POLARIS POSLEDNJI GRAD, Snežana Kanački

Izdavač: Nova poetika, 2018.

 

Ovaj zanimljiv SF roman u moje je ruke došao zamolbom njegove autorice da ga pročitam i napišem iskrenu recenziju. Budući da je SF baš moj žanr, ovu zadaću mi nije bilo nimalo mrsko izvršiti, dapače. :)

Naslovni grad - Polaris - posljednji je grad na našoj planeti, smješten u negostoljubiv okoliš Antarktike. Klimatske promjene i rast razine mora potopili su ostatak svijeta, a sve što je uspjelo preživjeti od čovječanstva nalazi se u Polarisu. Iako žive u surovim uvjetima, ljudi su ovaj posljednji grad uspjeli unaprijediti, društveno urediti i načiniti izrazito tehnološki naprednim i održivim. Svatko u gradu ima točno onoliko koliko mu je potrebno, i svatko na svoj način doprinosi boljitku čitavog grada, osiguravajući budućnost i sebi i svojim sugrađanima.

No, idila, naravno, nije baš tako idilična kako izgleda. Ponekad, ljudi nestaju. A postoji i tajna za koju samo nekolicina ljudi u ovom gradu zna da je posve istinita, dok dio njih - koji sebe nazivaju Lendonima - u tu tajnu vjeruje.

U centru priče nalazi se četvero tinejdžera: Leo, Viktor, Mirela i Anhela, koji će se spomenutoj tajni približiti i svojim postupcima utjecati na sudbinu cijelog grada. Hoće li biti prekasno da se grad spasi? Neću vam otkriti, ali, vjerujte, bit će napeto do samog kraja.

Jako mi se svidio Polaris. Život nakon svojevrsne apokalipse u posljednjem gradu na svijetu sjajno je i maštovito opisan, a način na koji sam grad i njegovi stanovnici funkcioniraju dočaran nam je do samih detalja. Jako mi se svidjela i fantastična nota u ovoj priči, tajanstvena rasa kojom upravlja nekakvo nadnaravno biće, o čemu vam ne želim previše otkriti kako vam ne bih pokvarila užitak čitanja. Priča je jako zanimljiva i jako je dobro razrađena, posve me uvukla u svoj svijet.

S likovima se nisam uspjela baš povezati, ali to mi nije osobito smetalo kod čitanja. Lik koji mi se najviše svidio onaj je profesora Martina, najzanimljiviji je i njegova istraživanja daju značajan doprinos razvoju priče, čak bih rekla da ju nekako nadahnjuju, baš kao i likove, pogotovo Lea. 

Jedina sitnica bez koje bih mogla preživjeti su ljubavne priče dva para tinejdžera, koje mi nisu bile osobito interesantne. Možda sam jednostavno vječni cinik, tko zna? :D

Sve u svemu, ovo je sjajan roman, maštovit, originalan i izuzetno zanimljiv za čitanje. Uzimajući u obzir kako se radi o prvijencu, sve pohvale autorici. Drago mi je da sam dobila priliku recenzirati ovaj roman i veselim se eventualnim nastavcima. Bit će ih pravi gušt čitati!

 

_________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2sPTOPR

SILA PRIRODE, Jane Harper

Izdavač: Profil

2. roman o Aaronu Falku

[eng. Force of nature] 

Započet ću ovu recenziju jednako kao i većina drugih čitatelja koja je odlučila recenzirati ovaj roman: osvrtanjem na prvi roman Jane Harper u kojem se pojavio istražitelj Aaron Falk - 'Sušu' - koji mi se jako, ali baš jako svidio. Tajnovit, napet i zanimljiv, prvi slučaj Aarona Falka bio je jedan od najboljih trilera koje sam ikada pročitala, sjajan roman atmosfere pisan u maniri crème de la crème svijeta krimića, koju čine spisateljice poput Agathe Christie ili Caroline Graham.

Nakon nesmiljene suše i užarenih vrućina koje su Aarona pratile pri prvoj istrazi, drugi ga slučaj vodi u duboku hladovinu australskih šuma.

Na području gorja Giralang, mala je skupina žena krenula na pustolovni team-building u divljini. Četiri su se žene vratile iz te divljine (skoro) neozlijeđene, no jedna se - Alice - izgubila. Igrom slučaja upravo je Alice žena koja je u centru zanimanja istražitelja Aarona Falka, budući da ona predstavlja ključnog svjedoka u slučaju koji Aaron gradi protiv njenih poslodavaca. Što se točno dogodilo u divljini i gdje je Alice, tim istražitelja tek treba otkriti, ali, uzimajući u obzir vremenske uvjete i činjenicu da je baš ovo područje gorja Giralang nekada bilo područje na kojem je operirao zloglasni serijski ubojica, istražiteljima vrijeme neumoljivo istječe.

Baš poput svog naslova, ovaj je roman nevjerojatna sila prirode, sposobna obrušiti se na čitatelja i ostaviti ga nemoćnog u borbi da se, ma i na koji trenutak, odvoji od njegovih stranica. Radnja teče nešto brže nego u 'Suši', a uzimajući u obzir sve opsežniju i sve hitniju potragu za ženom koja je ostala sama zarobljena negdje u divljini, tijekom čitanja kao da osjećate neko neodređeno otkucavanje sata, svjesni neodredivog osjećaja da je vremena i nade da će Alice uspjeti preživjeti sve manje.

