ČAROBNJACI IZ DAVNINE: KUCNI TRI PUTA, Cressida Cowell

Izdavač: Profil, 2022.

3. knjiga serijala Čarobnjaci iz davnine

[eng. The Wizards of Once: Knock three times]

Prijevod: Ozren Doležal 

Želja, Xar i njihova prateća ekipa fantastičnih i čarobnih stvorenja nastavljaju potragu za sastojcima čarolije koja bi mogla jednom zauvijek uništiti zle vještice i njihovog opakog kralja. Njihova pustolovna potraga vodi ih kroz sve čudesnije, ali i opasnije krajolike, i suočava ih sa sve većim izazovima. Od vodendemona do druida (koje nikako ne biste htjeli razljutiti), Želja i Xar skupljaju sastojak po sastojak čarolije s kojom žele spasiti svijet. A taj svijet - s njihovim roditeljima na čelu - nimalo im taj pothvat ne olakšava.

Željina majka ne preza ni od čega kako bi svoju odbjeglu kćer vratila unutar zidina ratničke utvrde, pa ni od spaljivanja čitave šume. A Xarov otac s jednakim žarom (i jednakom ljutnjom) traga za svojim odbjeglim sinom. No, Željino i Xarovo prijateljstvo čvršće je nego ikad, i njihova odlučnost da svijet izbave terora vještica nikada nije bila snažnija. No, je li dovoljno snažna da nastave izmicati svojim progoniteljima - roditeljima koji ih žele uhvatiti i zaključati na sigurno, i vješticama koje ih žele ubiti i oteti Željinu magiju?

Treći nastavak fantastične pustolovne priče o prijateljstvu koje prkosi svemu i borbi protiv zla koje tek što nije sve uništilo nastavlja se u uzbudljivom tonu. Želja i Xar za dlaku izmiču pogibeljima koje ih u svakom trenutku pokušavaju ščepati, a u pomoć im pristižu neočekivani prijatelji. Ono malo predaha koje ova ekipa uspije uloviti kad im jedna šarmantna medvjedica pruži utočište u školi ispunjenoj čudesnim i magičnim bićima, biva dobro iskorišteno, ali prođe jako brzo, i nova pogibelj već kuca na vrata.

Da kucnemo o drvo, Želja i Xar zasada toj pogibelji još uvijek uspijevaju umaknuti.

Priču, kao i uvijek, prate karakteristične autoričine ilustracije, koje nas još dublje uvode u magični svijet kojim Želja i Xar neumorno plove. A iako prepuna opasnosti, i doista jezivih protivnika s kojima se ovo dvoje prijatelja mora sukobiti, priča je i dalje jako zabavna i jako uzbudljiva.

I tekstom i ilustracijama Cressida Cowell uvijek uspijeva stvoriti nove magične svjetove koji privlače i uvlače vas u sebe, dirnu vas u srce i upoznaju vas s novim prijateljima. I odvedu vas u nezaboravnu pustolovinu u kojoj u jednom trenu vrištite od iznenađenja, u drugom drhtite od straha, a u trećem se zabavljate kao nikada do sad.

Još je puno toga pred Željom i Xarom, ukoliko namjeravaju svoj naum spašavanja svijeta dovesti do kraja. Kucnimo triput o drvo i nadajmo se da će u tome i uspjeti. :)

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3LP97lz

MRZOVOLJNI MAJMUNČIĆ, Suzanne & Max Lang

Izdavač: Znanje, 2023.

[eng. Grumpy Monkey] 

Prijevod: Marija Perica

Kada nisi u dobrom raspoloženju, i drugi ljudi to primijete, slijedi neizbježno: bezbroj pokušaja da te se oraspoloži i bezbroj savjeta kako da podigneš to raspoloženje. Dok bi te zapravo svi ti ljudi trebali jednostavno pustiti na miru. It's OK not to be OK!

