica to nadoknadila. Kao da su autorice došle do određene točke u knjizi i rekle si: ok, let's get crazy. And crazy it is! Totalno neočekivan rasplet događaja, likovi koji skoče iz jedne krajnosti u neku posve drugu i potpuno se preobraze, obiteljske tajne koje nemilosrdno isplivaju na površinu samo kako bi dodatno sve začinile... Kad je bal, nek je bal! A unatoč sporom početku, ovaj su bal, po meni, Liv Constantine dosta dobro otplesale. 

____________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3tk66gG

ponedjeljak, 15. ožujka 2021.

NA KRAJU BALADE, Anne Griffin

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.
[eng. When all is said]
Prijevod: Mirna Čubranić

84-godišnji Maurice Hannigan dolazi u bar hotela jedne večeri i naručuje svoje prvo piće. Ovako bi moglo započeti na stotinu različitih pripovijesti, od kojih bi nas svaka odvela u nekom posve drugom smjeru. No, smjer u kojem je krenuo Maurice kreće se, polaganim i odmjerenim korakom, niz ulicu sjećanja.

Maurice Hannigan napravio je nešto što tek rijetkima od nas uspijeva - posložio je svoj život, sredio sve svoje poslove - i spreman je krenuti dalje. No, prije no što to napravi, odlučio je zastati i prisjetiti se ljudi koji su obilježili njegov život - njih petero - i nazdraviti im.

Petero ljudi, pet zdravica, podijeljenih u pet poglavlja. Od najranijih uspomena, neke od kojih su bile prilično teške i bolne, do relativno nedavnih, obilježenih i srećom, i tugom, i gubitkom. I usponima, i padovima. Nazdravljajući ljudima koji su mu obilježili život, Maurice nam priča priču o svom životu - potpunom, ispunjenom životu, životu punom iskorištenih, ali i propuštenih prilika, punom ljubavi, iskupljenja i (ne)ispunjenih snova.

Podižući čašu za svaku od pet osoba kojih se prisjeća, Maurice se pričajući o njima obraća svom sinu, Kevinu, koji živi na drugom kontinentu i povremeno ga posjećuje. Kad kažem da se Maurice prisjeća ljudi koji su mu obilježili život, ne mislim nužno da svi ti ljudi više nisu dio njegovog života, niti da su mrtvi, iako vidim da se može steći takav dojam. Također, svaka Mauriceova priča nije samo i isključivo o jednoj osobi, mnoge druge osobe preskaču iz jedne njegove priče u drugu, a same se priče međusobno stapaju, što primijetite tek kasnije kada počnete uočavati detalje koje Maurice isprva tek spomene, a onda se kasnije na njih vrati, baš u pravom trenutku.

Mauriceova priča priča je o jednom životu, jednom životnom putovanju ispunjenom događajima i ljudima, putovanju na kojem je Maurice, manje ili više hrabro, prevladao sva iskušenja koja je život pred njega postavio. I to bez da se, u biti, maknuo s mjesta.

Svoje zdravice Maurice iznosi tako pitko, tako da vam njegova priča skladno i bez prepreka klizi niz grlo, baš poput dobre boce tamnog piva ili raskošnog viskija, kojima, pričajući, nazdravlja. A vi, pritom, nazdravljate zajedno s njim.

Doživljaj ovog romana je kao da ste sjeli s nekim starim prijateljem na večeru, ili na piće, slušajući ga kako vam priča neke još nepoznate detalje o svom životu. Zanimljive, ponekad duhovite, ponekad tragične detalje, slušanje o kojima vas posve obuzme. Autorica je inspiraciju za ovaj roman dobila sličnim iskustvom, kada je na odmoru slučajno susrela jednog čovjeka s kojim je kratko proćaskala, a taj kratki razgovor ostavio ju je iznenađenom i oduševljenom, sve odjednom.

Rezultat je sjajan prvijenac, prvijenac koji i sam zaslužuje zdravicu. Ukoliko ste u potrazi za jedinstvenim književnim napitkom, koji će napojiti i vašu dušu i oči, slobodno posegnite za ovim. 

__________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3bOF0Zp

utorak, 9. ožujka 2021.

ČAROBNJACI IZ DAVNINE, Cressida Cowell

Izdavač: Profil, 2019.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Wizards of once
Prijevod: Ozren Doležal

Prošle sam godine dovršila serijal 'How to train your dragon' Cresside Cowell, i malo je reći da sam se zaljubila u njene zmajeve i Vikinge. Ono što je počelo kao šašav i zabavan serijal za djecu postupno je raslo i gradilo se, pomalo poput 'Harrya Pottera', u nešto ozbiljnije, odraslije, s važnom porukom. Ako (još) niste čitali, nemojte propustiti! Filmovi su slatki, ali knjigama nisu ni do koljena (a i ne prikazuju sve baš vjerno, primjerice, Toothless je sićušan bezubi zmaj (hence the name), a ne rijetka noćna furija). Anyways, must read.