Jane Harper sjajna je pripovjedačica, a specifičnost njenih romana je priroda, koja kao da u njima čini još jednog dodatnog lika. Neprohodna šuma i surovi vremenski uvjeti, baš kao i suša u istoimenom prvom romanu, ovdje igraju ulogu zlikovca koji daje sve od sebe da svima napakosti. A to mu i sjajno uspijeva.

Kratka poglavlja, utrka s vremenom i neizvjesnost ishoda traganja za Alice čine ovaj roman veoma napetim štivom, čak puno napetijim od 'Suše'. Atmosfera je ovdje također drugačija, ali jednako utječe na sam doživljaj čitanja.

Što se tiče Aarona Falka, ovaj roman manje se bavi njegovim osobnim životom, a više samim slučajem, dok je u 'Suši' ovaj omjer bio puno drugačiji. Ipak, i ovdje saznajemo koje zrnce o Aaronovoj prošlosti, a vidimo ga i u nekom novom svjetlu, s novim (herojskim) osobinama za koje nismo dosad znali da ih ima (a možda nije ni on sam).

Da se nađete u divljini, sami ili s grupom ljudi koje manje ili više poznajete, što mislite, bi li sve proteklo glatko ili bi se od samog starta počele nizati male katastrofe, jedna za drugom? Ova bi vam knjiga mogla dati naslutiti kako bi mogao glasiti odgovor na ovo pitanje. Svi smo mi uljuđeni, strpljivi i pokušavamo se najbolje nositi sa nepredviđenim situacijama i ljudima koji nas potajno živciraju, bez da otkrijemo kako se stvarno osjećamo u vezi s njima. No, u divljini, kad ovisimo samo jedni o drugima i o samima sebi, sve maske padaju. Dovoljan je jedan pogrešan korak da cijela situacija posve izmakne kontroli.

"Pomislio je na stotine malih stvari koje su se zbrojile i krenule krivo. Možda se stotine malih stvari opet mogu zbrojiti i sve okrenuti u pravom smjeru."

Mogu li, doista? Pročitajte i saznajte.

KUNEM SE ŽIVOTOM, Sarah Pinborough

Izdavač: Egmont, 2018.

[eng. Cross her heart] 

Sarah Pinborough oduševila me svojim romanom 'Ne vjeruj svojim očima'. Da, to je onaj roman - roman s #wtfthatending -om, roman oko kojeg su se čitatelji podijelili u dva tabora: one koji su oduševljeni završetkom romana i one kojima je #wtfthatending sve upropastio. Ja sam u ovom prvom taboru.

'13 minuta', drugi roman Sarah Pinborough koji sam imala prilike pročitati, također mi je bio sjajan, iako se, za razliku od 'Ne vjeruj svojim očima', ovaj put radilo o YA trileru, namijenjenom nešto mlađoj publici i ispunjenom nešto mlađim likovima. Treći, 'Kunem se životom', roman je koji objedinjuje obje ove vrste trilera, tvoreći još jednu uzbudljivu i napetu priču, pisanu sada mi već prepoznatljivim Sarinim stilom, koju mi je bilo teško ispustiti iz ruku.

Roman nas upoznaje s tri žene: Lisom, Avom i Marilyn, iz čijih perspektiva pratimo većinu događaja. Lisa je Avina majka, samohrana majka skrivene prošlosti, u kojoj je ostavila nešto čega se cijelo vrijeme plaši da će se vratiti i progoniti ju. Ava je tipična tinejdžerica, u godinama u kojima počinje istraživati seks, buntovništvo i neovisnost od roditelja. Ava ne zna za majčine tajne, a istovremeno čuva i neke vlastite, potencijalno opasne. Marilyn, Lisina prijateljica i kolegica s posla, najjača je žena u ovom društvu - barem se tako čini. Jer, i Marilyn skriva svoje tajne, i to onu vrstu tajni koje je slučajnom promatraču možda najlakše uočiti: samo ako je u stanju dobro pogledati.

Mreže tajni koje su ove tri žene isplele oko svojih života jedan će događaj zatresti i natjerati ih da se zalijepe jedna za drugu, tvoreći nerazmrsivo klupko koje će zajedničkim snagama morati razriješiti. Tajne iz prošlosti preklapaju se s onima iz sadašnjosti, a opasnost koja u tim tajnama vreba mogla bi iskočiti u svakom trenutku. Sarah Pinborough ovu je mrežu tajni jako dobro isplela, a čitanje i raspetljavanje te mreže bilo je u svakom trenutku sve napetije.

