TUNELI, Roderick Gordon i Brian Williams

Izdavač: Algoritam, 2009.
[eng. Tunnels, 1. knjiga istoimenog serijala]

Jeste li se ikada zapitali što se nalazi ispod Zemljine površine duboko u njenoj kori? Pa, Roderick Gordon i Brian Williams su se zapitali. Prva knjiga Tuneli u istoimenom serijalu govori o tom što se nalazi ispod zemlje. Sve započinje kada Will, naš glavni lik, i njegov prijatelj Chester, koji su u školi ne baš tako popularni, počnu iskopavati tunel. Will je taj hobi naslijedio od oca koji je strastveni kopač i sve ga neobično privlači. Baš se tu radnja počinje petljati. Willov otac dobije neobičnu kuglu koja sve jače svijetli u mraku bez ikakvog prekidača. Dr. Burrowsu je to fenomen, a kada počne susretati čudne ljude u crnim odijelima neobičnog mirisa on počne istraživati i onda nestane bez objašnjenja. Will i Chester se bace u potragu. Zajedno otkrivaju sitne tragove koji će ih voditi u neobičan svijet ispod zemlje koji nije tako ljubazan i divan.

Knjiga počinje sporo, morate nekih 180 stranica izdržati i ne posustati, jer knjiga postaje bolja, napetija. Iako Roderick i Brian dosta opisiuju, pa izgled interijera i eksterijera je nešto što ispuni stranicu, a onda tek dobijete neku radnju, ali na to se naviknete. Jer knjiga je neviđena. Takvu radnju nisam nikad susreo, ima ono nešto. Ako niste klaustrofobični, jer tuneli znaju biti uski, uzmite ovu knjigu. Ocjenjujem je ocjenom 7 od 10. Bilo bi više da je radnja krenula brže i da opisi nisu toliko zastupljeni.

[Josip Labaš]

OCEAN NA KRAJU STAZE, Neil Gaiman

Izdavač: Algoritam, 2014.
[eng. The ocean at the end of the lane]

Neil Gaiman moj je omiljeni autor i, možda sam pristrana, ali on jednostavno ne može napisati lošu knjigu. 'Ocean na kraju staze' njegov je najnoviji uradak, i što da vam kažem - odličan je!

Radi se o još jednom Gaimanovom romanu za mlade, koji sadrži uobičajeni autorov 'pečat': neobične, ali hrabre, likove, čudnovate i pomalo jezive situacije, originalnu priču, običan svijet s dodirom fantastike, autorov prepoznatljiv stil pisanja i način izražavanja, te snažne poruke unutar i između redaka.

Glavni lik na početku romana dolazi na mjesto gdje je odrastao i prisjeća se svog djetinjstva. U tom trenutku radnja nas odnosi u prošlost, i počinje njegova priča: kako je, kao dječak, upoznao svoju prvu susjedu Lettie Hempstock i njenu neobičnu obitelj, kako je sudjelovao, kao promatrač, u Lettienom sukobu s nečim mračnim i kako je nehotice uzrokovao da ga to nešto mračno prati kući i uobliči se kao njegova nova dadilja Ursula Monkton. Nemoćan dokazati roditeljima, tj. odraslima, da je žena koju su zaposlili kao dadilju nešto drugo, nešto mračno i zlobno, ovaj dječak je osuđen na vlastitu dovitljivost i izdržljivost, kao i Lettienu pomoć, kako bi zlo protjerali natrag otkuda je i došlo...

Ovaj roman podsjeća na to kako je biti dijete, i daje nam uvid u dječju perspektivu svijeta koji smo kao odrasli zaboravili ili više nismo sposobni razumjeti ga. Problem, odnosno jaz razumijevanja između dječaka i njegovih roditelja, koji njegove fantastične, iako istinite, priče smatraju budalaštinama i okreću se onom poznatom, racionalnom svijetu koji je razumljiv i logičan, savršeno je opisan i tjera nas da razmislimo koliko smo puta i sami odmahnuli glavom na dječje priče i okrenuli se k onom 'odraslom', nalogičnijem objašnjenju stvari. Ovaj nas roman, na koncu, podsjeća na to da nam je kao djeci sve izgledalo drukčije, da smo svijet doživljavali na drugačiji način, te da nam je, kao djeci, bilo moguće vidjeti magiju u svijetu, onu vrstu magije koja baruštinu na kraju prilaznog puteljka pretvara u nepregledni ocean.

