petak, 17. rujna 2021.

PLAVETNILO, Maja Lunde

Izdavač: Naklada Ljevak, 2019.
2. knjiga Klimatskog kvarteta
[norv. Blå]
Prijevod: Anja Majnarić 

Nakon 'Povijesti pčela', romana u kojem nam je opisala kakav nas život očekuje izumru li pčele i drugi kukci oprašivači, Maja Lunde u drugom nam romanu svog klimatskog kvarteta iznosi viđenje svijeta - i života - bez vode. Odnosno, sa sve većim i većim nestašicama pitke vode, s kojima se neki dijelovi svijeta već bore i danas.

Roman sadrži dvije međusobno povezane priče, iako prostorno i vremenski odvojene. U jednoj se nalazi Signe, ostarjela aktivistica i moreplovka, norvežanka koja je kroz život svjedočila nemilosrdnom iskorištavanju fjorda na kojem je odrasla, njegovih rijeka, jezera i ledenjaka, s ciljem sumanutog izvoza ledenjačkog leda kako bi isti negdje na jugu postao kockica u nečijem koktelu. Ogorčena time, Signe se odlučuje na posljednji, pomalo osvetnički pothvat - usmjeren ne toliko na kompaniju koja se bavi izvozom leda, koliko na ljude iz njezine prošlosti (posebno jednog) koji su sve to poticali i, naposlijetku, omogućili.

Druga priča vrti se oko Davida i Lou, oca i kćeri koje je požar otjerao iz doma i iz grada u Francuskoj u kojem su živjeli, te ih odvojio od Louine majke i brata, nakon čega su nastavili lutati od jednog do drugog izbjegličkog kampa, sve vrijeme u potrazi za izgubljenim članovima obitelji. No, požari i nemilosrdna suša prate ih kamo god pošli, ostavljajući im pronalazak sigurnog utočišta (uz dovoljno hrane i vode) gotovo nemogućim.

Ove prostorno i vremenski udaljene priče - jedna se odvija u 2019. godini, a druga u 2041. - spojit će se na posve neočekivan način, a veliku ulogu u tom spajanju odigrat će Signein brod, koji ujedno nosi ime samog romana - 'Plavetnilo'.

"Cijeli je život voda, cijeli je život bio voda, kamo god bih se okrenula, oko mene je bila voda, pljuštala je s neba u obliku kiše ili snijega, ispunjavala je jezerca u planinama, ležala kao led u glečeru, slijevala se niz strme padine u tisućama potočića, skupljala se u rijeku Breio, ležala je mirno pred selom u fjordu, fjordu koji je postajao more prema zapadu. Cijeli je moj svijet bio voda. Brdo, planine, pašnjaci bili su samo otočići u onome što je zapravo bilo svijet; i svoj sam svijet nazivala Zemljom, ali mislila sam da bi se zapravo trebao zvati Voda."

Bez vode nema života. To je rečenica koju smo često mogli čuti, kako u školi, tako i u drugim segmentima našeg odrastanja i formiranja, no čini se kako nam ta rečenica ipak ne znači mnogo. Čovječanstvo u tolikoj mjeri iskorištava vodu i vodne resurse, pritom ih i zagađujući, da se spekulativna fikcija Maje Lunde, kako dalje čitate, ne čini nimalo spekulativnom, već posve realnom.

Maja Lunde na sebi je svojstven, izniman, način opisala što bi nam se moglo dogoditi kada bismo nastavili iskorištavati, crpiti i zagađivati vodu u omjerima u kojima to već činimo, a koji neprestano rastu. Radi zarade, profita, ljudske lakomislenosti i sebičnosti, naš bi se plavi planet jako brzo mogao pretvoriti u sivi, opustošen, pustinjski. A sve ono što poznajemo i svakodnevo uzimamo zdravo za gotovo moglo bi nestati u trenu - ispariti zajedno sa zadnjim kapima pitke vode.

"Kako se stvari mogu brzo dogoditi. Jednog se dana probudiš sa zvukom budilice, doručkuješ, odeš na posao, svađaš se, smiješ, vodiš ljubav, okupaš se, brineš se hoće li ti se račun isprazniti prije nego što prođe mjesec dana... Ne misliš da sve što imaš oko sebe može samo tako nestati. Iako slušaš da se svijet mijenja. Iako to vidiš na termometru. Ne razmišljaš o tomu do dana kad te ujutro ne probudi zvuk budilice nego vrisak. Plamen je došao do tvojeg grada, do tvoje kuće, do tvojeg kreveta, do osoba koje voliš. Gori ti dom, postelja ti plane, jastuk ti se počinje dimiti, i nemaš drugog izbora nego da bježiš."

