SNJEGULJICA MORA UMRIJETI, Nele Neuhaus

Izdavač: Mozaik knjiga, 2013.
[njem. Schneewittchen muss sterben, serijal Bodenstein & Kirchhoff, 4. knjiga]

4. slučaj Olivera von Bodensteina i Pie Kirchhoff nastavlja izvrsnu seriju kriminalističkih romana koje nam je pružila Nele Neuhaus. I ova knjiga pisana je u njenom prepoznatljivom stilu, s mnoštvom likova i mjesta radnje, te opsežnom istragom u kojoj autorica postavlja puno pitanja o okolnostima slučaja, a njeni istražitelji postupno na njih odgovaraju.

Slučaj o kojem se radi započinje misterioznom prometnom nesrećom. Nepoznati počinitelj gurnuo je ženu s pješačkog mosta koji se proteže iznad prometne ceste, nakon čega je žena pala na automobil koji je u tom trenutku ispod mosta prolazio. Vozač automobila na mjestu je umro od srčanog udara, a žena je prevezena u bolnicu sa teškim ozljedama, u opasnosti po život. Policijski istražitelji Bodenstein i Kirchhoff pozvani su na mjesto nesreće i doznaju da je ženino ime Rita Cramer, čiji je sin Tobias netom pušten iz zatvora u kojem je odslužio kaznu za dvostruko ubojstvo dviju djevojaka prije 10 godina. Na Tobiasov povratak mještani sela u kojem živi ne gledaju blagonaklono i postavlja se pitanje je li napad na Tobiasovu majku imao nekakve veze s njegovom povratkom?

U selu, Pia i Oliver nailaze na zid šutnje. Unatoč tome što se Tobiasova osuda temeljila samo na indicijama, i što je Tobias cijelo vrijeme tvrdio da nije kriv, a osim toga niti tijela dviju djevojaka nikada nisu bila pronađena, mještani su mu u svojim glavama već donijeli presudu, a na kraju je bio i osuđen na deset godina zatvora. Kad nedugo potom u selu jedna mlada djevojka nestane, čini se da se događaji iz prošlosti počinju ponavljati na stravičan način. Istraga se pretvara u utrku protiv vremena, jer za mještane je posve jasno tko je počinitelj - a ovaj put neće čekati da policija obavi svoj posao već su odlučni uzeti stvari u svoje ruke.

Neuhaus je već u prethodnom romanu, 'Duboke rane', zakoračila u problematiku slučaja koji se proteže kroz vrijeme u prošlost, a u ovom je romanu u tu problematiku posve uronila. Dovoljno je teško hrvati se sa postojećim slučajevima, a koliko li je tek teže ući ukoštac s onima koji se protežu otprije 10 godina, mogu samo zamisliti. Kad sve upućuje na očitog sumnjivca, već osuđenog za zločin koji se, čini se, sprema ponoviti, a i javnost i policija istog je mišljenja prema toj osobi, kako dokazati da su baš svi možda u krivu? I što ako su ipak u pravu? Pia je u cijelu zbrku spremna hrabro zakoračiti, ovaj put oviseći samo o sebi samoj, jer Bodensteina muče privatni problemi zbog kojih se nikako ne može skoncentrirati na posao. Ovdje vidimo kako je to kad Pia preuzme glavnu riječ u istrazi, i čini to vrlo dobro. S druge strane, Bodensteinu nisam mogla zamjeriti zbog toga što ne funkcionira kako bi trebao, već sam više suosjećala s njim, jer, na kraju, svi mi griješimo i svi se možemo naći u privatnoj katastrofi iz koje ponekad ne vidimo izlaz. Sviđa mi se to što su ovi istražitelji prikazani tako ljudski, a ne kao svemogući CSI detektivi koji bez problema sve riješe za tili čas.