Upravo ovim problemom bavi se ova super simpatična slikovnica. Mrzovoljni majmunčić iz naslova je Maks, i danas mu je jednostavno takav dan kada se ne osjeća sretno. Njegovi prijatelji odmah primjećuju njegov manjak dobrog raspoloženja, unatoč predivnom danu u kojem svi uživaju, pa se svim silama trude popraviti mu raspoloženje, zbog čega se Maks osjeća još gore.

Poanta ove priče je da ponekad treba druge pustiti da budu oneraspoloženi. Biti konstatno sretan i srdačan je teško. Svatko se s vremena na vrijeme osjeća mrzovoljno, bez nekog posebnog razloga, i to je skroz okej. Nije ni taj osjećaj vječan, proći će. No neće proći nimalo brže forsiranjem dobrog raspoloženja, koliko god namjera svih drugih bila dobra. Treba pustiti stvari da se poprave same od sebe.

Pokušavanjem poticanja dobrog raspoloženja kod nekoga tko se ne osjeća osobito raspoloženo samo toj osobi stvara nelagodu i potiče osjećaj da s njom nešto ne valja. Većini je onda lakše (kao i Maksu) na lice nalijepiti veliki lažni osmijeh i nadati se da će te drugi prestati proganjati s pitanjima zašto se osjećaš mrzovoljno. Posve je u redu nekad ne biti u redu, ne biti sretan i ne biti raspoložen, čak i kada je predivan dan i svi oko tebe se osjećaju sjajno. Mislim da je to važna lekcija koju treba prenijeti klincima - kojima je, naposlijetku, ova slikovnica i namijenjena - ali je važno i da sami sebe na to povremeno podsjetimo.

I majmunčić iz ove priče to naposlijetku shvaća, a do trenutka u kojem dođe do te spoznaje, i uz društvo svog prijatelja Grge, već mu je malo bolje. Kada se i vi budete osjećali mrzovoljno, posegnite za ovom slikovnicom i neka vas Maks podsjeti da je mrzovolja sasvim okej, i da će taj osjećaj (relativno brzo) proći.

P.S. Ilustracije su zbilja lijepe u ovoj slikovnici, a posebno mi se svidjela Maksova mrzovoljna facica, koja baš sjajno dočarava kako je to biti iznerviran pokušajima da te se oraspoloži. A onaj Maksov lažni osmijeh - fantastično pogođen!

___________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3Z0cdpK

NAJGORI DAN U ŽIVOTU, Karen M. McManus

Izdavač: Profil, 2022.

[eng. You'll be the death of me]

Prijevod: Andera Pongrac

Karen M. McManus svojim se romanima specijalizirala za tinejdžerske trilere. Ovaj žanr možda djeluje kao nešto frivolno, ali baš te tinejdžerske godine sadrže i nešto opojno i zabavno - poput dobrog, sočnog trača - što morate pratiti čak i ako (se pravite da) vas zapravo ne zanima. Uz dodatak malo drame, pokojeg ubojstva i mrvice horora, KMM nam uvijek servira zagonetnu whodunnit misteriju, za koju ne morate biti u teen godinama da bi vas privukla.

Četvrti roman nastavlja u istom stilu, prateći grupu tinejdžera koji se (namjerno ili samo silom prilika) nađu na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Ovdje ih je troje: Ivy - superodlikašica i overachieverica koja se za roditeljsku pažnju neprestano natječe s bratom genijalcem, Mateo - buntovnik i srcolomac, koji poslije škole odlazi na posao kako bi pomogao mami priuštiti si skupe lijekove koji su joj potrebni, i Cal - umjetnički nastrojen autsajder, koji srce poklanja vječno pogrešnim curama.

Prije nekog vremena, ovaj je trojac bio trojac najboljih prijatelja, a jedan davni dan tijekom kojeg su markirali i pobjegli iz škole bio im je najbolji dan u životu. Cal je, nadahnut tim danom, nacrtao i vrlo uspješan strip. Sada, pritisnuti svatko svojim problemima, isti se trojac slučajno nađe na školskom parkiralištu i - zbog straha od suočavanja sa spomenutim problemima - impulzivno odluči još jednom zajedno markirati, za dobra stara vremena.

