ČOVJEK OD KREDE, C.J. Tudor

Izdavač: Znanje, 2018.

[eng. The Chalk Man] 

"Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu", rekao je Stephen King za ovaj roman. A kad takva usporedba dođe od samog Kralja, glavom i perom, i to još za jedan debitantski roman, odmah znate da u rukama držite nešto posebno.

Doista, stil pripovjedanja u 'Čovjeku od krede' neodoljivo podsjeća na Kingov. A tu je i nezaobilazna neodređeno-jeziva atmosfera koja uvijek prati Kingove romane, a koju je C.J. Tudor, u svom prvijencu, uspjela savršeno pogoditi.

Petoro prijatelja (četvorica dječaka i jedna djevojčica) oko kojih se vrti radnja ovog romana ne dolaze, ipak, iz Derrya, već iz Alderburya, malog grada na jugu Engleske, jednog od onih malih mjesta u kojima svi svakoga (i sve o svakome) znaju. 1986. godine, u tom se gradiću, u zabavnom parku, dogodila nezamislivo strašna nesreća, kojoj je svjedočio Eddie, jedan od petoro prijatelja koje sam ranije spomenula. Na tom je mjestu i u tom trenutku Eddie prvi put upoznao gospodina Hallorana, novog učitelja, koji će potaknuti nov način komunikacije/igre između Eddieja i njegovih prijatelja - igru putem crtanja različitih čovječuljaka od krede - koju su samo Eddie i njegovi prijatelji razumjeli. No ovi čovječuljci neće biti samo nešto što Eddiejevoj ekipi donosi zabavu, već će ih odvesti i do otkrića monstruoznog zločina.

30 godina kasnije, Eddie je osamljeni učitelj koji vrijeme krati razgovorima sa Chloe, djevojkom kojoj je iznajmio sobu u svojoj kući. Eddiejeva ekipa iz djetinjstva uglavnom se raspala, a osim s Chloe, Eddie se baš i ne druži ni s kim drugim. A onda mu jedne večeri iznenada u posjet dođe jedan od starih prijatelja iz djetinjstva - Metalni Mickey - s pričom kako zna tko je počinio onaj monstruozan zločin na posljedice kojeg su bili nabasali prije 30 godina. Otprilike u isto vrijeme, i Eddie i njegovi prijatelji počnu dobivati tajanstvene poruke s nacrtanim čovječuljcima. Čini se da je prošlost došla na naplatu starih dugova - kako bi rasvijetlila događaje koji su prije 30 godina ostali u magli i kako bi razotkrila tajne koje su još uvijek bile skrivene.

E sad, ako ste očekivali roman koji će se vrtiti oko zločina i ići unatraške putem 'let's backtrace this and find out who did it', mogli biste se razočarati. Da, ovaj roman otkriti će vam tajnu koja stoji iza zagonetnog zločina, ali neće to učiniti brzo niti će se fokusirati samo na to. Priča o čovječuljcima od krede puno je šira, uvest će vas u svijet jednog djetinjstva i sjećanja na to djetinjstvo polako i sistematično, a putem kojim ćete u njoj kročiti otkrivati ćete mnoge tajne, duboke i zamršene, kakve se rađaju i rastu samo u malim sredinama u kojima svi sve znaju.

"Možda je vrijeme da se iznova uputim dobrom starom ulicom sjećanja. Samo što to putovanje neće biti po stazi okupanoj suncem, popločanoj sretnim uspomenama. Ova ruta je mračna, obrasla zapetljanim čvorovima od laži i tajni, puna skrivenih rupa.

A duž cijelog puta čekaju me ljudi od krede."

Radnja se prelijeva iz sadašnjosti u prošlost i opet natrag u sadašnjost prateći niti koje povezuju petoro prijatelja, načine na koje se te niti međusobno isprepliću, razilaze, kidaju i ponovno sapliću. Istodobno dobivamo uvid u živote ostalih likova koji nastavaju mali grad u kojem se radnja odvija, a koji su također na neki način povezani sa Eddiejem i njegovom družinom i sa svime što se dogodilo.

U ovoj priči nema toliko wow! momenata, onih od kojih vam vilica padne na pod, ali ima dva solidna plot-twista, koji bi vam mogli malo uzburkati vodu dok mirno plovite u svom čitateljskom čamcu. 'Čovjek od krede' vrlo je razrađena, i veoma realistično napisana pripovijest, ispunjena živim, realističnim likovima kakve biste lako mogli sresti u vlastitoj okolini ili čak u vama samima. Zagonetna je i samo malo jeziva, taman dovoljno da ju pratite želeći otkriti sve njene misterije. Interesantno štivo, sasvim sigurno.

A ako volite Stephena Kinga, provjerite je li bio u pravu kada je rekao da ćete obožavati ovu knjigu.

NIKADGRAD: KUŠNJE MORRIGAN CROW, Jessica Townsend

Izdavač: Znanje, 2019.

1. dio serijala Nikadgrad

[eng. Nevermoor: The Trials of Morrigan Crow] 

Morrigan Crow i Harry Potter imaju nešto zajedničko: oboma im je živote obilježila kletva, a i oboma im je živote kasnije promijenila i na njih uvelike utjecala jedna luckasta očinska figura.

