Kad bih morala ovu knjigu opisati dvjema riječima, bile bi to - 'bolno
prekrasna'. Izvorno napisana na talijanskom jeziku, ova je knjiga pisana
karakteristično predivnim stilom Jhumpe Lahiri, a teme kojima se bavi,
iako predivno opisane, obilježene su određenom vrstom boli, svaka
svojom. Uzimajući u obzir da sam ju započela čitati s nekim tko se,
tijekom čitanja, izbrisao iz mog života, ovaj opis za mene ima i dodatno
značenje.
Kroz devet priča, Jhumpa Lahiri oslikava živopisnu
fresku grada Rima, fokusirajući se na njegove marginalizirane stanovnike
i dajući nam uvid u to koliko je ovaj grad kulturološki raznolik i
vremenski proturječan. Naslov zbirke posveta je Albertu Moraviji, čije
su istoimene priče također obuhvaćale teme marginaliziranih članova društva, iako
su se oblici i vrste tih marginalizacija u vremenu između njegovih i
Lahirinih priča promijenili.
Pišući o marginaliziranim članovima
društva jednog kozmopolitskog velegrada, koji je ujedno i moderna
metropola i antički spomenik, Lahiri rasvjetljuje one malo mračnije
zakutke ljudske svakodnevice te svega onoga s čim se susreću ljudi koji
žive kao stranci u gradu koji im je u međuvremenu postao dom. I sama
strankinja koja je odabrala Rim kao svoje mjesto za život, Lahiri
itekako zna o čemu piše, a u njenim se pričama ogleda i problematika
bivanja strancem i ljubav prema gradu i zemlji koje, unatoč tome što se
nije ondje rodila, osjeća kao svoje.
Pogled na grad Rim u ovoj
knjizi vidimo kroz raznolike oči: one njegovih stalnih stanovnika, one
povremenih turista, one autsajdera koje ovaj grad nikako da prihvati.
Nijedna od devet priča u ovom romanu nije sretna, svaka je na svoj način
pomalo melankolična, sjetna, tužna. Bilo da se radi o muškarcu koji se
prisjeća ljetnih zabava na kojima ga je opčinila jedna strankinja;
prijateljicama čije prijateljstvo opstaje samo unutar krhkih granica
rasizma; jednoj majci, jednoj udovici, jednoj iseljenici, jednoj
djevojci, jednom scenaristu i dvojici braće koje sve zajedno povezuju
jedne stube; ili ženi koja tijekom sprovoda razmišlja o smislu svog
života, svaka je priča mala doza tuge, uspomena i potrebe za utjehom i
empatijom.
Također, svaka je od ovih priča određena posveta gradu
Rimu, iako niti jedan njegov zakutak, ulica, mjesto na kojem se priče
odvijaju nije imenovan. Sam je Rim ovdje lik koji sve priče povezuje,
bilo da čini direktno mjesto na kojem se radnja odvija, kulisu za
određene događaje ili u priču samo proviruje. Koliko god priče bile
bolne, ujedno su i prekrasne, a iz svake od njih izvire i Lahirina
ljubav prema ovome gradu, na kojoj god margini se nalazila, što možda
najbolje sažima ova rečenica:
"Kakav usrani grad. Ali tako prokleto lijep."
_______________________________________
Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/rimske-price/
