ponedjeljak, 19. listopada 2020.

POSRNULI PRINC, Erin Watt

Izdavač: Stilus knjiga, 2019.
4. knjiga serijala o Royalima
[eng. Fallen Heir]
Prijevod: Marija Perišić

Kad se radi o serijalima, obično se veseliš svakom novom nastavku, iščekujući što će se iduće dogoditi u priči koju opsesivno pratiš. Kad se radi o Royalima, opsesivno praćenje se podrazumijeva. :) Četvrti nastavak sage o Royalima nekako sam najviše iščekivala, budući da je to trebao biti prvi u kojem u središte radnje stupa najdraži mi Royal: Easton.

U prethodna tri romana, Easton je bio lik zabavljača, onaj koji razvedri svaku situaciju u kojoj se nađe. Nonšalantan, neozbiljan, nesmotren, lik koji vječno hoda po rubu opasnosti, a zabava mu je jedini cilj u životu. Imao je, dakako, on i svoje 'dublje' trenutke, trenutke u kojima smo mogli vidjeti da bi učinio sve za ljude koje voli, da ponekad namjerno igra ulogu gada kako to ne bi morao netko drugi, da zna biti iskren i pošten i beskrajno odan.

Na samom početku ovog romana, Easton nam i sam priznaje kako je zabava jedino što ga u životu motivira i kako mu je cilj pronaći nove i nove oblike te zabave, bilo da se radi o provodu s djevojkama, nesmotrenim uličnim borbama, raznim zabranjenim aktivnostima koje ga često dovedu u jako opasne situacije. No, što ga više upoznajemo, više vidimo i njegovu drugu stranu: onu koja neprimjerenim šalama pokušava sakriti ranjivost, koja alkoholom pokušava utopiti osjećaj krivnje zbog majčine smrti, koja šakama pokušava otjerati osamljenost.

A onda u Eastonov vrtlog zabave i samouništenja upadne Hartley. Isprva, Easton ju vidi kao još jedan oblik zabave koji bi rado iskusio, ali Hartley nije kao ostale djevojke i poznati 'kraljevski' šarm na nju naizgled ne djeluje. Hartley se i sama bori s brojnim problemima i zadnje što joj treba su ljubavne zavrzlame. Zbog čega Easton odluči pokušati nešto što nikada dosada još nije pokušao: biti nekome prijatelj.

Nakon Elle i Reeda, spisateljski duo koji čini Erin Watt uspio je stvoriti još jedan par likova čije ćemo ljubavne trzavice opsesivno pratiti. Hartley je, usput, dosta slična Elli - neovisna je, samostalna i ne misli biti ničija igračka. Ona ima ono nešto što je i samog Eastona na početku, kad ju je tek upoznao, privuklo Elli, a sada ga isto to privuče i Hartley. Jedno na drugo imaju dobar utjecaj, i nekako se baš dobro uklapaju, bilo kao prijatelji, bilo kao nešto više.

Priznat ću vam, na nekim mi je dijelovima ta Eastonova opsesija zabavom i samouništenjem bila prilično zamorna, ali, budući da se radi o Eastonu, teško mu je dugo nešto zamjerati, jer svaku pogrešku vrlo brzo zasjeni neka njegova nesebična gesta. Easton je zločesti dečko koji vam se u stanju popeti na vrh glave i ispiliti vam živce, a onda posve preokrenuti ploču i u potpunosti vas osvojiti. On je poput slane karamele: sjajan kad pogodi pravu dozu, lošeg okusa kad pretjera.

Bez obzira na to što je ovo priča o Eastonu, ostali Royali također se u njoj pojavljuju, tako da, ako vas zanima što se dalje dogodilo s Ellom i Reedom, ili Ellinim ocem, ili blizancima Royal, ne brinite, saznat ćete. ;) A u maniri prethodnih nastavaka, i ovaj završava jednim jaw-dropping cliffhangerom koji će vas ostaviti žednima za još.

