srijeda, 2. prosinca 2020.

LASTAVIČJA KULA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont Hrvatska, 2020.
6. knjiga Sage o Vješcu
[polj.Wieża Jaskółki]
Prijevod: Mladen Martić

Epska priča o bjelokosom vješcu Geraltu i kraljevni Ciri, predodređenom mu djetetu, bliži se kraju.

U petoj smo knjizi Sage o vješcu pratili uglavnom Geralta, uz tek poneku naznaku Ciri, dok se u ovoj knjizi ti omjeri izokreću. Na samom početku Ciri nalazimo u kolibi pustinjaka Vysogote, koji o njoj skrbi nakon nevolja koje su je zadesile, a Ciri mu priča svoju priču - što joj se dogodilo i kako je dospjela ovdje gdje je sad. No, cijelo vrijeme koje provodi pričajući, Ciri se polako sprema nastaviti svoj put i susresti svoju sudbinu - čak i ako to, isprva, ni sama još ne zna.

Prateći Cirine dogodovštine, priča neprekidno skače iz sadašnjosti u prošlost, i obrnuto, a, uz samu Ciri, priču pratimo iz mnogih kuteva gledanja, preko različitih likova. Ono što je već načeo u ranijim nastavcima - uvodeći višestruke poglede na centralnu priču, prebacujući lopticu pripovjedača od jednog do drugog lika, pokojeg glavnog, pokojog sporednog, pokojeg tek epizodnog; u ovoj knjizi Sapkowski dovodi do savršenstva. Iako se, što se same radnje tiče, baš kao i u prethodnoj knjizi, ovdje ne događa mnogo toga, različitim perspektivama i dinamikom izmjene tih perspektiva i sama radnja postaje vrlo dinamična te se priča jako brzo čita. A i uživa se u tome. :)

Ovdje nam se otkrivaju neke pozadinske priče u koje smo se ranije uspjeli tek naluknuti, te doznajemo mnoge pojedinosti - o Cirinom bijegu s Thanedda, npr., o sudbini njenih roditelja, o ulogama različitih likova koji su kroz priču svojedobno prošli, a čiji se komadići vlastitih priča tek sada počinju savršeno uklapati u cjelinu.

I Geralt je tu, dakako, iako možda manje prisutan no u ranijim knjigama. Yennefer također, kao i svi drugi do sada mi (a vjerujem i vama) već strašno srcu prirasli likovi.

Postoji li doista Lastavičja kula i je li ona cilj na kojem završava Cirin put? Mnogi će vam reći da je ona samo legenda, hrpa beznačajnog kamenja. Ako i postoji, sigurno više nije funkcionalna. Ona je mit. Uzaludno traćenje vremena. Navikli ste dosada, baš kao i ja, da s Ciri nikada ništa nije onako kako se čini. Da je sama Ciri puno više od svega što se o njoj zna i govori. Tako da nije nikakav spoiler, niti bi trebalo biti ikakvo iznenađenje da je Ciri sposobna tu legendarnu kulu pronaći. Ali, što će je ondje dočekati, u kojem obliku i kamo će je odvesti? Saznat ćete čitajući. (Ili barem donekle saznati. ;))

Kako mi se doista sviđa i Netflixova serija snimljena prema ovoj sagi, uhvatila sam se kako često pomišljam: "baš me zanima kako će ova scena izgledati na ekranu". U dobrom smislu, dakako. Budući da tek iščekujemo drugu sezonu serije, to je nešto za radovati se, budući da ova knjiška saga i prebrzo dolazi svome kraju. Nakon ove, ostala je još samo jedna stepenica koju treba prijeći. Već sam krenula s čitanjem, i - onaj osjećaj kad želiš doći do kraja, ali ipak ne želiš da nešto završi? U potpunosti je stvaran. I cijelo vrijeme prisutan.

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3mBFXXY

ponedjeljak, 23. studenoga 2020.

VATRENO KRŠTENJE, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2020. 
5. knjiga Sage o Vješcu
[polj. Chrzest ognia]
Prijevod: Mladen Martić

"U vatri koju zapalite i sami ćete izgorjeti.
Vatra čisti. I krijepi. Valja proći kroz nju. Aenyell'haell, ell'ea, sor'ca? Po vašemu: vatreno krštenje."


