CRVENI USTANAK, Pierce Brown

Izdavač: Profil, 2015.

1. knjiga istoimene trilogije

[eng. Red rising]

Darrow je Crveni.

Radi na bušotinama ispod kore Marsa: buše mu slojeve u potrazi za nečime što će omogućiti svim ljudima da se dosele na Mars. Njemu govore kako su Crveni prva generacija, koja će, kad uspije u svojoj misiji, biti i najcijenjenija.

Oženjen je iako ima samo 16 godina, za djevojku po imenu Eo. Nevjerojatno ju voli. Ali spletom okolnosti Eo biva pogubljena. Darrow, vođen ljubavlju, skine njeno tijelo i zakopa ga, tim postupkom i samog sebe osudivši na smrt, te on završi na vješanju. Ali Darrow ne umre. Darrow je spašen. Odveden iz Lykosa od svoje obitelji da se pridruži Aresovim sinovima i da sa njima podigne revoluciju.

Jer sve što su mu govorili bila je laž. Mars je već odavno naseljen. Na njemu se sjaji moćan grad, njime vladaju Zlatni. Nevjerojatno lijepi ljudi, savršeni u svakom pogledu.

A sada će Darrow postati Zlatan. Ares za njega ima plan. Postat će osoba koja će uništiti Zlatne iznutra. Za to mora upisati njihovu školu. Isklesali su ga u Zlatnog. Nije više Crveni. A škola nije samo knjige i testovi. Toga nema. Škola je bojište. Lov na stijegove. I samo jedan može pobijediti.

Zvuči li vam ovo slično nekom drugom distopijskom serijalu? Na prvi pogled možda ne, ali meni je ovo veoma slično Igrama gladi: škola koja je ustvari igra, tj. bojište na kojem samo jedan može pobijediti. Doduše, tu nema ubijanja, ali srž je otprilike ista.

Darrow je bijesan. Izgubio je djevojku koju je volio, te je postao ono što mrzi. Kako ne bi bio bijesan? Ali još nešto mu se dogodi: pronađe prijatelje u tim krvokletim Zlatnima, zbog čega se počne mrziti - zar je to Eo htjela da on postane? U njemu se odvija bitka emocija, svaka emocija uvijek ima neke veze sa Eo. Još uvijek ju voli. Iako je samo dijete, iako je samo Crveni, koji je postao samo pijun u nekom većem planu.

Uz sve to, Darrow postaje pravi vođa. Ali ne vođa koji se svima sviđa. Svaki Zlatni želi postati primus, i svatki Zlatni će ti zabosti nož u leđa. I to se i njemu dogodi. Ali kad mu se to dogodi, to ga ujedno i promijeni - nabolje. A promijeni i cijelu igru.

Ideja ovog romana mi se jako svidjela. Roman zna biti brutalan (iako ne previše) i začinjen je pokojom prostom rječju (zapravo ih ima podosta). Uz sve likove, ja sam zavolio Mustang. Ali ne smijem previše o njoj, kako vam ne bih pokvario užitak čitanja.

Roman je pun novih, originalnih, naziva, pun novih informacija koje vam na početku nisu baš ni objašnjene, ali što dublje ulazite u priču, to vam sve sve više ima smisla. Zavoljet ćete Darrowa, Mustang i sve ostale odlične likove. Čak su mi ti svi ostali likovi bili i mrvicu draži od glavnog junaka, Darrowa.

Roman je za mene, unatoč tome što malo podsjeća na Igre gladi, bio također i potpuno iznenađenje i jedva čekam nastavak.

[Josip Labaš]

ENDEROVA IGRA, Orson Scott Card

Izdavač: Izvori, 2007.
1. knjiga serijala o Enderu Wigginu
[eng. Ender's game]

Za ovu sam knjigu doznala tek nakon što sam, prije nekog vremena, pogledala istoimeni film, na kraju kojeg je u odjavnoj špici bio naveden autor i knjiga prema kojoj je film snimljen. Inače ne volim prvo vidjeti filmsku verziju, ali što je, tu je - nisam mogla poništiti gledanje, a uostalom film nije bio nimalo loš, i zaintrigirao me da doznam je li vjerno prenio knjigu i što se još možda u knjizi skriva.

