SVE ŠTO MOJ SIN TREBA ZNATI O SVIJETU, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2019.

[šved. Saker min son behöver veta om världen] 

Prijevod (s eng.): Nikša Odić

Fredrik Backman upoznao me s najrazličitijim, najneobičnijim i najpamtljivijim likovima koje se u knjigama uopće može sresti. Mrgudni Ove, luckasta Bakica, šašava Britt-Marie, pa i čitav grad samozatajnih ljubitelja hokeja - Medvedgrad, jedan za drugim osvojili su mi srce i postali neki od najdražih mi likova ikad.

U ovoj malenoj knjižici, Backman me upoznaje s još jednim pomalo šašavim likom, kojeg sam zapravo zavoljela i kroz sve ostale njegove romane, bez da sam to uopće skužila: samim sobom.

U knjižici koju je posvetio svome sinu, Backman nas pušta da bacimo pogled u njegov vlasititi život, na zabavan način opisuje neke od najznačajnijih trenutaka svog života kao novopečenog oca i pokušava, pritom, svom sinu pružiti neke lekcije koje je sam iskusio i za koje misli da bi ih njegov sin trebao znati.

Na svoj specifičan humorističan način, Backman nam priča priču o tome kako je postao otac i kako se snalazi u toj ulozi (ili to barem pokušava). Svako poglavlje, odnosno svaki esej u ovoj živopisnoj zbirci predstavlja novu crticu iz piščevog života, novu anegdotu vezanu uz iskustva kroz koja svi novopečeni roditelji neprestano prolaze. (Ili njima bezglavo glavinjaju pokušavajući učiniti pravu stvar.) :)

Obraćajući se svom sinu, Backman mu se na neodoljivo zabavan način ispričava zbog svih pogrešaka koje će u budućnosti napraviti, te mu na šaljiv i humorističan, a opet izravan i iskren način - kroz lekcije o nogometu, muževnosti i svirajućim plastičnim žirafama - govori o onome što bi trebao naučiti o odrastanju, jednakosti, hrabrosti, ljubavi, obitelji i općenito životu.

Postoji mnogo knjiga namijenjenih mladim majkama, od stručnih priručnika do zabavnih zbirki mama blogerica, koje svoja iskustva žele podijeliti s drugim majkama koje tek kreću na put majčinstva. Backmanova knjižica u tom je smislu sjajan priručnik za mlade očeve (ili roditelje općenito), koji će svakog mladog oca na zabavan način pokušati pripremiti na ono što ga čeka (ili ga podsjetiti na ono što je već prošao).

Osim što je zabavna, ova knjižica prepuna je sjajnih, doista sjajnih lekcija koje bi svaki roditelj mogao prenijeti svome djetetu: lekcija o ljubaznosti, poštovanju, odbacivanju stigmi i predrasuda, uvažavanju drugih. Baš poput Backmanovih romana, i ova knjižica zabavno je djelo, koje će vas nasmijati, ali će vam prenijeti i nekoliko snažnih poruka.

Za kraj, primjer jedne takve poruke prenosim vam u citatu - citatu kojih je ova knjiga prepuna, a koji me se najsnažnije dojmio. <3

"Dok sam bio tinejdžer, ljudi su mi u svakom mogućem kontekstu govorili 'ustani kao pravi muškarac'. U mojim mi je dvadesetima trebalo dobrih nekoliko godina da shvatim kako pravi muškarac može ostati i sjediti, držati jezik za zubima i slušati. I priznati kad je u krivu. Nemoj raditi iste pogreške kao ja. Nikad nemoj vikati 'igraš kao curica' nekome u sportskoj dvorani kao da je to definicija slabosti. Jednog ćeš dana držati ruku žene dok bude rađala i to će te posramiti više od bilo čega. Riječi su važne. Budi bolji od mene.

Nikad nemoj dopustiti da uvjete muževnosti postavlja netko tko misli kako je ona vezana uz seksualnost. Ako zaista želiš saznati nešto o tome kako je biti muškarac, samo pitaj Garetha Thomasa, koji je ustao usred svlačionice i svojim suigračima u velškoj ragbijaškoj reprezentaciji rekao da je homoseksualac. Možda ne znam mnogo o ovom svijetu, ali znam da nitko u toj svlačionici tada nije bio veći muškarac od njega.

Želim da uvijek znaš kako možeš biti sve što poželiš, ali i da to nije ni izbliza važno kao to da znaš kako možeš biti točno ono što već jesi. Nadam se da sam bio disfunkcionalan prototip za to. Nadam se da ćeš mi milijun puta reći kakav sam idiot.

