NOĆ KAD SAM UPOZNAO DJEDA BOŽIĆNJAKA, Ben Miller

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The night I met Father Christmas]

Prijevod: Martina Pranić

Svi znaju za Djeda Božićnjaka i njegove leteće sobove, na čelu s Rudolfom, vilenjake koji mu pomažu u izradi igračaka, koje on u samo jednoj noći svake godine onda dostavlja djeci širom svijeta, vozeći se u letećim saonicama i silazeći niz dimnjake kako bi ispod svakog bora i u svakoj čarapi na Božićno jutro osvanuo dar.

No, kako je Djed Božićnjak uopće postao Djed Božićnjak?

Dječak Jackson, glavni junak ove priče, zapitao se istu stvar. Kako bi dobio odgovore na svoja pitanja, odlučio je večer uoči Božića ostati budan i sačekati Djeda glavom i bradom te mu postaviti par pitanja. U cijelom tom naumu Jackson iznenadi Djeda, koji potom doživi manju nezgodu. Jackson mu spremno ponudi pomoć, a zauzvrat, Djed mu ispriča svoju priču.

Jako simpatično napisana i divno osmišljena, priča o noći u kojoj je jedan dječak upoznao Djeda Božićnjaka uzbudljiva je priča, ne samo o toj konkretnoj noći, već i o mnogim drugim danima i noćima u kojima je Djed Božićnjak polako postajao ono što je danas.

Ovo je priča ispunjena igračkama, vilenjacima, osebujnim magičnim sobovima, dobrim i lošim djelima, dobrim i lošim osobinama te duhovima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Podsjeća vas na nešto? Da, može se reći kako je ovo svojevrsna verzija bezvremenske Dickensove Božićne priče, u ponešto izmijenjenom izdanju, namijenjenom djeci. (I svima koji vole čitati i dječje knjige.)

Autora ove knjige možda ste zamijetili gledajući izvrsnu britansko-francusku seriju Smrt u raju, u čije je prve dvije sezone (i još ponekoj gostujućoj epizodi) glumio glavnog istražitelja. Mnogo se glavnih istražitelja u toj seriji otad promijenilo, ali on mi je bio i ostao najdraži. Ne bih nikad pogodila da, uz glumu, Ben Miller piše i knjige za djecu, ali doista ih piše, i čini to izvrsno!

Djeda Božićnjaka, čitajući, možete upoznati i u samo jednoj noći, jer je njegova priča zanimljiva, uzbudljiva i brzo se čita, a ukrašena je i divnim ilustracijama. Ako biste voljeli znati odgovor na Jacksonovo pitanje s početka ove recenzije, zavirite u ovu knjigu, i dobit ćete ga - na originalan i maštovit način. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/noc-kad-sam-upoznao-djeda-bozicnjaka/431640

MAČAK KOJI JE POUČAVAO ZEN, James Norbury

Izdavač: Stilus, 2023.

[eng. The Cat who taught Zen]

Prijevod: Lada Furlan Zaborac 

James Norbury nam je, uz pomoć Velikog Pande i Sićušnog Zmaja, pokazao kako mir i ljepotu možeš pronaći baš na bilo kojem mjestu i u bilo kojem trenutku, ako samo malo zastaneš, osvrneš se oko sebe, i u pomoć pozoveš svog najboljeg prijatelja.

Nakon dvije prekrasne knjige, onakve kakve ne čitaš, već iz njih upijaš i u njima tražiš utočište onda kada ti je to potrebno, i dva predivna prijatelja koja smo u tim knjigama stekli, James Norbury vratio se s još jednom, ponovno predivnom i ponovno značajnom knjigom, koja će se pridružiti prvim dvjema. Veliki Panda i Sićušni Zmaj u ovoj su knjizi mjesto ustupili jednom Mačku, dok se oni sami pojavljuju tek u par dražesnih navrata, kroz Mačkove priče.