Radi se o iznimnom djelu znanstvene fantastike, jednom od najčitanijih SF romana ikad, koji je prvi put objavljen 1985. Ova je knjiga tek prvi dio sage od 6 romana o njenom naslovnom liku, Enderu Wigginu, ali napisana je tako da je se može doživjeti i kao zaokruženu cjelinu, ali s dovoljno otvorenim krajem za one koji žude za nastavcima.

Ender Wiggin jedno je od nadarene, genijalne djece, koja žive pod budnim nadzorom Međunarodne Flote, koja je neprekidno u potrazi za 'čudom od djeteta' koje će spasiti svijet od invazije neprijateljskih izvanzemaljaca. Ti izvanzemaljci - kukci - već su bili izvršili dvije invazije na Zemlju, ali su, srećom, bili potučeni prije no što su uspjeli u svojim naumima.

Kad Ender dosegne dob od 6 godina, Međunarodna ga Flota unovači i pošalje na svemirsku postaju koja služi kao škola za obuku za buduće vojne časnike i taktičke genijalce. Ender će u Borbenoj školi primiti - ponešto ubrzanu - sveobuhvatnu vojnu obuku, istodobno se mučeći s problemima odrastanja u osamljenosti i izolaciji. Dok Ender traži razloge zašto se učitelji prema njemu ponašaju tako okrutno, pravi razlog za to ti učitelji od njega skrivaju, a taj razlog je - da im vrijeme ističe. Ender možda nije bio prvi mali genijalac kojeg su pokušali obučiti da jednom preuzme zapovjedništvo nad čitavom flotom međuzvjezdanih brodova za obranu od kukaca, ali čini se da će, bio on to 'čudo od djeteta', koje su cijelo vrijeme tražili, ili ne, on ujedno biti i posljednji.

Ova je knjiga majstorski napisano, originalno i vrlo zanimljivo djelo, za vrijeme čitanja kojeg, čak i dok u početku ne znamo koliko je vremena preostalo do nove prijetnje kukaca, se svejedno neprestano čini kao da negdje, u pozadini, sat neumorno otkucava.

U fokusu priče je, dakako, Ender, dječak prisiljen strahovito brzo odrasti u nemilosrdnom svijetu iscprljujućih vojnih vježbi i simulacija, u kojem je dovoljno teško steći prijatelje čak i kad ti je to dopušteno. Od trenutka svog dolaska, Ender biva smješten u izolaciju, i to onu najgore vrste - ne fizičku, ni opipljivu, već izolaciju koju mu svojim postupcima nameću instruktori škole, ne bi li ga učinili superiornijim njegovim vršnjacima i time stvorili nevidljivu barijeru straha, divljenja, poštovanja i mržnje koja će ga neprestano odvajati od ljudi kojima je okružen.

Priču pratimo dvojako: kroz Endera i kroz razgovore njegovih instruktora, čiji isječci su smješteni na početak svakog poglavlja. U par poglavlja se, pak, fokus priče pomiče s Endera i centrira na događaje na Zemlji, na kojoj također očekuju rat s kukcima, ali se spremaju i na ono što dolazi poslije: jer, jednom kad prijetnja iz svemira bude eliminirana, svijet se jedva čeka vratiti svojim uobičajenim prepirkama i ratovima na svom vlastitom planetu. Tu u fokus zbivanja dolaze Enderovi brat i sestra, jednako genijalni, ali na drugačiji način i s drugačijim motivima.

