DJEVOJKA U VLAKU, Paula Hawkins

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.

[eng. A girl on the train]

Ja isto putujem vlakom i baš kao Rachel znam se zagledati u daljinu, u kuće kojima još ne gori svjetlo, u dvorišta u kojima vlada tišina i rosa je netaknuta.

Rachel pak vidi život. Vidi ljude, vidi ih kako piju kavu na terasama svojih kuća, ili kako doručkuju. Iskreno, ona samo gleda kroz prozor da vidi kuću gdje je prije živjela i da vidi jedan mladi par, njihovu idilu, zamišlja kako provode dane i vjeruje da je sve savršeno. Sve dok tama ne proguta svjetlo i tu savršenu idilu.

Zar vam trebam pričati o radnji? Zar još niste zakoračili u ovaj krimić? Zar ste živjeli ispod kamena?

U 'Djevojci u vlaku' pratimo Rachel, koja je izgubila sve: muža, svoj dom, posao; postala je alkoholičarka, vozila se vlakom jer je to voljela i da se pravi da ide na posao da joj cimerica ne sazna pravu istinu.

U vlaku, kroz prozor gleda svoju kuću, svoj život koji je mogla imati sa Tomom, njenim bivšim mužem, koji se ponovno oženio za ženu po imenu Anna. Također prati mladi bračni par - Megan i Scotta. Oni su njoj pojam savršenstva, dvoje savršenih ljudi koji sigurno žive savršeno.

Anna je kućanica, po cijeli dan pazi na svoje i Tomovo dijete. Voli taj svoj život, taj kutak smijeha i ljubavi. Njen život je jednostavno savršen. Barem to ona misli.

Megan ne voli svoj život. U glavi joj se kovitlaju crne misli. Voli Scotta, ali nije uvijek sigurna u to. Ima tajne, Scott je posesivan, ona vara i ona nestane.

Rachel se nekako uplete u taj nestanak. Vidjela je nešto što nitko ne zna, na dan nestanka je bila u svojoj staroj ulici, ali bila je previše pijana da se nečega sjeti. Ali zna da njeno sjećanje bi moglo sve otplesti ili pak još više zaplesti.

Ova knjiga je zaslužila naziv krimić godine. Započinje sporo, ali nakon što Megan nestane radnja ubrza, teško je knjigu odložiti.

U knjizi pratimo Rachel, Annu i Megan. Saznajemo kako savršenstvo ne postoji, i kako svaka obitelj ima tajne, kako svaki zid sadrži sjećanje na nešto iskrivljeno. Pratimo te krivulje, spajamo ih u cjelinu, i zajedno sa Rachel tražimo Megan.

Roman me podsjetio na knjigu 'Nestala' od Gillian Flynn. Likovi su problematični, stalno u potrazi za nekim iskupljenjem. To je sve likove oživilo i to mi se svidjelo. Paula Hawkins zna napisati dobar krimić i to se vidi. Radila je na njemu, plela mreže, spajala ih i odvajala te napravila rasplet koji nitko ne očekuje. Toplo preporučam svima, a ja znam da što god Paula napiše ja ću sigurno pročitati.

[Josip Labaš]

ŽAR U PEPELU, Sabaa Tahir

Izdavač: Lumen, 2016.

1. knjiga istoimenog serijala
[eng. An Ember in the Ashes]

Kad započinjem čitati neki novi serijal, uvijek se nadam da će me totalno oduševiti, kao što su to svojedobno učinile 'Igre gladi', 'Harry Potter', 'Gospodar prstenova', i još mnogi, mnogi drugi. Nažalost, većina serijala ne uspije me dovesti do razine oduševljenja  kakvu sam iskusila s navedenim knjigama, većina im ne dođe ni blizu. Ali nekima to uspije, i neki se uspiju ugurati u tu grupu 'odabranih', meni naprosto fenomenalnih, serijala. 'Žar u pepelu' jedna je od takvih knjiga.

