utorak, 1. lipnja 2021.

DJECA DINE, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2020.
3. knjiga Kronika Dine 
[eng. Children of Dune]
Prijevod: Stanislav Vidmar

Otprilike destljeće nakon što se Paul otputio u pustinju bez zaštitnog odijela i vode, njegovi nasljednici - blizanci Leto i Ghanima pripremaju se preuzeti očevu ulogu i postati novi Mesije. Dok blizanci ne stasaju, na vlasti je umjesto njih Paulova sestra Alia. Alia i blizanci dijele nešto zajedničko - naime, zbog izlaganja začinu, svo troje postali su svjesni još prije samog rođenja i posjeduju moći slične onima kakve je posjedovao Paul. Zbog tih su moći podložni unutarnjim glasovima mnogih generacija svoje loze, koji bi ih mogli zaposjednuti u bilo kojem trenutku, ako ne budu dovoljno snažni da im se odupru.

Ovdje se na Dinu vraća lady Jessica, kako bi provjerila sumnje reda Bene Gesserit da je Alia postala zaposjednuta. Alijini unutarnji glasovi ponekad su jedini kojima se Alia može okrenuti. Posebno jedan, koji joj nudi utišati sve ostale, u zamjenu za prihvaćanje ponekog njegovog savjeta.

Dina - planet Arrakis - u godinama Paulove vladavine iz pustog pješčanog planeta pretvorio se u bujan zeleni planet pun života. Vode ima u izobilju, a zaštitna odijela postala su stvar prošlosti. No, ovo bujanje planeta ima i jednu negativnu stranu: pustinja se sve više smanjuje, što znači da opada i broj pješčanih crva, zbog čega stradava i proizvodnja začina. Kako je dobro poznato da onaj tko kontrolira začin, kontrolira svemir, postavlja se pitanje što će se dogoditi ako začina nestane?

Trećom knjigom u serijalu o pustinjskom planetu Frank Herbert još se jednom pokazuje u svom punom sjaju. Maestralni dijalozi, dubina priče i karakterizacije likova možda nisu na onoj razini kao što su to bili u 'Dini' (nikada ništa niti neće biti na toj razini!), ali nakon drugog dijela, kojeg su mnogi čitatelji ocijenili mlakim, u ovom se dijelu Herbert vraća na standarde koje je postavio 'Dinom'. Dvorske politike i manipulacije, ekološka kriza, religijski fanatizam, potreba vlade da kontrolira mase, sve su to teme kojih se Herbert u ovoj knjizi dotiče i na neki način o njima daje svoj komentar i kritiku.

Na primjeru Arrakisa sjajno je opisano kako brzo ljudi kao kolektiv mogu izgubiti sjećanje na ono što je bilo prije (iako nije prošlo baš tako puno vremena, tek jedan prosječni ljudski životni vijek) i naviknuti se na 'novo normalno'. Također, Herbert izvrsno prikazuje kako se u relativno kratkom vremenu ljudi mogu oduševiti Mesijom i slijediti ga bez ikakvih pitanja, da bi isti ti ljudi tog Mesiju samo malo kasnije odbacili i počeli se pitati treba li im uopće Mesija i zašto bi ga slijedili.

Iako priča u ovom romanu ponovno ima izuzetnu širinu, zanimljiva je i pitka, a dijalozi kroz tu priču su britki, pametni, pa i zabavni, Herbert ponekad previše odluta u filozofiju i metafiziku, zbog čega se u ponekim dijelovima (posebno pred kraj romana) osjećate kao da ste upali u nečiji psihodelični trip. Tu je potrebno malo više koncentracije, ali, iskreno, meni to nije osobito smetalo. Priča u cjelini fantastična je i zanimljiva i toliko dobra da sam joj sklona oprostiti baš svaki eventualni nedostatak.

S ovom knjigom završava inicijalna trilogija 'Dine', ali priča se nastavlja: prvo u iduće 3 knjige, autor kojih je sam Herbert, a kasnije se nastavlja u seriju nastavaka, pred-nastavaka i priča smještenih između originalnih 6 knjiga. Pisanje nastavaka i pred-nastavaka preuzeo je Herbertov sin Brian Herbert u ko-autorstvu s SF piscem Kevinom J. Andersonom. Neki kažu da nisu jednako dobri kao originalni Herbertov serijal, u što ne sumnjam, ali Dina je planet o kojem ću uvijek htjeti znati još (i još!), tako da vjerujem da ću ih kad-tad sve pročitati. :) A kad pročitate prve 3, vjerujem da ćete htjeti i ostale, bilo samo Herbertovih 6, bilo čitav serijal, koji broji 13 knjiga i mnoštvo kratkih priča. Enjoy! 

