GOTOV, Thomas Enger

Izdavač: Fokus, 2021.

5. roman o Henningu Juulu

[norv. Banesår] 

Prijevod: Igor Rendić

Kroz četiri je romana Henning Juul revno obavljao svoj posao istraživačkog novinara, raskrinkavajući zločine i otkrivajući mračne tajne norveškog kriminalističkog podzemlja. A sa svakim riješenim slučajem, uspijevao je zagrepsti još malo dublje u vlastiti slučaj, onaj kojega je najviše želio i riješiti: pronalazak krivca za podmetanje požara u njegovom stanu, u kojem je smrtno stradao njegov sin Jonas.

U ovom, petom po redu, romanu, Henninga čeka još jedan neriješen slučaj, a njegova potraga za odgovorima koji se tiču Jonasove smrti dolazi svome kraju.

Thomas Enger, umjesto čuvanja cliffhangera za kraj, voli svoje romane njime započeti. Tako u početnoj sceni vidimo Henninga na rubu smrti, u potpuno bezizlaznoj situaciji. A onda nas čeka jedno užurbano i akcijom nabijeno putovanje kroz dane i sate koji su ovoj sceni prethodili, tijekom kojih cijelo vrijeme iščekujemo njen dolazak, ali s nadom u neki dodatni hint koji će nam reći da Henningova bezizlazna situacija ipak nije baš tako bezizlazna.

Da, itekako ćete gristi nokte čitajući ovaj, posljednji u nizu, roman o Henningu Juulu.

Požar u Henningovom stanu, Jonasova smrt i Henningovo uporno i neumorno traganje za počiniteljima pokrenuli su lavinu događaja tek djeliće kojih je Henning kroz protekla četiri romana uspio pohvatati. Ovdje, u završnom činu ove potrage, sve se konačno raspliće i dolazi na svoje. No, do trenutka konačne epifanije puno će se toga još dodatno zakomplicirati.

Ovaj je roman, što se radnje tiče, dosad najužurbaniji, najispunjeniji događajima i za Henninga najopasniji. Bezbroj je situacija iz kojih se Henning mora živ iščupati, bezbroj je potencijalnih (još nezamijećenih) neprijatelja za koje mora biti spreman. Klupko zločina koje se ovdje zapetljalo seže daleko u prošlost i u njega je upleteno jako puno ljudi, što prijatelja, što neprijatelja. Tko je na kojoj strani sada i gdje je ta nit koju treba povući da bi se sve konačno raspetljalo, Henningova je vječna misija - a ta bi ga misija mogla koštati i života.

Kratka poglavlja i neprestan rast napetosti radnje osiguravaju to da vam pažnja ni na sekundu ne silazi sa stranica ovog romana. Mrežu koju je kroz svih pet romana vješto pleo, Thomas Enger će, na kraju ovog, jednako vješto i rasplesti. Sva pitanja dobit će svoje odgovore i svi će kosturi konačno isplivati na površinu, neki od njih čak posve neočekivani.

Je li mi malo žao što je druženje s Henningom ovdje došlo svome kraju? I da i ne, jer, koliko god sam voljela čitati o Henningovim uzbudljivim istragama, toliko mi se sviđa i što je njegova priča dobila svoj smisleni i zasluženi kraj. Ako je itko zaslužio malo odmora od konstantnih pokušaja ubojstava i borbe za goli život, to je Henning.

Bio je potpuni užitak čitati ovaj serijal. Ako još niste, a volite skandinavske trilere kakve pišu Nesbø i Larsson, moja velika preporuka. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3QJD4CR

Kako do kompletnog serijala: https://bit.ly/3QI26SX 

KULA TMINE II: IZVLAČENJE TROJKE, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2017.

