ponedjeljak, 30. rujna 2019.

DIJETA PO ARHETIPOVIMA, Dana James

Izdavač: Znanje, 2019.
[eng. The Archetype diet]
Prijevod: Tamara Slišković


Knjige o dijetama nešto su što obično izbjegavam. Ne zato što mislim da imam savršenu težinu niti sam onom kojom imam uvijek savršeno zadovoljna, ali jednostavno nisam tip koji se time opterećuje.

No, ova me knjiga zainteresirala prvenstveno zato jer se bavi modelom prehrane koji je osmišljen na znanstvenim temeljima (ok, u par navrata zadire u područje čakri, ali ako ste osoba čije se oči automatski krenu preokretati na spomen čakri, taj dio je toliko malen i nedominantan da ga možete jednostavno zanemariti). Također, Dana James pridobila me svojom tvrdnjom o tome kako, budući da je svatko od nas različit, različito građen i s različitim biokemijskim procesima u tijelu, zapravo ne postoji jedinstveni način prehrane koji će savršeno odgovarati baš svakoj osobi na planetu.

S tim u skladu, James je osmislila model 4 ženska arhetipa, s pomno osmišljenim planom prehrane za svaki od arhetipova. Navedeni arhetipovi su Njegovateljica, Superžena, Zavodnica i Eterični tip. U početnim poglavljima James se bavi svakim od arhetipova, te nam postavlja niz pitanja pomoću kojih možemo odrediti kojem tipu mi pripadamo. Posve je, dakako, moguće i da se ne pronađete u samo jednom arhetipu, već trebate odrediti koji vam je najsličniji. A za postizanje ravnoteže, i fizičke i psihičke, James nas uči kako da iskoristimo najbolje osobine svakog od arhetipova.

Ono što ova knjiga pokušava prenijeti svojim čitateljima je to da razlozi neuravnotežene prehrane ne leže samo u nedostatku samokontrole pojedinca, već su nam na neki način ukorijenjeni u psihi: našem ponašanju i navikama. James istražuje ne samo kako i koliko jedemo, već i zašto to činimo. Ključ je u tome da prepoznamo štetne obrasce ponašanja koji nas tjeraju prema poremećajima u prehrani, shvatimo zašto ih ponavljamo, i, u konačnici, eliminiramo ih.

Radeći sa tisućama žena na svakodnevnoj bazi, te kao psihoterapeutkinja i nutricionistica, Dana James svojevrsna je stručnjakinja u području prehrane. Ova je knjiga njen pokušaj da svoja znanja prenese drugim ženama kojima je možda potrebna pomoć po pitanju prehrane, a koje se previše srame ili se boje tu pomoć zatražiti.

Knjiga sadrži i desetodnevni plan prehrane za svaki arhetip, kao i pregršt recepata, savjeta za vježbe i dodatke prehrani koji će pomoći svakom arhetipu žene da dođe do željene težine, počne se pravilno hraniti i općenito bude zadovoljna samom sobom. Čitajući o dodacima prehrani u uvodnim poglavljima, pomislila sam da će sastojke za obroke prema receptima iz ove knjige biti teško pronaći osim ako mi se u susjedstvu nekim čudom ne pojavi trgovina čudesnih ayurvedskih prašaka, ali recepti su zapravo prilično jednostavni i koriste relativno jednostavne namirnice. Dodaci prehrani i dalje su malo veći zalogaj, ali zaključila sam da većinu njih, za koje ne znam ni kako bih ih prepoznala ni izgovorila, mogu jednostavno zanemariti.

Dodatna stvar koja me zainteresirala i privukla ovoj knjizi je to što James u njoj razbija neke uvriježene mitove o hrani i prehrani, potkrjepljujući svoje tvrdnje znanstvenim činjenicama i pozivajući se na različita znanstvena istraživanja. Kako kaže James, ne postoji dobra i loša hrana, niti su pojedini sastojci uvijek štetni: štetni su samo u određenim količinama i kod određenih ljudi koji možda pate od nekih bolesti, alergija ili sl.

Danina knjiga nije u biti knjiga o dijeti, to je knjiga o pravilnoj prehrani, pronalaženju odgovarajuće prehrane za svoj arhetip, rješavanju psiholoških prepreka koje nas koče u održavanju te prehrane i savjetima za slobodan i uravnotežen život u kojem hrana nije nagrada, utjeha ili uteg, već je izvor hranjivih tvari koje nam pomažu da funkcioniramo najbolje što možemo. 

________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2oCbhfT

nedjelja, 29. rujna 2019.