Ono što 'ne štima' u cijeloj ovoj priči je upravo to što su likovi djeca, i to, u nekim dijelovima, vrlo mala djeca: od 6, 9, 11 godina. Priča funkcionira sve dok ne pomislite na dob njenih glavnih likova, kada ona postaje blago neuvjerljiva. S jedne strane, jasno je da se ovdje ne radi o sasvim običnoj djeci: sve su to mali genijalci, iznimna i nadarena djeca, ali - šestogodišnjaci koji sudjeluju u svakodnevnim vojnim treninzima, devetogodišnji taktički stručnjaci koji zapovjedaju u vojnim simulacijama, jedanaestogodišnjaci i trinaestogodišnjaci koji pokreću političke forume pišući provokativne političke tekstove u kojima se služe rječnikom i razumijevanjem političkih situacija koji su barem dvadeset godina 'iznad' njih... sve to pomalo teško drži vodu. Režim Borbene škole - svakodenvne obuke, treninzi, simulacije, borbe, psihološki pritisci - bio bi i više no kadar slomiti i potpuno odrasle ljude u top fizičkoj formi, a kamoli ne klince od 6, 7, 8, itd., godina, koji teško da su uopće fizički sposobni podnijeti takav režim, a kamoli psihički.

Ako maknemo ovaj problem s godinama na stranu, dobivamo genijalno osmišljenu, intrigantnu, originalnu i maštovitu priču, s puno akcije, taktičkih mozgalica, nepredviđenih situacija i iznenađenja. A uz sve to, ova knjiga postavlja i neka moralna pitanja o kojima biste mogli mozgati i danima nakon čitanja, poput onoga da li cilj opravdava sredstvo, čak i ako je ono, blago rečeno, krajnje moralno upitno.

Ako vas zanima zašto je ovo jedan od najčitanijih SF romana ikad, pročitajte i doznajte (pogotovo ako ste fan žanra). A ako vam se svidi koliko i meni, i poželite čitati dalje, imamo još 5 knjiga nakon ove da u tome nastavimo uživati. A postoji i prequel serijal, kao i još jedna serijal usko vezan uz ovaj. Šteta je samo što nisu prevedeni. :(

ZAVRŠNICA: POZIV, James Frey i Nils Johnson-Shelton

Izdavač: VBZ, 2015.
1. knjiga iz serijala Završnica
[eng. Endgame: The calling]

Diljem svijeta, dvanaestero odabranih potomaka 12 najstarijih poznatih rasa cijeli se svoj život pripremalo za Završnicu. Oni su Igrači, i kada vrijeme dođe - kada Završnica započne - oni moraju zaigrati Igru i u toj Igri oni moraju pobijediti, ne bi li tako osigurali spas za sebe i ostatak svoje rase i bili pošteđeni od izumiranja.

Priču pratimo preko 12 likova - Igrača - mladića i djevojaka, koji su po dobi između 13 i 20 godina, trenirani i nemilosrdni ubojice i majstori različitih vještina koje su im potrebne za odgonetanje i rješavanje zagonetki Igre. Cilj je sakupiti tri ključa i osigurati nastavak postojanja rasi koju predstavljaju, a pobjednik može biti samo jedan od njih.

Završnica (i početak Igre) započinje padom 12 meteora na 12 različitih mjesta na Zemlji, koji pozivaju svakog od Igrača da dođe na određenu lokaciju čuti Poziv, nakon kojeg počinje utrka za što bržim pronalaskom triju ključeva i konačnom pobjedom. Iako su trenirani da igraju svatko za sebe, neki Igrači udružuju se u privremena partnerstva, ne bi li tako stekli prednost nad drugima. Svaki Igrač je različit i ima različlite metode kojima misli doći do cilja, a svakog od njih na tom putu čekaju i mnoge poteškoće, pa i žrtve. Svi su usmjereni istom cilju, ali pobijediti može samo jedan...

Napeta i uzbudljiva, ovo je priča o utrci s vremenom na čijem se isteku nalazi kraj svijeta kakvog poznajemo. Mogućnost za preživljavanje pružena je samo jednoj ljudskoj rasi, a osoba koja tu rasu predstavlja morat će uložiti sav svoj trud i napor i upregnuti sve što ima ne bi li pobijedila i time spasila svoju rasu.