Ovaj serijal često uspoređuju baš s Harryem, a, iskreno, teško da će mi ikad ijedan serijal biti baš kao Harry. Ali i ne mora biti! Ovaj je čaroban i magičan i uzbudljiv na posve drugačiji, sebi svojstven i originalan način.

Kletva koja je obilježila Morriganin život crna je kletva koja kaže da će Morrigan umrijeti u ponoć na svoj jedanaesti rođendan. Kao da to nije dovoljno grozna stvar s kojom se Morrigan u svom predviđajuće kratkom životu mora nositi, kao dijete obilježeno kletvom, Morrigan krive za sve loše što se dogodi u njenom gradu - od loših vremenskih prilika do boljki pojedinih njegovih stanovnika.

Što se čas njene sudbine sve više bliži, Morrigan ju dočekuje s mješavinom straha i olakšanja: naravno da ne želi umrijeti, tko bi to ikada htio, ali ne može reći ni da će joj osobito nedostajati život glavnog krivca za sva zla koja postoje i crne ovce u obitelji. No, kada konačno stigne, Morriganinu sudbinu neočekivano će promijeniti zagonetni Jupiter Sjever, koji će se pojaviti taman na vrijeme i odvesti ju u fantastičan Nikadgrad, čarobno mjesto koje pokreće tajanstvena Čudest, na kojem će Morrigan biti sigurna.

To jest, ako uspije zaslužiti svoje mjesto da ondje ostane. Jer, da bi zauvijek ostala u Nikadgradu, Morrigan mora uspješno proći nekoliko prilično teških kušnji - u suprotnom, biti će izbačena iz grada i poslana da se suoči sa svojom smrtonosnom sudbinom.

Debitantski roman Jessice Townsend u kratkom je vremenu postao pravi hit dječje književnosti, a u njenoj je rodnoj Australiji ovaj roman osvojio i nagradu za knjigu godine 2018. Ovom uspjehu ne treba se posebno čuditi, jer ovim je romanom Jessica započela uistinu čaroban fantastičan serijal, ispunjen šarolikim zagonetnim i luckastim likovima, koji naprosto osvaja srca čitatelja.

Nakon pomalo jezivog uvoda (ali i ispunjenog s puno (ponekad crnog) humora), Morrigan čitatelje vodi na uzbudljivu avanturu u maštovit i čudesan Nikadgrad, gdje ju čekaju brojna iskušenja, novi prijatelji, ali i neprijatelji, poneki jezivi događaj, puno smijeha, uzbuđenja, zabave i raznih dogodovština koje će testirati njenu hrabrost, odvažnost i srčanost. Pri tome je svaki lik kojeg sretne, baš kao i sama Morrigan, osobit i pomalo čudnovat, lik kakav se pamti. Pogledajte, primjerice, Jupitera Sjevera:

"'Kapetan Jupiter Amantius Sjever', reče čovjek pogledavši u notes. 'Uvaženi član Čudestnog društva, Saveza istraživača i Udruženja nikadgradskih hotelijera. Tajnik komisije za čudestinska prava, dobrovoljni borac za knjige za Goblejansku knjižnicu i predsjednik Dobrotvorne zaklade za nelicencirane robote batlere. Čovjek koji je otkrio sedamnaest prethodno nepoznatih područja i četiri godine zaredom Najupadljiviji čovjek godine prema izboru Časopisa upadljivih muškaraca. Vrlo dojmljivo, kapetane. Jesmo li nešto izostavili?'"

Jesam li ja nešto izostavila spomenuti kako bih vam dočarala koliko me se dojmila čarolija, magija i maštovita priča ispričana u ovoj romanu? Nadam se da nisam. Oduševio me Nikadgrad, oduševili su me njegovi stanovnici (čak i oni jezivi), oduševila me Čudest i ideja koja stoji iza ove magične tvari koja sve pokreće, a oduševila me i Morrigan Crow.

Jesmo li u Morrigan dobili novog Harrya Pottera? Naravno da ne. Morrigan je drugačije čarobna, iako jednako posebna, baš kao i čitav Nikadgrad. Pročitajte ga! Čudestan je, naprosto čudestan. 

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2NdPg2O

TI, Caroline Kepnes

Izdavač: Stilus, 2019.

[eng. You] 

 

Zamislite si savršenog partnera. Nekoga tko točno zna što želite i kada i kako to želite, tko vas savršeno razumije i uvijek napravi pravu stvar baš kada ju trebate. To je netko tko se brine za vas, tko vas štiti (čak i od prijetnji za koje niti ne znate da postoje) i tko će osigurati da vam ništa ne stoji na putu da ostvarite svoj puni potencijal. Hmm... zvuči predobro da bi bilo istinito? Pa, na neki način.

Taj savršeni partner kojeg sam opisala uistinu je sve opisano, ali... što ako je razlog toga da on točno zna što želite i što vam treba u svakom trenutku taj da vas on u biti cijelo vrijeme promatra, slijedi, čita vam poruke? Što ako ide tako daleko da izbacuje nepoželjne ljude iz vašeg života, radi vam "usluge" koje niste ni tražili ni željeli, a sve kako bi osigurao da vas dvoje uvijek i zauvijek ostanete - savršen par.

