PLANINE PJEVAJU, Nguyễn Phan Quế Mai

Izdavač: Hena com, 2021.

[eng. The mountains sing] 

Prijevod: Perina Kulić

'Planine pjevaju' iznimna je knjiga. Pisana lirskim - gotovo pjesničkim - stilom, poziva vas da uronite u bogatu povijest i svijet Vijetnama.

Priča prati jednu baku i njenu unuku, koje 1970-ih, za vrijeme Vijetnamskog rata, samo pokušavaju preživjeti. Svakodnevna bombardiranja konstantno prati neznanje o tome gdje su ostali članovi njihove brojne obitelji, od kojih su neki ili otišli u rat ili pobjegli nekamo da se od rata sakriju. Dok čuče u atomskim skloništima, baka Dieu Lan svojoj unuci Huong priča priču o svom životu: selu u kojem je odrasla, svojoj voljenoj obitelji, ali i nedaćama koje su je kasnije zadesile i obilježile joj život.

Ovaj je roman predivno štivo, ali nije ga lako čitati. Obitelj Tran i baka Dieu Lan morali su proći kroz mnogo strahota i užasnih stvari, koje kao da su ih pratile gdje god pošli. Baka Dieu Lan, pri tome, najviše je pretrpjela. No, unatoč svemu, ova snažna žena nikada nije odustala od sna da svaki put kada joj okolnosti unište život ona ga ponovo vlastitim rukama izgradi i oko sebe okupi i očuva svu svoju obitelj.

Sedam godina trebalo je autorici da ovaj roman ugleda svjetlo dana, a u njega je utkala i svoje vlastite priče, i priče ljudi koje je intervjuirala i o kojima je istraživala, ne bi li nam prikazala sve boje vijetnamske povijesti i koliko je na tu zemlju rat ostavio utjecaja. Ovaj roman nije samo Huongino svjedočanstvo i priča o njenom djetinjstvu i odrastanju u svijetu okruženom ratom, već svjedočanstvo sve vijetnamske djece koja su na svojim plećima morala ponijeti breme rata, pomažući nositi to breme članovima svojih obitelji (barem onih koji su se iz rata uspjeli vratiti).

Ovaj roman u biti je velika poruka mira: utjelovljeni spisateljičin vapaj o miru i san o svijetu u kojem će ljudi uvijek biti ljubazni jedni prema drugima.

Kao što sam već spomenula, predivno je pisan i doista ga je divno čitati, iako se ne prolazi svim dijelovima jednako lako. Obitelj Tran i baka Dieu Lan pretrpjeli su strašne nepravde, zbog kojih vas zaboli srce dok im, čitajući, svjedočite, ali, zahvaljujući nadljudskoj upornosti i volji bake Dieu Lan, svako mračno poglavlje dolazi sa tračkom svjetlosti i nadom da će stvari krenuti na bolje. Baš kao što u jednom dijelu kaže i sama Dieu Lan:

"Život je sjajan, Guava, jer kad god bi me život oborio na koljena, uvijek bih naišla na ljubazne ljude koji bi me podigli na noge."

Priča počinje u 1970-ima, ali se svako drugo poglavlje vraća u 1940-e, 50-e i 60-e, prateći baku Dieu Lan i obitelj Tran kroz vrijeme i mjesta, razdvajajući ih i ponovno spajajući. I svakim tim ponovnim susretom, nešto novo se dogodi, neka uspomena ispliva iz prošlosti, netko se pokaje, netko pogriješi, netko oprosti.

"Ljudski životi kratki su i krhki. Vrijeme i bolesti proždiru nas poput plamena koji guta ove komade drveta. Ali nije važno koliko dugo ili kratko živimo. Važnije je koliko svjetlosti možemo udijeliti onima koje volimo i koliko ljudi dotaknemo svojim suosjećanjem."

Vijetnamske planine su u ovom romanu ispjevale iznimnu pjesmu. Svakako ju poslušajte. 

