VRAĆENA, Donatella Di Pietrantonio

Izdavač: Stilus, 2023.

[tal. L'Arminuta]

Prijevod: Srećko Jurišić

Nakon Elene Ferrante i Rose Ventrelle, čije knjige su me oduševile, svaka nova knjiga o odrastanju i (ženskim) prijateljstvima talijanskih autorica automatski privuče moju pažnju. Dosada me svaka i oduševila. Donatella Di Pietrantonio također.

Vraćena je potresna priča o odrastanju i pronalasku svog mjesta na ovom svijetu. Vraćena je nadimak nadjenut trinaestogodišnjoj djevojčici koju je njena dotadašnja majka, ona koja ju je odgojila, nakon 13 godina vratila onoj pravoj, onoj koja ju je rodila. Bez ikakvih objašnjenja i razloga, ova djevojčica biva bačena iz jedne obitelji u drugu, jednog života u drugi, jednog svijeta koji je poznavala u jedan posve novi, potpuno joj nepoznat.

"Tiho sam ponavljala riječ mama stotinu puta dok je god ne bih lišila svakog smisla i svela na razgibavanje usana. Postala sam siroče dviju živih majki. Jedna me dala dok sam na usnama još uvijek imala tragove njezina mlijeka, druga me vratila natrag u trinaestoj godini života. Bila sam dijete razdvajanja, lažnih ili prešućenih obiteljskih veza, daljine. Nisam više znala čija sam. Niti to znam sada."

U svojoj je dotadašnjoj obitelji bila voljena, mažena i pažena, bila je jedinica i voljela je svoj život, svoje roditelje, svoje prijatelje. Imala je vlastitu sobu i mnogo lijepih stvari. Sada se mora snaći u posve drugačijoj obitelji, u kojoj roditelji kao da ne mare pretjerano za svoju djecu, kojih je mnogo, i koji svi spavaju nagurani u istu sobu, vječno se boreći s nedostatkom novca.

Cijelo to vrijeme Vraćena (kojoj ne saznajemo ime) se pita nije li njena druga majka bolesna, pa ju je zato poslala od sebe, ili se što drugo dogodilo zbog čega više nije mogla ostati s njome. I cijelo vrijeme kao da čeka da se vrati po nju i sve joj objasni. Objašnjenje će, na kraju, dobiti, ali ono će biti šokantno i gore od svega što biste mogli zamisliti.

"S vremenom sam izgubila i tu nejasnu ideju normalnosti i danas uistinu ne znam koje je mjesto majka. Nedostaje mi kako može nedostajati zdravlje, sklonište, sigurnost. Stalna je to praznina koju poznajem, ali koje se ne mogu riješiti. Pokušaj samo pogledati unutra. Opustjeli krajolik koji noću tjera san s očiju i proizvodi noćne more u ono malo sna koji dopusti. Jedina majka koju nisam nikad izgubila majka je mojih strahova."

Rastrgana između dviju majki, koje su je obje ostavile, jedna nakon rođenja, a druga 13 godina poslije, i dva života od kojih ne zna koji bi trebala zapravo živjeti, Vraćena se čitavo vrijeme osjeća kao netko tko se nikamo ne uklapa. Jedina osoba uz koju se osjeća donekle normalno njena je sestra Adriana.

Adriana je fantastičan lik, bez dlake na jeziku, djevojčica koja objeručke prihvati svoju novu davno izgubljenu sestru i koja je spremna biti jaka svaki put kada ova to nije u stanju, sposobna snaći se u svakoj situaciji.

Ne mogu niti zamisliti koliko je teško biti odbačen ne jednom, već dva puta, i to iz (sebičnih) razloga koje tek pri kraju priče saznajemo. Pokušati ostati normalan u takvoj situaciji iz čovjeka iziskuje svaki komadić snage, pogotovo kada se stalno pitaš zašto. Adriana je ono nešto što svoju sestru čuva da posve ne potone u mrak i beznađe, njeno svjetlo usred tame.

Postavši Vraćena, jedna je djevojčica izgubila sve - ali je, ni ne znajući, niti se trudeći - pronašla sve drugo, u svojoj sestri.

"Moja sestra. Poput neočekivana cvijeta izrasla iz grumena zemlje prilijepljena za stijenu. Od nje sam naučila otpor. Sada manje fizički nalikujemo jedna drugoj, ali pronalazimo isti smisao u svojoj bačenosti na svijet. U bliskosti smo se spasile."