Ne mogu te stoga naučiti što je muževnost. To je nešto što ti mene trebaš naučiti. To je jedini put naprijed. Jer kažu da se, prije ili kasnije, svi muškarci pretvore u svoje očeve. Nadam se da nećeš i ti. Nadam se da ćeš postati puno bolji."

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Vlx0XO

PREŠUĆENA ŽRTVA, Caroline Mitchell

Izdavač: Stilus, 2019.

[eng. Silent victim] 

Prijevod: Andrea Marić

 

Prije no što je odabrala spisateljski poziv, Caroline Mitchell radila je kao policijska detektivka na Odjelu za kriminalističke istrage, gdje se specijalizirala za rad sa žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. U radu s ovim posebno osjetljivim i ranjivim skupinama Mitchell je pronašla svoj izvor inspiracije za kriminalističke romane koje je kasnije počela pisati. Svojim romanima Mitchell pokušava dati glas žrtvama koje se često boje progovoriti o strahotama kroz koje su prošle i ujedno osvijestiti druge da prepoznaju alarmantne situacije koje se događaju posvuda oko njih i potaknuti ih da na vrijeme reagiraju.

Ovaj roman bavi se temom emocialnog i psihičkog zlostavljanja, odnosno navođenja žrtve da sama pristane na zlostavljanje. Kako sama kaže, Mitchell se ovom temom i prečesto susretala tijekom svog rada u policiji, te je ovim romanom željela potaknuti bilo koga tko se nađe u sličnoj situaciji da potraži pomoć. Jer, za svaki slučaj koji bude prijavljen policiji, postoji ih još mnogo, mnogo više za koje se nikada ne dozna, većinom zbog straha žrtava - ne samo od svojih zlostavljača, već straha od reakcije okoline i srama zbog svega što se dogodilo, iako ništa od toga nije bila njihova krivnja.

Priča prati Emmu, udanu ženu i majku malog djeteta, koja pokušava pobjeći od trauma iz prošlosti. Naime, Emmu je, kao tinejdžericu, njen tadašnji učitelj Luke Priestwood namamio u seksualnu vezu, tijekom i nakon koje ju je psihički i emocionalno zlostavljao. Sve je otišlo tako daleko da ga se Emma počela bojati, a u strahu od onoga što bi joj mogao učiniti, nehotice ga je ubila.

Sam roman započinje scenom zakapanja tijela, nakon čega ubrzo upoznajemo sve likove preko kojih pratimo ovu priču: Emmu, Lukea i Emminog supruga Alexa. Godinama poslije nehotičnog ubojstva, Emma ponovno počinje proživljavati stare paranoje. Uvjerena da se Luke vratio progoniti je, Emma odlazi na mjesto na kojem ga je pokopala kako bi sama sebe umirila, ali ono što pronalazi umjesto toga je - prazan grob. Je li moguće da je Luke cijelo ovo vrijeme živ? I, ako jest, kako joj se planira osvetiti? Emma je uvjerena da je Lukeova osveta neminovna, pitanje je samo je li dovoljno jaka da još jednom prođe kroz pakao kroz koji je bila prisiljena proći kao tinejdžerica. A ako se ovdje ipak ne radi o Lukeu, što se zapravo događa?

Iako već na početku romana svjedočimo zakapanju tijela, do kraja ove priče puno će se više toga iskopati od samo jedne tajne. Emma je bila uvjerena da je zakopala sve svoje kosture, ali tih je kostura u njenom ormaru puno više no što ih u taj ormar stane.

Prva polovica knjige teče prilično jednolično, uz tek poneki iznenađujući događaj. Tijekom tog vremena fokusirani smo na upoznavanje temeljnih likova ove priče, povezanosti između njih i kronologije događaja unutar same priče. Kako se radnja razvija, počinjemo razaznavati uloge koje svaki od likova u ovoj priči ima: uloge Emme kao žrtve, Lukea kao predatora, i Alexa koji samo pokušava u svemu što se događa pronaći neki smisao. Tko je zapravo prešućena žrtva ovdje? Ne ona osoba na koju ćete prvo pomisliti.

Upravo je na primjeru Alexa Mitchell sjajno prikazala kako se okolina prema žrtvi često odnosi nepovjerljivo, i sa sumnjom u njihovu verziju događaja. I samima vam neće biti posve jasno što se dogodilo prije svih tih godina, budući da je Emma prilično nepouzdana pripovjedačica. I Alex i Emma u određenim trenucima postaju nepovjerljivi jedno prema drugome, te se, umjesto da riješe svoje probleme međusobno i porazgovaraju o onome što ih muči, okreću sumnji i stvaraju distance.