Tanka je crta između ljubavi i opsesije: jedno nas čini budalastima, drugo potpunim luđacima i opsesivnim creeperima.

Glavnom creeperu u ovom romanu ime je Joe Goldberg. Joe je, bar na prvi pogled, sjajan tip. Osjećajan je, pažljiv, pametan, spreman pomoći, drag, pouzdan, zabavan. On je sve što možeš poželjeti u nekom dečku. Pod uvjetom da pratiš scenarij vaše ljubavne veze koji je on osmislio u svojoj glavi i nikada ga ne poželiš ostaviti.

U trenutku u kojem je upoznao Beck, Joe je posve siguran da je ona njegova srodna duša. Bit će to jedna duga i sretna ljubavna priča. Beck očito ima nekih problema u životu trenutno, ali Joe će sve to riješiti. Uključujući pod time i problem zvan dečko s kojim je u (kakvoj-takvoj) vezi i problem zvan pretjerano kontrolirajuća najbolja prijateljica.

Od trenutka u kojem je odlučio kako će joj se približiti, pa sve do trenutka u kojem je isplanirao čitav njihov zajednički život, Joe se koristi svim mogućim i nemogućim sredstvima kako bi nadgledao Beck i držao njen život pod svojom kontrolom. Beck mu taj posao nimalo ne otežava, dijeleći svaki trenutak svog života na društvenim mrežama. Beck je nepromišljena, a Joe je pametan, snalažljiv i brzo razmišlja. U ovoj igri mačke i miša, u kojoj miš nije ni svjestan da ga mačka cijelo vrijeme promatra, Joe je nadmoćni mačak, dok je Beck povodljivi miš koji pleše upravo onako kako mačak svira. Koliko dugo ta igra može trajati?

Ovaj fascinantan, zabavan i pomalo uznemirujuć triler guta se doslovno u jednom zalogaju. Očekivala sam neku napetu, pomalo horor priču u kojoj neodređena opasnost neprestano viri iz prikrajka, ali iznenadilo me koliko je ovaj roman zapravo zabavan, i to na neki twisted, crnohumoran način.

Sve je u ovom romanu nekako 'pomaknuto'. Počevši s glavnim likom, koji je od prve stranice očiti negativac, ali za kojeg svejedno navijaš i u nekim ti je trenucima čak i drag (?!), pogotovo kada ismijava određene aspekte pop-kulture i stvari koje ljudi rade, poput tipa u knjižari koji dođe da bi kupio neki hit roman, ali uz njega kupuje i neko djelo ozbiljne književnosti da ne ispadne netko tko čita samo hit romane iako u njima uživa, a ozbiljnu književnost koju je kupio nikada neće ni otvoriti.

Možda je razlog tome da je Joe sposoban svidjeti se čitatelju, unatoč tome što je negativac, taj da je 'žrtva' u ovoj priči - Beck - izrazito un-likeable osoba. Iritantna je, naporna, neodgovorna i izrazito egocentrična. Beck je wannabe pisac koji vrijeme trati na partijanje, seks, traženje načina da neprestano bude u centru pozornosti, seks, i, jesam možda već spomenula, seks.

Roman je pisan na način da se Joe neprestano obraća Beck, što je dodatna zanimljivost koja mi se jako svidjela, a zbog koje je i sam roman puno napetiji, uzbudljiviji i, u nekim dijelovima, puno zabavniji nego što bi bio da je pisan na bilo koji drugi način. Joe nas pušta da posve zaronimo u njegovu psihu i daje nam da shvatimo kako njegov um funkcionira. I da, ok, on je potpuni luđak i totalni psihopat, ali zateći ćete se, sigurna sam, kako i više no jednom kimate glavom na njegove postupke i shvaćate njegovu logiku. A opet, možda je tu stvar samo u nepodnošljivoj Beck. Dunno.

Jezivo zabavan i zabavno jeziv, 'Ti' je također i roman zbog kojeg ćete se zapitati tko sve (možda) gleda sve što radite online. Odmah nakon što sam ga dovršila, od-binge-watcheala sam i istoimenu Netflixovu seriju. Postoje neke razlike naspram knjige, a koje su napravljene da bi serija bolje funkcionirala (i doista super funkcionira tako), ali i serija mi se jako svidjela. U nekim je djelovima manje, u nekima više creepy od knjige, a TV Beck mi je bila mrvicu manje grozna nego knjiška Beck. No obje su mi jednako uzbudljive, svaka na svoj način (knjiga i serija, ne dvije verzije Beck. Niti jedna Beck mi nije nimalo uzbudljiva.). Hoćete li prvo pročitati ili pogledati seriju, izbor je na vama, ali nikako to nemojte propustiti učiniti.

29 SEKUNDI, T.M. Logan

Izdavač: Stilus, 2019.

[eng. 29 seconds] 

T.M. Loganov triler prvijenac - 'Laži' - oduševio je fanove ovog žanra širom svijeta. Stoga nije čudno vidjeti da se većina osvrta na njegov drugi roman - '29 sekundi' - većim dijelom bavi usporedbom ova dva romana. Nekima su oba jednako dobra, nekima '29 sekundi' nije uspio nadmašiti 'Laži', a ja spadam u posljednju skupinu, onu kojoj je '29 sekundi' ipak malo bolji od 'Laži'.