Kao i sa pčelama, kojima je posvetila prvi roman ovog klimatskog kvarteta, i stanje s vodom je prilično alarmantno. Važnost ovog romana upravo je u tome: da upozori na ono što nam prijeti ako nastavimo putem kojim smo krenuli, da nas zaustavi i natjera da razmislimo i krenemo u nekom drugom smjeru. Klimatska kriza nije na pomolu, ona je već ovdje, i to već neko vrijeme. Živimo na posuđenom vremenu, a radimo malo ili ništa da bismo to promijenili. Ovaj roman još je jedan glas u moru onih koji pokušavaju podići svijest o klimatskim promjenama i koji nastoje da taj glas dopre do onih koji s tim u vezi mogu nešto učiniti. Nadajmo se samo da slušaju, i da su spremni čuti što im taj glas ima za reći.

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3zeXudL

četvrtak, 16. rujna 2021.

TEŽINA SNIJEGA, Christian Guay-Poliquin

Izdavač: Hena com, 2021.
[franc. Le poids de la neige]
Prijevod: Dalibor Joler

Zabačeno selo zatrpano snijegom, i dvojica ljudi koji nisu stanovnici tog sela, već se igrom slučaja ondje zateknu i zapnu, u nemogućnosti otići, prisiljeni ovisiti jedan o drugome kako bi se izvukli.

A snijeg i dalje nemilosrdno pada.

Ovaj pomalo klaustrofobičan i neodređeno apokaliptičan roman suočava nas s problemom preživljavanja u oskudnim uvjetima, u kojima se moguće osloniti tek na pomoć i podršku potpunog stranca. Priču pratimo preko mladića koji u neimenovanom selu doživi automobilsku nesreću, a stanovnici sela smještaju ga u kolibu u koju se već smjestio drugi neočekivani posjetitelj ovog sela, starac Matthias.

Matthias silno želi otići, ali ceste su neprohodne i, dok god snijeg i dalje pada, iz sela je nemoguće otići. Kako bi pomogli unesrećenom mladiću, i Matthiasa zadržali da ne pokuša nekakav samoubilački samostalan pothvat odlaska, stanovnici sela nude mu pogodbu: Matthias će se brinuti o ozlijeđenom mladiću, a zauzvrat će dobiti mjesto u ekspediciji koja se priprema za odlazak, čim vozilo za tu ekspediciju bude spremno. Matthias, naravno, pristaje, a snijega je svakim danom sve više.

Priču pratimo preko ozlijeđenog mladića, kojemu nikada ne saznamo ime. Šutljiv i povučen, on promatra sve oko sebe, i budno prati razvoj situacije. Snijeg je čitavo selo potpuno odsjekao od ostatka svijeta, a iz priča ostalih stanovnika sela koji povremeno navrate kako bi njemu i Matthiasu donijeli namirnice i drva za ogrjev, saznajemo i da je situacija izvan sela alarmantna: spominju se naoružani čuvari koji patroliraju ulicama i nestanak struje, zbog čega dobivamo dojam da se dogodila nekakva katastrofa ili da se odigrao nekakav apokaliptični scenarij, ali ne možemo točno utvrditi koji.

Taj neodređeni osjećaj opasnosti, ili samo neizvjesnosti, pratit će vas za čitavo vrijeme čitanja, i povremeno će pojačati osjećaj klaustrofobije koji okružuje likove zarobljene u kolibi zatrpanoj s dva metra snijega. No, svim tim osjećajima usprkos, čitanje ove knjige zapravo je doista ugodno; možda zbog načina na koji pisac pripovijeda, ili možda zbog kratkih, ali jezgrovitih poglavlja koja se brzo čitaju.

Zanimljiv je način na koji je pisac odlučio poglavlja nasloviti: umjesto klasičnih brojčanih naziva, naslov svakog poglavlja odnosi se na trenutnu visinu snijega. Pa tako krenemo s trideset i osam, što u nekim poglavljima naraste i preko dvjesto.

Kako rastu centimetri napadalog snijega, tako rastu i tenzije između likova. Matthiasova želja za bijegom sve se više povećava, baš kao i sumnjičavost ozlijeđenog mladića usmjerena na Matthiasove motive i postupke, a nestrpljenje i komešanje osjećaju se i među ostalim stanovnicima sela.