Luke je također sjajno prikazan kao predator koji lako okrene svaku stvar u svoju korist. Kao većina sociopata, i za Lukea bi njegova okolina teško povjerovala da je zlikovac u nečijoj priči - toliko dobro igra svoju ulogu.

Nakon polovice knjige stvari se znatno ubrzaju i razna iznenađenja počinju iskrsavati, razni kosturi ispadati iz raznih ormara. Čini se da kojim god putem kreneš svaki vodi u propast, a prošlost te slijedi kamo god išao. Kraj, iako malčice zbrzan, donosi razrješenje svih sumnji i pitanja.

Mislim da je Mitchell uspjela u svom naumu da prikaže kako točno djeluju predatori, kako mame svoje žrtve i kako te žrtve cijelo vrijeme misle da je sve ono što se događa njihova krivnja. Važno je podizati svijest o ovim temama, a Mitchell si je zadala zadatak da svojim romanima čini upravo to. Ako zbog njenog truda netko negdje uspije reagirati na vrijeme, netko negdje prijaviti zlostavljanje kojeg se srami, i netko negdje uloviti i kazniti zlostavljača koji se godinama prije toga uspješno izvlačio, taj će zadatak biti i više no uspješno obavljen. 

 

_____________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/37RwO59

DOKTOR PROKTOR I TIHA (ALI UBOJITA) NOĆ, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2019.

5. knjiga o Doktoru Proktoru

[norv. Kan Doktor Proktor redde jula?]

Prijevod (s eng.): Nika Perić

 

Kad se radi o Harryu Holeu, pogledom na svaki novi nastavak koji je o njemu napisao Jo Nesbø, odmah znam da me očekuje sjajan, napet i uzbudljiv triler, kojeg ću pročitati gotovo u jednom dahu. Isto tako, kad se radi o Doktoru Proktoru, pogledom na svaki novi nastavak o ovom čudnovatom izumitelju i njegovim malim pomoćnicima, odmah znam da me očekuje još nešto što ću pročitati gotovo u jednom dahu - to jest, ako taj dah usput ne izgubim valjajući se po podu od smijeha! :D

Jo Nesbø majstor je mračnih trilera, ali i majstor zabavnih dječjih avantura. A u te avanture, osim obilja čudnovatih zgoda, smiješnih nezgoda i općenito urnebesne zabave za klince, Nesbø svaki put savršeno u priču uklopi i malo ironije, crnog humora i satire, koje će uočiti vješto oko odraslih čitatelja - i zbog kojih će se i oni od srca nasmijati.

Peta pustolovina osebujnog Doktora Proktora, genijalnog izumitelja najnevjerojatnijih izuma, i njegovih vjernih pratitelja i prijatelja - dječaka Mrve i djevojčice Lise, najzahtjevnija je za ovu hrabru ekipu do sad. Jer, Doktor, Mrva i Lisa, ovoga puta ne moraju (već po običaju) spasiti samo Norvešku, već im je zadatak da spase - Božić!

Naime, kralj Norveške prodao je Božić gospodinu Thraneu, koji ga je odlučio dopustiti slaviti samo onima koji u trgovinama Thrane kupe božićnih poklona u vrijednosti od 10.000 kruna. Svima ostalima zabranjeno je slaviti Božić, baš kao što im je zabranjeno raditi i bilo što drugo 'božićno': pjevati božićne pjesme, vješati božićne ukrase, čak i kuhati božićnu rižinu kašu! Za prijestupnike je tu božićna policija, koja vrijedno patrolira i baca u zatvor svakoga tko prekrši odredbe gospodina Thranea.

Čuvši ovu užasnu odluku, Mrva, Lisa i Doktor Proktor zabrinu se za sve one koji nemaju 10.000 kruna koje bi mogli potrošiti na božićne poklone. Kako će oni proslaviti Božić? Zar će im ovo najradosnije doba godine morati proteći u sumornom raspoloženju i tuzi? Ne ako se pita Doktora, Mrvu i Lisu! Ovaj hrabri trojac dat će sve od sebe da spasi Božić, uz malu pomoć mladih raketnih sobova i Djeda Božićnjaka osobno. A tijekom ove posve lude avanture, Doktor, Mrva i Lisa pokušat će i otkriti tko je zapravo vlasnik Božića i je li ga kralj uopće smio ikome prodati.

