RIJEKE LONDONA, Ben Aaronovitch

Izdavač: Fokus, 2023.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Rivers of London]

Prijevod: Igor Rendić 

Kad je magija u pitanju, nekako se najčešće poklopi da je ta magija smještena u neki oblik srednjevjekovnog i/ili steampunk okruženja, kakvo sam otprilike očekivala da ću vidjeti i u Londonu u ovoj priči. No, London u ovoj priči najnormalniji je suvremeni London, spojen s magijom, mistikom i mitologijom, a taj se spoj magičnog, modernog i urbanog - po mom mišljenju - pokazao baš uspješnim.

Roman počinje kao klasična detektivska priča, osim što je niz zločina koji je ovdje prezentiran izrazito neklasičan. Naime, kako da policija riješi niz zločina u kojima naizgled nasumični incidenti prerastu u ubojstva, u kojima žrtvama otpadaju lica, a jedini svjedoci su odavno mrtvi? Tako da u njihovo rješavanje uključi poseban odred za magične istrage, koji se sastoji od ukupno dvije osobe, za kojeg se svi prave da ne postoji i kojeg ostatak policije smatra, pa, u najmanju ruku smiješnim.

Iako obiluje komičnim situacijama i crnim humorom, ovu priču nikako ne bih nazvala smiješnom (u onom pogrdnom smislu), već jako zabavnom, karizmatičnom, zanimljivom i - dakako - magičnom! Ona je također i svojevrsna oda Londonu, čije ulice, građevine i - jasno - rijeke, istražujemo zajedno s glavnim likom, policajcem Peterom Grantom, učeći o samom gradu iz pozicije njegovog dugogodišnjeg stanovnika, koji sve njegove dijelove, čak i one skrivene, vrlo dobro poznaje. (Mogao bi nas, možda, u razgledavanje ponekad odvesti uz mrvicu manje bezglavog jurcanja okolo, ali, ok, nećemo mu to uzeti za zlo. :))

Rijeke Londona ovdje i jesu i nisu ono što mislite - pozadinska priča koja teče iza istrage zločina u ovom romanu jako je zanimljiva, mitološki potkrijepljena i vrlo dobro razrađena. A i skroz je fora, moram priznati.

Peter je jako simpatičan, na sebi svojstven način, baš kao i ostali likovi (bilo živi, bilo mrtvi, ljudski ili neljudski) koje ovdje susrećemo, a ono čime se on ovdje tek počinje baviti nešto je čemu u ovom romanu i mi sami, u ulozi čitatelja, se tek spremamo zagrepsti po površini. Bit će jako zanimljivo čitati o svemu što Petera još čeka u tajnovitom policijskom odjelu koji se bavi magijom i magičnim poslovima, kao i doznati još (i još! i još!) o tom odjelu, magičnom podzemlju Londona i svim skrivenim bićima koji u tom gradu obitavaju. Da, baš se veselim nastavcima. :) 

_________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/rijeke-londona/

U SJENI MASLINE, Lucinda Riley

Izdavač: Egmont, 2022.

[eng. The Olive Tree]

Prijevod: Romana Čačija

Za moju prvu knjigu Lucinde Riley odabrala sam upravo knjigu koja se razlikuje od njoj uobičajenih knjiga, knjigu bez povijesne fikcije i priča koje se protežu kroz više desetljeća. Ova se knjiga uglavnom vrti oko jednog ljeta, jedne obitelji i obiteljskih tajni koje kao da su izvirile iz meksičkih sapunica, no unatoč tome, mislim da me ova knjiga ipak dobro upoznala s načinom na koji Lucinda piše, a koji mi se zbilja svidio.

2006. godine Alex, tada dječak, proveo je ljeto sa svojom obitelji i nekolicinom obiteljskih prijatelja na Cipru, u Pandori - imanju koje je njegova majka naslijedila od svog ujaka, a za koje su ju vezale lijepe uspomene na neka davno prošla ljeta, kada je i sama bila djevojčica. Deset godina kasnije, Alex se prisjeća tog ljeta, svih uspomena, ali i tajni koje su to ljeto izašle na vidjelo i zauvijek obilježile i njega i sve koji su to ljeto proveli u Pandori.