Roman govori o dvoje ljudi koje potječu iz razlitičih društvenih klasa, ali oboje imaju istu žudnju - da, živeći u okrutnom svijetu nemilosrdnih ratnika, koji zatire svaku osobnu slobodu  i sve želje svojih stanovnika, budu slobodni. Njihova imena su Elias i Laia, a njihova zajednička žudnja igrom okolnosti uspije ih dovesti na isti put, na kojem će njih dvoje slijediti isti cilj.

Laiaina priča započinje najgorim danom u njenom životu, u kojem se na njenom kućnom pragu pojavi vojnička racija, na čelu s krabuljom - jednim od najbolje obučenih i iznimno okrutnih članova carske vojske, koji ubije Laiainu baku i djeda, a njezina brata Darina odvede u zatvor, iz kojeg je jedini izlaz, za većinu zatvorenika, ravno na stratište. Odlučna da spasi svog brata prije no što bude prekasno, Laia se pridružuje pobunjenicima, koji u zamjenu za to da joj pomognu od nje traže da izvrši iznimno opasan zadatak, na kojem bi je samo jedan pogrešan korak mogao odvesti ravno u smrt.

Elias je mladić koji se nalazi na suprotnom kraju društvene ljestvice u odnosu na Laiau - on je mladi vojnik na obuci za krabulju. U vojnu školu u kojoj se nalazi dospio je kao dječak, nakon što su ga silom odvukli od obitelji Nomada koja ga je bila usvojila našavši ga kao bebu, ostavljenog u pustinji da umre. Elias mrzi i školu i krabulje i sve što oni predstavljaju i upravo se bio spremao dezertirati, kad su ga, uz još troje kandidata, odabrali da sudjeluje u kušnjama - ispitima snage, hrabrosti i odanosti, čiji će pobjednik postati novi car. Uhvaćen između želje da ode i proročanstva koje mu je proreklo da će biti istinski slobodan jedino ako prođe kroz kušnje, Elias odluči ostati i pokušati svoj put do slobode naći na drugi način.

Negdje u cijelom tom kaosu Laia i Elias ukrstit će svoje puteve, još ne znajući da ih oni oboje vode k istom cilju. Međutim, taj cilj je jako daleko, a pred njim leže brojne prepreke koje će tek trebati prijeći - i preživjeti ih.

Čim mi je došla u ruke, htjela sam se odmah baciti na čitanje ove knjige. Nažalost, brojne obveze i druge stvari spriječile su me u tome da joj posvetim svo vrijeme koje zaslužuje, tako da je morala malo dulje čekati. No, nakon što sam je se konačno primila, nisam je ispustila iz ruku sve dok je nisam pročitala do kraja. Nadam se da će prijevod nastavka brzo doći, jer - želim još!

Ova je knjiga naprosto sjajna. Divno je pisana, priča je maštovita, originalna i jedna je od onih koje vas u potpunosti zarobe i ne puštaju, čak ni nakon što ste ju pročitali. Ovo je knjiga kojoj ću se sasvim sigurno vraćati, jedna od onih koju možete pročitati i po stotinu puta, a da vam nikada ne dosadi.

Smještena u nemilosrdni distopijski svijet, ova priča u jednakoj mjeri pokazuje svu surovost i okrutnost tog svijeta, ali istodobno i svu ljepotu i suosjećanje stanovnika tog svijeta. U ovoj priči isprepliću se magija svojstvena najljepšim romanima fantastičnog žanra, napetost i uzbuđenje kakve možemo naći u najnapetijim pustolovnim avanturama i okrutnost i surovost još strašnija no što smo je doživjeli u 'Igrama gladi'. Svi ti magični sastojci čine ovu knjigu jednom sasvim posebnom poslasticom, koja će zarobiti svakog čitatelja, neovisno o njegovoj sklonosti distopijama.

