SRCE SVEGA IZGUBLJENOG, Tad Williams

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.

[eng. The heart of what was lost]

U svijetu fantastike, mnogo je sjajnih pisaca i njihovih jednako sjajnih književnih djela. Lako se zaljubiti u epske fantastične sage, predivno je stalno otkrivati nove pisce i nove svjetove, a još je ljepše vraćati se onima u koje ste se još davnih dana zaljubili. U tom moru fantastike, naići ćete na razna imena, koja će vas u raznim mjerama oduševiti, ali neka će od tih imena zauvijek ostati, da tako kažem, 'the imena' (ili Imena s velikim I, kako bi ih možda nazvao Joe Abercrombie u nekom od svojih romana), pisci čija djela čine same stupove fantasy žanra. Tad Williams jedan je od njih.

30 je godina prošlo otkako je izašao roman 'Prijestolje od zmajokosti', prvi dio epskog fantastičnog serijala 'Sjećanje, tuga i trn', u kojem je nas je Tad Williams upoznao sa svijetom Osten Arda. Sam je serijal (neočekivano) postao bestseler, i jedan od najznačajnijih fantastičnih serijala uopće, koji će kasnije inspirirati mnoge druge pisce i postaviti temelje za mnoge druge fantastične svjetove. I sam je G.R.R. Martin u nekoliko navrata istaknuo kako mu je upravo ovaj serijal poslužio kao inspiracija za njegovu 'Pjesmu leda i vatre'.

Kada bih vam pokušala prepričati o čemu se radi u 'Sjećanju, tuzi i trnu', ova bi se recenzija i sama pretvorila u epski dugačak tekst, a ujedno bih vam i spojlala sam serijal. Sve što trebate znati jest to da je 'Sjećanje, tuga i trn' serijal čija radnja prethodi 'Srcu svega izgubljenog', a samo 'Srce svega izgubljenog' zapravo predstavlja roman-most između ovog, i serijala 'Posljednji kralj Osten Arda', prvi dio kojeg će izaći negdje na proljeće iduće godine.

E sad, ako se pitate možete li pročitati ovaj roman bez da ste pročitali 'Sjećanje, tugu i trn', odgovor je - da. Tad Williams ovdje će vas u dovoljnoj mjeri upoznati sa samim svijetom Osten Arda, nabaciti koji hint na neke od bitnih prijašnjih događaja i likova koji su u tim događajima sudjelovali, ali sama priča ne oslanja se u tolikoj mjeri na prethodne događaje, već stoji sama za sebe. Ovaj roman dobar je uvod u svijet Osten Arda za one čitatelje koji se ovaj svijet tek spremaju upoznati, dok je, za one koji su ovaj svijet već prije posjetili, on sjajna prilika za povratak u taj svijet, kao i priprema za ono što tek dolazi u 'Posljednjem kralju Osten Arda'.

Radnja romana ispričana je iz četiri gledišta, odnosno kroz četiri različita lika: vojvode Isgrimnura (jednog od likova koje smo već upoznali u prvom serijalu), koji je odlučan u svojoj namjeri da istrijebi Norne jednom zauvijek, zatim Porta, vojnika u Isgrimnurovoj vojsci, te Viyekija i Yaarike, koji su oboje Norni. [Mala digresija: Norni su u prvom serijalu bili vjerni podanici zlog kralja koji je naumio uništiti ljudski rod, što ih i same čini, jel', zlima. Zato je tu Isgrimnurova žarka želja za istrijebljenjem Norna.] Isgrimnurova vojska s jedne strane, Norni s druge, sve vodi prema epskoj bitci obavijenoj magijom, u kojoj bi obje zaraćene strane mogle biti uništene.

