POHANE ZELENE RAJČICE, Fannie Flagg

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

[eng. Fried green tomatoes at the Whistle Stop Cafe]

Prijevod: Ljiljana Šćurić

Prvi put objavljen 1987. godine, ovaj (sad već kultni) roman Fannie Flagg s jednakim se uživanjem čita i više od tri desetljeća poslije. Uvijek mi je bio negdje na listi, ali tek sam ga sada i ja - prvi put - pročitala.

Priča započinje slučajnim susretom dviju žena u jednom staračkom domu: Evelyn, kućanice koja je s mužem u dom došla posjetiti svekrvu, i Ninny, stanovnice doma, koja sama od sebe Evelyn započinje pričati o svom životu, obitelji, prijateljima i nekim davnim vremenima. Ono što se Evelyn isprva dojmi kao nostalgično trabunjanje jedne starice, sa svakim ju posjetom sve više intrigira, a dvije se žene sve bolje upoznaju i naposlijetku postanu i prave prijateljice. A Ninnyna priča, baš kao i sama Ninny, postat će nešto što će Evelyn pomoći da konačno promijeni svoj život - i počne ga zaista živjeti.

Najbolja riječ kojom se ovaj roman može opisati je - životan. Njegova radnja - odnosno Ninnyna priča - vodi nas u gradić Whistle Stop u Alabami, SAD, i upoznaje nas sa njegovim šarolikim i živopisnim stanovnicima. Od kraja 1920-ih, kroz razdoblje depresije i 2. svjetskog rata te doba rasne segregacije koja je u to doba još uvijek veoma prisutna, pogotovo na američkom jugu, stanovnici Whistle Stopa u simbiozi su sa svojim gradićem, s njime se mijenjaju, rastu, ali ponekad i propadaju.

Međuljudski odnosi ključna su stvar ovog romana. Promatrajući stanovnike Whistle Stopa i družeći se s njima, vidjet ćemo kako nastaju nova (i to ona vječna!) prijateljstva, kako obitelji svim srcem prihvaćaju nove članove, kako zajednica uvijek stane iza svakog svojeg pojedinca, kako se ljudi međusobno štite, pomažu si, cijene jedni druge i zajedno se suočavaju sa svime što im stane na put - bilo dobro ili loše.

Nije tu, dakako, sve samo med i mlijeko, zahukta se ponekad i pokoji sukob, bude i suza i bijesa i tragedija. Sve ono što zapravo život čini životom. No Whistle Stop ima tu neku dozu optimizma i vedrine, zbog koje vjera u bolje sutra nikada ne nestane, ma što da se dogodi.

Po mnogočemu, Whistle Stop je opisan i kao gradić ispred svoga vremena. On prihvaća i crno i bijelo stanovništvo, držeći aktualnu segregaciju uvijek nekako na marginama, kao nešto što je tu tek tako na papiru. Dvije zaljubljene žene u njemu ne samo da pronađu utočište, već postanu i simbol tog gradića, a njihova gostionica mjesto gdje svatko rado navraća i svatko se osjeća kao kod kuće. Cijeli niz marginaliziranih osoba ovdje nikako nisu na marginama, već su to likovi koji nose priču i čine stupove same zajednice. Nešto što definitivno ne očekuješ vidjeti na američkom jugu. Sjajno!

Izmjenjujući priče o raznolikim likovima, smještene u raznolika razdoblja, Fannie Flagg roman je učinila veoma pitkim, vrlo zanimljivim i vrlo dinamičnim. Ovaj je roman duhovit, zabavan, dirljiv, nostalgičan, topao i vuče vas da se u njemu što duže zadržite. Pomalo kao susret s nekim dragim, dobrim, starim prijateljima, jednostavno želite da traje i traje i nikad ne završi.

Iako je fikcionalan, Whistle Stop je gradić koji ćete nakon čitanja sigurno poželjeti posjetiti. Kao inspiracija za ovaj gradić autorici je poslužio Irondale, gradić također smješten u okolici Birminghama u Alabami. No, iako gradić Whistle Stop ne postoji, istoimeni kafić (nije baš gostionica, ali nema veze) otvorio se nakon što je prema ovom romanu snimljen film, na lokaciji kafića u kojem je film sniman. Nalazi se u gradu Juliette u Georgiji.