Ako ste uživali u prve tri knjige, uživat ćete i dalje, jer Royal manija se nastavlja! Sad samo - nakon ovakvog kraja - treba dočekati 5. knjigu. :)

_____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/37ixx2M

nedjelja, 18. listopada 2020.

SAVRŠEN PAR, Elin Hilderbrand

Izdavač: Znanje, 2020.
[eng. The perfect couple]
Prijevod: Iva Antoliš

Početak ljeta na otoku Nantucket znači i početak sezone vjenčanja. A 'the' vjenčanje ovog ljeta ono je Celeste i Benjija, savršenog para, koje će se održati na luksuznom imanju Benjijevih roditelja.

No, samo nekoliko sati prije početka same ceremonije, sve krene nizbrdo, kada na obalu ispliva mrtvo tijelo mladenkine kume, popularne influencerice Merritt. Ono što je trebao biti najsretniji dan u životu dvoje mladenaca uskoro se pretvori u dan u kojem, osim Merrittinog tijela, na površinu isplivaju još kojekakve tajne članova obje obitelji, svadbenih uzvanika, pa i samog sretnog para. Revni policijski službenici pokušavaju što brže i efikasnije riješiti zavrzlamu oko (slučajnog?) utapanja mlade žene, a ono što će naposlijetku otkriti je i to da pojam 'savršenog para', baš kao ni savršene obitelji, zapravo ne postoji.

Za ovaj roman kažu kako je savršeno ljetno štivo. Slažem se, ali dodala bih i: zašto samo ljetno? Savršeno je zabavan, misteriozan i napet za baš bilo koje doba u godini.

Onako, na prvu, da sudim knjigu prema koricama, rekla bih da se radi o zabavnoj ljetnoj romansi, no priča koju je ovdje ispričala Elin Hilderbrand zapravo je zamršeni krimić upakiran u još zamršenije klupko obiteljskih tajni, laži i prevara.

Gomila zanimljivih likova, počevši sa savršenim parom glavama i bradama, njihovim roditeljima, kumovima, prijateljima, pa čak i posve nasumičnim svjedocima događaja oko vjenčanja koje se kasnije ispostavi tako tragičnim, ispričat će nam pregršt informacija koje će dvojica policijskih istražitelja pokušati sastaviti u smislenu cjelinu i iz toga pokušati vidjeti što se zapravo dogodilo Merritt. Ono što je dodatno zanimljivo je to i da baš svaki lik ovog romana, koliko god se isprva činio bezazlenim, u nekom trenu vam postane bar malo sumnjiv. A kako doznajete sve više i više o međusobnim odnosima između likova i tajnama koje čuvaju, priča se neprestano okreće u drugim smjerovima, bivajući nepredvidiva do samog kraja.

Kako istraga odmiče, padaju maske pojedinih likova i naziru se napukline na lažno idiličnim obiteljskim portretima naizgled savršenih obitelji i savršenih parova. Ova priča sjajno prikazuje kako savršenstvo, u međuljudskim odnosima, jednostavno ne postoji. Svaka veza ima svoje tajne, svoje probleme i svoje pogreške. Neke ih uspiju prijeći, neke ne. A neke su, pak, smrtonosne.

Naslovni 'Savršen par' je, kako ćete čitajući otkriti, daleko od savršenstva. No ovaj je roman - zanimljiv, intrigantan, napet, pun obiteljskih tajni - savršen odabir za čitanje, ukoliko volite ovakve krimiće. A ja ih baš volim. :)

____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3o1i2lG

subota, 3. listopada 2020.

LUDA MALA STVAR & NAJBOLJI LIJEK, Tracy Brogan

Izdavač: Stilus knjiga, 2020.
serijal Bell Harbor
[eng. Crazy little thing/The best medicine]
Prijevod: Davor Lerinc

Kad me pitaju postoji li neki žanr koji baš i ne volim čitati, obično kažem da su to ljubići. Iako, sad kad malo razmislim o tome, to i nije baš skroz točno. Štoviše, neki od najdražih mi romana - 'Ponos i predrasude', primjerice, ili 'P.S. Volim te', spadaju upravo u kategoriju ljubića. Zašto onda lažeš, Martina? A ne lažem, samo nisam baš precizna. Zapravo ne volim samo one tipizirane ljubiće s klišeiziranim likovima. I seksiće. Ako je radnja zanimljiva, likovi zabavni, dijalozi duhoviti, bring it on! Srećom, kod Tracy Brogan pronašla sam nešto upravo takvo.