Iako je doista potresan, ovo je doista i divan roman. Mislim da su romani talijanskih autorica o odrastanju i neraskidivim sponama između dviju djevojčica, dviju žena, moj novi najdraži žanr. <3 

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/vracena/

DRAGO DIJETE, Romy Hausmann

Izdavač: Znanje, 2021.

[njem. Liebes Kind] 

Prijevod: Vanda Kušpilić

Ljupki naslov ove knjige skriva jednu jako napetu, ali tešku i mračnu priču.

Priča započinje ondje gdje uobičajena priča u trilerima obično završava - bijegom žrtve iz zatočeništva njenog mučitelja. Žena imena Lena, koje je ujedno i ime djevojke koja je netragom nestala prije 14 godina, pojavljuje se u bolnici nakon što je na nju naletio automobil. S njom je i djevojčica, Hannah, koja tvrdi da je Lena njena majka.

Policija i bolničko osoblje pokušava razgovorom s Hannah utvrditi tko su ona i njena majka i odakle su došle, gdje su bile i kako su pobjegle, ali vrlo teško dolaze do informacija. Komadić po komadić, slaže se slika Leninog bijega iz kolibe u šumi u kojoj je bila zatočena, zajedno s djecom - Hannah i njenim bratom, Jonathanom. Čini se da je Lena iskoristila trenutak nepažnje muškarca koji ju je oteo i zatočio, te uspjela pobjeći i konačno se domoći slobode.

Ili?

Likovi i vrijeme radnje izmjenjuju se u ovoj priči, otkrivajući nam detalj po detalj onoga što se dogodilo, od Leninog bijega do dalje u prošlost, do trenutka njene otmice i nestanka, pa života u zatočeništvu. Lenina djeca, odrasla u zatočeništvu, bez ikakvog stvarnog znanja o vanjskome svijetu, ne znaju za nikakav drugi život osim onog u kojem su odrasla, što ih, zajedno s Lenom, koja, kako se čini, ne otkriva baš sve što zna, čini vrlo nepouzdanim pripovjedačima.

Roman me podsjetio na Sobu Emme Donoghue, zbog slične tematike, ali, za razliku od Sobe i njenih nesnosnih mi i iritantnih likova, likovi su ovdje puno uvjerljiviji, a priča puno zanimljivija, napetija i bolje napisana.

Dok čitate, želja za saznanjem što se dogodilo, tko je Lenin otmičar i je li ova žena s istim imenom zaista ona Lena koja je nestala prije 14 godina, samo raste, i to ubrzano. Većina je likova ovdje istraumatizirana, njihova svjedočanstva nepouzdana i nepotpuna, njihova nesklonost suradnji, iako razumljiva, pomalo živcira, a sve to zajedno samo vas tjera da čitate i čitate dok ne saznate baš sve. Doista majstorski napisan triler.

Njemačka serija snimljena prema ovom književnom predlošku nedavno je stigla na Netflix, pogledala sam ju odmah nakon čitanja i mislim da je jako, jako dobra. Iako nije sve baš posve isto i u seriji su uvedeni i neki dodatni likovi, uspjela je uhvatiti taj osjećaj napetosti i jeze i savršeno prikazati karakterizaciju glavnih likova. Ako vam se knjiga svidi (a i ako ne), pogledajte seriju. Baš je dobra.

Obrnutog poretka radnje, ovaj roman prikazuje kako izlazak iz noćne more ne znači nužno i da je ta noćna mora u potpunosti završila. Puno je pitanja na koja treba dati odgovor, a nisu baš svi odgovori tako jasni kakvi bi trebali biti. Sve do kraja, barem. Izvrstan triler, preporučam. 

_________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/drago-dijete/405406

SRPANJSKE DJEVOJKE, Phoebe Locke

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. The July girls]

Prijevod: Jelena Pataki 

Sedmog srpnja svake godine u Londonu jedna žena nestane. Sedmog je srpnja, također, Addien rođendan. Na Addien deseti rođendan, Londonom odjeknu bombaški napadi, nakon čega se njen otac, inače vozač taksija, vrati kući prekriven krvlju. Addie se brine da je nastradao u napadima, no kada u njegovoj sobi pronađe skriven novčanik jedne od nestalih žena, u Addie se uvuče sumnja da živi upravo s ubojicom koji svake godine otima žene, a za kojim policija sve te godine bezuspješno traga.