Pandora je u ovom romanu - baš poput božanske joj imenjakinje - ljudima koji su u njoj gostovali otvorila kutiju tajni iz prošlosti, tajni koje su značajno utjecale na sve, obilježile cijelo ljeto i uzdrmale obiteljske i prijateljske odnose koji su se do tada činili čvrstima poput stijene. No, baš kao što je to bio slučaj s Pandorinom kutijom iz grčke mitologije, i ova je Pandora, nakon što je sve iz nje izašlo na vidjelo, za kraj ostavila nadu da se stvari mogu popraviti i odnosi ponovno izgraditi. Koliko je to već bilo moguće, barem.

Priča o Pandori priča je o jednoj obitelji, odnosima koji unutar te obitelji vladaju te svemu onome i dobrom i lošem što uz to ide. I da, način na koji obiteljske tajne ovdje izađu na vidjelo, kao i to o kakvim se tajnama radi, pomalo jest u stilu sapunica, ali Lucinda Riley nekako je uspjela iz te sapunice izvući samo one najbolje mjehuriće, a one ostale pustiti da puknu i odlepršaju dalje.

Kad smo već kod strašnih obiteljskih tajni, moram priznati da meni osobno tajne o kojima je ovdje riječ nisu bile baš tako strašne kako su ih doživjeli pojedini likovi u ovoj priči, i da Alexova majka definitivno nije zaslužila tretman kakav je od svoje obitelji dobila nakon što im je te tajne priznala, uzimajući u obzir da se sve dogodilo jako davno, prije no što je itko od aktera u ovoj priči u tu priču uopće bio uključen. Ali, dobro, ljudi često reagiraju na nepromišljene i nepredvidive načine, pa je tako bilo i ovdje. Srećom, način na koji se priča dalje odvila nadoknadio je taj početni nedostatak razumijevanja i zapravo mi se svidjelo kako je sve završilo.

Ono što mi se posebno svidjelo su i opisi Pandore i samog Cipra, zbog kojih sam imala doživljaj baš kao da sam i sama ondje na odmoru. Imanje i sve oko njega zvuči predivno, baš zove na odmor i odmak od svega. Divno.

U ovoj Pandorinoj kutiji skriva se jedna zanimljiva obiteljska priča, priča o jednom lijepom ljetu, o obitelji, prijateljstvu i važnosti njegovanja odnosa s ljudima koji su nam važni i do kojih nam je stalo. To je, isto tako, priča o životu i njegovim prekretnicama te onome kako tajne iz prošlosti mogu itekako utjecati na nečiju budućnost i sve promijeniti. Da, ima ovdje pokoji mjehurić sapunice, ali način na koji je pisana i likovi kojima je ispunjena priču ipak drže bistrom i pitkom za čitanje. A prelijepo opisano mjesto radnje samo je po sebi razlog da otputujete na Cipar - barem unutar ovih korica, ako već nikako drugačije. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/ljubavni-erotski/u-sjeni-masline

PROGNANICE, Christina Baker Kline

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.

[eng. The Exiles]

Prijevod: Tomislav Žilić  

Christina Baker Kline majstorica je u oslikavanju i rasvjetljavanju onih slabije osvijetljenih i pomalo skrivenih dijelova šire, poznate nam, povijesti. Napravila je to već s 'Vlakom siročadi', i to jako dobro, a sada je isto ponovila i s 'Prognanicama'.

Roman nas vodi u 19. stoljeće, na prekomorsko putovanje kojim su žene osuđene za raznorazne zločine stizale na odrađivanje svoje kazne, koja se obično sastojala od podužeg niza godina progonstva u kažnjeničkim kolonijama Australije. Ovom konkretnom brodu kojim ćemo, kao čitatelji, zaploviti, odredište je otok Tasmanija, odnosno predio tada nazivan Van Diemenovom zemljom.

Među brojnim ženama koje su se, zbog nesretnih okolnosti, našle na ovom putu u progonstvo, su Evangeline i Hazel, obje osuđene zbog tričarija. Dvije žene, iako posve različite, tijekom mukotrpnog putovanja i neprestanog zlostavljanja od strane mornara, također kažnjenika, zbližit će se i postati istinske prijateljice, a čak i kada ih sudbina kasnije razdvoji, njihovi životi ostat će isprepleteni.