Ovu bih knjigu preporučila svima, neovisno o tome volite li fantastiku, jeste li mlađi ili stariji. Dopustite da vas ova knjiga odnese u djetinjstvo, dopustite joj da vas dotakne svojom magijom i da vas natjera na razmišljanje, a možda, i da vam promijeni percepciju svijeta koji vidite pred sobom.

ŠUPLJI GRAD, Ransom Riggs

Izdavač: Lumen, 2014.
2. knjiga u serijalu Dom gđice Peregrine za čudnovatu djecu
[eng. Hollow city, Miss Peregrine's home for peculiar children]

Ako ste čitali Dom gđice Peregrine za čudnovatu djecu, znate da se radi o grupi neobične djece koja imaju još neobičnije sposobnosti, a koji žive skriveni i zaštićeni u vremenskoj petlji koju je za njih stvorila njihova čuvarica gđica Peregrine. Također znate da je knjiga potkrijepljena i neobičnim i vrlo zanimljivim starim fotografijama koje su autora i potaknule da priču napiše.

Ako još niste čitali gore spomenutu knjigu, što čekate? :)

Iako sam nestrpljivo očekivala nastavak, prije čitanja sam bila pomalo skeptična jer sam čula razne komentare kako se radi o znatno slabijoj knjizi od prethodne. Pa, mogu vam reći da se ja s tim uopće ne slažem, meni je 'Šuplji grad' jednako dobar kao 'Dom gđice Peregrine', možda je samo malo drugačiji.

'Šuplji grad' započinje u istom trenutku u kojem je prethodni nastavak stao. Štićenici gđice Peregrine, nakon štu svjedočili razaranju voljenog doma, kreću na put kako bi spasili svoju zaštitnicu, koja je još uvijek zarobljena u obličju ptice. Taj put ih vodi preko mora, kroz druge vremenske petlje, kroz ratom razoreni London, u opasne i nepredvidive situacije. Na tom putu usput sreću neke još neobičnije likove, prijatelje i neprijatelje, upadaju u zamke i vade se iz njih. Da bi pomogli gđici Peregrine, čudnovato društvo mora do kraja iskoristiti svaki atom svojih sposobnosti i svaki komadić svoje hrabrosti.

Neću vam previše toga otkriti, jer radnja se počinje odvijati (i komplicirati) već nakon prvih nekoliko stranica, a bilo kakav višak informacija mogao bi vam umanjiti užitak čitanja. Roman je napet, zanimljiv, vrvi živopisnim likovima i neobičnim situacijama, kao i prekrasnim čudnovatim fotografijama, koje se s pričom nadopunjuju.

U prvom je romanu možda bilo više toga za otkriti o samoj čudnovatoj djeci, glavnim likovima, vremenskim petljama i njihovom svijetu općenito. Ovdje je radnja usmjerena na cilj: spašavanje gđice Peregrine, dok sat za vrijeme u kojem je to moguće uspješno obaviti polako otkucava. Ovdje ima više sukoba, više akcije, roman je od početka do kraja u biti jedno užurbano putovanje kako bi se na vrijeme, i sigurno, stiglo do cilja. A na cilju će vas dočekati nešto potpuno neočekivano!

Ako ste voljeli 'Dom gđice Peregrine', bez sumnje ćete zavoljeti i ovu knjigu, više ili manje od prethodne, ovisno o vašem osobnom ukusu. A već spomenuti neočekivani kraj, po meni, jedina je mana ove knjige, jer nakon zatvaranja njenih korica, sad još nestrpljivije iščekujem izlazak trećeg dijela.