A Mačkova priča započinje u jednom velikom gradu, u kojem je Mačak proživio čitav svoj život, ali mu je cijelo to vrijeme nešto nedostajalo, neki dublji smisao koji nikako nije mogao dokučiti. Čuvši od svog prijatelja Štakora za postojanje jednog veličanstvenog bora, duboko u javorovoj šumi, na čijim granama se možeš smjestiti i spoznati mudrost koju tražiš, Mačak se otisne na put, u potragu za borom - i onim za čime cijeli život traga.

Na svom putu Mačak susreće raznolike likove, s kojima se sprijatelji i kojima pomogne - nekima pričom, nekima društvom, nekima usmjeravanjem. Zadnjeg na putu susretne i jednog Mačića, bezbrižnog i zaigranog, kojeg isprva vidi kao tek prepreku i odvraćanje pažnje na korak do cilja, ali koji se ispostavi važniji od svih koje je prije toga susreo.

Putujući prema legendarnom stablu bora i upoznavajući raznolike likove, Mačak nam kroz susrete s tim likovima i razgovore s njima predstavlja filozofiju zena, pojednostavljenu i prilagođenu užurbanim životima kakve i sami živimo. Prateći Mačka, slušajući njegove razgovore i diveći se predivnim ilustracijama koje te razgovore prate, shvatit ćemo kako zen nije nešto teško dostižno niti teško shvatljivo, već jednostavno bivanje u trenutku i svjesnost tog i svih ostalih malih trenutaka, koji se ponekad čine nebitnima, ali od kojih nam je izgrađen čitav život.

Još jedna divna, divna knjiga Jamesa Norburya, i još jedan nezaboravan lik, čijim ćemo se malim mudrostima često (i rado) vraćati. <3 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/macak-koji-je-poucavao-zen/

KRALJEVSTVO PEPELA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2023.

7. knjiga u serijalu Prijestolje od stakla

[eng. Kingdom of ash]

Prijevod: Ivan Jovanović

Prije 3 godine, i 7 knjiga, prvi sam put ušla u svijet Prijestolja od stakla i upoznala Celaenu, nemilosrdnu ubojicu, čija je sudbina bila postati Aelin, davno izgubljenom kraljicom. Upoznala sam tada i Doriana, koji je na početku bio tek razmetljivi princ sklon zabavi, bez ijedne brige na svijetu, kao i Chaola Westfalla, nadobudnog kapetana straže, čiji je osjećaj za pravdu mogla zamagliti jedino ljubav prema vjernom prijatelju.

Puno se toga promijenilo otada, ovo troje likova pogotovo. Mnogo je novih likova ušlo u priču, neki su iz nje i izašli, a iz staklenog kraljevstva došli smo do kraljevstva od pepela. Priča je kroz cijeli ovaj serijal postojano tekla, iako malo oscilirajući tempom u pojedinoj knjizi. No, zanimljiva i jako dobra bila mi je do samog kraja.

Usporedo s pričom, pratili smo i rast i razvoj njenih likova, ne samo Aelin, Doriana i Chaola, već i Manon, Lysandre, Aediona, Nesryn, Maeve, i još toliko drugih. Ono što me fascinira je to koliko se moj odnos prema svim tim likovima mijenjao zajedno s njima. Obožavala sam Celaenu, bila mi je jedan od najdražih ženskih likova fantasy serijala općenito, no, kako se njen lik mijenjao prema Aelin, sve mi je manje i manje bila draga (da ne kažem da mi je postala i dosadna). Dorian, s druge strane, me na početku živcirao, a do ove, posljednje knjige, postao je, uz Manon Crnokljunašicu, jedan od najdražih mi likova. Chaol je jedini lik čije karakterne promjene nisu uopće utjecale na moj odnos prema njemu, on je jedini koji mi je bio i ostao jednako drag od početka do kraja.

A što nam je donio taj, tako napeto iščekivani kraj? Pa, puno toga, uključujući epsku završnu bitku, koju smo cijelo vrijeme čekali.