Postavljajući svoje likove u situaciju opisanu u ovom romanu, pisac propituje granice do kojih su ljudi spremni ići kako bi pomogli drugima bez da naštete sebi, granice strpljenja i veličinu potrebe oslanjanja na tuđu pomoć; ispituje reakcije na nepredviđene okolnosti i primoranost snalaženja u novonastaloj situaciji, spremnost na prigušivanje vlastitog nezadovoljstva kako bi se uspjelo preživjeti i/ili pobjeći. Likovi koje pratimo prikazani su sa svim ljudskim vrlinama i manama - spremni su pomoći, ali su ponekad i sebični i bezobzirni, što nam pak omogućuje da pratimo i do kojih granica ide ljudsko suosjećanje, a kada pak to suosjećanje zamjenjuje čisti instinkt za preživljavanjem.

Snijeg je u ovom romanu poput sveprisutnog, dodatnog lika, koji svime upravlja. Opisan je na stotine načina i mijenja se iz skupine tihih pahulja u razornu bijelu silu ili blještavo ledeno prostranstvo. A njegova težina sve pritišće. Hoće li ju likovi uspijeti iznijeti, ili će pod njom puknuti? Pročitajte i saznajte. ;)

___________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3luyRVR

ponedjeljak, 30. kolovoza 2021.

POPIS UZVANIKA, Lucy Foley

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.
[eng. The guest list
Prijevod: Igor Rendić

Izbor čitatelja korisnika Goodreadsa za najbolji triler 2020. godine roman je za koji sam, kamo god se okrenula, čula same pohvale. Mnogi ga čak uspoređuju i sa slavnom Agathom Christie. Sve je to uvelike podiglo moja očekivanja, a nakon što sam ga i sama pročitala, otkrila sam da sve te pohvale nisu bez pokrića, dapače. Složit ću se s njima i reći vam da je i meni ovaj roman bio doista izvrstan. No, nije Agatha Christie. Po mom mišljenju, ništa nije ravno kraljici krimića - ali, i ne treba biti. Lucy Foley dovoljno je talentirana spisateljica sama po sebi.

Naslov romana odnosi se na šaroliku skupinu uzvanika na jednom 'it' vjenčanju. Jules, osnivačica hit časopisa The Download, i Will, televizijska zvijezda, isplanirali su pomalo nesvakidašnje vjenčanje na jednom otoku uz obalu Irske, a popis uzvanika morao je biti ograničen na onoliko ljudi koliko može stati na otok, tj. dvorac Folly koji se ondje nalazi. Sam otok pretežno je močvaran i nije baš svaki njegov dio pristupačan za turiste, potrebno je malo pripaziti kuda staješ. No i to samo dodaje na ekskluzivnosti ovog mjesta i vjenčanja koje će se ondje održati.

Sve teče koliko-toliko glatko, a onda u noći vjenčanja, netko uoči leš. A ako je spomenuti leš jedan od uzvanika - a nitko nije mogao ni na otok niti s njega za vrijeme trajanja vjenčanja - znači da je jedan od uzvanika i - ubojica. Popis mogućih sumnjivaca je prilično dugačak, međusobni su odnosi sve samo ne savršeni, a naizgled idilično vjenčanje uskoro se pretvori u nešto jako daleko od idile. Sad je samo pitanje - što se točno dogodilo, i zašto.

Lucy Foley priču nam priča iz mnogo različitih kuteva gledišta, a povezujući sve te priče i likove koji nam ih prenose dobivamo širu sliku o njihovim međusobnim odnosima i povezanostima. Pritom za neke od tih veza ni oni sami još nisu svjesni da postoje. Mnogo je slučajnosti bilo potrebno da se na otoku nađu baš svi ljudi koji na kraju ispadnu povezani u jedno intrigantno klupko, a u otkrivanju tih slučajnosti leže vam i potencijalni wow momenti. Foley je rasprostrla šahovnicu i na nju postavila raznolike figure, s kojima je potom vješto vukla poteze stvarajući zanimljivu mrežu odnosa, djela i posljedica tih djela.

Sami likovi nisu pretjerano simpatični, većinom su plitki, površni i sebični, zbog čega teško da ćete se s nekim od njih osobito povezati. No to ne umanjuje užitak čitanja, jer radnja je intrigantna i zanimljiva, a roman pisan u relativno kratkim poglavljima, s izmjenjujućim pripovjedačima, zbog čega napetosti i čitalačkog interesa nimalo ne manjka. U mojem slučaju svakako nije.

I sama je naslovnica pomalo intrigantna, s tajanstvenim zdanjem na hridi koje dočarava zdanje i sam otok na kojem se održava vjenčanje Jules i Willa. Nikad ne sudim knjigu prema koricama, ali upravo su me ove korice nagnale da ovu knjigu ponesem sa sobom na more ovog ljeta - nekako mi se baš uklopila u morski štih. Nisam se prevarila, bila je doista dobar izbor za čitanje. Na plaži ili na nekom drugom mjestu, na vama je da odaberete. ;)

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3zwak8n

ponedjeljak, 16. kolovoza 2021.