Gostionica u Whistle Stopu nije bila poznata samo po dobrom društvu, nego, dakako, i po ukusnoj hrani i naslovnim pohanim zelenim rajčicama. Neke od recepata pronaći ćete na kraju knjige, a ja vas ostavljam s onim najvažnijim - za rajčice. :)

🍅 🍅 🍅

"POHANE ZELENE RAJČICE

1 rajčica srednje veličine (po osobi), sol, papar, bijelo kukuruzno brašno, mast od pržene slanine

Rajčicu narežite na kriške debele približno pola centimetra, posolite i popaprite, a onda s obje strane uvaljajte u kukuruzno brašno. U velikoj tavi zagrijte masti toliko da se pokrije dno te pržite rajčice dok s obje strane ne budu svijetlosmeđe. Mislit ćete da ste stigli u raj!"

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3NoKEAS

NE BAŠ TAJNI E-MAILOVI COCO PINCHARD, Robert Bryndza

Izdavač: Znanje, 2021.

1. knjiga u serijalu o Coco Pinchard

[eng. The not so secret emails of Coco Pinchard] 

Prijevod: Ivana Ostojčić

Robert Bryndza svima nam je dobro poznat po serijalu kriminalističkih trilera s detektivkom Erikom Foster u glavnoj ulozi. Coco Pinchard i njeni ne baš tajni e-mailovi Bryndzin su prvijenac, a zanimljiva je stvar da ovaj roman ne može biti različitiji od njegovih romana o detektivki Foster, zbog kojih smo ga zavoljeli.

Radi se o laganom, zabavnom štivu o šašavoj četrdesetdvogodišnjakinji Coco Pinchard kojoj se, nakon što supruga uhvati u krevetu s drugom, čitav život počne strmoglavljivati nizbrdo. Njen roman prvijenac, nakon početnih uspjeha, ubrzo postane fijasko, rodbina ju guši svojim ponašanjem, sin upada u neprilike, a pojavljuju se i dodatne neprilike - one financijske prirode. Srećom, Coco ima dvoje vjernih prijatelja koji su joj uvijek spremni pomoći, a ima i specijalnu sposobnost izvući se iz nevolja - na najduhovitije moguće načine.

Idealan za ljetni odmor i čitanje na plaži, ovaj je roman prava ljetna razbibriga. Nasmijat će vas i zabaviti sigurno. Pisan je u obliku mailova koje Coco šalje svojim prijateljima, suradnicima i obitelji, što je forma koju je lako i brzo i čitati. Pun je duhovitih dijaloga, dosjetki i šašavih referenci iz pop kulture, a zbog jednako šašavih likova i Cocoinih neprilika u koje stalno (slučajno) upada, mogli biste se uhvatiti kako se često (glasno) cerekate. ;)

Naravno, kao i svi romani ovakvog tipa, nije realan i situacije u koje Coco upada smiješne su i ponekad čak i apsurdne, ali nije posve predvidiv i zabavlja vas tim situacijama. Coco će se, naravno, oporaviti od svega što joj život servira, što je nešto zbog čega i volimo čitati ovakve romane - da nas podsjete da će sve biti dobro i da nakon čitanja budemo veseliji i optimističniji. Jedina stvar koja mi je bila višak u cijeloj priči (i koja mi je kompletno nerealna) je Adam. Nemam ništa protiv njega, samo mi je Cocoina i njegova romansa malo bezveze, malo too much. No nije mi zbog toga roman bio ništa manje zabavan. :)

Coco bi bez problema mogla stati rame uz rame s Bridget Jones ili Becky Bloomwood ili kojom drugom chick-lit heroinom čije dogodovštine nas znaju neizmjerno nasmijati i zabaviti. Tek nakon što sam pročitala roman, vidjela sam na Goodreadsu da postoje i nastavci. Nadam se da ćemo i njih imati prilike čitati, i saznati kakve nove tajne je Coco odlučila podijeliti u svojim (ne baš tajnim) mailovima.

