ponedjeljak, 22. srpnja 2019.

KRISTINA ŠVEDSKA: ŽENA GOTOVO SLUČAJNO, Dario Fo

Izdavač: Naklada Ljevak, 2019.
[tal. Quasi per caso una donna - Cristina di Svezia]
Prijevod: Ita Kovač


“Ovo je priča o ‘nemogućoj kraljici’, prosvijećenoj i buntovnoj, nepredvidljivoj i odvažnoj, vladarici kojoj su se divili i protivili. Ženi po svemu iznimnoj, čiju smo priču željeli ispripovijedati na svoj način, nastojeći da se, između dokumenata i teatra, čuje i njezin glas. Proučavali smo povijesne tekstove, promatrali slike koje je prikazuju, uzimali u ruke kronike iz njezina doba, a pomalo je i izmaštali, sve ne bismo li dočarali njezinu jedinstvenost.”

Posljednji roman Nobelom nagrađenog talijanskog književnika Daria Foa bavi se švedskom kraljicom Kristinom. Ova 'nemoguća kraljica' vladala je Švedskom sredinom 17. stoljeća, u vrijeme dok je Europom harao Tridesetogodišnji rat. A čak i u ovo nemilosrdno ratno doba, Kristina je uspjela švedsku prijestolnicu učiniti središtem umjetnosti i kulture, čime je Stockholmu priskrbila naziv "Atene sjevera".

Kristina Švedska kraljicom je postala u vrlo ranoj dobi od samo šest godina. Već od malih nogu Kristina se pokazala kao nepredvidiva i odvažna žena koja vrlo dobro zna što želi i kako to dobiti. Neizmjerno je voljela umjetnost, filozofiju i kazalište, a i sama je voljela glumiti. Sagradila je prvo dvorsko kazalište u Stockholmu, oko sebe okupljala umjetnike i filozofe te poticala umjetničko stvaralaštvo i slobodno izražavanje.

Odbacujući sve uvriježene norme, Kristina je čvrsto odlučila nikada se ne udati, svojom odlukom redefinirajući ono što se od nje kao vladarice očekuje. Samostalna i samovoljna, Kristina je bila feministica daleko prije no što je taj pojam uopće zaživio kao takav, žena slobodna uma i duha, koja je jednakim žarom voljela i žene i muškarce, ali nikome nije dopuštala da je veže za jedno mjesto i jednu osobu.

U ovaj kratki roman Dario Fo sažeo je kompletnu Kristininu biografiju, napisavši je ne kao povijesni roman, već više kao dramsko djelo, odabirući na onim mjestima na kojima službeni podaci o Kristini nisu posve jasni onu varijantu priča o Kristini koje bi se bolje uklopile u njen buntovni i slobodoumni karakter.

Kristina je znala biti i pomalo luckasta i nestašna, te posve nepredvidiva. Zaljubljivala se često, snažno i potpuno. Prijateljevala je s nekim od najistaknutijih književnika 17. stoljeća, poput Descartesa i Molierea, kojem je pomogla privoljeti francuskog kralja da ipak dopusti prikaz 'Tartuffea', iako je prvobitno bio odlučio zabraniti premijeru te komedije u Parizu. Abdicirala je iznenada, preobratila se na katoličanstvo i preselila u Rim, postavši jedna od rijetkih žena kojima je život ondje bio dozvoljen.

Na sebi svojstven način, spajajući teatar, biografiju i dramu, Dario Fo predstavio nam je jednu iznimnu ženu, 'ženu gotovo slučajno', koja je obilježila velik dio švedske povijesti svojom hrabrošću, odvažnošću i nesvakidašnjim odlukama. Kristina je bila revolucionarna žena u doba u kojem je biti takvom ženom bilo veoma opasno, možda i sablažnjivo. Nikada nije skrivala ono što jest niti se sramila onoga što želi, a, kao takva, ona predstavlja primjer snažne žene i uzora svim ženama koje će doći poslije, čak i gotovo pola stoljeća kasnije. 

_________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Yjb2Xm

četvrtak, 18. srpnja 2019.

VRAŽJI OKOT, Margaret Atwood

Izdavač: Profil, 2019.
[eng. Hag-seed]
Prijevod: Giga Gračan


Nakon Nesbøovog 'Macbetha', 'Vražji okot' još je jedna knjiga iz serijala Hogarth Shakespare koja nam je stigla u hrvatskom prijevodu.