______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3qoTS6h

SHUG, Jenny Han

Izdavač: Fokus, 2020.

Prijevod: Nika Perić

Nakon trilogije o slatkoj, slatkoj Lari Jean, Jenny Han predstavlja nam novu slatku heroinu: Shug. Iako su obje jako slatke, slatke su na totalno drugačiji način. Ne znam kako da vam to predstavim, najbolje ćete skužiti ako pročitate. Zamislite neka svoja dva najdraža slatkiša: oba jako volite, ali nisu vam skroz isti. Tako nekako je i s ovim curkama i njihovim pričama.

A sad prestanimo na tren o slatkoći prije nego što nas zabole zubi. ;)

Shug je zapravo nadimak Annemarie Wilcox, a dobila ga je po liku Shug Avery iz romana 'Boja purpura'. No, budući da je Shug tek dvanaestogodišnjakinja i većina njenih vršnjaka nije još ni čula za 'Boju purpura', a kamoli ju pročitala, Annemarie svoj nadimak objašnjava drugim razlogom iz kojega joj ga je majka nadjenula, a taj je da je Shug skraćenica za sugar (tj. šećer). (Eto, čak joj je i ime slatko! :))

Annemarie je sa svojih 12 godina upravo uplovila u nemirnu luku koja se zove pubertet. Sve što je do sada bilo jednostavno, poput druženja s prijateljima i dječjih igara, odjednom je komplicirano. Cure počinju zanimati dečki, dečki se ponašaju blesavo, a jedan dečko (Mark) kojeg poznaje čitav svoj život odjednom joj se promijeni pred očima i - ni kriva, ni dužna - Shug se u njega zaljubi. I kako se sad ponašati prema nekome tko ti je do sada bio prijatelj, a sada imaš sve te neke osjećaje za koje i želiš i ne želiš da on dozna? Da stvar bude gora, čini se da ju Mark uopće ne doživljava, bar ne onako kako bi Shug htjela. A onda krenu i druge promjene: prijateljstva se mijenjaju, škola, pa napeta situacija kod kuće, koja ni inače nije baš najbolja, a o kojoj Shug nikome ne želi govoriti. Puno je tu toga za jednu dvanaestogodišnjakinju.

Na sebi svojstven, potpuno iskren, i pomalo drzak i buntovan način, Shug nam priča priču o tome (i podsjeća nas na to) kako je odrastanje istovremeno i lijepo i strašno. Prve ljubavi, promjene u ponašanju i tjelesne promjene koje prate ulazak u pubertet, mijenjanje fokusa s dječjih igara na pitanja popularnosti u društvu i popularnosti kod cura i dečki koji ti se sviđaju, nesigurnosti i strahovi koji sve to prate... Prvi tinejdžerski problemi, da, ali i puno lijepih stvari. I sve posuto dozom jednog posebnog šećera.

'Shug' je savršena ljetna knjiga, bez obzira na to jeste li i sami u tinejdžerskoj dobi ili ste sve to (već odavno) prošli. Relativno je kratka, skroz je slatka, i baš je ugodna za družiti se s njom. I sama Shug je sjajno ljetno društvo, zavoljet ćete i njene nesigurnosti i njenu buntovnost, i njene ishitrene odluke, koje znaju povrijediti ljude do kojih joj je stalo, i njenu volju da ispravi stvari i ispriča se kad pogriješi.

A Shug će vam ujedno i pokazati kako nove prijatelje možeš pronaći i ondje gdje nikada ne bi tražila, kako dečko koji ti se sviđa možda ipak nije onaj pravi, kako prijateljstva treba čuvati čak i ako prijatelji katkad pogriješe i povrijede te, kako i ti trebaš prihvatiti promjene na drugima, baš onako kako očekuješ da oni prihvate tvoje.

Život nisu samo duge i leptiri, pogotovo kad ti je dvanaest. Život su i problemi, i pogreške, i rastanci. Ali i lijepe stvari, poneka pobjeda i puno toga što tek treba otkriti. Nije sve samo med i mlijeko, ima tu i šećera. I te kako! :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2SMwMtW

IME VJETRA, Patrick Rothfuss

Izdavač: Vorto Palabra, 2021.