Priču naizmjence pričaju Laia i Elias, a u njoj se neprestano događaju novi obrati i izviru uvijek nova iznenađenja. Ima puno događanja, puno osebujnih i posebnih likova koji će vam, bili oni dobri ili loši, zarobiti srce. Sviđa mi se što ovo nije onaj klasični YA distopijski roman, u kojem okosnicu radnje čini ljubavna priča dvaju glavnih protagonista - ovdje Laia i Elias doista čine okosnicu radnje, ali svaki individualno, što ih čini jednim od najsnažnijih i najbolje okarakteriziranih likova o kojima sam ikada imala prilike čitati. Ima i ovdje, dakako, i nekih naznaka ljubavne priče, ali ona nije ovdje tek toliko da sama sebi bude svrha, već se sjajno uklapa u samu radnju.

Što više reći? Svakako pročitajte ovu knjigu, ako već niste. Mislim da ovaj serijal itekako ima potencijala da bude sljedeći svjetski megahit, onakav megahit kakav su svojedobno bili Harry i Katniss. I o Laiai i Eliasu će se još dugo pričati, sigurna sam u to. Nemojte, dakle, propustiti vidjeti kako je sve počelo. Ja sam oduševljena. Oduševite se i vi ;)

PEPELJUGE, Kristina Ohlsson

Izdavač: Naklada Ljevak, 2015.

1. knjiga u serijalu o Alexu Rechtu i Fredriki Bergman
[šved. Askungar]

Ova napeta i uzbudljiva knjiga govori o mračnoj temi koja nije za svakoga, a radi se o zločinima nad djecom i policijskoj istrazi cilj koje je da počinitelje tih zločina dovedu pred lice pravde.

Slučaj započinje nestankom jedne djevojčice iz vlaka, koji se dogodio dok je vlak stajao na kratkoj usputnoj stanici na svom putu prema Stockholmu. Dok je djevojčičina majka vani obavljala kratak poziv, djevojčica je netragom nestala iz vagona u kojem je do tada bila spavala, a apsolutno nitko od ostalih putnika ništa nije vidio. Slučaj nestalog djeteta preuzima tim policajaca vođenih Alexom Rechtom, a ono što je počelo kao obični slučaj odlutalog djeteta uskoro će se pretvoriti u zamršenu noćnu moru i lov na vrlo inteligentnog i pažljivog zločinca, koji za sobom ne ostavlja baš nikakve tragove.

Od prve do zadnje stranice, ovaj je roman iznimno napet i uzbudljiv, a ta napetost, stranicu za stranicom, samo sve više raste. Slučaj o kojem se radi veoma je zamršen i u njemu se štošta isprepliće, i potpuno je nemoguće predvidjeti kako će se radnja dalje odvijati. Naprosto sam proletjela kroz čitavih 400-tinjak stranica ovog romana, jer teško ga je ostaviti sa strane prije nego što doznaš što se dogodilo i što će se još dogoditi.

Tema slučaja kojim se ovaj roman bavi, kao što sam spomenula na početku, neće baš biti pogodna za svakoga, budući da se radi o zločinima nad djecom - najnevinijim i najbespomoćnijim žrtvama. Dio ovog romana progovara i o nečemu što je kod nas, a i u okolnoj Europi, trenutno također (nažalost) aktualno, a to je pitanje pobačaja i nečijeg neslaganja s tuđim pravom na isti. Ohlsson u svojoj knjizi pruža pogled na jednu inačicu onoga što se dogodi kada si netko uzme za pravo nekome drugome biti i sudac i krvnik, samo zato što se s tom osobom ne slaže u jednom određenom pitanju i ne poštuje pravo te osobe da o svom tijelu i svojim postupcima odlučuje onako kako ona želi.