Nakon najnapetijeg završetka neke knjige ikad - 5. knjige - u kojem je Aelin završila zarobljena u željeznom kovčegu, na rasplet događaja morali smo pričekati još čitavu jednu knjigu - onu šestu - u kojoj smo se malo udaljili od Aelin i pratili Chaola i Nesryn na putu na jug, kamo su pošli potražiti tako očajnički im svima potrebnu pomoć. Iako mi je taj, 6. nastavak, ujedno i najdraži u čitavom serijalu, kopkalo me neodgovoreno pitanje o tome što čeka Aelin i kako će se (i hoće li se) izbaviti iz željeznog kovčega i Maevinog željeznog stiska. Odgovor je trebalo pričekati do posljednje, 7. knjige.

I evo nas tu.

Bitka za Terrasen sprema se od prve stranice ovog romana, a hoće li svi Aelinini saveznici (i sama Aelin) uspjeti stići na vrijeme u obranu, tako da im još preostane nešto za obraniti, neizvjesno je gotovo do samog kraja. U prvom dijelu ovog veoma opsežnog romana (ima tek nešto manje od 800 stranica!) pratimo Aelinine muke u zatočeništvu i muke njenih saveznika da održe privid da njenog nestanka nije ni bilo. Naravno da mi je bilo posve predvidivo da će se Aelin osloboditi, samo što nisam imala pojma kako i kada. Svidio mi se način na koji se to konačno dogodi, pogotovo zato što Aelin u svom oslobađanju odigra glavnu ulogu. Volim heroine koje ne čekaju da ih netko spasi, već se spase same. Kapa dolje zbog toga, SJM.

U drugom dijelu romana, vrijeme curi sve brže, sile Moratha sve su bliže, a naši junaci nikako da stignu na poprište bitke svih bitaka. Neki se saveznici još okupljaju, neki su zapeli na putu, neki pokušavaju pomoći na drugačiji način, koji je jednako, ako ne i još više, opasan. A tu je i pitanje Ključeva sudbine i Aelinine sudbine da pomoću tih ključeva zatvori Dveri i pošalje opake bogove, kao i kralja Valga, tamo odakle su i došli. Sudar dvaju vojski sve je bliže, a jednom kad krene, borba će biti bespoštedna i trajat će sve dok se jedna od dvaju vojski u potpunosti ne uništi. Na pomolu je espka bitka, a iako vam ne želim otkriti njen konačan ishod, mogu vam reći da je ta bitka baš epska i bila.

Puno sam toga proživjela čitajući ovu knjigu, od frustracije što radnja ne ide brže, ljutnje na pojedine likove i njihovo gubljenje vremena, nostalgičnih-i-see-what-you-did-there trenutaka poput jednog (tako tolkinovskog!) u kojem Terrasen pošalje poziv za pomoć (totalno Gondor calls for aid!), emotivnih trenutaka u kojima se iznenada pojave likovi koje sam mislila da više nikada neću vidjeti i odrade svoj trenutak iskupljenja, pa sve do onih trenutaka u kojima sam škrgutala zubima baš kao da sam i sama pred dverima koje tek što neprijateljska vojska nije provalila i trenutaka u kojima sam posegnula i za maramicama, zbog sudbina dragih mi likova koje nisu završile dobro.

Ono što SJM nije imala hrabrosti napraviti, je uvesti još malo tragedije u rasplet događaja i njome pogoditi neke od važnijih likova, kao što je to napravila JK Rowling s Harryem, ili Veronica Roth u Divergent serijalu (da, znam da ju mnogi hejtaju zbog kraja serijala, ali po meni ga je baš dobro odradila). Nije baš uvjerljivo da u bitci ovakvih razmjera baš svi glavni likovi prođu neokrznuti i da se baš svaki put sreća okrene u njihovu korist taman u odlučujućem trenutku. Osim toga, radnja zbog toga postane i malo predvidiva, jer jednostavno kužiš da će se sve dobro završiti.