IZGUBLJENO CVIJEĆE ALICE HART, Holly Ringland

Izdavač: Znanje, 2019.
[eng. The lost flowers of Alice Hart]
Prijevod: Lidija Toman


"U drvenoj kući na kraju puteljka, devetogodišnja Alice Hart sjedila je za svojim stolom pored prozora i sanjarila o načinima na koje može zapaliti svog oca."

Što očekivati nakon ovakvog uvoda? Pa, jednu doista... intenzivnu i emotivnu priču.

Mala Alice Hart odrasta uz oca zlostavljača i ustrašenu majku, izolirana na imanju izvan grada. Alice sanja o tome da njenog oca zahvati plamen, koji će ga očistiti i nakon kojeg će joj se, poput feniksa, vratiti onaj dragi i brižni otac kakav je njen otac znao prije biti. Očeva raspoloženja nisu uvijek burna, ali kada jesu, tutnje poput uragana, noseći sve pred sobom. Nakon svakog takvog uragana, otac se obično povuče u šupu. Alice nikada nije ušla u šupu, ali silno bi voljela znati što otac ondje radi. Prilika se ukaže kada ju jednog dana nakratko ostave samu, a taj izlet u šupu zapalit će očev gnjev i pokrenuti tragične događaje koji će promijeniti Alicein život.

Nedugo potom, Alice odlazi živjeti s bakom, na bakinu farmu autohtonog australskog cvijeća. Ondje su utočište pronašle i mnoge druge žene, koje su se, poput Alice, u neko doba u svojim životima morale nositi s osobnim i obiteljskim tragedijama. Odrastajući na farmi, Alice uči kako ono što želiš reći možeš izreći cvijećem. Ipak, cvijeće nema uvijek sve odgovore, a ako želi otkriti sve tajne o svojoj obitelji, podrijetlu i samoj sebi, Alice će morati naučiti odgovore na te tajne pronaći na drugačiji način.

Čim otvorite ovu knjigu, prije no što ju uopće počnete čitati, odmah vam u oko upadne njena ljepota. Tu ne mislim samo na predivnu naslovnicu, već i na divne ilustracije i opise autohtonog australskog cvijeća, koje krase baš svako poglavlje. A svako poglavlje također nosi i naziv prema nekom cvijetu, upotpunjen značenjem kojeg taj cvijet nosi.

Sva ta ljepota koja okružuje ovu priču, okružuje priču koja je u biti veoma tragična. Aliceina priča je priča o životu punom zlostavljanja, tajni, nemoći i propuštenih prilika. Sama je priča vrlo emotivna i vrlo je lijepo ispričana - stilom koji me, zbog svoje magičnosti, posjetio na onaj Alice Hoffman.

No, unatoč lijepom stilu i svoj ljepoti priče, likovi u toj priči neizmjerno su me živcirali. Tu je, prije svega, Alice, koja, prošavši kroz sve kroz što je prošla i znajući do čega je veza sa zlostavljačem dovela njenu majku, svjesno i namjerno ulazi i uporno ostaje u istoj takvoj vezi, čineći pogrešku za pogreškom, svaku posve jednaku onima svoje majke. Zatim, tu su i sve ostale žene u Aliceinoj obitelji, čije priče ćemo postupno doznavati, a koje, čini se, smatraju da je bolje šutjeti nego ispričati novim generacijama o tragičnoj prošlosti i pogreškama koje su u njoj učinile i tako možda spriječiti ponavljanje istih pogrešaka u budućnosti. Također, svakoj je od žena u Aliceinoj obitelji sav centar svijeta uvijek činio neki muškarac, radi kojeg su kasnije završile tragično. I kod Alice se kasnije ponavlja ista priča: cijelu sebe pokloni određenom muškarcu, kao da bez njega uopće ne postoji.

Nije lako govoriti o prošlosti, pogotovo ako ondje leže pogreške i postupci na koje nimalo nismo ponosni. Ali, čitajući ovu priču, ne jednom sam pomislila kako, da su samo sve te žene jedne s drugima podijelile svoje tajne, mnoge od tragedija koje su se kasnije dogodile su se mogle lako izbjeći.

"Sigurno je strašno nositi teret priča koje silno želiš ispričati nekome tko ih ima pravo znati, ali sama pomisao na to da ih ispričaš užasava te do bola jer moraš zaviriti u dijelove sebe u koje ne želiš zaviriti, i to da bi pronašla priču koju više ne možeš iznova napisati."

Teško je živjeti sa zlostavljačem i teško je smoći hrabrosti za napuštanje tog života. Većina ljudi, pogotovo žena, ostaje u nasilnoj vezi vječno se nadajući da će se njihov partner jednoga dana promijeniti i postati onakav kakvog priželjkuju. No, to se nikada ne dogodi.

"Biti u njegovoj blizini bilo je poput stajanja vani, bez skloništa, za olujnog vremena; uvijek u strepnji gledate prema nebu."