Ono što postoji u ovom romanu, a u što nismo imali uvida u 'Sjećanju, tuzi i trnu', je bolje razumijevanje Norna i prilika da upoznamo njih i njihovu kulturu direktno iz njihove točke gledišta. U 'Sjećanju, tuzi i trnu' Norni su predstavljali antagoniste priče, a sve što smo o njima doznavali, doznavali smo posredno, preko Sitha. [Mala digresija: Sithi su praktički sestrinska rasa Norna, nešto poput Sitha i Jedija iz Ratova zvijezda, ajmo reći.] Za one koji su čitali 'Sjećanje, tugu i trn', bolje upoznavanje Norna dodat će još jednu dimenziju čitavom svijetu Osten Arda koji su već upoznali.

Svojim pisanjem Tad Williams gradi originalne, fantastične i maštovite svjetove i priča nezaboravne epske priče. U tim pričama, bitke, osvete i nasilje vješto su izbalansirane s humorom, intrigama, magijom i epskim avanturama. Williamsova priča ponekad je topla, ponekad zalazi u mračna razdoblja, ponekad se bavi junacima, ponekad zlikovcima. Posebnost Williamsovog pisanja je u njegovoj vještini da dodaje sloj po sloj kompleksnosti i veće dubine u priču koja se na početku čini prilično crno-bijelom. Vještina je to koju nemaju mnogi, a koju samo najbolji, poput Tolkiena, Martina i Abercrombieja, mogu iskoristiti tako da stvore nešto neponovljivo, originalno i očaravajuće; nešto ćemu će se generacije za generacijama čitatelja uvijek rado vraćati.

Bez obzira jeste li ili niste pročitali 'Sjećanje, tugu i trn', ako ste ljubitelj fantastike, ovaj roman smatrajte obaveznom literaturom. A nakon njega (ili prije, kako vam je draže), obavezno pročitajte i 'Sjećanje', i pridružite mi se u nestrpljivom iščekivanju 'Posljednjeg kralja Osten Arda'. Bit će to još jedna posebna epska avantura. Jedva čekam!

____________________________

Knjigu možeš kupiti ovdje: http://bit.ly/2CL6fmm

DOM, Harlan Coben

Izdavač: Znanje, 2018.

11. roman u serijalu o Myronu Bolitaru

[eng. Home]

Na mojoj top listi najboljih pisaca trilera Harlan Coben nalazi se pri samom vrhu. Triler je u svakom smislu riječi njegov žanr, a iako se kod žanrovskih pisaca često zna dogoditi zamor u smislu nedostatka inspiracije ili pisanja već viđenog, Coben s tim nema nikakvih problema: poneki su mu romani možda tematski slični, ali svaki je za sebe jedno neponovljivo čitalačko iskustvo - i svaki je odličan!

Do sada smo u hrvatskom prijevodu imali prilike čitati popriličan broj Cobenovih stand-alone romana, a 'Dom' je prvi prevedeni roman iz njegovog serijala o bivšem sportskom menadžeru, a sada detektivu, Myronu Bolitaru i njegovom prijatelju Winu, koji zajedno čine fantastičan istražiteljski duo. Kad kažem prvi prevedeni, mislim to doslovno, jer što se tiče samog serijala, ovaj je roman zapravo posljednji u serijalu - i to jedanaesti po redu. Ako pratite moje recenzije, onda već znate da imam problem s čitanjem serijala u nasumičnom redoslijedu, bez obzira na činjenicu da se romani iz serijala mogu čitati bez poznavanja radnje iz onih prethodnih. Tako je i u ovom slučaju moj čitalački OCD podivljao, ali, budući da se radi o Harlanu Cobenu, uspjela sam ga nekako potisnuti. I drago mi je da jesam, jer roman je odličan! :D

Radi se o nestanku dvojice dječaka, koji se zbio prije deset godina, i koji, ni uz najbolje namjere i najveće napore i policije i roditelja dječaka, nije uspješno riješen niti su dječaci ikada pronađeni. No, kada na scenu stupe Myron i Win, i nanjuše novi, ovaj put vrlo obećavajući trag, stvari se počnu pokretati i istraga se počne buditi iz mrtvila. Myron i Win ne misle prezati ni pred čim kako bi otkrili istinu iza ovog slučaja i pronašli dječake, za što im dodatnu motivaciju daje činjenica da je jedan od otetih dječaka Winov nećak. Cijeli je slučaj, naravno, zamršen do ludila, ali ne postoji nitko bolji od Myrona i Wina da ga učinkovito razmrsi.