Mislim da je ovo najkompleksniji roman o Bodensteinu i Kirchhoff do sad, u kojem su istražitelji dobili i najteži zadatak: riješiti ne samo trenutni slučaj, već i onaj od prije 10 godina. Izuzetno zanimljiv, intrigantan i napet roman čijoj atmosferi nećete moći odoljeti. Nakon pročitana 4 romana Nele Neuhaus, mogu reći da zasluženo ulazi među omiljene mi autore kriminalističkih romana, čije ću knjige i dalje s užitkom gutati.

POLINA, Bastien Vivès

RECENZIJA STRIPA
Izdavač: Fibra, 2014. 

Nemam niti mrvicu više zanimanja za balet nakon čitanja ove priče, kamoli divljenja prema njemu. No divljenja prema svemu onome što se krije iza uspješne baletske karijere, toga od danas imam mnogo više.
Strip "Polina", mladog i obećavajućeg francuskog autora Bastiena Vivesa, može se ukratko opisati kao izmišljena biografija jedne mlade plesačice. No iza takvog šturog opisa skrila bi se impresivno vjerna priča o trudu, upornosti, posrtanju, i svim drugim gradivnim elementima koji tvore gradivno tkivo uspješnih karijera, umjetničkih, sportskih, političkih... kojih god bilo. Ona oslikava i onu vrstu ljudskih odnosa na kakve moraju biti spremni svi koji kreću stazom što vodi do uspjeha, ali sadrži i odvojak koji lako i brzo može odvesti do propasti. Glavnu junakinju Polinu Ulinovu u početku nagone visoka očekivanja njezine majke, zatim jednako visoka očekivanja sredine koja je prepoznala da djevojka zbilja posjeduje ono što nazivamo talentom, ponajviše zbog toga jer ju je za podučavanje odabrao jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih učitelja, a onda naposljetku biva tjerana činjenicom da nakon tolikih očekivanja i truda, više ništa u životu nema smisla pokušavati biti, osim dokazane plesačice. Ovaj scenarij, korišten za oslikavanje jedne izmišljene priče, predstavlja sve one stvarne scenarije, koji su se zbilja odigrali u životima legendarnih pjevača, glumaca, tenisača... Svih koji su ulagali trud da opravdaju vjeru u njihov proglašeni talent. Osobno u postojanje talenta uopće ne vjerujem. Ali vjerujem u snagu prepoznavanja (tog nepostojećeg) nečijeg talenta u očima roditelja, učitelja i sličnih inih. Vjerujem u snagu i energiju koja se stvara nakon tih zaključaka da osoba ima ono nešto. Vjerujem u snagu tog nelogičnog svemirskog zakona: talent uopće ne postoji, ali prepoznavanje tog nepostojećeg talenta u nekoj osobi proizvest će toliko moćnu silu baziranu na trudu, predanosti i žrtvovanju, i naposlijetku najčešće proizvesti nešto veliko. Vivèsova priča prema pitanju talenta uopće nije određena, no dovoljno je posvećena trudu, naporu i žrtvi da bi slala upravo onu poruku i stav koji osobno zastupam. Jedina zamjerka priči je skoro potpuna skrivenost misli i osjećaja glavne junakinje, njih možemo samo pokušati pogađati, ili isčitavati tek unutar jednog kraćeg, srednjeg dijela priče Crtež je hrabar, vješt, neopterećen bilo kakvim "pravilima struke", iznenađujuće graciozan u trenucima kada treba opisati ljepotu umjetničkog pravca kojem je priča posvećena. Na prvi pogled pruža malo, a opet nudi sve što treba ponuditi. Osobno me vrlo iznenadilo da se zapravo radi o potpuno digitalnom crtežu. Svakome bih preporučio da na YouTubeu baci pogled na to kojom lakoćom majstor radi.

[Tomislav Škrljac]

DVANAESTORICA, Justin Cronin

Izdavač: Lumen, 2013.

[eng. The Twelve, trilogija 'The Passage', 2. knjiga]

Nakon što me 'Prijelaz' u potpunosti oduševio, 'Dvanaestoricu' sam pročitala odmah nakon njega, što se pokazalo dobrim odabirom, jer da sam 'Prijelaz' pročitala prije nego je izašao nastavak, ne znam kako bih preživjela čekanje. U svakom slučaju nisam se razočarala, jer obje knjige su jednako fantastične.