Ovaj se roman bavi raznim teškim temama, od obiteljskog nasilja do zlostavljanja i dječje prostitucije. Neki su dijelovi, iako nisu eksplicitni, baš teški za čitanje, pogotovo zbog toga što znate da fikcija ovdje opisana nekom djetetu negdje predstavlja ružnu stvarnost. U dijelu u kojem se roman bavi Avom, on se dotiče i opasnosti koje su mnogi u Avinim godinama tako nesvjesni, a tiče se opasnosti koje vrebaju na društvenim mrežama. Klinci se tako lako prepuštaju virtualnim druženjima s potpuno nepoznatim osobama, zanemarujući činjenicu da te osobe mogu, ali i ne moraju biti one za koje se predstavljaju. I dok većina nas zna za ovu opasnost, to nas ne sprečava da nastavimo dijeliti detalje o sebi i svojim životima s potpunim neznancima, ignorirajući mogućnost da bi neki od tih stranaca mogli biti sve samo ne dobronamjerni. Ava je ovu lekciju morala naučiti na teži način, nadam se da će njeno iskustvo bar malo podići razinu svijesti o ovom problemu, kako drugi tu lekciju ne bi morali dodatno učiti na vlastitoj koži.

Nakon tri pročitane knjige, Sarah Pinborough je kod mene ušla u ekskluzivno društvo sjajnih pisaca trilera, koje uvijek rado čitam. Ona majstorski stvara zapetljane priče pune tajni, intriga i skrivenih demona iz prošlosti, u otpetljavanju kojih naprosto uživam. Pročitat ću svaku koja mi dođe u ruke.

"Kunem se životom."

________________________

Knjigu kupi ovdje: http://bit.ly/2AGTUxL

ŽENA IZ SNOVA, Karen Hamilton

Izdavač: Stilus, 2018.

[eng. The perfect girlfriend]

Juliette i Nate savršen su par. Savršeno nadopunjuju jedno drugo, savršeno si odgovaraju. Njihova budućnost (i savršen život koji ih u njoj čeka) izgleda blistavo. Juliette je savršena djevojka. Žena iz snova.

Kad bi samo Nate to konačno shvatio!

Juliettein život išao je savršeno prema planu sve dok ju Nate nije napucao. Nije kraj svijeta, ali to je uzrokovalo manji setback Juliettienih planova. Jer, Juliette će dobiti svoj happyend i ona i Nate živjet će sretno do kraja života. Čim se njen plan da se Nate opameti i shvati da ju zapravo voli, ostvari.

'Žena iz snova' mind-gripping je priča o opsesiji. Križanac trilera i nešto mračnijeg chick-lita, ovaj roman slijedi opsesiju jedne žene da natjera čovjeka kojeg želi da i on poželi nju. Pri tome, Juliette je svoj akcijski plan razradila do najsitnijih detalja i čini sve što može kako bi bila savršena žena za Natea. Problem je, dakako, u tome što srcu ne možeš zapovijediti koga će voljeti, čak i ako je ta osoba naprosto savršena za tebe.

Možete se čuditi Julietteinom ponašanju, zgražati nad njenim postupcima i u nevjerici odmahivati glavom na njene odluke, ali postoji nešto kod Juliette zbog čega sam, unatoč svemu, navijala da joj plan uspije. Možda zato jer ni Nate niti svi likovi s kojima je povezan nisu osobito likeable: radi se o grupi napuhanih i snishodljivih snobova, koji, iako nisu zaslužili da ih netko uhodi i spletkari protiv njih, zaslužuju bar poneki zluradi osmijeh na račun Julietteine spačke koja je polučila uspjeh i napakostila im.

Način na koji je Karen Hamilton opisala funkcioniranje jednog opsesivnog uma me se baš dojmio. Juliette ništa ne radi impulzivno (ili se barem izrazito trudi ne biti impulzivna), ona djeluje metodično, gotovo mehanički. Zacrtala si je određen cilj i korake koje mora proći da bi do tog cilja došla i te korake, koliko god oni bili suludi, ona marljivo provodi, jedan po jedan. Ponekad joj dođe da ubrza stvari ili da načini nešto u žaru trenutka, ali svaki put kad joj se to dogodi ona uspije prepoznati taj trenutak i sama sebe smiriti i vratiti na 'pravi' put. Super mi je bilo opisano i to kako Juliette na sve ljude koji joj stanu na put gleda kao na smetnje koje je potrebno ukloniti, kao da su kukci koji joj dosađuju svojim besmislenim zujanjem.

Ovaj roman naginje više k chick-litu nego psihološkom trileru, ali to ga ne čini ništa manje napetim. Nasuprot laganim i prpošnim chick-lit romanima, ovaj je puno intenzivniji i mračniji, no nije ništa manje zabavan. Ne u smislu da vrvi humorom, već u smislu da me čitanje ovog romana baš zabavilo. Tema opsesije, luđački likovi, nepredvidivost i iznenađenja koja sadrži nisu mi dali da ga ispustim iz ruku. A kraj me, iako sam tako nešto i očekivala, baš oduševio.

Juliette je mnogo toga, sadržanog u jednom liku. Žena iz snova ili žena iz noćnih mora? Provjerite sami.