_______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3wNMCTr

ponedjeljak, 31. svibnja 2021.

DEVET POTPUNIH NEZNANACA, Liane Moriarty

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
[eng. Nine perfect strangers
Prijevod: Ira Martinović

Nakon 5 pročitanih knjiga, od kojih je svaka na različit način posebna, a opet pisana njenim jedinstvenim stilom, Liane Moriarty uspela se visoko na top listu najdražih mi spisateljica.

U 'Devet potpunih neznanaca', Moriarty devet potpunih neznanaca dovodi na zajedničko mjesto - wellness toplice Tranquillum House - gdje svo devetoro čeka deset dana 'potpune tranformacije duha i tijela', baš kako stoji na web stranici ovog mjesta. 

Samo što ta transformacija neće biti baš ono što su zamišljali.

Naslovnih devet neznanaca nisu baš potpuni neznanci svakome od ostalih osam: među njima se nalazi i jedna tročlana obitelj i jedan mladi par, no baš svatko od ovih devetoro ljudi - iako svi oni tvrde da su u Tranquillum House došli kako bi 'smršavjeli i naučili živjeti zdravije' - nosi se i s nekim dubljim problemima, s kojima se baš i ne žele suočiti.

Tranquillum House vodi vrlo karizmatična i pomalo čudnovata žena imenom Masha, čije su metode u najmanju ruku nekonvencionalne, a neke od njih - kako će se uspostaviti - graniče i s posvemašnjim ludilom.

Zahvaljujući Mashi, devetero gostiju Tranquillum Housea svakako će se transformirati - samo ne baš onako kako biste pomislili. A čak i kad pomislite na nešto pomalo ludo i opasno - vjerujte, luđe je od toga. :)

Dubinska karakterizacija likova, čak i onih koji nam se na prvi pogled čine nevažnima, nešto je što je karakteristika svih romana Liane Moriarty, pa ni ovaj nije iznimka. Devet likova možda vam se naoko čini kao popriličan broj za upoznati i upamtiti, plus još nekolicina sporednih koje polovite po putu, ali vrlo brzo se sa svim tim likovima sprijateljite. Ili ih barem dobro upoznate. Čak i onim iritantnima, poput Mashe.

Moriarty je sjajna i u prikazivanju motivacije koja stoji u pozadini onoga što njeni likovi čine, otkrivanja njihovih malih i velikih tajni, koje uvijek imaju golem utjecaj na njihove živote i smjer kojim ti životi idu. Kroz te tajne - i kroz različite likove, Moriarty se bavi složenim problemima međuljudskih i obiteljskih odnosa, osjećajima gubitka, krivnje, samoprezira, dolaska u točku života s koje ne znaš više kamo krenuti niti što želiš.

Čitajući njene romane, zavoljela sam predivne australske predjele i male sredine koje u njima opisuje, živopisne likove koji te sredine nastanjuju, baš kao i stil kojim ova žena piše. Ima to nešto što te zarobi i tjera da čitaš bez prestanka, jer je to što čitaš naprosto toliko zanimljivo i želiš upiti bar još jednu stranicu. Koliko je dobra govori i činjenica da je njen roman 'Male laži' adaptiran u hit TV seriju, o čijoj trećoj sezoni se već neko vrijeme šuška, a ekranizaciju ovog romana trebali bi vidjeti već ovog ljeta. Ja ju s nestrpljenjem iščekujem! 

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/34yODXA

utorak, 25. svibnja 2021.

KUBA MOJIH SNOVA, Chanel Cleeton

Izdavač: Sonatina naklada, 2020. 
[eng. When we left Cuba
Prijevod: Selma Muftić Pustički
 

Iako je u 'Dogodine u Havani' imala tek sporednu ulogu, Beatriz Perez upečatljiv je lik kojeg u tom romanu niste mogli ne zamijetiti. I sama Chanel Cleeton rekla je kako joj nije bila namjera napisati nastavak 'Dogodine u Havani', ali Beatriz je bila lik koji je naprosto tražio svoju knjigu. I eto je!