U međuvremenu, u Van Diemenovoj zemlji, upoznajemo i Mathinnu, Aboridžinku koja se također nađe u progonstvu, kada ju žena guvernera poželi za svoj najnoviji projekt i dodatak svojoj zbirci neobičnih stvari. A stvar je upravo ono kako se prema Mathinni doseljenici ponašaju, govoreći o njoj kao o predmetu iako stoji ravno ispred njih, čudeći se njenoj ljudskosti i manirima i buljeći u nju kao u neku začudnu cirkusku atrakciju.

Iako isprva pričane kao zasebne priče, priče sve tri spomenute žene postupno će se povezati u jednu - fascinantnu priču o snažnim ženama u nepravednom i surovom svijetu, koji ih na svakom koraku pokušava zagušiti i slomiti.

Povijest progonstava osuđenika u Australiju svima nam je bar donekle poznata, ali malo sam toga znala o konkretnim uvjetima u kojima su kažnjenici, pogotovo žene, bili otpremani u taj novi svijet, što ih je ondje dočekalo i u kakvim su uvjetima bili prisiljeni ondje (pre)živjeti. CBK je to ovdje divno ispričala i prikazala, sa svim ružnim i surovim detaljima. Isto vrijedi i za ponašanje doseljenika prema autohtonom stanovništvu, koje su uglavnom iskorištavali za zabavu i ugnjetavali ih kako i kada im se htjelo, pokušavajući ih pretvoriti u nešto što nisu i modelirati ih prema svojim rigidnim uvjerenjima.

Unatoč ozbiljnosti i surovosti priče o progonstvu triju žena, ovaj roman ipak cijelo vrijeme održava onaj plamen nade za kakav-takav dobar kraj. A ispod svih nedaća i groznih situacija kroz koje su tri žene morale neprestano prolaziti, tu je snaga ženskog prijateljstva, odanost i međusobna briga, koju nitko i ništa ne uspijeva uništiti. Svaka je od ove tri žene snažna na svoj način i svaka daje sve od sebe da preživi i opstane. To se najbolje vidi na Hazel, koju najkasnije upoznamo i koja se isprva čini najslabijom, ali čija vatra, prkos i želja za preživljavanjem na kraju gore najjače.

Zanimljiv roman o skrivenom dijelu sumorne povijesti kolonizacije, kojega je CBK iscrpno istražila i detaljno prenijela u likove triju fantastičnih žena. Životi ovih triju žena neko vrijeme idu istim putem, a kasnije se razilaze (ne nužno tim redoslijedom), no svaka od njih svoj put mora proći na svoj način i stići do njegovog kraja, kakav god on bio. Taj kraj CBK ostavlja pomalo otvorenim, pogotovo u Mathinninom slučaju, ostavljajući prostora čitatelju da daljnju sudbinu njenih likova zamisli na svoj način. 

______________________________________

 Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/prognanice/

KĆI DUBINA, Rick Riordan

Izdavač: Profil, 2022. 

[eng. Daughter of the Deep]

Prijevod: Ivana Brozić 

Inspiriran romanom '20.000 milja pod morem', ovaj je roman odgovor na pitanje što bi bilo da je kapetan Nemo imao nasljednike, i da se njegova ostavština, ispunjena svim onim izumima koji su bili daleko ispred svoga vremena, sačuvala za nove generacije.

Utjelovljenje tog odgovora je Ana Dakkar, Nemova praprapraunuka, koja, još nesvjesna svojeg podrijetla, biva iznenada uvučena u žestok sukob za otkrivanje dugo čuvane tajne kapetana Nema, u kojem njeni protivnici ne prezaju ni pred čim kako bi se te tajne domogli.

U nemilosrdnoj i pogibeljnoj avanturi, koja će ih odvesti daleko preko mora i kroz tajanstvene morske dubine, Ana i nekolicina njenih prijatelja morat će uprijeti sve svoje snage kako bi pobjegli neprijateljima i sačuvali vrijednu Nemovu ostavštinu da ne upadne u pogrešne ruke.