Addiena sestra Jessie pokuša joj podvaliti neku laž o novčaniku, zbog čega Addie počne sumnjati da i ona zna puno više no što želi odati.

Prava je tajna, dakako, puno kompleksnija i opasnija nego što se da naslutiti.

Napet i zanimljivo koncipiran triler o zloglasnom serijskom ubojici ne slijedi uobičajene šprance trilera. Ne bavi se toliko samim zločinima, pa niti samim počiniteljem, već ljudima iz njegove neposredne okoline, posve nesvjesne da žive uz serijskog ubojicu.

Onako kako je postavljen, mislila sam da znam kamo ovaj roman smjera, ali on me u više navrata iznenadio. Ništa nije baš onako kako izgleda, a njegove tajne, kojih smo odmah svjesni, također su neočekivano dobro zatrpane i puno slojevitije no što se to na prvi pogled čini.

Atmosfera je pomalo prijeteća, na svakoj stranici očekujete da će se nešto dogoditi, ali kad se to dogodi, nema onog osjećaja ispunjenja nego ta neodrediva prijetnja još uvijek negdje tinja. Čak i kad se dođe do konačnog razrješenja, imate osjećaj da to još nije to. Još nešto tu čeka da nas iznenadi.

Radnja ide sporo, godinu za godinom, a dok pratimo Addien i Jessien svakodnevni život, njihove tajne i ostale stvari nam se otkrivaju na kapaljku. Cijelo vrijeme imate i taj osjećaj da tu negdje postoji poveznica koja svemu daje smisao, ali nikako ju ne možete jasno vidjeti.

Jako zanimljiv psihološki triler čiji fokus je na obiteljskom životu i neposrednoj opasnosti života uz ubojicu, a ubojica je toliko dobro sakriven da ga je jako teško otkriti - čak i kad ti je ravno ispred nosa.

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/srpanjske-djevojke/405065

IME MI JE PARVANA, Deborah Ellis

Izdavač: Znanje, 2023.

4. knjiga u serijalu Hraniteljica/The Breadwinner

[eng. My name is Parvana]

Prijevod: Tomislav Zagoda

Trilogija Hraniteljica Deborah Ellis upoznala nas je s Parvanom i Shauzijom, a preko njih i svim ostalim djevojčicama koje su se pod vlašću talibana u Afganistanu morale svakodnevno boriti za pravo na normalno odrastanje, djetinjstvo, školovanje, život. Parvana i Shauzia prošle su dug put da dođu do svog cilja (da ne spojlam, ako niste još čitali ovu trilogiju, obavezno pročitajte!). Ipak, njihova priča ovdje ne prestaje.

Talibani više nisu na vlasti, ali to ne znači da u Afganistanu vlada mir i blagostanje, upravo suprotno. Zemlja je još u ratu, a mnogi njeni stanovnici, poglavito muškarci, glasno rogobore protiv prava koja su žene u međuvremenu ostvarile. U ovakvom okruženju, uz stalne prijetnje upućene Parvaninoj obitelji, Parvanina majka pokušava voditi školu za djevojčice. Parvana joj u tome pomaže, zajedno sa sestrama, iako nije baš voljna i sama učiti, pogotovo razlomke. Stvari se, ipak, pomalo mijenjaju, Parvana se nada na bolje.

"I baš kad je izgledalo da se sve smiruje i vraća u normalu, majka je otišla na sastanak s kojeg se nije vratila."

Na početku priče Parvanu susrećemo u logoru američke vojske, smještenu u ćeliji zbog sumnje da je sudjelovala u terorističkom napadu. Parvana se brani šutnjom, unatoč svim pritiscima i mučenjima kojima biva podvrgnuta, ne bi li ju prisilili da progovori. Ova poglavlja izmjenjuju se s onima iz proteklih godina, u kojima doznajemo kako je Parvana dospjela u svoju ćeliju i što se dogodilo sa školom. Razne strane i dalje se sukobljavaju u ratu koji se u čitavoj zemlji ne stišava, a Parvana se pita misli li itko od njih na ljude koji u toj zemlji moraju i dalje živjeti i preživjeti i na to kako je njima.

