SMISAO ŽIVOTA JEDNOGA PSA & PUTOVANJE JEDNOGA PSA, W. Bruce Cameron

Izdavač: Znanje, 2020.

[eng. A dog's purpose/A dog's journey]

Prijevod: Mirta Jambrović

Svatko tko je ikad prigrlio ljubimca kao člana obitelji (a ljubimci JESU članovi obitelji, o tome nema pogovora!), zna da najdublje spone međusobne ljubavi nastanu upravo u povezanosti s tim dlakavcem. Napokon, svi znamo da je upravo pas (ili mačka, ili konj, ili prase, ili što god već bio tvoj ljubimac) najbolji prijatelj svog čovjeka.

Ovo je priča o jednom psu i toj posebnoj vezi koja nastane samo između čovjeka i tog njegovog najboljeg prijatelja.

Naslovni pas prvo je bio Toby. Toby nas u svom kratkom životu brzo upozna sa surovošću života na ulici, kao i problemima skloništa za životinje, koja su često prenatrpana i koja, i uz najbolju volju i ljubav prema životinjama, ne uspiju spasiti sve. A mnogi psi ondje smješteni, naposlijetku, zbog nedostatka mjesta i uvjeta, završe eutanazirani. Isto se dogodi i sirotom Tobyu.

No, epizoda zvana Toby za ovog je psa tek početak jednog dugog postojanja u kojem će Toby postati Bailey, pa Ellie, pa Buddy, a tijekom svih tih života neprekidno će tragati za svojom svrhom i razlogom zašto se ponovno rađa. Ime te svrhe je Ethan, dječak čiji Bailey postane pas, i koji postane Baileyevim dječakom. Ethan i Bailey izgradit će poseban odnos kakav nastaje samo između jednog dječaka i njegovog dlakavog najboljeg prijatelja, a sve prepreke koje im život baci na put ne bi li ih razdvojio, samo će im još više pomoći da, svaki put ponovno, jedan drugoga pronađu baš onda kada su si najpotrebniji. <3

Ova topla i nezaboravna priča zagrijala je srca milijuna ljudi diljem svijeta, što onih koji su pročitali knjigu, što onih koji su pogledali film kasnije prema njoj snimljen. Kad već spominjem film, moram spomenuti i da je, za mene, taj film bio jedan od onih koji vjerno prenose knjigu na filmsko platno, jedan od onih rijetkih koji su jednako dobri kao i književni predložak prema kojem su nastali.

Veselili smo se s Baileyem, plakali zbog njega, bodrili ga gledajući kako pronalazi svoju svrhu. Zajedno s Ethanom, govorili smo mu da je dobar pas. I on je to bio, i više od toga. Ali Baileyeva priča tu ipak ne prestaje.

'Putovanje jednoga psa' nastavak je 'Smisla život jednoga psa', i u njemu se vraćamo Baileyu, koji je sada Buddy. Buddy uskoro shvaća da njegov posao ipak ne završava s Ethanom, nego da još postoji neki razlog zbog kojeg njegova misija na ovom svijetu još nije gotova. Taj je razlog, kako se ubrzo uspostavi, Ethanova pounuka CJ. Buddy uskoro postaje Molly, pa zatim Max, pa Toby - ime s kojim upotpunjuje krug svog postojanja. Kroz sve ove živote, ovaj se pas uporno vraća CJ, i pomaže joj u nekim od najbolnijih trenutaka njenog života. No, CJ i Ethan nisu jedini ljudi čije je živote Bailey/Buddy dotaknuo: bilo je tu i mnogo drugih, a sva iskustva koja je kroz sve svoje živote stekao, Baileyu/Buddyu pomogla su da uvijek u pravo vrijeme napravi pravu stvar.

Nije lako ispričati priču - i to ne jednu, već dvije! - progovarajući kroz jednog psa, ali W. Bruce Cameron čini to glatko, pitko, i posve savršeno. Svi psi u koje se Bailey kroz svoje postojanje reinkarnira na svoj vam način opet i opet prirastu srcu i ludo se zaljubite u baš svakoga od njih, bez obzira što se radi o, u biti, jedno te istom psu.

Oba ova romana puna su emocija, kako onih sretnih, tako i tužnih. Nije u svakom životu Baileyu sudbina baš naklonjena, prolazi on i kroz puno teškoća, a kroz njega vidimo i tešku situaciju s napuštenim životinjama i pretrpanim azilima, o čemu Cameron u ovim romanima podiže svijest. I da, u pojedinim trenucima trebat će vam maramice, ali unatoč tome, ove su knjige jako pozitivne. Čak bih rekla da nekako olakšavaju spoznaju da ćemo se kad-tad, zbog same činjenice da naši ljubimci imaju kraći životni vijek od ljudskog, od svojih najboljih prijatelja morati rastati.

Ako ste ljubitelji životinja i ako i sami u obitelji imate nekog četveronožnog ili dlakavog člana, mislim da će vam se ovi romani itekako svidjeti. Zbog njih ćete još više cijeniti vezu koju imate sa svojim ljubimcima, a mogli bi vam i olakšati trenutak u kojem ćete se od njih neizbježno morati rastati. Ovi su romani puni ljubavi, nade i čuda - pomalo kao i pas koji im se nalazi u središtu radnje. Dobar je to pas. Ma što dobar; sjajan, sjajan pas. <3

_______________________________

Kako do knjiga:

Smisao života jednoga psa - https://bit.ly/3gLcEC9

Putovanje jednoga psa - https://bit.ly/330zyNS

13 RAZLOGA, Jay Asher

Izdavač: Vorto Palabra, 2021.