Likovi ovog romana vrlo su zanimljivi i dosta su dobro okarakterizirani. Tu, prije svega, mislim na policijski tim istražitelja, čiji mi se pojedini članovi na početku nisu baš sviđali, ali sam ih na kraju baš sve zavoljela. Spomenuti su likovi i pomalo netipični, pogotovo Fredrika Bergman, koja, za razliku od drugih protagonista ovakvih romana, pomalo mrzi svoj posao i traži izlaz iz njega. Alex, glavni istražitelj, i njegov kolega, Peter, obojica smatraju da Fredrika nema 'ono nešto' što bi ju učinilo dobrom policajkom, temeljeći svoj sud uglavnom na tome što ona nije prošla čitavu policijsku karijeru, već je ovamo došla iz civilne službe. I sama se Fredrika tako već u startu osjeća pomalo izoliranom i izdvojenom, kao da se ne uklapa u ekipu, no to se, kako slučaj napreduje i kako sve više surađuje s dvojicom kolega, malo-pomalo mijenja. Mislim da nam ova knjiga iz navedenog sjajno pokazuje koliko promašeno može biti procjenjivanje nekoga samo kroz površne činjenice koje o toj osobi znamo.

Jedini lik kod kojeg bih voljela da je karakterizacija možda malo dublja je počinitelj za kojim se traga. Njegovi motivi jesu naposlijetku i navedeni i objašnjeni, ali nešto mi je tu nedostajalo, možda samo malo razrađenija osobnost, malo više koncentracije cijele priče na njega samog. Samo je još jedna sitnica koja mi se nije baš svidjela, prvenstveno zato jer ju smatram nepotrebnom, a to je uloga američkog specijalista za profiliranje u razradi slučaja. Jasno mi je da je u tom određenom trenutku u kojem se on pojavio bilo potrebno nešto, neki dodatni 'push', da malo pogura radnju i usmjeri istragu u pravom smjeru, ali mislim da je način na koji je to napravljeno - ulaskom navedenog američkog stručnjaka u priču, čija je jedina uloga bila da posloži sve činjenice pred istražitelje i kaže im što je u njima što (što je nešto bi ionako i oni sami zaključili) potpuno bespotrebno. Nekako se time samo dobio dojam da 'jadni, mali švedski policajci' ništa ne mogu sami shvatiti bez da im to 'napredni američki superstručnjak' ne nacrta. Ali, kažem, to je samo sitna sitnica koja nije ni bogzna kako bitna u cijeloj priči, pa joj u globalu ni ne smeta.

Da rezimiram sve ovo što sam do sada napisala, ova je knjiga jedan sjajan, zanimljiv i iznimno napet triler, koji se čita, kako bi se reklo, 'u jednom dahu'. Bilo je uzbudljivo slijediti Alexa, Fredriku i Petera u njihovoj potrazi za odgovorima, pratiti puteve istražitelja, žrtava, počinitelja i svih drugih likova manje ili više povezanih sa središnjim slučajem i uočavati kako se ti putevi sijeku, približavaju, udaljavaju, prelaze jedan preko drugog ili se tek povremeno susreću. Ukoliko volite krimiće, trilere i miješavine ovih dvaju žanrova, svakako preporučam. Ovaj vas roman neće nimalo razočarati.

ZLATNI SIN, Pierce Brown

Izdavač: Profil, 2016.

2. knjiga trilogije 'Crveni ustanak'
[eng. Golden son]

Odmah na početku vam moram reći da, ako niste prethodno pročitali prvi roman ovog serijala - 'Crveni ustanak', bit će vam teško pratiti radnju u ovom romanu. Stoga krenite redom, isplati se. :)

U svojoj recenziji romana 'Crveni ustanak' napisala sam da me iznenadio time što nije baš bio ono što sam očekivala od distopijskog SF-a čija se radnja odvija na Marsu, u smislu da mi je većim dijelom više nalikovao na povijesni i/ili viteški roman u kojem se glavnina radnje vrti oko pokušaja osvajanja utvrda i bitke za premoć. Naravno, to iznenađenje nije bilo negativno, dapače, roman mi je bio vrlo zanimljiv, originalan i zaista mi se svidio. No, pročitavši nastavak, otkrila sam da je prvi roman bio tek uvod u, da tako kažem, 'pravu stvar'.

'Zlatni sin' znatno se razlikuje od svog prethodnika i prikazuje ovaj serijal u svoj punini i sjaju žanra u kojem se nalazi. Bitke za premoć između različitih kuća 'zlatnih' još bjesne, ali su se premjestile u beskraj svemira i umjesto na način 'čovjek protiv čovjeka', sada se vode pomoću nadmoćnih tehnologija i svemirskih letjelica. 