Hogarth Shakespare naziv je serijala romana koji se bave prepričavanjem nekih od najpoznatijih Bardovih djela, smještajući dobro nam poznate priče u moderno okruženje. Kad su ju pozvali da se pridruži ovom projektu, i napiše re-telling jednog od Bardovih djela, Margaret Atwood odmah je izabrala 'Oluju'. Kako 'Oluja' sadrži mnogo neodgovorenih pitanja, kao i nekoliko vrlo kompleksnih likova, za Margaret je, kako kaže, pokušaj da odgovori na ta pitanja i malo razmrsi tu kompleksnost bio privlačan motiv da se uhvati baš tog djela.

Središnji lik Atwoodičine 'Oluje' je Felix, kazališni redatelj koji je, zaslugom svog (dotadašnjeg) prijatelja Tonya, dobio otkaz na mjestu umjetničkog redatelja festivala Makeshiweg, i to netom prije no što je njegova ovogodišnja predstava - Shakespearova 'Oluja' koju je posvetio svojoj pokojnoj kćeri Mirandi - uspjela ugledati svjetlo dana. Uz izliku da se odboru festivala ne sviđa Felixov umjetnički koncept i smjer u kojem je krenuo, Tony ga je vješto izigrao kako bi sebe postavio na Felixovo mjesto.

Prisilno umirovljen, Felix se povlači u izolaciju i počinje pod lažnim imenom raditi kao predavač u zatvoru, gdje zatvorenike uči zavoljeti Shakespeara kroz postavljanje predstava njegovih djela. A svo to vrijeme, Felix sanja o osveti koju će poslužiti Tonyu i svima koji su ga izdali. Strpljiv i uporan, Felix konačno dočeka trenutak u kojem će se moći osvetiti: naime, Tony - sada političar na visokoj poziciji - u pratnji nekolicine i svojih i Felixovih bivših suradnika dolazi obići upravo onaj zatvor u kojem Felix radi. Za tu prigodu Felix se sprema sa svojim učenicima kao predstavu postaviti upravo 'Oluju', a zajedno s njom uvaženim gostima planira servirati i svoju osvetu. I onda, konačno, pronaći mir i zadovoljstvo koji mu tako dugo izmiču.

Kad biste me pitali koje bi, po meni, Shakespeareovo djelo bilo najteže prebaciti u moderno okruženje, rekla bih, bez ikakve sumnje, da je to upravo 'Oluja'. Možda zbog sve te magije i mistike koji ju okružuju, ili možda zbog vrlo osebujnih i šarolikih likova koje mi je bilo teško zamisliti u nekoj verziji modernog svijeta. Bilo je teško to zamisliti, da - sve do sad.

Margaret Atwood sjajno je transformirala ovu Shakespearovu priču i fantastično ju prenijela s mističnog otoka u obični kanadski gradić. Lik milanskog vojvode Prospera sjajno je utjelovila u umirovljenom kazalištarcu Felixu, a utkavši u svoju priču i samu 'Oluju' savršeno je prenijela srž tog djela i pokazala nam koliko je to djelo zapravo bezvremensko.

Posebno mi se svidjelo kako je Atwood u ovom romanu otišla i korak dalje, ispitujući način na koji originalna 'Oluja' završi i, uz pomoć Felixovih učenika iz zatvora, dajući nam čak nekoliko verzija dodatnog završetka tog djela, mogućih sudbina koje čekaju Bardove likove nakon one s kojom ih je Shakespeare ostavio. Također mi se svidio i način na koji je Atwood obilježila poglavlja, savršeno u skladu s dramom koju je naumila ponovno ispričati.

Nemojte se zastrašiti ako niste čitali 'Oluju': na kraju romana naći ćete njen kratak sadržaj, koji možete pročitati i prije nego što krenete s čitanjem 'Vražjeg okota', ili poslije. Kako god odabrali, taj je kratak sadržaj ovdje sjajno ukomponiran kako bismo mogli usporediti ova dva djela i vidjeti koliko jedno savršeno prenosi drugo.