Nakon burnih događaja na otoku Thaneddu, s kojima je završila prethodna knjiga, družina koju su činili Geralt, Ciri i Yennefer razdvojila se na razne strane svijeta. Ozlijeđen, Geralt se polagano liječi u Brokilonu, mrzeći ovaj 'polagani' dio i želeći što prije pronaći Ciri. Vijesti o Ciri nisu baš dobre, budući da se posvuda priča kako se mlada kraljevna nalazi na dvoru cara Emhyra, u srcu Nilfgaarda, gdje ima uskoro postati Nilfgaardskom caricom. Koliko su te vijesti točne, Geralt nikako ne može znati, ali ga i one i snovi koje sve češće sanja, a tiču se Ciri, primoraju da se otputi na opasan put prema jugu, kako bi ju pronašao. Na tom putu pridružit će mu se vjerni Maslačak, kao i još nekolicina manje ili više dragih mu suputnika.

A gdje je u svemu ovome Yennefer, pitate se? Ah, to je dobro pitanje i ova knjiga dat će vam na njega još bolji odgovor, ali suzdržat ću se od spominjanja istog, da vam ne upropastim (još) poneku dozu iznenađenja. :)

Radnja ovog, petog nastavka Sage, bavi se najvećim dijelom Geraltovim putovanjem na jug, ponekom epizodom u kojoj nakratko vidimo Ciri, te otkrivanjem zanimljivog plana čarobnica koje su uspjele izbjeći smrt na Thaneddu. Radnja se, poput Geraltovog putovanja, ovdje odvija dosta sporo, što ipak ne znači da nije zanimljiva, dapače. Dugo i sumorno putovanje kroz ratom pogođena područja krate duhoviti dijalozi šarolike družbe likova u kojoj se nalazi i sam Geralt, kao i zanimljivih likova na koje ova družba na svom putovanju nailazi. Dodatno je zanimljivo i to (a i komično), koliko se puta i u kolikoj mjeri Geralt uporno pokušava riješiti svoje družbe, tj. odvratiti ih od nauma da ga prate, čineći to na njemu svojstven mrk i otresit način, a sve s ciljem kako bi ih poštedio nepotrebne opasnosti i izgledne pogibelji.

"Savjeti su ti suvišni, saveznici su ti suvišni, bez sudrugova ćeš se također snaći na putu. Jer cilj je tvojega puta osoban i privatan, štoviše, narav cilja zahtijeva da ga ostvariš sam, osobno. Rizik, pogibelj, napor, borba s dvojbama, moraju opteretiti samo i isključivo tebe. Jer su sve to djelići ispaštanja, iskupljenja krivnje, koje želiš postići. To je, rekao bih, vatreno krštenje. Proći ćeš kroz vatru koja peče, ali i čisti. Sam, bez ikoga. Jer kada bi te netko u tome podržao, pomogao ti, uzeo bi na sebe makar djelić toga vatrenog krštenja, te boli, toga ispaštanja, pa te samim time i osiromašio. Lišio te dijela pokore koja mu pripada za sudioništvo, a koja je isključivo tvoja pokora. Isključivo ti moraš isplatiti dug, ne želiš ga plaćati zadužujući se istodobno kod drugih vjerovnika. Razmišljam li logično?"

Naravno, ako ste u prethodnim knjigama imalo upoznali Maslačka i drugove na kakve Geralt obično nailazi, tada znate i da nema toga što Geralt može reći ili učiniti, a da njegove prijatelje odvrati od nakane da mu pomognu.

Hence, the fellowship potrage za Ciri. :D

"'U lijepoj sam se družbi našao', nastavio je Geralt vrteći glavom. 'Braća po oružju! Družina junaka! Ništa, da sjedneš i plačeš. Stihoklepac s lutnjom. Divlja i jezičava pola žena, a pola drijada. Vampir koji će uskoro razmijeniti petu stotku. I prokleti Nilfgaarđanin koji se inati da nije Nilfgaarđanin.'

'A na čelu družbe vještac koji boluje od grizodušja, bespomoćnosti i nemogućnosti donošenja odluka.', spokojno je završio Regis. 'Zbilja, predlažem da putujemo incognito kako ne bismo izazivali senzaciju.'

'I smijeh', dodala je Milva."