U godinama nakon što je Castro došao na vlast na Kubi, nekoć imućna i ugledna obitelj Perez protjerana je u SAD, gdje pokušava vratiti svoje bogatstvo i društveni utjecaj. I dok se ostali članovi njene obitelji polako prilagođavaju životu u Sjedinjenim Državama te Palm Beach počinju zvati svojim domom, Beatriz pati za Kubom i bratom Alejandrom koji je ubijen u revoluciji te žeđa za osvetom.

Kako bi osvetila bratovo ubojstvo i spasila voljenu Kubu, Beatriz stupa u kontakt s CIA-inim operativcem koji joj ponudi suradnju. Nekako istovremeno, Beatriz upoznaje i čovjeka svog života u kojeg se zaljubi preko ušiju - Nicka Prestona - iako je njihova ljubav od prvog dana osuđena na propast. Rastrgana između ljubavi prema Nicku i ljubavi i dužnosti koju osjeća prema Kubi, Beatriz hrabro prkosi svim društvenim i obiteljskim normama koje joj uporno pokušavaju nametnuti kao neudanoj mladoj ženi. No, igra koju igra zna biti itekako opasna, a Kuba njenih snova znatno se razlikuje od Kube kakva jest i kakva može biti. Beatriz se ipak nada nešto promijeniti, pobuniti se protiv nepravednog sustava i učiniti što god može da pomogne Kubi.

"Malim pobunama najteže se oduprijeti."

Beatriz Perez lik je koji plijeni pozornost gdje god se pojavi. Neki bi rekli da je tako zbog njene iznimne ljepote, ali u Beatriz čuči nešto puno više od puke ljepotice. Ona je hrabra žena spremna na sve kako bi slijedila svoja uvjerenja i učinila ono što misli da je ispravno. Beskrajno je odana ljudima koje voli, ali dužnost prema zemlji koju voli još više uvijek stavlja na prvo mjesto.

Kamo god krene, Beatriz nailazi na zabrane: zabranjeno ponašanje za jednu neudanu ženu, zabranjenu ljubav, zabranjenu - ili bolje reći uzaludnu - nadu. No, koliko kod nešto bilo zabranjeno, Beatriz od toga nije spremna odustati: za ono u što vjeruje i za onog kojeg voli dat će se svim srcem, pa makar pritom izgorjela. Beatriz je uistinu fascinantan lik, i doista je trebao dobiti svoj vlastiti roman. Srećom, i jest.

Iako se gotovo čitava radnja romana odvija na teritoriju SAD-a, s tek jednim poglavljem smještenim na Kubu, ta je živopisna zemlja ovdje poput dodatnog lika koji je cijelo vrijeme prisutan, i kojeg se cijelo vrijeme osjeća. Beatrizina čežnja za domom gotovo je opipljiva, a slike njene Kube ne izlaze vam iz glave baš kao ni sama Beatriz. Sveprisutna u romanu je i Beatrizina nada za promjenom i povratkom kući, koja se, kako vrijeme prolazi, sve više umanjuje, ali ipak nikada ne nestaje.

"Problem s nadom je taj da kad te ispuni, kad je držiš u ruci, njezino ti je obećanje sve. S tom nadom možeš živjeti danima, tjednima, mjesecima, godinama govoreći si da će na kraju sve biti u redu, da ćeš dobiti ono što si čekao, kako je ovo samo privremena smetnja koju ćeš prebroditi. Uostalom, ako priča ne završi sretno, koja je uopće svrha svega?

Nada je predivna laž."


Ovaj roman nije direktni nastavak niti direktni prednastavak romana 'Dogodine u Havani', ali, vidjet ćete, s njim je ipak povezan. Beatriz u godinama nakon Castrovog preuzimanja vlasti i Beatrizina obitelj iz doba revolucije i ona nakon Fidelovog pada sve su spojene u jedno, opisane u pažljivo odabranim trenucima u kojima se te dvije priče međusobno stapaju. Drago mi je da postoji ovaj nastavak, i s jednakim sam ga uživanjem pročitala kao i 'Dogodine u Havani'. Turbulentna povijest Kube, povijesne činjenice na kojima se ovaj roman temelji i njegovi fiktivni, ali srčani i živopisni likovi spoj su koji naprosto osvaja, a čitanje o svemu tome vodi vas na putovanje s kojeg se nećete htjeti vratiti. Sretan put! 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/34exX7J

nedjelja, 23. svibnja 2021.