'Dom' je još jedna uspješnica proizašla iz Cobenove misaone radionice sjajnih, intrigantnih i napetih trilera, na kakve smo kod njega već navikli. A ovaj mu je, po mom mišljenju, možda i najbolji do sad.

Myron i Win naprosto su sjajan duo. Myron je slika i prilika pravog heroja: etičan i moralan do srži, uvijek spreman pomoći drugima u nevolji, on je sama definicija onoga koga bismo nazvali 'dobrim, čestitim čovjekom'. Win je, pak, nešto posve suprotno: čovjek bez kompromisa, koji smatra da cilj itekako opravdava sredstvo, ma o kakvom se sredstvu radilo. Oni su naizgled nespojivi, a opet savršeno funkcioniraju skupa, i, bez obzira na dijametralno različite karaktere, jednako su 'likeable' i njihova dinamika i (često geeky) humor jednako će se svidjeti čitateljima.

Ovaj roman sadrži sve najbolje elemente koji čine svaki Cobenov roman: napet je, nepredvidiv, uzbudljiv, intrigantan. Sadrži nekoliko sjajnih akcijskih scena, neočekivanih plot-twistova i izvrsnu kriminalističku priču. Na nekim je dijelovima radnja možda malo usporena, ali to nimalo ne šteti razvoju priče. Kraj je, u maniri Harlana Cobena, potpuno neočekivan. Mislite da sve znate, a onda se dogodi posljednje poglavlje. :O

Osim na kriminalističku priču, odnosno slučaj nestanka dvojice dječaka, Coben se u ovom romanu dosta bavi i obiteljskim odnosima, te emocijama ljudi upletenih u ovaj slučaj. Nije samo sjajno prikazao istragu jednog neriješenog slučaja, već i tugu, gubitak, bol, nadu i čitav splet drugih emocija likova koje je ovaj slučaj dotaknuo. Koliko je napet, intrigantan i uzbudljiv, toliko je ovaj roman i dirljiv, emocionalan i srčan.

Imam jednu jedinu zamjerku vezanu uz ovaj roman, koja se čak niti ne tiče romana samog po sebi, a ta je: gdje je prvih deset romana iz ovog serijala?! Da, možete ga čitati kao zaseban roman, ali sad kad smo saznali kraj, bilo bi sjajno da vidimo i kako su Myron i Win uopće započeli svoje druženje i kamo ih je sve to druženje odvelo prije 'Doma'. :) Doista se nadam da ćemo, s vremenom, i ostatak serijala moći čitati u domaćem prijevodu. Nije mi dosta Myrona i Wina, želim još! :)

______________________________

Knjigu možeš kupiti ovdje: http://bit.ly/Znanje_Dom

U SLUŽBI ORBULATORA, Bobbie Peers

Izdavač: Naklada Ljevak, 2018.

3. dio serijala o Willu Wentonu

[norv. Orbulatoragenten]

 

Nakon uzbudljive pustolovine na Himalaji, nova avantura najmlađeg razbijača šifri na svijetu - Willa Wentona - vodi nas u tajni svijet Londona. Ako još niste pročitali niti jednu knjigu iz serijala o Willu Wentonu ('Kradljivac luridija' i 'Tajni portal'), predlažem da se prvo njima pozabavite, inače ćete u ovaj, 3. dio, upasti poprilično zbunjeni. ;)

Willov se život nakon uzbudljivih događaja na Himalaji koliko-toliko uspio unormaliti. Dok čeka povratak na Institut, Willu se ništa pretjerano uzbudljivo ne događa - sve dok ne primi tajanstveni paket iz ruku još tajanstvenijeg poštara. Ono što se nalazi u paketu na listi je želja i nekih vrlo zlih ljudi, koji neće prezati ni pred čim da ga se domognu. Naravno, ukoliko ga se ipak domognu, to bi moglo jako loše završiti po čitav svijet, stoga je na Willu da takav slijed događaja spriječi.