Način na koji Tracy pripovijeda romantične priče veoma je zabavan, i prilično duhovit. Nije baš da ovdje nema niti jednog klišeja i da radnja nije predvidiva, ali likovi ovih priča toliko su simpatični i atmosfera je tako nekako feelgood da je čitanje ovih romana jedno jako ugodno iskustvo.

Naslovna dva romana povezuju dvije stvari. Prva, mjesto radnje. Bell Harbor mali je obalni gradić u kojem svatko svakoga poznaje, svatko zna tko s kim izlazi i sve tajne ubrzo se pročuju. To možda zvuči kao da se radi o zatvorenoj i neugodnoj sredini, ali istina je potpuno suprotna: Bell Harbor ugodno je mjestašce u koje ljudi dolaze kako bi pobjegli i našli svoj mir, a često i započeli novi, mirniji život.

Druga stvar koja povezuje ova dva romana su njihove glavne junakinje. Sadie ('Luda mala stvar') i Evelyn ('Najbolji lijek') nisu u krvnom srodstvu, čak (sve do jednog kasnijeg poglavlja u drugom romanu) se i ne poznaju, ali dijele neke zajedničke osobine. Obje su samostalne i sposobne žene, žene koje nisu u potrazi za princom na bijelom konju, žene koje se znaju brinuti same za sebe i koje ne traže nekoga tko će ih spašavati ili im pomagati već ravnopravnog partnera za njihov životni ples.

Sadiena priča započinje njenim dolaskom k teti Dody u Bell Harbor, kamo se, sa svoje dvoje djece, odlučila otići sakriti od ružnog razvoda i prevarantskog (bivšeg) muža s kojim se još prepucava oko skrbništva i podjele bračne stečevine. Sadiena ekscentrična teta i dvojica šašavih bratića upravo su ono što joj treba, a kada joj u život utrči i šarmantni Des, sve dosad pomahnitale kockice počnu se slagati na svoje mjesto.

Evelyn je, pak, vječno zaposlena plastična kirurginja koja nema ni vremena ni volje za pronalazak partnera - što nimalo ne sprečava ni roditelje joj ni prijatelje da ju neprestano podbadaju u vezi njenih godina i nedostatka muškarca u njenom životu. Stoga Evelyn smisli plan - metodičan i praktičan - prema kojem će upoznati nekoga s kim neće gubiti vrijeme, već će to odmah biti  materijal za brak. Na papiru, ovaj plan izgleda obećavajuće, no jedan slučajan susret s Tylerom - koji je posve suprotan svemu što Evelyn od budućeg partnera očekuje - cijeli će ovaj plan baciti u vodu. Vrijeme za promjenu plana? 

Obje ove priče nasmijale su me i zabavile. Prva možda malo više od druge, ali moram spomenuti da najbolji dijelovi prve, Sadiene, priče - a tu mislim na tetu Dody i Sadiene bratiće, sa svim njihovim najsimpatičnijim ekscentričnostima - imaju gostujuću ulogu i u Evelyninoj, u kojoj su jednako zabavni.

Posebno mi se svidjelo što u ovim romantičnim pričama glavnim junakinjama muškarci - tj. ljubavna veza - nisu nasušna potreba, već dobrodošao dodatak na već uređen život koji su same izgradile. Dodatno, svidjelo mi se i što je lik Sadie zapravo lik samohrane majke, što je nešto na što ne nailazimo baš često u romantičnim komedijama ili ljubićima općenito.