NJEMAČKA KUĆA, Annette Hess

Izdavač: Sonatina naklada, 2019.
[njem. Deutsches Haus]
Prijevod: Dalibor Joler

Igrom slučaja, krenula sam s čitanjem ove knjige u isto vrijeme u kojem sam krenula i s gledanjem mini serije 'Združena braća'. Oboje se bavi sjećanjima na događaje iz 2. svjetskog rata - serija sjećanjima jedne satnije na njihov ratni put, a knjiga sjećanjima preživjelih iz koncentracijskih logora, koji godinama kasnije ta sjećanja iznose na suđenju ratnim zločincima, u pokušaju da ovi zadobiju kaznu koju zaslužuju.

2. svjetski rat nepresušna je tema i na papiru i na ekranima, koja, iako mnogo puta ispričana, uvijek pronalazi nove načine da dopre do ljudi, natjera ih da se prisjete, da shvate u kolikoj su mjeri događaji koje je rat izazvao bili strašni, i da požele i zavjetuju se da se takvo što više nikada ne smije ponoviti.

Ova priča prati mladu prevoditeljicu koja preuzme posao prevođenja iskaza poljskih svjedoka na suđenju nacističkim časnicima za zločine počinjene u najokrutnijem od svih logora - Auschwitzu. Eva je bila tek djevojčica kada se sve to odvijalo, ali, slušajući potresne priče preživjelih i gledajući nadmene reakcije optuženih, Eva se nađe osobno uvučena u slučaj, pogotovo kada joj se počnu javljati nepovezana sjećanja na ljude, mjesta i događaje povezane s logorom. Eva uskoro počne sumnjati u to da je i njena obitelj - njeni roditelji tako puni ljubavi i pošteni - na neki način bila povezana s logorima smrti, i - prešutno ili ne - sudjelovala u zvjerstvima koja su se ondje događala.

Njemačka kuća naziv je gostionice u vlasništvu Evinog oca, a za Evu ona je uvijek bila mjesto puno ljubavi, pripadanja i obiteljske idile. No, iskopavajući zastrašujuće kosture iz ormara, članovi ove obitelji postaju sve šutljiviji, oprezniji jedni s drugima, povučeniji. Eva se u jednom trenu osjeti poput stranca u svojoj vlastitoj kući, među članovima svoje obitelji.

Ovaj roman postavlja neka dosta teška pitanja, progovarajući o osjećaju kolektivne krivnje i pravednoj kazni. Postoji li uopće nešto što možemo opisati 'pravednim' kad se radi o kazni za zločine koji su toliko strašni da je preživjelima teško o njima govoriti, pogotovo kada to moraju činiti koristeći se jezikom kojim su se koristili i ljudi koji su im naudili? Možda najteži dio romana, za mene svakako, bio je taj u kojem se prikazuju časnici optuženi za ratne zločine - ugledni liječnici, trgovci, poštovani članovi društva - koji svoju krivnju odbacuju s takvom nonšalantnošću i prezirom, kao da im je iznimna gnjavaža što to sad netko dovodi u pitanje.

A pitanje koje se u ovom romanu također postavlja jest ovo: jesu li krivi i oni koji nisu direktno sudjelovali u ratnim zločinima, ali su za njih znali i nisu učinili ništa? Teško je to pitanje, i jedna velika siva zona. Može li se kroz olakotne okolnosti promatrati nekoga tko je samo izvršavao zapovjedi ili se držao po strani iz straha za vlastiti život i kako od takvih razlučiti one koji su urođena zvjerstva samo još jasnije ispoljili kroz danu im priliku?

Ova knjiga ne zauzima jasan stav po tom pitanju, već ostavlja čitatelju da odluči sam. Također, i sam kraj knjige nije posve jasan, u smislu da nema nekog konkretnog završetka i ne dobijemo baš sve crno-bijele odgovore. Neke odgovore, napokon, nije ni moguće na takav način dati.

Tema ovog romana jest teška, ali nemojte da vas to odvrati od čitanja. On nije onoliko mučan za čitanje koliko biste možda pomislili, i ne bavi se isključivo suđenjem. Priča se vrti oko Eve i njenog života, i toga u kolikom je obolu suđenje i ono što je kroz njega otkrila utjecalo na njen život i nju kao osobu, te ljude oko nje. Ovo je iznimno zanimljivo ispričana priča, koja postavlja prava pitanja na pravim mjestima. Zapitajte ih se i sami, i provjerite do kojih će vas odgovora ova knjiga dovesti. 