Naslovno vatreno krštenje u ovom romanu predstavlja prepreku koju će, ne jednom, i Geralt i njegovi kompanjoni morati prijeći na putu do svog cilja. S time da, navedeni cilj, ispočetka jasan, sve je manje jasan kako radnja dalje odmiče. Šarolika družina koju je Geralt oko sebe (ne svojom voljom) okupio, zabavno je društvo sjajnih suputnika na ovom čitalačkom putu, petoj postaji puta kroz Sagu. U njihovom društvu, romanu i prebrzo dođe kraj.

A na tom kraju doista ne nedostaje dodatnih uzbuđenja, a saznajemo čak i zanimljivu zgodu o tome kako je Geralt iz Rivije zapravo (p)ostao Geralt iz Rivije. Sudbina, čini se, doista djeluje na neki svoj zagonetan način. Geraltova pogotovo. Slijedi vidjeti što mu je sudbina pripremila u posljednje dvije knjige.

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2URJzIO

nedjelja, 8. studenoga 2020.

PRIČA O JEDNOJ OBITELJI, Rosa Ventrella

Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2020.
[tal. Storia di una famiglia perbene]
Prijevod: Ana Katana

 

"Ljubitelji 'Napuljske tetralogije' Elene Ferrante uživat će u dojmljivoj obiteljskoj sagi priznate talijanske autorice Rose Ventrelle o borbi ustrajne mlade žene protiv učmale sredine."

Kada je jedna knjiga ovako predstavljena, u usporedbi s drugom - a ta je druga, meni barem, genijalna! - obično na kraju ispadne da se radi o jednoj od dvije stvari: ili je usporedba u potpunosti pogođena ili je pak potpuni promašaj. Nema sredine.

Srećom po mene, Rosa Ventrella doista je, po načinu na koji piše i pričama koje nam donosi, nalik Eleni Ferrante.

Nije Napulj, nego stari dio Barija, i nisu Elena i Lila, već Maria - sama Maria, tek povremeno u prijateljstvu s Micheleom s kojim joj ionako ne daju družiti se, budući da on potječe iz zle obitelji Beskrvnih, kriminalaca i lopova.

Maria odrasta u siromašnoj četvrti Barija, vječno sama i drugačija, "sitna i smeđa poput zrele šljive. Kako sam rasla, divlje crte mojeg lica postajale su sve izraženije i s godinama sam se, i u dobrom i u lošem smislu, počela jako razlikovati od ostalih djevojčica iz susjedstva."

Uz plašljivu majku i nasilnog oca, te dvojicu braće od kojih je jedan naumio krenuti očevim stopama, a drugi što prije pobjeći i osamostaliti se, Maria odrasta pomalo izopćena, vječno na oprezu zbog očevih olujnih raspoloženja, nepredvidivih poput olujnog vremena. Druga djeca ju često zadirkuju i rugaju joj se, koristeći se nadimkom 'Zlo sjeme', kojeg je Mariji nadjenula vlastita baka.

Michele Beskrvni Marijin je jedini prijatelj i jedina osoba kojoj se može povjeriti, iako i to zna biti jako teško budući da joj otac zabranjuje da se s njime druži. Nekako, njihovo će prijateljstvo uspjeti preživjeti i vrijeme i razdvojenost, a Michele će se pokazati kao prava suprotnost onoga što većini ljudi Beskrvni predstavljaju. Na Micheleu je Ventrella možda i najbolje opisala koliku ulogu mišljenje društva o nečijoj obitelji ima na stvaranje mišljenja o toj osobi kao pojedincu. S kim si, takav si. To je način na koji ovo društvo (a i većina drugih) funkcionira.

Marijinu priču pratimo podijeljenu u manje cjeline, koje postupno obuhvaćaju čitav njen život: djetinjstvo, mladost, sazrijevanje i odrastanje. Maria je uvijek bila drugačija, uvijek sama sa svojim snovima o nekom drugom, boljem životu, negdje drugdje. Izlaz iz ovog života u kojem se osjeća zarobljenom Maria vidi u učenju i obrazovanju, a kada nema prijatelja s kojima bi se družila, Maria dane provodi u društvu knjiga.