2018. BILA JE GODINA TRILERA - A ovo je 15 najboljih

Ove sam godine pročitala povelik broj knjiga (Iako si uvijek govorim da mogu ja to i bolje. Nikad nisam zadovoljna količinom pročitanih knjiga, jer jednostavno ih je toliko koje još želim pročitati! Ah.), od čega najviše trilera. Neki su bili dobri, neki sjajni, neki odlični, a neki pomalo od svega, ovisno o trenutku radnje u kojem sam se nalazila dok sam čitala. Mnoge od njih mnogi su već početkom 2018. proglasili trilerom godine, iako je, kako je godina odmicala, postalo jasno da će ih ove godine biti još puno sjajnih, te da je bilo puno prerano za ovaj proglas. Za mene, 2018. je godina doista bila godina trilera, a trilera godine u njoj bilo je puno. Ovo je mojih 15 najboljih, popisanih nasumičnim redoslijedom:

1. Sarah Pinborough - Ne vjeruj svojim očima

2. Sarah Pinborough - 13 minuta

3. Sarah Pinborough - Kunem se životom

4. Karen M. McManus - Lažljivac među nama

Kada bih morala odabrati baš samo jedan triler godine, bez sumnje bi za mene to bio roman prvijenac Sarah Pinborough: 'Ne vjeruj svojim očima'. Ovaj je roman u veljači ove godine bio najprodavaniji triler u hrvatskim knjižarama, te je u nepunih mjesec dana doživio i ponovljeno izdanje. Na njegovim koricama stoji preporuka i majstora trilera Harlana Cobena i majstora i trilera i horora Stephena Kinga. Mnogo je psiholoških trilera koji su u stanju zaintrigirati čitatelja i u kojima čitatelji uživaju čitajući ih, ali malo ih je koji te posve zapanje i natjeraju da o njima razmišljaš i dugo nakon čitanja. 'Nestala' Gillian Flynn jedan je od takvih trilera, a ja bih osobno ovaj roman stavila uz bok 'Nestaloj'. Ne samo zato jer me radnja jednako iznenadila, već i zato jer dugo nisam naišla na neki lik koji bi bio jednako genijalno lud i opasan kao Amy iz 'Nestale', a u ovom se romanu nalazi upravo takav lik. Moram napomenuti i da je kraj ovog romana - na ljestvici iznenadnih krajeva koja ide od 1 do 10 - 100! Neki smatraju da je kraj najslabiji dio ovog romana, meni je zapanjujuće genijalan.

 

Sarah Pinborough pokazala se kao pravo otkriće u žanru psiholoških trilera. Njen drugi roman, '13 minuta', jednako je zamršen, nepredvidiv i iznenađujuć, a i ovaj roman dolazi s preporukom -the one and only- Stephena Kinga. Poput najfinije paukove mreže, Sarah Pinborough u ovom je romanu isplela briljantno isprepletenu priču: priču izgrađenu na temeljima (ne)prijateljskih odnosa grupe tinejdžerica koja nam otkriva točno koliko ti odnosi mogu biti zamršeni i koliko djevojke, koje bi jedna drugoj trebale biti bliske, mogu umjesto toga biti opake, pune tajni i zabijati jedna drugoj noževe u leđa. Njen treći roman, 'Kunem se životom',  bavi se životima triju žena, od kojih jedna (ili sve?) živi u laži. Na ljestvici iznenadnih krajeva i ovaj je premašio stotku, a Sarah je jedina spisateljica čiji su romani, na račun svojih iznenadnih svršetaka, na društvenim mrežama uspjeli dobiti i hashtag #wtfthatending. Spomenuvši '13 minuta', moram napomenuti da se ovdje radi o svojevrsnom YA trileru, a kad sam se već dotakla ovog žanra, onda vam moram odmah ovdje i spomenuti izvrstan roman Karen M. McManus: 'Lažljivac među nama'. Ne znam jeste li ikada igrali 'Cluedo', ali ovaj je roman baš poput neke specijalne verzije te igre. Teško je otkriti tko je pravi 'Lažljivac među nama', budući da svi lažu - u manjoj ili većoj mjeri. Zato mi je otkrivanje lažljivca nad lažljivcima, kao i otkrivanje pozadinske priče svih povezanih likova, bilo - baš poput dobre partije 'Clueda' - jedno zbilja nezaboravno iskustvo. 

5. Catherine Burns - Gošće

6. C.J. Tudor - Čovjek od krede

7. A.J. Finn - Žena na prozoru

U istom žanrovskom moru trilera pliva mnogo odličnih riba. No, u tom istom moru nađe se kojiput i neka koja pomalo odskače od ostalih, neka pomalo oddball riba. Takva riba je roman 'Gošće' Catherine Burns. Ovaj je psihološki triler, za mene, dašak svježeg zraka u moru romana ovog žanra. Njegova radnja odvija se sporo (pomalo kao u Hitchcockovom 'Psihu'), i postupno nas uvodi u priču, a neka neodređena zlokobnost i napetost prisutni su čitavo vrijeme dok čitate. Tema je jeziva, i od vas će tražiti malo više pažnje i koncentracije, malo strpljenja i dobar želudac. Ali sam roman jezivo je dobar. Mene je posve zapanjio. Uzdrmao. Užasnuo. I oduševio, također. Jednako jeziv, iako na drugačiji način, je i roman 'Čovjek od krede' C.J. Tudor. Početak radnje ovog romana pomalo podsjeća na kultni roman 'Ono' Stephena Kinga, budući da nas uvodi u priču koja spaja djetinjstvo glavnih likova i njihove odrasle živote, u kojima ih traume iz djetinjstva još uvijek proganjaju. Ovdje nema klaunova, doduše, ali priča nije zato ništa manje jeziva. Mračna atmosfera, otkrivanje tajni i posve neočekivan kraj čine 'Čovjeka od krede' jednim jako brrr iskustvom. I jako dobrim, također.