Krajnji cilj - pronalazak prvog ključa - sakriven je zagonetnim šiframa kreiranima posebno za svakog Igrača, koje on ili ona mora samostalno odgonetnuti. Ima tu puno mozganja, dešifriranja nasumičnih nizova brojeva, jurnjave i trke do idućeg - pa do konačnog - odredišta. U neku ruku, ova me priča podsjetila na serijal '39 tragova', ali pisanim više u stilu Dana Browna, s kratkim poglavljima i usputnim rješavanjem zagonetki kako one nailaze.

Same zagonetke koje Igrači u priči moraju odgonetnuti nisu baš previše maštovite i ne daju čitatelju baš previše prilika da sudjeluje u njihovu rješavanju. Konačna lokacija prvog ključa, po meni, više je no očigledna i zapravo je bila prvo mjesto na koje bih odmah pomislila, a cijeli onaj konačni postupak pronalaska ključa na kraju mi nije izgledao kao pretjerano kompliciran.

No, ono što možda nedostaje u zagonetnosti priče, ova knjiga nadoknađuje dodatnim, stvarnim, zagonetkama koje se kriju unutar priče i koje su namijenjene čitateljima da ih odgonetnu - i to za nagradu. Morat ću vas odmah ovdje razočarati i reći vam da je nagrada za rješavanje zagonetki - a radi se o, ni manje ni više, nego okvirno 500.000$ u zlatnicima! - u ovoj prvoj knjizi, već prisvojena. No to ne znači da ne možete svejedno pokušati tu zagonetku riješiti i vidjeti biste li i vi bili jednako uspješni kao osoba koja ju je riješila i osvojila nagradu. Ako se odlučite u to upustiti, savjetujem vam da vam, prilikom čitanja, pri ruci bude računalo, jer se mnogi dijelovi zagonetke u knjizi nalaze u obliku linkova.

Ova me se priča dojmila više kao akcijska avantura nego kao priča puna misterija, koju sam prije čitanja očekivala. No, napetosti i uzbuđenja joj ne manjka - što s neprestanom prijetnjom koju Igrači predstavljaju jedni drugima, što s onom globalnom prijetnjom približavanja kraja svijeta. Mitovi, ali i povijesne činjenice, o drevnim civilizacijama i znamenitim svjetskim građevinama čije porijeklo je još uvijek obavijeno mnogim tajnama, prepliću se s Freyevom fikcijom tvoreći zanimljivo i napeto štivo, nabijeno adrenalinom.

Pomalo poput 'Inferna', a pomalo poput globalnih 'Igara gladi', s dodatnim bonusom stvarnih zagonetki za sve čitatelje željne malo enigmatike i dodatnog zapošljavanja svojih moždanih vijuga, 'Završnica' je jedno novo čitalačko iskustvo, koje vam preporučam da isprobate. Ako ništa drugo, trenirajte malo za iduće knjige u ovom serijalu, jer bi navodno svaka od njih trebala nositi neku novu zagonetku, a možda i novu nagradu. ;)

ONE KOJE PLAČU, Ernesto Mallo

Izdavač: Znanje, 2015.
3. knjiga trilogije o insp. Lascanu
[španj. Los hombres te han hecho mal]

U posljednjoj knjizi iz trilogije o inspektoru Lascanu, 'Pseto' Lascano suočava se s još jednim pokušajem da ga se makne s argentinskih ulica: pokušajem koji će ovoga puta i uspjeti.

Naime, nakon što su ga više puta pokušali ubiti, a u nekoliko navrata došli i prilično blizu tome cilju, kriminalni ološ ipak će se, izgleda, uspjeti riješiti mrskog im inspektora koji im svaki put pomrsi račune, iako to ovoga puta uopće neće biti njihova zasluga. Jer ono što je na koncu Lascana uspjelo maknuti iz redova Federalne policije je - umirovljenje.