Ono što je u ovoj knjizi sjajno opisano - na primjeru Marije - je zapravo sam život. Njegovi usponi, padovi, njegov tok; tragedije, uspomene, male pobjede, mali koraci prema nečemu boljem i sretnijem; sreća, tuga, jad; sve je ovdje ispremiješano u šarolikoj slici života u jednom siromašnom talijanskom rajonu. A ono što, čitajući, otkrivamo je to da nadimak 'Zlo sjeme', koji se ispočetka čini pogrdnim i ružnim, zapravo samo označava Marijinu različitost, i to ponekad na najbolji mogući način.

'Zlo sjeme' nije nužno zlo - samo drugačije. To je ono sjeme koje se ne boji otrgnuti iz društveno mu nametnutih okvira, koje nema straha od pada iz poznatog mu gnijezda i leta u nepoznato. Rekla bih da je u ovoj knjizi nadimak 'Zlo sjeme' jednostavno sinonim za snažnu ženu, onu koja sanja o boljoj budućnosti i ne boji se učiniti sve što može da tu budućnost jednoga dana i dostigne.

Oduševila me ova priča, oduševio me stil pisanja Rose Ventrelle, baš kao što me svojedobno oduševila i Elena Ferrante. Usporedba ovih dviju spisateljica navedena na početku, po mom mišljenju, itekako stoji. Stoga, ako ste ljubitelj, provjerite jesam li u pravu. Nadam se da ćete se oduševiti jednako kao i ja.

________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2IcfYXE

ODMOR, T.M. Logan

Izdavač: Stilus knjiga, 2020.
[eng. The holiday]
Prijevod: Andrea Marić

Nakon tri pročitana romana, od kojih mi je svaki malo bolji od prethodnog, mogu reći da se T.M. Logan kod mene ukorijenio kao pisac psiholoških trilera čiji ću svaki novi roman - doslovce - progutati.

Za razliku od 'Laži' i '29 sekundi', koji su više nalik klasičnim fast-pacing trilerima, iako se također bave obiteljskim odnosima, Loganov treći roman - 'Odmor' - radnjom je malo sporiji, puno više obiteljski nego triler nabijen akcijom.

Ovaj roman prati četiri prijateljice i njihove obitelji (u biti, tri obitelji i jednu single prijateljicu), koje su se zaputile na tradicionalan zajednički odmor. No, tek što su svi stigli, i krenuli raspakiravati stvari, već vidimo da svaka od ovih obitelji krije neke svoje obiteljske tajne i razmirice.

Tu je, prije svega, Kate, s kojom započinjemo ovu priču. Kate se na odmor zaputila u nadi da će izgladiti napetost koja u posljednje vrijeme vlada između nje i njenog supruga, a koja izvire iz tajnovitih poruka koje on neprestano šalje mobitelom. Kome? Kate ne zna zasigurno, ali uskoro počne sumnjati da se radi o jednoj od njezinih prijateljica, jednoj od ostale tri žene s kojima provodi ovaj odmor.

Kateina priča okosnica je radnje, ali kako upoznajemo i ostale likove, saznajemo da svaka od ovih obitelji i svaka od ostale tri prijateljice - Rowan, Jennifer i Izzy - ima neke svoje tajne i sumnje. Jedna ima tajnu ljubav, jednu muž sumnjiči za prevaru, jedna se pretjerano zaštitinički odnosi prema sinovima i zatvara oči pred njihovim delinkventnim ponašanjem, uvijek spremna izmisliti logično objašnjenje za svaki njihov ispad. Sve ove naizgled nepovezane tajne i sumnje T.M. Logan uspjet će na najnepredvidiviji mogući način povezati i time nam otkriti još strašnije tajne, tajne zbog kojih su neki od ove grupe ljudi koja zajedno ljetuje, spremni i ubiti.

Iako je dosta sporiji u usporedbi s prva dva romana, ovaj mi je Loganov roman najbolji do sad. Obiteljske odnose i odnose između pojedinih likova Logan je ovdje detaljno razradio, dajući nam uvid u podsvijest svakog od likova, ma koliko nam se neki od njih u početku činili beznačajnima za radnju. Sumnja je dodatan lik u čitavoj ovoj priči, vječno prisutna, vjerno prateći svakog pojedinog lika i stvarajući napetost u naizgled bezazlenim situacijama.