[eng. Thirteen reasons why]

Prijevod: Lidija Milenkov Ečimović

Srednjoškolac Clay Jensen jednog dana nakon škole u svoj posjed dobije neobičan paket. U njemu pronađe 7 audiokazeta na kojima, preslušavajući ih, čuje glas Hannah Baker, djevojke iz njegove škole koja se nedavno ubila. Na kazetama, Hannah objašnjava pravila koja svaka osoba koja presluša kazete mora slijediti - ili će ono što je na kazetama postati javno. Pri tome, osobe koje će preslušavati kazete nisu odabrane nasumce, već je svaka od njih Hanni dala razlog za samoubojstvo, a svaki od ukupno trinaest razloga na kazetama je detaljno objašnjen.

Clay isprva ne shvaća zašto je baš on dobio kazete, budući da Hannu nije baš dobro poznavao, iako mu se oduvijek sviđala. Možda zbog znatiželje ili možda zbog toga što mu nedostaje, Clay odluči poslušati što Hannah ima za reći. Svaku kazetu sve je teže slušati i sa svakom kazetom Clay je sve bliže trenutku u kojem će se suočiti sa strašnom činjenicom da je možda ipak i on odigrao ulogu u Hanninom životu koja ju je usmjerila tamo kamo ju je usmjerila. A što je taj trenutak bliže, neki neodređeni osjećaj krivnje koji ga sve vrijeme dok sluša kazete tišti, sve je veći...

Ova je knjiga, baš kao i Netflixova serija prema njoj snimljena, podigla puno prašine. Mnogi zabrinuti roditelji, nastavnici i psiholozi htjeli su zabraniti seriju (a i, pretpostavljam, knjigu), navodeći kako ona veliča samoubojstvo i kako je opasna za klince koji možda prolaze kroz iste ili slične stvari kao glavna protagonistica serije (i knjige), Hannah.

Mislim da su potpuno promašili bit i knjige i serije.

Zašto? Hannah je to sjajno istaknula parafrazirajući riječi gospođe Bradley, Hannine nastavnice:

"S obzirom na to da smo maloljetnici, rekla je, sve dok se samoubojstvo ne dogodi na javnom mjestu, pred svjedocima, vjerojatno neće doći u vijesti. A nema tih roditelja koji bi htjeli da drugi saznaju kako je njihovo dijete, dijete koje su odgojili, samo sebi oduzelo život. Stoga se ljude često ostavi u uvjerenju da se radilo o nesretnom slučaju. Negativna strana toga je da nitko ne zna što se uistinu događa s ljudima u njihovoj zajednici."

Zar zaista mislimo da će pometanje stvari pod tepih i sklanjanje svega što govori o potencijalno opasnim temama od očiju onih na koje se te teme odnose pomoći cijeloj situaciji? Ako o samoubojstvu ne govorimo, mislimo li da ga nitko više neće počiniti? Upravo suprotno.

Ova knjiga ne veliča samoubojstvo, ona podiže svijest o razlozima koji ljude, a naročito tinejdžere, mogu navesti na takav čin. Ona progovara o svim onim stvarima, svim vidljivim znakovima oko neke osobe koja razmišlja o samoubojstvu, koji vrište na uzbunu, a koje svi mi ostali svjesno zanemarujemo i pravimo se da ih ne primjećujemo.

Hanninih trinaest razloga možda će vam se činiti banalnima, čak glupima. Vjerojatno ćete pomisliti, 'Hej, zbog toga si se odlučila ubiti?' Ali, dok to mislimo, zaboravljamo i jednu vrlo važnu činjenicu vezanu uz Hannu: tu da je ona tinejdžerica. A tinejdžeri su posebno osjetljivi na to kako se uklapaju u svoju okolinu i to kako ih vršnjaci doživljavaju. Pubertet, hormoni, povodljivost, potreba da se uklopiš, da budeš dio ekipe. Tinejdžeri su, također, često i vrlo zli jedni prema drugima: konstantna ogovaranja, podbadanja, pa čak i ozbiljnije stvari poput bullyinga i vrijeđanja - sve je to dio tinejdžerskog svijeta. Naposlijetku, nismo li svi bili u tim godinama? Godinama kad činjenica da te simpatija više ne primjećuje ili svađa s najboljim prijateljem ili prijateljicom može srušiti cijeli tvoj svijet. Većina nas uspije doći k sebi nakon toga i nastaviti dalje. Ali nekima to ne uspije.

Zato je ova knjiga bitna. Bitna je jer nam govori da gledamo oko sebe, da primijetimo znakove koji nam govore da s nekim nešto nije u redu i, najvažnije od svega, da REAGIRAMO. Ponekad je dovoljno samo malo potpore, malo lijepih riječi podrške da nekoga tko je na rubu usmjerimo dalje od tog ruba. Ali moramo biti spremni, i voljni, istupiti i pružiti ruku onome kome je potrebna, prije no što bude prekasno.

Još je jedna bitna stvar koju ova knjiga naglašava, a to je da nikada ne znamo koliko smo nekome bitni i koliko na nečiji život možemo utjecati. Baš kao što Clay nije znao koliko je bio bitan dio Hanninog života sve dok to nije otkrio na audio snimkama.

"Valjda u tome i jest smisao svega toga. Nitko ne može biti siguran u to koliko utječe na živote drugih ljudi. Vrlo često nemamo blagog pojma. No ipak ustrajno nastavljamo."

Ova će vas knjiga natjerati da se zapitate postoji li netko poput Hanne negdje u vašoj okolini, a da to niste primijetili. Možda ga/ju zbog ove knjige primijetite, možda mu/joj baš zbog nje spasite život, a da to ni ne znate. Ova knjiga nije opasna. Opasnije je praviti se da problemi koje ona iznosi ne postoje.

