nedjelja, 16. rujna 2018.

SVE JE BILO SAVRŠENO A ONDA JE NESTAO, Rosie Walsh

Izdavač: Lumen, 2018.
[eng. Ghosted/The man who didn't call] 

 
Jeste li ikada upoznali nekoga s kim ste odmah kliknuli, nekoga u čijem ste društvu proveli nezaboravnih nekoliko dana ili tjedana ili koliko god već vremena nakon kojeg ste jednostavno bili sigurni da je to - to. Ono Pravo.

A onda vam se ta osoba više nikada ne javi. Jeste li se ikada zapitali zašto?

Ista se stvar dogodila Sari Harrington. U kratkom posjetu svom rodnom kraju Sarah je imala neočekivani susret s jednim ovnom i jednim muškarcem. Ovan se zvao Lucy, a muškarac Eddie, i u kratkih tjedan dana koje su nakon tog susreta Sarah i Eddie proveli zajedno, oboje su shvatili da su se zaljubili. No, kako su oboje imali svoje živote i isplanirane događaje u njima na kojima su se morali pojaviti, nakon tjedna iz snova morali su se nakratko rastati, ali su se dogovorili i za ponovni susret.

Nažalost, nakon dana u kojem se s njim oprostila uz obećanje da će se uskoro opet vidjeti, Eddie se Sarah više nije javio. Unatoč tome što joj svi prijatelji ukazuju na najjednostavnije moguće objašnjenje zbog kojeg se netko nekome više ne javlja, Sarah je uvjerena da ono što su ona i Eddie imali, ma koliko kratko to bilo, nije samo puki flert i zabava, već nešto više. I uvjerena je da i Eddie osjeća isto. Zato, unatoč prijateljskim savjetima i svom vlastitom zdravom razumu, Sarah nastavlja kopati i istraživati i pokušavati pronaći Eddieja kako bi saznala što mu se dogodilo. A ta njezina istraga dovest će ju ne samo do traga Eddieju, već i do tragova davno zakopane prošlosti koju radije ne bi iskapala - kako ju ne bi ponovno počela progoniti.

Iako nisam neki veliki fan modernih ljubića, ovaj me baš privukao svojom zagonetnom i zamršenom pričom. U početku sam mislila da će radnja biti jednostavna: kratka, ali savršena romansa, nakon koje dođe do neizbježnog rastanka, nakon čega se ostatak romana sastoji od potrage i iščekivanja ponovnog susreta sudionika kratke, ali savršene romanse s početka priče. No, radnja je ovdje sve samo ne jednostavna. Sarina potraga za Eddiejem odvodi ju na put za koji ne bih ni pomislila da uopće postoji kada sam tek krenula čitati Sarinu priču. Otkrivajući razloge iza Eddiejevog nestanka, Sarah otkriva i tajne iz svoje vlastite prošlosti, nesreće koju je doživjela u mladim danima i razloga zbog kojih je nakon nesreće pobjegla u daleki Los Angeles. Volim priče koje u sebi skrivaju više od onoga što nam na prvi pogled daju naslutiti, a ova je priča upravo takva.

Drugi razlog iz kojeg mi se svidjela ova priča je to što glavni likovi o čijoj romantičnoj priči čitamo nisu neki tinejdžeri niti dvadesetogodišnjaci, već odrasli ljudi blizu četrdesetima, o čemu je nekako osvježavajuće čitati u ovom žanru. Također, mislim da činjenica da je Sarah odrasla i samostalna osoba daje njenim postupcima određenu težinu i sigurnost. U jednom trenu i ona sama priznaje kako joj se ponekad čini da se ponaša poput zaluđene tinejdžerice, ali jednostavno mora saznati istinu, pa nastavlja dalje. A i lijepo je znati da te prava ljubav može pogoditi baš u bilo kojem trenutku u životu, zar ne?