Kao i u dosadašnjim avanturama Doktora Proktora, Mrve i Lise, i u ovoj je pred ovom ekipom hrabrih avanturista naizgled nemoguć (i opasan) zadatak. Da bi spasili Božić, Doktor, Mrva i Lisa morat će pripaziti da ih i same ne ulovi božićna policija, morat će se izmicati gnjusnim blizancima Thrane i njihovim spačkama, uvjeriti Djeda Božićnjaka da njegov posao još uvijek ima smisla, te izbjeći jedan vrlo-pametni-projektil koji ih je možda zamijenio za finski borbeni zrakoplov. A sve ovo uspjet će koristeći se svojom domišljatoćšu, hrabrošću i - naravno - pokojim genijalnim Doktorovim izumom, poput (sad već slavnog) prdopraha, vremenske kupke i auta na nuklearni pogon prerušenog u divovsku vampirsku žirafu.

(Ako sad imate stotinu upitnika iznad glave, očito se niste još družili s Doktorom Proktorom. Da jeste, znali biste da sve ove čudnovate stvari nisu ni polovica onoga što vas čeka tijekom čitalačke avanture u Doktorovom društvu. :))

Jo Nesbø napisao je ludo zabavan roman koji će nas podsjetiti na onaj pravi smisao Božića. Uz malu kritiku današnjeg stvarima i šopingom opsjednutog društva, Nesbø nas, zajedno s Doktorom, Mrvom i Lisom, podsjeća da bit blagdana nisu pokloni, već ljudi. Ne treba ti 10.000 kruna da bi proslavio savršen Božić. Trebaju ti samo tvoja obitelj i prijatelji.

Mogu li Doktor, Mrva i Lisa spasiti Božić, i mogu li u tome uspjeti na vrijeme? Vidjet ćete. Pred vama je jedna uzbudljiva tiha noć. Tiha, ali ubojita. Svakako ubojita. I urnebesna! Uživajte! 

 

____________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2VcrBSV

PRIČE ZA DJEČAKE KOJI SE USUĐUJU BITI DRUGAČIJI, Ben Brooks

Izdavač: Znanje, 2020.

[eng. Stories for boys who dare to be different] 

Prijevod: Selma Muftić Pustički

 

Kad se rodiš kao dječak, o tebi postoje određena očekivanja. Zbog tih će ti očekivanja, vidjet ćeš, roditelji (ok, vjerojatno ne svi, ali većina) kupovati plavu odjeću (a ne rozu). Oblačit će te u hlače (a ne haljine). Ljudi će očekivati da se igraš s autićima (a ne lutkama). Očekivat će da uživaš u sportskim aktivnostima - primjerice, nogometu (a ne, recimo, plesu ili umjetničkom klizanju). Možeš plakati dok si beba, ali, kad malo odrasteš, to se neće baš smatrati primjerenim. Ako pokažeš slabost, puno će ti ljudi reći da svoju slabost riješiš tako da odmahneš rukom i 'budeš muško'. A ako ćeš viriti iz tog nametnutog ti kalupa, velika je vjerojatnost da će ti se drugi, većinom tvoji vršnjaci, rugati ili ismijavati te.

Uvriježeno je mišljenje da su muškarci snažni, hrabri i nikada ne pokazuju osjećaje. I svi oni koji se u ovaj stereotip ne uklapaju automatski su čudaci, 'curice', jadnici, šmokljani... sto je različitih naziva koje će ljudi prilijepiti onima koji su po nečemu drugačiji. A biti drugačiji često je prilično teško, čak i kada si odrastao čovjek, a kamoli kad si tek dječak.

Ova će ti knjiga pokazati da nisi sam, da nisi čudak i da nema nište loše u tome ako ti se sviđaju neke druge stvari od onih koje se sviđaju tvojim prijateljima. A to će ti pokazati na primjeru priča čak stotinu iznimnih dječaka, koji se također nisu uklapali u svoju sredinu, koje su zlostavljali ili im se podsmijehivali, ali koji su, unatoč tome, izrasli u iznimne ljude, ljude koji su dali svoj doprinos da svijet u kojem živimo bude bolje i ljepše mjesto.

Jer, vidiš, i James Earl Jones imao je teško djetinjstvo, tijekom kojeg se mučio s mucanjem, i to toliko da je osam godina proveo gotovo potpuno nijem. No, na kraju je ipak pronašao svoj glas, i danas je taj glas jedan od najpoznatijih glasova na svijetu: onaj Dartha Vadera.

Danielu Radcliffeu išlo je jako loše u školi, budući da se mučio s dispraksijom, zbog koje su mu i najjednostavnije stvari bile strašno naporne. A ipak je uspio pobijediti svoj problem uronivši u glumu, i utjelovivši jednog od najpoznatijih likova u svijetu književnosti i filma: Harrya Pottera.