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3sYZOCx 

PROFESOROVA OMILJENA JEDNADŽBA, Yoko Ogawa

Izdavač: Hena com, 2020.

[jap. 博士の愛した数式]

Prijevod: Mirna Potkovac-Endrighetti

"Ljepota reda u matematici upravo je u tome što od njega u svakodnevnom životu nemamo nikakve koristi."

Na spomen matematike, većina ljudi prevrne očima ili osjeti mučninu, prisjećajući se školskog predmeta koji je najčešće, od svih predmeta, smatran najgorim. Ja je volim. Nemam, doduše, svoju omiljenu jednadžbu, no nakon druženja s Profesorom u ovoj knjizi, Eulerova mi je jednadžba nekako prirasla srcu.

Ako niste ljubitelj matematike, nemojte se odmah zastrašiti: nije ova knjiga samo o matematici, iako će vam pokazati koliko matematika može biti prekrasna, ako ju pogledate iz pravog kuta. Ova knjiga govori o međuljudskim odnosima, prijateljstvu i stvaranju obitelji izvan one povezane krvlju, kao i o snazi ljudskog uma i krhkosti sjećanja.

Naslovni Profesor umirovljeni je profesor matematike, kojem je sjećanje, nakon ozljede mozga zadobivene u prometnoj nesreći, stalo u 1975. godini, a sve ono nakon te godine resetira se svakih 80 minuta. Iako briljantna uma, taj je um zarobljen u neprekidnoj petlji kratkotrajnog pamćenja, na koju Profesor nema nikakva utjecaja. Kako bi doskočio problemu, Profesor sam sebi ostavlja male poruke koje potom prikači za odijelo i pomoću kojih se snalazi u obavljanju svakodnevnih stvari. A kada stvarnost postane preizazovna za pojmiti, Profesor se utječe onome što najviše voli - brojevima.

"...nakon što sam kod njega već neko vrijeme bila radila, shvatila sam da svaki put kada nije znao što bi rekao govori brojke, a ne riječi. Bio je to njegov način komuniciranja s ljudima. Brojke su bile njegova desna ruka ispružena da se rukuje, no istovremeno i ogrtač, koji ga je štitio. Ogrtač tako debeo da se dodirom po površini nisu mogle pratiti linije tijela, i koji mu nitko nije mogao skinuti. I sve dok ga je nosio, umio je - barem zasad - zaštititi svoje mjesto u svijetu."

Priču pratimo preko Profesorove domaćice, desete po redu kućne pomoćnice koja dolazi za njega raditi. Unatoč svim ekscentričnostima i samog Profesora i njegove situacije, domaćica se vrlo brzo s Profesorom sprijateljuje, a isto čini i njen desetogodišnji sin, kojeg Profesor od milja naziva Korjenko, dijeleći s njime priču o možda najzanimljivijem broju od svih, korijenu iz -1, koji se u matematici naziva imaginarnim brojem i.

Ovo će se troje ljudi povezati u pomalo neočekivanu obitelj, koju vežu čvrste spone prijateljstva i ljubavi, unatoč tome što jedno od njih svakih 80 minuta zaboravlja na postojanje drugih dvoje. Uz domaćicu i njenog sina, Profesor će se prisjetiti kako je to uživati u životu uz ljude koje voliš, a domaćica i Korjenko će, uz Profesora, saznati da neke ljubavi ne moraju biti usmjerene na osobe, već se jednakim žarom može voljeti i brojeve.

"Profesor je više od svega na svijetu volio proste brojeve. I ja sam naravno znala za njih, ali nikada mi ne bi palo na pamet da oni mogu biti i objekt nečije ljubavi. No koliko god bizaran bio taj objekt, Profesorova je ljubav bila prava. Volio je čisto, bezuvjetno, nježno; pomagao im kada je trebalo, a ponekad ih i milovao, ponekad i klečao pred njima; ali nikada se od njih nije odvajao."

Japanski autori slabo su zastupljeni na našem malom knjiškom tržištu, zbog čega je prilika za čitanje ovakvih dragulja japanske književnosti to dragocjenija. Malo je reći da me ovaj roman oduševio, i to ne samo zbog toga što dijelim Profesorovu ljubav prema matematici. Yoko Ogawa sjajno je oslikala neobične načine na koje se određeni ljudi mogu povezati, i ljubav koja između tih ljudi potom nikne, ojačana međusobnim suosjećanjem, prijateljskom podrškom, a i - ljubavi prema baseballu. A iako se bavi nečim poprilično strašnim - opetovanim gubitkom pamćenja i svime što je potrebno da se jedna osoba s takvom dijagnozom nosi - ova je knjiga nevjerojatno pozitivna, a ima i svojih zabavnih trenutaka.

Naravno, tu je i matematika. Voljeli je ili ne voljeli, Ogawa će vam pokazati koliko ona može biti predivna, a to će učiniti opisujući vam ju na način kakav još, vjerujem, niste doživjeli, i dovodeći ju u vezu sa životom, takvim kakav jest. Uzmimo, za primjer, Eulerovu jednadžbu: e^πi + 1 = 0.

 
"Jedan broj, koji se ponavljao u beskonačnost, a drugi nalik praznini, jer se nije otkrivao, stremili su k istom cilju, ostavljajući za sobom jasne tragove. Iako nigdje nije bilo kruga, neočekivano je i tko zna odakle dolebdio π, smjestio se uz i i sramežljivo mu pružio ruku. Približili su se jedan drugome, pritajivši dah, i dovoljno je bilo samo da se pojavi netko tko će tomu pridodati 1, pa da se istog trena, bez ikakva nagovještaja, svijet stubokom promijeni i sve se nađe obrubljeno ništicom."