Stil pisanja mi se također jako svidio, Rosie svojim pisanjem dočarava baš svaki detalj i emociju koja se nalazi u pojedinoj sceni. Ponekad je možda i malo previše sklona opisivanju tih detalja, posebno kad se radi o opisima prirode, u kojima voli spomenuti baš svaku travku i list, ma koliko oni bili (ne)bitni za ugođaj i samu priču. Meni se taj dio svidio, ali ako niste baš strpljivi čitatelj, a ova se priča i inače ne odvija baš posebno brzo, možda se vama sve to skupa baš i neće svidjeti. ;)

Iznenadio me smjer u koji je ova priča zaokrenula i iznenadio me način na koji se sve odvilo. Ima tu puno više toga što povezuje Saru i Eddieja, a čega ni oni sami nisu svjesni. Ova priča govori o ljubavi, ali i boli i gubitku i obiteljskim problemima, o životu općenito i o pronalasku mjesta na koje pripadaš. Ima ovdje i radosti i tuge (na nekim bi vam dijelovima mogla zatrebati i koja maramica), a i mnogo iznenađenja. Svašta sam mislila o Eddieju dok sam čitala, na razne sam načine mislila da sam konačno povezala priču i dokučila njegov razlog nestanka, ali onaj pravi me itekako iznenadio.

Ova nam knjiga daje određen odgovor na ono pitanje s početka ove recenzije, vječno pitanje koje smo se svi mi sigurno u nekom trenutku svojih života, ili čak u više navrata, zapitali: zašto nije nazvao/la? Samo, taj odgovor nije onaj koji biste očekivali.

nedjelja, 9. rujna 2018.

PRAVILA MAGIJE, Alice Hoffman

Izdavač: Profil, 2018.
prequel 'Čarolija za svakodnevnu upotrebu'
[eng. The rules of magic] 


Ne sjećam se kada sam pročitala 'Čarolije za svakodnevnu upotrebu', sigurno je prošlo već barem nekoliko godina, ali sjećam se da mi je ta knjiga bila prva od Alice Hoffman i da sam se, čitajući ju, zaljubila u njeno pisanje. Bila je to ljubav na prvo čitanje, da tako kažem.

Zavoljela sam i svaku iduću njenu knjigu, ali, kako kažu da se prve ljubavi nikada ne zaboravljaju, tako su i 'Čarolije' zauzele to posebno mjesto - i u mom srcu i na mojoj polici.

22 godine nakon što je objavila 'Čarolije' i upoznala nas sa šarmantno-magičnim sestrama Owens, Alice Hoffman odlučila se vratiti magičnoj obitelji Owens i ispričati nam priču koja prethodi 'Čarolijama'. U toj priči glavnu ulogu imaju Franny i Jet (Gillianine i Sallyne tete iz 'Čarolija') i njihov tajanstveni brat Vincent.

Na Franny, Jet i Vincenta magija se lijepi kao pčela za med, a tu magiju ne mogu ugušiti ni sve zaštitničke mjere i stroga pravila njihove majke. Pogotovo kad se radi o ljubavi, koja je za djecu iz obitelji Owens posebno opasna. Sve je započelo davne 1620. godine, kada se Maria Owens zaljubila u pogrešnog čovjeka, te bila optužena za vještičarenje i spaljena na lomači. Sve otada, nad Owensove se nadvila mračna kletva koja kaže da će se nešto loše dogoditi baš svakome u koga se usude zaljubiti. No, kao što ne mogu pobjeći od magije, Franny, Jet i Vincent ne mogu pobjeći ni od ljubavi - i svega što ona sa sobom nosi.

Baš kao i 'Čarolije', i 'Pravila magije' neodoljiva je, magična priča o obitelji, ljubavi, bratsko-sestrinskim odnosima i svim ostalim tajnama srca. Smještena u svijet magijskog realizma kakav samo Alice Hoffman može izmaštati, ova priča sklona vas je usrećiti i rastužiti u gotovo jednakoj mjeri, ovisno o tome u kojem se dijelu te priče trenutno nalazite.