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3Nnk0YY

OTOK ŠTAKORA I DRUGE PRIČE, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2022.

[norv. Rotteøya og andre fortellinger] 

Prijevod: Jelena Loma

Dok se njegova prva zbirka priča - 'Stručnjak za ljubomoru' - vrtjela oko emocija, ali je u suštini ostala triler, druga zbirka priča Joa Nesbøa odvodi nas u budućnost, a priče u njoj su pravi mali futuristički trileri, napete spekulativne fikcije ili čak distopije.

Pet je priča sadržano u ovoj zbirci, i to pet posve raznolikih, čija je jedina zajednička crta ta da su smještene negdje u bližu ili dalju budućnost.

Naslovna priča - 'Otok štakora' - ujedno je i najduža priča u zbirci. Naslov priče potječe od istoimenog otoka, koji je jedno od važnih mjesta radnje same priče. Radnja se vrti oko dvojice prijatelja i suradnika, i propitkuje što smo sve u stanju učiniti kako bi zaštitili vlastitu obitelj - i osvetili one njene članove koje nismo uspjeli zaštititi. Atmosfera priče vuče na 'Walking dead' - minus zombiji! - prikazujući posve apokaliptični svijet budućnosti u kojem vladaju ulične bande i pravilo koje kaže da si ili onaj koji tlači druge, ili ćeš ti biti onaj koji će nastradati. As simple as that. U ovu je priču zbijeno puno događaja, dva vremenska slijeda, pregršt neočekivanih situacija i napetih trenutaka. Pravi mali mini-roman, ako možemo to tako reći. A distopijski Nesbø? Sajan, kao i u svemu u čemu se okušao do sada.

Ostale četiri priče također su vrlo napete i zanimljive i prikazuju nam različite slike budućnosti: onu u kojoj je čovječanstvo na samom rubu otkrića lijeka za besmrtnost, ali to otkriće sa sobom nosi i svoju mračnu stranu; onu u kojoj sebični sin pomoću zmijskog otrova naumi ubiti oca kako bi se dokopao nasljedstva, ali prekasno shvati da je možda trebao obraćati više pozornosti na očeva predavanja o tim istim zmijama; onu u kojoj je moguće putovati kroz višestruke svemire kako bi našli onaj jedan u kojem nas čeka sreća, ali nam ona svejedno uporno izmiče; onu u kojoj obračun plaćenih ubojica pomno prati korake šahovske partije, s posebnim šah-matom na kraju.

Sve ono što neku kratku priču čini dobrom ili čak odličnom, uspjelo je Nesbøu uklopiti u svaku od priča sadržanih u ovoj zbirci. Jezgrovite su, napete, nabijene značenjima, iznenađujuće, postavljaju mnogo pitanja. Teško ih je zapravo čitati u komadu, jednu za drugom, jer vam nakon svake treba bar nekoliko trenutaka da se slegnu dojmovi o tome što ste upravo pročitali. Idealno štivo za pred spavanje, rekla bih. Ili za plažu!

Distopija, triler, krimić, dječji roman, sve mu ide od ruke. Nesbø je jednostavno sjajan u svemu čega se uhvati.

Na nedavnom gostovanju u Zagrebu, u svrhu promocije ove zbirke, Jo Nesbø pričao je o svojim budućim projektima i idejama koje ima za nove romane, od nastavaka romana o Harryu Holeu, do samostalnih romana posve nove tematike, poput onog o slobodnom penjanju. Slušajući ga s kakvim entuzijazmom priča o tim budućim projektima, nema šanse da biste rekli da se radi o čovjeku u šestom desetljeću života (Martine, ahem, vidiš da se može!), a definitivno bi i vas zahvatio taj entuzijazam. Svašta je najavio Jo Nesbø, ostaje nam samo da se unaprijed veselimo čekajući - i vrijeme kratimo njegovim kratkim pričama. :D 

__________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/otok-stakora-i-druge-price/

Kako do kompleta: https://fokusnahit.com/proizvod/kolekcija-nesbo-9/ 

ESEŠKA ZMIJA, Sarah Perry

Izdavač: Profil, 2018.