Billu Gatesu su se smijali kad je s drugima podijelio svoje uvjerenje da će jednoga dana svaki dom na svijetu imati računalo. Bill je uložio puno vremena i truda, ali na kraju je izgradio najveće računalno carstvo na svijetu i dokazao da je njegova tvrdnja bila istinita.

A u ovoj je knjizi još 97 ovakvih priča, popraćenih prekrasnim ilustracijama, koje ih sjajno nadopunjuju.

Ono što mi se kod ovih priča najviše svidjelo je to da se većina njih ne odnosi na one ljude koji su se pokazali najuspješnijima u nečemu, ili najpoznatijima i slavnima, već se većina njih odnosi na ljude koji su odlučili učiniti nešto da poboljšaju svijet. Bilo da su pripremali obroke za siromašne migrante, osmislili tehnologiju kojom će očistiti oceane od plastičnog smeća, podigli ruke protiv nejednakosti i rasizma znajući da će ih to koštati karijere, spasili stotine djece od sigurne smrti u 2. svjetskom ratu, oslobađali dupine iz zatočeništva, zalagali se za očuvanje životinja, ili učinili još mnoga, mnoga herojska djela, ovi su ljudi učinili čudesne stvari za naš planet i pokazali nam da se uvijek isplati biti ljubazan, suosjećajan i svjestan svijeta oko sebe.

Za neke od junaka ovih priča sigurno ste već čuli, neke ćete ovdje tek upoznati, ali ovih će vam stotinu priča pokazati nevjerojatnu inspiraciju i snagu uma i djela, koja je sposobna postići nevjerojatne stvari.

Da, ponekad je jako teško biti drugačiji. To je nešto što se moraš usuditi biti. Ovih 100 ljudi svojim će te pričama inspirirati da učiniš upravo to - usudiš se.

Ne nose svi superheroji plašteve. Vrijeme je da upoznaš neke kojima ne treba plašt da bi učinili iznimne stvari. A, najbolje od svega, i ti možeš biti jedan od njih. Ako zaboraviš kalupe u koje te žele strpati i - usudiš se (tj. dopustiš si) biti drugačiji. 

 

______________________________

 

Kako do knjige: http://bit.ly/2SJ19hU

ONAJ PRAVI, John Marrs

Izdavač: Fokus, 2019.

[eng. The one] 

Prijevod: Maja Vrbanc

"Onaj pravi." Pripadnici ljudske vrste umnogome se razlikuju, a umnogome su pak slični, no jedna stvar definitivno je zajednička baš svima, ili barem njih 99%, a to je da svih tih 99% ljudi ima za cilj u svom životu pronaći onu jednu osobu, srodnu dušu, "onu pravu".

John Marrs u ovom je romanu osmislio inovativan način da to postignemo: jednostavnom analizom DNK. Naime, negdje u budućnosti znanstvenici su otkrili gen koji nas povezuje s identičnim genom kojeg posjeduje samo još jedna osoba na čitavom planetu - naša srodna duša. A sve što morate učiniti da biste doznali tko je to je poslati uzorak svog DNK na analizu i platiti sitan iznos novaca za otkrivanje rezultata. Koliko vrijedi vječna ljubav? Samo 9.99!

Na primjeru pet različitih likova: Mandy, Christophera, Jade, Nicka i Ellie, Marrs nam je slikovito prikazao koje su sve mogućnosti, ali i opasnosti uspješne potrage za srodnom dušom. Lijepo je znati da za tebe postoji savršena osoba, tvoja druga polovica, zar ne? A što ako je ta osoba osoba drugačijeg spola od onog koji te privlači, što ako živi na drugom kraju svijeta; što ako je psihopat, ili ubojica, ili boluje od neizlječive bolesti?

Zanimljivo je vidjeti što su sve likovi u ovoj knjizi spremni učiniti da bi dobili svoj "happily ever after". Priča svakog od likova je drugačija, ali svaka je jednako zanimljiva, napeta i puna preokreta i iznenađenja. Marrs je pravi majstor za završavanje poglavlja cliffhangerima! A svaki cliffhanger, naravno, znači da nema stajanja, morate nastaviti čitati.