Nakon druženja s Cressidom kroz 12 knjiga punih zmajeva i Vikinga, jako me zanimalo kakav će biti njen drugi serijal. Sličan, ili posve različit? Nisam sumnjala da će biti fantastičan, ali željela sam otkriti u kojem se smjeru ovoga puta kretala nepresušna mašta ove genijalne autorice. Kakvi su, dakle, Čarobnjaci naspram Vikinga? I slični, i različiti, i jednako fantastični!

Priča prati dvoje likova sa suprotnih strana dvaju sukobljenih svjetova. Xar je Čarobnjak, iako Čarobnjak bez magije, ali spreman je učiniti sve, baš sve, kako bi se njegova magija konačno aktivirala. Želja je Ratnica, pripadnica rase koja mrzi magiju i želi ju iskorijeniti iz čitavog svijeta. No, Želja posjeduje dar koji je vezan upravo uz magiju, i, ma koliko ga pokušavala sakriti, ne može odoljeti njegovom zovu.

Igrom slučaja, Želja i Xar susrest će se pod pomalo čudnovatim i nepromišljenim okolnostima, te time nehotice pokrenuti pravu malu revoluciju. Dok njihova dva plemena vode međusobne bespoštedne borbe, nešto zlo, skriveno od pogleda, upravo se sprema probuditi. Mogu li Čarobnjaci i Ratnici na tren zakopati ratnu sjekiru i zajednički stati protiv većeg zla, koje im oboma prijeti? Pa, to će biti teško. Ali Želja i Xar malim će koracima svima hrabro pokazati tko su pravi junaci, a tko pravi neprijatelji.

Ovaj je roman sjajan početak novog serijala Cresside Cowell, serijala ispunjenog magijom, čudesnom bićima, hrabrim herojima, opasnim zlikovcima, pravim prijateljima i bespoštednim neprijateljima. Na primjeru dvoje pojedinaca iz dva sukobljena i, prema uvjerenjima, posve suprotna, plemena, Cowell nam pokazuje da se prijatelji mogu naći i na posve nemogućim mjestima, i kako je ponekad za prevladavanje razlika koje nam se čine golemima potrebno samo malo hrabrosti i dobre volje.

U svom poznatom stilu, Cressida je i ovaj serijal upotpunila vlastitim ilustracijama, prikazujući nam i približavajući likove i mjesta koje je ovdje zamislila. Ako ste čitali 'How to train your dragon', ovi će vam likovi izgledati pomalo poznato. Želja, npr., neodoljivo podsjeća na vikinšku ratnicu Camicazi, Xar je jako sličan Hiccupu, a Željin tjelohranitelj Bodkin Hiccupovom vjernom prijatelju Fishlegsu. Tu je čak i maleni vilenjak koji neodoljivo podsjeća na Toothlessa. No, neke sličnosti između ovih likova tu prestaju, dok se neke protežu i na njihove karakteristike. Svidjelo mi se to, mogu vam reći. Kao da se družim s poznatim, a opet posve novim, likovima. U svakom slučaju, i jedne i druge vrlo ćete brzo zavoljeti, vjerujte mi.

Za razliku od 'How to train your dragon' serijala, ovaj je već od samog početka nešto mračniji i ozbiljniji. Već na prvih par stranica dobit ćete žmarce od naznaka zla koje se budi, i tijekom cijele priče iščekivat ćete kada će se konačno to zlo razotrkiti u punom svjetlu. Tu već priča postaje puno zamršenija no što se na prvi tren čini, a polako shvaćate i da u njoj postoje neke tajne o kojima se ne govori, kao i puno drugih tajni koje oba plemena brižno skrivaju od onih drugih, ali i vlastitih pripadnika.

Čitajući, proći ćete kroz mnogo uzbudljivih dijelova, mnogo wow trenutaka, mnogo napetih situacija i onih u kojima vas oblijeva znoj. Sprijateljit ćete se s raznim bićima, zavoljeti razne likove, zaželjeti ući u svijet koji ih okružuje. Ovo potonje barem je lako: potrebno je samo otvoriti knjigu i nastaviti okretati njene stranice.

Nakon ovakvog početka, jedva čekam saznati što će se dalje događati sa Željom, Xarom i čitavim njihovim svijetom. Čeka nas tu još puno pustolovina, koje ćemo, sigurna sam, zajedno s likovima s veseljem proživljavati. 

_______________________________________ 

Kako do knjige: http://bit.ly/3bvzpa9

četvrtak, 4. ožujka 2021.