Ova su dva romana po mnogočemu slična. I jedan i drugi kao glavne protagoniste imaju prosvjetne radnike, s tim da je u prvom glavni protagonist - Joe - predavao u školi, dok u drugom glavna protagonistica - Sarah - predaje na sveučilištu. Glavni likovi u oba romana nehotice se upetljaju u nešto što im živote potpuno izbaci izvan kontrole, te se u ostatku romana moraju nositi s posljedicama koje ti događaji u njihovim životima izazovu. Pri tome, ovi se likovi u oba romana najviše brinu oko posljedica koje će njihovi postupci ostaviti na njihovim obiteljima, posebno njihovoj djeci.

Glavna razlika između ova dva romana je u tome što su 'Laži' malo brže, imaju malo više tipičnih elemenata trilera: pregršt obrata, iznenađenja, brze radnje, akcijskih sekvenci. '29 sekundi' više je fokusiran na unutarnju borbu glavnog lika i brigu oko potencijalnih posljedica koje će pokrenuti svaki idući potez koji napravi. Nemojte me krivo shvatiti, ima i ovdje i iznenađenja i iznenadnih obrata - sasvim dovoljno da vas natjeraju da nastavite okretati stranicu za stranicom, stranicu za stranicom, do samog kraja. A kraj je, moram reći, posve neočekivan. Iako je neke stvari tijekom radnje moguće predvidjeti, posljednji obrat nije među njima, već je, barem meni, bio posve nepredvidiv i na sjajan je način zaokružio cijelu priču.

Što se tiče same priče, ona se vrti oko Sarah, majke dvojke djece i sveučilišne profesorice koju je nedavno suprug ostavio zbog druge žene i koja se bori za unaprjeđenje u karijeri - unaprjeđenje koje je svojim radom itekako zaslužila. Nažalost, kao prepreka tom unaprjeđenju stoji Sarin šef Alan Lovelock, renomirani profesor i zvijezda sveučilišta, koji pred javnošću skriva svoje pravo lice - ono seksualnog grabežljivca. Alan ne propušta niti jednu priliku kako bi Sari dao do znanja da je jedini način na koji će dobiti promaknuće taj da ode s njim u krevet.

Razmišljajući o ovoj moralnoj dilemi, s kojom se svakodnevno suočava velik broj žena u raznim institucijama i na raznim položajima, Sarah slučajno naleti na pokušaj otmice jedne djevojčice i spasi je od toga da je odvedu. Kasnije se ispostavi da je djevojčica kći ruskog mafijaša, koji Sari želi zahvaliti na jedini način koji je u njegovom svijetu prikladan - ponudom da ukloni jednu osobu iz Sarinog života, bilo koju osobu čije ime mu Sarah ima dati, a koja joj zagorčava život.

Kladim se da ste odmah pogodili koje ime prvo padne Sari na pamet.

Dovoljan je jedan poziv od 29 sekundi, tijekom kojeg će Sarah donijeti svoju odluku, a nakon kojeg će se čitav njen život promijeniti - u život pun osvrtanja, propitkivanja, kolebanja.

Mislite da je lako odlučiti da netko nestane, čak i ako je to osoba koja vam svakodnevno zagorčava život na najgore moguće načine?

Osim što se bavi zanimljivom nemoralnom ponudom i načinom na koji se ta ponuda odvija, ovaj se roman bavi i gorućim problemom seksualnog napastovanja s kojim se mnoge žene moraju svakodnevno nositi, a koje je i prečesto nešto što se smatra normalnim na putu do njihovog uspjeha u karijeri. Posebno je zanimljivo - i toliko realno! - portretiran lik Alana Lovelocka, čovjeka iza čijih će akademskih postignuća stati baš svi koji ga poznaju, pogotovo njegovi poslodavci, a isti će ti ljudi u isto vrijeme posve svjesno i s voljom zažmiriti na sve njegove prijestupe i zločine. Jer što je jedna, ili deset, ili stotinu, pripravnica i asistentica u usporedbi s muškom zvijezdom sveučilišta? Ništa. Zamjenjiva roba.

Je li strašno odlučiti da netko nestane i je li još strašnije kasnije nastaviti živjeti s tom odlukom? Naravno. Ali još je strašnije svakodnevno zatvarati oči na zlostavljanje svojih kolegica, zaposlenica, žena koje rade u tvojoj instituciji i time štititi zlostavljača koji svoje postupke neprestano širi na nove žene, nove žrtve.

29 sekundi dovoljno je vremena da poželiš da netko nestane. 29 sekundi je također dovoljno vremena da učiniš pravu stvar, poduzmeš nešto i prijaviš osobu za koju znaš da godinama zlostavlja žene u svojoj blizini. Razmislite malo o ovome ako se negdje nekad nađete u situaciji koja uključuje takvu osobu. Možda vaš postupak neće značiti ništa. Ali možda će nešto pokrenuti, možda će biti prvi domino koji će srušiti sve ostale i koji će nam konačno donijeti svijet u kojem nećeš morati, ako si žena, strahovati da ćeš za svoj uspjeh morati ući u nečiji krevet. Možda su ipak iznenađujući obrati mogući i u stvarnom životu.