Kronike Kraljosjeka, Dan prvi

[eng. The Kingkiller Chronicle - Day 1: The Name of the Wind]

Prijevod: Petra Mrduljaš

'Ime vjetra' knjiga je za čijim je reizdanjem doslovno vapio ogroman broj čitatelja. Ovaj je serijal, inače, nevjerojatno popularan: prodan je u preko deset milijuna primjeraka, a još nije niti dovršen - izašla su prva dva dijela trilogije, dok treća knjiga tek treba ugledati svjetlo dana. Najavljena je i filmska i TV adaptacija serijala, a reizdanje druge knjige stiže nam uskoro. Ako ga još (kao ja, sve do sad) niste započeli čitati, treba li vam još koji razlog da konačno krenete? Imam ga: ovaj je roman doista izvrstan!

U središtu radnje je Kote, odnosno Kvothe - samozatajni krčmar, čudesni čarobnjak, utjelovljena legenda. Koje je od toga, i koliko puno više od svega navedenog? Saznat ćemo - i to njegovim vlastitim riječima.

U nimalo posebnu krčmu naziva Stanac jednog pomalo posebnog dana zaluta jedan ljetopisac. Točnije rečeno, Ljetopisac. U samozatajnom krčmaru Ljetopisac nazre nešto više od onog što izgled tog krčmara odaje - Kvothea, čovjeka-legendu, junaka nad junacima. Želeći ispričati Kvotheovu priču, Ljetopisac mu ponudi da istu zapiše, a Kvothe pristane - pod uvjetom da će mu za to trebati tri dana. Prva je knjiga trilogije ujedno nazvana i 'Dan prvi', a u njoj će nam Kvothe ispričati sve o svojim počecima, odrastanju i teškoćama s kojima se za to vrijeme susretao. Ne, nećemo ovdje još upoznati naslovnog Kraljosjeka - ali upoznat ćemo dječaka, odnosno mladića, koji će Kraljosjekom tek postati.

Fantastični svijet u koji je Patrick Rothfuss smjestio svoje likove doista je fantastičan u svoj punini te riječi. Također, vrlo je slojevit. Ispod složenog svijeta srednjovjekovne fantastike krije se tajnoviti svijet magije i Sveučilišta - mjesta na kojem talentirani učenici stasaju u čarobnjake, zatim skriveni svijet tunela ispod Sveučilišta, čije tajne su tako divno oslikane u noveli 'Polagan pogled nijemih stvari', pa svijet pjesništva i putujućih zabavljača, te mračan svijet zlih sila koje pokušavaju zatrti svako znanje o svom postojanju.

Kvothe će proći kroz sve ove svjetove - i u svima njima ostaviti prepoznatljiv trag.

Sam Kvothe vrlo je kompleksna osoba. On je ratnik i pjesnik i čarobnjak, siromašan dječak i snalažljiv mladić i hrabar čovjek. Uz to, veoma je bistar, zapravo genijalan, vrlo lukav, pametan i osobit. Poseban je, junak, legenda u nastajanju. No njegova priča otkriva i pozadinu sveg tog junaštva: nešto od čega je bilo čista hrabrost, nešto sreća, nešto tek stvar toga kako su se prilike posložile. Život ga definitivno nije mazio, a on mu je zauzvrat vraćao još većom odlučnošću i upornošću, u pozadini čega je uvijek čučala želja da sazna istinu o tajnovitim stvorenjima koja su mu ubila obitelj. Podsjetio me malo na Aragorna, ono na početku 'Gospodara prstenova' kada nitko još ne zna tko je on zapravo.