Kad sam već spomenula Hitchcocka, red je da spomenem i roman A.J. Finna 'Žena na prozoru' , koji je svojevrstan hommage Hitchcockovom filmu 'Prozor u dvorište', i koji me naprosto oduševio. I sam je neodoljivo 'hitchcockovski': napet, zanimljiv, nepredvidiv; dok čitate, atmosfera, zvukovi i scene koje se odigravaju u romanu pred vašim očima postaju napeti filmski trileri iz 1950-ih ili 60-ih. Ispletena oko nepouzdane pripovjedačice, ova je priča pomalo i klaustrofobična. Autor sjajno opisuje kako je to kad postaneš zarobljenik vlastitih strahova, zatvorenik unutar vlastitog doma. Gillian Flynn nazvala je ovaj roman impresivnim i uzbudljivim štivom. A Stephen King ga je, pak, proglasio jednim od rijetkih koje se ne ispušta iz ruku. Kada ovakve dojmove čujete od kraljice psiholoških trilera i kralja i trilera i horora, onda znate da se radi o knjizi koja je doista izvanredna. I doista jest.

8. Thomas Enger - Unakažen

9. Leif G.W. Persson - Istinita priča o Pinokijevu nosu

10. Jane Harper - Sila prirode

U svijetu trilera mnogo je dobrih serijala. Neki su, ipak, mrvicu bolji od ostalih. Takav je, primjerice, serijal Thomasa Engera o novinaru Henningu Juulu, koji, uz misteriozna ubojstva i skandale koje istražuje u sklopu posla, istovremeno pokušava riješiti i vlastiti misterij vezan uz noć požara u kojem mu je stradao sin, a on zadobio strašne ožiljke. Prvi roman iz ovog serijala - 'Opečen' - bio je vrlo dobar, drugi - 'Proboden' - jednako tako, a 'Unakažen', 3. po redu roman u serijalu s Henningom u glavnoj ulozi, najbolji je do sad. Zanimljivom radnjom, posebnim (i posebno nam bliskim) likovima i napetom pričom, dotičući se aktualnih društveno-socijalnih tema, Enger podsjeća na još jednog sjajnog skandinavskog autora - Stiega Larssona. Mnoge skandinavske autore, pogotovo trilera, vole uspoređivati s Larssonom, no, po meni, samo je jedan koji ga je donekle dosegao - i to je upravo Thomas Enger. Još jedan serijal skandinavskog autora ove je godine dobio moju punu pozornost, a to je serijal Leifa G.W. Perssona o policijskom inspektoru Evertu Bäckströmu. 'Istinita priča o Pinokijevu nosu' posljednji je dio trilogije o ovom neobičnom anti-junaku. Bäckström nije tip lika kojeg ćete zavoljeti. On je lijen, bahat, često nepristojan, snishodljivo gleda na sve oko sebe i u sebi za svakoga koga sretne ima za reći nešto pogrdno. K tome, on je šovinist, seksist, pa i rasist, on je nesnosan i ponekad baš posve grozan, ali ipak ti se nekako zavuče pod kožu i navijaš za njega da uspije u tome što radi. Bäckström je možda malo neuobičajeniji lik, ali romani s njim u glavnoj ulozi prave su policijske proceduralne priče, u kojima autorovo iskustvo kriminologa sjajno dolazi do izražaja i ove romane sjajno nadopunjuje, što cijeli doživljaj čitanja čini vrlo zanimljivim.

Nakon Skandinavije, selimo malo južnije - u Australiju. Ondje se ove godine bilo sjajno ponovno susresti s Aaronom Falkom, federalnim policajcem i glavnim likom serijala romana Jane Harper. Jane često nazivaju australskom Agathom Christie, i to s pravom. U maniri romana Agathe Christie ili Caroline Graham, romani Jane Harper usko su vezani uz sredinu u kojoj se odvija radnja tih romana i savršeno odražavaju atmosferu te sredine - sredine kakvu je moguće naći u unutrašnjosti većine zemalja - naizgled jednostavne, ali pune tajni skrivenih duboko ispod površine. Roman 'Sila prirode' vodi nas u australsku divljinu i na put poznat po serijskom ubojici koji je ondje djelovao. Napet i tajnovit, ovaj triler atmosfere lako zarobi čitatelja i ne dopušta mu da ga ispusti iz ruku. Savršen primjer trilera koji se čita, kako obično volimo reći, 'u jednom dahu'.