'Dvanaestoricu' sam doživjela više kao triler, a u manjoj mjeri kao horor, dok je kod 'Prijelaza' to bilo obrnuto. Također, ondje gdje se 'Prijelaz' više bavio iskustvima pojedinaca u doživljavanju posljedica širenja virusa, u 'Dvanaestorici' te događaje promatramo više sa stajališta kompletne nacije. Pratimo grupe ljudi kako se raštrkavaju diljem zemlje kako bi preživjeli pod nemilosrdnom najezdom virala, pritom osnivajući različite zajednice na različite načine, u svojim pokušajima da pronađu neki način da se održe. Kako vrijeme teče, ljudi je sve manje, broj virala se ne smanjuje, a preživjeli se u svojim novoosnovanim gradovima sa svakim novim danom moraju ponovno suočavati s potencijalnom borbom na život i smrt. Ili nečim još gorim od smrti.

No, postoji još jedan grad u osnivanju, pod kontrolom virala. Domovina, kako ga nazivaju, osnovana je od strane ljudi koji su bili zaraženi virusom, ali se nisu do kraja promijenili, te koji su vidjeli svoju priliku da u suradnji s viralima kontroliraju svijet, bez obzira što time što rade izdaju svoju vlastitu, ljudsku, vrstu. Ovdje dobivamo i odgovor na zanimljivo pitanje koje nam ovaj roman postavlja: Kako bi se virali mogli održati u budućnosti, kada su izjeli gotovo cijeli svoj izvor hrane? Iznenadilo me to što mi ovo pitanje uopće nije palo na pamet dok sam čitala 'Prijelaz', a prirodno se i logično nameće samo od sebe.

Moj osnovni motiv da krenem čitati 'Dvanestoricu' bio je taj da saznam što se dalje dogodilo s likovima iz 'Prijelaza'. Sve te likove koje smo upoznali u 'Prijelazu' susrećemo i ovdje, iako su svi otišli u svojim različitim smjerovima, a opet vidimo da su na različite načine i dalje nekako povezani. Njihove sudbine se neprestano na dramatične načine izokreću i nikada ne možemo sa sigurnošću znati što će im se sljedeće dogoditi. Čak i oni likovi koje smo smatrali izgubljenima, možda ipak nisu u potpunosti izgubljeni.

Napetost je u ovom romanu gotovo opipljiva. Tempo kojim se odvijaju događaji je strašno brz i jednostavno je nemoguće prestati čitati. Iako su neka od pitanja koja su ostala neodgovorena u 'Prijelazu', ovdje odgovorena, ovaj roman postavlja ih još, na koja ćemo odgovore tražiti u trećem dijelu. Ako se niste mogli otrgnuti od 'Prijelaza', nećete moći ni od 'Dvanaestorice', te ćete, kao i ja, nestrpljivo iščekivati posljednji dio ove apokaliptične epske trilogije.

PRIJELAZ, Justin Cronin

Izdavač: Lumen, 2011.
[eng. The Passage, 1. knjiga istoimene trilogije]

Apokaliptična epska priča Justina Cronina vremenski obuhvaća cijelo stoljeće i u detalje opisuje pad čovječanstva pod rukama, zubima i kandžama vampirskih stvorenja koja se ovdje nazivaju virali. No, zaboravite na sve oblike vampira koje ste dosada imali prilike susresti u knjigama i na filmu - virali su nešto posve novo.

Priča počinje u budućnosti na vojno-istraživačkoj ekspediciji duboko u bolivijskim prašumama koja rezultira otkrićem virusa koji je sposoban izliječiti rak u zadnjem stadiju, ali ima neugodan učinak pretvaranja ljudi u divlje, krvožedne zvijeri s nadljudskim sposobnostima koje mogu međusobno komunicirati putem telepatije. Pomislili biste da bi razuman odgovor na otkriće ovog virusa bio da ga se u potpunosti ukloni s lica Zemlje i to što prije, ali vojska, dakako, s virusom ima druge planove.