Bez obzira na ove mane, svidio mi se kraj serijala. U vezi s nekim likovima mi se osobito svidio, dok mi je u vezi s ostalima bio očekivan. U određenim sam se trenucima i iznenadila, ima tu pokoji wow moment, bez brige. Žao mi je što mi Aelin, kao lik oko kojeg se čitav serijal u biti i vrti, nije više prirasla srcu, i što sam se od nje odvojila negdje u trenutku u kojem je ona od Celaene postala Aelin i otkad je Rowan (najdosadniji muški lik ikad!) ušao u njen život. No, ono što sam možda izgubila s Celaenom i više sam no nadoknadila s Manon i Abraxosom i njihovih Trinaest, Nesryn, Sartaqom, Dorianom, Elide, Lorcanom, Gavrielom, Aedionom, Lysandrom, Yrene, i, dakako, Chaolom. Ovo je možda i počelo i završilo kao saga o obećanoj kraljici, ali u svemu onome između radilo se o puno više toga, i bilo je puno više likova s kojima se bilo baš pravo zadovoljstvo družiti. Nedostajat će mi. <3

____________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/kraljevstvo-pepela/

TEDDY, Jason Rekulak

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

[eng. Hidden pictures] 

Prijevod: Ira Martinović

Dobitnik prošlogodišnje nagrade Goodreadsovog horora godine knjiga je koja već na prvi pogled djeluje pomalo jezivo, s naslovnicom dječjeg crteža na kojem se, između ostalog, nalazi i jedna, hm, čudnovata spodoba. Ovaj su roman nahvalili i Ransom Riggs i Joe Hill, obojica majstori čudnovatih i jezivih priča, a fenomenalnim ga je proglasio čak i sam kralj horora - Stephen King. Malo je reći da sam očekivala nešto ekstra strašno, i strašno dobro.

Doista dobar jest, ali prestrašio me baš i nije.

Naslovni lik, Teddy, petogodišnji je dječak koji se baš i ne voli družiti s drugom djecom, a jedina mu je prijateljica djevojčica Anya koju neprestano crta, ali koja na tim crtežima izgleda, pa, pomalo jezivo. Ne bi li ga potaknuli da pažnju s Anye prebaci na nekoga drugoga, roditelji angažiraju dadilju da se o Teddyu brine i s njim provodi vrijeme. Mallory Quinn uvjerena je da su šanse da posao dadilje dobije zbilja male, uzimajući u obzir svoju prošlost ovisnice o drogama, ali obitelji se svidi i odmah joj ponude posao, s osiguranim smještajem i svime što bi joj moglo zatrebati.

Malloryn posao doima se idiličnim, a Teddy je divan dječak s kojim, nakon početne sramežljivosti, nema apsolutno nikakvih problema. Problemi započnu kada Teddyevi crteži postanu sve vještije i detaljnije nacrtani, a prikazi na njima sve mračniji. A kada te crteže poprate i sve čudniji događaji, Mallory počne sumnjati da nešto zlo opsjeda kuću u kojoj Teddy živi, ili pak njega samoga. Pitanje je samo što - ili tko?

Zagonetna priča i još zagonetniji likovi brzo su me uvukli u radnju ove knjige, a, iako se događaji u njoj ne odvijaju osobito brzo, samu sam knjigu pročitala brzinom svjetlosti. Ta zagonetnost baš intrigira i tjera te da čitaš dalje, a ilustracije Teddyevih crteža, kojima knjiga obiluje, još su zagonetnije i još više intrigiraju, pogotovo kako stranice odmiču sve dalje.

Na početku je dosta prisutan taj neki neodređeni osjećaj jeze i iščekivanja da se nešto strašno dogodi. No, što dublje zalaziš u priču, taj osjećaj blijedi i postaje ti jasnije da ovo neće biti baš tako strašno kao što misliš. Nije to neki minus, više je očekivanje stvoreno titulom horora godine. Meni bi Teddy možda više bio neki triler godine, s primjesom nadnaravnog. Nema veze, strašna ili manje strašna, priča funkcionira.