Još mi je nešto bilo strašno zanimljivo razrađeno u ovom romanu, a to je način na koji ljudi reagiraju na pronalazak svoje srodne duše. Uzimajući DNK test kao jednostavnu činjenicu, odnosno osobu koja im je suđena kao jedinu pravu, ljudi masovno zanemaruju sve mane koje ta osoba ima, opravdavajući to činjenicom da se radi o njihovoj srodnoj duši i to je to. S tom će srodnom dušom biti zauvijek. Ljudi također odbacuju udvaranje, dejtanje, ponekad čak i neko dublje upoznavanje i skaču odmah u brak ili vezu. Jer sa srodnom dušom nema potrebe za isprobavanjem pašete li si - već znate da je to tako, to je zapisano u vašem DNK. S jedne strane, s ovim dobivate sigurnost da je to "to", ali s druge, nestaje sve ono što upoznavanje neke osobe čini zanimljivim i uzbudljivim. Pa čak i ako koji put pogriješimo.

A tu je također i pitanje toga misliš li da je tvoja srodna duša doista tvoja srodna duša jer si to osjetio ili sve to skupa ima i pomalo placebo učinak - u smislu, doznao si tko je tvoja srodna duša i sam sebe si u to uvjerio.

Uz svu problematiku vezanu uz DNK testiranje i spajanje srodnih duša, Marrs nam sjajno prikazuje i problematiku današnjih generacija koje čitave svoje živote ostavljaju dostupnima online, kome god tko gleda. Nevjerojatno je kako je lako doznati baš sve o ljudima na temelju njihovih računa na društvenim mrežama. Bezazleni postovi nisu nimalo bezazleni onome tko zna što traži i kako to naći. Pomalo jezivo, zar ne?

'Onaj pravi' prava je stvar za čitanje u ovom takozvanom 'mjesecu ljubavi'. Ovaj roman donosi nam pet nesvakidašnjih ljubavnih priča, sjajno upakiranih u izvrstan, pomalo futuristički, triler. Završi li ijedna od navedenih priča sretno i pronađu li pet likova čije priče pratimo sreću sa svojim srodnim dušama? Neću vam to reći. Ali reći ću vam da će svaki od njih dobiti puno više no što se nadao - i nemalo se iznenaditi u tom procesu!

Ideja pronalaska srodne duše jednostavnim DNK testom svakako je zanimljiva. Možda jednog dana postane i stvarnost, tko zna? Biste li se usudili testirati? Pročitajte prvo knjigu, pa onda odgovorite na ovo pitanje. ;) 

__________________________________ 

Kako do knjige: http://bit.ly/3bQhKI8

SVE ŠTO VAM NIKAD NISAM REKLA, Celeste Ng

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.

[eng. Everything I never told you]

Prijevod: Mirna Čubranić

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način", napisao je Tolstoj prije gotovo 150 godina, ni ne znajući koliko će se puta ta njegova rečenica pokazati istinitom. Sve te nesretne obitelji nekome izvana često nalikuju na ove druge, sretne, a još češće te nesretne obitelji ni same (još) nisu svjesne svoje nesreće.

Može li se obitelj smatrati sretnom ako je svaki od njenih članova nesretan na svoj način, ali živi u zabludi da su ostali članovi njegove obitelji sretni? Ili je nesreća kumulativna? Celeste Ng vam u ovoj knjizi neće možda baš dati odgovore na ova pitanja, ali ćete ih, možda, nakon čitanja, bolje razumjeti.

Napokon, nitko ne opisuje nesretne obitelji i složene obiteljske odnose koji se odvijaju između članova tih obitelji bolje od Celeste.

Priča počinje prilično šokantno:

"Lydia je mrtva. Ali oni to još ne znaju."

Lydia je srednja kći bračnog para Lee - Marilyn i Jamesa. Marilyn je bjelkinja, a James Kinez, što u 1970-ima još uvijek predstavlja nešto nesvakidašnje. Miješani su brakovi, ako već ne tabu, tada barem izvor čuđenja okoline. Lydia je, za razliku od starijeg brata Natha i mlađe sestre Hannah, koji nalikuju ocu, više nalik na majku. Možda upravo zbog toga, ili možda zbog činjenice da je djevojčica, Lydia je, nakon turbulentnog razdoblja u braku svojih roditelja, postala netko tko će ostvariti sve njihove snove, kad ih već oni sami nisu uspjeli ostvariti. Naravno, usred svih tih snova i snova o njihovom ostvarenju, nitko se nije ni potrudio pitati Lydiu što ona želi, koji su njezini snovi.

A onda jednog jutra Lydia nestane. Ne pojavi se na doručku i nitko ju nije vidio. Ludi od brige i razmišljanja o tome što joj se dogodilo, članovi Lydijine obitelji jedan za drugim bivaju uvučeni u kaos krivnje, očaja i neizrečenih osjećaja, koji bi ih mogli uništiti. A kako se oni pokušavaju nositi s vlastitom krivnjom i pogrešnim odlukama, tako nam Celeste Ng malo-pomalo iznosi potpunu priču o svakome od njih, i svim sitnicama i svemu prešućenom i previđenom što ih je dovelo ondje gdje su sad - i što je Lydiu odvelo u smrt.