Same romanse o kojima ovi romani pripovijedaju spontane su, nisu nametnute, odvijaju se prirodnim tijekom i zapravo je gušt pratiti ih kako se razvijaju. Sve je nekako normalno, blisko čitateljima. Nema ovdje multimilijardera manekena i sanjivih sirotica koji se, eto, na prvi pogled zaljube jedno u drugo, likovi ovih romana su prizemni i svakodnevni, a njihovi slučajni susreti s osobama u koje će se zaljubiti nekako su realni. Možete ih nazvati slučajnošću, ili sudbinom, ili jednostavno - životom.

Tijek romanse između glavnih likova, povremene prepreke, hepiend i svi ostali sastojci koji su uobičajeni za jedan ljubić su, naravno, ovdje, i lako ih je predvidjeti, ali sa svim tim tipičnim stvarima koje krase romane ovog žanra Tracy kao da se nekako namjerno poigrava, a ponegdje ih i malo ismijava i s njima se zabavlja. A u načinu na koji to radi zabavila sam se i ja. Provjerite hoćete li i vi.

______________________________________

Kako do knjiga:
 
Luda mala stvar - https://bit.ly/2GpuvyH
Najbolji lijek - https://bit.ly/3l89nf1

ponedjeljak, 14. rujna 2020.

ZLATNI KAVEZ, Camilla Läckberg

Izdavač: VBZ, 2019.
[šved. En bur av guld]
Prijevod: Luka Miličević 

Camillu Läckberg vjerojatno ste već upoznali preko njene serije kriminalističkih romana smještenih u Fjällbacku, prema kojima je snimljena i izvrsna serija 'Umorstva u Fjällbacki'. Ovaj roman nije dio ovog popularnog serijala, iako sama Fjällbacka u njemu igra malu, mogli bismo reći, cameo ulogu.

U središtu priče ovog romana jedna je žena i njena transformacija iz podložne barbike kućanice u snažnu i uspješnu ženu koja se ne boji uzeti ono što hoće i napraviti sve kako bi u tome uspjela.

Ime ove žene je Faye i Faye je godinama igrala ulogu požrtvovne majke i odane supruge, podupirući svog muža Jacka, uspješnog biznismena. Jack ne bi niti postao uspješan da nije bilo Faye, koja je osmislila početnu ideju njegovog biznisa, koji se kasnije pretvorio u multimilijunsko carstvo. Podupirala ga je na svakom koraku, sklanjala mu se s puta kad mu je to trebalo, odgajala njihovu kćer, ostala kod kuće jer je on to htio. Ukratko, pokorila mu se u svakom vidu njihovog odnosa. I što je dobila zauzvrat? Ponižavanja, odbacivanja i, naposlijetku, zamjenu mlađom verzijom sebe same.

Kada je Jack odluči ostaviti zbog druge žene, Faye konačno uzima stvari u svoje ruke, prestaje biti pokorna barbika i odlučuje mu se osvetiti. Njena osveta neće se dogoditi preko noći, ali, jednom kad s njime završi, od Jacka neće ostati ništa - ništa vrijedno spomena.

Ovaj roman sjajan je spoj chick-lita i kriminalističkog trilera. Na dijelove djeluje plitko i površno, prikazujući nam priču tipične o muškarcu ovisne 'očajne kućanice', no u drugim dijelovima on postaje napeto i pomalo opako štivo, transformirajući ovu očajnu kućanicu u okrutnu osvetnicu. Ne treba posebno ni spominjati da ovaj roman ocrtava tolike žene koje se svakodnevno moraju nositi s muškarcima u svojim životima koji ih smatraju manje vrijednima, manje zaslužnima, jednostavno - manjima. Posebno je žalosno znati da mnoge te žene svjesno odabiru biti plitke barbike, ništa više od ukrasa svojim (uspješnim) muževima.