BLACKOUT, Marc Elsberg

Izdavač: Egmont, 2018.

[orig. Blackout]

Osvrnite se oko sebe i promotrite koliko je stvari u vašoj neposrednoj okolini ovisno o električnoj struji. A sad razmišljajte globalno. Da nestane struje na čitavom kontinentu, i da taj nestanak potraje, makar i samo nekoliko dana, što bi se dogodilo?

Bez struje nema Interneta, nema računala, nema mobilnih mreža. Nema grijanja, ne rade hladnjaci, pećnice, zamrzivači, što znači da nam se dobar dio hrane počinje kvariti. Ne rade benzinske crpke, ergo, nema goriva, pa nema ni prijevoza. Nema ni javnog prijevoza: tramvaja, podzemne željeznice, vlakova. Ne rade pumpe za vodu, pa nema ni tekuće vode, kanalizacije, vode za piće. Ne rade strojevi u bolnicama, ne rade bankomati, niti kase u dućanima, nema naplate karticama. Što mislite, koliko bi vam dugo potrajala gotovina koju trenutno imate u novčaniku?

Crni scenarij nestanka struje opisuje u ovom romanu Marc Elsberg. Pišući ga, Elsberg je obavio iscrpno istraživanje, razgovarao s gomilom stručnjaka o gomili hipotetičkih situacija, a rezultat je nevjerojatno stvaran roman spekulativne fikcije koji nas upoznaje s činjenicom koliko smo zapravo ovisni o električnoj struji i upozorava nas na mogućnost organiziranog napada s ciljem da nam istu oduzme. Koliko je ovaj roman stvaran govori i činjenica da je Elsberg zamoljen sudjelovati i predstaviti svoje pronalaske na raznim simpozijima vezanim uz sigurnost informacijskih sustava. Njegov cilj bio je navesti nas da se zapitamo što bi se dogodilo da svijet ostane bez struje, a, vjerujte, nakon što pročitate ovaj roman, to ćete si pitanje doista i postaviti - i to ne jednom.

Priča počinje iznenadnim nestankom struje tijekom obične vožnje automobilom. Odjednom, semafori prestanu raditi, što dovede do automobilske nesreće. Ovdje susrećemo i Piera Manzana, centralnog lika kojeg ćemo slijediti kroz ostatak romana.

Manzano je stručnjak za informacijske tehnologije, bivši hakerski aktivist koji, nakon nestanka struje, bude jedan od prvih koji uoči tragove koji vode do onoga što je dovelo do nestanka. Zbog njegove hakerske prošlosti, vlasti mu nisu baš sklone odmah povjerovati, stoga je Manzano čas tretiran kao junak, čas kao sumnjivac. No Manzano se uskoro pokaže i kao jedina osoba koja bi mogla zaista otkriti tko stoji iza svega - ali i kako spriječiti daljnje napade i vratiti struju.

Od prve stranice, ovaj je roman napeta i brza utrka s vremenom, tijekom koje pratimo događaje u raznim dijelovima Europe, upoznajući golem splet likova koji se pokušavaju nositi sa sve većim opasnostima uzrokovanima nestankom struje. Osim osnovnih stvari, poput opskrbe hranom i vodom, lijekovima, komunalnih usluga, itd., diljem Europe raspiruju se sve žešći nemiri i sukobi. Vlade su na rubu snaga, stanovništvo na rubu pucanja. Struje nema tek nekoliko dana, a svijet je pao u totalni kaos.

Ako je Elsbergov cilj bio osvijestiti ljude koliko ovisimo o struji i električnoj energiji i kakve sve opasnosti njen nestanak na duže vrijeme sa sobom nosi, taj je cilj itekako ispunjen. Struja je jedna od onih stvari koje uzimaš zdravo za gotovo. Uvijek je tu, uvijek ju koristimo. A koristimo je za - doslovno - sve. Možda najslikovitiji opis u kakav problem upadnemo bez struje u ovom romanu je onaj u kojem Elsberg opisuje kako bez struje nije moguće plaćati karticama, već samo gotovinom. A budući da nema struje i ne rade bankomati, gotovinu možeš podići jedino u banci. A budući da ne rade benzinske crpke, zbog čega nema goriva, banka ne može doći do novih zaliha gotovine i dopremiti ih u svoje poslovnice. Pa si zaglavljen u situaciji da, iako imaš novca na računu, do njega nikako ne možeš doći. A cijena doslovno svega, u anarhiji i kaosu, samo raste.

Čak i ako niste ljubitelj trilera, ovaj adrenalinom nabijeni i nevjerojatno brz roman mogao bi vam privući pažnju. Ako ni zbog čeg drugog, onda zbog svoje vrlo, vrlo stvarne i aktualne teme. Ovdje nema mučnih ubojstava kakva smo navikli inače viđati u romanima ovog žanra, ali problematika nestanka na struje i svi problemi koje to sa sobom nosi i više su no dovoljni i i više no realistično prikazani da vam, bar na tren, zalede krv u žilama.

Garantiram vam da ćete se, idući put kad nestane struje i kada počnete tražiti pokoju svijeću da vam rasvijetli sobu dok se struja ne vrati, sjetiti ovog romana i bar malo štrecnuti. I nadati se da se scenarij opisan u romanu nije počeo ostvarivati. ;)

___________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2vTGBqM

MEDVEDGRAD, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2018.