2. knjiga serijala Kula Tmine

[eng. The Drawing of the Three]

Prijevod: Mate Maras 

Prije no što išta kažem, reći ću odmah da su ovo čitanje, i ova recenzija, bili loooong overdue. Sa mnom je to nekad tako, ali samo zato što se nekim knjigama ne posvetim odmah kada bih to trebala/željela, ne znači da i neću, sve kad-tad dođe na svoje. Ovaj je serijal zaslužio bolji tretman od mene i za to mu se skrušeno ispričavam. :)

Nakon 'Revolveraša', koji me isfrustrirao, zbunio, ali i skroz opčinio, ostavivši me s više pitanja no odgovora o nesumnjivo genijalnom, ali u početku i totalno zbunjujućem, serijalu u koji sam zakoračila, ovaj mi je roman puno bolje 'sjeo'.

Rolanda, posljednjeg Revolveraša, zatječemo ondje gdje smo ga na kraju 'Revolveraša' ostavili - na plaži. Vremenski, pak, prošle su već godine. Roland se budi iz sna, sa sudbinom koja ga strpljivo čeka i novim ciljem - pronaći troja vrata, i iza svakih od tih vrata po jednu osobu, čija je sudbina na neki način povezana s njegovom. Naravno, već i sam pronalazak vrata zahtijeva određeno vrijeme i trud, a potragu mu dodatno otežavaju jastogoliki stvorovi koji izlaze iz vode kad se smrači i ne libe se odgristi ti koji god komad tijela kojeg se uspiju domoći. Nije ih briga tko si i nikome ne misle progledati kroz prste.

Ti su mi stvorovi baš bili zastrašujući, i nikako si ih nisam mogla posve predočiti u glavi (možda i bolje, inače bi me vjerojatno proganjali u snovima). Šteta što na hrvatskom ne postoji dovoljno dobra riječ koja bi zamijenila njihov originalni naziv na engleskom: the lobstrosities. Genijalno.

Iza svakih od triju vrata skriva se po jedna osoba u čiju životnu priču Roland mora zakoračiti i shvatiti zašto se ondje nalazi i što mora učiniti. A baš poput Rolanda, našeg glavnog junaka, ni ovi junaci svojih priča nisu baš posve - u nedostatku bolje riječi - cjeloviti. U njihovim se pričama King dotiče problema ovisnosti, šizofrenije, psihopatskih ličnosti, i, općenito, mentalnih problema. No doista je fascinantno to kako se Rolandova priča naposlijetku uklopi u njihove i kako sve nekako sjedne na svoje mjesto - a to ne bude ni blizu onako kako očekujete da će se dogoditi.

Poput izvlačenja tri karte u tarotu, koje obično predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost, Roland mora izvući vlastite tri karte - tri osobe - koje će mu postati suputnici na dalekom putu do Kule Tmine, i ostvarenja njegove sudbine. Svaka od tih osoba potrebna mu je na svoj način, a nemoguće vam je, kao čitatelju, predvidjeti koji će to način biti. Ova se knjiga, u tom smislu, manje bavi samim Rolandom i njegovim demonima, a više tim novim likovima koje tek trebamo upoznati i vidjeti kako će se uklopiti u priču. Nije zbog toga knjiga ništa manje fantastična, dapače.

Puno mi je lakše bilo pratiti radnju u ovoj knjizi no što je to bio slučaj s 'Revolverašem'. Nisu ni ovdje, naravno, sva pitanja odgovorena, mnogo toga o Rolandu i njegovoj sudbini još je nejasno, ali njegov put ovdje dobiva ipak malo jasnije obrise. Kompleksnost i vještina Kingova pisanja i ovdje su izvanredni, a sam serijal poprima još jače izraženu, onu posebnu, epsku atmosferu. Ne znam kako bih to bolje nazvala, no sigurna sam da kužite što mislim.

Kula Tmine još je negdje daleko, u magli, ali Roland joj je bar nekoliko koraka bliže. Jači, odlučniji i manje sam. Put je sve teži, ali mi ga, baš kao i Roland, sve zdušnije pratimo. Sljedeća postaja: Puste zemlje. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3zFVOw2

Kako do serijala: https://bit.ly/3QrnoUy

POVRATAK U WHISTLE STOP, Fannie Flagg

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

nastavak romana Pohane zelene rajčice

[eng. The wonder boy of Whistle Stop]

Prijevod: Ivana Bodul

Svatko tko je jednom ušao u gostionicu u Whistle Stopu - bilo da bi se družio sa šarolikom skupinom stalnih gostiju, probao slavne pohane zelene rajčice ili jednostavno upio malo tog posebnog ozračja koje je u gostionici uvijek vladalo - poželio se onamo i vratiti. Fannie Flagg taj nam je povratak ovom knjigom i omogućila.