[eng. The Essex serpent]

Prijevod: Saša Stančin 

Knjiga je uvijek bolja od serije (ili filma), barem ako mene pitate. No, ponekad je upravo serija ono što me natjera da se (konačno!) uhvatim čitanja neke knjige, jer, bila ta serija lošija od knjige ili ne, ja ju moram pogledati. 'Eseška zmija' dugo je (predugo!), stajala i čekala da ju počnem čitati, i eto, tek sad kad je krenula i serija, sam je se konačno dohvatila. (Tom Hiddleston nije imao ništa s tim, dakako. ;) :D) Mogu vam reći da mi je baš žao što je toliko dugo čekala, jer mi se baš svidjela!

Ovaj je roman svojevrsna mikrohistorija. Bavi se poviješću jedne manje sredine, u ovom slučaju eseškog seoceta Aldwintera, i obuhvaća društvene odnose njegovih stanovnika, uključujući i par pridošlica. Priča je izgrađena oko legende o eseškoj zmiji, čudovišnoj nemani koja se u različitim razdobljima navodno pojavljivala na području Essexa, i koju se krivilo za sve loše i misteriozne događaje koji su se u to doba dogodili, poput čudnovatih smrti, odbjegle stoke, nestale djece, itd. Sama legenda je stvarna, tj. pojavljuje se u pamfletu iz 1669. godine (iako je moguće da je nastala i ranije, a tada je tek prvi puta zapisana), koji se, zajedno s pretiskom iz 1885., čuva u Britanskoj knjižnici gdje ga i dan danas možete vidjeti.

Priča o eseškoj zmiji u Aldwinter privuče i frišku udovicu Coru Seaborne, ženu koja se strašno zanima za znanost, fosile i prirodu. S Corom u paketu dolaze i njen sin Francis, povučen i pomalo neobičan dječak, i njena družbenica Martha, gorljiva zagovornica socijalizma i marksizma. Kao domaćine u Aldwinteru Cori je njen prijatelj Charles preporučio seoskog župnika Williama Ransomea i njegovu obitelj, a jednom kada se svi ovi ljudi konačno sretnu, između njih će se razviti posebne veze, koje će im na neki način promijeniti živote.

Ovaj roman nema neku osobitu radnju, nije brz i ne sadrži wow momente koji će vas izbaciti iz cipela. Ovo je više roman ugođaja, briljantni prikaz života u jednom razdoblju, koji to razdoblje prikazuje u malo drugačijem svjetlu no što je ono što nam padne na pamet kada na njega pomislimo. Viktorijanska Engleska Sarah Perry nisu uštogljeni vjerski fanatici, a njene žene nisu tip žena koje bi, kako kaže u zabilješci na kraju knjige, "vječito hvatali napadi histerije pod budnim okom supruga s velikim zaliscima." Iscrpnim istraživanjem tog povijesnog razdoblja Perry je složila prikaz viktorijanske Engleske koji je malo realniji, i koji je gotovo nalik našem.

Iako su Cora i Will oni likovi koji čine svojevrsnu okosnicu priče, Sarah Perry puno prostora daje i ostalima, koji su meni osobno bili i puno zanimljiviji. Tu je Willova supruga, Stella, prekrasna žena opsjednuta predmetima plave boje, zatim Corin sin, Francis, iznimno pronicljiv dječak, koji pak zazire od uobičajenih bliskosti s drugim ljudima, zatim borbena Martha, feministkinja ispred svoga vremena; doktor Luke Garret, genijalan um, uvijek izravan i pomalo nedruštven, te, meni najdraži, George Spencer, Lukeov prijatelj, bogataš koji se srami vlastitog bogatstva i čija bi slika trebala stajati u rječniku pored izraza 'dobar čovjek'.