Nadnaravno je ovdje jedan dodatni sloj vješto naslagan na dobar stari zločin, i to zločin koji je sam po sebi strašan, kao što su to uvijek slučajevi koji se tiču djece. U liku Mallory ovaj roman glas daje i problemima reintegracije bivših ovisnika u društvo, što sa sobom nosi cijeli niz problema i sumnji. Mallory je super lik, njena snaga da se izbori s vlastitom prošlošću, konstatnim kušnjama i brigom za dijete koje je praktički tek upoznala iznimna je. Teddy je isto divan lik, i vrlo kompleksan - a koliko kompleksan skužite tek kasnije.

Kao što sam već spomenula, Kralj osobno ovaj je roman nazvao fenomenalnim. Meni nije fenomenalan, ali mi je baš jako dobar. Nije mi ispunio svoj zadatak horora, ali možda je tu problem u meni, netko se uplaši lakše, netko teže. Pročitajte pa vidite kako ćete vi na njega reagirati. ;) 

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/teddy/

VRAĆENA, Donatella Di Pietrantonio

Izdavač: Stilus, 2023.

[tal. L'Arminuta]

Prijevod: Srećko Jurišić

Nakon Elene Ferrante i Rose Ventrelle, čije knjige su me oduševile, svaka nova knjiga o odrastanju i (ženskim) prijateljstvima talijanskih autorica automatski privuče moju pažnju. Dosada me svaka i oduševila. Donatella Di Pietrantonio također.

Vraćena je potresna priča o odrastanju i pronalasku svog mjesta na ovom svijetu. Vraćena je nadimak nadjenut trinaestogodišnjoj djevojčici koju je njena dotadašnja majka, ona koja ju je odgojila, nakon 13 godina vratila onoj pravoj, onoj koja ju je rodila. Bez ikakvih objašnjenja i razloga, ova djevojčica biva bačena iz jedne obitelji u drugu, jednog života u drugi, jednog svijeta koji je poznavala u jedan posve novi, potpuno joj nepoznat.

"Tiho sam ponavljala riječ mama stotinu puta dok je god ne bih lišila svakog smisla i svela na razgibavanje usana. Postala sam siroče dviju živih majki. Jedna me dala dok sam na usnama još uvijek imala tragove njezina mlijeka, druga me vratila natrag u trinaestoj godini života. Bila sam dijete razdvajanja, lažnih ili prešućenih obiteljskih veza, daljine. Nisam više znala čija sam. Niti to znam sada."

U svojoj je dotadašnjoj obitelji bila voljena, mažena i pažena, bila je jedinica i voljela je svoj život, svoje roditelje, svoje prijatelje. Imala je vlastitu sobu i mnogo lijepih stvari. Sada se mora snaći u posve drugačijoj obitelji, u kojoj roditelji kao da ne mare pretjerano za svoju djecu, kojih je mnogo, i koji svi spavaju nagurani u istu sobu, vječno se boreći s nedostatkom novca.

Cijelo to vrijeme Vraćena (kojoj ne saznajemo ime) se pita nije li njena druga majka bolesna, pa ju je zato poslala od sebe, ili se što drugo dogodilo zbog čega više nije mogla ostati s njome. I cijelo vrijeme kao da čeka da se vrati po nju i sve joj objasni. Objašnjenje će, na kraju, dobiti, ali ono će biti šokantno i gore od svega što biste mogli zamisliti.

"S vremenom sam izgubila i tu nejasnu ideju normalnosti i danas uistinu ne znam koje je mjesto majka. Nedostaje mi kako može nedostajati zdravlje, sklonište, sigurnost. Stalna je to praznina koju poznajem, ali koje se ne mogu riješiti. Pokušaj samo pogledati unutra. Opustjeli krajolik koji noću tjera san s očiju i proizvodi noćne more u ono malo sna koji dopusti. Jedina majka koju nisam nikad izgubila majka je mojih strahova."