11. Greer Hendricks & Sarah Pekkanen - Ona između nas

12. Karen Hamilton - Žena iz snova

13. Erin Kelly - On kaže/Ona kaže

U zadnje vrijeme sve je više psiholoških trilera koji opisuju tzv. domestic fiction, odnosno bave se obiteljskim odnosima i tajnama koje u tim odnosima nastaju. A posebno je velik broj trilera koji se bave vezama i pojavama treće osobe u tim vezama. Jedan od jako dobrih trilera na tu temu je roman spisateljskog dvojca Hendricks i Pekkanen 'Ona između nas'. Proglašen romanom godine, ovaj se psihološki triler bavi opsjednutom bivšom ženom koja se jednostavno ne može pomiriti s činjenicom da je čovjek kojeg voli našao drugu: mlađu i ljepšu. Svašta ćete pretpostaviti na početku čitanja, ali, kako ćete ići dalje, sve će vam više biti jasno da vam apsolutno ništa nije jasno. U ovom je ljubavnom trokutu mnogo laži i ništa nije onakvo kakvim se čini. Opsesivna priča natjerat će vas da ju progutate jednako opsesivno, a sve što mislite da znate promijenit će se toliko puta da će vas posve iznenaditi to kako će čitava priča završiti. Još jedna opsesivna ljubavna priča smjestila se unutar korica psihološkog trilera Karen Hamilton 'Žena iz snova'. Naslovna žena iz snova sve je što biste mogli u svojim snovima poželjeti, da nije jedne majušne stvarčice: ona je ujedno i najgora noćna mora koju biste mogli zamisliti. Ovaj roman bavi se pretpostavkom da je u ime ljubavi sve dozvoljeno i dat će vam odgovor na pitanje može li se nekoga natjerati da se na silu zaljubi u neku osobu. Likovi su ludi, priča je još luđa, ali je njeno čitanje zato ludo zabavno.
 

Još jedan sjajan roman posve iznenađujućeg kraja je i roman 'On kaže/ona kaže' Erin Kelly. Fantastično napisan, ovaj psihološki triler prepun je tajni i likova koji te tajne dobro skrivaju - o svemu što vidimo i svemu što svjedočimo postoje dvije (pa i više) verzija događaja, te nikada ne možemo biti sto posto sigurni jesmo li vidjeli ono što se odigralo ili samo ono što smo mislili da se odigralo. Baš svaki lik ovdje je upitan, za baš svakog lika u pojedinom se trenutku počnemo pitati govori li istinu ili nešto skriva. A baš svi nešto skrivaju - samo je pitanje koliko je to što skrivaju strašno, i koliko je dobro skriveno. Laži i strah od njihovog izlaska na vidjelo u ovoj priči neprekidno plešu neki manijakalni ples, a mi kao čitatelji jedva čekamo da zaplešemo zajedno s njima.

14. Shari Lapena - Strankinja u kući

15. Alice Feeney - Ponekad lažem

Za kraj, dva romana čija se radnja vrti oko gubitka pamćenja glavnih likova. Prvi je 'Strankinja u kući' autorice Shari Lapena, a drugi je roman 'Ponekad lažem' Alice Feeney. Oba romana bave se iznenadnim buđenjem glavnih likova u bolnici, pri čemu je zadnje čega se sjećaju nešto otprije nesreće koja im se dogodila. Same nesreće se također ne sjećaju, a od tog trenutka počinju sumnjati u sve oko sebe i otkrivaju mrežu laži na kojima im je dotada počivao život. Ako volite zagonetne priče, nepouzdane pripovjedače, obiteljske drame, dramatične preokrete i iznenađujuće svršetke, u ova ćete dva romana pronaći sve to, a i više. (Primjetit ćete da u cijelom ovom tekstu nedostaje fotka romana 'Ponekad lažem'. Razlog tome je to što je trenutno na čitanju - što vam dovoljno govori o tome koliko je dobar - ne mogu ga uhvatiti niti na trenutak. :)) 

Svi su ovi trileri sjajni, svaki me od njih na svoj način iznenadio ili zapanjio, a baš svi su me ujedno i zabavili i oduševili. Izašlo je još sjajnih trilera ove godine, ali ovi su, po meni, top of the pops. Najbolji od najboljih. Koji su vaši?

NE BAŠ SAVRŠENA MAMA, Sarah Turner

Izdavač: Egmont, 2018.

[eng. The unmumsy mum]

Klinci.

Mali anđeli, nisu li? Sa svojim sićušnim ručicama i nožicama i slatkim osmjesima i gugutanjem. Volite ih najviše na svijetu. Svaki trenutak s njima je poseban i niti jedan ne biste mijenjali ni za što. Biti majka najbolja je stvar na svijetu, nije li?

Pa, ponekad.

Jer, iako su ponekad najslađa bića u svemiru i topite se od samog pogleda na njih, klinci ponekad znaju biti i prava mala čudovišta. A majčinstvo nisu samo oni hešteg blessed trenuci. Ponekad padaš s nogu od umora, ponekad vapiš za samo jednim trenutkom samo za sebe, ponekad ti je svega dosta, ponekad si jednostavno iscrpljena i na izmaku snaga.

Ali, kao što ćeš u ovoj knjizi doznati od Sarah Turner, sve je to ok.

Sarah Turner majka je dvojice dječaka, koji joj svakim danom život čine ljepšim, ali se ponekad ponašaju i kao pravi mali govnari. (Njene riječi, ne moje.) Sita knjiga o majčinstvu koje govore samo o tome kako trebaš biti zahvalna na svakom trenutku provedenom sa svojom djecom i kako u svakom tom trenutku moraš 100% uživati, Sarah je odlučila pokrenuti blog na kojem će pričati i o onoj drugoj strani majčinstva, onoj u kojoj mame ne uživaju baš 100% u baš svakom vražjem trenutku. Pogotovo kad su ti trenuci ispunjeni povraćanjem, kakicama i luđačkim ispadima malih dvogodišnjaka.