Iako prvotno zamišljen kao trilogija, potaknuta i dalje alarmantnom situacijom u Afganistanu, kao i brojnim upitima čitatelja o tome što se dalje dogodilo s Parvanom, Deborah Ellis odlučila je nastaviti serijal i Parvani omogućiti da nastavi svoju priču te još jednom da glas svim onim ženama koje prolaze isto što i ona, a čiji se glasovi kroz buku rata ne čuju. Postoji i peti nastavak, koji finalizira Parvaninu priču, za koji se nadam da ćemo ga također moći čitati i na hrvatskom.

U ovom nastavku, Parvana nas podsjeća da smjenom vlasti problemi ne prestaju, odlaskom jednog uzurpatora pojavi se drugi, makar i s dobrim namjerama, a ratu treba jako dugo da završi (a možda nikada i neće). I sve to vrijeme, djevojčice i žene tiho pate i pokušavaju opstati, uvijek u sjeni, uvijek negdje po strani. No, Parvana nam također pokazuje i kako među tim djevojčicama i ženama ima onih iznimno hrabrih, koje će uvijek pomoći svojim sunarodnjakinjama i koje će se hrabro boriti za svoja prava, koristeći sve što im je na raspolaganju. Parvana je jedna od njih, kao i njena prijateljica Shauzia - fantastična Shauzia - koju ćete ovdje ponovno sresti.

Ovo je divan serijal koji se apsolutno mora pročitati, a Parvana je ime koje ćete, vjerujte mi, definitivno zapamtiti. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/ime-mi-je-parvana/434747

DUBOKA VODA, Patricia Highsmith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. Deep water]

Prijevod: Saša Drach

"Jesam li ja psihopat?", zapitala se Patricia Highsmith u jednom od svojih dnevničkih zapisa iz 1943. godine. Uslijedio je njen odgovor: "Da, ali zašto ne?" Koliko je odlika jednog psihopata ova vrhunska autorica doista imala, ne znam, ali činjenica je da je likove psihopata i sociopata u svojim romanima opisala vrhunski.

Patricia Highsmith majstorica je u portretiranju sociopata s ubilačkim sklonostima. Od Charlesa Anthonya Bruna do Toma Ripleya, likovi njenih romana svi su odreda visoko inteligentni, spretni i lukavi, upareni s karakterno slabim partnerima, koji se s njima ni u čemu ne mogu mjeriti. I da, skloni su uspješnom uklanjanju ljudi koji im stanu na put.

Takav je i glavni lik ovoga romana, Vic Van Allen. Obrazovam, inteligentan i načitan, te mirne prirode, Vic je u braku s tvrdoglavom i površnom Melindom, koja živi za druženja i zabavu. Svoje ljubavne avanture Melinda se više niti ne trudi sakriti, a Vic je manje-više za njih nezainteresiran - osim kada Melinda za ljubavnike odabere baš posve mu nesnosne osobe.

Pokušavši nekako odvratiti Melindin najnoviji odabir od nauma da se s spetlja s njegovom ženom, Vic u usputnom razgovoru spomene kako je sklon ubiti čovjeka koji mu se ne sviđa, aludirajući na gospodina koji se bio motao u njihovom društvu, a koji je nedavno nestao.

"Ali ja ne gubim vrijeme na udaranje ljudi po nosu. Ako nekoga ne podnosim, ja ga ubijem."

Nedugo potom, Melindin najnoviji udvarač završi mrtav, a ova Vicova šala više nikome nije smiješna. Uskoro krenu glasine i ogovaranja, a dok svi pokušavaju shvatiti što je istina, a što puka izmišljotina, čini se da je Melinda baš naumila okriviti Vica za ovu smrt. I ne misli odustati. A kada se pojavi novi ljubavnik... Hoće li i taj nestati ili su sve glasine koje kruže okolo o Vicu ipak samo glasine? Hm...

Kada se susretneš s likovima Patricie Highsmith, nije ti baš tako lako gledati stvari kao na crno-bijele. S njenim je likovima gotovo sve siva zona. Vjerojatno je to tako zbog načina na koji ih autorica portretira i likova s kojima ih spoji, u ovom slučaju Melinde, koja je apsolutno nesnosna, baš kao i svi njeni ljubavnici. Teško je tada ne navijati za očitog psihopata u priči, iako ti je jasno da je njegove postupke nemoguće opravdati. Koliko god bio u moralno sivom području i koliko god to što radio bilo loše, i dalje sam u timu Vic.