Margaret Atwood obavila je sjajan posao. 'Vražji okot' je moderno izvedena priča o bezvremenskoj temi osvete i samonametnutog zatočeništva, priča koja propituje, tjera na razmišljanje i uz to je neodoljivo zabavna. Giga Gračan također je obavila majstorski posao s prijevodom ovog djela, a njene su fusnote bile jednako duhovite kao i duhoviti dijelovi koje je Margaret Atwood utkala u svoju pripovijest.

Oduševljena sam ovim romanom, a sve više i samim serijalom Hogarth Shakespare. Neki dan je izašao hrvatski prijevod još jednog romana u ovom serijalu - 'Nemoguća djevojka' Anne Tyler, također u izdanju Profila - koji će nam na moderan način prepričati Shakespeareovu 'Ukroćenu goropadnicu'. Tko bi rekao da Shakespeare može biti toliko moderan i toliko fantastično ispričan na sto novih načina? Pa, nakon dva sjajna romana, ja bih.

utorak, 16. srpnja 2019.

NEBU POD OBLACIMA, Katharine McGee

Izdavač: Profil, 2018.
3. dio serijala Tisućiti kat
[eng. The towering sky

 
Moj najdraži guilty pleasure serijal došao je svome kraju. Penjao se do tisućitog kata, letio blistavim visinama i na kraju se vinuo nebu pod oblake. Tijekom ovog uspona puno se toga dogodilo: svjedočili smo dvama ubojstvima, bezbrojnim spletkama i intrigama, ljubavnoj sreći i brodolomima glamuroznih stanovnika newyorškog mega-nebodera.

Kao i oba mu prethodnika, i ovaj roman započeo je najavom tragičnog događaja, s tim da se u ovom, kao i u prvom romanu trilogije, radilo o padu s vrha nebodera. Ovaj je početak obilježio i ono što će mi kasnije tijekom čitanja, kada će se iz zaborava vratiti neki prijašnji događaji koji su obilježili prva dva romana, postati jasno, a to je da ovaj roman savršeno zaokružuje sve što se do sada dogodilo i na neki način čini puni krug natrag k mjestu i trenutku od kojeg je sve počelo.

Avery, Leda, Watt, Rylin, a odnedavno i Calliope, puno su toga prošli od trena u kojem smo ih prvi put sreli. Pokazali su nam da nije sve tako sjajno i blještavo gore na vrhu, te da se prijateljstva, ljubavi i razne druge veze između ljudi mogu jednako čvrsto isplesti bez obzira na kojim se katovima ljudi povezani tim vezama nalazili.

Nakon turbulentnih događaja iz prva dva romana, u ovom se situacija, barem na početku, malo primirila. Svaki od likova nastavio je sa svojim životom. Avery je konačno pronašla sreću bez Atlasa; Leda je prekinula sve veze sa ranijim životom kako bi se mogla oporaviti i postati nova osoba, neka koju ne muče demoni iz prošlosti; Watt se koncentrirao na to da upadne na fakultet na koji želi upasti; Rylin se vratila staroj ljubavi i normalnosti uobičajenog života na nižim katovima tornja. Jedina osoba koju još muči nemir je Calliope, koja se ne može pomiriti s ulogom dobre, brižne i pokorne kćeri kakvu njen novi očuh priželjkuje. Svakoga more njegove male, uobičajene brige - sve dok policija ne počne dublje kopati po smrti Mariel, a potom i Eris - smrtima koje su obilježile i na neki način povezale živote svih ovih likova.

I Avery i Leda i Watt i Rylin i Calliope imaju tajne za koje ne žele da isplivaju na površinu. A te tajne, za koje su mislili da su dovoljno duboko zakopane, svakim danom se čine zakopanima sve pliće. Samo je pitanje trenutka kada će netko neku od njih otkriti - a posljedice koje bi to moglo prouzročiti nijedno od njih ne može niti zamisliti. Zato su nakanili dati sve od sebe da te tajne ostanu skrivene. No, hoće li to biti dovoljno?

Umjesto odgovora na ovo pitanje reći ću vam samo da se u ovom romanu sve neriješeno rješava, sve nedorečeno dobiva kompletnu završnicu, sva pitanja pronalaze odgovore. Veze se stvaraju i pucaju, lažni sjaj otkriva svoje pravo lice i konačno doznajemo kakva je tko osoba ispod sveg onog blještavila koje je ondje samo za pokazivanje drugima. Možda će se stvari za likove koji su vam dragi odviti onako kako ste željeli, a možda baš i neće. Ako mene pitate, stvari su se odvile baš onako kako treba. Sviđa mi se kako je sve završilo.