'Povratak u Whistle Stop' povratak u taj šarmantni fikcionalni gradić označava u više no jednom smislu: ponovno susrećemo sve njegove stanovnike koje smo ondje upoznali, iako su ti stanovnici sada rasuti po nekim drugim gradovima, ponovno se kroz priče svih tih dragih nam ljudi vraćamo u prošlost i onaj Whistle Stop kakav pamtimo i mi i oni, a konačni povratak u Whistle Stop ovdje je i doslovan - iako je sam gradić tek tužna sjena onoga kakav je bio nekad, hrpa prašine uz zapuštenu prugu koju više nitko ne koristi.

Nemojte se ovdje odmah ražalostiti, jer stvari u Whistle Stopu, kao što i sami znate ako ste čitali 'Pohane zelene rajčice', nikada nisu tako crne kakvima se možda čine.

Centralni lik ove knjige je Bud Threadgoode, Ruthin i Idgien sin (za one koji ih još nisu upoznali, Ruth i Idgie dvije su dame vlasnice poznate gostionice pune slasnih rajčica :)), sada odrastao čovjek, i sam otac. Kroz ovu knjigu pratit ćemo Buda i upoznati njegov život i ljude u njemu, s njim se prisjećati dobrih starih dana - i saznati još poneku anegdotu o životu u Whistle Stopu, a posjetit ćemo i druge likove poznate nam iz 'Pohanih zelenih rajčica' i saznati što se sve s njima dogodilo nakon što smo ih ostavili na kraju tog romana.

Šarmantan, zabavan i neodoljivo pozitivan, 'Povratak u Whistle Stop' stilom je i ozračjem identičan svom prethodniku, što znači da ćete se i ovdje nasmijati, zabaviti, uživati u ugodnim druženjima, ali gdjekad i zasuziti. To je život, rekao bi Frank Sinatra, i doista, životniji gradić od Whistle Stopa teško će se naći.

Znate ono kad dođete do kraja knjige i sve bi dali samo da se u njoj još malo zadržite? 'Povratak u Whistle Stop' je baš to - tih dodatnih nekoliko stranica, još malo priče, još malo druženja s likovima koje ste zavoljeli. Ako ste već bili u Whistle Stopu, znam da ćete se rado vratiti, a ako niste - vrijeme je da ga posjetite. Sretan povratak! 

_________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3oVpRLl

POHANE ZELENE RAJČICE, Fannie Flagg

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

[eng. Fried green tomatoes at the Whistle Stop Cafe]

Prijevod: Ljiljana Šćurić

Prvi put objavljen 1987. godine, ovaj (sad već kultni) roman Fannie Flagg s jednakim se uživanjem čita i više od tri desetljeća poslije. Uvijek mi je bio negdje na listi, ali tek sam ga sada i ja - prvi put - pročitala.

Priča započinje slučajnim susretom dviju žena u jednom staračkom domu: Evelyn, kućanice koja je s mužem u dom došla posjetiti svekrvu, i Ninny, stanovnice doma, koja sama od sebe Evelyn započinje pričati o svom životu, obitelji, prijateljima i nekim davnim vremenima. Ono što se Evelyn isprva dojmi kao nostalgično trabunjanje jedne starice, sa svakim ju posjetom sve više intrigira, a dvije se žene sve bolje upoznaju i naposlijetku postanu i prave prijateljice. A Ninnyna priča, baš kao i sama Ninny, postat će nešto što će Evelyn pomoći da konačno promijeni svoj život - i počne ga zaista živjeti.