Na isti način na koji su me potpuno osvojile Sally i Gillian u 'Čarolijama', osvojili su me i Franny, Jet i Vincent u 'Pravilima'. Magija naprosto izbija iz ovih likova, njihovih bića, i vrlo brzo postanete vezani za njih i njihove sudbine: veselite se s njima njihovoj sreći, tugujete nad njihovim tragedijama. Franny, Jet i Vincent toliko su različiti, a opet veoma slični i, u svakom slučaju, jednako prirastaju srcima čitatelja. Teško je odabrati miljenika između ovo troje, a ipak, možda mi se nekako najviše pod kožu uvukla hrabra i neustrašiva Franny.

Ova knjiga predivno je pisana, stilom na kakav sam kod Alice Hoffman već navikla, i dok ju čitate, ona napada baš sva vaša osjetila: tu su električni trnci koji vas mogu proći dok čitate o čarolijama, napicima i njihovim sastojcima, dok vas istovremeno mame mirisi tih sastojaka i okolnog bilja i začina, baš kao da ih možete namirisati negdje u svojoj okolini. Tu su još i zvukovi i promjene vremena koje se iznenada znaju pojaviti oko nekoga od Owensovih, a koje gotovo da možete i sami osjetiti kako se negdje spremaju. Doista magičan doživljaj čitanja!

Ako još niste pročitali 'Čarolije', ne brinite, jer ovu knjigu možete čitati bez obzira na njih. A kad kažem da ih niste pročitali još, mislim na to da vjerujem da ćete zavoljeti ovu knjigu toliko da nećete izdržati bez da pročitate i 'Čarolije'. Ne morate biti fan vještica i čarobnih napitaka da bi vam se ova knjiga svidjela, napokon, ni ne radi se tome (ne posve). U ovoj knjizi nalazi se priča o jednoj obitelji i obiteljskom prokletstvu, koja je naprosto prožeta daškom magije i mirisom čarolije. Ukoliko sam vas uspjela zainteresirati, duboko udahnite - i počnite čitati. Uživat ćete, vjerujte.

nedjelja, 26. kolovoza 2018.

UNAKAŽEN, Thomas Enger

Izdavač: Fokus, 2018.
3. roman u serijalu o Henningu Juulu
[norv. Blodtåke]


Svaki novi slučaj Henninga Juula sve je bolji od prethodnog! 'Opečen' je bio vrlo dobar, 'Proboden' jednako tako, a 'Unakažen', 3. po redu roman u serijalu s Henningom u glavnoj ulozi, najbolji je do sad.

U svom trećem slučaju Henning istražuje ubojstvo starice u kojem su značajnu ulogu odigrale pletaće igle. Teško je odgonetnuti tko bi jednoj mirnoj starici, koja se ni po čemu posebnom nije isticala iz mase, na tako stravičan način oduzeo život. Slučaj postane još zamršeniji s novim ubojstvom, koje je možda povezano s ovim.

Ubojstvo starice upadne u fokus javnosti u isto vrijeme kada u taj fokus upadne i nešto veće: politički seksualni skandal u kojem se pod optužbom nađe ministrica pravosuđa - Henningova sestra. Je li i ovaj skandal nekako povezan s ubojstvima? Puno toga je na Hennigu da otkrije, uključujući i vlastiti misterij vezan uz noć požara u kojem mu je stradao sin, a on zadobio strašne ožiljke.

Trostruki misterij smiksao je u ovom romanu Thomas Enger i namijenio Henningu Juulu da ga postupno otkrije. Henningova priča proteže se kroz svaki od romana i ono je što nas, uz dodatne misterije koje u svakom romanu otkrivamo, drži očiju čvrsto uprtih u stranice serijala. Tako je i ovdje, a misteriji koje ovaj roman skriva najnapetiji su i najzamršeniji do sad.