Netko je u svom osvrtu na Goodreadsu napisao kako je ovaj serijal guilty pleasure, ali se ne osjeća nimalo guilty što ga voli čitati. Ni ja! Sulude živote bogatih i prelijepih tinejdžera s najviših katova tornja i njihove zavrzlame nalazim vrlo zabavnima, a kad tome pridodam činjenicu da je ovo u biti i futuristički roman, jedini dio ovog 'guilty pleasure' osjećaja koji doista imam dok čitam je ovaj potonji. :)

Ako ste uživali u prva dva, vjerujem da ćete uživati i u ovom, posljednjem dijelu trilogije. Samo budite oprezni u visinama i ne idite preblizu rubu. ;)

srijeda, 3. srpnja 2019.

BEZ GRANICA, Jussi Adler-Olsen

Izdavač: Znanje, 2019.
6. roman o Sektoru Q
[dan. Den grænseløse

 
Zaboravljeni neriješeni slučajevi uvijek nađu svoj put do stola šefa Sektora Q Carla Mørcka. Naravno, ne prije nego kroz njih prošvrljaju njegovi asistenti, Assad i Rose.

Mørckov uobičajeni jutarnji spavanac tog će jutra naprasno prekinuti poziv kolege Habersaata iz Bornholma, koji se tiče još jednog gotovo posve zaboravljenog slučaja na kojem Habersaat radi već skoro dva desetljeća. Mørck ga isprva odbije, a onda, nedugo potom, Habersaat počini samoubojstvo. Nakon što čuju za ovaj tragični događaj, Mørckov tim ipak otputuje u Bornholm, a kako sve više okolnosti ovog nemilog događaja dolazi na svjetlo, Assad i Rose inzistiraju da krenu u istragu baš svakog traga, uključujući i Habersaatov stari slučaj.

Istraga će uskoro, kako to već uoičajeno biva u Sektoru Q, postati ekstremno komplicirana i zamršena, a svaka iskopana stara tajna otkopat će neku drugu, još stariju. Tijekom istrage, Mørck i njegov tim pronaći će razne svjedoke i sumnjivce, a u priču će se uplesti i skriveni kult sa švedskog otoka Ölanda.

Šesti roman iz serijala o Sektoru Q još nam jednom donosi intrigantnu i zapetljanu istragu jednog davnog zločina. Kod serijala koji se protežu na više od 4 romana često se dogodi da zanimljivost i tečnost radnje ili rastu ili opadaju sa svakim novim romanom. Kod Sektora Q to nije slučaj - on nastavlja biti jednako zanimljiv i tečan (a i zabavan!) od prvog do posljednjeg romana u seriji.

U ovom romanu pratimo dvije simultane priče, koje su vrlo pametno postavljene. Ove priče nikada ne pokazuju sve svoje karte. O poveznici između njih čitatelj može cijelo vrijeme nagađati, može razmišljati o tome na koji su način povezane, ali ta glavna poveznica ostat će skrivena sve dok ne dođe vrijeme da se sama razotkrije.

Istraga zaboravljenih slučajeva ne ide cijelo vrijeme uzlaznom putanjom, ona često zapinje, ponekad ode u krivom smjeru, ponekad se vrti u mjestu. Ponekad stagnira. Ali čak i tada, sve što je potrebno je samo jedan novi trag, jedna nova ideja, da se istraga ponovno pokrene. Riječima Hardya Hennigsena, Habersaatovog prijatelja:

"Kako se ono kaže kad priča dođe do mrtve točke? Samo treba ubaciti neko čudovište da je se ponovno pokrene. Ili letećeg slona, u nedostatku boljega."

Prateći ovu istragu (a i općenito istrage Sektora Q) možemo dobiti uvid u to koliko je zapravo teško riješavati stare neriješene slučajeve. Svi dokazi su prastari, svjedoci se jedva sjećaju, a za pronaći novi trag potrebno je nešto ravno zgoditku na lutriji - pronicljiv i uporan um. Srećom, toga Mørcku i njegovom timu ne manjka.