Ipak, Lascanovo uživanje u mirovini neće trajati baš dugo. Uskoro ga Sofia, bogatašica na umoru, unajmi da pronađe njenu unuku i istraži čudne okolnosti u kojima je ubijena njena kći, izdašnom ga naknadom privolivši da se prihvati tog slučaja. Lascanova istraga odvest će ga u leglo droge i prostitucije, kojim vladaju neke 'krupne ribe', koje će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, privesti pravdi.

Za razliku od prva dva romana u trilogiji o Lascanu, ovaj se radnjom na njih direktno ne nadovezuje. To ipak ne znači da se u njemu ne pojavljuju neke osobe i sjećanja na događaje iz Lascanove prošlosti, a ovdje prvenstveno mislim na njegovu izgubljenu femme fatale, Evu, s kojom će u ovom romanu Lascano konačno dobiti svojevrsni 'završetak'.

Ernesto Mallo ovdje, kao i u dosadašnjim romanima, kroz svog inspektora Lascana progovara o problemima nejednakosti društva, mračnim društvenim i socijalnim problemima koji predstavljaju onaj skriveni problem svake zemlje, ne samo Argentine i ne samo 80-ih godina (vrijeme u kojem je smještena radnja romana).

Sam naslov romana aluzija je na temu kojom se roman bavi, odnosno žrtve te teme. Tema je prostitucija, i to onaj njen najgori dio, a žrtve su jednako i djevojke i djevojčice, koje bivaju otete i prisilno uvučene u pakao prostitucije, iz kojeg im je jedini izlaz direktno u mrtvačnicu.

"'Cure' se dijele u tri klase: 'slobodne luđakinje', one koje rade za svoj račun; 'one koje imaju muža', odnosno onoga tko živi na njihov račun; i one 'koje plaču', koje su u prostituciju došle na prijevaru ili su otete. U nekom trenutku sve na kraju postanu one 'koje plaču'."

Žanrovski, i ovaj roman, kao i prva dva, sadrži sve bitne elemente noir-krimića i kao takav sjajno kompletira čitavu ovu Mallovu noir trilogiju. S obzirom da se radi o u nas relativno slabo zastupljenom žanru, to više vam preporučam da čitavu trilogiju pročitate. Nećete požaliti.

IZMEĐU DVA SVIJETA, A.G. Howard

Izdavač: Lumen, 2015.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Splintered]

 

Knjiga, koju bismo mogli nazvati svojevrsnim nastavkom Lewis Carrollove 'Alice u Zemlji čudesa', zanimljiva je fantastična priča o Alyssi, prapraprapraunuci slavne Alice Liddell, koja je Carrolla inspirirala da napiše svoju priču o Alice.

Čim ju upoznate, vidjet ćete da Alyssa nije tipična heroina popularnih fantastičnih YA romana. Ona je skejterica s neobičnim ukusom za modu, a ono što ju dodatno razlikuje od njenih vršnjaka je sposobnost da čuje i razumije govor kukaca i biljaka. Alyssa nije jedina u svojoj obitelji koja ima tu sposobnost, ona se, izgleda, prenosi ženskom nasljednom linijom, a posljednja koja je imala tu sposobnost i koja je sada zbog te sposobnosti zatvorena u umobolnicu, jest Alyssina majka, Alicia. Alyssa živi u neprekidnom strahu da će i ona potpuno poludjeti i završiti na istom mjestu kao njena majka, zbog čega svoju sposobnost nije otkrila nikome, pa čak ni svom najboljem prijatelju Jedu, u kojeg je potajno zaljubljena.

Nakon što svjedoči neobičnom pokušaju ubojstva njene majke od strane njene vlastite kose (!), Alyssa shvaća da mora nešto napraviti ne bi li nekako spasila i svoju majku i sebe od sudbine kakva ju čeka. Vođena glasom tajanstvenog čovjeka-leptira, koji joj kaže da je jedina šansa da to postigne ta da ode u London i nađe zečju rupu, koja je davno, davno prije, njenu praprapraprabaku odvela do bajkovite Zemlje čudesa, i tamo ispravi stvari koje je ona prva Alice ostavila u rasulu prije no što je otišla. Jednom kad se nađe u Zemlji čudesa, Alyssa će otkriti da ona nije baš onako bajkovita kako ju je opisao Carroll, niti su u njoj svi likovi baš onakvi kakvima se predstavljaju...