Nešto što je trebalo biti još jedan 'najbolji dan u životu' pođe po zlu kada slučajno nabasaju na mrtvo tijelo jednog od učenika iz škole, koji je također odabrao ovaj dan za mrakiranje, i to učenika koji je netom bio pobijedio Ivy u utrci za učeničkog predstavnika. Kad se vijest o ovome pročuje, činjenica da su Ivy, Mateo i Cal odabrali baš taj dan da markiraju učini ih i potencijalnim sumnjivcima u ubojstvu. Kako bi skinuli sumnju sa sebe, moraju saznati tko je to stvarno učinio, a dok to pokušavaju odgonetnuti, na vidjelo će isplivati i neke njihove dosad brižno čuvane tajne...

U usporedbi s prethodnim romanima KMM, ovom treba poprilično vremena da se zakuha, čemu ne pomažu baš i do sada najmanje zanimljivi likovi. Ipak, negdje nakon prve trećine romana, stvari se malo poprave, ubrzaju i postanu zanimljivije - u tipičnom KMM stilu. Obrati se počnu sve brže nizati, a potpuno neočekivani razvoji događaja posve preokrenu priču, eliminirajući sve sumnjivce i skrećući nam pažnju na neke posve nove, koji su čitavo vrijeme stajali u blizini, ali ih nismo dosad primijetili.

Kad se sve stvari razjasne, početno ubojstvo ispadne jedna vrlo razrađena operacija, počinitelj koje je netko na koga nisam uopće ni pomislila. Motivacija, iako univerzalna, mi je ostala malo spetljana, ali okej, ima smisla.

Ono što je R.L. Stineu uspjelo s teen hororima, Karen M. McManus i više no uspijeva s teen trilerima. RL ju, dakako, šiša s brojem romana, ali oboje imaju ono nešto što čini srž žanrova koje predstavljaju i za koje su se usavršili. Čekamo idući! 

__________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3FxDmJY

GRAD OD MJEDI, S.A. Chakraborty

Izdavač: Mitopeja, 2023. (ARC)

1. knjiga Devabadske trilogije

[eng. The City of Brass] 

Prijevod: Vladimir Cvetković Sever

Džini, ifriti, maridi... Nekako se poklopilo da sam netom dovršila jedan serijal ispunjen ovim bićima islamske i arapske mitologije (radi se o Žaru u pepelu Sabae Tahir, kog zanima :)), da bi vrlo brzo potom uplovila u drugi, i zaputila se u Devabad - Grad od mjedi.

Grad od mjedi ne otvara svoja vrata odmah na početku, put do njega započinje u Kairu. Ondje se nalazi Nahri, mlada djevojka koja sredstva za život pronalazi izvodeći raznorazne, hm, podvale, predstavljajući svoje vidarsko umijeće puno većim no što ono doista jest, a povremeno se bavi i čistim lopovlukom i pokojom manjom prevarom. Iako Nahri doista ima sposobnost iscjeljivanja, tu sposobnost nije još posve shvatila niti isprobala sve njene mogućnosti. A kada tijekom izvođenja jednog egzorcizma (koji je trebao biti tek polu-podvala) Nahri slučajno prizove vatreno biće iz mitologije u koju baš i ne vjeruje, postaje očito da Nahri ima još neke sposobnosti - moguće i puno moćnije no što sluti.

Vatreno biće koje je prizvala drevni je džin odnosno deva, koji ju pomalo nevoljko spasi od horde gulova koji su je se spremali proždrijeti. Nakon početnog neprijateljstva, ovaj deva - imenom Dara - shvati da je Nahri puno više od odrpane prevarantice, a to su očito shvatili i još neki, budući da ju na svakom koraku neko biće pokušava uhvatiti i/ili ubiti. Kako bi ju zaštitio, Dara Nahri odvodi u Devabad - drevni grad džinova - gdje bi mogla doznati više o svom porijeklu i moćima koje ima.