JEDAN NERIJEŠEN SLUČAJ, Volker Kutscher

Izdavač: Fokus, 2020.
1. knjiga o inspektoru Gereonu Rathu
[njem. Der nasse Fisch]
Prijevod: Nikola Cvetković 

Ova mi je knjiga skoro prošla ispod radara, a na kraju sam njenih 480 stranica pročitala brzinom munje. Dijelom, priznajem, jer sam ju obećala pročitati i dati frendu prije nego ode na godišnji, a to sam odgađala sve dok taj godišnji nije bio za 2 dana, a dijelom jer je, kako je ispalo - knjiga baš super!

Smještena u Berlin 1929. godine, knjiga se fokusira na inspektora Gereona Ratha, koji je nakon incidenta s pucnjavom u Kölnu, na svom starom radnom mjestu u tamošnjem odjelu za ubojstva, premješten u Berlin u odjel za moral. Odjel za moral pomalo je smijurija za ostatak policije, u smislu da se svi drugi policajci zafrkavaju s onima koji u tom odjelu rade, ali Gereon ionako ne namjerava dugo ondje ostati. Prvu priliku koja mu se ukaže za premještaj u berlinski odjel za ubojstva odmah će iskoristiti.

Ta prilika vrlo brzo mu dolazi, i to posredno, kada Gereona posjeti jedan Rus, u potrazi za drugim, a Gereon uskoro shvati da su oba ta Rusa povezana sa trenutno aktivnim slučajem u odjelu za ubojstva. Iako je i njegov vlastiti odjel trenutno dosta zaposlen s vlastitim aktualnim slučajem pornografije sa znamenitim političkim i povijesnim ličnostima u glavnim ulogama (zamršeno je - i pomalo smiješno :)), Gereon svaki slobodni trenutak koristi kako bi samostalno istražio i slučaj kojim se bavi odjel za ubojstva, ne bi li se time istakao i zavrijedio žuđeni premještaj.

Stvari se vrlo brzo zakompliciraju, dva slučaja se međusobno isprepletu, a sve skupa nadiđe i okvire ubojstva i povrede morala i zađe duboko u korupciju, pljačku, politiku i još štošta. Nije se ni okrenuo, a Gereon je u cijelu tu stvar već postao upleten do grla. Pa sad, ili će potonuti, ili će isplivati - ishod je neizvjestan.

Zanimljiv, napet i neizvjestan, ovaj krimi-neo-noir, detektivska drama smještena u Berlin u razdoblje između dva svjetska rata, jako je ugodan i zabavan izbor za čitanje. Pruža nam izvrstan portret kriminalnog i policijskog miljea jednog grada i jednog razdoblja, u kojem se ponekad ovaj policijski dio ne razlikuje mnogo od ovog kriminalnog. Napetost i trzavice između komunista i socijalista bubre po čitavom gradu i šire, a svatko koga sretneš član je, ili barem simpatizira, jednu od političkih frakcija. Nacizam i ono u što će izrasti se već lagano nazire, dolijevajući još ulja na vatru izmiješanu od svih ovih frakcija, koja samo što se ne pretvori u pravu buktinju.

Dodajmo u priču još i tajnu gomile zlata u vrijednosti od 80 milijuna njemačkih maraka, koje bi svaka frakcija rado iskoristila za neke svoje svrhe, i stvari će se još dodatno zakuhati.

Gereon Rath izniman je lik, koji se bori s raznim problemima, ne samo onima povezanima uz policijski posao. Noseći neželjeno nasljeđe svog oca, čije ime mu otvara mnoga vrata ali predstavlja i svojevrstan teret u svijetu u kojem se Gereon vlastitim imenom želi istaknuti, Gereon pokušava dokazati i sebi i drugima da zaslužuje biti inspektor odjela za ubojstva i da je, unatoč prošlim pogreškama, zbilja dobar inspektor.

Kao čitatelj, u to ćete odmah povjerovati, jer Gereon doista ima nos za otkrivanje stvari, ideju kako to napraviti i volju da učini sve kako bi to postigao. Nađe se tu često i prepreka i rupa koje je prisiljen zaobići ili preskočiti, ali nekako mu to uvijek uspije. Vrlo je snalažljiv i domišljat, a ima i nos za sklapanje pogodnih saveza, čak i kada to uključuje dogovore s veoma opasnim ljudima.