PRIJE NEGO ŠTO ZASPIM, S.J. Watson

Izdavač: VBZ, 2013.
[eng. Before I go to sleep]

Zamislite da jedne večeri zaspite kao osamnaestogodišnjakinja, a slijedeće se jutro probudite kao žena u četrdesetima. Ne, nije riječ o nikakvoj magiji, vrijeme je i dalje prolazilo, ali vi ste nekako zaboravili čak 20 godina svog života. Zastrašujuće, zar ne?

Tako nešto dogodilo se Christine, glavnoj junakinji ovog romana. Christine se svako jutro budi ne znajući gdje se nalazi, ni s kim je. Zadnje čega se sjeća večer je kad je imala 18 godina i bila na studentskoj zabavi sa svojom najboljom prijateljicom. U sadašnjosti, ona je  debelo prešla četrdesetu, udana je za supruga kojeg se uopče ne sjeća, živi u kući koje se uopće ne sjeća i svaki dan mora iznova otkrivati svoj život. Dijagnosticirana joj je neka vrsta amnezije, a bolest je, čini se, neizlječiva. Amneziju je zadobila nakon nesreće koje se također ne sjeća. Zarobljena u granicama vlastitog sjećanja, Christine nema druge no učiti o vlastitom životu, svaki dan iznova, iz priča i sjećanja svog supruga. No, kad primi telefonski poziv od čovjeka koji se predstavi kao njen psihijatar, s kojim se navodno viđa u tajnosti, i u ormaru pronađe dnevnik koji je sama napisala na točno onom mjestu na kojem joj je psihijatar rekao da će biti, Christine počne sumnjati u istinitost svega što joj je suprug o njenom životu rekao. Te sumnje postanu još veće kada na koricama dbevnika vidi natpis koji je tamo napisala njena vlastita ruka, a koji kaže da ne treba vjerovati suprugu...

Napet i intrigantan, ovaj psihološki triler ne ispušta se iz ruku. Radnja je postavljena kao misterij koji pomalo otkrivamo svakom sljedećom stranicom koju pročitamo. Priča o vlastitom životu s kojom se Christine uopzna na početku romana, ona s kojom je upozna njen suprug, sa svakom sljedećom stranicom dobiva sve više rupa i sve manje smisla, a Christine je prisiljena polako i strpljivo otkrivati komadić po komadić svog života, i komadić po komadić sebe same. Otkrivanjem detalja o svom životu, ona otkriva i detalje o ljudima koji se sada u njemu nalaze, a čije se uloge iz trenutka u trenutak mijenjaju iz prijatelja u neprijatelje pa ponovno u prijatelje i obrnuto. Nikad ne znaš što bi se sljedeće moglo dogoditi i do čega će te najnovije otkriće odvesti, zbog čega je čitanje ove knjige nevjerojatno uzbudljivo, a napetost gotovo izvire van sa njenih stranica.

Tema je itekako zanimljiva i gotovo sigurno će vas natjerati da se zapitate kako biste se vi ponijeli u takvoj situaciji, u kakvoj se našla Christine. Odgovor je, naravno, vrlo teško pronaći, a i situacija u kojoj iznenada izgubiš gotovo pola svog života i više je no jeziva. Još je jezivije to što znaš da su ti sjećanja nadohvat ruke, pospremljena negdje u tvom vlastitom mozgu, ali zaključana i do njih je nemoguće doprijeti. Ja bih, vrlo vjerojatno, bila potpuno izbezumljena u takvoj situaciji, s kojom se Christine zapravo čak vrlo dobro nosi, iako i nju ponekad zna uloviti osjećaj potpune nemoći ili bezumne panike.

Ako tražite nešto uzbudljivo i napeto, ali ujedno i nešto što će vam dati o čemu razmišljati još danima poslije, našli ste pravu knjigu. Učitajte se!