Faye je na vrijeme uspjela preokrenuti svoju životnu priču i uzeti svoj život u svoje vlastite ruke, usput se osvetivši gadu koji ju je godinama uzimao zdravo za gotovo i tjerao ju da se osjeća nebitnom, nepoželjnom i glupom. (Ok, nije tu on isključivi krivac, Faye mu je godinama takvo ponašanje ne samo tolerirala već i dopuštala.) No, u trenutku u kojem Faye konačno shvati da može (i treba) više i bolje, njena transformacija ne transformira samo njen vlastiti lik, već i čitav roman - u svojevrsni hvalospjev feminizmu i poziv svim ženama da, ukoliko se prepoznaju u Fayeinoj ulozi, učine nešto da to promijene.

Možeš cijeli život biti lijepa glupača zatvorena u predivnom zlatnom kavezu, čekajući da ti onaj o kojem sanjaš povremeno dobaci kakvu mrvicu. Ili možeš razbiti taj kavez u koji si se dopustila zatvoriti, kljucnuti ruku koja te dotaknula onako kako ti se ne sviđa, uzeti ono što ti pripada i njemu ostaviti tek mrvice. Sve što trebaš je usuditi se.

"Bila ih je čitava vojska. I samo su čekale priliku za napad. Većinu žena, koliko god bogate i uspješne bile, prevario je muškarac. Većina ima nekog svog bivšeg, tu hulju, tog lažljivca, prevaranta koji im je slomio srce i još ga zgazio. Ili šefa muškarca koji je promaknuo kolegu, drugog muškarca, lošijih kvalifikacija i kompetencija. Svi oni komentari, pipkanja na tvrtkinim božićnim domjencima. Većina žena zadobila je ratne ožiljke. Na ovaj ili onaj način.

I svejedno su šutjele, stiskale zube, bile velikodušne. Pokazivale razumijevanje i ispričavale se. Tješile djecu kad on ne bi doašo, a bio je obećao. Bile ponizne kad ih je omalovažavao. I dalje pozivale njegove roditelje na dječje rođendane iako su odabrali njegovu stranu pri razvodu i revno komentirali kako je njegova nova žena fantastična. Jer to žene rade. Usmjeravaju svoj bijes unutra, prema samima sebi. Ne zauzimaju se za sebe, ne traže pravdu. Dobre cure se ne svađaju, dobre cure ne dižu glas. To je nešto čemu žene uče od samog početka. Žene sve prihvaćaju, ispričavaju se, nose odgovornost za sve odnose, gutaju ponos i umanjuju se do same granice nestanka.

Faye nije bila prva žena u povijesti koju je njezin muž ponizio, prema kojoj se odnosio kao prema glupači, koju je zamijenio mlađom verzijom.

Ali sad je tomu kraj, pomislila je Faye. Zajedno smo jake i ne kanimo više šutjeti."

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2Fw70U1

nedjelja, 13. rujna 2020.

DJEČAK IZ TOSKANE, Rhys Bowen

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.
[eng. The Tuscan child
Prijevod: Nada Mirković
 

Drugi svjetski rat je, čini se, neiscrpan izvor inspiracije različitih autora i njihovih djela. I, ma koliko da mi se čini kako je ova tema već izlizana, neprestano nailazim na nove i nove priče, koje se ovom temom bave na posve različite načine, oduševljavjući me onime što mi imaju za ispričati.

Tako je i s ovim romanom.

Dio njegove priče odvija se u 1944. godini, u kojoj se britanski pilot Hugo Langley sruši sa svojim zrakoplovom u blizinu malog sela u Toskani. Teško ozlijeđen, uspije preživjeti uz pomoć lokalke koja mu priskoči u pomoć i pomogne mu da se sakrije od nacista u napuštenom samostanu.

Godinama kasnije - točnije 1973. - Hugova kći Joanna nakon njegove smrti raščišćava kuću u kojoj je živio, i pronalazi pismo adresirano na Sofiu Bartoli. Ne znajući baš puno o očevim dogodovštinama tijekom rata, ponajmanje o vremenu koje je proveo u Toskani, Joanna odlučuje posjetiti mjesto na kojem se zrakoplov njenog oca srušio i istražiti što mu se točno ondje dogodilo.