Kažu da se policijski kriminalistički serijali, kako knjige tako i TV serije ili filmovi, mogu pročitati ili pogledati tek određen broj puta prije nego ti sve postane 'već viđeno'. Ja se s time ne bih složila. Uvijek će tu biti neki novi intrigantni slučaj, nešto novo što je potrebno istražiti. A ako su ti likovi dragi, poput ovih u Sektoru Q, htjet ćeš se s njima družiti zauvijek.

Još jedna intrigantna istraga i ovaj je put pred nama, još jedno ugodno druženje s Mørckom, Assadom i Rose, još jedno zabavno čitanje uz obilje (crnog) humora koji Jussi uvijek tako vješto utka u svoje romane, još šašavih viceva o devama kakve samo Assad zna ispričati.

Od svih mogućih kriminalističkih serijala, od kojih su mnogi vrlo uzbudljivi, napeti i zanimljivi, ovaj je sve to, ali je još i nevjerojatno zabavan. Šesti put ništa manje od prvih pet. Volite li čitati o Mørcku i njegovom timu, navalite!
 
__________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2xpT5Hp

utorak, 2. srpnja 2019.

NOŽ, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2019.
12. roman u serijalu o Harryu Holeu
[norv. Kniv]


Od 1997., kada se prvi puta pojavio u 'Šišmišu', Harry Hole je u narednih 12 godina postao svima omiljeni (posrnuli) detektiv, utrvši put mnogim skandinavskim detektivima koji su iza njega krenuli u osvajanje čitateljskog svijeta.

Svašta je u ovih 12 godina prošao Harry Hole. Izazvao je mnoge incidente i zgražanja svojim nekonvencionalnim istraživačkim metodama, lovio mnoge zlikovce, primio mnoge udarce koje je život poslao u njegovom smjeru. Neprestano hodajući po rubu, Harry se ipak uspio nekako na njemu održati. Sve do sad.

U 'Nožu', Harry ponovno radi u policiji, i to za minimalnu plaću. A policija nije jedino čemu se vratio, tu je i alkohol. Jednog jutra, Harry se budi sa strašnim mamurlukom, prekriven krvlju. Sjećanja na događaje koji su ga doveli ovamo su, najblaže rečeno, prepuna rupa, a dok se pokušava sjetiti što mu se dogodilo, Harry upada u noćnu moru iz koje ga izvući može jedino njegova nepresušna želja za istinom i ustrajnost da nađe odgovore koji mu izmiču.

'Nož' je najmračniji i za Harrya najteži roman do sad. S puno se toga morao nositi tokom godina, ali ovo što mu je u ovom romanu pripremio Jo Nesbø najgore je do sad. Često je bio na rubu, ovaj put je prešao prijeko. Mnogo je izgubio, ali nikada samoga sebe. A ovaj put, izgubit će čak i to.

Dok je Harryu pripremio nove neprilike i nove patnje, čitateljima je Nesbø pripremio još jedan napeti triler prepun tajni i likova koji te tajne nose, u kojem ćemo sumnjati u sve po redu i kojeg ćemo čitati dok nam ne ispadnu oči - što bi se lako moglo i doslovno dogoditi na kraju, na kojem nas čeka još jedna nevjerojatna i neočekivana završnica. A mislili ste da ste najbolji cliffhanger već pročitali u 'Žeđi'! Ha!

Prije godinu dana, na gostovanju Joa Nesbøa u Zagrebu, Bojana Gregorić upitala ga je što je iduće pripremio Harryu i zar mu ga nije žao, budući da je kroz prvih 11 romana uspio doživjeti tek malen trenutak sreće. Nesbø je odgovorio kako je Harryeva sudbina bila određena već u trećem nastavku. A već je i u prijašnjim intervjuima znao spomenuti da ne zna koliko mu je još romana ostalo za napisati prije no što Harryeva avantura dođe svome kraju.

"Ne mogu mijenjati njegov kraj i ne mogu ga oživiti kada jednom ode. Takva mu je sudbina."

No, je li mu žao svih tih nedaća koje postavlja prad Harrya? Naravno da jest, ali "jednostavno tako mora biti".

Naravno da će i nama biti žao Harrya i nevolja kroz koje svaki put prolazi. Pogotovo u ovom romanu. Ali, kako mu je, prema Nesbøu, broj pustolovina u kojima će ga te nevolje moriti ograničen, radujmo se dok traju. I uživajmo u još jednom odličnom trileru!

_______________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2RSvDMG

ponedjeljak, 1. srpnja 2019.