Rastrgana između dviju majki, koje su je obje ostavile, jedna nakon rođenja, a druga 13 godina poslije, i dva života od kojih ne zna koji bi trebala zapravo živjeti, Vraćena se čitavo vrijeme osjeća kao netko tko se nikamo ne uklapa. Jedina osoba uz koju se osjeća donekle normalno njena je sestra Adriana.

Adriana je fantastičan lik, bez dlake na jeziku, djevojčica koja objeručke prihvati svoju novu davno izgubljenu sestru i koja je spremna biti jaka svaki put kada ova to nije u stanju, sposobna snaći se u svakoj situaciji.

Ne mogu niti zamisliti koliko je teško biti odbačen ne jednom, već dva puta, i to iz (sebičnih) razloga koje tek pri kraju priče saznajemo. Pokušati ostati normalan u takvoj situaciji iz čovjeka iziskuje svaki komadić snage, pogotovo kada se stalno pitaš zašto. Adriana je ono nešto što svoju sestru čuva da posve ne potone u mrak i beznađe, njeno svjetlo usred tame.

Postavši Vraćena, jedna je djevojčica izgubila sve - ali je, ni ne znajući, niti se trudeći - pronašla sve drugo, u svojoj sestri.

"Moja sestra. Poput neočekivana cvijeta izrasla iz grumena zemlje prilijepljena za stijenu. Od nje sam naučila otpor. Sada manje fizički nalikujemo jedna drugoj, ali pronalazimo isti smisao u svojoj bačenosti na svijet. U bliskosti smo se spasile."

Iako je doista potresan, ovo je doista i divan roman. Mislim da su romani talijanskih autorica o odrastanju i neraskidivim sponama između dviju djevojčica, dviju žena, moj novi najdraži žanr. <3 

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/vracena/

DRAGO DIJETE, Romy Hausmann

Izdavač: Znanje, 2021.

[njem. Liebes Kind] 

Prijevod: Vanda Kušpilić

Ljupki naslov ove knjige skriva jednu jako napetu, ali tešku i mračnu priču.

Priča započinje ondje gdje uobičajena priča u trilerima obično završava - bijegom žrtve iz zatočeništva njenog mučitelja. Žena imena Lena, koje je ujedno i ime djevojke koja je netragom nestala prije 14 godina, pojavljuje se u bolnici nakon što je na nju naletio automobil. S njom je i djevojčica, Hannah, koja tvrdi da je Lena njena majka.

Policija i bolničko osoblje pokušava razgovorom s Hannah utvrditi tko su ona i njena majka i odakle su došle, gdje su bile i kako su pobjegle, ali vrlo teško dolaze do informacija. Komadić po komadić, slaže se slika Leninog bijega iz kolibe u šumi u kojoj je bila zatočena, zajedno s djecom - Hannah i njenim bratom, Jonathanom. Čini se da je Lena iskoristila trenutak nepažnje muškarca koji ju je oteo i zatočio, te uspjela pobjeći i konačno se domoći slobode.

Ili?

Likovi i vrijeme radnje izmjenjuju se u ovoj priči, otkrivajući nam detalj po detalj onoga što se dogodilo, od Leninog bijega do dalje u prošlost, do trenutka njene otmice i nestanka, pa života u zatočeništvu. Lenina djeca, odrasla u zatočeništvu, bez ikakvog stvarnog znanja o vanjskome svijetu, ne znaju za nikakav drugi život osim onog u kojem su odrasla, što ih, zajedno s Lenom, koja, kako se čini, ne otkriva baš sve što zna, čini vrlo nepouzdanim pripovjedačima.

Roman me podsjetio na Sobu Emme Donoghue, zbog slične tematike, ali, za razliku od Sobe i njenih nesnosnih mi i iritantnih likova, likovi su ovdje puno uvjerljiviji, a priča puno zanimljivija, napetija i bolje napisana.