No, kada doputuje u Italiju, otkrije da mještani nisu baš skloni prisjećati se tajni iz prošlosti, a neki od njih ne prezaju ni pred čim da te tajne zauvijek ostanu sakrivene.

Ovaj roman predstavlja jedno uzbudljivo putovanje - ne samo povijesno, već i geografsko. A, rekla bih, i kulinarsko.

I inače volim romane koji su zapravo priča u priči, tako da ni ovaj nije iznimka. U njemu ćete upoznati ne samo okupiranu Toskanu iz 1944., već i ugodnu, mirisnu i privlačnu Toskanu trideset godina kasnije, ali i ponešto hladne Engleske. A govoreći o Toskani, autorica vam neće samo prikazati ljepotu njenih krajolika, već će vas natjerati da Toskanu i omirišete i okusite - baš kao što to čini i sama Joanna tijekom svojeg posjeta. Uz sve to, upoznat ćete i niz živopisnih i zanimljivih likova, u čijem društvu ćete se opustiti i osjećati kao da ste među starim prijateljima.

Fokus ovog romana nije toliko na samom ratu i ratnim događanjima, već na odnosima između likova, a dodatan sloj zanimljivosti čini i u priču fino utkana misterija o naslovnom Dječaku. Tko je zapravo Dječak iz Toskane? Nagađat ćete, vjerujem, baš kao i ja, ali njegov identitet, jednom kad ga otkrijete, će vas svakako iznenaditi.

Ovo je povijesni roman, romantična priča, putopis i misterij sve u jednom. Iako selo San Salvatore, u koje je autorica smjestila događaje ovog romana, u stvarnosti ne postoji, ono je utemeljeno na nizu sličnih toskanskih seoceta koje je autorica posjetila, stoga ćete se, čitajući, osjećati baš kao da ste u samom - autentičnom - srcu Toskane.

Pisan stilom koji naprosto poziva na čitanje, ovaj roman je jedan od onih u čijoj ćete priči uživati, baš kao u čaši dobrog vina ili tanjuru hrskavih bruschetta. Ja svakako jesam. 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/35z6dfY

subota, 8. kolovoza 2020.

MOJA SESTRA, SERIJSKI UBOJICA, Oyinkan Braithwaite

Izdavač: Znanje, 2020.
[eng. My sister, the serial killer]
Prijevod: Maja Klarić

"Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi? 

Prvo treba prikupiti zalihe.

Drugo, brišu krv. 

Treće, pretvore ga u mumiju.  

Četvrto, rješavaju se tijela. 

Peto, izbjeljuju."

Ako pratite moje recenzije, tada znate da mi je noir jedan od najdražih žanrova. A doista volim čitati i pametno napisane mračne kriminalističke priče. Ovaj je roman miks i jednog i drugog.

Kada Korede primi poziv u pomoć svoje mlađe sestre Ayoole, prvo na što obično pomisli je: još jedan. Ne još jedan poziv. Još jedan mrtvi dečko.

Ayoola, čini se, ima nezgodnu naviku ubijanja svojih partnera. A tko je bolji od Korede, medicinske sestre sa pristupom potrebnim...hm...alatima da joj pomogne počistiti situaciju?

Komplikacije nastaju kada Ayoola počne izlaziti s Tadeom, liječnikom na kojeg je i Korede bacila oko. Kome ostati odan - sestri ili muškarcu kojeg voliš? Zahtjevan izbor. Ili možda nije?

Ova će se priča rasplesti na načine koje ne biste baš očekivali, vjerujte mi.

Debitantski roman mlade nigerijske spisateljice nevjerojatno je zabavan, napet, uvrnut i zapravo posve opičen roman. U prijevodu: obožavam ga!

Priča puna moralnih dvojbi, ludih i genijalnih likova, brze radnje, neizvjesnih situacija i nepredviđenih zaokreta jako se brzo čita, a uz sve to je i nekako prekrasno duhovita, na onaj mračan, najbolji, crnohumorni način.