Nijedan noir ne prolazi bez izvjesne femme fatale, a Gereonova FF je kolegica iz policije, stenografkinja Charly. Charly je izvrsno portretirana kao žena u policiji, koja ma što napravila, uvijek će se morati dvostruko potruditi da bi dobila iste pohvale kao njeni muški kolege, a čak i tada će teško dobiti mjesto koje želi i koje joj pripada. Osim Charly, ovaj roman uključuje cijeli splet vrlo zanimljivih likova, od kojih bih izdvojila Gereonovog prijatelja novinara Bertholda Weinerta, karizmatičnog mafijaškog bossa Dr. Marlowa, pomalo - hm - čudnovatu Gereonovu stanodavku Elisabeth Behnke, a ima ih još puno zanimljivih.

Radnja je napeta, teče brzo, nove stvari otkrivaju se jedna za drugom, prijatelji postaju neprijatelji i obrnuto, saveznici se pronalaze na čudnovatim mjestima, a ono što je počelo kao relativno jednostavan slučaj počne se granati na sve strane i čudovišno rasti. Poglavlja je puno i doista se brzo čitaju, a to vrijeme čitanja brzo proleti.

Jako mi se svidio ovaj roman, kao što sam već spomenula na početku - doista je super! Nisam (još) pogledala seriju Babylon Berlin, ali ako je imalo kao knjiga, onda je i ona super. :D Morat ću ju pogledati što prije - dok čekam na nove romane o Gereonu Rathu. Nadam se da će ih biti! 

___________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3xP21mI

srijeda, 11. kolovoza 2021.

DJECA KRVI I KOSTI, Tomi Adeyemi

Izdavač: Znanje, 2020.
1. knjiga serijala Nasljeđe Orishe
[eng. Children of blood and bone]
Prijevod: Ira Wacha Biličić
 

Debitantski roman Tomi Adeyemi odmah je po izlasku uskočio na prvo mjesto ljestvice bestselera NY Timesa, a čak i prije izlaska oko njega se stvorio golemi hype. U jeku #blacklivesmatter pokreta, pojavio se YA fantasy roman koji promiče diversifikaciju i borbu protiv rasizma i rasne netrpeljivosti, a iz događaja i problematike segregacije i ugnjetavanja magova smještene u fantastičnu Orishu jasno se može povući poveznica s problematikom policijske brutalnosti nad afroameričkim stanovništvom u SAD-u, i šire. I sama Tomi Adeyemi priznala kako je roman inspiriran upravo ovim problemom, i kako joj je namjera bila kroz fantastični YA svijet podići razinu svijesti o tome što se događa i potrebi za borbom protiv toga.

Priča je smještena u Orishu, zemlju kojom je nekoć vladala magija, koja je sada iz nje istjerana, a njeni stanovnici koji su se magijom mogli služiti većinom svedeni na roblje - 'crve' - i potpuno marginalizirani iz društva. Nemilosrdni kralj Saran, koji je započeo etničko čišćenje magova, taj svoj plan još uvijek provodi, zatirući baš svaku iskru magije i njene potencijalne korisnike čim se pojave. No, kada njegova kći Amari svjedoči užasima kojima njen otac kažnjava magove, bez obzira na to imaju li oni uopće magijske sposobnosti ili im se one još nisu manifestirale, Amari ukrade magijski artefakt koji je njen otac bezuspješno pokušao uništiti, a koji predstavlja ključ vraćanja magije u Orishu, i pobjegne.

U bijegu Amari naleti na Zelie, mladu pripadnicu jednog od klana magova, koja joj pomogne pobjeći. Kada dozna da Amari nosi i magijski artefakt, koji bi svim magovima mogao vratiti moći - a time im dati i šansu da se odupru kraljevim progonima, obje se djevojke, u društvu Zelienog brata Tzaina, upute u misiju vraćanja magije. Za to će im trebati još dva artefakta, par magijskih rituala - i puno, puno hrabrosti. Jer, za petama im je Amarin brat Inan, princ, koji više od svega dijeli očevu želju za potpunim zatiranjem magije i svega s njom povezanog.