[šved. Björnstad]

"Jedne kasne večeri potkraj ožujka jedna je mlada osoba uzela dvocijevku, otišla u šumu, prislonila pušku nekome na čelo i povukla okidač.

Ova priča govori o tome kako je do toga došlo."

Dobrodošli u Medvedgrad - grad koji je, takoreći, svijet zaboravio, mali grad ni po čemu posebnom poznat niti uspješan, grad koji na rubu opstanka održava još jedino hokej i ljubav njegovih stanovnika prema tom sportu. Hokej je ono zbog čega se Medvegrad nekoć davno izdigao iz blata, ono po čemu je nekoć davno čak bio i slavan. Ali to već dugo vremena nije baš tako. Godine su sa sobom sve hokejaške uspjehe odnijele u zaborav, i Medvedgrad danas, takoreći, diše na škrge.

Njegova tvornica još je jedino mjesto koje zapošljava lokalno stanovništvo, ali u njoj radi sve manje i manje ljudi, sve više ih postaje nepotrebna radna snaga. Lokalne prodavaonice odavno je uništio dolazak supermarketa, opstaju još jedino prodavaonice sportske opreme (čitaj: hokejaške opreme) i opreme za ribolov. Jedina svijetla točka u svoj toj besperspektivnosti i čemeru hokejaški je klub Medvedgrad, odnosno njegova juniorska ekipa, koja je prvi put u dugo vremena izborila polufinale državnog prvenstva i ima šanse proći u finale, pa čak i osvojiti prvenstvo. A onda - samo je nebo granica!

"Hokej je samo blesava igra. Posvećujemo joj godinu za godinom, ne nadajući se da ćemo nešto dobiti zauzvrat. Gorimo, krvarimo i plačemo, potpuno svjesni da je najviše što nam taj sport može pružiti, nepojmljivo šturo i bezvrijedno, samo nekoliko izoliranih trenutaka transcendencije. I ništa više.

Ali, dovraga, od čega se drugoga život sastoji?"

Za klince koji igraju, osvojiti prvenstvo ostvarenje je sna - sna koji bi značio i buduću uspješnu karijeru u hokeju. Za sve ostale, osvajanje prvenstva znači, doslovno, sve: bolja budućnost, dolazak sponzora, gradnja hokejaške akademije, obnova klizališta, ulaganja u grad i pozicioniranje Medvedgrada na kartu bitnih mjesta u svijetu. Medvedgrad bi postao uspješan grad, grad u koji ljudi žele doći, a ne iz njega bježe, grad pobjednika, grad koji nešto znači. A sve što je potrebno da bi takav Medvedgrad zaživio je pobjeda u dvije utakmice.

No pressure.

Da bi Medvegrad pobijedio u ovim utakmicama, potrebni su mu dobri igrači. A, srećom, juniorska ekipa ove je godine i više no dobra - dečki su naprosto sjajni! Sasvim je sigurno da će ostvariti snove svoga grada. Grad naprosto odiše zajedništvom i timskim duhom.

A onda jedan od ključnih igrača juniorske momčadi počini zločin. I tu grad počinje pokazivati svoje pravo lice.

Jer, vidite, zločin je zločin. Nema veze tko ga je počinio, ta osoba mora za njega odgovarati. Ali, kada se radi o nekome tko je bitan za zajednicu, o 'zlatnom dečku' hokejaške ekipe, ljudi su skloni progledati mu kroz prste i opravdati njegove postupke do točke u kojoj će čak i posve zanijekati da je nešto uopće učinio. A time će ujedno pokazati i da ih za žrtvu, koja je također dio njihove zajednice i dio njihovog grada, uopće nije briga.

"Ne treba nam dugo da jedni druge uvjerimo kako čovjeka treba prestati doživljavati kao čovjeka. A kada dovoljno ljudi šuti dovoljno dugo, nekoliko glasova može stvoriti dojam da svi vrište."

Backman je u ovom romanu fantastično portretirao čitavu jednu zajednicu ljudi, s tim da je svoj fokus namjerno stavio na one koji se u tu zajednicu ne uklapaju.

"Ana je bila tornado. Oštri klin sa sto lica u zajednici u kojoj se od tebe očekivalo da s lakoćom uđeš u okrugle rupe."

Ovaj roman čini čitav splet živopisnih likova, od kojih ćete neke zavoljeti odmah, neke nikada, a neke ćete prvo neko vrijeme mrziti, pa onda berzerezvno zavoljeti i obrnuto. A dok se svi ovi likovi međusobno bore za i oko hokeja, njihov grad kao da stoji sa strane i igra ulogu još jednog, dodatnog, lika - onog koji utjelovljuje sve vrline i mane jedne male, zatvorene zajednice.

Backmanov Medvedgrad me i prečesto podsjetio na bilo koji grad, bilo koju sredinu u Hrvatskoj. I ovdje si ljudi rado vole mazati oči jednokratnim sportskim uspjesima, da ne bi vidjeli kako ništa drugo oko njih u njihovoj zemlji ne valja. Tvornica je tako malo da ih se jedva i sjećamo, onih par koje još opstaju jedva se drže, ljudi masovno odlaze, svakog dana sve više njih, a jedino vrijeme u kojem se oni koji su ostali uspiju ujediniti je kada se treba okupiti i proslaviti neki sportski uspjeh. Samo što ti uspjesi nama sa sobom ne donesu i sve ono čemu se nadaju građani Medvedgrada - potraju koji trenutak, izgore i kao da ih nikada nije ni bilo. A nas ostave na istom mjestu, s istim problemima.