Sa svakim novim romanom doznajemo još ponešto o samom Henningu, njegovoj prošlosti i obiteljskim i inim vezama. Ovdje upoznajemo Henningovu sestru i neke detalje vezane uz njihov zamršen i sada prilično hladan odnos, dobivši time još jedan komadić slagalice Henningova karaktera, koju neprestano, dobivajući nove informacije, slažemo.

Sam Henning Juul je sjajan lik. Kompleksnog karaktera, tajnovite prošlosti. Svojim zanimanjem pomalo podsjeća na još jedan sjajan lik - onaj Larssonovog Mikaela Blomkvista - što je usporedba koju ne dajem olako, budući da je Blomkvist jedan od najdražih mi likova ikad. Mnoge skandinavske autore, pogotovo trilera, vole uspoređivati s Larssonom, no, po meni, samo je jedan koji ga je donekle dosegao - i to je upravo Thomas Enger.

Zanimljivom radnjom, posebnim (i posebno nam bliskim) likovima i napetom pričom, dotičući se aktualnih društveno-socijalnih tema, Enger zna, baš kao i Larsson, u potpunosti zarobiti čitateljevu pažnju i ne izgubiti je ni na trenutak sve dok priča ne završi. 400-tinjak stranica raspoređenih u kratka, ali vrlo napeta poglavlja, proleti u hipu, dok te istovremeno centralna priča koja okružuje glavnog lika ostavlja u vječnoj želji za još.

Henningov 3. slučaj napet je, uzbudljiv, iznenađuje zapletom i motivacijama likova, te tvori pravi fast-pacing triler od kojeg vam u pojedinom trenutku adrenalin naraste do vrhunca. Najzamršeniji slučaj do sad i Henning u svojem najboljem izdanju. S nestrpljenjem čekam njegov idući slučaj.

13 MINUTA, Sarah Pinborough

Izdavač: Naklada Ljevak, 2018.
[eng. 13 Minutes]


Psihološki triler 'Ne vjeruj svojim očima' Sarah Pinborough bio je među prvim knjigama koje sam pročitala ove godine i njegova zamršena, nepredvidiva i iznenađujuća priča me posve oduševila. '13 minuta' drugi je roman Sarah Pinborough koji sam imala prilike pročitati i moram priznati da me nije ništa manje oduševio od prethodnog: jednako je zamršen, nepredvidiv i iznenađujuć.

Priča počinje s Tashom - tinejdžericom koju slučajni prolaznik pronađe kako pluta u rijeci, mrtva. Bila je mrtva točno 13 minuta prije no što su je bolničari, koje je spomenuti prolaznik odmah pozvao, uspjeli reanimirati i vratiti u život. Tasha se ne sjeća kako je završila u rijeci niti što joj se te večeri dogodilo, ali nada se da će joj se sjećanje uskoro vratiti. Srećom, njene najbolje prijateljice Hayley i Jenny tu su da joj pomognu i vrlo se brižno prema njoj odnose - čak možda mrvicu prebrižno?

Tasha nije sigurna zašto, ali Hayley i Jenny počnu se vrlo čudno ponašati u njenoj blizini, zbog čega Tasha počne sumnjati da su one imale nešto s onim što joj se dogodilo, ili da barem nešto znaju. Kako bi doznala što se doista dogodilo te večeri u kojoj se zamalo utopila, Tasha će pomoć morati potražiti od stare prijateljice kojoj je davnih dana okrenula leđa - a istina koju će dvije djevojke početi otkrivati puno je zamršenija no što uopće mogu naslutiti.

Poput najfinije paukove mreže, Sarah Pinborough u ovom je romanu isplela briljantno isprepletenu priču. Priča izgrađena na temeljima (ne)prijateljskih odnosa grupe tinejdžerica otkriva nam točno koliko ti odnosi mogu biti zamršeni i koliko djevojke, koje bi jedna drugoj trebale biti bliske, mogu umjesto toga biti opake, pune tajni i zabijati jedna drugoj noževe u leđa. Često vidimo te grupice popularnih BFF-ica u tinejdžerskim filmovima, serijama i romanima, gdje vidimo i kako pojam BFF, upravo suprotno njegovom značenju, često objedinjava grupu ljudi koji se zapravo baš i ne vole, ili se čak potajno mrze. A opet, svi žele biti dio te grupe, samo da bi i oni, barem nakratko, osjetili kako je to biti popularan. Nije li to blesavo?