Prvi dio onoga što ima izrasti u trilogiju o nasljeđu Orishe, pustolovni je i fantastični YA roman o sazrijevanju i odrastanju. Njegova posebnost je upravo velika diversifikacija likova te naglasak na afričko nasljeđe i kulturu. Posebno je inspiriran mitologijom i nasljeđem naroda Joruba, koji čine velik dio stanovništva prvenstveno Nigerije, ali i dobrog dijela zapadne Afrike, a čije nasljeđe dijeli i sama Tomi Adeyemi. Upravo je jezik naroda Joruba Adeyemi pretočila u svoj jezik magova u ovoj knjizi. Bilo bi, doduše, super kada bi taj jezik magova također došao s prijevodom, pa da znam što sva ta magijska zazivanja u knjizi znače, a ne da samo predstavljaju zanimljive nizove slova. Autorica je u tom smislu mogla staviti nekakve fusnote ili bar u nastavku teksta objasniti značenje, ovako sam samo pogledom preletjela preko nizova riječi na jeziku Joruba i nastavila dalje. :/

Priča je zanimljiva i plijeni pozornost, ima puno akcije, avanture, bespoštednih jurnjava i jednako bespoštednih sukoba, a zna biti i krvavo i teško. A tu je, dakako, i magija! Sve su to stvari koje tvore jako dobru priču. Likovi su također zanimljivi, svaki od njih pomalo slomljen, nesiguran i neuvjeren u to da je baš on(a) odabran(a) za neku određenu zadaću. Adeyemi je, kako kaže, inspiraciju vukla iz Harrya Pottera i 'Žara u pepelu' i to se doista jasno vidi. Dio čitatelja ovoj priči zamjera predvidivost, ali ja bih rekla da nije ništa više predvidiva od bilo kojeg drugog YA serijala. Ima tu iznenađenja, itekako. A tek kraj! Whaat?! Još jednom se moja sposobnost da dugo držim knjige kod sebe prije no što ih pročitam pokazala dobrom, budući da je sad već stigao i nastavak pa mogu odmah saznati što se krije iza ovog cliffhangera na kraju. Ha!

Mali problemčić ove priče za mene je - kao i u većini YA serijala - ta neizbježna romansa između glavnih likova. Ne sva, jer ona između Amari i Tzaina itekako funkcionira i kemija je između njih jasno vidljiva, ali Zelie i Inan? Čemu? Njihova romansa (ili tek pokušaj romanse, ne znam uopće kako bih to opisala) može se svrstati u kategoriju blitzkriega: od želim te ubiti do volim te u samo sat vremena. Hm. That's a no. Ali ok, kako je počelo, tako se, u maniri blitzkriega, i nastavilo, pa se nisam time previše zamarala.

Jako mi se svidjela Orisha, a jako mi se svidjela i priča u nju smještena. Ima puno poglavlja, nema puno praznog hoda niti mjesta za predah, brzo se - i s užitkom - čita. Sviđaju mi se Orishini bjelokosi magovi, pomalo kao afroamerički Witcher. Cool. Sviđa mi se i povezanost s mitologijom o kojoj do sada nisam baš mnogo toga znala, a sviđa mi se i to što je afrički kontinent i afrička kultura dobila svog predstavnika u YA fantasy žanru, u kojem je do sada bila jako slabo (ako uopće) zastupljena.

Koliko je ova knjiga odjeknula u svijetu reći će vam i činjenica da je Tomi Adeyemi prošle godine ušla na listu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta časopisa Time, u kategoriji novih lica. A sprema se, dakako, i filmska adaptacija. John Boyega (koji vam je zacijelo poznat kao Finn iz Star Warsa) svojedobno je, nakon što je pročitao knjigu, rekao kako bi odmah napustio sve što radi da bi bio u filmu koji će se snimati prema ovoj knjizi. Mislim da bi se on u taj film baš dobro uklopio! Jedva čekam vidjeti hoće li. :)

_____________________________

Kako do knjige: 

ponedjeljak, 9. kolovoza 2021.

LJETO. PTICA. PLAVO., Akemi Dawn Bowman

Izdavač: Fokus, 2020.
[eng. Summer Bird Blue]
Prijevod: Nika Perić

Iako neodoljivo ljetne naslovnice - i samog naziva, kad smo već kod toga - ova knjiga zbog svoje tematike ne pripada u one tipično 'ljetne' naslove koje volimo ponijeti na plažu i uz njih pustiti mozak na pašu. A opet, meni je baš ona ovog ljeta bila savršen izbor. Savršeno ljetna, bez obzira na to što nije prpošna i bezbrižna kao knjige koje inače smatram(o) pravim ljetnim izborom.

Tema o kojoj govori je gubitak, bol gubitka i kako se s njime nositi. Istodobno, tema joj je i novi početak, prebolijevanje, ozdravljenje od tuge i boli koju je gubitak prouzročio. Tužna je, da, i vrlo emotivna, ali je i inspirativna, pozitivna, puna nade. Ozbiljna, ali ima i zabavnih trenutaka. Tužna, ali ima i sretnih trenutaka. Bolna, ali s primjesom melema koji tu bol postupno ublažava. I jako, jako lijepa.