BOG PODZEMLJA, Ursula Poznanski

Izdavač: Znanje, 2014.
[njem. Erebos]

Po jednoj Londonskoj srednjoj školi kruži nešto neobično: svako malo neki učenik od nekog drugog učenika dobiva tajanstveni plosnati predmet, o kojemu nakon toga niti jedan niti drugi ništa ne žele reći. Malo po malo, učenici su podijeljeni na one koji su uključeni u taj tajanstveni krug, i one koji nisu, ali silno bi željeli znati što se to zapravo zbiva. Nick je jedan od ovih potonjih, ali ne zadugo. Nakon što većina njegovih prijatelja bude uključena u krug, konačno i njemu prilazi jedna od djevojaka iz škole i nudi mu tajanstveni predmet. Radi se o kompjutorskoj igrici, ali postoje pravila koja svaki novoinicirani igrač mora poštovati da bi ju dobio: ne smije ni s kim pričati ni o čemu vezanom za igru. Nick pristaje na sva pravila i ubrzo i on ulazi u svijet igrice. No, čini se da ovo nije obična igrica: ponaša se kao da je živa, zna sve što radiš i kao da te neprestano promatra. Nicku se svejedno igra čini uzbudljivom i nestrpljivo iščekuje svaki novi zadatak koji će ga dovesti do napredovanja u sljedeću razinu, barem sve dok zadaci ne postanu malo zahtjevniji, a počnu uključivati i neke radnje koje se moraju obaviti u stvarnom svijetu, a koje mogu biti i vrlo opasne. Pri tome, važno je svaki zadatak izvršiti točno i do kraja, i bespogovorno poštovati sva pravila, jer jednom kad pogriješiš, nema povratka. I dok je svaki novi zadatak sve opasniji i sve teži, a svim nesimpatizerima igre počnu se događati bizarne nesreće, Nick počinje povezivati konce između zadataka i shvaća da igra, čini se, ima neki veći cilj za koji ih je sve zapravo i regrutirala...

Tema ovog romana originalna je, a ideja o neobičnoj kompjutorskoj igrici koja se proteže u stvarni svijet je vrlo zanimljiva. Temom i stilom pisanja ovo je definitivno roman za mlade, ali kako se radnja dalje odvija on prelazi u sasvim solidan triler koji bi se mogao svidjeti i ostalim čitateljima. Ima tu pomalo od svega: akcije, fantastike, trilera, misterija, čak i kriminalističke priče, a cijelo vrijeme nailazimo i na aluzije na likove i događaje iz grčke mitologije, koji nisu možda baš sasvim jasni isprve, ali kasnije postaju ona poveznica koja povezuje naizgled bezazlene i nebitne zadatke s konačnim ciljem igre, onim koji se treba odviti u stvarnom svijetu.

Ono što bi moglo utjecati na vaš doživljaj ove knjige je volite li kompjutorske igrice, konkretno avanture s igranjem uloga. Igra opisana u knjizi je MMORPG, tj. online igra s igranjem uloga u kojoj sudjeluje vrlo velik broj igrača. Način na koji je opisana - svijet u kojem se odvija, izbor likova, sustav 'potraga' i nadogradnje opreme, itd. - uvelike podsjeća na World of Warcraft ili neku sličnu igru, a upravo to je bilo ono što je meni bio minus kod čitanja ovog romana: dok sam čitala opise Nickovih avantura unutar igre imala sam dojam kao da čitam nečiji opis igranja World of Warcraft-a, što mi je bilo pomalo dosadno. No, moram reći da se ovo odnosi samo na početak romana, kasnije postaje zanimljivije. Ne znam bi li isti doživljaj imao netko tko, za razliku od mene, nije aktivni igrač video igrica.

U početku paralelno pratimo Nickove doživljaje u stvarnom svijetu, i one njegovog lika Sariusa u onom virtualnom, a kako radnja dalje odmiče i kako se svijet igre počinje sve više pružati u stvarni svijet, fokus se sve više pomiče baš na Nicka, a radnja dobiva i neke pomalo neočekivane zaokrete. Pri zadnjoj trećini romana radnja se počinje odvijati znatno brže, puno je napetosti i otkrivaju se poveznice između igre i stvarnog svijeta, a pred sam kraj roman se pretvara u sasvim solidan triler.

Ova se knjiga neće svidjeti baš svima, ali ako volite fantastiku i mješavinu fantastike i trilera, preporučam da joj date šansu. Zbog originalne ideje i tematike, vrijedi ju pročitati.