Alice, koliko god me živcirala svojim postupcima i svojom nevoljkošću da se makne od muškarca koji jednostavno nije za nju, zapravo vrlo realistično utjelovljuje toliko mnogo žena koje se nalaze u nekom obliku fizički ili emocionalno nasilne veze. Ovdje također jasno vidimo koliko točno ima istine u onoj tvrdnji da djeca ponavljaju pogreške svojih roditelja, jer su, odrastajući uz njihovo ovisničko-nasilničko ponašanje, jedino na takvo ponašanje naučena. Nije da Alice ne zna u što se upušta, ona je toga savršeno svjesna, ali, baš kao i njena majka prije nje, Alice ne odustaje od ideje da može sve popraviti, samo ako se dovoljno potrudi.

"Nije znala zbog čega on misli da nije dovoljno dobar, ni zbog čega ljudi ne žele provoditi vrijeme s njim, ni gdje on na sebi vidi greške, ali znala je jedno: istopit će samu sebe poput zlata i popravit će sve što treba."

Već dugo nisam pročitala knjigu koju istodobno i volim i mrzim. Mrzim to što njeni likovi svjesno koračaju prema vlastitom samouništenju i što vječno traže nekog muškarca da ih spasi i da se uz njega osjećaju potpunima. Mrzim i to što postoji toliko stvarnih žena čiji životi su zaista takvi. No, volim način na koji je ova priča ispričana, volim miris neobičnog cvijeća koji je utkan u svako poglavlje i to neko posebno melankolično ozračje koje nad pričom vlada. Volim osjećajnost i senzibilitet ove priče. A volim i njen kraj: nije završila onako kako sam očekivala, što je dobro, jer je završila baš onako kako je trebala.

Alice možda nije bila snažna žena kakvom sam tijekom cijele priče čekala da postane, ali na kraju je pokazala da ipak može biti snažna - samo joj je za to trebalo malo dulje vremena.

___________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2nKtV4H

četvrtak, 26. rujna 2019.

IGRAČ BROJ 1, Ernest Cline

Izdavač: Vorto Palabra, 2018.
[eng. Ready Player One]
Prijevod: Tajana Pavičević 


Ono što su 'Guardians of the galaxy' u svijetu Marvela, to je 'Igrač broj jedan' u svijetu futurističkog distopijskog SF-a.

Baš poput 'Guardiansovog' Star-Lorda, i njegove strasti prema glazbi 80-ih, junaci ove priče također su potpuno obuzeti 80-ima: glazbom, igricama i općenito pop kulturom tog razdoblja.

U središtu je priče mladi Wade Watts, tinejdžer koji, kao i većina ljudi u 2044. godini, utočište od ružne stvarnosti traži u onoj virtualnoj: računalnoj utopiji OASIS-u. U svijetu OASIS-a Wadeovo ime je Parzival, i on je jedan od jajolovaca.

Što je jajolovac? Pa, nakon smrti ekscentričnog tvorca OASIS-a, Jamesa Hallidaya, najbogatijeg i najmoćnijeg čovjeka na svijetu (koji je to postao zahvaljujući OASIS-u), u čitavom OASIS-u emitirana je Hallidayeva posljednja poruka, u kojoj on obavještava sve da je negdje u OASIS-u sakrio uskršnje jaje (tj. easter egg). Onome tko pronađe to jaje, pripasti će sav Hallidayev imutak i kontrola nad OASIS-om.

Malo je reći da su od tog trena praktički svi pošli u potragu za Jajetom. Neki su se okupili u klanove, neki postali dio moćne organizacije Šestaša, kojoj je cilj preuzeti kontrolu nad OASIS-om i promijeniti ga iz besplatnog sustava kojeg mogu koristiti baš svi u sustav s naplatom kojeg će moći koristiti samo neki (oni s najviše novca). A neki su, poput Parzivala, u lov pošli sami.

Lov na Jaje nije samo obična potraga za skrivenim predmetom. To je opsežan pothvat koji uključuje prelazak nekoliko razina, od kojih je svaka sve teža od prethodne, a tragovi za pronalazak ključeva koji otvaraju pojedine razine, baš kao i tragovi samog Jajeta, leže u referencama iz pop kulture 80-ih, kojom je Halliday bio opsjednut. Da bi pronašao Jaje, moraš se jako dobro upoznati s tom kulturom, kao i samim Hallidayem i čitavim OASIS-om, a neki od lovaca ne prezaju ni pred čim da bi se domogli Jajeta, što potragu čini ne samo teškom, već i opasnom po život.

Potraga za Jajetom, ukratko, je najizazovnija video igra koju ste ikada morali odigrati.