Vrući pustinjski krajolici i kišne litice promiču Nahri i Dari pod nogama, dok oni pokušavaju živi stići u Devabad i dokopati se sigurnosti grada. Usput, iako isprva nevoljko i dosta svađalački, ovo dvoje likova vatrene naravi saznaju ponešto jedno o drugom te se u konačnici i sprijatelje. Njihovi razgovori jako su zabavni i dinamični te naprosto pršte od energije. I Dara i Nahri imaju zapaljiv temperament, pa prisni razgovori vrlo brzo prijeđu u razmirice, zadirkivanja i sarkastične primjedbe. A čitati ih je prava uživancija! :)

"'Radim u ljekarni... kao svojevrsna pomoćnica.'
'Sinoć si spomenula obijanje brava.'
Proklet bio, baš dobro zapaža. 'Katkad se laćam... iznimnih... načina pospješivanja svojih prihoda.'
Džin - ne, deva, ispravi se ona - stisne oči. 'To bi, dakle, značilo da si nekakva lopuža?'
'To je vrlo skučen način sagledavanja cijele stvari. Radije se smatram majstoricom pipavih zanata.'"

Ova je priča ispričana iz dva kuta, a Nahri je tek jedan od njih. Drugi je Ali - princ vladajuće dinastije džinova, koji se u Devabadu priprema biti kaid (zapovjednik vojske) svome bratu, kada on naslijedi prijestolje nakon njihovog oca. Ali je konstatno rastrgan između odanosti obitelji, koja podržava trenutne podjele među džinovskim plemenima, i odanosti svojoj vjeri, koja nalaže kako bi sva plemena (a i bića mješanih rasa, čak i onih koje su pomiješane s ljudima) trebala biti jednaka. Iako se uvijek trudi napraviti pravu stvar, ponekad (češće no što bi volio) to jednostavno nije moguće, zbog čega Ali često ulijeće u razne neprilike i opasnosti.

Nejednakost i mržnja među džinskim plemenima vrlo je slikovito oslikana u ovom romanu, u kojem se mitovi, legende, uzbudljiva povijest džinova i trenutne dvorske intrige neprestano isprepliću. Targaryeni, Lannisteri i Starkovi, napravite mjesta za Deve, Gezirce i Agnivanšance. Možda nema zmajeva, ali tu su periji, rukovi i karkadani da naprave dodatni kaos kada ga već sami džinovi ne izazovu dovoljno. :)

Ako vam već mitologija i moćna bića iz arapskih legendi nisu dovoljna da poželite odmah uroniti u ovaj svijet, tu je i magija, kojoj su fantastični likovi ovdje više ili manje vični. A tu je i davni rat, čije posljedice još svi osjećaju, neprestano plešući na ivici novog sukoba. Odnosi među likovima intrigantni su gotovo kao i dvorske intrige koje neprestano bujaju, a Alija i Nahri nemoguće je ne zavoljeti - koliko god tvrdoglavi i nepromišljeni ponekad bili.

Svijet Devabada bogato je opisan i oslikan na svakoj stranici, a jednako je bogata i povijest džinovskih plemena i tajne koje čuvaju. Od prizemnih do maestralnih, ovaj je svijet ispunjen tajnovitim i moćnim bićima, čije osobine upoznajemo malo po malo, a priče nikad posve do kraja. Uvijek nešto ostane skriveno, kako bi se moglo razotkriti onda kada to uopće ne očekujemo.

Put do njega nije bio nimalo lak, i možda će trajati dulje no što to očekujete, no, Grad od mjedi definitivno je mjesto koje morate posjetiti. A za razliku od Nahri, nećete morati prizvati džina da biste to učinili. Samo ćete se morati malo strpiti - knjiga izlazi uskoro! ;)

OSTACI OBITELJI, Lisa Jewell

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.

Nastavak romana Obitelj s gornjeg kata 

[eng. The family remains]

Prijevod: Ira Martinović

Kad neka knjiga postane jako popularna, nekako se samo od sebe uvijek dogodi da fanovi zavape za nastavkom. Mnogi autori toj želji fanova udovolje, pa dobijemo i taj nastavak za kojim žudimo, za kojeg se onda prilično često ispostavi da bude totalni promašaj. Neki, ipak, uspiju biti dobri - čak jako dobri. Za mene, ovo je jedan od tih.