U pokušaju da stvore svojevrsnog super-vojnika koji bi se nezamislivo brzo regenerirao nakon stradanja, vojska krene u tajni eksperiment sintetiziranja virusa u oblike u kojima bi se spriječile njegove nuspojave, te testiranja takvog virusa na ljudskim subjektima - osuđenicima na smrtnu kaznu koji su dobrovoljno pristali na sudjelovanje u projektu u zamjenu za doživotni zatvor. No, ne ide baš sve po planu. Stvar je u tome da se misli kako bi razvoj virusa moglo biti lakše kontrolirati i usmjeravati u razvojnom organizmu djeteta, nego što je to moguće sa odraslim subjektima. Time dolazimo do usporedne priče o Amy, djevojčici koju je majka napustila i ostavila u samostanu. Budući da Amy nema nikoga drugoga od rodbine i obitelji, nikoga tko bi pitao za nju i mogao ju tražiti, ona je savršeni potencijalni subjekt za istraživanje virusa, te su za njom poslana dvojica ljudi kako bi ju doveli u tajni istraživački kompleks. Ipak, koji je točno učinak virusa na dječji organizam vojska neće imati prilike istražiti jer u vrijeme kada Amy tek stigne do kompleksa i primi svoju prvu dozu virusa, zaraženi zarobljenici uspiju pobjeći, i prije nego što se itko uspije snaći, dolazi do opće katastrofe i kraja svijeta kakvog poznajemo.

U nastavku priče pomičemo se u vremenu skoro cijelo jedno stoljeće u budućnost, gdje nalazimo Prvu koloniju, smještenu negdje u Kaliforniji. Na ovom mjestu skupila se šačica obitelji na svega nekoliko hektara površine okružene visokim ogradama i snažnim svjetlima koja su im jedina obrana od brojnih čopora virala koji se pojavljuju noću, uvijek iznenada i bez upozorenja, a jedina im je slabost dnevna svjetlost. Prikaz života kolonije i njenih stanovnika napisan je realno i uvjerljivo, i s otriježnjujućom spoznajom koliko nesigurno njihovo postojanje uistinu jest. Samo šačica ljudi u koloniji zna da su ćelije koje napajaju svjetla nezamjenjive i ne mogu trajati vječno, te da je samo pitanje vremena kada će se sve ćelije isprazniti i sva svjetla zauvijek ugasiti. Kad za vrijeme dnevnog svjetla jednog dana ekspedicija članova kolonije rezultira otkrićem Amy, koja nije ostarjela ni dana nakon 92 godine, priča ulazi u odlučujući preokret, koji će utjecati na sudbinu cijele kolonije, a i ostatka svijeta.

Ova knjiga obiluje sjajnim pripovijedanjem. Justin Cronin opisuje nam pad cijele civilizacije, ne samo u akcijskim scenama, već i mirnim trenucima koje proživljavaju svjedoci tog pada. Mnogo toga odvija se daleko od glavnog događaja i mnogo je likova koji su ovdje da bi nam dali uvid u kompletnu sliku događaja koji su doveli do apokalipse i pomoću kojih možemo sagledati cijeli njen razmjer. Nekoliko pitanja ostalo je otvoreno, a na njih ćemo odgovore vjerojatno pronaći u nastavcima koji slijede.

Ovo je prije svega epska priča, fantastična i uzbudljiva, s elementima akcije i horora, koja će vas posve uvući u svoju radnju i koju nećete moći pustiti do zadnje stranice. Naravno da se o vampirima puno pisalo, pogotovo posljednjih godina, i teško je 'Prijelaz' u potpunosti odvojiti od ranijih naslova s tom temom, ali nakon što pročitate ovu knjigu, jednostavno ćete zaboraviti na sve druge. Način na koji se radnja zapliće, pa malo po malo otpliće natjerat će vas da čitate i čitate jer jednostavno nigdje nećete naći dio na kojem bi mogli stati i uzeti predah. I nakon što ju dovršite, ova knjiga ostat će s vama još dugo. Ako nemate trenutno previše vremena, preporučam da sačuvate ovu knjigu za čitanje kada si malo oslobodite raspored, jer je nećete moći ispustiti iz ruku. Također, ako ste malo strašljiviji, nemojte ju čitati po mraku. Ali svakako ju pročitajte.