Darrow je još dosljedan svojoj misiji da učini svijet boljim, bez podjela na boje, a kako svoj plan - korak po korak - provodi u djelo, vladajuće kuće okreću se jedna protiv druge, moćnici se uzdižu i potom padaju, bitke se gube i dobivaju, a kaos se širi posvuda. Da bi postigao svoj cilj, Darrow će morati pristati na mnoge žrtve i vjerovati samo svojim prijateljima, a u cijeloj toj pomutnji i bici za prevlast, teško je ponekad uopće odrediti tko ti prijatelji jesu. Kao i u svakom ratu, ne postoji crno i bijelo, i Darrow shvaća da nisu samo crveni oni za koje se bori, nego i zlatni, i sve druge boje.

Iako drugačiji, nastavak ovog serijala jednako je dobar kao njegov prvi dio. Jednako je originalan i maštovit, jednako surov - ovo posljednje možda čak i više od prethodnika. Roman se direktno nastavlja na prvi dio, iako s malim vremenskim odmakom, a odmah na početku Darrow shvaća da cijeli taj put koji je prošao kako bi postao jedan od zlatnih nije bio ništa drugo do tek prva postaja na njegovom putu da se potpuno infiltrira u to društvo. Jer, kod zlatnih vlada neprestana potreba za dokazivanjem, za stjecanjem još moći i utjecaja, i samo jedna greška je dovoljna da sva prijašnja postignuća nestanu u trenu kao da nikada nisu ni bila postignuta.

Rastrgan između osjećaja dužnosti prema svojoj pokojnoj ženi Eo, kao i prema svome potlačenome narodu crvenih i osjećaja bliskosti i odanosti zlatnim prijateljima koje je stekao na Institutu, Darrowu je ponekad teško ostati fokusiran na svoj cilj i skrivati svoju pravu prirodu. Bivajući među njima, on shvaća da nisu svi zlatni utjelovljenje onoga što je cijeli život mrzio - rase tlačitelja i oholih vladara koje sve druge rase moraju smatrati bogovima i služiti im. Među tim zlatnima, on pronalazi i odane prijatelje za cijeli život, prijatelje koji će ga slijediti kamo god pošao, pa čak i u smrt.

Među svim tim likovima, ima, dakako i onih koji su mi se manje svidjeli i onih koji su me se baš osobito dojmili. Darrow, kao glavni lik, najjača je figura ove priče, njena centralna ličnost koja potiče radnju i ostaje njenom okosnicom, i kao takav, iznimno je dobro okarakteriziran i sjajno nosi radnju. I svi su ostali likovi doista zanimljivi, osebujni svatko na svoj način, a među njima najviše su mi se svidjeli Huje, Ragnar i Lorn, jer su neuobičajeni i iskaču iz kalupa svojih rasa.

Ono što je posebno dobro opisano u ovom romanu, unatoč tome što mi je to bila i jedna od najzamornijih stvari za čitanje, je rat. Rat je ovdje opisan u svoj svojoj ružnoći i, katkad, bezumlju, kao sredstvo za postizanje cilja koji gotovo nikad nije cilj onih koji se bore, već uvijek nekog častohlepnog ili slavohlepnog vođe, dovoljno karizmatičnog ili dovoljno strašnog da natjera ljude da ga slijede. Iako prikazuje surovost ratovanja, ovaj se roman pritom ne služi pretjerano naturalističkim opisima i ne zadržava se predugo na samim opisima bitaka, iako ih, doduše, ima možda malo više za moj ukus nego što je potrebno. Ali doista je sjajno opisan taj moderni rat, koji se i u našem, običnom svijetu, u današnje doba vodi: nema više sudaranja golemih vojski i borbi prsa o prsa, tu je ulogu preuzela tehnologija. Ne moramo se više osvrtati oko sebe u strahu od nekog ubojice, smrt nas može pogoditi bilo kada i bilo gdje, nenajavljeno i posve iznenada.