Lisa Jewell, kako je sama priznala, ne voli pisati nastavke, pa je i ovom dugo odolijevala. No, kako kaže, nakon nekog je vremena i sama dobila želju da likovima iz Obitelji s gornjeg kata da još malo prostora - da, na neki način, dovrši njihovu priču. Napokon, u ormarima s gornjeg kata ostalo je dovoljno kostura koje bi bilo dobro konačno zauvijek zakopati. A u Ostacima obitelji Lisa Jewell učinila je upravo to.

Libby i njenu novopronađenu obitelj pronalazimo ondje gdje smo ih i ostavili. Zloglasna kuća je prodana, a njeni bivši stanovnici nastavili su sa svojim životima. Čini se da sve ide prilično dobro - sve dok u Temzi slučajno ne ispliva još jedan davni leš, još jedna tajna kuće noćnih mora u kojoj je Libby rođena.

Dok policija pokušava razriješiti ovu tajnu, Libbyn ujak odlazi u mahnitu potragu za njenim ocem, a Libbyna majka, u strahu od onoga što bi mogao učiniti, juri za njim. Istovremeno se vraćamo još malo u prošlost, u kojoj se rasvjetljavaju još neki nerazriješeni događaji i okolnosti koje su do njih dovele.

Sve je skupa manje bizarno i šokantno od događaja u prvoj knjizi, ali ne i manje napeto - niti išta manje zanimljivo.

Rekla bih da se Ostaci obitelji bave upravo time - ostacima priče o naslovnoj obitelji, kojima je bio potreban nekakav završetak. Još uvijek razvezani konci ovdje su se svezali jedan za drugoga i u potpunosti uokvirili čitavu priču, dajući joj smislen i konačan kraj.

Dio likova i njihove postupke, kao i ono što ih je do tih postupaka dovelo, ovdje ćemo malo bolje razumjeti. Odrastajući u kući užasa, teško da je bilo tko od njih mogao postati savršeno normalna i uravnotežena osoba, ali kad sve uzmete u obzir, ne možete se ne diviti tome kako su se uspjeli othrvati demonima iz prošlosti i (manje-više uspješno) nastaviti sa životima.

Je li bilo potrebno napisati ovaj nastavak? Mislim da bi prva knjiga funkcionirala sasvim dobro i bez njega, ali, ako mene pitate, s njim funkcionira još bolje. Treba znati kada stati, da, ali treba pogoditi i kada je dobro da se priča još malo nastavi. U ovom je slučaju, za mene, ovo potonje bilo baš pravi pogodak.

________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3yrzVk6

MOJA ČUDESNA ALEJA, Lea Brezar

Izdavač: Dhar media, 2023.

Ova me knjiga podsjetila na 'prozu koja liječi' kakvu pišu Lari Mari. Istraživanje psihologije likova koji se i sami kroz priču pokušavaju pronaći, tj. pokušavaju pronaći smisao u svom životu i tragedijama koje su ih zadesile čini ovaj roman svojevrsnim self-help romanom, self-help priručnikom i romanom spojenim u jedno.

Nažalost, ovo je ujedno i tip literature kakav me rijetko uspije oduševiti, a ni ovoj čudesnoj aleji to nije uspjelo.

Radnja mi je zvučala zanimljivo: Krešo, udovac koji je netom izgubio suprugu, pronalazi kutiju pisama koja je njegova supruga čuvala i za koja mu nikada nije rekla. Neočekivano, autorica pisama je Krešina ljubavnica. Krešo nije znao da je njegova supruga uopće imala pojma o njegovoj aferi, zbog čega uz gubitak sada osjeća i neopisivo žaljenje, kao da ju je dodatno izdao. Također, prije no što je umrla, supruga mu je rekla i da je sada slobodan. No, Krešo je zapeo u vrtlogu žaljenja i krivnje i ne zna što bi zapravo s tom slobodom. Konačno pronašao ljubav koja mu je čitavo vrijeme izmicala? Smisao?