Zemlja čudesa kakvu je opisala Howard gotovo uopće ne nalikuje na onu kakvu je opisao njen izvorni tvorac, Lewis Carroll. Howardičina Zemlja čudesa više nalikuje na onu iz filmske verzije Tima Burtona, ali još izvrnutiju i nekako zlokobniju. Svi originalni likovi nalaze se u njoj, ali oni nisu onakvi kakvih ih se sjećate iz Carrollovog romana (pri tome mislim na onu pravu verziju, ne uljepšanu Disneyevsku iz dječjih lektira): svi su malo drugačiji, izvrnutiji, tajnovitiji i puni skrivenih namjera.

Alyssinu pustolovinu u Zemlji čudesa u biti bismo mogli nazvati iznova ispričanom originalnom pričom, ali s puno drugačijih skretanja, obrata i ishoda, gotovo kao da ponovno čitate originalni roman, ali ovaj puta imate mogućnost odabrati više mogućih putova kojima će priča dalje krenuti i više mogućih ishoda kojima će završiti.

Kao i u mnogim drugim YA romanima, i u središtu ovog je ljubavna priča: ona između Alysse i Jeda. Sama ta priča ima smisla i dobro se uklapa u ostatak radnje, iako mi se Jed kao lik nije pretjerano svidio. Osim osobe koju Alyssa voli, Jedova je uloga i ona njezinog samoprozvanog zaštitnika, a upravo je ta uloga ona koja njegov lik čini pomalo iritantnim: on neprestano propituje sve Alyssine odluke, ne dozvoljava joj da niti jedan korak učini sama, neprestano ima potrebu držati ju za ruku i upravljati njenim postupcima ne bi li 'ostala sigurna'. Pri tome prigovara svemu na što naiđe i pruža otpor svakom Alyssinom planu, bivajući time kamen spoticanja tijekom čitave priče. Također, Jedova prisutnost u priči osigurava mnogo onih iznenadnih izljeva nježnosti između glavnih likova, koji se obično dogode u najnepogodnijim mogućim situacijama. No, bez obzira na to koliko mi Jed bio mrzak, priča mi je, čak i uz njega, bila cijelo vrijeme zanimljiva, napeta i uzbudljiva za čitanje.

Ova priča ima ono nešto što vas neprekidno privlači njenom čitanju i što osigurava da ćete ostati uz njene stranice bez uzimanja pauze sve dok ih ne sve ne pročitate. Ona ima originalne likove i originalnu priču, unatoč tome što se temelji na jednoj već ispričanoj. Ne znam, možda je to stoga što volim onu Burtonovu verziju kojoj je ova priča najviše nalik, ali, bilo kako bilo, istina je da mi se ona veoma svidjela. A priča ne završava s ovom knjigom: postoje i nastavci, za koje na kraju ove knjige ostane sasvim dovoljno otvorenih pitanja da ih nestrpljivo čekamo. Nadajmo se, ipak, da nećemo čekati predugo. :)

GRADOVI NA PAPIRU, John Green

Izdavač: Fokus, 2015.
[eng. Paper towns]

Ovo je treća knjiga Johna Greena koju sam pročitala, i kao takva je, na neki način, bila ključni čimbenik koji je moju odluku sviđa li mi se to kako on piše trebao prevagnuti na dobru ili lošu stranu. Na dobroj se strani već nalazila njegova 'Greška u našim zvijezdama', koja me oduševila, dok se na lošoj nalazila 'U potrazi za Alaskom', koja me u potpunosti razočarala. Vaga je, na koncu, prevagnula na onu dobru stranu, jer mi se ova Greenova knjiga veoma svidjela (ne toliko kao 'Greška', ali je daleko bolja od 'Alaske').