"Rat je kaos. Uvijek je bio. Ali od tehnologije je još gori. Ona mijenja strah. Na Institutu sam se bojao ljudi. Bojao sam se što bi mi mogli učiniti Titus i Šakal. Tamo vidiš smrt kada dolazi i barem se možeš boriti protiv nje. Ovdje nemaš taj luksuz. U modernom ratu bojiš se zraka, sjena, tišine. Smrt će doći, a nećeš je ni vidjeti."

'Zlatni sin' izabran je za najbolji SF roman 2015. godine prema izboru korisnika Goodreadsa. Je li doista toliko dobar? Teško je reći, jer zaista jest dobar, ali je li baš najbolji? Ostavljam vam da o tome prosudite sami.

JEGULJA, Vlatka Planina

Izdavač: Naklada Bošković, 2016.

S obzirom na relativno škrtu ponudu domaće fantastike, razveseli me svaki novi naslov koji ugledam, a čija priča mi djeluje zanimljivo. Ova konkretna priča bajkovita je i maštovita, a moram spomenuti i to da su njena naslovnica i sam izgled i dizajn stranica zaista predivni i jednostavno pozivaju na čitanje.

Priča, tj. bajka, počinje u šarmantnom gradiću Kingsvilleu, u kojem živi jedna djevojčica vještica - Alice. Gradić je od sela s druge strane odvojen neprohodnom i zlokobnom šumom, u koju se nitko ne usudi zalaziti, sve dok jednog dana iz nje ne izađe jedan dječak. Alice odluči pomoći dječaku da se vrati u svoje selo, a, jednom kada tamo dospiju, i sama se u njega zaljubi i ondje ostane.

Generacije idu, magija poneku od njih i preskoči, i uskoro se nađemo u društvu Kire, Aliceine unuke. Kao i njenu baku prije toliko vremena, i Kiru će okolnosti - i namjera da pomogne jednom dječaku - navesti da pođe na put preko šume, ali ovaj put na drugu stranu - natrag u Kingsville. No, kako magija nije uvijek pouzdana, pogotovo ako je se ne koristi točno onako kako treba, putevi kojima vodi mogu se nenadano produžiti ili malo izmijeniti... a na Kiri će ostati da unatoč svim poteškoćama, na kraju ipak pronađe svoj cilj.

Ova bajkovita priča originalna je i vrlo zanimljiva i predstavlja nam pregršt šarmantnih likova i jedan prelijepi bajkoviti svijet. Podsjetila me baš na one stare bajke, na Andersena, na Puškina, braću Grimm - ima tu neku osobitu bajkovitost i dozu tajnovitosti koju njihove najpoznatije bajke također sadrže.

Unatoč tome što mi neki dijelovi priče nisu bili baš najjasniji, primjerice, povezanost Gavrana i Kire i ta njihova ljubavna priča kojoj se baš i ne vide stvarni korijeni; te premda bih voljela da su neki događaji, neki likovi i veze među njima malo razrađenije, priča mi se u svojoj suštini doista svidjela. Ima ono nešto, nešto magično, što drži čitateljevu pozornost i zanimaciju konstantnom, bez obzira na sve.

Lakom i brzom čitanju pogoduje i to što ova knjiga nije dugačka i što je, kao što sam već spomenula, predivnog dizajna - od naslovnice, preko naziva poglavlja, fonta, ilustracija na rubovima stranica... I njen izgled i njen sadržaj čine ju neodoljivo bajkovitom.

Lijepo je znati da imamo domaće autore sposobne napisati dobar fantasy roman, kojih se na domaćem tržištu u zadnje vrijeme pojavljuje sve više. Sjajno! Samo neka se taj trend nastavi i dalje. Ova je knjiga sama po sebi već jedna zaokružena cjelina, ali ona je također i početak trilogije. Veselim se čitanju nastavaka, jer me neizmjerno zanima kamo će ova priča krenuti. A jednako se veselim i čitanju svih budućih domaćih fantastičnih romana. Očito je da je tu puno potencijala, samo ga treba ostvariti.