DAMA OD PLAŠTA, Bram Stoker

Izdavač: Naklada Zoro, 2011.
[eng. Lady of the Shroud]

Bram Stoker, široko poznat po svom romanu 'Dracula', osim njega napisao je još 11 romana i popriličan broj kratkih priča i novela, od kojih, kod nas, nažalost, gotovo niti jedan nije preveden. Kako sam veliki obožavatelj 'Dracule', obradovala sam se kad sam pronašla još jedan njegov roman preveden na hrvatski.

'Dama od plašta' pomalo je čudna mješavina žanrova. Okruženje u kojem se odvija radnja i početak priče su izrazito gotički: radnja je smještena u veliki dvorac u Zemlji Plavih Planina, maloj balkanskoj zemlji čiji žitelji su ratoboran planinski narod, pun ponosa prema svojoj zemlji i naciji, kao i praznovjerja prema svemu ostalom. Zemlja je na rubu rata, njen karizmatični i hrabri vođa je odsutan zbog tajanstvene misije, a narodom kruže glasine o vampirima koji noću hodaju zemljom. U centru zbivanja nalazi se Rupert, siromašni engleski mladić kojem je bogati ujak ostavio svo svoje nasljedstvo, uključujući dvorac u Zemlji Plavih Planina, pod uvjetom da u dvorcu provede godinu dana prije nego što nasljedstvo prijeđe u njegove ruke. Jedne noći tijekom njegovog boravka u dvorcu, Rupertu dolazi posjetiteljica u obliku mlade žene obavijene bijelim plaštem. Tajanstvena posjetiteljica promočena je do kože, vrlo uplašena i jednako tajanstveno nestaje s prvim znakom svitanja. Rupert se zaljubljuje u nepoznatu posjetiteljicu i njihovi romantični, ali jezivi noćni sastanci se nastavljaju. Također, kao nasljednik dvorca, Rupert pokušava zadobiti povjerenje svojih sunarodnjaka, te biva uvučen u vojne podvige i planove za obranu zemlje od potencijalnih osvajača. Prateći opise tih podviga, knjiga se pretvara u pustolovni roman, s povremenim dozama akcije. Ovdje knjiga obiluje opisima brodova, topova, letjelica i ratne opreme, od kojih su neki primjerci malo prenapredni za vrijeme u kojem se priča odvija (rane 1900-te), čime roman pomalo zalazi i na područje znanstvene fantastike.

Pričajući ovu priču Stoker stvara vrlo živopisne slike u vašem umu, ponekad realne, a ponekad gotovo nadnaravne. Knjiga neprestano plovi između dvije točke oko kojih se radnja odvija: ratne strategije za spas zemlje i nadnaravne ljubavne priče, tako da se neprestano pitate u kojem će smjeru sljedeće krenuti. Elementi horora, ljubavne priče i nadnaravni aspekti koji prate sve Stokerove romane su ono zbog čega sam uživala u čitanju ovog romana. Čitatelji koju uživaju u opisima borbi, bilo mačevima, bilo puškama, također će uživati. Ipak, mislim da bi sama priča bila bolja da je malo kraća jer neki dijelovi znaju biti prilično otegnuti i sadrže zahtjevnu mješavinu ceremonija i političkih govora. Također, sam naslov koji određuje lik Dame, odnosno riječ 'plašt' u nekim njenim opisima je malo zbunjujuć, što vjerojatno dolazi zbog toga što riječ 'shroud' koja stoji u izvorniku, ne znači plašt nego mrtvački pokrov, pa se plašt na nekim dijelovima ne uklapa u dojam koji bi slika djevojke ogrnute njime trebao ostaviti.