Becca, Tashina bivša najbolja prijateljica, koju je Tasha odbacila kad je postala dio popularne ekipe, prezire Tashinu novu kliku i ponosi se time što je autsajderica. Naravno, sve dok joj se Tasha opet ne približi i zamoli ju za pomoć, a Becca bez razmišljanja pristane. Zanimljivo je vidjeti koliko se mlade djevojke trude održavati nekakve fasade usmjerene prema drugim ljudima, kako bi ih ti ljudi vidjeli onako kako su se one zamislile. Još je zanimljivije vidjeti stvarne ljude koji se skrivaju iza tih fasada. Njih mi je svakako bilo draže upoznavati.

Ovaj roman podsjetio me na 'Slatke male lažljivice', jer, se kao i SMLs, bavi tajnama koje skriva grupa tinejdžerica, i to tajnama koje se ne odnose samo na dečke i međusobna podbadanja, već i na neke puno opakije i mračnije stvari. Način na koji saznajemo detalje oko misterioznog početnog događaja: pričom, ulomcima iz dnevničkih zapisa, transkriptima SMS poruka i novinskim isječcima, pridonosi zanimljivosti cijele priče i čini ju bržom, ali i intrigantnijom za čitanje.

Iznenadilo me kamo me priča na kraju odvela i iznenadili su me obrati koji su se u međuvremenu dogodili. Ovo je sjajan YA triler, kojeg ni veliki Stephen King, kako kaže, nije mogao ispustiti iz ruku. Trebalo mi je, doduše, puno više od 13 minuta da ga pročitam, ali svaka je minuta bila sve napetija i sve uzbudljivija od prethodne. Ljubiteljima trilera, velika preporuka!

nedjelja, 19. kolovoza 2018.

HIGHLANDER: LJUBAV IZVAN VREMENA, Karen Marie Moning

Izdavač: Stilus, 2018.
1. knjiga u serijalu Highlander
[eng. Beyond the Highland Mist] 


Prije 4 godine pročitala sam prvi dio 'Fever' serijala Karen Marie Moning, i instantno se zaljubila u njene mračne i opake vilenjake kojima je napučila fantastični svijet tog serijala. 'Highlander' (not to be confused s istoimenim filmovima, TV serijom i još jednim serijalom knjiga) je serijal koji je KMM napisala puno prije, a prva knjiga ovog serijala ujedno je i njena prva knjiga uopće. I u ovom se serijalu pojavljuju jednako opaki i jednako mračni vilenjaci, iako im je uloga ovdje možda nešto manja, a oba serijala miks su fantastike, magije i ljubavne priče.

Ljubavna priča kojom započinje ovaj serijal vilenjačkim je spletkama odlučila spojiti Jastreba, legendarnog škotskog ljubavnika iz 1513., i Adrienne, povrijeđenu ženu slomljenog srca koja bježi od svoje prošlosti iz 1997. Jastreb je svojim legendarnim osvajanjima i ljubavničkim umijećem uspio očarati i vilinsku kraljicu, čiji ga je kralj zbog ljubomore nato odlučio kazniti tako što će mu dati prekrasnu ženu, koja će predstavljati utjelovljenje svih Jastrebovih želja, ali će ga također i mrziti iz dna duše i bit će jedina koju neće moći osvojiti. Adrienne, koja je jedva pobjegla iz loše veze u kojoj ju je prekrasni muškarac kojeg je voljela na najgori mogući način iskoristio i povrijedio, nakon čega je čvrsto odlučila da više nikada neće dopustiti si pasti na nekog lijepog muškarca, savršen je odabir za spletku vilenjačkog kralja.