Kao i u ostalim Greenovim knjigama, glavni junaci i u ovoj su tinejdžeri. Na čelu s Quentinom Jacobsenom, miroljubivim štreberom/šmokljanom koji cijelog svog života živi pored neobuzdane, najkulerskije cure u njihovoj školi, Margo Roth Spiegelman, u koju je i potajno zaljubljen od svoje devete godine. Iako su se znali družiti kao djeca, Margo i Quentin nikada nisu postali baš bliski prijatelji, te se Quentin morao zadovoljiti obožavanjem Margo iz daljine.

No, jedne noći, Margo se iznenada pojavi na Quentinovom prozoru i pozove ga u jednu od svojih legendarnih pustolovina. Iako se isprva nećka, Quentin na kraju prihvaća poziv i on i Margo provedu nezaboravnu noć praveći psine po gradu. Sljedeće jutro, Margo nestaje. Nestajanje je nešto što je i prije znala izvoditi, ostavljajući tragove koje nitko ne bi mogao dešifrirati i pronaći ju prije no što se vrati. No, ovaj put, nešto je drugačije: tragove je ovaj put namijenila Quentinu da ih pronađe, a čini se i da se ovaj put Margo ne namjerava vratiti...

Čini se kako u većini Greenovih romana prevladava isti motiv: dečko, koji se očito ne uklapa u popularnu škvadru u svojoj sredini, pokušava uhvatiti tajanstvenu i neuhvatljivu djevojku koja se nalazi na čelu te škvadre. U 'Alaski' mi to nije bilo zanimljivo (kao ni likovi), ali ovdje funkcionira, i to vrlo dobro.

I radnja i likovi u ovom romanu zanimljivi su, i zabavni. Istraživanje Margoinog nestanka nije nešto što se odvija odveć brzo i što ispunja baš svaku stranicu romana, ali čitav je roman, pa i oni dijelovi - recimo to tako - praznog hoda, ispunjeni su duhovitim i pametnim dijalozima i realističnim opisima uobičajenog života skupine tinejdžera. Svi smo to proživjeli: školske brige, tinejžerske zaljubljenosti, želju da budemo dio popularne škvadre ili želju da baš to ne budemo (iako naši razgovori, vjerujem, nisu bili toliko filozofski nastrojeni kao oni Quentina i njegovih prijatelja).

Roman je podijeljen u tri dijela i svaki se dio odvija različitim tempom. Upoznavanje likova i Quentinova i Margoina pustolovina na početku proletjet će vam brzo pred očima, nakon čega slijedi usporavanje radnje nakon Margoina nestanka. Quentin i njegovi prijatelji polako otkrivaju tragove koje im je Margo ostavila za sobom, brinući istodobno i sve one ostale, svakodnevne školske i društvene brige. Polagano odvijanje radnje nastavlja se kroz čitav drugi dio, sve do kulminacije događaja, nakon čega, zajedno s Quentinom i njegovim prijateljima, ulazimo u svojevrsnu utrku s vremenom do konačnog otkrića misterija zvanog Margo.

Sama Margo mi se od svih likova najmanje svidjela, a iako je ona pokretač radnje u cijeloj priči, zapravo je u toj istoj priči prilično nebitna. Margo je djevojka o kojoj svatko ima određenu sliku, uključujući Quentina, a kako radnja dalje odmiče, vidimo koliko se ta slika (ne)razlikuje od osobe koja čini pravu Margo. Green ovdje izvrsno portretira problem (ne samo tinejdžerske) zaljubljenosti u osobu koju zapravo ne poznajemo (ili ju barem ne poznajemo dovoljno), te smo ju skloni idealizirati i od nje stvoriti nekoga tko zapravo ne postoji.