Treća Willova avantura ponovno predstavlja jednu brzu, uzbudljivu i napetu pustolovinu, u kojoj će Will i njegovi prijatelji, između ludih jurnjava, borbi sa zlikovcima i izbjegavanja opasnih zamki, teško naći vremena da predahnu.

Misterij inteligentnog elementa luridija, koji sačinjava i polovicu Willova tijela, u ovom romanu dobiva još jednu dimenziju, a opasnosti vezane uz luridij samo se gomilaju. Willov voljeni Institut, nakon utočišta, pa svojevrsnog zatvora, sada se opet mijenja u nešto treće, a Willovi saveznici i neprijatelji neprestano mijenjaju strane, čineći svaku novu Willovu pustolovinu sve neizvjesnijom.

Tajanstvene šifre, skriveni prolazi i živopisni roboti ponovno su ovdje, dajući ovom serijalu neki osobiti šarm koji se ne nalazi nigdje drugdje.

Willa Wentona već su proglasili i norveškim Harryem Potterom, što je, po meni, možda ipak malo pretjeran epitet, ali koji Will, iako nije nikakav čarobnjak, ima potencijala nositi.

Ako ste već čitali i zavoljeli Willa, ne moram vam ni govoriti da ga nastavite čitati, zar ne? A ukoliko Willa još niste upoznali, a volite brze avanture, tajanstvene pustolovine, enigmatične zagonetke, vrckave likove i šašave robote, dopustite da vas upoznam s Willom. Možda postanete baš pravi prijatelji.

(NE)ZRELOST, Gabbie Hanna

Izdavač: Znanje, 2018.

eng. Adultolescence 

Zbirka poezije '(ne)zrelost' prva je knjiga popularne Youtuberice i komičarke Gabbie Hanna. Iskreno, pojma nisam imala tko je Gabbie Hanna, moj prvi glas o njoj bio je kad sam u ruke primila njenu knjigu, što je možda dobro jer bih inače imala ovakva ili onakva očekivanja, a, koliko znam iz iskustva, ta se očekivanja skoro nikad ne ispune. Ne znam, stoga, kakva je Gabbie kao komičarka, niti bi li me zainteresirala dovoljno da pratim njen YouTube kanal, ali za Gabbie koju sam upoznala u ovoj knjizi mogu reći da mi je - simpa.

Gabbiena zbirka pjesama sastoji se od miš-maša svega i svačega: tu su ritmične pjesme o ad(ult)olescenciji, kratke haiku pjesmice, polu-prozni savjeti, šašave dječje rime i ozbiljne ispovijesti. Tematski, ovdje također ima svega: pjesama o ljubavi, međuljudskim odnosima, prijateljstvu, odrastanju i svakodnevnim problemima, ali i pjesama o tjeskobi, samoći i nesigurnosti. Sve su pjesme popraćene i Gabbienim (šašavim) ilustracijama.

Neke su pjesme blesave, neke su tu, kako u jednoj pjesmi (ironično?) kaže i sama Gabbie, samo kako bi popunile višak prostora, dok su druge ispunjene različitim značenjima i metaforama, koje će svatko shvatiti na drugačiji način. Neke će vam pjesme biti izrazito bliske, a na neke ćete tek odmahnuti rukom i nasmijati se.

Ljubav je tema koja najviše prevladava u Gabbienim pjesmama, a vezano uz ljubav, Gabbie se dotaknula svega - od zaljubljivanja u (pogrešnu) osobu, do rastanaka i čežnje za nekim kog si izgubio.

"svi mi govore da zaslužujem bolje.
znam da zaslužujem bolje.
ali ja ne želim bolje.
želim tebe."