Celeste Ng u ovom je romanu - svom prvijencu - maestralno opisala složene obiteljske odnose i drame, pokazujući nam što se dogodi kada roditelji imaju prevelika očekivanja od vlastite djece, koja onda ta očekivanja uzaludno pokušavaju ispuniti, u strahu da će se u suprotnom čitava obitelj raspasti. Sve svoje nade i snove Marilyn i James položili su u Lydiu, koja, unatoč svom trudu, za njih nije bila spremna, ali ih je spremno prihvatila i pokušala ostvariti.

"A Lydia - to nevoljko središte njihova svemira - držala je svijet na okupu iz dana u dan. Upijala je snove svojih roditelja, smirivala otpor koji se stvarao u njoj. (...) Čak i kad od nje to nisu tražili, Lydia je znala što tako očajnički žele. I svaki put joj se činilo sitnicom dati im što žele u zamjenu za njihovu sreću."

Usmjerivši svu svoju pažnju na Lydiu, njeni su roditelji - nenamjerno - zanemarili ostalo dvoje svoje djece, koja su nedostatak roditeljske pažnje naučila nadomještati drugim stvarima: Nath koncentriranjem na školu i svemir - temu koja ga je posve opčinila, a Hannah usavršavanjem umijeća da bude neprimjetna i skrivena, ali uvijek svjesna svega što se oko nje događa, i to puno više no što je itko od njene obitelji svjestan.

Uz problematiku obiteljskih odnosa, Celeste Ng sjajno opisuje i problematiku (ne)uklapanja u sredinu u kojoj živiš. Miješani brakovi danas više nisu toliki tabu, ali zapitala sam se, čitajući, koliko su se doista stvari promijenile od 1970-ih do danas? Ljudi možda danas manje reagiraju na boju kože (iako i to ovisi tek o sredini u kojoj živiš), ali i dalje reagiraju na različitosti, bilo da se one odnose na religiju (ili nedostatak iste), seksualnu orijentaciju ili tek drugačiji svjetonazor od onog uobičajenog i najčešćeg, na koji su navikli.

"Ponekad umalo zaboraviš da ne izgledaš kao svi drugi. U učionici ili drogeriji ili samoposluživanju, slušaš jutarnje objave, daš kolut filma na razvijanje ili uzmeš pakiranje jaja i osjećaš se kao svatko drugi u mnoštvu. (...) A onda primijetiš da te djevojka iz klupe na drugoj strani učionice pozorno promatra, da te ljekarnik promatra, da te blagajnica promatra, i vidiš svoj odraz u njihovim očima: nezgrapan si. Upadaš u oči. I svaki put kad se vidiš izvana, onako kako te drugi vide, ponovno se sjetiš."

Kad pročitate ovaj roman, vjerojatno ćete se zapitati: jesu li se stvari u njemu mogle odviti drugačije? Da je netko nešto na vrijeme primijetio, da su Leejevi postupili drugačije u određenim situacijama, da su više obraćali pažnju jedni na druge i bili jedni prema drugima izravniji i iskreniji?

"...godinama će secirati tu posljednju večer. Što im je promaknulo, a trebali su primijetiti? Koja je mala, propuštena gesta mogla sve promijeniti? Oglodat će tu večer do kostiju, pitajući se kako je sve otišlo toliko po zlu i nikad neće biti sigurni."

Lydia je završila tragično, ali možda njena obitelj još ima vremena izabrati drugačiji put, napredovati iz nesretne u sretnu. Pročitajte i saznajte hoće li u tome uspjeti.

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/375sdvW

VRT LEPTIRA, Dot Hutchinson

Izdavač: Stilus, 2019.

[eng. The Butterfly garden]

Prijevod: Ira Martinović

"Pravi leptiri mogu odletjeti i pobjeći.
Vrtlarovi leptiri slobodni su tek ako padnu."

U vrtu unutar vrta, skriven od pogleda debelim betonskim zidovima i neprobojnim staklom koje ne propušta nikakav zvuk, nalazi se vrt leptira. Ovo zvuči kao uvod u zanimljivu priču o ljubiteljima prirode, ali leptiri u ovom vrtu s tim nemaju baš nikakve veze. Leptiri u ovom vrtu nisu zapravo leptiri, već djevojke s tetovažama leptira - tetovažama kojima ih je oskvrnuo njihov otmičar i tamničar, čovjek kojega zovu Vrtlar.