Vic je, kao izrazito strpljiva i tolerantna osoba, čak pomalo nesklon postati ono što će, neizbježno, ipak postati. Highsmith je sjajno opisala sve te male stvari koje su ga dovele do točke u kojoj više nije mogao izdržati, zarobljen u masi glupih i dosadnih ljudi koji ga nerviraju i od kojih bi najradije što dalje pobjegao, uključujući svoju iritantnu suprugu.

S druge strane, Vic je strastven u svojim hobijima, koji su raznoliki i oko kojih se doista angažira, bilo da se radi o razmnožavanju puževa, uzgoju biljaka ili životnom ciklusu stjenica. Također, Vic je vrlo angažiran i oko njihove kćeri, Trixie, kojoj često pomaže u zadaćama i koju naprosto obožava. S prijateljima s kojima dijeli interese Vic obožava razgovarati, a često i pomaže susjedima oko raznovrsnih sitnica. Nitko ga nikada ne bi ocijenio kao tipa koji bi mogao nekoga hladnokrvno ubiti.

Vicov psihološki portet detaljno je i sjajno razrađen, Patricia Highsmith to najbolje radi - daje nam uvid u psihu genijalnih pojedinaca koji se savršeno uklapaju u društvo, a opet iz njega toliko iskaču da je nevjerojatno kako to nitko ni najmanje ne primjećuje (što je, uostalom, i odlika psihopata i sociopata).

Duboka voda još je jedan sjajan roman jedne izvanredne autorice, s još jednim pamtljivim likom psihopata, o kakvima smo kod nje navikli čitati. Ako je Patricia i sama bila u ovom spektru ljudske psihe, pridružit ću se njenom vlastitom razmišljanju s početka ovog teksta: zašto ne? 

_______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/duboka-voda/

TI I JA NA ODMORU, Emily Henry

Izdavač: Egmont, 2023.

[eng. People we meet on vacation]

Prijevod: Tanja Jelinić 

U skladu s hrvatskim naslovom - Ti i ja na odmoru, ovaj roman i ja otišli smo skupa na odmor. I odlično smo se proveli!

Pročitala sam ga brzinom munje, uglavnom zato jer je bio jako zabavan, a njegovi likovi jako simpatični (čak i kad bi me ljutili svojim ponašanjem).

Glavne uloge u ovom romanu imaju Poppy i Alex. Otkad su se upoznali na faksu, Poppy i Alex najbolji su prijatelji, iako su karakterno jako različiti. Poppy je vrlo otvorena i voli se zabavljati, dok je Alex povučeniji i najbolje se osjeća u nekom kutu s knjigom u ruci (poznat osjećaj, Alex, samo tako nastavi :)). No iz nekog razloga ovo dvoje izvlače ono najbolje (ili možda najšašavije) jedno iz drugog i super se slažu.

Unatoč tome što im životi idu različitim putevima, zbog čega ne provode baš puno vremena skupa, Poppy i Alex trude se barem održati svoju godišnju tradiciju ljetnih putovanja, na koja uvijek idu zajedno. Barem su to činili do prije dvije godine, kada su otišli na ljetovanje u Hrvatsku (od svih mjesta!) i sve upropastili te im je odnos zahladio. No, ove godine, Poppy odluči dati njihovom prijateljstvu novu šansu, priliku da sve poprave i da sve bude kao nekad. Pitanje je samo hoće li im to i uspjeti...

Uz ovu knjigu, čija osnovna tema su ljetna putovanja njenih glavnih likova, nećete otići na samo jedan, već na mnogo - i to raznolikih i u raznolikoj mjeri zabavnih - odmora. Poppy i Alex imaju zaraznu energiju kojom njihovo prijateljstvo baš pršti, a njihovi dijalozi znaju biti posve urnebesni. Ima i ozbiljnih situacija, dakako, ali većinu vremena čitanja ovog romana provela sam u nekom stadiju smijeha. :D

Ovaj je roman baš pravi odmor od svakodnevice, zabavlja i opušta, a likovi Emily Henry ugodno su društvo. Družeći se s njima, poželite i vi u životu imati svoju Poppy ili svog Alexa, nekog tko vas shvaća bolje od vas samih. A čak i kad uporno rade krive korake, ne možete prestati navijati za njih.