Iako piše pomalo neozbiljnim stilom, Gabbiene pjesme zalaze i u neke vrlo ozbiljne teme, poput zlostavljanja, nasilja i depresije. Neke od njih su mi se najviše svidjele, jer savršeno pogađaju bit problema o kojem govore. Poput ove pjesme o zlostavljanju:

"jako mi je žao
ali bila si u
radijusu eksplozije
kad se nekom
nježnom cvjetiću
rasprsnuo
ego"

Ili ove jednostavne pjesme pod nazivom 'Ptica':

"danas sam skočila i uspjela preživjeti.
svi su pretpostavili da sam htjela umrijeti.
a ja sam samo željela znati kako bi bilo letjeti."

Specifičnost Gabbienih pjesama je u tome da se u obraćanju čitateljima koristi jednostavim jezikom i popularnim žargonima, kakvima se većina nas služi na društvenim mrežama. Time na jednostavan, a opet i pomalo humorističan način progovara o svima nam bliskim stvarima i jednostavnim istinama.

"jeste li ikad primili poklon
upakiran u kutiju
nekog drugog,
zanimljivijeg poklona?
tipa, skinete celofan
i ugledate kutiju iPada,
ali kad podignete poklopac,
unutra je set losiona?

upoznala sam mnogo takvih ljudi.
uzbudljivi izvana, razočaranje iznutra.

ne budite losion."

Mnogi osporavaju ovakav tip poezije, oduzimajući mu pravo da se uopće naziva poezijom. OK, Gabbie nije Tin Ujević ni Dobriša Cesarić, svakako nije niti William Shakespeare, ali kada bismo se upustili u raspravu što se smije smatrati poezijom, a što ne, gdje bismo završili? Bila bi to jedna jako duga, jako frustrirajuća i posve besmislena rasprava. Naravno da se Gabbiene pjesme neće svidjeti svima, ali to je, kao i općenito kod čitanja, samo stvar ukusa: nešto voliš, nešto ne voliš.

"ne brini zbog toga tko bi 'trebao biti',
ne moraš se sramiti.
savršen si, jer su svi nesavršeni,
okej je ne biti okej."

Neke su mi se Gabbiene pjesme baš jako svidjele, neke su mi bile blesave, neke tek OK. U tome je stvar kod zbirki pjesama: ne moraš ih pročitati odjedamput, ne moraš ih čitati po redu, ne moraju ti se baš sve pjesme unutra svidjeti. Ovu knjigu možete čitati napreskokce, možete ju čitati od korica do korica, možete pročitati tek poneku pjesmu, a možete ju i uopće ne pročitati. Čitalački je ukus, u neku ruku, poput ljubavi u Gabbienoj pjesmi:

"ljubav u stvarnom životu umnogome nalikuje bajci.
moraš poljubiti par žaba dok ne pronađeš svog princa,
a ponekad usput dobiješ i bradavice."

SVE JE BILO SAVRŠENO A ONDA JE NESTAO, Rosie Walsh

Izdavač: Lumen, 2018.

[eng. Ghosted/The man who didn't call] 

 

Jeste li ikada upoznali nekoga s kim ste odmah kliknuli, nekoga u čijem ste društvu proveli nezaboravnih nekoliko dana ili tjedana ili koliko god već vremena nakon kojeg ste jednostavno bili sigurni da je to - to. Ono Pravo.

A onda vam se ta osoba više nikada ne javi. Jeste li se ikada zapitali zašto?

Ista se stvar dogodila Sari Harrington. U kratkom posjetu svom rodnom kraju Sarah je imala neočekivani susret s jednim ovnom i jednim muškarcem. Ovan se zvao Lucy, a muškarac Eddie, i u kratkih tjedan dana koje su nakon tog susreta Sarah i Eddie proveli zajedno, oboje su shvatili da su se zaljubili. No, kako su oboje imali svoje živote i isplanirane događaje u njima na kojima su se morali pojaviti, nakon tjedna iz snova morali su se nakratko rastati, ali su se dogovorili i za ponovni susret.