Osim Kvothea, ovaj roman obiluje šarolikim, kompleksnim i živopisnim likovima, od kojih su neki više, a neki manje luckasti. Tu je neuhvatljiva Denna, ljubav Kvotheova mladog života, zatim jednako neuhvatljivi mentor Elodin, kojem možda fali i neka daska u glavi (ili su te daske u toj glavi jednostavno posložene na neki drugačiji način), zagonetna Auri - djevojka iz Ispod, Kvotheov smrtni neprijatelj Ambrozije, i još mnogi drugi.

Ovaj fantastičan svijet nastanjuju i mnoga fantastična bića, od kojih je meni najzanimljiviji Kvotheov učenik Bast, i jedan genijalni, predivni zmaj. Dobro, zmajinac.

Srž magije kakvom se Kvothe pokušava naučiti služiti leži u imenima stvari. Ne samo riječima i nazivima, nego pravim Imenima. Ako znaš pravo ime nekoga ili nečega, otvaraju ti se brojne mogućnosti kojima tog nekog ili to nešto možeš pokoriti svojoj volji. No, nije to za one slaba uma, jer ova vrsta magije zahtijeva strahovitu predanost, usredotočenost i snagu.

"Riječ je. Riječi su blijede sjene zaboravljenih imena. Kao što imena imaju moć, imaju ih i riječi. Riječi mogu užgati vartu u ljudskim umovima. Riječi mogu izmamiti suze iz najtvrđeg srca. Postoji sedam riječi koje će navesti osobu da te zavoli. Postoji deset riječi koje će slomiti volju snažnog muškarca. Ali riječ je tek slika vatre. Ime je vatra sama."

Pustolovan, magičan, tajnovit, fantastičan - ovaj je roman sve ono za čime svaki ljubitelj fantastike žudi, ispričan na veoma dojmljiv način. Tko je zapravo Kvothe? Teško je reći, ali ovdje smo to tek počinjali saznavati. Fantastično je i to kako je svaka, pa i najmanja stvar, imala određenu ulogu u Kvotheovu životu i pomogla mu da postane ono što je sad.

Uzbudljiva je ovo priča, a stotine stranica prolete samo tako. Ljubiteljima fantastike, velika preporuka; ljubiteljima dobrih priča, jednako tako. Patrick Rothfuss čovjek je iznimne mašte i pripovjedačkog dara, jedva čekam vidjeti što još ima za reći o Kvotheu i njegovim kronikama. Još dva uzbudljiva dana su pred nama, proživimo ih s guštom! :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3pSXA7K

DJECA DINE, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2020.

3. knjiga Kronika Dine 

[eng. Children of Dune]

Prijevod: Stanislav Vidmar

Otprilike destljeće nakon što se Paul otputio u pustinju bez zaštitnog odijela i vode, njegovi nasljednici - blizanci Leto i Ghanima pripremaju se preuzeti očevu ulogu i postati novi Mesije. Dok blizanci ne stasaju, na vlasti je umjesto njih Paulova sestra Alia. Alia i blizanci dijele nešto zajedničko - naime, zbog izlaganja začinu, svo troje postali su svjesni još prije samog rođenja i posjeduju moći slične onima kakve je posjedovao Paul. Zbog tih su moći podložni unutarnjim glasovima mnogih generacija svoje loze, koji bi ih mogli zaposjednuti u bilo kojem trenutku, ako ne budu dovoljno snažni da im se odupru.

Ovdje se na Dinu vraća lady Jessica, kako bi provjerila sumnje reda Bene Gesserit da je Alia postala zaposjednuta. Alijini unutarnji glasovi ponekad su jedini kojima se Alia može okrenuti. Posebno jedan, koji joj nudi utišati sve ostale, u zamjenu za prihvaćanje ponekog njegovog savjeta.

Dina - planet Arrakis - u godinama Paulove vladavine iz pustog pješčanog planeta pretvorio se u bujan zeleni planet pun života. Vode ima u izobilju, a zaštitna odijela postala su stvar prošlosti. No, ovo bujanje planeta ima i jednu negativnu stranu: pustinja se sve više smanjuje, što znači da opada i broj pješčanih crva, zbog čega stradava i proizvodnja začina. Kako je dobro poznato da onaj tko kontrolira začin, kontrolira svemir, postavlja se pitanje što će se dogoditi ako začina nestane?