Ne biste rekli da se nešto tako suhoparno i većini ljudi zastrašujuće, kao što su prirodni logaritmi, može ovako lirski opisati. Predivno, zar ne?  

____________________________________

 

Kako do knjige: https://bit.ly/3xuuv6e 

KOBNA IGRA, Karen M. McManus

Izdavač: Profil, 2021.

Nastavak romana 'Lažljivac među nama'

[eng. One of us is next]

Prijevod: Andrea Pongrac

 

 

Prvijenac Karen M. McManus, roman 'Lažljivac među nama', pune je 3 i pol godine proveo na top listi bestselera NY Timesa, i upoznao milijune čitatelja sa zloglasnom tinejdžerskom 'četvorkom iz Bayviewa' i igrom laži koja je ubrzo postala smrtonosna. Ako niste čitali, preporučam!

Ovim romanom Karen M. McManus vraća nas u Bayview, upoznajući nas s nekim novim likovima, kao i nekima već poznatima nam iz 'Lažljivca', u kojem su imali sporedne, ili tek epizodne uloge. Sada su se te uloge obrnule, i ovi su likovi došli pod svjetla reflektora, dok je četvorka iz Bayviewa ostala sporedna. Funkcionira li ova izmjena igrača na početku nove, opasne i smrtonosne igre? Funkcionira!

18 je mjeseci prošlo od tragedije u srednjoj školi u Bayviewu, tragedije koja je postala rezultatom opasne igre laži u koju su se upleli gotovo svi učenici. Život se polako nastavlja. A onda sve započne ponovno.

Sve krene anonimnim porukama u kojima se određene učenike poziva na igru 'istine ili izazova', cilj koje je prihvatiti i odraditi izazov - ili riskirati odavanje neke tvoje mračne tajne. A učenici Bayviewa tajni su prepuni. U početku bezazlena, igra se svima čini zabavnom i opojnom, no ubrzo, kako to obično biva, postane opasna - pa i po život.

Kako bi izbjegli još jednu tragediju, ekipa iz Bayviewa morat će udružiti snage da doznaju tko stoji iza nove igre - i da tu osobu spriječe prije nego igra postane smrtonosna. Ili, smrtonosnija no što već jest.

Kad neki roman postane svjetski hit, uz naznaku nastavka, rijetko kad taj nastavak opravda očekivanja i bude jednako dobar kao original. Nije ni ovaj iznimka tom pravilu, ali moram reći da je od svog prethodnika slabiji tek za nijansu.

Nakon zamršenog klupka laži i zapetljanih događaja koji su obilježili radnju 'Lažljivca', vjerujem da pronaći nov način i nove likove koji će uspjeti ponoviti tu razinu napetosti i iščekivanja koja je postavio 'Lažljivac' nije bilo nimalo lako. No, Karen M. McManus u tome je uspjela! Novi likovi, nove tajne i nova igra laži jako dobro funkcioniraju, nastavljajući se na prvijenac koje je sve započeo, ali ne kopirajući ga, nego zadržavajući i gradeći vlastitu dozu originalnosti.

Spisateljica je i u ovom romanu ostala vjerna sebi i priušila nam brojne preokrete, otkrića i napete trenutke, ne sustajući sve do samog kraja. Kad se već sve razotkrije i kada vam ostane tek nekoliko strana do kraja knjige, već mislite da ste sve saznali i sada još samo skupljate komadiće informacija ne bi li popunili još one sitne pukotine u priči za koje očekujete da će se nekako logično zatvoriti - e, tu vas tek čeka još jedno iznenađenje! Za završetak romana bombastičnim otkrićem - čista petica!

Ako su vam se svidjeli romani poput 'Slatkih malih lažljivica', 'Tisućitog kata' i 'Tračerice' te ako vam se svidio i sam 'Lažljivac', vjerujem da će vam se svidjeti i ovaj, kao, uostalom, i općenito romani Karen M. McManus. Imaju tu neku opojnu i izazovnu notu, spojenu sa željom za razotkrivanjem tajni, koja plijeni pozornost. Kao što dobro primijeti jedan od likova ovdje, postoji nešto što te vuče da pratiš igru, čak i kad je opasna, neka opsesija da sudjeluješ u nečemu čime su svi opčinjeni, iako je svima jasno da je samo pitanje trenutka dok nešto ne pođe po zlu. Čitanje ovog romana nije opasno, ali ima istu moć privlačenja čitatelja.

Igra je započela - hoćete li sudjelovati ili tek stajati sa strane i promatrati - na vama je da odaberete. ;) 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2QYYPox 

 

DRAGI AUTORE ILI KAKO ODBITI REMEK-DJELO, Riccardo Bozzi

Izdavač: Znanje, 2020.

[tal. Caro autore: Come rifiutare un capolavoro]

Prijevod: Maja Klarić

"Monsieur,

u naslovu piše 'Tri mušketira', ali po čitanju Vaše pozamašne knjige ustvrdili smo da ih je četiri. Možete li nam to pojasniti? Čitatelji ne vole da ih se zbunjuje."

'Dragi autore' simpatična je knjižica koja pokušava dočarati kako bi rukopisi nekih od najznamenitijih djela svjetske književnosti prošli da su ih ovi autori slali današnjem (nemilosrdnom) izdavaštvu.

Sudeći po duhovitim i satiričnim tekstovima sabranima ovdje, mnogi od renomiranih književnih klasika danas ne bi uspjeli ugledati svjetlo dana, ili bi bili izmijenjeni do neprepoznatljivosti.