Rick Riordan odavno me osvojio serijalom o Percyu Jacksonu, inspiraciju za kojeg je također djelomice povukao iz priča o kapetanu Nemu, a kako mi je i sam Jules Verne jedan od najdražih autora, spoj ova dva svijeta već mi je i u ideji zvučao kao jedna fantastična avantura. A upravo to i jest.

Prepun akcije i avantura, ovaj roman ne miruje niti na jednoj stranici. Bilo ploveći njegovom površinom, bilo suludom brzinom roneći njegovim dubinama, more u koje čitatelj ovdje zaranja ne presušuje događajima, koji se samo nižu jedan za drugim, svaki pogibeljniji - i s više zapanjujućih otkrića - od prethodnog.

Ideja potomaka kapetana Nema i proširenje te kultne Verneove priče pun je pogodak, i jako je dobro razrađena. A osim fantastičnih izuma, ludih jurnjava i pogibeljnih misija, u centru su ove priče prijateljstvo, obitelj i sve ono što smo spremni napraviti kako bi spasili ljude koje volimo.

Želite li još jednom krenuti putevima najpoznatije književne podmornice, i doznati što se s njom dogodilo otkako je kapetan Nemo završio onako kako je završio na kraju Verneovog romana, te otkriti još koju njenu tajnu i putovati neistraženim morskim dubinama, samo uskočite među korice ove knjige. U ronilačkoj opremi ili bez, svejedno je. ;) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/kci-dubina/

OTOK MORSKIH ŽENA, Lisa See

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. The island of sea women]

Prijevod: Dražen Čulić 

Posebna ljepota koja leži u knjigama je kada čitajući ih otkriješ nešto posve ti nepoznato, i počneš upijati svo moguće znanje o tome. Tako je meni bilo sa ženama haenyeo s otoka Jejua.

Prateći žene s ovog korejskog otoka, od 1930.-ih pa sve do 2008., priča o ovim snažnim ženama hraniteljicama obitelji daje nam jedinstven pogled na matrijarhalno društvo fantastičnih žena, iskusnih i vještih roniteljica, čija svakodnevna borba za opstanak obitelji postaje sve teža usred okolnosti 2. svjetskog rata, Korejskog rata i pratećih izgreda koji su zadesili Koreju u tim teškim desetljećima. Izgred je službeni naziv, ali ono što se dogodilo - masovna ubojstva i uništenja čitavih sela - bilo je puno strašnije i surovije no što taj naziv daje naslutiti.

Sama priča prati dvije prijateljice, Young-sook i Mi-ju, čije prijateljstvo će proći kroz sve kušnje zajedničkog ulaska u zajednicu haenyeo, dok će im se, kroz godine koje slijede, putevi preplitati i razdvajati, kako će ih život, sukobi, rat i druge teškoće vući na različite strane.

Fascinirala me povijest haenyeo, žena o kojima prije ovog romana nisam znala ama baš ništa. Fascinantno je bilo čitati o iznimnoj spretnosti, hrabrosti i posebnosti ove ženske zajednice, njihovoj kulturi i običajima, i vječnoj borbi za sebe i svoj glas, čak i u matrijarhalnom društvu kakvo je bilo njihovo. Haenyeo s otoka Jejuja izvor su inspiracije i divljenja, njihovu priču definitivno nikada neću zaboraviti, a biti snažna i neovisna poput jedne od njih nešto je čemu mogu težiti i čime se uvijek mogu inspirirati.

"Ako osam puta padneš, ustani devet puta. Meni se čini da se ta poslovica manje odnosi na mrtve koji pokazuju put budućim naraštajima, više na žene s Jejua. Patimo i patimo i patimo, ali stalno ustajemo. Nastavljamo živjeti. Ne bi bila ovdje da nisi bila hrabra. A sada moraš nastaviti biti hrabra."

Romani povijesne fikcije posebni su i po tome što, iako su nam većinom povijesni događaji o kojima pišu barem ugrubo poznati, tek čitajući pobliže o njima shvatimo sve ono što su ti događaji predstavljali za ljude koji su u njima sudjelovali i ljude koje su ti događaji, na ovaj ili onaj način, dotakli. Sva surovost rata i političkih sukoba, sva besmislenost oduzimanja ljudskih života i patnja koja potom ostane... Lisa See oslikala je pravu sliku života u okupaciji, svijeta u kojem se okupatori izmjenjuju, ali se mijenja malo toga drugog.