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3fIwxaE

ponedjeljak, 17. svibnja 2021.

MESIJA DINE, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2020.
2. knjiga Kronika Dine
[eng. Dune messiah]
Prijevod: Stanislav Vidmar

Vremenski smještena 12 godina nakon događaja u 'Dini', a opsegom znatno manja, knjiga 'Mesija Dine' knjiga je o kojoj ćete čuti različita mišljenja. Čut ćete to da dijeli genijalnost prethodnog nastavka, ali da joj nedostaje i puno toga zbog čega je prethodni nastavak dobio sad već kultni status: pustolovine, akcije, širine priče. Za ovu knjigu često kažu i da je, u odnosu na 'Dinu', blijeda. Ja se s ovim mišljenjem ne bih složila, jer 'Dina' i njen nastavak nisu (niti to, uostalom, moraju biti) knjige identične radnjom, tonom i dinamikom priče.

'Dina' je pustolovna, epska pripovijest o padu jednog carstva - jednog cara - i usponu drugog. Ona je opsežna ilustracija čitavog jednog svemira, i ambiciozan opis globalne društvene promjene koja se u tom svemiru kroz njenih šest stotina stranica rodi, naraste i prožme čitav svijet. Ona je priča o usponu jednog junaka i njegovom dolasku na vrh.

'Mesija Dine', s druge strane, priča o tome što se dogodi nakon toga svega. Ona priča o svemu onome što se neizbježno dogodi nakon uspona svakog novog vladara: spletke i pokušaji da ga se svrgne; promjena jedne borbe i žeđi za promjenom na bolje u borbu za korist i oportunizam pojedinaca i različitih interesnih skupina. Ona, također, priča o tome i kako slijediti jednog čovjeka u kojeg vjeruješ u njegovoj borbi vrlo brzo može prerasti u borbu u njegovo ime, ali protiv njegove volje. Slično svim vjerskim ratovima ikad, i tako točno predočeno.

12 godina nakon što je postao Carem i porazio Kuću Harkonnen, Paul Atreid vlada s pješčanog planeta Arrakisa. No, ono što je htio - mir - ponovno je krhko i na rubu pucanja, budući da se već roje razne snage i savezi između Kuća koje mu nisu sklone, a koje bi ga rado gledale kako pada s prijestolja. Neki stari, a i neki novi neprijatelji. Paul je odlučan pronaći verziju budućnosti u kojoj još uvijek ima nade za čovječanstvo, ali da bi tu verziju i ostvario, morat će prihvatiti moćan - ali i vrlo opasan - dar.

Priča u ovoj knjizi nekako je suženija od priče u 'Dini', više je koncentrirana na jednog lika i njegove unutarnje i vanjske borbe. Meni to, doduše, nije nimalo smetalo, bila sam jednako uvučena u priču baš kao i prije. Veselio me ponovni susret s likovima koje sam zavoljela, a posebno su me obradovali i susreti s nekima od njih koje nisam mislila da ću ponovno sresti, poput najdražeg mi Duncana Idahoa (ili barem određene verzije njega). Priča je nešto sporija i nema toliku širinu kao u prvom romanu, ali za mene to ne znači da je slabija - samo drugačija.

Ako očekujete nastavak koji je u svakom pogledu istovjetan 'Dini', mogli biste se razočarati. No, ako maknete ta očekivanja na stranu, i samo pustite svojoj gladi za dobrim SF-om da se pomami za ovim književnim zalogajem, sigurna sam da ćete i u ovom književnom obroku - uživati. Ja jesam, i opet bih! I opet, i opet, i opet...

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2T0pRgF

ponedjeljak, 10. svibnja 2021.

PROKLET, Thomas Enger

Izdavač: Fokus, 2020.
4. roman u serijalu o Henningu Juulu
[norv. Våpenskjold]
Prijevod (s eng.): Ivana Šarić

Kroz prva tri romana u kojima glavnu ulogu ima Henning Juul, istraživački novinar kojeg sam kroz spomenute romane zavoljela, Thomas Enger upoznao nas je ne samo sa samim Henningom i tragičnim događajem u kojem je Henning izgubio sina i zaradio strašne ožiljke, već i - malo-pomalo - s ljudima u Henningovom životu, od kojih je s nekima više, a nekima manje povezan.