Posebno mi je bila zanimljiva aluzija na gradove na papiru (ili gradove od papira, kako hoćete, funkcionira i jedno i drugo), s kojima nisam do sada bila upoznata. One revnije od nas ova bi zanimljivost mogla natjerati da i sami pronjuškaju uokolo, ne bi li otkrili nalazi li se možda kakav 'papirni grad' i negdje u našem susjedstvu. Ako ga otkrijete, javite mi. :)

KAO NIKAD U ŽIVOTU, Jane Costello

Izdavač: Znanje, 2015.
[eng. The time of our lives]

Simpatična i zabavna priča o 3 prijateljice - Imogen, Nicoli i Meredith - s dugačkom povijesti ljetovanja u najgorim mogućim smještajima. Site odsjedanja u hotelima bez tekuće vode i sličnim groznim rupama, sve 3 više od svega žele bar jednom otići na odmor kakav zaslužuju. Nakon što Meredith osvoji nagradno putovanje u Barcelonu, sa smještajem u luksuznom hotelu i svim pripadajućim udobnostima, ta bi im se želja mogla i ostvariti. No, iako će ovoga puta, bez sumnje, odmor provesti u luksuzu kojeg su toliko puta priželjkivale, nisu računale na to da postoji još gomila drugih stvari koje mogu poći krivo i odmor iz snova pretvoriti u potencijalnu noćnu moru...

Jane Costello jedna je od meni najdražih autorica chick-lit romana, koji su joj svi odreda zabavni, vrckasti i puni šeprtljavo-simpatičnih likova. Ni ovaj njen roman u tome nije iznimka.

Svaka od 3 prijateljice o čijem ludom odmoru u ovom romanu čitamo je na svoj način, onako zabavno, uvrnuta. Imogen je samohrana majka opsjednuta poslom i time da u svakom trenutku sve drži pod kontrolom, Meredith je neozbiljna trudnica koja više vremena troši na partijanje nego na pripremu na to da će (vrlo skoro!) postati majka, a Nicola je neovisna i odvažna, ali samo u stvarima koje ne uključuju upoznavanje svoje djevojke sa svojim roditeljima.

Unutar njihovih luckastih osobnosti, svaka od njih također krije i neke svoje strahove koji ih sprečavaju da budu potpuno sretne: Imogen još tuguje za svojom bivšom ljubavi i ocem svoje kćeri, iako su prošle godine otkada ga je izgubila; Meredith se boji da neće biti dobra majka jer se ne osjeća povezanom s djetetom koje nosi; a Nicolu muče njeni roditelji koji su njeno priznanje da je lezbijka i njenu vezu s drugom ženom odlučili posve ignorirati i praviti se kao da toga nema.

Imogen je ta kroz čije oči gledamo na čitavu priču i priča se velikim dijelom fokusira upravo na nju. Imogen je također i ta koja će na ovom odmoru upasti u najviše nevolja i koju će pogoditi baš svaka, koliko god nevjerojatna, mini-katastrofa koja se uopće može ovdje dogoditi. 

Način na koji su opisani događaji u ovoj knjizi i sve te male katastrofe u koje likovi neprestano upadaju je vrlo zabavan i ugodan za čitanje. Rečenice odišu sarkastičnim tonom, vrve pametnim dosjetkama i duhovitim opaskama. Obilje humora u ovoj knjizi, smiješne i nepredvidive situacije koje autorica tako vješto opisuje, tjeraju vas da se neprestano hihoćete, a često i da prasnete u grohotan smijeh.

Cijela je ova knjiga u biti jedna luda zabava, opuštajući odmor i prava uživancija za čitanje. Ima tu i ozbiljnih dijelova, puno romantike, osjećajnih trenutaka, pa čak i napetih potjera u maniri akcijskih filmova, ali možda je najvažnija stvar koja ovu knjigu čini laganim, zabavnim i opuštajućim štivom ta da znamo (jer je to jedno od obilježja ovog žanra) da će se sve na kraju dobro završiti.

Uzmite ovu knjigu u pauzi između dva krimića, kao zdravu dozu smijeha ili kao razbibrigu nakon napornog dana: ona će vas natjerati da zaboravite na sve svoje probleme, barem nakratko, i garantirano će vam popraviti raspoloženje - baš kao da ste i sami, poput Imogen, Nicole i Meredith, otišli na zasluženi odmor.