Strah, siromaštvo i teški životni uvjeti haenyeo i njihovih obitelji u ovoj se priči sudaraju s ljepotom onoga što haenyeo jesu i što rade, s vezama koje jedne s drugima stvaraju i svega što čine za svoje zajednice. Način na koji se ove žene nose s nedaćama, tragedijama, opasnostima i svime čime ih život zadesi - kako ispod, tako i iznad površine mora - posve zadivljuje, njihova sposobnost da čak i iz najburnijeg mora uvijek i ponovno isplivaju i guraju naprijed, na svojim leđima noseći svoje obitelji i čitave zajednice.

Superjunakinje koje pronalazimo u stripovima i na televiziji su super, ali treba nam više priča o stvarnim superjunakinjama, sjajnim ženama koje su ostavile svoj trag u povijesti, čije nasljeđe treba njegovati i čijim pričama treba nadahnuti nove generacije. Baš poput priče o haenyeo. Velika preporuka! 

______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/otok-morskih-zena/

LEIDINA PREOBRAZBA, Michelle Grierson

Izdavač: Vorto Palabra, 2022.

[eng. Becoming Leidah]

Prijevod: Selma Muftić Pustički 

Jedna od knjiga koje sam ove godine odabrala za čitanje na moru slojevita je priča ispunjena mitologijom i magijom.

Naslovna Leidah ime je neobične djevojčice koja je rođena s modrom kožom i plivaćom kožicom među prstima. Leidah odrasta u malom bogobojaznom norveškom selu, koje se toliko trudi biti pravovjerno da sumnjičavo promatra sve i svakoga iole drugačijeg od običnog. A Leidah je, unatoč svom očevom trudu da ju takvom prikaže, sve samo ne obična.

Leidin otac Pieter Leidinu je majku Maevu pronašao neposredno nakon brodoloma, i onako kako on to vidi, njih su dvoje jedno drugo spasili i zaljubili se. Istina je, ipak, ponešto drugačija, a seže duboko u norvešku mitologiju, među stare bogove, sudbinu, pa i samo tkanje vremena.

Ispričana kroz vremenske skokove podijeljene na ono 'što jest' i ono 'što bješe', priča o Leidi govori nam ne samo o njenoj preobrazbi iz modre djevojčice u ono što je oduvijek trebala postati, već i o preobrazbi mirnog bogobojaznog čovjeka u svojevrsnog tamničara vlastite žene i kćeri, koliko god on sebi vlastite postupke opravdavao ljubavlju; preobrazbi jednog neuhvatljivog magičnog ženskog bića u majku koja čini sve kako bi zaštitila kćer; te preobrazbi čitavog sela iz 'krivovjernog' u uskogrudno, bogobojazno i 'pravovjerno' mjesto, u kojem drugačiji završe na vješalima samo zato što se nekome ne sviđa to što su drugačiji.

Baš poput samog mora, ova je priča također duboka i puna mijena, njeni valovi teku kroz vrijeme, čineći ga nestalnim i nelinearnim, a ono magijsko i ono realistično prelijeva se jedno iz drugog i obrnuto u beskrajnim vrtlozima. Jezik je priče također takav, pričajući ju baš onako kako joj pristaje. U nekim bih pričama na količinu aorista koja je ovdje prisutna razdraženo uzdahnula, no ovdje se baš dobro uklapa.

Kako je ova priča utemeljena, između ostalog, na norveškoj mitologiji, tako norveških riječi i izraza u njoj ima poprilično. Voljela bih da su te riječi i izrazi prevedeni u fusnotama, pa da ne budu samo hrpa slova preko kojih se preleti, već da imaju i značenje (za koje ne moram prekidati čitanje da bih ga proguglala). Igrom slučaja, tu mi je u pomoć uskočio Duolingo. Naime, par godina učim švedski i danski putem te aplikacije, koji su dosta slični jedan drugom - a, kako je ispalo, i norveškom - zbog čega sam gotovo sve uspjela razumjeti. Pa, hvala Duolingu! :)

Leidina priča i preobrazba jako mi se svidjela, bilo ju je baš lijepo čitati. Neke sam likove, poput Pietera, mrzila, nekima se divila, neke prepoznala, neke upoznala. Poput svih priča magijskog realizma, i ova je ostala pomalo otvorena, nejasna na rubovima. No snažna je to priča, sa snažnim ženama u centru, koje uspiju postati ono što su oduvijek trebale biti i osloboditi se unatoč svijetu koji ih se svim silama trudi sputati. Neobična priča o neobičnoj djevojčici - za neobične, magične čitalačke trenutke.