Trećom knjigom u serijalu o pustinjskom planetu Frank Herbert još se jednom pokazuje u svom punom sjaju. Maestralni dijalozi, dubina priče i karakterizacije likova možda nisu na onoj razini kao što su to bili u 'Dini' (nikada ništa niti neće biti na toj razini!), ali nakon drugog dijela, kojeg su mnogi čitatelji ocijenili mlakim, u ovom se dijelu Herbert vraća na standarde koje je postavio 'Dinom'. Dvorske politike i manipulacije, ekološka kriza, religijski fanatizam, potreba vlade da kontrolira mase, sve su to teme kojih se Herbert u ovoj knjizi dotiče i na neki način o njima daje svoj komentar i kritiku.

Na primjeru Arrakisa sjajno je opisano kako brzo ljudi kao kolektiv mogu izgubiti sjećanje na ono što je bilo prije (iako nije prošlo baš tako puno vremena, tek jedan prosječni ljudski životni vijek) i naviknuti se na 'novo normalno'. Također, Herbert izvrsno prikazuje kako se u relativno kratkom vremenu ljudi mogu oduševiti Mesijom i slijediti ga bez ikakvih pitanja, da bi isti ti ljudi tog Mesiju samo malo kasnije odbacili i počeli se pitati treba li im uopće Mesija i zašto bi ga slijedili.

Iako priča u ovom romanu ponovno ima izuzetnu širinu, zanimljiva je i pitka, a dijalozi kroz tu priču su britki, pametni, pa i zabavni, Herbert ponekad previše odluta u filozofiju i metafiziku, zbog čega se u ponekim dijelovima (posebno pred kraj romana) osjećate kao da ste upali u nečiji psihodelični trip. Tu je potrebno malo više koncentracije, ali, iskreno, meni to nije osobito smetalo. Priča u cjelini fantastična je i zanimljiva i toliko dobra da sam joj sklona oprostiti baš svaki eventualni nedostatak.

S ovom knjigom završava inicijalna trilogija 'Dine', ali priča se nastavlja: prvo u iduće 3 knjige, autor kojih je sam Herbert, a kasnije se nastavlja u seriju nastavaka, pred-nastavaka i priča smještenih između originalnih 6 knjiga. Pisanje nastavaka i pred-nastavaka preuzeo je Herbertov sin Brian Herbert u ko-autorstvu s SF piscem Kevinom J. Andersonom. Neki kažu da nisu jednako dobri kao originalni Herbertov serijal, u što ne sumnjam, ali Dina je planet o kojem ću uvijek htjeti znati još (i još!), tako da vjerujem da ću ih kad-tad sve pročitati. :) A kad pročitate prve 3, vjerujem da ćete htjeti i ostale, bilo samo Herbertovih 6, bilo čitav serijal, koji broji 13 knjiga i mnoštvo kratkih priča. Enjoy! 

_______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3wNMCTr

DEVET POTPUNIH NEZNANACA, Liane Moriarty

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. Nine perfect strangers] 

Prijevod: Ira Martinović

Nakon 5 pročitanih knjiga, od kojih je svaka na različit način posebna, a opet pisana njenim jedinstvenim stilom, Liane Moriarty uspela se visoko na top listu najdražih mi spisateljica.

U 'Devet potpunih neznanaca', Moriarty devet potpunih neznanaca dovodi na zajedničko mjesto - wellness toplice Tranquillum House - gdje svo devetoro čeka deset dana 'potpune tranformacije duha i tijela', baš kako stoji na web stranici ovog mjesta. 

Samo što ta transformacija neće biti baš ono što su zamišljali.

Naslovnih devet neznanaca nisu baš potpuni neznanci svakome od ostalih osam: među njima se nalazi i jedna tročlana obitelj i jedan mladi par, no baš svatko od ovih devetoro ljudi - iako svi oni tvrde da su u Tranquillum House došli kako bi 'smršavjeli i naučili živjeti zdravije' - nosi se i s nekim dubljim problemima, s kojima se baš i ne žele suočiti.