Pitanje koje nam ovaj triler, naposlijetku, postavlja je ovo: Koliko daleko smo spremni ići da bi zaštitili vlastitu obitelj i one koje volimo? Jesmo li spremni na sve? Zločin? Ubojstvo?

Pa, neki od ovih likova itekako jesu.

Odličan, odličan triler, možda čak jedan od najboljih koje sam pročitala ove godine. Odličan je za čitanje na odmoru, a odličan je i sam kao odmor od dosadne svakodnevice. Možda ga samo nemojte ponijeti sa sobom ako se spremate na zajednički odmor s prijateljima za koje gajite određene sumnje. Da ne bi dobili kojekakve ideje. ;) (Zafrkavam se, ponesite ga i tad!)

______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3lbSlNA

četvrtak, 5. studenoga 2020.

MOŽDA OVAJ PUT, Jill Mansell

Izdavač: Znanje, 2020.
[eng. Maybe this time]
Prijevod: Andrea Cvjetković

Iako sam na romane Jill Mansell naletjela već puno puta, i svaki put se podsjetila da Jill stavim na listu autorica čije romane moram procheckirati, sve do sad nisam nijednog uzela u ruke. Poput mnogih drugih, i Jill je kod mene upala u skupinu autora koje uvijek imam namjeru čitati, ali nikako da tu namjeru i ostvarim. Kažem, sve do sad, jer, eto, ovaj sam njen roman konačno uzela u ruke i pročitala ga, i sad si mislim, čovječe, zašto sam čekala tako dugo da pročitam nešto njezino?! Super je!

Naravno, ne znam jesu li baš svi romani Jill Mansell nalik na ovaj, ali ako jesu, s guštom ću ih nastaviti čitati. Jer ovaj je roman pravi feelgood roman: prpošan je, zabavan, topao, ispunjen živopisnim i dragim likovima i smješten u pitoreskno mjestašce u koje bih se i sama rado preselila.

Priča prati Mimi i njene posjete britanskom seocetu Goosebrooku, u koje se svakim novim posjetom Mimi sve više zaljubljuje. Isprva je onamo dolazila samo kako bi posjetila oca, no upoznavši stanovnike tog mjestašca i sprijateljivši se s nekolicinom njih, Mimi i samo mjesto i njegovi stanovnici sve više prirastaju srcu. Nije svaki Mimin posjet ispunjen radošću, znala ju je u Goosebrooku dočekati i tuga i razočaranje i tragedija, ali sve ono dobro i sve ono što joj se kod Goosebrooka najviše sviđa daleko nadmašuje sve poteškoće na koje je ondje svojevremeno naišla.

Da ne spominjemo da se u Goosebrooku nalazi i simpatični Cal, s kojim Mimi postupno gradi topao prijateljski odnos, koji je uvijek točno na rubu da preraste u nešto više, ali se to nekako na kraju ipak ne dogodi. No, možda ovaj put...

Iskreno, sam Cal mi nije baš bio nešto pretjerano bitan u cijeloj ovoj priči niti me se dojmio kao posebno zanimljiv lik, puno su mi zanimljiviji ostali stanovnici Goosebrooka: šarmer Paddy, Mimina prijateljica Lois, Mimin samozatajni otac i njegov partner, obojica povučeni računovođe, Loisina zločesta svekrva Henrietta, Mimin osebujni poslodavac C.J., nadmeni književnik kojeg je potrebno silom tjerati da piše... A, naravno, tu je i sama Mimi.

Mimi je lik s kojim se vrlo lako povezati, obična djevojka koja u životu nailazi na uobičajene poteškoće s kojima se svi mi u vlastitim životima svakodnevno susrećemo. Kod Mimi je super što na sve gleda s dozom humora i vjerom u bolje sutra. Ona je optimistična, ali hladne glave, žena koja čvrsto stoji na vlastitim nogama i oslanja se na vlastite sposobnosti u bilo kojoj situaciji u koju ju život nenadano baci. Mimi nije u potrazi za romansom, ona joj se nekako dogodi sama od sebe, i to postupno, realno, onako kako se stvari u životu obično i događaju.

Ovaj roman vrvi duhovitim situacijama i dijalozima, toplim ljudskim pričama i prijateljskim vezama. Naravno, on je i romantična priča, ali u mnogo većoj mjeri ćete se u njemu, baš kao i Mimi, zaljubiti u Goosebrook i njegove stanovnike, nego u samo jednu osobu, tj. Cala. Mimina priča je, baš kao i sama Mimi, šarmantna i zabavna, i čini dobro društvo za mnoštvo ugodnih čitalačkih sati.