Prateći slučajeve o kojima mu je zadatak pisati, Henning kroz sve ove romane malo-pomalo otkriva pozadinu tragedije koja je dovela do smrti njegovog sina, a ta se pozadina samo sve više komplicira. Sa svakim novim romanom ljudi oko Henninga u Henningovoj priči dobivaju značajniji udio, prvo njegov kolega Iver, zatim Henningova sestra Trine, a sad je došao red i da malo bolje upoznamo Henningovu bivšu ženu - Noru.

Nora, i sama novinarka, počne istraživati misteriozni nestanak stare prijateljice s faksa, Hedde, na zahtjev Heddinog supruga. Slučaj se zakomplicira mogućom vezom s ubojstvom starijeg čovjeka, kojeg je netko upucao u šumi, a istražujući Heddin nestanak i ovu poveznicu, Nora sve više zakoračuje na vrlo opasan teritorij. Henning, koji neumorno istražuje sinovljevu smrt, uskoro je primoran Nori priskočiti u pomoć, što će od njih oboje zahtijevati ne samo prevladavanje opasnosti koje sa sobom nosi posao istraživačkih novinara, već i savladavanje osobnih prepreka i privatnih tragedija.

Zanimljiv, napet i zamršen, te podijeljen u relativno kratka poglavlja - što su, uostalom, uobičajene karakteristike Engerovih romana o Henningu Juulu - ovaj roman adrenalinska je avantura koja se jako brzo čita. Atmosfera je, kao i uvijek, pomalo mračna, Henningov slučaj zagonetan, a novi slučaj oko kojeg se roman vrti još zagonetniji. Kod Henninga mi je uvijek zanimljivo to što njegov lik, kao novinar, ide nekim drugačijim putevima i na različite načine otkriva stvari no što bi to radio da je policijski istražitelj ili privatni detektiv. A osim samog Henninga, roman obiluje i drugim, jednako zanimljivim - i na vlastite načine pomalo slomljenim - likovima, čije priče žudite otkriti.

Na neizbježno pitanje - čitati po redu ili ne - moj je odgovor gotovo uvijek isti: čitajte po redu. Henning uvijek ima neke repove koje vuče za sobom iz prethodnih romana, a koji se sa svakim idućim dodatno kompliciraju. A i vjerujte mi kad vam kažem, Henning je lik čiji ćete svaki korak zbilja željeti pratiti, stoga zašto si uskratiti ijedan? Krenite redom, i pročitajte sve!

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3hbSZLP

Kako do ostatka serijala: https://bit.ly/2SA4m5P

subota, 8. svibnja 2021.

TRILOGIJA HRANITELJICA: DJEVOJČICA IZ AFGANISTANA, PARVANINO PUTOVANJE & GRAD OD BLATA, Deborah Ellis

Izdavač: Znanje, 2015.(2021.)/2019./2020.
[eng. The Breadwinner: The Breadwinner, Parvana's journey & Mud City]
Prijevod: Lidija Vinković/Tomislav Zagoda

Svakodnevne stvari, odnosno - svakodnevne slobode - rijetko tko od nas smatra povlasticama. Dok bezbrižno šećemo ulicama, vozimo auto, idemo u školu/na posao/fakultet ili obavljamo svakodnevne poslove, ni ne pomišljamo da neki drugi ljudi - neke druge žene - na njih nemaju pravo.

Dolaskom talibana na vlast, ženama u Afganistanu uskraćene su sve svakodnevne slobode koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo. Bile su osuđene na ostanak u kući, izlaske samo u strogo kontroliranim uvjetima i pod paskom supruga ili nekog drugog muškarca koji je imao ulogu njihovog trenutnog skrbnika. Djevojčicama je zabranjeno školovanje, a umjesto u smijehu i igri, djetinjstva su protjecala u skrivanju i strahu.

U ovakvim okolnostima odrasta djevojčica Parvana. S dvije sestre, malenim bratom, majkom i ocem, Parvana stanuje u skromnoj kući u glavnom gradu Afganistana, Kabulu. Njena majka i sestre zbog silnih zabrana za žene uopće ne izlaze iz kuće, dok Parvana svakodnevno odlazi s ocem na tržnicu, kako bi mu pomagala. No, kada im jednog dana u kuću provale talibani i odvedu joj oca, i to samo zato jer je studirao u inozemstvu i govori engleski, Parvana će morati preuzeti brigu o majci, bratu i sestrama i postati hraniteljica obitelji.