POLA KRALJA, Joe Abercrombie

Izdavač: Algoritam, 2014.

trilogija SMRSKANO MORE, 1. knjiga
[eng. Shattered Sea: Half a king]

Joe Abercrombie osvojio me već prvom knjigom iz trilogije 'Prvi zakon', a nakon nje i svima ostalima, te je zauvijek zaslužio stajati uz bok Tolkienu, Guyu Gavrielu Kayu i Tadu Williamsu na mojoj polici s knjigama. Dok su njegove dosadašnje knjige bile namijenjene odraslima, trilogija Smrskano more prvi je njegov pokušaj pisanja romana namijenjenih mlađim uzrastima. Tako bar kažu (ili kaže on sam), jer ja moram priznati da nisam uspjela skužiti u čemu je razlika između ovog serijala i drugih njegovih knjiga, gdje je ta neka nevidljiva granica koja te romane dijeli na one za mlade i one za odrasle: baš svi su mu jednako dobri.

Naslovnih 'Pola kralja' asocijacija je na princa Yarvija, najmlađeg sina Gettlandskog kralja Uthrika, koji spletom nesretnih okolnosti (koje uključuju iznenadnu smrt njegovog oca i starijeg brata tijekom jednog ratnog pohoda), bude prisiljen sjesti na prijestolje na kojem nikada nije želio sjediti. Yarvi, rođen s jednom sakatom rukom, nikada nije želio biti kralj, a otac i brat su se uvijek trudili podsjećati ga da zbog tjelesnih nedostataka to nikako ne bi bio ni u stanju biti. Školovao se za svećenika i taman se spremao pristupiti zadnjem ispitu kojim bi postao svećenikom, kad su ga nemile vijesti o smrti oca i brata otrgnule od tih nakana. Suočen sa zovom dužnosti za koji nikada nije mislio da će mu biti upućen, Yarvi mora na sebe preuzeti teret kraljevanja, koje sa sobom nosi i druge, jednako mu mrske, posljedice, kao što su brak i osveta očeve i bratove smrti, a ujedno i brojne opasnosti, poput prevare i izdaje...

I u ovom romanu nalaze se svi već uobičajeni elementi Abercrombiejevih romana: originalno stvoren, maštovit svijet u kojem se odvija radnja, fantastična priča, duhoviti dijalozi, neobična skupina čudnovatih junaka koji streme zajedničkom cilju, pustolovina koju ti junaci moraju proći da bi do svojeg cilja došli, te nekoliko neočekivanih prepreka, začinjenih izdajama, prevarama i sretnim slučajnostima, koje im sudbina tijekom svega toga povremeno nabaci na put. Ovdje radnja neprekinuto teče, nema praznog hoda, jedan neočekivani događaj za samo par koraka vodi u drugi, posve drugačiji, i jednostavno je posve nemoguće odlijepiti pogled sa stranica knjige sve dok tih stranica na koncu ne ponestane.

Ono što se meni posebno sviđa u ovom, kao i drugim Abercrombiejevim romanima, je njegov izbor 'junaka'. Ono što Yarviju možda nedostaje u fizičkom smislu, on i više nego nadoknađuje svojom domišljatošću i inteligencijom, ali opet ne toliko da bi on sad postao nekakav superjunak i samostalno pobijedio sve nedaće koje mu se nađu na putu. Yarvijev uspjeh, a rekla bih i održanje na životu, ne ovise samo o njemu, nego o svakome iz redova čudnovate skupine kojom se okružio, koliko god se ti ljudi slučajno našli na tom mjestu ili koliko god oni ne bili baš njegov prvi izbor. Junaci ovog romana dokazuju nam da pomoć ne dobiješ uvijek otamo odakle ju očekuješ, da ponekad postoje sretne slučajnosti koje ti mogu (doslovno) spasiti život, te da ti netko tko ti na početku izgleda kao najljući neprijatelj može postati najodaniji prijatelj, i obrnuto. Ali ono najvažnije što ovi likovi poručuju je da ne postoji osoba koja je ili crna ili bijela. Svaki junak ima svoje loše strane, kao što svaki zlikovac ima i koju dobru. Ne postoji lik u ovom romanu koji je samo dobar ili samo zao, kao što niti jedan junak nije onaj tip beskrajno hrabrih i nepokolebljivih junaka iz grčkih mitova. Svi Abercrombiejevi junaci su, više ili manje, 'oštećeni', svi imaju neke svoje tajne, svi u nekom ključnom trenutku posumnjaju u sebe, pokleknu ili požele odustati, svi imaju svoje mane koje nose sa sobom, i to je ono zbog čega se možda s njima tako lako povezati i zašto ih je tako lako zavoljeti. Jer nisu savršeni, samo ljudski. Ako si 'pola kralja', to ne znači da ne možeš biti cijeli čovjek, baš kao što se netko može pokazati kao cijeli kralj, ali niti pola čovjeka.