"Niti je roman, niti kratka priča. Ne. Nego nešto još gore. To je novela. NOVELA. Eskimu možete prodati led, ali novelu (NOVELU!) ne možete prodati ni Eskimu ni Indijcu ni slonu ni beskralježnjaku. Nikome je ne možete prodati.

I zadnja stvar. Ako ste već smjestili roman (NOVELU) u Veneciju, onda morate imati barem jednu gondolu na svakoj stranici. Dakle, da rezimiramo, molim Vas da zagrijete stolicu i a) napišete bestseler veličine XXXL i b) dodate još gondola. To bi bilo sve."

Da, Thomasu Mannu i njegovoj 'Smrti u Veneciji' danas ne bi bilo nimalo lako naći izdavača i urednika.

Šalu na stranu, ova me knjižica baš nasmijala. Sarkastična je, satirična, nemilosrdna i bez dlake na jeziku u obraćanju autorima, ne štedeći ih čak ni ako su ranije već imali bestseler kojim su se proslavili. Zaključujem da autorima danas, koji se žele probiti, nije nimalo lako. :D

Pročitala sam ju brzinom munje, i pritom se dobro nasmijala. Zgodna je za podizanje raspoloženja, kada vam je to potrebno, a čini i zgodan poklon za nekog knjigoljupca koji vam je drag, pogotovo ako voli klasike - i dobru šalu.

Zasmetao me jedino prijevod stripa Charlesa M. Schulza, čiji su 'Peanuts' ovdje prevedeni kao 'Kikiriki'. Možda nije ni do prijevoda, možda je tako i u originalu. Da, znam da se to može doslovno prevesti, ali ne. Za mene je to big no-no. Kao da, primjerice, umjesto 'Hellboy' napišete 'Pakleni dečko'. A-a. Ne.

Unatoč ovoj sitnoj smetnji, ovu bih knjižicu generalno ocijenila kao vrlo zabavnom. A na kraju vas čeka i poziv da svoj rukopis slobodno pošaljete ovom izdavaču. Na prvi pogled ne zvuči kao da bi moglo dobro proći za vas, ali nikad ne znate. Ako ništa drugo, možda barem dobijete - kao i svi autori navedeni u ovoj knjizi - jednu legendarnu odbijenicu.

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2Q9bIwy

NOĆ KAD JE OLIVIA PALA, Christina McDonald

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. The night Olivia fell]

Prijevod: Ira Martinović

Telefonski poziv usred noći nikada ne nagoviješta ništa dobro. Pogotovo kada ste roditelj, a dijete vam je negdje vani, na izlasku s prijateljima. Bilo da ste to dijete sami pustili van, ili mislite da je u svojoj sobi i spava, a ono se iskralo bez vašeg znanja, telefonskim pozivom usred noći, u kojem vam javljaju da se vašem djetetu nešto dogodilo, započinje ono što ova knjiga naziva 'najgorom noćnom morom svakog roditelja'.

Abi je samohrana majka koja je netom primila upravo ovakav poziv kakav sam opisala. Njena kći, Olivia, doživjela je nesreću i nalazi se u bolnici. Već samo saznanje o nesreći za Abi predstavlja ogroman šok, a taj šok samo se poveća kada Abi stigne u bolnicu i ondje dozna da je Olivia na životu isključivo zahvaljujući aparatima. A kao da sve to nije dovoljno, Abi dodatno šokira spoznaja da je njena kći, koja pred svojom majkom nikada nije imala tajni, trudna.

Što se dogodilo u noći Olivijine nesreće? Policija istražuje slučaj, ali kao da nitko ondje nije zaista zainteresiran da dozna što se stvarno dogodilo, već su skloniji sve pripisati nesretnom slučaju. Abi u to ne vjeruje, misli da je Oliviju netko ubio, i odlučna je doznati tko je to učinio. A jednom kada zagrebe po površini Olivijina života, otkrit će da kćer nije poznavala baš onoliko dobro koliko je mislila.

Ako postoji neki tip osobe koji ne podnosim, onda su to lažljivci. A u ovoj knjizi apsolutno svi lažu. Mreža laži koju su likovi ovdje ispleli - neki da bi zaštitili svoju obitelj, neki da bi pomogli svojoj karijeri, neki jer nisu htjeli istinom nekoga povrijediti, a neki zbog nekih drugih, sebičnih ciljeva - razgranata je i ogromna, i razaznati niti istine u svemu tome nije nimalo lak zadatak.

Autorica tu istinu ne skriva od čitatelja, nama je posve očigledno tko tu što skriva i zašto, no ono što je na čitatelju da propituje i pokušava otkriti je to kako su svi ovi likovi i njihove tajne međusobno povezani i kako su sve njihove laži dovele do toga da jedna djevojka nastrada. Da su svi jednostavno rekli drugima istinu, koliko god ona za neke bila bolna, ništa se od svega ovoga ne bi dogodilo. Možda je to pouka cijele priče: uvijek govori istinu. Ne postoji opravdanje za laž, čak i kad imaš najbolje namjere - netko će uvijek nastradati.

Naoko triler, ovaj roman dubinski propituje obiteljske odnose, posebno odnos majke i kćeri. U tom su smislu svi odnosi i likovi ovdje vrlo realno opisani, zbog čega priču pratite pomalo kao da se događa u vašem susjedstvu. Priča je ispričana kroz dva lika: Abi i Oliviju, radnjom skačući iz sadašnjosti u prošlost, čime malo-pomalo slažemo slagalicu okolnosti koje su dovele do Olivijine nesreće, pokušavajući doznati kada je nastupio taj presudan trenutak koji je presudio Oliviji i tko je bio taj tko je to učinio.