Kako bi uspjela raditi i zaraditi novac koji je njenoj obitelji prijeko potreban, Parvana se mora pretvarati da je dječak. Isto čini i njena prijateljica Shauzia, koja sanja o odlasku iz Afganistana na polja lavande u Francuskoj, jer ondje mora biti bolje no što je ovdje, i jer negdje na nju mora čekati neki život koji je bolji od ovog u kojem se mora skrivati sve dok ju njena obitelj ne uda za nekog muškarca kojeg ne poznaje i za kojeg se ne želi udati. Parvana i Shauzia jedna su drugoj utjeha, čak i nakon što ih život razdvoji i putevi im odu u različitim pravcima.

I jednu i drugu djevojčicu čeka dugo putovanje, putovanje na kojem će se susresti s brojnim teškoćama: ratom, usamljenošću, siromaštvom, glađu, beznađem... No, nešto cijelo vrijeme tjera ove djevojčice da nastave, da ustraju, da ne odustanu čak i kad se nađu u posve bezizlaznoj situaciji.

Poput autobiografije Malale Yousafzai, Parvanina i Shauzijina je priča također priča o djevojčicama koje sve što žele u životu jest - biti djevojčice: ići u školu, družiti se s prijateljima, osjećati se sigurnima, imati budućnost otvorenih mogućnosti za bilo što što žele postati. Ovo je priča o hrabrim djevojčicama koje u jako ranoj dobi preuzimaju odgovornost brige za obitelj, koje se domišljato i hrabro suprotstavljaju režimu koji ugnjetava i ponižava žene, otimajući im osnovne ljudske slobode i prava.

Parvana ništa od svega što ju je zadesilo nije niti htjela niti tražila. Nije odmah ustala i preuzela skrb o obitelji na sebe; naravno da se bojala hoće li to uopće moći, naravno da je očekivala da netko stariji preuzme tu odgovornost. Ali vrlo je brzo shvatila da, iako je tek djevojčica, u njoj čuči dovoljno hrabrosti i snažne volje da se uhvati ukoštac s problemima pred kojima se drugi tek pokriju pokrivačem po glavi i čekaju da ih netko drugi spasi. A nakon što je odlučila preuzeti taj posao na sebe, Parvana postaje stup svoje obitelji, njena hraniteljica i spasiteljica.

Parvanina (a, kasnije, i Shauzijina) priča inspirativna je i snažna; to je priča s golemim odjekom. Parvana je možda fiktivan lik, ali predstavlja brojne djevojčice koje su, nama nevidljive, prolazile iste stvari kao i Parvana, svaki dan. Suočavale se s opasnostima, borile protiv nepravde, pokušavale napredovati u svijetu koji je odlučio ženama u tome otežati baš svaki korak. Parvana je prava moderna heroina, fiktivna, ali opet vrlo, vrlo stvarna. Shauzia također.

Priče o Parvani, Shauziji i djevojčicama njima nalik nasušno su nam potrebne. U svjetlu ove pandemije, više je no ikad došlo do izražaja da su ljudi u jako velikom postotku (nažalost) izrazito sebični i ignorantni, pogotovo kada se radi o brizi za druge, čak i kada ta briga od njih zahtijeva tek maleno (minorno!) odstupanje od vlastite komocije. Bojim se da nam se, kao čovječanstvu, ne piše baš dobro. Očajnički nam trebaju nove Parvane, Shauzije, Malale i Grete, nove Kati Kariko i Kathrin Jansen*. Snažne žene odlučne promijeniti svijet nabolje i svojim pričama i postignućima nadahnjivati druge da čine to isto. A nama preostaje da te priče čitamo - i širimo ih dalje.

- - - - - - - - - - - - - -

*Kati Kariko napravila je pravu revoluciju u tehnologiji mRNA cjepiva, njena istraživanja temelj su Pfizerovog i Moderninog cjepiva protiv COVIDA-19. Kathrin Jansen otkrila je cjepivo protiv pneumokoka, a njen nastavak istraživanja koje su započeli Jian Zhou i Ian Frazer doveo je do otkrića cjepiva protiv HPV-a. 

______________________________

Kako do knjiga:

Djevojčica iz Afganistana - https://bit.ly/3exca10
Djevojčica iz Afganistana (novo izdanje) - https://bit.ly/3uvgKSY
Parvanino putovanje - https://bit.ly/3beaEi5
Grad od blata - https://bit.ly/3uAg6Ui