Iako je ovo tek prvi dio trilogije, čita se kao cjelovita priča i ne završava cliffhangerom. No, jednom kad pročitaš ovakvu književnu poslasticu na kakvu sam sad kod Abercrombieja već navikla, nemoguće je ne biti nestrpljiv i ne ostati gladan za sljedećom njegovom knjigom.

VEČERA S VAMPIROM, Abigail Gibbs

Izdavač: Znanje, 2014.
[eng. A dinner with a vampire, 1. knjiga u serijalu Dark heroine]

Violet Lee je sedamnaestogodišnjakinja, kći britanskog Ministra obrane, koja se jedne večeri zatekne na trgu Trafalgar, u Londonu, gdje slučajno nazoči brutalnoj sceni hranjenja nekolicine vampira. Prije no što uspije išta napraviti, vampiri je uspiju omamiti kloroformom i odvesti u svoje tajno skrovište, zamak obitelji Varn. Tamo objašnjavaju situaciju: da vampiri žele pod svaku cijenu ostati skriveni, a Violet će morati ostati njihova zatočenica. Ako pokuša pobjeći, vampiri će biti prisiljeni ubiti i nju i cijelu njenu obitelj da bi sačuvali svoju tajnu. Osuđena na život u zatočeništvu, Violet ne odustaje od sna o bijegu, ali ne može odoljeti ni karizmatičnom Kasparu, vampiru koji ju je oteo, kao ni njegovom prijatelju Fabianu...

Ova knjiga lako se čita, poglavlja su kratka (ima ih čak preko 60), radnja je napeta i dinamična, pa je unatoč njenom opsegu knjigu moguće dovršiti u samo jednom danu.

Likovi su uzbudljivi i u njih se sasvim lako zaljubiti. Violet nije nemoćna zatočenica pomirena sa svojom sudbinom već hrabra, snažna i nepokolebljiva, duhovita kad to ne očekujete i slijedi svoj stav bez obzira na sve. Kaspar je 'zločesti dečko' ove priče, karizmatičan i privlačan, snažne osobnosti, i lako je vidjeti zašto on toliko privlači Violet. S druge strane, tu je i Fabian, simpatični i prijateljski raspoložen Kasparov prijatelj, na čiji šarm Violet također nije imuna. Nije teško razumjeti zašto je Violet teško odabrati između njih dvojice, jer ćete se tijekom čitanja i sami teško odlučiti koji vam je draži. Ljubavni trokuti su možda u zadnje vrijeme previše isforsirani u ovakvim romanima, ali ovdje se to dobro uklapa u priču i daje joj nešto više dinamičnosti i čini ju zanimljivijom.

Priča sama po sebi je originalna, zanimljiva i napeta. Sadrži mnoštvo preokreta i zaokreta i krivih skretanja zbog kojih ćete htjeti čitati i čitati sve dok ne dođete do kraja. Kraj vas također neće ostaviti ravnodušnima, pa se nadam da će se i nastavak brzo prevesti, kako bismo mogli saznati što je bilo dalje.

Preporučam ovu knjigu svakome tko voli knjige o vampirima, ljubavne priče, fantastične priče, originalne priče i neobične likove.