Odvučena pet stotina godina u prošlost i natjerana na brak koji nije željela, Adrienne ne posustaje u svojoj namjeri da ne dopusti svom novom suprugu, koliko god predivan bio, da joj se uvuče pod kožu. A uvući joj se pod kožu i u srce sve je što Jastreb želi od prvog trena u kojem ju je vidio. U tome je trenu počela i igra upoznavanja, zavođenja i skrivenih trikova, u kojoj ni Adrienne ni Jastreb nisu bili sasvim spremni na ono što će im ta igra donijeti - posebno kad otkriju tko ih je i zašto uopće na tu igru natjerao, i da postoji opasnost da ona završi puno prije no što budu na to spremni.

Ako je moguće neku knjigu i voljeti i mrziti u isto vrijeme, onda su moji osjećaji prema ovome romanu (baš kao i Adriennieni prema Jastrebu) upravo takvi. Ima tu puno dobrih, čak sjajnih, elemenata, poput vilenjaka, mračne magije, zanimljivih likova i pozadinske priče, ali i nekolicina ne-baš-sjajnih elemenata, tako tipičnih za ljubavno-erotske romane, poput posesivno-nasilne metode zavođenja, koja, bez obzira na to koliko preprekrasan tip koji ju provodi bio, nije nimalo seksi.

Ako pratite moje recenzije, onda vjerojatno već znate da se ja i erotski romani baš i ne volimo, upravo zbog toga što većina njih promiče nezdrave oblike ljubavne veze i idealizira opsesivno-posesivne i nasilne alfa mužjake, kao i posjednički tip veze, u kojoj je uvijek žena ta koju se posjeduje. Iz istog razloga rijetko ću u ruke uopće uzeti neki roman ovog žanra, a iskreno, vjerojatno ni ovome ne bih dala priliku da se ne radi o Karen Marie Moning. Je li me ovaj roman iznenadio i promijenio moje mišljenje o erotskim romanima? Ne. Ali drago mi je da sam ga pročitala, jer nije ni loš.

Budući da se radi o KMM-inom prvijencu, poneka rupa u priči, poneki klišej i nedostatak dublje karakterizacije likova može joj se oprostiti. Ostatak priče je zapravo sasvim okej: magična ljubavna priča, začeta uz pomoć vilenjačkih spletki, između dvoje ljudi između kojih iskre frcaju na sve strane svaki put kad se nađu u istoj prostoriji, utkana u dublju fantastičnu priču, koja ima još neke svoje dodatne tajne i začine. Adrienne i Jastreb u početku su plošni i površni, te izrazito skloni brkanju ljubavi i požude, ali što ih više upoznajemo, vidimo i njihovu dublju stranu, naučimo ponešto o njihovoj prošlosti i tome zašto su takvi kakvi jesu, te konačno vidimo i neke malo dublje emocije. Posebno mi se svidio trenutak u kojem Adrienne shvati da bi mogla doista voljeti Jastreba, jer se radi o trenutku u kojem on ne izigrava svoju ulogu mačo mužjaka, već joj se otvara i nasmijava ju. Bilo bi sjajno da je takvih trenutaka bilo više.

Predivna škotska visočja sjajan su odabir za smještanje radnje jedne ljubavne priče i doista su lijepo opisana. Jako su mi se svidjeli i gotovo svi sporedni likovi, od Jastrebove majke do mračnog i tajanstvenog Adama Blacka. KMM-imini vilenjaci i ovdje su mi najdraži sastojak cijele priče, volim njihov opak način pogravanja s ljudskim sudbinama, kao i njihov smisao za humor.

Kažu kako ovaj serijal s narednim romanima postaje sve bolji i bolji. Zbilja vjerujem da je tako i voljela bih ga nastaviti čitati. Unatoč tome što se radi o serijalu i što se neki likovi pojavljuju u više navrata, svaka je knjiga unutar serijala zasebna ljubavna priča, tako da ga možete čitati bez obzira na redoslijed. Ako volite ljubiće, posebno one koji sadrže notu fantastike, vjerujem da će vam se 'Highlander' itekako svidjeti. Provjerite jesam li u pravu. ;)

nedjelja, 12. kolovoza 2018.