VJEŠTICE, Roald Dahl

Izdavač: Znanje, 2020.
[eng. The Witches]
Prijevod: Nika Radić

"U bajkama, vještice uvijek nose budalaste crne šešire i crne plašteve i jašu na metlama.
Ali ovo nije bajka. Ovo je o PRAVIM VJEŠTICAMA."


Prvi put objavljen prije 38 godina, ovaj roman Roalda Dahla jedan je od njegovih najpoznatijih i, ako mene pitate, najzabavnijih. Doživio je čak dvije ekranizacije, bio pretvoren u radio-dramu, operu, a zaživio je i na kazališnim daskama. Koju god njegovu adaptaciju da ste pogledali ili poslušali, jednostavno morate pročitati i original koji je sve to inspirirao.

Upotpunjen ilustracijama Dahlovog vjernog književnog suputnika Quentina Blakea, ovaj je roman omiljena zabava djece i, općenito, čitatelja svih uzrasta.

Roman nam priča o jednom dječaku i njegovoj baki i njihovoj hrabroj borbi s vješticama Engleske.

Možda mislite da je vješticu lako prepoznati i uočiti, ali upravo je u tome stvar: vještice se tako dobro uklapaju u svaku sredinu da je gotovo nemoguće reći tko je, a tko nije vještica. Ipak, postoje mali znaci raspoznavanja, koje valja vrlo pažljivo gledati i za tim znakovima tragati. (Rekla bih vam koji su, ali bolje je da to držimo u tajnosti. Nikada ne znate vreba li negdje u blizini kakva vještica, spremna otkriti naša tajna oružja za borbu s njome i njoj sličnima.)

Dječak iz ove priče, usred bezbrižnog odmora s voljenom bakom, slučajno nabasa ne na jednu, ni na deset, nego na čitavu gomilu vještica, koje baš u istom hotelu u kojem su on i baka odsjeli upravo održavaju konferenciju koja okuplja baš sve vještice Engleske, uključujući i strahovitu vrhovnu velevješticu. Slučajno se našavši na krivom mjestu u krivo vrijeme, ovaj hrabri dječak posvjedočit će groznom planu groznih vještica da se jednim potezom riješe sve djece u čitavoj Engleskoj.

Uz malo lukavstva, puno hrabrosti i ponešto domišljatosti, dječak i njegova baka možda imaju šansu ne samo spriječiti vještice da svoj grozni plan provedu, već i pobijediti te vještice jednom zauvijek. No, da bi to postigli, morat će proći kroz svašta, uključujući i postati miševima. (Duga je to - i urnebesno zabavna - priča. Vidjet ćete. ;))

Vrckava, zabavna - a ponekad i malo strašna - priča o strašnim vješticama koje iz dna duše mrze svu djecu ispričana je upečatljivim stilom jednog i jedinog Roalda Dahla, a uz nju ćete se zabaviti, nasmijati i podsjetiti na sve one najbolje stvari vašeg djetinjstva. Bilo da ovaj roman čitate radi sebe, ili ga čitate svojim klincima ili zajedno s njima, jednako će vas očarati.

Dahlovi likovi uvijek su specifični, nipošto uobičajeni i unutar nekih normi. Često su neposlušni, pomalo buntovni, čak drski. No, suočeni s prijetnjom, uvijek reagiraju onako kako bi svi junaci trebali reagirati - hrabro i neustrašivo.

Dahlu su često zamjerali da način na koji piše o djeci - koja su uvijek junaci njegovih romana - nije baš laskav, odnosno da se ponekad čini kao da ni sam pisac ne voli djecu, budući da ih uvijek postavlja u grozne situacije, među ljude koji ih zlostavljaju, zanemaruju ili im suprotstavlja negativce koji - doslovno - tu djecu mrze, kao što je ovdje slučaj s vješticama. No ono što je Dahl u svojim romanima tako sjajno prikazao je zapravo to da prijetnja djeci nikada nisu čudovišta sama po sebi, već ljudi koju su zapravo čudovišta pod maskom ljudskosti. Možda su upravo zato Dahlovi romani toliko popularni - jer nam prikazuju opasnosti stvarnosti, vješto upakirane u najčudnovatije priče i dogodovštine, i jer šalju poruku da je sve te opasnosti itekako moguće savladati. Čak i ako si samo miš.

Mislim da ne moram posebno naglašavati da su knjige Roalda Dahla apsolutni must have u svakoj dječjoj biblioteci, ali posebno ću naglasiti da je upravo ova knjiga ona koju morate u toj biblioteci imati. Ona je Roald Dahl u svom najboljem izdanju. Svakako pročitajte! I pripazite na vještice. Nikada ne znate otkuda vrebaju i kakve nove spačke smišljaju. ;)

________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3qkXGUq