Tranquillum House vodi vrlo karizmatična i pomalo čudnovata žena imenom Masha, čije su metode u najmanju ruku nekonvencionalne, a neke od njih - kako će se uspostaviti - graniče i s posvemašnjim ludilom.

Zahvaljujući Mashi, devetero gostiju Tranquillum Housea svakako će se transformirati - samo ne baš onako kako biste pomislili. A čak i kad pomislite na nešto pomalo ludo i opasno - vjerujte, luđe je od toga. :)

Dubinska karakterizacija likova, čak i onih koji nam se na prvi pogled čine nevažnima, nešto je što je karakteristika svih romana Liane Moriarty, pa ni ovaj nije iznimka. Devet likova možda vam se naoko čini kao popriličan broj za upoznati i upamtiti, plus još nekolicina sporednih koje polovite po putu, ali vrlo brzo se sa svim tim likovima sprijateljite. Ili ih barem dobro upoznate. Čak i onim iritantnima, poput Mashe.

Moriarty je sjajna i u prikazivanju motivacije koja stoji u pozadini onoga što njeni likovi čine, otkrivanja njihovih malih i velikih tajni, koje uvijek imaju golem utjecaj na njihove živote i smjer kojim ti životi idu. Kroz te tajne - i kroz različite likove, Moriarty se bavi složenim problemima međuljudskih i obiteljskih odnosa, osjećajima gubitka, krivnje, samoprezira, dolaska u točku života s koje ne znaš više kamo krenuti niti što želiš.

Čitajući njene romane, zavoljela sam predivne australske predjele i male sredine koje u njima opisuje, živopisne likove koji te sredine nastanjuju, baš kao i stil kojim ova žena piše. Ima to nešto što te zarobi i tjera da čitaš bez prestanka, jer je to što čitaš naprosto toliko zanimljivo i želiš upiti bar još jednu stranicu. Koliko je dobra govori i činjenica da je njen roman 'Male laži' adaptiran u hit TV seriju, o čijoj trećoj sezoni se već neko vrijeme šuška, a ekranizaciju ovog romana trebali bi vidjeti već ovog ljeta. Ja ju s nestrpljenjem iščekujem! 

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/34yODXA

KUBA MOJIH SNOVA, Chanel Cleeton

Izdavač: Sonatina naklada, 2020. 

[eng. When we left Cuba] 

Prijevod: Selma Muftić Pustički

 

Iako je u 'Dogodine u Havani' imala tek sporednu ulogu, Beatriz Perez upečatljiv je lik kojeg u tom romanu niste mogli ne zamijetiti. I sama Chanel Cleeton rekla je kako joj nije bila namjera napisati nastavak 'Dogodine u Havani', ali Beatriz je bila lik koji je naprosto tražio svoju knjigu. I eto je!

U godinama nakon što je Castro došao na vlast na Kubi, nekoć imućna i ugledna obitelj Perez protjerana je u SAD, gdje pokušava vratiti svoje bogatstvo i društveni utjecaj. I dok se ostali članovi njene obitelji polako prilagođavaju životu u Sjedinjenim Državama te Palm Beach počinju zvati svojim domom, Beatriz pati za Kubom i bratom Alejandrom koji je ubijen u revoluciji te žeđa za osvetom.

Kako bi osvetila bratovo ubojstvo i spasila voljenu Kubu, Beatriz stupa u kontakt s CIA-inim operativcem koji joj ponudi suradnju. Nekako istovremeno, Beatriz upoznaje i čovjeka svog života u kojeg se zaljubi preko ušiju - Nicka Prestona - iako je njihova ljubav od prvog dana osuđena na propast. Rastrgana između ljubavi prema Nicku i ljubavi i dužnosti koju osjeća prema Kubi, Beatriz hrabro prkosi svim društvenim i obiteljskim normama koje joj uporno pokušavaju nametnuti kao neudanoj mladoj ženi. No, igra koju igra zna biti itekako opasna, a Kuba njenih snova znatno se razlikuje od Kube kakva jest i kakva može biti. Beatriz se ipak nada nešto promijeniti, pobuniti se protiv nepravednog sustava i učiniti što god može da pomogne Kubi.