Ne znam zapravo što više plijeni pozornost kod ove knjige: njena naslovnica, njen naslov ili sama priča. Nije ni čudo da je ovaj roman pokupio nagradu za knjigu godine British Book Awardsa, a našao se i na široj listi nominacija za Bookera.

Pročitat ćete ju brzo, ali ćete je se sjećati jako dugo. Ova knjiga nasmijava, intrigira i osvježava sve odjednom. Nikako ju nemojte propustiti pročitati! 

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/33DZPCY

PRIČA O PLAVOM PLANETU, Andri Snær Magnason

Izdavač: Znanje, 2020.
[isl. Sagan af bláa hnettinum]
Prijevod: Vanja Veršić

Na jednom predivnom plavom planetu žive samo djeca. Dane provode u igri, družeći se i lutajući po prirodi, uvijek u smijehu i zabavi.

A onda na planet, nakon dugo, dugo vremena, sleti netko nov - i odrastao. Njegovo je ime Sretnislav i on ima rješenje za sve, a stigao je kako bi djeci ponudio zabavu kakvu još nikad nisu iskusili. Iako su do tada bila i sretna i bezbrižna, djeca rado pristaju isprobati nove oblike zabave koje im Sretnislav donosi. I to za cijenu od samo jedne male, majušne trunčice njihove mladosti. Tko ne bi pristao na tako sjajnu priliku?

Sjajnu novu zabavu često kvare raznorazne neprilike, no Sretnislav, čini se, uvijek u rukavu skriva baš pravo rješenje za svaku od tih neprilika. Ali, kada jedna od tih 'neprilika' dvoje djece slučajno
udalji od njihovog poznatog otoka, djeca će polako spoznati da postoji i druga strana njihove vječne zabave, i druga cijena koju je ostatak planeta bio prisiljen za nju platiti.

Nagrađivana priča o plavom planetu na kojem žive samo djeca vješto je ispričana priča o važnosti brige za okoliš i brige za druge usmjerena za najmlađe, ali i sjajno prikrivena alegorija tih tema za one malo starije.

U prenesenom značenju, ova priča sjajno opisuje kako se većina ljudi iz nevine djece, uz pravi poticaj, vrlo brzo pretvara u bespoštedne i egoistične odrasle, usmjerene samo na vlastito blagostanje. U neku je ruku ona vrlo realan prikaz nastanka konzumerističkog društva gladnog zabave, bez obzira na cijenu koju za tu zabavu moralo platiti.

Iako zna biti i pomalo mračna, ova je priča sjajan primjer djeci, koji ih uči da nije sve u igri i zabavi, da ne treba brinuti samo za sebe, već i za druge i za svijet oko nas. Ona ih uči brizi za okoliš, međusobnom uvažavanju, solidarnosti, suosjećanju, održivosti i odgovornom ponašanju, sve to upakirano u jezik i situacije koje će djeca bez problema razumjeti.

Ako postoji slikovnica koja je apsolutni must have na polici za knjige vašeg djeteta, rekla bih da je to ova. (Bila bi, doduše, još bolja bez batinanja malih tuljana, koje je dvaput spomenuto. Znam, znam, islandska tradicija i činjenica da se radi o hrani, ali ipak sam dojma da bi savršeni sretni svijet na kojem žive samo djeca možda bio još malo bolji kad u njemu ne bi bilo ubijanja životinja, pa makar i za hranu.)

Mislim da je važno klincima prezentirati što više ovakvih priča, koje veličaju prijateljstvo, solidarnost i empatiju, i prikazuju što se dogodi kada umjesto ovih osobina naše ponašanje preuzme pohlepa, egoizam i okrutnost. Ovo je originalna, lijepa i važna priča, koju je doista bitno ispričati. Knjiga koju bi svako dijete trebalo imati u svojoj kolekciji. A i odrasli. Uz ovakve priče, vjerujem da će više djece izrasti u male Grete, a manje u male Donalde. :)

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/30GAVAV