Roman je napet i zanimljiv, i na dijelovima vrlo emotivan, što me iznenadilo. Nekako ne očekujete takvu emotivnost u trilerima. Tajne iz prošlosti, povezane s osobnim tragedijama likova, istovremeno su ono što te likove sputava, ali i ono pomoću čega mogu pronaći iskupljenje i nastaviti dalje. Sve se to sjajno vidi upravo na Abi, koja se kroz priču mijenja i sazrijeva na načine na koje u početku zasigurno nije mislila da je moguće da se to njoj dogodi.

Više obiteljska drama no pravi punokrvni triler, ovaj roman ima nešto od oba ova žanra: napetost i misteriju trilera, emocije i istraživanje ljudskih karaktera obiteljske drame. Kraj, koji će donijeti sve odgovore na sva pitanja, gorko je sladak: vrlo je emotivan, tragičan, ali uz prstohvat nade da će sve biti bolje. Čak i ako mislite da ste tvrd orah, možda će vam zatrebati maramica.

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/32mXmuO

FONDACIJA, Isaac Asimov

Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2020.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Foundation]

Prijevod: Nada Mihelčić 

Među velikanima znanstveno-fantastičnog žanra ime Isaaca Asimova posebno se ističe. Uz Clarkea i Heinleina, Asimov spada u sam vrh majstora ovog žanra, a od ove trojice, iskreno, teško je reći tko je prvi, tko drugi, a tko treći; najbolje ih je sve smjestiti na prvo mjesto SF-a.

Jako me razveselila činjenica da se u zadnjih godinu-dvije sve više počinju objavljivati reizdanja znanstveno-fantastičnih remek-djela, poput nedavno objavljene Herbertove 'Dine', a Asimovljeva 'Fondacija' svakako je jedno od spomenutih remek-djela SF-a.

Obujmom relativno kratka, prva knjiga istoimenog serijala sadrži priču čija radnja obuhvaća na stotine godina, pričajući nam o raspadu i ponovnom nastajanju jednog golemog galaktičkog carstva, vodeći nas povijesno-političkim etapama u razmacima od nekoliko desetljeća, pa i stoljeća, kroz koje se sve to događalo. A navedeni događaji, osim vremenski, raštrkani su i teritorijalno, odnosno odvijaju se u različitim dijelovima svemira, na različitim planetima, različitim republikama i carstvima koje su nekad činile jedno golemo galaktičko Carstvo.

Hari Seldon, začetnik znanstvene grane pod nazivom psihohistorika, koja se bavi matematičkim i statističkim predviđanjem budućih događaja, predvidio je pad galaktičkog Carstva i uništenje njegovog centralnog planeta, Terminusa. Kako bi umanjio kaos i anarhiju koji bi nakon tog pada nastali, i ubrzao proces stvaranja novog Carstva, Seldon okuplja određen dio znanstvenika i stručnjaka i odvodi ih na planet na samom rubu galaktike, gdje osniva Fondaciju.

Inicijalna zadaća Fondacije je prikupiti svo ljudsko znanje i ovjekovječiti ga u opsežnoj Enciklopediji, koja će kasnijim generacijama pomoći da brže uspostave red i prosperiraju, nakon što Carstvo bude uništeno ratovima, a galaktika razlomljena na međusobno suprotstavljene frakcije. No, Fondacija ima i jednu drugu zadaću, onu koju joj je Seldon zapravo namijenio, a koja će se tek razotkriti godinama poslije, kad za to dođe pravo vrijeme. No, do tog vremena, Fondacija će morati proći kroz razne krize, koje bi ju jednako lako mogle uništiti, kao i učiniti ju ključnom u stvaranju novog Carstva.

Ova knjiga, kao što sam već spomenula, na relativno malenom broju stranica sadrži toliko toga! Asimov je maestralno prikazao korake u ponovnom uspostavljanju kontrole nad čitavom galaktikom, vodeći se određenim pravilima i zakonima uzročno-posjedičnih veza koje, ukoliko ih se slijedi onako kako treba, nužno vode k uspostavljenom cilju. Uloga politike i pojedinaca koji u ključnim trenucima tu politiku vode i, po potrebi, mijenjaju, upregujući ju katkad i za vlastite potrebe i ciljeve, ovdje je potanko razrađena, dajući nam uvid ne samo u to kako bi jedan ovakav pothvat funkcionirao u uspostavljanju dalekog galaktičkog carstva, već prikazujući nam i parafrazirajući kako to otprilike izgleda bilo gdje, ovdje i danas.

Iako obuhvaća mnogo toga, radnja se odvija dosta brzo, knjiga je ispunjena dinamičnim i pametnim dijalozima, zbog kojih čitanje ide jako brzo. A i koji su užitak za čitati!

Mnogi čitatelji postavljaju pitanje kako čitati ovaj serijal: kronološki prema datumu objavljivanja ili prema radnji? Odgovor je: i jedno i drugo je okej. Ja sam više pripadnik redoslijeda objavljivanja, ali svatko čita kako mu paše - i serijal dobro funkcionira u oba slučaja.

Reizdanje drugog dijela serijala već je objavljeno, tako da svi vi koji volite SF jednako kao i ja, možete nastaviti s čitanjem. I treći dio nam dolazi uskoro. Ako ste oduvijek planirali pročitati Asimova, ali nikad nije došao na red, sad je prilika. A ako vam, pak, Asimov nikada nije došao na 'radar', preporučam! On je svakako jedan od pisaca čije bar jedno djelo u životu morate pročitati. Zašto ne bi započeli s ovim?