"Malim pobunama najteže se oduprijeti."

Beatriz Perez lik je koji plijeni pozornost gdje god se pojavi. Neki bi rekli da je tako zbog njene iznimne ljepote, ali u Beatriz čuči nešto puno više od puke ljepotice. Ona je hrabra žena spremna na sve kako bi slijedila svoja uvjerenja i učinila ono što misli da je ispravno. Beskrajno je odana ljudima koje voli, ali dužnost prema zemlji koju voli još više uvijek stavlja na prvo mjesto.

Kamo god krene, Beatriz nailazi na zabrane: zabranjeno ponašanje za jednu neudanu ženu, zabranjenu ljubav, zabranjenu - ili bolje reći uzaludnu - nadu. No, koliko kod nešto bilo zabranjeno, Beatriz od toga nije spremna odustati: za ono u što vjeruje i za onog kojeg voli dat će se svim srcem, pa makar pritom izgorjela. Beatriz je uistinu fascinantan lik, i doista je trebao dobiti svoj vlastiti roman. Srećom, i jest.

Iako se gotovo čitava radnja romana odvija na teritoriju SAD-a, s tek jednim poglavljem smještenim na Kubu, ta je živopisna zemlja ovdje poput dodatnog lika koji je cijelo vrijeme prisutan, i kojeg se cijelo vrijeme osjeća. Beatrizina čežnja za domom gotovo je opipljiva, a slike njene Kube ne izlaze vam iz glave baš kao ni sama Beatriz. Sveprisutna u romanu je i Beatrizina nada za promjenom i povratkom kući, koja se, kako vrijeme prolazi, sve više umanjuje, ali ipak nikada ne nestaje.

"Problem s nadom je taj da kad te ispuni, kad je držiš u ruci, njezino ti je obećanje sve. S tom nadom možeš živjeti danima, tjednima, mjesecima, godinama govoreći si da će na kraju sve biti u redu, da ćeš dobiti ono što si čekao, kako je ovo samo privremena smetnja koju ćeš prebroditi. Uostalom, ako priča ne završi sretno, koja je uopće svrha svega?

Nada je predivna laž."

Ovaj roman nije direktni nastavak niti direktni prednastavak romana 'Dogodine u Havani', ali, vidjet ćete, s njim je ipak povezan. Beatriz u godinama nakon Castrovog preuzimanja vlasti i Beatrizina obitelj iz doba revolucije i ona nakon Fidelovog pada sve su spojene u jedno, opisane u pažljivo odabranim trenucima u kojima se te dvije priče međusobno stapaju. Drago mi je da postoji ovaj nastavak, i s jednakim sam ga uživanjem pročitala kao i 'Dogodine u Havani'. Turbulentna povijest Kube, povijesne činjenice na kojima se ovaj roman temelji i njegovi fiktivni, ali srčani i živopisni likovi spoj su koji naprosto osvaja, a čitanje o svemu tome vodi vas na putovanje s kojeg se nećete htjeti vratiti. Sretan put! 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/34exX7J

NJEMAČKA KUĆA, Annette Hess

Izdavač: Sonatina naklada, 2019.

[njem. Deutsches Haus]

Prijevod: Dalibor Joler

Igrom slučaja, krenula sam s čitanjem ove knjige u isto vrijeme u kojem sam krenula i s gledanjem mini serije 'Združena braća'. Oboje se bavi sjećanjima na događaje iz 2. svjetskog rata - serija sjećanjima jedne satnije na njihov ratni put, a knjiga sjećanjima preživjelih iz koncentracijskih logora, koji godinama kasnije ta sjećanja iznose na suđenju ratnim zločincima, u pokušaju da ovi zadobiju kaznu koju zaslužuju.