Sarah Perry ne prikazuje nam samo poveznice između svih ovih ljudi i njihove odnose, već i njihove međusobne ljubavi, vječno pogrešno usmjerene. Ovaj je roman, na neki način, svojevrsna oda ljubavi: romantičnoj, uzaludnoj, prijateljskoj, neuzvraćenoj, zabranjenoj...

"Ako je ljubav strijelac, netko joj je iskopao oči, pa glavinja uokolo, naslijepo ispaljuje strelice i uvijek promaši metu."

Rekla bih da je srce ovog romana u biti prijateljstvo. Jer ono je u srcu svega, zbog njega se ljudi povezuju, njime započinje i ljubav ili se ljubav u njega kasnije pretvori. Will Ransome to najbolje opisuje u trenutku u kojem razmišlja o Cori i tome što bi zapravo bio njihov odnos - "...istina je (a on je i dalje privrženik istine) kako, dok traži najbolji naziv, ne uspijeva naći ništa preciznije, poštenije, nego: 'Ona mi je prijateljica.'"

A gdje je u svemu ovome eseška zmija, pitate se? Bez brige, i ona će se ukazati, u nekom obliku. No, ako krenete čitati ovaj roman u potrazi za čistim uzbuđenjem pronalaska zmije, čekajući da iskoči u najnapetijem trenutku i iznenadi vas, mogli biste se razočarati. Esešku zmiju prije ćete pronaći ako ste spremni krenuti u polaganu šetnju eseškim močvarama, detaljno opažajući sve oko sebe, upijajući jedinstvenost okruženja i razdoblja u kojem se nalazite. 

_______________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3lX0lE9

ANATOMIJA JEDNOG SKANDALA, Sarah Vaughan

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. Anatomy of a scandal]

Prijevod: Aleksandra Barlović 

Sudska drama Sarah Vaughan bavi se jednom od uvijek aktualnih (a danas i vrlo!) tema: silovanjem.

Kada James, ministar u britanskoj vladi, bude optužen za silovanje kolegice, s kojom je, usto, bio u izvanbračnoj vezi, cijela stvar prijeti pretvoriti se u prilično velik politički skandal. Kako otkrivamo detalje ovog slučaja, otkrivamo i nove poveznice među njegovim akterima, ne samo one optuženog i žrtve, već i one između tužiteljice, premijera, te Jamesove supruge. A kad kosturi jednom krenu ispadati iz ormara, teško ih je ponovno vratiti natrag. (To jest, kako kome.)

Pitanja koja ovaj roman postavlja ne tiču se samo zločina silovanja samog po sebi, već u fokus dovode i sva ona popratna pitanja koja se uvijek javljaju u ovakvim slučajevima: kada 'ne' znači 'ne', što se smatra pristankom na seks, radi li se doista o silovanju ako su sudionici ionako u vezi, i slično.

Ako mene pitate, 'ne' je uvijek 'ne', bez obzira jesi li s tom osobom u vezi, u braku, u kakvom god (ili nikakvom uopće) odnosu. No, kad se radi o slučajevima koji dospiju na sud (a pomislite samo koliko ih ne dospije nikamo, već bivaju prešućeni), sve postaje siva zona i sve je teško dokazati. Pogotovo žrtvi, koja nakon agonije koju je već pretrpjela činom silovanja, prolazi dodatnu agoniju seciranja svog seksualnog života i cijele svoje osobe ne bi li dokazala da je doista, stvarno, sto posto, jasno i glasno i posve razumljivo, rekla 'ne'.

Sam naslov romana je izvrsno odabran, budući da anatomski precizno prikazuje slučaj optužbe za silovanje i sve ono što uz to ide, istovremeno prikazujući i međuljudske odnose osoba uključenih u slučaj sa ljudima oko njih. Sumnja, propitkivanja, preispitivanja događaja iz prošlosti... sve to odjednom izvire na površinu i za sobom povlači dodatna pitanja i dodatne sumnje. S obzirom na način na koji su likovi u ovom romanu povezani, ovo se više odnosi na Jamesa, dok je djevojka koja ga je optužila za silovanje pomalo stavljena u drugi plan. Bilo bi zanimljivo doznati malo više i o njenoj pozadinskoj priči, iako bi roman tada možda previše otišao u digresiju.