Iako je knjiga relativno kratka i unatoč tome što me radnja u početku zainteresirala, nije joj uspjelo zadržati mi pažnju. Nisam se uspjela povezati s likovima niti uživjeti u Krešinu potragu sa smislom. Krešo mi je bio jako naporan, sva ta njegova putovanja bez kraja i konca i traganja za nečim što ni on sam ne zna što je... nije me uspio dovoljno zainteresirati da ga uopće poželim shvatiti. Isto je i s ostatkom likova, niti jedan me se nije posebno dojmio, niti je u meni probudio želju da doznam cijelu njegovu ili njezinu priču.

Roman postavlja određena pitanja o monogamnoj ljubavi i o tome koji je pravi trenutak da se s nekim upustiš u vezu. I što kada svojim postupcima povrijediš druge ljude do kojih ti je stalo? Treba li zbog krivnje odbaciti ono što te zapravo čini sretnim ili prihvatiti pogreške koje možda i nisu bile toliko pogrešne? Zanimljiva su to pitanja, ali roman me nije uspio zaintrigirati i uvući u priču da poželim saznati koje odgovore na njih daje. Čitala sam ga mehanički, tek toliko da dođem do kraja. Ima nekih jako lijepih rečenica, ali fali mi 'ono nešto' zbog čega u čitanju tih rečenica uživaš, a ne samo prelaziš pogledom preko njih. Neke knjige za neke čitatelje jednostavno nemaju 'ono nešto', a ova to nije imala za mene.

Ovaj roman i ja, nažalost, nismo uspjeli 'kliknuti'. Svatko ima neku svoju rutu kojom najviše voli šetati, pretpostavljam. Ova aleja za mene nije bila dovoljno čudesna. Možda će netko drugi više uživati šećući njome. 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3xTmBor

KEMIJA SRCA, Krystal Sutherland

Izdavač: Sonatina, 2021.

[eng. Our chemical hearts]

Prijevod: Morana Panjkota

"Volim te kao što se vole neke mračne stvari,
potajno, između sjene i duše."

Dugo me već neka knjiga o (tinejdžerskoj) ljubavi nije ovako pogodila kao ova. Zadnja kojoj je to uspjelo bila je Greška u našim zvijezdama Johna Greena. Da stvar bude zanimljivija, i ovdje imamo jednu Grace, a, iako mi je ova Grace daleko manje simpatična od Greenove Hazel Grace, knjiga je na mene ostavila snažan dojam, baš kao Greška jednom davno.

Pripovjedač ove priče je Henry, štrkljasti sedamnaestogodišnjak kojeg djevojke do sada nisu pretjerano zanimale. (Ni dečki, ako ste se pitali.) A onda u njegovu školu dođe nova djevojka - Grace - koja ga na prvi pogled opčini svojom posve neobičnom pojavom. Nije to ljubav na prvi pogled, ali ljubav jest ono što će se kod Henrya razviti kako se sve više bude približavao i bolje upoznavao tajanstvenu Grace. No, što joj se on više želi približiti, to mu Grace sve više izmiče i sve je zatvorenija. Nešto definitivno muči Grace, nešto s čime bi joj Henry rado pomogao nositi se, kada bi mu samo dopustila. Ali neke je zidove teško probiti. Može li ljubav doista pobijediti sve? Pa... komplicirano je.

"Želio sam spavati s njom, svakako. Želio sam da mi bude cura. Želio sam je za nekoliko godina oženiti. A onda, kad ostarimo, želio sam piti čaj od mente i čitati Harrya Pottera našim unucima s njom na verandi stare kuće na selu dok gledamo kako nam se približava ljetna oluja. Zar sam tražio previše?"

Ovo je priča o prvoj ljubavi, i svemu onome lijepome - ali i groznome - što uz nju ide. Ovo je, također, i priča o tragediji i poteškoćama u pokušaju da se s tom tragedijom nosiš i od nje otrgneš. Ovo je i priča o krivnji, o gubitku, o nedostajanju, o ljubavi, ali i boli koja uz ljubav ide ruku pod ruku.