Priča o Vrtu izašla je na vidjelo tek nakon što ga je FBI uspio razotkriti, ali mnogo toga u pozadini ovog izopačenog Vrta i njegovog izopačenog Vrtlara još se ne zna. Cijelu priču, malo pomalo, pokušavaju doznati dvojica agenata FBI-a, izvlačeći informacije od jedne od djevojaka koja je uspjela preživjeti Vrt. Problem je samo što ovoj djevojci nitko još ne zna ni pravo ime, a agenti nisu sasvim sigurni niti u to je li ona žrtva, ili je pak suučesnica u Vrtlarevim groznim zločinima.

No, stranicu po stranicu, uspjet će doznati.

'Vrt leptira' veoma je napet, a također i prilično jeziv i mračan roman, ali riječ kojom bih nekako najtočnije opisala priču koja se skriva među njegovim koricama je... uznemirujuća.

Mislim da je stvar u tome što se ovdje ne radi o klasičnom zločinu otmice i zatočeništva, već dugogodišnjem operiranju jednog nevjerojatno pedantnog psihopata, koji je sve te godine uspješno skrivao sve što radi. Otimajući mlade djevojke i obilježavajući ih jezivim tetovažama, Vrtlar je stvorio svoj mali privatni svijet skriven od pogleda drugih, svijet koji je napučio prekrasnim djevojkama čije bi se tetovaže leptira u nekom drugom svijetu smatrale jednako prekrasnima, ali ujedno svijet koji je svu tu ljepotu nemilosrdno iskorištavao i uništavao.

"Ljepota gubi značenje kad ste okruženi njome."

Ono što je možda najjezivije u cijeloj priči je to što je Vrtlar iskreno vjerovao da djevojkama koje je oteo pruža nešto što bi one mogle samo poželjeti - vječnost u ljepoti koja nikada nikada neće uvenuti. I same su se djevojke na to gotovo navikle, tražeći utočište u rutini svakodnevice, stvaranju prijateljstava s drugim zatočenicama, malim znakovima pažnje koje im je pružao Vrtlar, sve kako bi si odvratile misli od onoga što ih neizbježno čeka kad Vrtlar odluči da je njihovo vrijeme došlo.

"Užas se lakše uvuče u misli noću, kad nemaš drugog posla."

Jednako jeziva je i iluzija slobode koju su zatočene djevojke prigrlile kako bi nekako uspjele ostati pribrane i ne izgubiti razum misleći na užase kojima su okružene u svom prekasnom kavezu. Vrtlar im je dopuštao da rade što žele, čak im i priređivao neka malena iznenađenja, davao im darove, kao da sve to može opravdati ili zamaskirati činjenicu da su zatvorene na mjestu iz kojega nema izlaza, čak ni u smrti.

"Iluzija slobode ponekad je bila bolnija od zatočeništva."

Vrtlareva briga za djevojke koje je zatočio, njegov odnos prema njima, nekakva morbidna naznaka ljubavi čak - kao da su mu štićenice ili kao da mu je doista stalo do toga da im pomogne da ostvare morbidni potencijal koji je on sam umislio da ga sve one žele ostvariti, dodatna je nota jeze koja ovaj roman čini tako uznemirujućim. Još je užasnija slika Stockholmskog sindroma koju je autorica tako vjerno uspjela oslikati na nekima od djevojaka kojima je nastanila svoj roman, slika koja Vrtlara u očima nekih njegovih zatočenica prikazuje ne kao psihopata koji ih je zatočio, nego kao brižnog skrbnika koji ih voli i koji misli na njih.

"Ako okreneš glavu od čudovišta, ono više nije tamo, zar ne?"

Ako si dovoljno dugo zatočena, prisiljena prihvatiti činjenicu da nikada nećeš izaći, svoj ćeš kavez početi promatrati drugim očima, očima koje su se toliko na njega navikle da ga gotovo smatraju domom.

Iako duboko uznemirujuć, ovaj je roman toliko napet i Vrt koji opisuje toliko tajnovit, da sam ga uspjela vrlo brzo pročitati, sa željom - ali i strahom od onoga što ću otkriti - da doznam sve tajne Vrta i njegovih stanovnica. Dot Hutchinson itekako zna pisati (mali citati koje sam navodila kroz ovu recenziju samo su djelić bisera koje ovaj roman skriva) i svojim pisanjem zaintrigirati čitatelje.

Usudite se kročiti u Vrt - i doznajte kakve sve ljepote i opasnosti on skriva. 

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/390mQ2n