NEPREŽALJENA MOLLY MARX, Sally Koslow

Izdavač: Algoritam, 2015.

[eng. The late, lamented Molly Marx]

Zanimljivo postavljena priča o životu jedne žene iz perspektive te iste žene, ali nakon njene smrti.

Molly Marx umrla je u nesreći pri vožnji biciklom. Ubojstvo, nesretan slučaj ili pak samoubojstvo? To je na istražitelju Hicksu da utvrdi. Sama Molly ne sjeća se baš detalja tog dana svog života (svoje smrti?), ali zato budno prati živote svih ostalih ljudi u njenom životu, želeći vidjeti kako će nastaviti bez nje. Tu je, prije svih, njena obožavana kći Annabel, njen prevarantski suprug Barry, njen ljubavnik Luke, njena najbolja prijateljica Brie; a tu su i njeni roditelji, njena pomalo luda sestra Lucy, njena svekrva-iz-pakla Kitty, i još mnogi drugi. Prateći njihove živote, Molly se prisjeća i vlastitog, a ne može se i ne zapitati: je li stvarno netko od ovih ljudi ujedno i njen ubojica?

Na prvi pogled na ovu knjigu, očekivala sam chick-lit, a ne baš istragu ubojstva. No ova istraga ubojstva ipak nije baš tipična - pratimo ju iz perspektive pokojnice, a k tome je i nevjerojatno duhovita. Krimi-chick-lit? Zašto ne?

Način na koji Molly priča o svom životu zabavan je i duhovit, a sama se Molly prema svom životu često odnosi autoironično, ili s dobrom dozom sarkazma. Zanimljivo je vidjeti kako se u jednu sliku uklapa toliko različitih ljudi, koji zapravo nikada ne bi bili unutar istog okvira bez Molly - ona je ono što ih sve povezuje.

Likovi su raznoliki i zanimljivi, i u svakom je od njih moguće pronaći neku osobinu koja će vam se svidjeti - čak i u ženskaru Barryu. Naravno, neki su i antipatični (Stephanie!), neki više, neki manje, ali o svima je njima jednako zabavno čitati. Najviše mi se svidjela Brie i Mollyna sestra Lucy, dok mi se sama Molly većinom svidjela, ali njena povremena neodlučnost i nesposobnost da djeluje i učini ono što je odlučila da će učiniti su me također znali i iživcirati.

Priča je također zanimljiva. Nije ispričana kronološki, već je ispresijecana raznoraznim događajima iz bliže i dalje Mollyne prošlosti, što ju ujedno čini i nekako dinamičnijom. Jedini dio priče koji me malo razočarao bio je kraj (koji vam, bez brige, ne mislim otkriti), jer je način na koji je priča završila ispao nekako blag i, zapravo, bez nekog značajnog događaja. Otprilike kao da je priča tekla prema određenoj očekivanoj kulminaciji, ali je na kraju ta kulminacija izostala. No moram reći da kraj svejedno ima smisla, samo bih voljela da je mrvicu drugačiji.

Ako volite chick-lit, a htjeli bi probati nešto novo iz tog žanra, isprobajte Mollynu priču o njenoj vlastitoj smrti. Zabavit će vas i nasmijati, a ima tu i detektivskog posla za odraditi, ako vas to veseli. (Usput, nije lako pogoditi što se desilo - ja nisam uspjela. Možda vi budete bolji u tome.) ;)

UZGOJ I NJEGA TRNOVITIH RUŽA, Margaret Dilloway

Izdavač: Mozaik Knjiga, 2015.

[eng. The care and handling of roses with thorns]

Gal Garner dugi se niz godina bori s bolešću bubrega, zbog koje svaki drugi dan provodi u bolnici na dijalizi. Gal je povučena i ne osobito druželjubiva, a ono što joj život čini ljepšim je briga za njene ruže i pokušaji da uzgoji novu vrstu i s njom pobijedi na okružnom sajmu.