Dok čitate, želja za saznanjem što se dogodilo, tko je Lenin otmičar i je li ova žena s istim imenom zaista ona Lena koja je nestala prije 14 godina, samo raste, i to ubrzano. Većina je likova ovdje istraumatizirana, njihova svjedočanstva nepouzdana i nepotpuna, njihova nesklonost suradnji, iako razumljiva, pomalo živcira, a sve to zajedno samo vas tjera da čitate i čitate dok ne saznate baš sve. Doista majstorski napisan triler.

Njemačka serija snimljena prema ovom književnom predlošku nedavno je stigla na Netflix, pogledala sam ju odmah nakon čitanja i mislim da je jako, jako dobra. Iako nije sve baš posve isto i u seriji su uvedeni i neki dodatni likovi, uspjela je uhvatiti taj osjećaj napetosti i jeze i savršeno prikazati karakterizaciju glavnih likova. Ako vam se knjiga svidi (a i ako ne), pogledajte seriju. Baš je dobra.

Obrnutog poretka radnje, ovaj roman prikazuje kako izlazak iz noćne more ne znači nužno i da je ta noćna mora u potpunosti završila. Puno je pitanja na koja treba dati odgovor, a nisu baš svi odgovori tako jasni kakvi bi trebali biti. Sve do kraja, barem. Izvrstan triler, preporučam. 

_________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/drago-dijete/405406

SRPANJSKE DJEVOJKE, Phoebe Locke

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. The July girls]

Prijevod: Jelena Pataki 

Sedmog srpnja svake godine u Londonu jedna žena nestane. Sedmog je srpnja, također, Addien rođendan. Na Addien deseti rođendan, Londonom odjeknu bombaški napadi, nakon čega se njen otac, inače vozač taksija, vrati kući prekriven krvlju. Addie se brine da je nastradao u napadima, no kada u njegovoj sobi pronađe skriven novčanik jedne od nestalih žena, u Addie se uvuče sumnja da živi upravo s ubojicom koji svake godine otima žene, a za kojim policija sve te godine bezuspješno traga.

Addiena sestra Jessie pokuša joj podvaliti neku laž o novčaniku, zbog čega Addie počne sumnjati da i ona zna puno više no što želi odati.

Prava je tajna, dakako, puno kompleksnija i opasnija nego što se da naslutiti.

Napet i zanimljivo koncipiran triler o zloglasnom serijskom ubojici ne slijedi uobičajene šprance trilera. Ne bavi se toliko samim zločinima, pa niti samim počiniteljem, već ljudima iz njegove neposredne okoline, posve nesvjesne da žive uz serijskog ubojicu.

Onako kako je postavljen, mislila sam da znam kamo ovaj roman smjera, ali on me u više navrata iznenadio. Ništa nije baš onako kako izgleda, a njegove tajne, kojih smo odmah svjesni, također su neočekivano dobro zatrpane i puno slojevitije no što se to na prvi pogled čini.

Atmosfera je pomalo prijeteća, na svakoj stranici očekujete da će se nešto dogoditi, ali kad se to dogodi, nema onog osjećaja ispunjenja nego ta neodrediva prijetnja još uvijek negdje tinja. Čak i kad se dođe do konačnog razrješenja, imate osjećaj da to još nije to. Još nešto tu čeka da nas iznenadi.

Radnja ide sporo, godinu za godinom, a dok pratimo Addien i Jessien svakodnevni život, njihove tajne i ostale stvari nam se otkrivaju na kapaljku. Cijelo vrijeme imate i taj osjećaj da tu negdje postoji poveznica koja svemu daje smisao, ali nikako ju ne možete jasno vidjeti.

Jako zanimljiv psihološki triler čiji fokus je na obiteljskom životu i neposrednoj opasnosti života uz ubojicu, a ubojica je toliko dobro sakriven da ga je jako teško otkriti - čak i kad ti je ravno ispred nosa.

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/srpanjske-djevojke/405065