2. svjetski rat nepresušna je tema i na papiru i na ekranima, koja, iako mnogo puta ispričana, uvijek pronalazi nove načine da dopre do ljudi, natjera ih da se prisjete, da shvate u kolikoj su mjeri događaji koje je rat izazvao bili strašni, i da požele i zavjetuju se da se takvo što više nikada ne smije ponoviti.

Ova priča prati mladu prevoditeljicu koja preuzme posao prevođenja iskaza poljskih svjedoka na suđenju nacističkim časnicima za zločine počinjene u najokrutnijem od svih logora - Auschwitzu. Eva je bila tek djevojčica kada se sve to odvijalo, ali, slušajući potresne priče preživjelih i gledajući nadmene reakcije optuženih, Eva se nađe osobno uvučena u slučaj, pogotovo kada joj se počnu javljati nepovezana sjećanja na ljude, mjesta i događaje povezane s logorom. Eva uskoro počne sumnjati u to da je i njena obitelj - njeni roditelji tako puni ljubavi i pošteni - na neki način bila povezana s logorima smrti, i - prešutno ili ne - sudjelovala u zvjerstvima koja su se ondje događala.

Njemačka kuća naziv je gostionice u vlasništvu Evinog oca, a za Evu ona je uvijek bila mjesto puno ljubavi, pripadanja i obiteljske idile. No, iskopavajući zastrašujuće kosture iz ormara, članovi ove obitelji postaju sve šutljiviji, oprezniji jedni s drugima, povučeniji. Eva se u jednom trenu osjeti poput stranca u svojoj vlastitoj kući, među članovima svoje obitelji.

Ovaj roman postavlja neka dosta teška pitanja, progovarajući o osjećaju kolektivne krivnje i pravednoj kazni. Postoji li uopće nešto što možemo opisati 'pravednim' kad se radi o kazni za zločine koji su toliko strašni da je preživjelima teško o njima govoriti, pogotovo kada to moraju činiti koristeći se jezikom kojim su se koristili i ljudi koji su im naudili? Možda najteži dio romana, za mene svakako, bio je taj u kojem se prikazuju časnici optuženi za ratne zločine - ugledni liječnici, trgovci, poštovani članovi društva - koji svoju krivnju odbacuju s takvom nonšalantnošću i prezirom, kao da im je iznimna gnjavaža što to sad netko dovodi u pitanje.

A pitanje koje se u ovom romanu također postavlja jest ovo: jesu li krivi i oni koji nisu direktno sudjelovali u ratnim zločinima, ali su za njih znali i nisu učinili ništa? Teško je to pitanje, i jedna velika siva zona. Može li se kroz olakotne okolnosti promatrati nekoga tko je samo izvršavao zapovjedi ili se držao po strani iz straha za vlastiti život i kako od takvih razlučiti one koji su urođena zvjerstva samo još jasnije ispoljili kroz danu im priliku?

Ova knjiga ne zauzima jasan stav po tom pitanju, već ostavlja čitatelju da odluči sam. Također, i sam kraj knjige nije posve jasan, u smislu da nema nekog konkretnog završetka i ne dobijemo baš sve crno-bijele odgovore. Neke odgovore, napokon, nije ni moguće na takav način dati.

Tema ovog romana jest teška, ali nemojte da vas to odvrati od čitanja. On nije onoliko mučan za čitanje koliko biste možda pomislili, i ne bavi se isključivo suđenjem. Priča se vrti oko Eve i njenog života, i toga u kolikom je obolu suđenje i ono što je kroz njega otkrila utjecalo na njen život i nju kao osobu, te ljude oko nje. Ovo je iznimno zanimljivo ispričana priča, koja postavlja prava pitanja na pravim mjestima. Zapitajte ih se i sami, i provjerite do kojih će vas odgovora ova knjiga dovesti. 

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3fIwxaE