Nažalost, nakon dana u kojem se s njim oprostila uz obećanje da će se uskoro opet vidjeti, Eddie se Sarah više nije javio. Unatoč tome što joj svi prijatelji ukazuju na najjednostavnije moguće objašnjenje zbog kojeg se netko nekome više ne javlja, Sarah je uvjerena da ono što su ona i Eddie imali, ma koliko kratko to bilo, nije samo puki flert i zabava, već nešto više. I uvjerena je da i Eddie osjeća isto. Zato, unatoč prijateljskim savjetima i svom vlastitom zdravom razumu, Sarah nastavlja kopati i istraživati i pokušavati pronaći Eddieja kako bi saznala što mu se dogodilo. A ta njezina istraga dovest će ju ne samo do traga Eddieju, već i do tragova davno zakopane prošlosti koju radije ne bi iskapala - kako ju ne bi ponovno počela progoniti.

Iako nisam neki veliki fan modernih ljubića, ovaj me baš privukao svojom zagonetnom i zamršenom pričom. U početku sam mislila da će radnja biti jednostavna: kratka, ali savršena romansa, nakon koje dođe do neizbježnog rastanka, nakon čega se ostatak romana sastoji od potrage i iščekivanja ponovnog susreta sudionika kratke, ali savršene romanse s početka priče. No, radnja je ovdje sve samo ne jednostavna. Sarina potraga za Eddiejem odvodi ju na put za koji ne bih ni pomislila da uopće postoji kada sam tek krenula čitati Sarinu priču. Otkrivajući razloge iza Eddiejevog nestanka, Sarah otkriva i tajne iz svoje vlastite prošlosti, nesreće koju je doživjela u mladim danima i razloga zbog kojih je nakon nesreće pobjegla u daleki Los Angeles. Volim priče koje u sebi skrivaju više od onoga što nam na prvi pogled daju naslutiti, a ova je priča upravo takva.

Drugi razlog iz kojeg mi se svidjela ova priča je to što glavni likovi o čijoj romantičnoj priči čitamo nisu neki tinejdžeri niti dvadesetogodišnjaci, već odrasli ljudi blizu četrdesetima, o čemu je nekako osvježavajuće čitati u ovom žanru. Također, mislim da činjenica da je Sarah odrasla i samostalna osoba daje njenim postupcima određenu težinu i sigurnost. U jednom trenu i ona sama priznaje kako joj se ponekad čini da se ponaša poput zaluđene tinejdžerice, ali jednostavno mora saznati istinu, pa nastavlja dalje. A i lijepo je znati da te prava ljubav može pogoditi baš u bilo kojem trenutku u životu, zar ne?

Stil pisanja mi se također jako svidio, Rosie svojim pisanjem dočarava baš svaki detalj i emociju koja se nalazi u pojedinoj sceni. Ponekad je možda i malo previše sklona opisivanju tih detalja, posebno kad se radi o opisima prirode, u kojima voli spomenuti baš svaku travku i list, ma koliko oni bili (ne)bitni za ugođaj i samu priču. Meni se taj dio svidio, ali ako niste baš strpljivi čitatelj, a ova se priča i inače ne odvija baš posebno brzo, možda se vama sve to skupa baš i neće svidjeti. ;)

Iznenadio me smjer u koji je ova priča zaokrenula i iznenadio me način na koji se sve odvilo. Ima tu puno više toga što povezuje Saru i Eddieja, a čega ni oni sami nisu svjesni. Ova priča govori o ljubavi, ali i boli i gubitku i obiteljskim problemima, o životu općenito i o pronalasku mjesta na koje pripadaš. Ima ovdje i radosti i tuge (na nekim bi vam dijelovima mogla zatrebati i koja maramica), a i mnogo iznenađenja. Svašta sam mislila o Eddieju dok sam čitala, na razne sam načine mislila da sam konačno povezala priču i dokučila njegov razlog nestanka, ali onaj pravi me itekako iznenadio.

Ova nam knjiga daje određen odgovor na ono pitanje s početka ove recenzije, vječno pitanje koje smo se svi mi sigurno u nekom trenutku svojih života, ili čak u više navrata, zapitali: zašto nije nazvao/la? Samo, taj odgovor nije onaj koji biste očekivali.