Unatoč zamjerkama, ova knjiga pisana je specifičnim Stokerovim stilom, sadrži neke nezaboravne scene: romantične na svjetlosti mjesečine, sablasne među tajnim prolazima dvorca i nadnaravne u dubinama kripte. Priča ima čak i komičnu notu, koja mi se posebno svidjela, u obliku arogantnog Rupertovog rođaka Earnesta, koji neprestano vrijeđa sve oko sebe, ali na vrlo zabavan i humorističan način. Ovaj roman nije 'Dracula' i nikada neće imati njegov kultni status, ali izašao je iz pera istog autora i jedan je od samo 12 njegovih romana, ujedno jedini koji je, osim 'Dracule', kod nas preveden, zbog čega ga itekako vrijedi pročitati.

ZIMSKI DVORAC, Eva Stachniak

Izdavač: Mozaik knjiga, 2013.
[eng. The Winter Palace, 1. knjiga iz serijala o Katarini Velikoj]

Volim čitati povijesne romane i pročitala sam ih mnogo, i povijesnih i biografskih romana o životu raznih značajnih povijesnih ličnosti: Borgie, Medici, Tudori, Habsburgovci... O ruskoj carici Katarini Velikoj još nisam imala prilike čitati, tako da mi je ovaj roman došao kao naručen - i oduševio me.

U ulozi pripovjedača nalazi se Barbara - kći poljskog knjigoveže, koja, nakon smrti oba roditelja, dolazi na dvor ruske carice Elizabete s nadom da će tamo pronaći svoje mjesto među kraljičinim brojnim dvorjanima. No, iza blistave vanjštine dvora u St. Petersburgu krije se opasno i intrigantno mjesto, na kojem svatko uhodi svakoga i nema mjesta na kojem se možeš sakriti od uvijek znatiželjnih ušiju i pogleda. Barbaru pod svoje okrilje uzima Elizabetin kancelar i poučava ju u svim umijećima koja će joj biti potrebna kako bi bila savršena uhoda: od obijanja brava do vođenja ljubavi.

U to vrijeme na dvor kraljice Elizabete dolazi Sofija, princeza od Zerbsta, koja bi se trebala udati za kraljičinog nasljednika. Barbari je naloženo da ju uhodi i sve dojavljuje kraljici, no kako vrijeme prolazi, Barbari se sve više sviđa mala princeza i uskoro joj postaje prava prijateljica i pouzdanica. Prvotno sramežljiva i uplašena, Sofija polako uči kako se treba vladati na prevrtljivom dvoru, te kako u svoju korist okrenuti dvorske igre i intrige. Korak po korak, uz Barbarinu pomoć, Sofija premošćuje sve prepreke na svom putu da postane slijedeća ruska carica - Katarina Velika.

Mnogi povijesni romani prepričavaju događaje iz života povijesnih ličnosti i događaja tako da iznose povijesne činjenice s ciljem da na neki način obrazuju čitatelja, što je dobra stvar kod ovakvih romana jer koliko god da si već upoznat s nekim povijesnim događajem uvijek možeš otkriti još pokoji detalj koji ranije nisi znao. U ovom je romanu, međutim, u prvom planu priča o kompliciranim životima i prijateljstvu dviju žena koje se nalaze na vrlo različitim društvenim položajima. Ovo jest priča o usponu na vlast Katarine Velike, ali taj uspon ispričan je kroz događaje 'iza kulisa': ne čitamo direktno o povijesti, već o zakulisnim događajima koji su doveli do stvaranja te povijesti i o ljudima koji su u njima sudjelovali. Spletke, intrige, skrivena ljubavna pisma, nedopušteni dogovori, žrtvovanja koja su se morala napraviti za neke buduće ciljeve, sve su to komadići slagalice od kojih se sastoji ova priča. Katarina Velika u ovom romanu tek treba zaslužiti to ime, ovdje ju ne vidimo kao moćnu vladaricu već pratimo njen put kojim je došla do tog položaja, sva odricanja koja je za to morala napraviti i sve lekcije koje je za to morala naučiti.