Ova knjiga priča o Rumi, koja je u automobilskoj nesreći, u kojoj je i sama sudjelovala, izgubila mlađu sestru Leu. Iako se nisu baš uvijek najbolje slagale, Rumi i Lea bile su vrlo bliske, a zajedno su se bavile i skladanjem glazbe. Imale su originalnu metodu: zamislile bi bilo koje tri riječi, koje bi im poslužile kao naslov pjesme, a onda na temelju te tri riječi napisale i samu pjesmu. Ponekad je to bilo lako, ponekad su se mučile pronaći prave stihove za ono što su željele naslovom poručiti. A posljednje tri riječi, posljednji naslov pjesme koja je zbog Leine smrti ostala nedovršena, bile su: ljeto, ptica, plavo.

Osjećajući na neki način krivnju zbog toga što je preživjela, a Lea umrla, Rumi se osjeća primoranom završiti njihovu posljednju pjesmu. No, bez Lee, teško joj se uopće okrenuti glazbi, kao da bez Lee glazba više nije ono što je bila i sada je samo izvor neizmjerne boli. Bol zbog gubitka Lee dodatno je pojačan time što je Rumina majka Rumi poslala da ode živjeti na neko neodređeno vrijeme teti Ani na Havaje, budući da se i sama teško nosi s gubitkom kćeri. Osjećajući se dodatno odbačeno, Rumi nekako pokušava posložiti komadiće svog života bez Lee, ali jedino što cijelo vrijeme osjeća su gnjev, bijes i osamljenost.

Rumin put do oporavka bit će dug i bolan, ali na tom putu pojavit će se i neki neočekivani ljudi koji će joj na svoj način pomoći da taj put prođe i dođe do cilja. To su Rumin novi čangrizavi susjed, osamdesetogodišnjak George Watanabe, i nešto mlađi susjed, tinejdžer i surfer Kai. Uz njihovu pomoć, koliko god posrednu ili neposrednu, Rumi će se naučiti ponovno otvoriti, i naučit će (ponovno) živjeti.

Bolno iskrena, dirljiva i emotivna, ovo je knjiga koja bez ikakve zadrške vodi čitatelja kroz nezamislivu bol gubitka, ali ostavljajući ga sa snažnom porukom: da je tu bol moguće prevladati, i da se s gubitkom moguće - koliko god to bilo teško isprva - nositi, i, na kraju, pomiriti.

Smještena na predivne Havaje, uz šum idealnih valova za surfanje i osjećaj pijeska pod nožnim prstima, ova je knjiga - bez obzira na ozbiljnu tematiku - neodoljivo ljetna. Rumi je lik s kojim ćete suosjećati i povezati se, i kojeg ćete razumjeti čak i kada bude inatljiva i pakosna prema ljudima koji to uopće ne zaslužuju.

Uz to što joj je glavna tema gubitak, ova je knjiga i jedna lijepa oda glazbi, i sestrinstvu. Glazba je za Rumi i bol i lijek, ono što ju pokreće i ono što je, zbog gubitka Lee, sputava. Ključ je pomiriti ta dva osjećaja, i dopustiti glazbi da izražava i sreću i bol, da odražava Leu - i dok je bila živa, i sada, kada više nije.

Ako bih morala odabrati samo jednu knjigu koja mi je obilježila ovo ljeto, odabrala bih upravo ovu. Možda nije jedna od onih koje po nekakvoj definiciji spadaju u idealne ljetne knjige, ali meni je ovog ljeta bila idealna baš takva kakva jest. Osim toga, možda je vrijeme da definiciju idealne ljetne knjige - promijenimo.

______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3CxdxGD

petak, 6. kolovoza 2021.

TISUĆU LAĐA, Natalie Haynes

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.
[eng. A thousand ships]
Prijevod: Jelena Pataki

Natalie Haynes debitirala je u svijetu književnosti za odrasle romanom 'Amber fury', u kojem je odmah jednu od uloga dodijelila grčkim tragedijama. Ovaj roman nije bio re-telling, ali već idući jest: roman 'The children of Jocasta' ponovno se bavi grčkim tragedijama, i prepričava nam priču o Antigoni i kralju Edipu. Ako to dosada niste skužili, grčke tragedije i mitologija velika su inspiracija ovoj spisateljici, a u njenom je trećem romanu ta inspiracija doista uzela maha. Roman 'Tisuću lađa' svojevrsni je re-telling 'Ilijade' i 'Odiseje', ali s posebnim twistom: naime, uloge pripovjedačica Haynes je ovdje dodijelila isključivo ženama.