PRAVILA MAGIJE, Alice Hoffman

Izdavač: Profil, 2018.

prequel 'Čarolija za svakodnevnu upotrebu'

[eng. The rules of magic] 

Ne sjećam se kada sam pročitala 'Čarolije za svakodnevnu upotrebu', sigurno je prošlo već barem nekoliko godina, ali sjećam se da mi je ta knjiga bila prva od Alice Hoffman i da sam se, čitajući ju, zaljubila u njeno pisanje. Bila je to ljubav na prvo čitanje, da tako kažem.

Zavoljela sam i svaku iduću njenu knjigu, ali, kako kažu da se prve ljubavi nikada ne zaboravljaju, tako su i 'Čarolije' zauzele to posebno mjesto - i u mom srcu i na mojoj polici.

22 godine nakon što je objavila 'Čarolije' i upoznala nas sa šarmantno-magičnim sestrama Owens, Alice Hoffman odlučila se vratiti magičnoj obitelji Owens i ispričati nam priču koja prethodi 'Čarolijama'. U toj priči glavnu ulogu imaju Franny i Jet (Gillianine i Sallyne tete iz 'Čarolija') i njihov tajanstveni brat Vincent.

Na Franny, Jet i Vincenta magija se lijepi kao pčela za med, a tu magiju ne mogu ugušiti ni sve zaštitničke mjere i stroga pravila njihove majke. Pogotovo kad se radi o ljubavi, koja je za djecu iz obitelji Owens posebno opasna. Sve je započelo davne 1620. godine, kada se Maria Owens zaljubila u pogrešnog čovjeka, te bila optužena za vještičarenje i spaljena na lomači. Sve otada, nad Owensove se nadvila mračna kletva koja kaže da će se nešto loše dogoditi baš svakome u koga se usude zaljubiti. No, kao što ne mogu pobjeći od magije, Franny, Jet i Vincent ne mogu pobjeći ni od ljubavi - i svega što ona sa sobom nosi.

Baš kao i 'Čarolije', i 'Pravila magije' neodoljiva je, magična priča o obitelji, ljubavi, bratsko-sestrinskim odnosima i svim ostalim tajnama srca. Smještena u svijet magijskog realizma kakav samo Alice Hoffman može izmaštati, ova priča sklona vas je usrećiti i rastužiti u gotovo jednakoj mjeri, ovisno o tome u kojem se dijelu te priče trenutno nalazite.

Na isti način na koji su me potpuno osvojile Sally i Gillian u 'Čarolijama', osvojili su me i Franny, Jet i Vincent u 'Pravilima'. Magija naprosto izbija iz ovih likova, njihovih bića, i vrlo brzo postanete vezani za njih i njihove sudbine: veselite se s njima njihovoj sreći, tugujete nad njihovim tragedijama. Franny, Jet i Vincent toliko su različiti, a opet veoma slični i, u svakom slučaju, jednako prirastaju srcima čitatelja. Teško je odabrati miljenika između ovo troje, a ipak, možda mi se nekako najviše pod kožu uvukla hrabra i neustrašiva Franny.

Ova knjiga predivno je pisana, stilom na kakav sam kod Alice Hoffman već navikla, i dok ju čitate, ona napada baš sva vaša osjetila: tu su električni trnci koji vas mogu proći dok čitate o čarolijama, napicima i njihovim sastojcima, dok vas istovremeno mame mirisi tih sastojaka i okolnog bilja i začina, baš kao da ih možete namirisati negdje u svojoj okolini. Tu su još i zvukovi i promjene vremena koje se iznenada znaju pojaviti oko nekoga od Owensovih, a koje gotovo da možete i sami osjetiti kako se negdje spremaju. Doista magičan doživljaj čitanja!