Najbolja riječ kojom se ovaj roman može opisati je - životan. Njegova radnja - odnosno Ninnyna priča - vodi nas u gradić Whistle Stop u Alabami, SAD, i upoznaje nas sa njegovim šarolikim i živopisnim stanovnicima. Od kraja 1920-ih, kroz razdoblje depresije i 2. svjetskog rata te doba rasne segregacije koja je u to doba još uvijek veoma prisutna, pogotovo na američkom jugu, stanovnici Whistle Stopa u simbiozi su sa svojim gradićem, s njime se mijenjaju, rastu, ali ponekad i propadaju.

Međuljudski odnosi ključna su stvar ovog romana. Promatrajući stanovnike Whistle Stopa i družeći se s njima, vidjet ćemo kako nastaju nova (i to ona vječna!) prijateljstva, kako obitelji svim srcem prihvaćaju nove članove, kako zajednica uvijek stane iza svakog svojeg pojedinca, kako se ljudi međusobno štite, pomažu si, cijene jedni druge i zajedno se suočavaju sa svime što im stane na put - bilo dobro ili loše.

Nije tu, dakako, sve samo med i mlijeko, zahukta se ponekad i pokoji sukob, bude i suza i bijesa i tragedija. Sve ono što zapravo život čini životom. No Whistle Stop ima tu neku dozu optimizma i vedrine, zbog koje vjera u bolje sutra nikada ne nestane, ma što da se dogodi.

Po mnogočemu, Whistle Stop je opisan i kao gradić ispred svoga vremena. On prihvaća i crno i bijelo stanovništvo, držeći aktualnu segregaciju uvijek nekako na marginama, kao nešto što je tu tek tako na papiru. Dvije zaljubljene žene u njemu ne samo da pronađu utočište, već postanu i simbol tog gradića, a njihova gostionica mjesto gdje svatko rado navraća i svatko se osjeća kao kod kuće. Cijeli niz marginaliziranih osoba ovdje nikako nisu na marginama, već su to likovi koji nose priču i čine stupove same zajednice. Nešto što definitivno ne očekuješ vidjeti na američkom jugu. Sjajno!

Izmjenjujući priče o raznolikim likovima, smještene u raznolika razdoblja, Fannie Flagg roman je učinila veoma pitkim, vrlo zanimljivim i vrlo dinamičnim. Ovaj je roman duhovit, zabavan, dirljiv, nostalgičan, topao i vuče vas da se u njemu što duže zadržite. Pomalo kao susret s nekim dragim, dobrim, starim prijateljima, jednostavno želite da traje i traje i nikad ne završi.

Iako je fikcionalan, Whistle Stop je gradić koji ćete nakon čitanja sigurno poželjeti posjetiti. Kao inspiracija za ovaj gradić autorici je poslužio Irondale, gradić također smješten u okolici Birminghama u Alabami. No, iako gradić Whistle Stop ne postoji, istoimeni kafić (nije baš gostionica, ali nema veze) otvorio se nakon što je prema ovom romanu snimljen film, na lokaciji kafića u kojem je film sniman. Nalazi se u gradu Juliette u Georgiji.

Gostionica u Whistle Stopu nije bila poznata samo po dobrom društvu, nego, dakako, i po ukusnoj hrani i naslovnim pohanim zelenim rajčicama. Neke od recepata pronaći ćete na kraju knjige, a ja vas ostavljam s onim najvažnijim - za rajčice. :)

🍅 🍅 🍅

"POHANE ZELENE RAJČICE

1 rajčica srednje veličine (po osobi), sol, papar, bijelo kukuruzno brašno, mast od pržene slanine

Rajčicu narežite na kriške debele približno pola centimetra, posolite i popaprite, a onda s obje strane uvaljajte u kukuruzno brašno. U velikoj tavi zagrijte masti toliko da se pokrije dno te pržite rajčice dok s obje strane ne budu svijetlosmeđe. Mislit ćete da ste stigli u raj!"

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3NoKEAS

NE BAŠ TAJNI E-MAILOVI COCO PINCHARD, Robert Bryndza

Izdavač: Znanje, 2021.