Za kraj ću još samo dodati da, sudeći prema ovom romanu, moja prva Jill Mansell sigurno mi neće biti i posljednja. :)

___________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/34YfpcY

subota, 31. listopada 2020.

BAZEN, Libby Page

Izdavač: Stilus knjiga, 2019.
[eng. The Lido]
Prijevod: Antonia Bojčić


Bazen. Jednostavan pravokutnik ispunjen vodom. Mjesto rekreacije, osvježenja, druženja i razonode. Pretpostavljam da je većini nas upravo to ono što bazen predstavlja. No, za junakinje ovog romana, naslovni bazen predstavlja nešto posve drugo.

Za Rosemary, bazen predstavlja vrelo uspomena i sjećanja na sretan život koji je proživjela u i oko njega. To je jedino mjesto na kojem još osjeća prisutnost svog preminulog supruga. Kada je voda privuče u svoj zagrljaj, svaka od Rosemarynih 86 godina otpluta u svom smjeru i ona se ponovno osjeća lakom i bezbrižnom, sretnom i ispunjenom.

Za Kate, bazen predstavlja kolut spasa, mjesto na koje može pobjeći od čudovišne tjeskobe koja joj svakodnevno diše za vratom. Kada u njega uroni, Kate postaje snažna i slobodna, osjeća kao da nečemu konačno pripada, sigurna u naručju hladne vode, ostavljajući sve svoje nesigurnosti i strahove da bespomoćno stoje na rubu i čekaju.

Da nije bilo bazena - i prijetnje njegovog zatvaranja, Kate i Rosemary vjerojatno se nikada ne bi upoznale i iz tog se poznanstva ne bi izrodilo jedno čvrsto i snažno prijateljstvo. A zahvaljujući upravo njima dvjema, stanovnici londonskog Brixtona nikada ne bi uvidjeli da je bazen i za njih puno više od rupe u zemlji ispunjene vodom. Simbol zajednice, nešto što ih uveseljava i povezuje.

Ova snažna i nadahnjujuća priča čitatelja poziva da zapliva nevjerojatno životnim i srčanim stazama jedne zajednice običnih ljudi, koji su odlučili izboriti se za ono što im je važno. Naslovni bazen simbol je povezanosti zajednice jedne obične gradske četvrti, a svatko od nas tko se ikada pokušao izboriti za očuvanje jednog takvog simbola u svom vlastitom gradu (poput zagrebačke Varšavske ulice ili Cvjetnog trga), zna koliko je ta borba teška i - nažalost - većinom unaprijed osuđena na neuspjeh. Ipak, ono što nam ovaj roman poručuje je da, bez obzira na male vjerojatnosti uspjeha, nikada ne treba odustati.

Ova će vam priča sasvim sigurno prirasti srcu (znam da meni jest), možda upravo zbog toga što priča o običnim ljudima s kakvima će se svatko od nas na neki način povezati i običnim nevoljama s kakvima se svatko od nas u nekom trenutsku svoga života susreo (ili će se tek susresti). Kroz životne priče dvaju glavnih junakinja, prikaze njihove borbe s usamljenošću i tjeskobom, ova nam knjiga prikazuje kolika je točno moć prijateljstva, koliko je važno biti dijelom neke zajednice i koliko sve to skupa utječe na život pojedinca.

Mnogi likovi i situacije bit će vam bliski baš kao da se radi o vašem vlastitom susjedstvu ili vama samima, a plivajući s njima kroz njihove životne teškoće možda vam će vam se vaše početi činiti bar malo lakšima i podnošljivijima. Iako progovara o mnogim problemima, ovo je, bez sumnje, prvenstveno jedna feelgood knjiga, topla ljudska priča sposobna zagrijati vam i duše i srca.

Ne morate biti plivač ili osobito voljeti bazene kako biste se u ovoj priči pronašli, bazen je ovdje tek simbol - jedne zajednice, njenog vezivnog tkiva, ljudi koji tu zajednicu čine i snage tih ljudi da svoju zajednicu očuvaju. Navucite svoj čitalački kupaći kostim, uhvatite ručku ljestava ili se odrazite s daske, i - uskočite!