Ako očekujete roman koji će vam održati lekciju iz povijesti, možda ćete se ovim romanom razočarati. Ali, ako želite vidjeti dramatičnu rekreaciju svega onoga što su svjedoci te povijesti zapravo uspjeli vidjeti i učiniti, zaći malo dublje iza samih povijesnih događaja i upoznati ljude koji su u njima sudjelovali, sigurna sam da ćete uživati u ovom romanu kao i ja.

U NJEZINIM OČIMA, Kim Harrington

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. Clarity, 1. knjiga iz serijala romana o Clarity Fern]

 

Okosnicu ovog romana čini obitelj sa nadnaravnim sposobnostima. Clarity Fern je u mogućnosti vidjeti prošlost jednostavnim dodirom nekog predmeta. Njen brat Perry može komunicirati sa duhovima umrlih, a njena majka može ljudima pročitati misli.

Kad se jednoga dana u turističkom gradiću u kojem živi dogodi ubojstvo, Clarity, na zamolbu svog bivšeg dečka Justina, odluči pomoći policiji u rješavanju slučaja. Udruženih snaga s Justinom, koji je ujedno i gradonačelnikov sin, te Gabrielom, tajanstvenim sinom detektiva koji radi na slučaju, Clarity započinje potragu za tragovima koji bi ju mogli dovesti do ubojice. Situacija se dodatno zakomplicira kad Clarityn brat Perry postane glavni osumnjičenik. Sada Clarity mora dati sve od sebe i zaroniti duboko u svoje sposobnosti kako bi otkrila tajne koje kriju predmeti s poprišta ubojstva i pronašla pravi trag do ubojice, ne samo da riješi slučaj, već i da spasi brata.

Lik Clarity na prvi pogled izgleda kao klišej svih romana za mlade - djevojka s neobičnim sposobnostima, otuđena od vršnjaka i koju vršnjaci ismijavaju zbog njene neobičnosti, te koja više od svega želi biti samo normalna šesnaestogodišnjakinja. Ipak, tu svaka povezanost sa sličnim likovima prestaje. Clarity je inteligentna, jakog karaktera, ne boji se uploviti u nepoznato, zna se obraniti od verbalnih i fizičkih napada koji lete prema njoj sa svih strana i iako koji put poželi biti kao sve druge cure, zapravo je prigrlila svoju sposobnost i smeta joj kad ju netko ne prihvaća. Na život gleda optimistično i s dozom humora, a na napade odgovara britkim sarkazmom i pametnim igrama riječima.

Osim toga, Clarityna obitelj u romanu igra veliku ulogu. Oni su uvijek tu za nju i na njih se uvijek može osloniti. Kako svi imaju nadnaravne sposobnosti, znaju kada je jedno od njih u dobroj ili lošoj fazi zbog svojeg dara i znaju jedno drugo utješiti i međusobno si biti podrška.

Iako se radi o ubojstvu, ovaj roman nije intenzivan kao krimić, već je, zbog stila pisanja, i načina na koji Clarity prepričava događaje, zapravo lagan i prilično ga je zabavno čitati. Iznenadni obrati u radnji su jednostavni, ponekad i predvidivi, ali vrlo dobro opisani i ubačeni u pravom trenutku. Ipak, vrhunac radnje ostao je nepredvidiv do samog kraja, što mi se posebno svidjelo, jer volim da me knjiga iznenadi. Također, postoji nešto u većini likova što ih čini nevjerojatno simpatičnima, čak i kada se radi o bivšem dečku preljubniku. Svi su me na svoj način osvojili.

Ova knjiga je kratka, pitka, zabavna i brzo se čita. Savršena za posljednje dane prije početka školske godine, a iako je kategorizirana kao knjiga za mlade, ako vam je ostao još koji dan godišnjeg do kraja ljeta, ponesite ju sa sobom i zabavite se uz nju na plaži ili gdje god da idete.