Ako još niste pročitali 'Čarolije', ne brinite, jer ovu knjigu možete čitati bez obzira na njih. A kad kažem da ih niste pročitali još, mislim na to da vjerujem da ćete zavoljeti ovu knjigu toliko da nećete izdržati bez da pročitate i 'Čarolije'. Ne morate biti fan vještica i čarobnih napitaka da bi vam se ova knjiga svidjela, napokon, ni ne radi se tome (ne posve). U ovoj knjizi nalazi se priča o jednoj obitelji i obiteljskom prokletstvu, koja je naprosto prožeta daškom magije i mirisom čarolije. Ukoliko sam vas uspjela zainteresirati, duboko udahnite - i počnite čitati. Uživat ćete, vjerujte.

UNAKAŽEN, Thomas Enger

Izdavač: Fokus, 2018.

3. roman u serijalu o Henningu Juulu

[norv. Blodtåke]

Svaki novi slučaj Henninga Juula sve je bolji od prethodnog! 'Opečen' je bio vrlo dobar, 'Proboden' jednako tako, a 'Unakažen', 3. po redu roman u serijalu s Henningom u glavnoj ulozi, najbolji je do sad.

U svom trećem slučaju Henning istražuje ubojstvo starice u kojem su značajnu ulogu odigrale pletaće igle. Teško je odgonetnuti tko bi jednoj mirnoj starici, koja se ni po čemu posebnom nije isticala iz mase, na tako stravičan način oduzeo život. Slučaj postane još zamršeniji s novim ubojstvom, koje je možda povezano s ovim.

Ubojstvo starice upadne u fokus javnosti u isto vrijeme kada u taj fokus upadne i nešto veće: politički seksualni skandal u kojem se pod optužbom nađe ministrica pravosuđa - Henningova sestra. Je li i ovaj skandal nekako povezan s ubojstvima? Puno toga je na Hennigu da otkrije, uključujući i vlastiti misterij vezan uz noć požara u kojem mu je stradao sin, a on zadobio strašne ožiljke.

Trostruki misterij smiksao je u ovom romanu Thomas Enger i namijenio Henningu Juulu da ga postupno otkrije. Henningova priča proteže se kroz svaki od romana i ono je što nas, uz dodatne misterije koje u svakom romanu otkrivamo, drži očiju čvrsto uprtih u stranice serijala. Tako je i ovdje, a misteriji koje ovaj roman skriva najnapetiji su i najzamršeniji do sad.

Sa svakim novim romanom doznajemo još ponešto o samom Henningu, njegovoj prošlosti i obiteljskim i inim vezama. Ovdje upoznajemo Henningovu sestru i neke detalje vezane uz njihov zamršen i sada prilično hladan odnos, dobivši time još jedan komadić slagalice Henningova karaktera, koju neprestano, dobivajući nove informacije, slažemo.

Sam Henning Juul je sjajan lik. Kompleksnog karaktera, tajnovite prošlosti. Svojim zanimanjem pomalo podsjeća na još jedan sjajan lik - onaj Larssonovog Mikaela Blomkvista - što je usporedba koju ne dajem olako, budući da je Blomkvist jedan od najdražih mi likova ikad. Mnoge skandinavske autore, pogotovo trilera, vole uspoređivati s Larssonom, no, po meni, samo je jedan koji ga je donekle dosegao - i to je upravo Thomas Enger.

Zanimljivom radnjom, posebnim (i posebno nam bliskim) likovima i napetom pričom, dotičući se aktualnih društveno-socijalnih tema, Enger zna, baš kao i Larsson, u potpunosti zarobiti čitateljevu pažnju i ne izgubiti je ni na trenutak sve dok priča ne završi. 400-tinjak stranica raspoređenih u kratka, ali vrlo napeta poglavlja, proleti u hipu, dok te istovremeno centralna priča koja okružuje glavnog lika ostavlja u vječnoj želji za još.

Henningov 3. slučaj napet je, uzbudljiv, iznenađuje zapletom i motivacijama likova, te tvori pravi fast-pacing triler od kojeg vam u pojedinom trenutku adrenalin naraste do vrhunca. Najzamršeniji slučaj do sad i Henning u svojem najboljem izdanju. S nestrpljenjem čekam njegov idući slučaj.