1. knjiga u serijalu o Coco Pinchard

[eng. The not so secret emails of Coco Pinchard] 

Prijevod: Ivana Ostojčić

Robert Bryndza svima nam je dobro poznat po serijalu kriminalističkih trilera s detektivkom Erikom Foster u glavnoj ulozi. Coco Pinchard i njeni ne baš tajni e-mailovi Bryndzin su prvijenac, a zanimljiva je stvar da ovaj roman ne može biti različitiji od njegovih romana o detektivki Foster, zbog kojih smo ga zavoljeli.

Radi se o laganom, zabavnom štivu o šašavoj četrdesetdvogodišnjakinji Coco Pinchard kojoj se, nakon što supruga uhvati u krevetu s drugom, čitav život počne strmoglavljivati nizbrdo. Njen roman prvijenac, nakon početnih uspjeha, ubrzo postane fijasko, rodbina ju guši svojim ponašanjem, sin upada u neprilike, a pojavljuju se i dodatne neprilike - one financijske prirode. Srećom, Coco ima dvoje vjernih prijatelja koji su joj uvijek spremni pomoći, a ima i specijalnu sposobnost izvući se iz nevolja - na najduhovitije moguće načine.

Idealan za ljetni odmor i čitanje na plaži, ovaj je roman prava ljetna razbibriga. Nasmijat će vas i zabaviti sigurno. Pisan je u obliku mailova koje Coco šalje svojim prijateljima, suradnicima i obitelji, što je forma koju je lako i brzo i čitati. Pun je duhovitih dijaloga, dosjetki i šašavih referenci iz pop kulture, a zbog jednako šašavih likova i Cocoinih neprilika u koje stalno (slučajno) upada, mogli biste se uhvatiti kako se često (glasno) cerekate. ;)

Naravno, kao i svi romani ovakvog tipa, nije realan i situacije u koje Coco upada smiješne su i ponekad čak i apsurdne, ali nije posve predvidiv i zabavlja vas tim situacijama. Coco će se, naravno, oporaviti od svega što joj život servira, što je nešto zbog čega i volimo čitati ovakve romane - da nas podsjete da će sve biti dobro i da nakon čitanja budemo veseliji i optimističniji. Jedina stvar koja mi je bila višak u cijeloj priči (i koja mi je kompletno nerealna) je Adam. Nemam ništa protiv njega, samo mi je Cocoina i njegova romansa malo bezveze, malo too much. No nije mi zbog toga roman bio ništa manje zabavan. :)

Coco bi bez problema mogla stati rame uz rame s Bridget Jones ili Becky Bloomwood ili kojom drugom chick-lit heroinom čije dogodovštine nas znaju neizmjerno nasmijati i zabaviti. Tek nakon što sam pročitala roman, vidjela sam na Goodreadsu da postoje i nastavci. Nadam se da ćemo i njih imati prilike čitati, i saznati kakve nove tajne je Coco odlučila podijeliti u svojim (ne baš tajnim) mailovima.

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3Nnk0YY

OTOK ŠTAKORA I DRUGE PRIČE, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2022.

[norv. Rotteøya og andre fortellinger] 

Prijevod: Jelena Loma

Dok se njegova prva zbirka priča - 'Stručnjak za ljubomoru' - vrtjela oko emocija, ali je u suštini ostala triler, druga zbirka priča Joa Nesbøa odvodi nas u budućnost, a priče u njoj su pravi mali futuristički trileri, napete spekulativne fikcije ili čak distopije.

Pet je priča sadržano u ovoj zbirci, i to pet posve raznolikih, čija je jedina zajednička crta ta da su smještene negdje u bližu ili dalju budućnost.

Naslovna priča - 'Otok štakora' - ujedno je i najduža priča u zbirci. Naslov priče potječe od istoimenog otoka, koji je jedno od važnih mjesta radnje same priče. Radnja se vrti oko dvojice prijatelja i suradnika, i propitkuje što smo sve u stanju učiniti kako bi zaštitili vlastitu obitelj - i osvetili one njene članove koje nismo uspjeli zaštititi. Atmosfera priče vuče na 'Walking dead' - minus zombiji! - prikazujući posve apokaliptični svijet budućnosti u kojem vladaju ulične bande i pravilo koje kaže da si ili onaj koji tlači druge, ili ćeš ti biti onaj koji će nastradati. As simple as that. U ovu je priču zbijeno puno događaja, dva vremenska slijeda, pregršt neočekivanih situacija i napetih trenutaka. Pravi mali mini-roman, ako možemo to tako reći. A distopijski Nesbø? Sajan, kao i u svemu u čemu se okušao do sada.