LABIRINT 4 - ZAPOVIJED: UBIJ, James Dashner

Izdavač: Profil, 2018.
4. knjiga u serijalu ‘Labirint’
[eng. The kill order]


U jednoj od najpopularnijih (a i najboljih, mogla bih reći) distopijskih trilogija današnjice, s Thomasom i njegovim prijateljima bježali smo iz Labirinta, preživljavali Kušnje, trčali preko Zgarišta i tražili lijek smrti. Bilo je to putovanje i pol, uvijek prepuno akcije i pustolovina i nezaboravnih doživljaja koje nam je na sebi svojstven i originalan način opisao James Dashner.

Sada, Dashner nas vodi u razdoblje prije svega toga: prije Labirinta, prije ZLOPAK-a i prije Thomasa.

U tom se razdoblju 'prije' nalaze Mark i Trina. Dok je svijet još bio normalan, Mark i Trina živjeli su vrata do vrata, išli u školu i radili sve drugo što i ostatak tinejdžerske populacije. A onda su Sunčeve baklje pogodile Zemlju, svijet je postao vruć i negostoljubiv, a nedugo potom pojavila se i bolest od koje su ljudi u najboljem slučaju potpuno gubili razum, a u najgorem umirali. Ako ste čitali originalnu trilogiju, onda vam je ova bolest dobro poznata - pod imenom Baklja.

Iako je ovaj roman u biti četvrti nastavak u serijalu, njegova radnja odvija se prije same trilogije, zbog čega zapravo predstavlja prequel trilogiji. Ovaj nam roman pokušava dati neke odgovore na pitanja koja su unutar trilogije još ostala neodgovorena i uputiti nas u početak cijele priče.

Stil pisanja, ton, tempo i način odvijanja radnje istovjetni su onima u trilogiji: i ovdje imamo brzu i napetu znanstveno-fantastičnu priču, ispunjenu obiljem akcije i uzbuđenja. Poglavlja su kratka i nerijetko završavaju cliffhangerima, zbog čega je teško napraviti pauzu tijekom čitanja. Likovi, iako novi i još nam nepoznati, brzo se pretvore u likove s kojima se doista želimo družiti i od kojih se teško rastati.

Vezano uz one odgovore na pitanja, koje sam ranije spomenula, ovdje ćete naići na određen broj njih, ali neki će za sobom povući samo još više pitanja. Primijetila sam da se velikom broju čitatelja to nije baš svidjelo, jer su očekivali da će im ovaj roman popuniti sve rupe u znanju koje je trilogija za sobom ostavila, ali dobra vijest u svemu tome je da postoji još jedan prequel, čija se radnja odvija nakon ovog, a prije trilogije, i u čijem sinopsisu na koricama stoji da će u njemu 'sve biti odgovoreno', pa se čini da se imamo čemu veseliti. Treba se samo strpiti i pričekati prijevod. :)

Ovaj roman sam po sebi i njegova priča mogu stajati samostalno, tako da ga možete bez problema pročitati i ako niste pročitali ostatak serijala, iako, ako još niste čitali originalnu trilogiju, savjetujem vam da se prvo nje uhvatite, kako si ne bi spojlali radnju prije no što ste uopće u nju zaronili. Uvod i epilog ovog romana dotiču se Thomasove priče, a čitajući ga, puno toga ćete unaprijed saznati o nekim stvarima koje tek trebate upoznati u trilogiji pa bih rekla da je najbolje čitati ovaj roman kao četvrti po redu, bez obzira što se radi o prequelu.