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/leidina-preobrazba/451522

NE LAŽI MI, Willow Rose

Izdavač: Stilus, 2021.

1. knjiga o Evi Rae Thomas 

[eng. Don't lie to me]

Prijevod: Ivana Kolovrat

Na vrhu naslovnice izdanja ovog romana na engleskom stoji naznaka: "the beach read of the summer". I sad kad razmišljam o tome, to je baš ono što ovaj roman jest - savršeno plažno štivo.

Prvi roman u nizu s Evom Rae Thomas u glavnoj ulozi bavi se slučajem serijskih otmica i ubojstava djece u surferskom gradiću Cocoa Beach. Eva Rae bivša je FBI-eva profilerka, koja se nakon otkaza na poslu i rastave od supruga vraća u svoj rodni grad, kako bi ondje nastavila sa životom i bavila se pisanjem i brigom za svoje troje djece. To čini taman u trenutku u kojem je čitav gradić duboko uznemiren nedavnom otmicom djevojčice, čije tijelo uskoro iskrsne ostavljeno u uličici. Htjela-ne htjela, a budući da je i sama majka, Eva Rae biva uvučena u ovaj slučaj, koji uskoro postane puno zlokobniji i jeziviji no što se isprva činilo. A kako se sve odvija u gradu u kojem je odrasla, Eva Rae ne može pobjeći ni osobnoj povezanosti, kako sa slučajem, tako i sa samim gradićem i njegovim stanovnicima.

Kako su serijska ubojstva djece idealno plažno štivo, pitate se? Pa... Iako je sam slučaj jeziv i mračan, ovo nije onaj tip trilera u kojem je i čitava atmosfera takva. Poglavlja su jako kratka i radnja se odvija jako brzo, tako da se ovaj roman jako brzo i čita - savršen je za pauze između kupanja. Iako zanimljiva, radnji nedostaje malo dubine, onakve na kakvu smo navikli kod mračnih psiholoških trilera, a iako je sam slučaj prilično mračan, nemate baš taj neki dojam užasa dok čitate. Možda je baš do te brzine radnje, koja je više nalik policijskoj potjeri no sporoj i temeljitoj istrazi, ali meni je tako koncipirana priča baš izvrsno pasala za čitanje na plaži. Pročitala sam je brzinom munje.

Sviđa mi se način na koji je prikazana Eva Rae, kao samohrana majka koja se bori sa svakodnevnom brigom oko djece koju je do sada većinom obavljao njen suprug, a sada je sve palo samo na nju; i kao žena kojoj je teško, uz koliki god trud, odvratiti misli od posla kojem je posvetila cijeli svoj dotadašnji život. Iako njeni uvidi u istragu tu istragu usmjere na pravi put, sama je istraga i cijela ta policijska procedura koja je ovdje opisana, odrađena pomalo amaterski. Očekivala bih da Eva Rae, kao FBI-eva profilerka, baš kao i policijski istražitelji koji rade na slučaju, nekako brže pohvataju sve konce i s malo više opreza ulaze u određene akcije. No, manjkavosti u načinu odvijanja radnje nadoknađuje njena napetost i užurbanost, kao i zanimljivost samog slučaja, a tu su i neki dodatni obrati koji u kritičnom trenutku sve izokrenu.

Smješten u obalni gradić idiličnog imena Cocoa Beach, mjestašce opisano i kao surferski raj, stvorit će dojam da, čak i ako niste na plaži, s ovim romanom bit će kao da jeste. Par poglavlja svako malo, u odmorima između ljetnih aktivnosti, da vam istovremeno pruži i odmor i još malo adrenalina... The beach read of the summer, indeed. :) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/misterije-trileri/ne-lazi-mi