Roman je zanimljiv, napet i vješto analizira odnose seksualnih predatora i njihovih žrtvi. Problematika pristanka različito se gleda kada si uspješan 'zlatni dečko' i obična žena čiji se put s tvojim u nekom trenutku ukrstio. Naposlijetku, zašto ona ne bi bila posve očarana tobom i spremna pružiti ti ono što želiš?

Vrlo, vrlo zanimljiv roman, koji postavlja vrlo dobra pitanja. Nedavno je izašla i Netflixova serija snimljena prema ovom književnom predlošku. Moja vam je preporuka: i pročitati i pogledati. ;) 

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3NgE1kp

SEZONA OLUJA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2021.

8. knjiga Sage o Vješcu

[polj. Sezon burz] 

Prijevod: Mladen Martić

"Sezona je jednostavno takva. Sezona oluja."

Posljednja objavljena knjiga o legendarnom bjelokosom Vješcu kojeg svi znamo i volimo <3 radnjom je uglavnom smještena između prve dvije, 'Posljednje želje' i 'Mača sudbine'. Zašto uglavnom? Zato jer ima nekih sitnica koje se odnose i na sam kraj čitave sage, a koje će oni koji su već sve pročitali s lakoćom zamijetiti. No, bez obzira na to, ovu knjigu možete jednako tako uzeti čitati i kao prvu i kao zadnju u serijalu: s njom možete tek upoznati Geralta, ili mu se pomoću nje možete još jednom vratiti, nakon što ste pročitali čitavu njegovu priču. Mislim da bi u oba slučaja ova knjiga trebala dobro funkcionirati.

Ispresijecana mnoštvom zanimljivih interludija, priča sadržana u ovoj knjizi govori nam o tome kako je Geralt, jednom zgodom, upao u čitav niz neprilika, koje su započele njegovim uhićenjem, nastavile se gubitkom njegovih legendarnih mačeva, i potom odvrludale prema drugim, s ovom prvom povezanim, raznolikim neprilikama i avanturama. U tim neprilikama i avanturama Vješca prati njegov vjerni prijatelj Maslačak, a zakulisne igre, kao i uvijek, igraju čarobnjaci.

Oluja koju čarobnjaci spremaju zavrtjet će se puno žešće no što je to inicijalno možda trebalo biti, i u toj će oluji letjeti svašta, od krinki i spletki do nekolicine glava. A ako se pitate što je točno jedan Vještac bez svojih mačeva - odgovor je: puno toga. Pogotovo kada popije svoje eliksire.

Je li bilo potrebno napisati ovu knjigu? Možda i nije. Ali, je li ju bilo zabavno čitati i s guštom se vratiti u svijet Witchera? Itekako! Imam dojam da bi se o Witcheru moglo napisati još puno toga, da postoji mnogo zgoda izvan one njegove glavne priče koje bi se o njemu mogle ispričati. Tko zna, možda jednom i budu. Ako budu kao priča ispričana ovdje, bring it on!

Geralt nam ovdje još jednom pokazuje koliko je tanka granica između čudovišta i onih koji se čudovištima ne smatraju samo zato što kao tipična čudovišta ne izgledaju, a zapravo mogu biti i puno gori. Pomalo čak i besmislena zavrzlama u koju se Geralt uplete toliko se još dodatno zamrsi da ponekad jedva pratite što je tu uzrok, a što posljedica, ali sam Geralt kroz ovo se klupko priče vješto - s mačevima ili bez njih - probija. Mislim da je ova knjiga ukratko pokušala dati nam uvid u to tko je zapravo Geralt, što je zapravo moral i može li ga jedan vještac imati više od onih koji se tom vrlinom vječno diče. A tu je i pitanje zla, zla koje nastane ponekad iz dobrih namjera, ali koje pod tim dobrim namjerama prokrijumčari i neke ne baš jako dobre. Vječna priča, ona dobra i zla, vječni sukob, vječna borba.

Bajka?