[SPOILER ALERT!: U idućih nekoliko odlomaka nalazi se određeni spoiler, pa ako ne želite na njega naletjeti, preskočite dio i nastavite čitati kod END SPOILER ALERT]

Osim što je slikovito prikazao i jedan grad i raznoliki splet sjajno okarakteriziranih likova unutar tog grada, Backman je u ovom romanu sjajno iznio i kritiku društva, pogotovo u dijelu u kojem opisuje kako se javnost, institucije i sami ljudi u nekoj zajednici odnose prema zločinu silovanja. Vidjeli ste to na tisuće puta i sami: žrtva mora proći kroz pakao kako bi dokazala da se zločin stvarno i dogodio, mora se nositi s nevjericom, podbacivanjima, upiranjima prstom, omalovažavanjem, pa nerijetko i osudama društva. Jer se krivo obukla, jer se krivo ponašala, jer ovo, jer ono. I fascinantno je koliko je malo potrebno da ljudi, umjesto počinitelja, počnu kriviti žrtvu.

"Riječi su male stvari. Nitko njima ne misli ništa loše.

Zato nitko ne pita što je dječak učinio. Ali čim djevojka počne govoriti, prekidaju je s pitanjima o tome što je ona učinila. Je li se popela stubama ispred ili iza njega? Je li na krevet legla svojevoljno ili je na to bila prisiljena? Je li si sama raskopčala košulju? Je li ga poljubila? Ne? Je li mu onda uzvratila poljubac? Je li pila alkohol? Je li pušila marihuanu? Je li rekla ne? Je li mu to jasno dala do znanja? Je li dovoljno glasno vrištala? Je li se dovoljno snažno opirala?"

"Moraju prikupiti sve informacije, kažu dok postavljaju isto pitanje deset puta na različite načine, kako bi provjerili hoće li ona promijeniti odgovore. Ovo je ozbiljna optužba, podsjećaju je, kao da je problem zapravo u optužbi."

A kada je ta optužba usmjerena prema 'zlatnom dečku' zajednice, od usmjeravanja krivnje na žrtvu do čiste i nepatvorene mržnje potrebno je još manje.

"Mržnja može biti jako poticajna emocija. Svijet postaje mnogo razumljiviji i mnogo manje strašan kad sve i svakoga podijelite na prijatelje i neprijatelje, nas i njih, dobro i zlo. Da biste najlakše ujedinili grupu ljudi, ne treba vam ljubav, jer ljubav je teška. Ona je zahtjevna. Mržnja je jednostavna."

Backman je naprosto sjajno opisao ono što se dogodi svakoj ženi koja nekoga optuži za silovanje.

"Tako kad stigne noć, a istine se prošire, nitko u Medvedgradu na svojim mobitelima ili računalima ne tipka 'Maya', pišu 'M'. Ili 'mlada žena'. Ili 'drolja'. Nitko ne priča o 'silovanju', svi pričaju o 'navodima'. Ili 'lažima'. Počne od 'ništa se nije dogodilo', dođe na 'ako se išta i dogodilo, bilo je sporazumno', i eskalira do 'ako i nije bilo sporazumno, može kriviti jedino samu sebe; što je mislila da će se dogoditi ako se napije i ode s njim u njegovu sobu?'. Počne sa 'željela je to' i završi sa 'zaslužila je to'."

Ljudi vole dijeliti vlastitu pravdu, koja se manje tiče onoga što se stvarno dogodilo, a više aktera u tom događaju. Ako je onaj koga optužuju voljeni član društva, koga briga ako je stvarno nešto i učinio? Koga briga za žrtvu? Osim toga, sigurno je nešto učinila da ga na to natjera. Za njega će cijela stvar postati samo neugodnost kroz koju će morati proći, dok će za nju to biti noćna mora koja nikada neće posve završiti.

"Za počinitelja, silovanje traje samo nekoliko minuta. Za žrtvu, ono nikad ne prestaje."

[END SPOILER ALERT]

Medvedgrad - grad šutljivih ljudi ispunjenih osjećajem srama - grad je koji će zločin njegovog 'zlatnog dečka' uzdrmati iz temelja. A kad sve to prođe, svi potresi i oluje tim događajem izazvani, napokon će se vidjeti tko je tko u ovom gradu, i kakva je kova. Neki će vas njegovi stanovnici posve iznenaditi, neki ogorčiti, neki razbjesniti. Ali nitko vas iz tog malog grada neće ostaviti ravnodušnima.

Baš kao Ove, te Elsa i njena bakica, Backmanovi likovi uvijek su na svoj način posebni, i ostaju s nama dugo nakon što se prestanemo s njima družiti. Ovi likovi nisu iznimka. A dobra vijest je da postoji i nastavak ovog romana, pa ćemo imati prilike još koji put izaći na led s Amatom, Benjijem, Bobom, Zachariasom, Anom i ostalima. Spomenula sam baš ovih pet jer su mi najdraži. <3 Pročitajte i otkrijte koji će biti vama!