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/35VliXs

ponedjeljak, 19. listopada 2020.

POSRNULI PRINC, Erin Watt

Izdavač: Stilus knjiga, 2019.
4. knjiga serijala o Royalima
[eng. Fallen Heir]
Prijevod: Marija Perišić

Kad se radi o serijalima, obično se veseliš svakom novom nastavku, iščekujući što će se iduće dogoditi u priči koju opsesivno pratiš. Kad se radi o Royalima, opsesivno praćenje se podrazumijeva. :) Četvrti nastavak sage o Royalima nekako sam najviše iščekivala, budući da je to trebao biti prvi u kojem u središte radnje stupa najdraži mi Royal: Easton.

U prethodna tri romana, Easton je bio lik zabavljača, onaj koji razvedri svaku situaciju u kojoj se nađe. Nonšalantan, neozbiljan, nesmotren, lik koji vječno hoda po rubu opasnosti, a zabava mu je jedini cilj u životu. Imao je, dakako, on i svoje 'dublje' trenutke, trenutke u kojima smo mogli vidjeti da bi učinio sve za ljude koje voli, da ponekad namjerno igra ulogu gada kako to ne bi morao netko drugi, da zna biti iskren i pošten i beskrajno odan.

Na samom početku ovog romana, Easton nam i sam priznaje kako je zabava jedino što ga u životu motivira i kako mu je cilj pronaći nove i nove oblike te zabave, bilo da se radi o provodu s djevojkama, nesmotrenim uličnim borbama, raznim zabranjenim aktivnostima koje ga često dovedu u jako opasne situacije. No, što ga više upoznajemo, više vidimo i njegovu drugu stranu: onu koja neprimjerenim šalama pokušava sakriti ranjivost, koja alkoholom pokušava utopiti osjećaj krivnje zbog majčine smrti, koja šakama pokušava otjerati osamljenost.

A onda u Eastonov vrtlog zabave i samouništenja upadne Hartley. Isprva, Easton ju vidi kao još jedan oblik zabave koji bi rado iskusio, ali Hartley nije kao ostale djevojke i poznati 'kraljevski' šarm na nju naizgled ne djeluje. Hartley se i sama bori s brojnim problemima i zadnje što joj treba su ljubavne zavrzlame. Zbog čega Easton odluči pokušati nešto što nikada dosada još nije pokušao: biti nekome prijatelj.

Nakon Elle i Reeda, spisateljski duo koji čini Erin Watt uspio je stvoriti još jedan par likova čije ćemo ljubavne trzavice opsesivno pratiti. Hartley je, usput, dosta slična Elli - neovisna je, samostalna i ne misli biti ničija igračka. Ona ima ono nešto što je i samog Eastona na početku, kad ju je tek upoznao, privuklo Elli, a sada ga isto to privuče i Hartley. Jedno na drugo imaju dobar utjecaj, i nekako se baš dobro uklapaju, bilo kao prijatelji, bilo kao nešto više.

Priznat ću vam, na nekim mi je dijelovima ta Eastonova opsesija zabavom i samouništenjem bila prilično zamorna, ali, budući da se radi o Eastonu, teško mu je dugo nešto zamjerati, jer svaku pogrešku vrlo brzo zasjeni neka njegova nesebična gesta. Easton je zločesti dečko koji vam se u stanju popeti na vrh glave i ispiliti vam živce, a onda posve preokrenuti ploču i u potpunosti vas osvojiti. On je poput slane karamele: sjajan kad pogodi pravu dozu, lošeg okusa kad pretjera.

Bez obzira na to što je ovo priča o Eastonu, ostali Royali također se u njoj pojavljuju, tako da, ako vas zanima što se dalje dogodilo s Ellom i Reedom, ili Ellinim ocem, ili blizancima Royal, ne brinite, saznat ćete. ;) A u maniri prethodnih nastavaka, i ovaj završava jednim jaw-dropping cliffhangerom koji će vas ostaviti žednima za još.

Ako ste uživali u prve tri knjige, uživat ćete i dalje, jer Royal manija se nastavlja! Sad samo - nakon ovakvog kraja - treba dočekati 5. knjigu. :)

_____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/37ixx2M