ONA IZMEĐU NAS, Greer Hendricks & Sarah Pekkanen

Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. The wife between us] 

 
"Dok budete čitali ovaj roman, vjerovat ćete da je to samo još jedna knjiga o ljubomornoj bivšoj ženi. Pomislit ćete da je ta bivša opsjednuta onom koja ju je zamijenila – mlađom ljepoticom koja se upravo priprema za vjenčanje s muškarcem kojeg obje vole. Pretpostavit ćete da je prva žena bila užasna i da se muž s pravom od nje rastao. Vjerovat ćete da shvaćate motive, prošlost i anatomiju ovog zamršenog ljubavnog trokuta. Ali bit ćete u zabludi. Stoga nemojte ništa ni pretpostavljati."

Kad krenete čitati neku knjigu, makar s njome bili upoznati samo preko naslovnice, pretpostavit ćete neke stvari. Pretpostavit ćete o čemu se radi, bar otprilike.

Pročitavši sinopsis s korica ovog romana, pretpostavila sam da ću o njemu pomisliti točno ono što je u sinopsisu navedeno da ću pomisliti, nakon čega sam pretpostavila da, ok, očito tu ima neke veće zapetljancije pa sam počela čitati s pretpostavkom da nitko od likova nije onakav kakvim se predstavlja. Da, to je bila sigurna pretpostavka. Ali, tijekom čitanja, još sam dvaput pretpostavila u kojem smjeru ide ova priča i zaista sam mislila da sam sve skužila.

Noup.

Ova je priča toliko zapetljana i zamršena da, doista, sve pretpostavke padaju u vodu.

Priču naizmjence pričaju Vanessa i Nellie. Jedna je ostavljena bivša supruga, druga je buduća mladenka. Ono što im je zajedničko je muškarac koji je jednoj već bio, a drugoj će tek postati suprugom. I dok se Vanessa teško nosi s razvodom i koleba u svojoj odluci da nešto učini kako bi spriječila novi brak svog bivšeg supruga, Nellie plovi na oblačiću sreće zaljubljene žene koja će se uskoro udati za muškarca kojeg obožava. Trenutak u kojem se priča ove dvije žene sretne, trenutak je koji će cijelu tu priču preokrenuti naglavce.

Mučila sam se malo u početku čitanja ove knjige. Ponijela me početna radoznalost, ali kako sam upoznavala dvije žene i dvije priče, radnja je cijelo to vrijeme više-manje stagnirala i povremeno sam čak gubila interes, razmišljajući da li da uopće nastavim čitati. A onda sam došla do kraja prvog dijela knjige, koji je uzeo čitavu tadašnju priču koju sam čitala, zgužvao ju u lopticu, protresao i zatim rastresao i ono što je izašlo van kad se ta loptica izravnala bila je posve drugačija priča od one koju sam mislila da čitam.

A onda se to ponovilo još par puta, s najluđom i najneočekivanijom promjenom na samom kraju.

I zato sam (a i zato jer nisam tip koji samo tako odustaje), nastavila čitati i negdje u tom procesu se doista i zainteresirala i za priču i za likove. Naime, ovo je roman u kojem radnja sporije teče, roman u kojem je potrebno nešto više vremena da se doista uživite u ono što čitate. Da, pun je nevjerojatnih obrata, ali oni nisu raspoređeni na mjesta na kojima se uobičajeni cliffhangeri nalaze u većini trilera. Ali zato, jednom kad naletite na jedan, on vas natjera da se zapitate: jeste li stvarno do sada čitali ono što ste mislili da čitate?

Tko je zapravo ta 'ona između nas' i tko su Vanessa i Nellie i kako su njihove priče povezane (izvan onih očitih razloga)?

Mislite da biste uspjeli pretpostaviti odgovor na ova pitanja? Pa, svakako možete pokušati. ;) 
 
________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2XdlaMN

petak, 28. lipnja 2019.

ČOVJEK OD KREDE, C.J. Tudor

Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. The Chalk Man] 


"Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu", rekao je Stephen King za ovaj roman. A kad takva usporedba dođe od samog Kralja, glavom i perom, i to još za jedan debitantski roman, odmah znate da u rukama držite nešto posebno.