_____________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2VcwOq8

NEŠTO JE U VODI, Catherine Steadman

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. Something in the water] 

 

Erin i Mark mladi su zaljubljeni par kojem u životu sve ide kako treba. On je uspješan investicijski bankar, ona je filmska umjetnica koja snima potencijalno vrlo uspješan i cijenjen dokumentarac o zatvorenicima koji izlaze na slobodu. Uskoro bi se trebali vjenčati.

A onda Mark izgubi posao i nenadano se oboje nađu u financijskoj krizi. Medeni mjesec u kojem su trebali uživati u zajedničkoj sreći postaje medeni mjesec u kojem tješe jedno drugo da će sve biti dobro, da će se stanje uskoro popraviti.

A onda u moru pronađu tajanstvenu torbu punu novca. Što učiniti s njom? Prijaviti je, dakako. Možda ju netko traži. Ali, što ako ju nitko ne traži? A u njoj je doista mnogo novca. Taj bi novac mogao riješiti baš sve probleme koje Erin i Mark imaju. Trebaju li ga se doista odreći? Kome će nedostajati? A što ako ga zadrže? Što ako...

Što biste vi napravili da se nađete u ovakvoj situaciji?

Problem kod pronađene torbe pune nepoznatog novca je taj što je tu torbu, na kraju krajeva, netko izgubio. A sudeći po količini novca i par stvarčica koje stoje uz njega, taj netko sigurno nije dobra osoba. Taj netko će sigurno tražiti svoj novac. Hoće li ga uspjeti pronaći? Što je sve spreman učiniti da ga pronađe? Bezbrižan život uz puno novca, kada taj novac nije tvoj, vrlo se brzo pretvori u život ispunjen panikom i vječnim okretanjem oko sebe, kako bi provjerio slijedi li te tko i jesi li već postao meta. Uz probleme koje će riješiti, novac sa sobom nosi i gomilu problema koje će tek prouzročiti.

Zamislite tu količinu novca. Što s njim? Samo ga pospremiti u banku? To će izazvati razna pitanja. Držati ga ispod madraca? Kako ga potrošiti a da ne izazove sumnju? Koga pitati za pomoć? Da li pitati ikoga uopće? A što ga ljudi koji su ga izgubili traže? Mogu li ga naći? Traže li ga upravo sada? Spremaju li se baš taj tren pokucati na vrata?

Kratak je put od sreće zbog pronalaska rješenja svih tvojih problema do bezumne panike.

"Ne bojim se utapanja, vode ili bilo čega takvog. Bojim se te slijepe panike. (...) U slijepoj panici događaju se gluposti. U slijepoj panici se umire."

Od sretnog i zaljubljenog para na početku knjige, nakon što pronađu torbu s novcem, Erin i Mark se pretvaraju u panikom ispunjene i sumnjičave ljude koji sve manje vjeruju jedno drugom, a sve manje vjeruju i samima sebi. Uz stalan osjećaj da ih netko slijedi i da je sve što rade pod povećalom, Erin i Mark stalno moraju pronalaziti nove načine da sakriju svoj novopronađeni novac, a da pri tome ne izazovu nikakvu sumnju.

Možda to ne zvuči tako strašno, ali što biste vi napravili u njihovoj situaciji? Erin i Mark su samo obični ljudi, nisu kriminalni bossovi koji bi znali na što treba misliti i kako reagirati u takvoj situaciji. Ipak, zanimljivo je kako je malo potrebno da od običnog čovjeka postaneš kriminalac, ako ti se samo pruži prilika.

"Opažam svoj iznenadni skok logike. Od pogreške do aktivnog zločina. Samo tako."

Ovaj je roman jedan vrlo, vrlo napet triler, iako mi se nije činio takvim u početku. Zapravo, prvo poglavlje me strašno zaintrigiralo, a onda je uslijedilo nekoliko poglavlja tijekom kojih je radnja stala na kočnicu. Nije pomagalo ni to što je Erinin način pripovijedanja pomalo acquired taste: ona priča u kratkim, odsječnim rečenicama, koje pomalo djeluju kao da čitaš brzojav, zbog čega i sama Erin djeluje više kao nekakav robot nego ljudsko biće (pogotovo kada priča o svojim osjećajima). No nakon nekog vremena navikla sam se na takav način pripovjedanja, pa i na samu Erin, koja me isprva pomalo iritirala. Na kraju smo se ipak sprijateljile, a sama je priča nakon nekog vremena dobila i na brzini i na napetosti i na zanimljivosti. Što se radnja primicala kraju, knjigu je bilo sve teže ispustiti iz ruku, a, iako ćete već na početku pomisliti kako je očito kako će se sve završiti, način na koji se sve odigra na kraju mogao bi vas itekako iznenaditi.

Kao dodatan bonus, ovaj će vas roman naučiti da dobro gledate oko sebe dok uživate na odmoru plutajući u oceanu, jer nikad ne znate što bi moglo doplivati do vas. A ako nešto i dopliva, dobro razmislite što ćete s tim učiniti. ;) 

 

_______________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2HdbonV