"...uvijek će postojati tmina. I uvijek će u tmini postojati razulareno Zlo, uvijek će u tmini biti očnjaci i kandže, ubijanje i krv. I uvijek će biti potrebni vješci. I neka se uvijek pojave ondje gdje ih baš trebaju. Ondje odakle dopire poziv u pomoć. Ondje odakle ih se doziva. Neka se pozvani uvijek jave s mačem u ruci. S mačem čiji će bljesak probiti tmine, čija će svjetlost raspršiti mrakove. Lijepa bajka, zar ne?"

Možda i jest. Ali u svakoj bajci ima i nešto istine. Štogod bila ova priča o Vješcu, ja ću joj se uvijek s posebnim guštom vraćati. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3LDwXhr

ZA PODUKU, AKO BUDE SREĆE, Becky Chambers

Izdavač: Hangar 7, 2021. 

[eng. To be taught, if fortunate]

Prijevod: Igor Rendić

"Space. The final frontier."

Ne, ovo nisu putovanja zvjezdanog broda Enterprise, već Meriana, ali zadatak je ovog broda isti kao i njegovog Star trek fellow spaceshipa: "...to explore strange new worlds. To seek out new life and new civilizations. To boldly go where no man has gone before."

Kratka novela Becky Chambers priča nam priču o grupi istraživača čija je misija obići četiri planeta - Aecor, Mirabilis, Operu i Votum - smještena daleko, daleko, od naše galaksije i istražiti njihove ekosustave. Ovo je dugogodišnja misija, a posada Meriana na putovanjima do ovih četriju planeta i između njih boravi u svojevrsnom stanju mirovanja, kako bi uopće uspjela doći na cilj svojeg putovanja i, potom, vratiti se kući.

Ono što je jako fora kod ove novele, i što mi se jako svidjelo, je ideja da, umjesto teraformiranja planeta, tj. prilagođavanja planeta da podrži život vrste koja ga je naumila naseliti, znanstvenici s Meriana prilagođavaju sebe prilikama koje zatječu na pojedinom planetu kojega su naumili istražiti. To se također događa tijekom njihova stanja mirovanja, a svaki put kada se iz tog stanja probude, čekaju ih nova iznenađenja (određene nove fizičke osobine i sposobnosti) - na njima samima.

Tijekom putovanja posada Meriana izmjenjuje poruke sa Zemljom, samo što one stižu sa velikim vremenskim razmakom. Becky Chambers izvrsno je opisala kakav golem utjecaj na posadu istraživača imaju poruke u kojima im javljaju stanje na matičnom planetu: dok oni istražuju i marljivo skupljaju znanstvene podatke, na Zemlji se redaju ratovi, krize, razne katastrofe, o kojima je itekako teško slušati, pogotovo kad si svjetlosnim godinama daleko.

A onda, poruke jednostavno prestanu stizati. Rastrgani između želje za povratkom, želje za znanjem o tome što se sa Zemljom dogodilo i želje da ispune svoju misiju, posada Meriana morat će odlučiti što učiniti.

Cijela je ova novela u biti poput svojevrsnog dnevničkog zapisa istraživanja. Nešto poput 'captain's loga' iz Star treka, detaljno izvješće o jednoj misiji i njenoj važnosti za svijet: i onaj koji je posada Meriana napustila, i onaj koji se - možda - tek ima stvoriti. Bolji, zbog znanja primijenjenog iz učenja na prethodnim pogreškama.

Ova novela potiče na razmišljanje i preispitivanje, na propitivanje svrhe znanstvenog istraživanja, ako se to znanje nema kamo niti kome prenijeti. No, kao i u svim SF filmovima u kojima se radnja fokusira na - iz kojega god razloga - odlutale i - recimo to tako - 'nasukane' junake, ostavljene same u svemiru, i kod Becky ovdje postoji nada - da će ono što se dogodilo netko, nekada, čuti i vidjeti - i nešto naučiti iz toga.

Ova je novela po tome pomalo filozofska. Svrha joj je zapitati se, preispitati, naučiti. Ona je ovdje, baš kao što i sam naslov govori: za poduku - ako bude sreće.

____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3KVEsjb