_________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3dUjnqc

NAĐI ME, André Aciman

Izdavač: Sonatina naklada, 2020.

nastavak romana 'Zovi me svojim imenom' 

[eng. Find me]

Prijevod: Marko Maras

"Tata, ovo ti nikad nisam rekao, ali jedne noći bio sam mrtav pijan, ispovraćao sam se kod Pasquinova kipa i nikad u životu nisam bio tako ošamućen, ali dok sam se naslanjao na ovaj zid i dok me je Oliver držao, znao sam unatoč pijanstvu da je to moj život, da sve što je bilo prije s drugima nije čak ni gruba skica ili sjena onoga što mi se događa. A sada, deset godina kasnije, kad pogledam ovaj zid pod ovom starom uličnom svjetiljkom, opet sam s njim i kunem ti se, ništa se nije promijenilo. Za trideset, četrdeset, pedeset godina, osjećat ću se jednako. U životu sam upoznao mnogo žena i još više muškaraca, ali ono što je ostalo zapečaćeno u ovom zidu zasjenjuje svakoga. Kad dođem ovamo, mogu biti sam ili s drugima, na primjer s tobom, ali uvijek sam s njim. Ako bih jedan sat stajao zagledan u ovaj zid, jedan sat bih proveo s njim. Ako bih se obratio ovom zidu, on bi mi odgovorio.

-Što bi ti rekao? - pitala je Miranda, posve očarana Eliom i zidom.
-Što bi rekao? Jednostavno: 'Potraži me, nađi me.'
-A što ti kažeš?
-Kažem isto. 'Potraži me, nađi me.'"

U romanu 'Zovi me svojim imenom' André Aciman opisao nam je jednu od najljepših ljubavnih priča suvremene književnosti. S Eliom i Oliverom smo voljeli, patili, disali. Imali su nešto posebno, nešto što se ne zaboravlja, ljubav kakvu nađeš samo jednom u životu, i to ako imaš sreće. Nije im bilo suđeno svoju ljetnu romansu nastaviti, ispriječio se život, odrastanje, (pogrešne) odluke. Ova je knjiga postavila pitanje može li prva ljubav biti ona prava, trajati zauvijek?

Sada, u ovom nastavku Elijeve i Oliverove priče, Aciman nam daje potpuni odgovor na to pitanje, postavljajući još jedno: može li prava ljubav ikada umrijeti?

Knjiga se sastoji od četiri priče muzikalnih naslova: tempo, cadenza, capriccio, da capo, a osim o ljubavi, priča nam i o glazbi, koja je uvijek imala snažnu ulogu i u Elijevu i Oliverovu životu.

Priče su ispričane iz različitih perspektiva, preko različitih likova. U prvoj, Elijev otac putuje u posjet Eliju, a na tom putu upozna ženu koja će mu promijeniti život. U drugoj, Elio upoznaje Michela, nekoga s kim ponovno upoznaje ljubav, ali tko ga na svoj način podsjeća i na onu ljubav koju je imao s Oliverom, a koja ga nikada nije napustila. U trećoj, Oliver i njegova supruga priređuju oproštajnu zabavu u svom njujorškom stanu, koja će Olivera potaknuti na promišljanja o vlastitom životu i svim onim nikad prežaljenim i nikad učinjenim koracima, posebno jednom, koji uključuje i Elija. U četvrtoj, Elio i Oliver se konačno ponovno susreću - i dobivaju kraj kakav su oduvijek trebali dobiti.

Nekako sam očekivala da će Elio i Oliver odmah biti u središtu radnje ove knjige, ali, u prvoj priči, Elio je tek sporedan lik, dok je Oliver poput duha o kojem se govori, ali koji nije ondje i prisutan. U drugoj priči, Oliver ostaje duh, a Elio postaje centralni lik, dok se u trećoj te uloge obrću. Tek u četvrtoj dobivamo ono što nam je ova knjiga i obećala: ponovni susret dvojice ljubavnika, nastavak - i završetak njihove priče. Sviđa mi se ovaj način na koji je Aciman ovaj nastavak konstruirao, dajući nam uvid u živote obojice nam dragih likova, na početku posredno, malo po malo im se približavajući, prateći glazbeno-ljubavni koncert u naslovnom ritmu svake od četiriju priča: tempo, cadenza, capriccio, da capo.

U sve četiri priče Aciman istražuje značenje prave ljubavi, snagu osjećaja, sve boje strasti i svu dubinu ljudske intime i emocija, propitujući kolika je zapravo snaga prave ljubavi. Može li takva ljubav ikada umrijeti? Mislim da je odgovor na ovo pitanje očit, no, najbolje će vam ga dati upravo Elio i Oliver.

"Ako upita koliko ostajem, reći ću mu istinu.
Ako upita gdje mislim spavati, reći ću mu istinu.
Ako upita.
Ali neće pitati. Neće morati. On zna."

________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3s8L0B1

THE PRIORY OF THE ORANGE TREE, Samantha Shannon

Izdavač: Bloomsbury, 2019.

Kako napisati recenziju epskog fantasy romana, kad znaš da ta recenzija neće ni blizu biti tako epska, niti tako fantastična?

Eh.