Ostale četiri priče također su vrlo napete i zanimljive i prikazuju nam različite slike budućnosti: onu u kojoj je čovječanstvo na samom rubu otkrića lijeka za besmrtnost, ali to otkriće sa sobom nosi i svoju mračnu stranu; onu u kojoj sebični sin pomoću zmijskog otrova naumi ubiti oca kako bi se dokopao nasljedstva, ali prekasno shvati da je možda trebao obraćati više pozornosti na očeva predavanja o tim istim zmijama; onu u kojoj je moguće putovati kroz višestruke svemire kako bi našli onaj jedan u kojem nas čeka sreća, ali nam ona svejedno uporno izmiče; onu u kojoj obračun plaćenih ubojica pomno prati korake šahovske partije, s posebnim šah-matom na kraju.

Sve ono što neku kratku priču čini dobrom ili čak odličnom, uspjelo je Nesbøu uklopiti u svaku od priča sadržanih u ovoj zbirci. Jezgrovite su, napete, nabijene značenjima, iznenađujuće, postavljaju mnogo pitanja. Teško ih je zapravo čitati u komadu, jednu za drugom, jer vam nakon svake treba bar nekoliko trenutaka da se slegnu dojmovi o tome što ste upravo pročitali. Idealno štivo za pred spavanje, rekla bih. Ili za plažu!

Distopija, triler, krimić, dječji roman, sve mu ide od ruke. Nesbø je jednostavno sjajan u svemu čega se uhvati.

Na nedavnom gostovanju u Zagrebu, u svrhu promocije ove zbirke, Jo Nesbø pričao je o svojim budućim projektima i idejama koje ima za nove romane, od nastavaka romana o Harryu Holeu, do samostalnih romana posve nove tematike, poput onog o slobodnom penjanju. Slušajući ga s kakvim entuzijazmom priča o tim budućim projektima, nema šanse da biste rekli da se radi o čovjeku u šestom desetljeću života (Martine, ahem, vidiš da se može!), a definitivno bi i vas zahvatio taj entuzijazam. Svašta je najavio Jo Nesbø, ostaje nam samo da se unaprijed veselimo čekajući - i vrijeme kratimo njegovim kratkim pričama. :D 

__________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/otok-stakora-i-druge-price/

Kako do kompleta: https://fokusnahit.com/proizvod/kolekcija-nesbo-9/ 

ESEŠKA ZMIJA, Sarah Perry

Izdavač: Profil, 2018.

[eng. The Essex serpent]

Prijevod: Saša Stančin 

Knjiga je uvijek bolja od serije (ili filma), barem ako mene pitate. No, ponekad je upravo serija ono što me natjera da se (konačno!) uhvatim čitanja neke knjige, jer, bila ta serija lošija od knjige ili ne, ja ju moram pogledati. 'Eseška zmija' dugo je (predugo!), stajala i čekala da ju počnem čitati, i eto, tek sad kad je krenula i serija, sam je se konačno dohvatila. (Tom Hiddleston nije imao ništa s tim, dakako. ;) :D) Mogu vam reći da mi je baš žao što je toliko dugo čekala, jer mi se baš svidjela!

Ovaj je roman svojevrsna mikrohistorija. Bavi se poviješću jedne manje sredine, u ovom slučaju eseškog seoceta Aldwintera, i obuhvaća društvene odnose njegovih stanovnika, uključujući i par pridošlica. Priča je izgrađena oko legende o eseškoj zmiji, čudovišnoj nemani koja se u različitim razdobljima navodno pojavljivala na području Essexa, i koju se krivilo za sve loše i misteriozne događaje koji su se u to doba dogodili, poput čudnovatih smrti, odbjegle stoke, nestale djece, itd. Sama legenda je stvarna, tj. pojavljuje se u pamfletu iz 1669. godine (iako je moguće da je nastala i ranije, a tada je tek prvi puta zapisana), koji se, zajedno s pretiskom iz 1885., čuva u Britanskoj knjižnici gdje ga i dan danas možete vidjeti.