(Voljela bih, doduše, jednom pročitati roman o prijateljstvu u kojem to prijateljstvo i ostane baš prijateljstvo, ali okej. Nemam zamjerku na način na koji se priča ovdje odvila jer baš paše baš tako kako jest.)

Ako vam fali malo odmora, ovaj je roman prava stvar. A uz njega ćete skužiti i da vam za odmor, ako uz sebe imate prave ljude, ne treba baš ništa drugo.

"Nisam znala da običan život može biti ovakav, kao odmor s kojeg se ne moraš vratiti kući."

____________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/ti-i-ja-na-odmoru/

SIGURNO MJESTO, Anna Downes

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The safe place]

Prijevod: Drago Štajduhar 

Jedan običan dan u životu Emily Proudman odvije se poput niza nesretnih događaja: Emily dobije otkaz na poslu, agencija uz čiju pomoć pokušava postati glumicom joj otkaže angažman, i povrh svega toga, zbog neplaćene najamnine, stanodavac joj je ostavio poruku da iseli iz stana. Stvari ne mogu biti gore.

Iznenada, Emilyna sreća posve se preokrene kada joj njen bivši šef Scott Denny ponudi novi posao, i to, naizgled, posao iz snova: onaj domaćice na njegovom luksuznom imanju u Francuskoj, s osiguranim smještajem i svime što bi joj moglo zatrebati. Sve što se od Emily traži je da pomogne Scottovoj ženi u brizi za imanje i brizi o njihovoj malenoj kćeri Aureliji. Može li bolje?

Isprva, Emilyn boravak na imanju Querencia doista se čini kao ostvarenje svih snova. Imanje je predivno, a Emily i Scottova žena Nina dobro se slažu. Emily čak pridobije i njihovu kćer, koja je pomalo čudnovata, ali ipak ljupka djevojčica. Čudnovato je malo i to što je imanje dosta zabačeno, osim jednog radnika koji pomaže u poslovima oko kuće ne dolaze nikakvi posjetitelji, a nema niti telefona niti Interneta. Svejedno, idila. Ne treba brinuti o malim čudnovatim stvarima.

Ipak, te male čudnovate stvari Emily s vremenom sve više kopkaju. Na primjer, Emily nije dopušteno ulaziti u glavnu kuću, a Nina se ponekad jako čudno ponaša. Zašto? Kakve to tajne skriva? I zašto se toliko zaštitnički odnosi prema Aureliji? Malo po malo, Emily počne čeprkati po Scottovim i Nininim tajnama, a ono što ondje iskopa dovest će ju u nezgodnu - i opasnu - situaciju.

Querencia je naziv čije značenje je mjesto na kojem se osjećaš sigurno. No je li Scottov i Ninin dom doista sigurno mjesto, ili nešto posve drugo?

Napet roman Anne Downes djelomice je autobiografska priča, budući da je inspiriran autoričinim vlastitim iskustvom rada domaćice na jednom francuskom imanju. Pretpostavljam, ipak, da u stvarnosti taj rad nije bio ovako uznemirujuć i pomalo jeziv kao što je to bio Emilyn u ovoj knjizi.

Isprva ste i sami uljuljkani u taj neki osjećaj novog početka na prelijepom mjestu, ali cijelo vrijeme nešto očekujete - jer ne može sve biti baš tako idilično kako se čini. Malo po malo, osjećaj napetosti i neke neodređene klaustrofobije koju život na zatvorenom i zabačenom imanju sa sobom nosi sve više raste, a tajne ondje zakopane počnu se pomalo nazirati. Sigurno mjesto sve manje nalikuje lijepom utočištu, a sve više opasnom zatvoru, u kojem te svaki pogrešan korak može odvesti u sve veću opasnost. Problem je što tu opasnost ne možeš baš jasno vidjeti kako nailazi, iako cijelo vrijeme osjećaš da je tu negdje i da vreba.

Odabrala sam ovu knjigu za čitanje na plaži i baš mi je dobro poslužila. Ima na početku tu neku laganu vibru onog osjećaja kada si na odmoru, ali postepeno postaje sve mračnija i napetija, stvari se kompliciraju i dolazi do iznenađenja. Ako žalite jer ove godine niste bili na nekom idiličnom odmoru, nemojte - idilični odmori često se pretvore u nešto posve drugo, baš kao u ovoj priči. ;) 

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/sigurno-mjesto/298695