Kad se jednog dana, u školi u kojoj Gal predaje biologiju, pojavi Galina nećakinja Riley, Gal će, iako to u tom prvom momentu ne shvaća, na skrb dobiti još jednu, prilično trnovitu, ružu - onu u ljudskom tinejdžerskom obliku. Gal i Riley zajedno će se morati probiti kroz trnje međusobnog odnosa, kao i odnosa s Rileynom majkom, a ono što će njih dvije na kraju uzgojiti i odnjegovati, moglo bi zasjeniti i najljepšu ružu Galinog ružičnjaka.

Naslov 'Uzgoj i njega trnovitih ruža', iako ruže doista zauzimaju dobar dio romana, ovdje se više koristi u prenesenom značenju i odnosi se na brigu i njegu međuljudskih, posebno obiteljskih, odnosa, koji često znaju biti puno trnovitiji od samih ruža.

Ovu priču okarakterizirala bih kao obiteljsku dramu, koja seže duboko u svijest vlastitih likova i propituje prirodu njihovih međusobnih odnosa. Isprva sam mislila da je Riley trnovita ruža koju će Galina skrb pretvoriti u predivan cvijet, ali zapravo, mislim da je Rileyn utjecaj na Gal jednako snažan. Obje trebaju nekoga da se za njih brine i da im bude podrška, u biti nekoga tko će jednostavno samo biti uz njih kada im je to potrebno, iako niti jedna od njih to nikada ne bi priznala. Obje se služe 'trnjem' kako bi odbile druge da im se previše približe, a osobu koja će na koncu ipak do njih doprijeti one pronalaze jedna u drugoj.

Unatoč svojoj gunđavosti i čangrizavosti, svidjela mi se Gal, a na svo to gunđanje zapravo ima pravo, s obzirom na to kroz što je sve morala proći zbog svoje bolesti. Mukotrpan je to i neizvjestan život, u kojem ne znaš zapravo hoćeš li ikada ozdraviti. Jedina ti je šansa transplantacija, do koje možeš doći jedino mučnim čekanjem da se pomakneš za koje mjesto na vječno dugoj listi kandidata, a čak i kada dođe do toga, uvijek postoji ona sablasna šansa da tvoje tijelo odbaci novi organ. Galina te priča, u tom smislu, natjera da pomisliš koliko je takvih ljudi na tim listama, koji žive svoje živote u stalnoj neizvjesnosti i opasnosti od nenadanog približavanja smrti.

Riley je, s druge strane, usamljena tinejdžerica za koju njena majka, zbog prirode svog posla, rijetko kada ima vremena, a nedostatak vremena i pažnje koje joj posvećuje nastoji nadoknaditi skupim darovima. Kao i svi tinejdžeri, i Riley je buntovna, ponekad nerazumna, ponekad pretjerano povučena u sebe, a ponekad previše sklona rizicima. No Riley je također draga, brižna i želi pomoći Gal, iako to često radi tako da učini upravo suprotno.

Ruže su također bitan dio ovog romana, budući da su one praktički okosnica Galinog života. Nekima će opisi pravilnog uzgoja ruža i brige za njih biti nezanimljivi, ukoliko je to tema kojoj niste baš nimalo skloni, ali, s moje strane, kao nekoga tko nije pretjerano zainteresiran za vrtlarstvo općenito, mogu reći da meni to u ovoj knjizi nije smetalo, dapače, bilo je i prilično zanimljivo.

Što se tiče same radnje, ne događa se baš puno toga, i sporo se odvija. Nema baš ni nekih iznenađenja niti obrata, sve nekako mirno teče u jednom smjeru, bez nepredvidivih brzaca i oštrih zaokreta. Ovo je jedna staložena, mirna priča o obiteljskim i osobnim dramama koje se odvijaju tiho, ne vrište, i ugodna je za čitanje. Ne mogu reći da me sad nešto posebno oduševila, ali svidjela mi se.