Priča o eseškoj zmiji u Aldwinter privuče i frišku udovicu Coru Seaborne, ženu koja se strašno zanima za znanost, fosile i prirodu. S Corom u paketu dolaze i njen sin Francis, povučen i pomalo neobičan dječak, i njena družbenica Martha, gorljiva zagovornica socijalizma i marksizma. Kao domaćine u Aldwinteru Cori je njen prijatelj Charles preporučio seoskog župnika Williama Ransomea i njegovu obitelj, a jednom kada se svi ovi ljudi konačno sretnu, između njih će se razviti posebne veze, koje će im na neki način promijeniti živote.

Ovaj roman nema neku osobitu radnju, nije brz i ne sadrži wow momente koji će vas izbaciti iz cipela. Ovo je više roman ugođaja, briljantni prikaz života u jednom razdoblju, koji to razdoblje prikazuje u malo drugačijem svjetlu no što je ono što nam padne na pamet kada na njega pomislimo. Viktorijanska Engleska Sarah Perry nisu uštogljeni vjerski fanatici, a njene žene nisu tip žena koje bi, kako kaže u zabilješci na kraju knjige, "vječito hvatali napadi histerije pod budnim okom supruga s velikim zaliscima." Iscrpnim istraživanjem tog povijesnog razdoblja Perry je složila prikaz viktorijanske Engleske koji je malo realniji, i koji je gotovo nalik našem.

Iako su Cora i Will oni likovi koji čine svojevrsnu okosnicu priče, Sarah Perry puno prostora daje i ostalima, koji su meni osobno bili i puno zanimljiviji. Tu je Willova supruga, Stella, prekrasna žena opsjednuta predmetima plave boje, zatim Corin sin, Francis, iznimno pronicljiv dječak, koji pak zazire od uobičajenih bliskosti s drugim ljudima, zatim borbena Martha, feministkinja ispred svoga vremena; doktor Luke Garret, genijalan um, uvijek izravan i pomalo nedruštven, te, meni najdraži, George Spencer, Lukeov prijatelj, bogataš koji se srami vlastitog bogatstva i čija bi slika trebala stajati u rječniku pored izraza 'dobar čovjek'.

Sarah Perry ne prikazuje nam samo poveznice između svih ovih ljudi i njihove odnose, već i njihove međusobne ljubavi, vječno pogrešno usmjerene. Ovaj je roman, na neki način, svojevrsna oda ljubavi: romantičnoj, uzaludnoj, prijateljskoj, neuzvraćenoj, zabranjenoj...

"Ako je ljubav strijelac, netko joj je iskopao oči, pa glavinja uokolo, naslijepo ispaljuje strelice i uvijek promaši metu."

Rekla bih da je srce ovog romana u biti prijateljstvo. Jer ono je u srcu svega, zbog njega se ljudi povezuju, njime započinje i ljubav ili se ljubav u njega kasnije pretvori. Will Ransome to najbolje opisuje u trenutku u kojem razmišlja o Cori i tome što bi zapravo bio njihov odnos - "...istina je (a on je i dalje privrženik istine) kako, dok traži najbolji naziv, ne uspijeva naći ništa preciznije, poštenije, nego: 'Ona mi je prijateljica.'"

A gdje je u svemu ovome eseška zmija, pitate se? Bez brige, i ona će se ukazati, u nekom obliku. No, ako krenete čitati ovaj roman u potrazi za čistim uzbuđenjem pronalaska zmije, čekajući da iskoči u najnapetijem trenutku i iznenadi vas, mogli biste se razočarati. Esešku zmiju prije ćete pronaći ako ste spremni krenuti u polaganu šetnju eseškim močvarama, detaljno opažajući sve oko sebe, upijajući jedinstvenost okruženja i razdoblja u kojem se nalazite. 

_______________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3lX0lE9