Sarin blog - 'The unmumsy mum' - bavi se svim tim nesavršenostima majčinstva. U vrlo kratkom vremenu prepoznale su ga i druge mame širom svijeta i rado ga čitaju: jer je iskren, zabavan i jer im govori da nisu same. Sve mame su ponekad umorne, lude, iscrpljene i lišene volje za životom. Sve mame ponekad griješe. Ne postoji savršena mama i savršenstvo kakvo opisuju priručnici sa savjetima za novopečene mame nemoguće je doseći. Ali sve je to dio zabave bivanja majkom.

Ova knjiga zbirka je tekstova sa Sarinog bloga i ona na vrlo duhovit i zabavan način govori o svakodnevnim problemima s kojima se svaka mama mora nositi. Iako nemam klince i o majčinstvu nemam blage veze, tekstovi sadržani u ovoj knjizi baš su me nasmijali. Sarah možda koristi i ne tako blag rječnik i brutalno je iskrena u opisivanju svih poteškoća majčinstva, ali ona to čini na tako simpatičan i prijateljski način da mislim kako će se svaka mama osjećati kao da se obraća baš njoj, poput dobre prijateljice koja te tješi i zna kako te nasmijati do suza kad ti je teško.

Sarah je knjigu posvetila svojim sinovima, i u načinu na koji piše može se lako iščitati kako se cijelo vrijeme njima obraća, što nam daje malo intimniji uvid u njen majčinski svijet. Kako i sama priznaje, neke stvari koje u ovoj knjizi iznosi bilo joj je pomalo neugodno napisati i možda će jednoga dana željeti da to nije bila učinila, ali ipak joj je drago što jest, jer, nakon gomile povratnih poruka i komentara koje je dobila na svoje tekstove, zna da se i druge mame negdje osjećaju isto kao i ona i da su njeni tekstovi bili baš ono što im je trebalo da znaju da nisu same i da ne rade sve potpuno krivo. A ponekad je, kad se osjećaš kao najgora mama neznalica na svijetu, znanje da postoji još netko tko dijeli tvoje probleme upravo ono što te spasi da ne skočiš s ruba očajanja i potoneš u depresiju jer nisi savršena.

Biti mama nije savršeno. Ponekad ćeš griješiti, ponekad će ti biti dosta svega, a ponekad ćeš naprosto uživati u vremenu provedenom s klincima. Sve je to dio majčinstva: i one dobre i one ne tako dobre stvari. A ako ikad padneš u krizu, Sarin blog tu je da ti pokaže kako ima još mama koje se osjećaju isto kao i ti. A usput će te i dobro zabaviti i nasmijati. Možda i rasplakati. U svakom slučaju, ova će ti knjiga biti dobar prijatelj i podsjetnik da nisi jedina kojoj majčinstvo ponekad teško pada i da to nikako ne znači da ne voliš svoju djecu. Čak i kad se pretvore u mala čudovišta. :) 

__________________________

Knjigu nabavi ovdje: http://bit.ly/2AlHyLf

DRVO LAŽI, Frances Hardinge

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.

[eng. The Lie Tree] 

U kratkoj biografiji Frances Hardinge na Goodreadsu stoji da je Frances djetinjstvo provela u ogromnoj, izoliranoj staroj kući u malom, čudnom seocetu, što ju je inspiriralo da već od rane dobi počne pisati čudnovate, magične priče. Njeno 'Drvo laži' upravo je takva priča.

Smješten u viktorijansku Englesku, na izolirani (fikcionalni) otok Vane, ovaj roman govori o Faith Sunderly, župnikovoj kćeri koja, u svijetu u kojem se na žene gleda kao na intelektualno inferiorne muškarcima, gaji izniman interes i iznimno je nadarena za znanost. Faithin otac slavni je prirodoslovac, čija otkrića neočekivano upadnu u golemi skandal, od kojeg on s obitelji odluči pobjeći i sakriti se na otok Vane. Međutim, uskoro smrtno strada pod veoma sumnjivim okolnostima, a Faith je jedina koja odlučno ustraje u misiji da otkrije istinu o očevoj smrti.

Pretražujući očeve bilješke i istraživanja, Faith otkrije tajnu o neobičnom drvetu koje se hrani lažima, a zauzvrat daje plodove koji onome tko ih kuša otkrivaju skrivene istine. Tajnovito drvo postat će Faithin jedini saveznik u potrazi za istinom o smrti njenog oca, ali da bi tu istinu doznala, Faith će ga morati nahraniti - pažljivo biranim lažima. Pri tome će morati čitavo vrijeme biti na oprezu, jer čak i bezazlene laži lako narastu u nešto čudovišno i potencijalno opasno - čak i po Faithin život.