Samanthu Shannon zavoljela sam sa 'Sezonom kostiju', i već nakon te jedne knjige bila sam sigurna da ću ju voljeti zauvijek. Dva nastavka 'Sezone', i jedan epski standalone roman kasnije, potpuno sam sigurna u ovaj svoj zaključak. Njeno pisanje me oduševljava, i svakoj novoj knjizi neizmjerno se veselim. Šteta što je hrvatski prijevod genijalne 'Sezone kostiju' završio s drugim nastavkom. :(

'Priory' je jedan ogroman književni zalogaj. I ne kažem to samo zato što se proteže na 830 stranica. Ovaj roman obuhvaća detaljne opise dvaju carstava, od njihovog ustroja, sustava vrijednosti, masivnih teritorija, vladajućih loza (kojih je bilo poprilično!), povijesnih događaja, do trenutne situacije, aktualnih previranja, borbi za vlast, dvorskih intriga, i tisućugodišnje prijetnje koja se polako budi, a koja bi svojom vatrom mogla pokoriti čitav svijet.

And then, there were dragons.

Dajte mi zmajeve i budite sigurni da će mi se u 90% slučajeva knjiga koja ih sadrži 100% svidjeti. Ne znam točno otkud mi baš ovih 90% slučajeva, jer se trenutno ne mogu sjetiti apsolutno niti jedne knjige sa zmajevima koja mi se nije svidjela, ali ostavit ću si otvorenu i tu (koliko god infinitezimalnu) mogućnost. :D

Naslovni 'Priory of the Orange Tree' odnosi se na skupinu žena ratnica koje se stoljećima bore protiv one prijetnje koju sam ranije spomenula i koje se pripremaju za njen povratak. Ime te prijetnje (ironično! :)) je The Nameless One i ona se odnosi na golemog zmaja, predvodnika vatrene vrste zmajeva kojima je cilj svojom vatrom sažgati čitav svijet i pokoriti ga svojoj volji. Prije 1000 godina, upravo to se i dogodilo, ali je jedna hrabra junakinja (ili jedan hrabri vitez, ovisno o tome koje carstvo pitate za verziju događaja), stala na put The Nameless Oneu i vezala ga na 1000 godina. 1000 godina, ali ni dan više.

Nakon tog nemilog događaja otprije tisuću godina, dio ljudi, tj. cijeli zapadni dio svijeta, s mržnjom gleda na sve zmajeve i želi ih sve istrijebiti. Uključujući 'Priory'. U međuvremenu, istočni dio svijeta dom je drugačije vrste zmajeva, s kojima žive u miru i suradnji. Ova dva kraja svijeta - istok i zapad - međusobno se ne podnose, uglavnom ignoriraju i prekinuli su gotovo sve kontakte, osim nešto malo trgovine. No, kako nova prijetnja jača, ovo bi se moglo promijeniti.

Glavna su okosnica priče dvije djevojke - Tane i Ead. Jedna se upravo sprema položiti ispit najveće časti u svojoj zemlji i postati jahačicom zmaja, dok je druga tajna namjesnica 'Priorya' na dvoru kraljice Sabran, čiji život joj je dužnost sačuvati kako bi Sabranino carstvo ostalo stabilno. U moru intriga, nepredviđenih događaja i životnih okolnosti, dvije će djevojke jedna drugu susresti - i otkriti ključ kojim bi mogle poraziti The Nameless Onea jednom zauvijek. No, za to će biti potrebna suradnja dvaju svjetova koji jedan drugoga jedva razumiju, ako već ne i otvoreno mrze, puno dobre volje, malo sreće i puno teškog rada da se sve to ostvari.

Kad sam tek počela čitati ovaj roman, teško sam se snalazila među svim tim likovima, mjestima i događajima iz povijesti koje sam tek trebala upoznati da bih u potpunosti razumjela svijet u koji sam upala. Napravila sam i tu pogrešku da sam bacila oko na kraj romana, na kojem se nalazi popis likova i događaja po godinama, kojih je bilo toliko da sam mislila da nikad neću u potpunosti shvatiti tko je tko i kamo pripada. No, nakon nekog vremena ipak sve pohvataš i počneš se snalaziti.

Poglavlja su, ovisno o tome gdje se radnja odvija, naslovljena s 'East' ili 'West'. Istočni mi je dio bi nekako draži za čitanje, prvenstveno zato jer je odmah u začetku sadržavao zmajeve (ah!), a i zato što se ovaj zapadni dio većim dijelom prve polovine knjige bavio svakodnevnim dvorskim dogodovštinama, što znači beskrajnim druženjima kraljice Sabran i njezine svite dama, dvorskim tračevima i opisima uobičajenih dužnosti kraljičine družbenice. Što će reći, ne baš osobito zanimljivim stvarima, dok su s se istočne strane već gomilale prevare, životni preokreti, navirali gusari i... jesam li spomenula zmajeve? :D

Nakon što se počneš snalaziti u samoj toj masivnosti ove priče, shvatiš gdje se nalaziš na karti teritorija na koji se odnose pojedina poglavlja, i shvatiš tko je tko u gomili likova koji ovu priču nastanjuju, shvatit ćeš i da si već preduboko u priči i da ne želiš van. Već sam spomenula da Samantha Shannon fantastično piše. A ova je priča definitivno fantastična, epski fantasy koji te posve obuhvati. Carstva na umoru, izdizanja novih carstava, tajna društva, zmajevi, epska borba dobra i zla, magične moći, dvorska previranja, avanture, opasnosti, neočekivani savezi, zatiranje starih i zadrtih tradicija... sve je to tu, i više! A najveći plus cijele ove epske sage je to što su svi najvažniji likovi žene i što cijela priča počiva upravo na ženama. Epski feminizam, mogla bih reći. Sjajan dodatak vrlom novom svijetu neustrašivih heroina koji su već dobrano začele Sarah J. Maas, Suzanne Collins, Veronica Roth i druge neustrašive spisateljice. Itekako lajkam! 

_________________________________

Kako do knjige: https://amzn.to/3sfMMk1