Bilo je lijepo saznati još malo o svijetu 'Labirinta' i nakratko se ponovno u taj svijet vratiti. U žanru YA SF-a, i distopija općenito, ovaj je serijal među najboljima koji se nude i svakako ga vrijedi pročitati. Nadam se da ćemo uskoro imati priliku čitati i drugi prequel. Do tada, strpljen-spašen! :)

petak, 3. kolovoza 2018.

PREŽIVJELE, Riley Sager

Izdavač: Fokus, 2018.
[eng. Final girls] 


Ove sam godine pročitala već povelik broj trilera, mnoge od njih na preporuku jednog i jedinog - Stephena Kinga. Neki su bili dobri, neki sjajni, neki odlični, a neki pomalo od svega, ovisno o trenutku radnje u kojem sam se nalazila dok sam čitala. Za ovaj je triler Mr. King rekao kako je on "prvi pravi triler godine" (jes da se radi o godini 2017., ali kužite što vam hoću reći), što ga je kod mene automatski svrstalo među obavezne must-read romane.

Roman prati Quincy Carpenter, djevojku koja je prije deset godina preživjela masakr u kojem su stradali svi njeni prijatelji. Zbog činjenice da je preživjela, Quincy su mediji svrstali u veoma malu skupinu djevojaka kojoj je uspjelo to isto, prikrpavši im naziv "posljednje djevojke". Svaka se od posljednjih djevojaka sa svojom traumom nosi na svoj način, a Quincyn način je bio potisnuti sve što joj se dogodilo iz sjećanja i, uz malu pomoć Xanaxa, preuzeti kontrolu nad ostatkom svog života.

A onda jedna od posljednjih djevojaka završi mrtva. I premda se nikada nisu upoznale, ta smrt pogodit će i Quincy - i pokrenuti niz događaja koji su potpuno izvan njene kontrole.

Iako je prvenstveno triler, ovaj bih roman svrstala i pod žanr horora - ne onih jezivih horora od kojih vas podilaze žmarci, već onih 'guilty pleasure' vrste. Znate koji su to: slasher horori u kojima grupa mladih ljudi odlazi nekamo u divljinu, gdje nabasaju na nekog luđaka koji ih na kraju sve potamani - sve osim jednog. Ovaj se roman bavi upravo tim jednim, tj. jednom - i prati nastavak njene priče deset godina poslije.

Sama se priča većinu vremena odvija u sadašnjosti, koju tek povremeno presijecaju poglavlja iz razdoblja u kojem se odvio masakr koji je Quincy preživjela. Radnja je, unatoč povremenoj sporosti, zanimljiva i postavlja puno pitanja, dobar dio njih zahvaljujući samoj Quincy, koja se, zbog potisnutih sjećanja, povremeno nalazi i u ulozi nepouzdane pripovjedačice. Komadići Quincyna sjećanja i druge tajne polako isplivavaju na površinu, a apsolutno niti jedan lik, uključujući Quincy, nije baš otvorena knjiga i za svakog imate dojam da nešto skriva.

Tempo je većinom spor do umjeren, sve do posljednje trećine romana, u kojoj se taj tempo znatno ubrza. Kad dođete do tog dijela, samo nastavite čitati, jer teško da ćete otada nadalje negdje uspjeti napraviti pauzu (ili to uopće poželjeti). Hoće li vas kraj iznenaditi? Možda - ako ste dugogodišnji čitatelj trilera, postoji mogućnost da ćete pogoditi tko stoji iza svega i prije no što vam se to samo otkrije. To ipak nimalo ne umanjuje napetost ove priče. :)

Zbog svoje tematike, likova i same priče ovaj je roman nešto drugačiji od ostalih trilera koji su trenutno popularni, i kao takav je neobično osvježavajuć. On je koktel smiješan od psihološkog trilera, krimića i horora, doziranih baš u pravoj mjeri. I nekako je savršen baš za ove vruće ljetne dane. Ne znam zašto, ali jednostavno jest. Ponesite ga sa sobom na godišnji, bit će vam izvrsno društvo. Pogotovo ako ste naumili s grupom prijatelja kampirati negdje u divljini. ;)