'Drvo laži' sedmi je roman Frances Hardinge, žanrovski smješten među fantastičnu književnost namijenjenu djeci. Nimalo ne sumnjam kako će se ovaj roman dječjim čitateljima kojima je namijenjen jako svidjeti, ali osobno ga ne bih ograničila samo na tu čitalačku dobnu skupinu. 'Drvo laži' sjajan je roman, koji spaja dječju književnost, povijest, fantastiku, misterij, horor i dobru staru detektivsku priču. 2015. godine, kad je objavljen, osvojio je nagradu Costa u kategoriji najbolje knjige za djecu (Children's Book Award), ali i knjige godine (Book of the Year).

Pokušavajući rasvijetliti misterij iznenadne smrti uglednog znanstvenika, ovaj roman ne bavi se samo rješavanjem ovog misterija, već se bavi i temom položaja žena u viktorijanskom društvu, odrastanjem u negostoljubivoj sredini, te grudama laži koje se, jednom kad se zakotrljaju, obrušavaju nezaustavljivo poput lavine.

"Faith je počela uviđati da je laž kao vatra. Isprva je treba poticati i hraniti oprezno i nježno. Lagani će povjetarac raspuhati novorođene plamičke, ali presilovit će ih nalet ugasiti. Neke se laži rasplamsaju i uzbuđeno pucketajući počnu širiti pa ih više ne treba potpirivati. No, tada prestaju biti naše laži. Započnu vlastiti život i više ih se ne može kontrolirati."

Uz sve to, Frances Hardinge nam precizno i s pažnjom priklonjenom povijesnim detaljima sjajno prikazuje povijesnu sliku tadašnjeg društva. Vremenski smještena netom nakon Darwinove objave 'Podrijetla vrsta', ta se slika i društvo na njoj nalaze na svojevrsnoj prekretnici u smislu dotadašnjeg poimanja svijeta oko sebe: društvo koje je dotada bezrezervno smatralo kako je poteklo iz biblijske priče o stvaranju svijeta, sada se suočava s mnogo vjerojatnijom i znanstvenim činjenicama potkrijepljenom teorijom evolucije, što stubokom mijenja čitavu njihovu dotadašnju sliku svijeta.

Bilo je strašno zanimljivo, iako istodobno i frustrirajuće, čitati o povijesnom razdoblju u kojem je ženama bilo zabranjeno obrazovati se, sudjelovati u raspravama, učiti, te su općenito bile smatrane teretom za svoju obitelj. Zbog apsurdnih teorija poput one dr. Jacklersa u ovom romanu, koja kaže kako se inteligencija mjeri veličinom lubanje, te stoga žene nikako ne mogu biti jednako inteligentne kao muškarci, budući da su im lubanje općenito manje; žene su se dugi niz godina morale nositi s nepriznavanjem ili nejednakim tretmanom njihovog rada i truda u usporedbi s njihovim muškim kolegama, a repovi toga razdoblja vuku se još i danas. Puno su puta žene morale prešutjeti ili pretrpjeti omalovažavanje zbog ovakvih suludih teorija, iako su u sebi znale da su te teorije posve neutemeljene.

"Veliki ljudi obično imaju velike glave. Muškarci nisu ništa pametniji od nas, gospođice Sunderly. Samo su viši."

No ono što je bilo još zanimljivije bilo je čitati o ženama koje su, unatoč tim preprekama koje im je tadašnje društvo nametnulo, uspjele izboriti se za ono što žele. Iako su morale za ostatak svijeta biti nevidljive i pretvarati se da su baš kao i svaka druga dama, potajno su znale vući konce iza svojih supruga, prijatelja i očeva i upravljati svojim životima onako kako su željele, bez obzira na to što su im drugi govorili i kakvima su ih smatrali. Ovaj roman odaje počast upravo tim ženama: hrabrim, nevidljivim, snažnim. I spremnim preuzeti stvari u svoje ruke.

"Faith je znala da se majka brine jer ju je sram što ima dosadnjikavu, ekscentričnu kći s intelektualnim pretenzijama. Myrtle se brinula s pravom. Krene li Faith u smjeru prirodoslovne znanosti, kao ženu vjerojatno će je cijelog života ismijavati, omalovažavati, gledati svisoka i ignorirati.

(...)

A možda će neka druga djevojka istražujući očevu knjižnicu, u znanstvenom časopisu naići na fusnotu i pročitati ime "Faith Sunderly". Faith?, pomislit će. To je žensko ime. Ovo je djelo žene. Ako je tako... onda i ja to mogu. Plamen nade, odlučnosti i vjere u sebe upalit će se u još jednom srcu."

Ovaj roman nije samo sjajno i pametno napisan. On je prožet feminizmom, on je oda svim buntovnicama, istraživačicama, znanstvenicama, svim ženama kojima je ne jednom netko rekao da se ne petljaju u 'muške' poslove. U Faithino doba, biti žena znanstvenica bilo je sablažnjivo. Žena znanstvenica bila je loš primjer drugim, poslušnim i prikladnim, ženama.

"'Što onda želiš?' upita je Myrtle.

(...)

'Želim biti loš primjer', rekla je."

Kada dobar primjer čini kalup savršene žene koji je napravilo pretežno muško društvo, drage djevojke, uvijek birajte biti lošim primjerom. Baš kao Faith.

______________________

Knjigu kupi ovdje: http://bit.ly/2rVebej