Zajedno sa svime već spomenutim, ovo je i priča o iskupljenju i iscjeljenju. Teško je pokušavati pomoći nekome tko tu pomoć ne želi. Makar imao najbolje namjere, ne možeš natjerati nekoga da se promijeni ili popravi ili bude dobro. Biti dobro je proces, kojeg ponekad svaki dan iznova prolazimo i na kojem ponekad moramo mukotrpno raditi, stalno. A 'popravljanje' slomljenih ljudi puno je teže od popravljanja slomljenih zdjela.

"...ponekad ne znam koju verziju mene želiš. Onu koja jesam, onu koja sam bila ili kintsugi djevojku iz snova u kakvu misliš da ću se pretvoriti za nekoliko mjeseci."

Priču o ljubavi autorica je upotpunila znanstvenim pogledom na stvari, unijevši u nju jako cool lik Henryeve sestre, neuroznanstvenice. Kada Henry pati zbog ljubavi, njegova sestra obasipa ga malim zrncima mudrosti koje stvari stavljaju u drugačiju perspektivu i pomognu mu da se osjeća bolje - ili barem malo manje grozno. A ono što govori itekako ima smisla, i daje vam materijala za razmišljanje.

"Odmalena su te trovali tim sranjima ljubav je strpljiva, ljubav je dobra. Ali ljubav je samo biologija, čovječe. Točnije, to je zapravo samo kemijska reakcija u mozgu. Ponekad ta reakcija traje cijeli život, stalno se ponavljajući i obnavljajući. A ponekad ne. Ponekad se pretvori u supernovu, a zatim počne blijedjeti. Svi smo mi tek kemijska srca. Čini li to ljubav iole manje blistavom?"

Ovo nije priča sa happy endom - ili barem ne onakvim happy endom kakvog ste si možda zamislili. Ljubav je divna, ali ljubav i boli i slama srca. U tom se smislu ova priča razlikuje od tipičnih teen romansi, ili romansi općenito. Jer, ova nam priča poručuje da ne postoji samo jedna fatalna ljubav i happy end do kraja života. Možda će ih biti više, možda će trajati dulje ili kraće, neke će biti zauvijek a neke tek prolazne. I to je skroz okej.

"Najveća ljubavna priča ikad ispričana ne mora biti o dvoje ljudi koji su cijeli život proveli zajedno. Može biti riječ o ljubavi koja je trajala dva tjedna, dva mjeseca ili dvije godine, ali je gorjela snažnije, vrelije i sjajnije od bilo koje ljubavi prije ili poslije nje. Ne oplakuj neuspjelu ljubav; takvo što ne postoji. Svaka je ljubav u mozgu jednaka."

Na Graceinom primjeru jako je dobro prikazano što se dogodi kada si ne dopuštaš nastaviti dalje sa životom, nakon što te taj život slomio. A iako i za Grace ima nade, Henry je tu kao protuteža - da nam pokaže da doista ima nade i da se i srce može ponovno sastaviti nakon što se jednom slomi. Potrebna je možda samo malo posebnija kintsugi tehnika. :)

"Slomljeno srce je biologija, i kemija, baš kao i ljubav. Zato mi vjeruj kad ti kažem: trenutačno si ranjen, ali ozdravit ćeš."

Ovo je zbilja divna knjiga, divna priča. Jedna od onih koje u čitatelju potaknu sve emocije, jedna od onih u kojima se potpuno saživite s likovima, s njima patite i smijete se i pratite svaki njihov korak. I ljubav prikazana u njoj je doista posebna, baš zato što je potpuno iskrena i stvarna. Nije to ljubav iz bajki, and-they-lived-happily-ever-after ljubav. Bolna je i teška i mučna i ponekad te guši. Ponekad je mračna. Ali i sjajna. Nešto što treba pro(e)živjeti.

"I cijelo to vrijeme sam je volio, baš kao što je ona voljela njega.
Potajno, između sjene i duše."

 

___________________________________________

 

Kako do knjige: https://bit.ly/3Iu29zb