Sažetak romana nagovještava da ovdje glas dobivaju zanemarene ili pak mlako prikazane žene iz priče o Trojanskom ratu, no to je samo donekle istina. Ne možemo baš reći da su, primjerice, Penelopa, Hera, Afrodita ili Atena baš zanemarene u originalnoj Homerovoj priči, ali, uz neke od žena koje su se u 'Ilijadi' i 'Odiseji'doista nalazile tek na marginama, i ove dobro nam poznate žene i božice u ovom romanu prikazane su u malo drugačijem svjetlu.

Vrlo mi je zanimljivo bilo sve dobro mi poznate Homerove scene promatrati iz ženskog kuta, i onog koji prikazuje junakinje, i onog koji prikazuje tek majke, žene i kćeri koje je isplovljavanje tisuću lađa na početku Trojanskog rata lišilo voljenih braće, muževa, očeva, ali i slobode, domovine, statusa, dostojanstva. Dok trojanskim i grčkim ratnicima i junacima svi kliču i slave ih, i u životu i u smrti, trojanske i grčke žene tek su ratni plijen, svedene na predmete koji čekaju da svojom ljepotom ili drugim osobinama uspiju postati robinje nekog značajnijeg pobjednika.

"Postoji toliko načina da se ispripovijeda rat: čitav sukob može se svesti na samo jedan izgred. Srdžbu jednog čovjeka na ponašanje drugoga, recimo. Sav rat - cijelo njegovo desetljeće - moglo bi se sažeti na to. No ovo je ženski rat, u jednakoj mjeri kao i muški, i pjesnik će sagledati njihovu bol - bol žena koje su oduvijek potiskivane u zakutke priče, žrtve muškaraca, njihove robinje i preživjele - i on će je ispričati, inače neće ispričati ama baš ništa. Dovoljno su dugo čekale svoj red."

Dok su grčki i trojanski ratnici u ovom ratu gubili živote, žene koje iza njih ostaju gubile su puno više. Haynes ove žene prikazuje kao ono što one doista jesu: prave junakinje, koje su se sa svojim sudbinama bile primorane suočiti ne samo ratničkim umijećem i junaštvom, već s mnogo većom hrabrošću, domišljatošću, lukavstvom, inteligencijom i raznim drugim sposobnostima, u usporedbi s kojima su podvizi muškaraca iz ove priče tek blijeda sjena pravog junaštva.

Muza Kaliopa, božice Hera, Afrodita i Atena, zatim vjerna Penelopa, proročica Kasandra, kraljica Hekaba, robinje Briseida i Hriseida, samo su neke od žena kojima Natalie Haynes u ovom romanu daje glas. Koliko god vam bile poznate njihove priče, ovdje su te priče dobile još neku dodatnu notu: možda malo širi okvir, možda malo dublju pozadinsku priču, možda neki novi motiv koji stoji iza njihovih postupaka, možda samo drugačiju perspektivu, novi uvid u njihove misli i osjećaje. Način na koji nam Haynes sve to predstavlja doista me se dojmio, a sve ove žene i sve njihove priče bilo mi je pravo zadovoljstvo čuti.

Primijetit ćete, dakako, da žena zbog koje je isplovilo naslovnih tisuću lađa, prelijepa Helena, ovdje nije jedna od onih koje su dobile vlastita poglavlja. Unatoč tome, i njen se lik ovdje pojavljuje, a koliko god da je taj lik ostao na marginama, ono malo što ga imamo prilike vidjeti i čuti, Helenu prikazuje također u nekom drugačijem svjetlu. Ne kao uznositu i oholu, 'samo' lijepu, sebeljubivu kraljicu, već kao nekoga tko stvari promatra posve racionalno, čak hladno. Ova se Helena ne boji reći kako stvari doista stoje, koliko god to nekog možda povrijedilo. Svidjela mi se ta njena izravnost i neokolišanje, možda čak više od svih ostalih likova. A izbor je doista izniman!

Tisuću je razloga da pročitate ovu knjigu: zbog žena koje prikazuje, zbog priča koje priča, zbog stila kojim je pisana, zbog mitologije koja je uvijek očaravajuća, zbog ljubavi prema grčkim tragedijama, zbog još 995 drugih stvari. Ona ne otkriva ništa novo, u smislu povijesnih činjenica i svega što već znamo o Trojanskom ratu i događajima iz 'Ilijade' i 'Odiseje', koje je Homer tako detaljno opisao. Ona dio tih događaja jednostavno prepričava na neki drugačiji način, iz nekih drugačijih, ženskih kuteva. Meni se taj drugačiji pogled na stvari doista svidio. Nadam se da će i vama. 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/37odsXx