Doista, stil pripovjedanja u 'Čovjeku od krede' neodoljivo podsjeća na Kingov. A tu je i nezaobilazna neodređeno-jeziva atmosfera koja uvijek prati Kingove romane, a koju je C.J. Tudor, u svom prvijencu, uspjela savršeno pogoditi.

Petoro prijatelja (četvorica dječaka i jedna djevojčica) oko kojih se vrti radnja ovog romana ne dolaze, ipak, iz Derrya, već iz Alderburya, malog grada na jugu Engleske, jednog od onih malih mjesta u kojima svi svakoga (i sve o svakome) znaju. 1986. godine, u tom se gradiću, u zabavnom parku, dogodila nezamislivo strašna nesreća, kojoj je svjedočio Eddie, jedan od petoro prijatelja koje sam ranije spomenula. Na tom je mjestu i u tom trenutku Eddie prvi put upoznao gospodina Hallorana, novog učitelja, koji će potaknuti nov način komunikacije/igre između Eddieja i njegovih prijatelja - igru putem crtanja različitih čovječuljaka od krede - koju su samo Eddie i njegovi prijatelji razumjeli. No ovi čovječuljci neće biti samo nešto što Eddiejevoj ekipi donosi zabavu, već će ih odvesti i do otkrića monstruoznog zločina.

30 godina kasnije, Eddie je osamljeni učitelj koji vrijeme krati razgovorima sa Chloe, djevojkom kojoj je iznajmio sobu u svojoj kući. Eddiejeva ekipa iz djetinjstva uglavnom se raspala, a osim s Chloe, Eddie se baš i ne druži ni s kim drugim. A onda mu jedne večeri iznenada u posjet dođe jedan od starih prijatelja iz djetinjstva - Metalni Mickey - s pričom kako zna tko je počinio onaj monstruozan zločin na posljedice kojeg su bili nabasali prije 30 godina. Otprilike u isto vrijeme, i Eddie i njegovi prijatelji počnu dobivati tajanstvene poruke s nacrtanim čovječuljcima. Čini se da je prošlost došla na naplatu starih dugova - kako bi rasvijetlila događaje koji su prije 30 godina ostali u magli i kako bi razotkrila tajne koje su još uvijek bile skrivene.

E sad, ako ste očekivali roman koji će se vrtiti oko zločina i ići unatraške putem 'let's backtrace this and find out who did it', mogli biste se razočarati. Da, ovaj roman otkriti će vam tajnu koja stoji iza zagonetnog zločina, ali neće to učiniti brzo niti će se fokusirati samo na to. Priča o čovječuljcima od krede puno je šira, uvest će vas u svijet jednog djetinjstva i sjećanja na to djetinjstvo polako i sistematično, a putem kojim ćete u njoj kročiti otkrivati ćete mnoge tajne, duboke i zamršene, kakve se rađaju i rastu samo u malim sredinama u kojima svi sve znaju.

"Možda je vrijeme da se iznova uputim dobrom starom ulicom sjećanja. Samo što to putovanje neće biti po stazi okupanoj suncem, popločanoj sretnim uspomenama. Ova ruta je mračna, obrasla zapetljanim čvorovima od laži i tajni, puna skrivenih rupa.

A duž cijelog puta čekaju me ljudi od krede."

Radnja se prelijeva iz sadašnjosti u prošlost i opet natrag u sadašnjost prateći niti koje povezuju petoro prijatelja, načine na koje se te niti međusobno isprepliću, razilaze, kidaju i ponovno sapliću. Istodobno dobivamo uvid u živote ostalih likova koji nastavaju mali grad u kojem se radnja odvija, a koji su također na neki način povezani sa Eddiejem i njegovom družinom i sa svime što se dogodilo.

U ovoj priči nema toliko wow! momenata, onih od kojih vam vilica padne na pod, ali ima dva solidna plot-twista, koji bi vam mogli malo uzburkati vodu dok mirno plovite u svom čitateljskom čamcu. 'Čovjek od krede' vrlo je razrađena, i veoma realistično napisana pripovijest, ispunjena živim, realističnim likovima kakve biste lako mogli sresti u vlastitoj okolini ili čak u vama samima. Zagonetna je i samo malo jeziva, taman dovoljno da ju pratite želeći otkriti sve njene misterije. Interesantno štivo, sasvim sigurno.

A ako volite Stephena Kinga, provjerite je li bio u pravu kada je rekao da ćete obožavati ovu knjigu.