Ernest Cline napisao je fantastičnu priču, smještenu u uzbudljiv i maštovit virtualni svijet, kojeg je ispunio raznolikim simpatičnim i pristupačnim likovima koje zavolite u trenu u kojem ih upoznate. Napeta i pustolovna, ova je priča u svakoj rečenici prožeta i osjećajem nostalgije za starim arkadnim igrama, filmovima i glazbom 80-ih i općenito nostalgijom za djetinjstvom - ne samo Hallidayevim, nego i vlastitim.

Nisam sigurna koliko se ovaj roman sviđa čitateljima koji ne igraju i/ili ne vole video igre ili nisu uopće upoznati s gaming kulturom. Jer, ovaj je roman basically kao MMORPG igra, o kakvima zasad još sanjamo da bismo jednoga dana mogli zaigrati, i to u virtualnoj stvarnosti, s high-tech opremom kakva zasad još ne postoji (barem ne u cjenovnom rangu dostupnom širokim masama). Moram reći i da je prijevod dosta dobar, uzimajući u obzir tematiku i gomilu gaming talka kojeg je trebalo prevesti a da bi i laicima bio donekle razumljivo o čemu se govori. Jedinu zamjerku imam na prijevod 'bossa' (u smislu bića kojeg moraš proći/potući na kraju određene razine u igri) kao 'šefa'. Niti jedan gamer ne naziva bossove šefovima. Ovaj je termin u gaming kulturi u principu neprevodiv: fajtaš se s bossom ili big bossom, ne boriš se sa šefom ili velikim šefom. Nije taj boss nikakav šef, on je samo najjači protivnik na kojeg si na razini igre na kojoj se nalaziš naišao. Protivnik bi možda bio ok termin. Šef, jednostavno... ne.

Ono što mi se dodatno svidjelo u ovom romanu je tema prijateljstva između ljudi koji se u biti u stvarnom životu nikada nisu upoznali. Da, online druženje nosi i neke svoje opasnosti, svjesna sam toga, ali igrajući online igrice i općenito lutajući online svijetom možeš naići i na neke ljude koji će ti postati doživotni prijatelji. Također, Cline sjajno ovu temu prijateljstva proširuje govoreći o tome da za pravo prijateljstvo nije važno tko si i kako izgledaš, što nam Parzival i Aech dokazuju i na svom primjeru.

"Dok smo nastavili razgovor, formalno se upoznavajući, oboje smo shvatili da se već znamo koliko se dvoje ljudi uopće može znati. Godinama smo se poznavali, na najintimniji način. Povezali smo se na čisto mentalnoj razini. Razumio sam je, vjerovao joj i volio je kao dragu prijateljicu. Ništa se od toga nije promijenilo, niti se moglo promijeniti zbog nečeg tako nebitnog poput njezina spola, boje kože ili seksualne orijentacije."

Prema ovom romanu snimljen je i film, i to u režiji Stevena Spielberga, kojeg obožavam. Pogledala sam ga nedugo nakon čitanja i, iako mi je jako dobar, u knjizi je cijela priča toliko potpunija, šarolikija, kompleksnija i opsežnija, da mi je film ipak izgledao tek kao njena blijeda kopija.

Bez obzira jeste li ili niste već gledali film, ako ste ljubitelj futurističkog SF-a i osobito gaming kulture, svakako pročitajte. Ernest Cline piše majstorski, a njegova priča o virtualnoj utopijskoj igri toliko je primamljiva da poželiš i ti biti jedan od njenih igrača.

Ready, Player One! Igra počinje. 

___________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2m2PAVh

subota, 21. rujna 2019.

KAVALIR JOLE I CRVENA KRALJICA, Lois McMaster Bujold

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.
17. knjiga Vorkosigan sage
[eng. Gentleman Jole and The Red Queen
Prijevod: Dubravka Petrović


Ne sjećam se više kako sam i kada točno otkrila Lois McMaster Bujold, odnosno njenu Vorkosigan sagu, ali sve od 'Krhotina časti' pa skroz do 'Ledenih opeklina' i 'Saveza kapetana Vorpatrila', taj me genijalni serijal romana ne prestaje oduševljavati.

Dakako, nije me svaka od 17 knjiga ovog serijala u posve jednakoj mjeri oduševila, neke su mi bile malo bolje od drugih, poput 'Građanske dužnosti' koja mi je uvjerljivo najdraža (i najzabavnija - maslobubi!!!), a neke pak malo slabije, poput već spomenutog 'kapetana Vorpatrila', čija radnja mi je bila mrvicu previše razvučena (šarmu Ivana Vorpartila unatoč) pa nisam toliko uživala čitajući kao s ranijim knjigama.

Zanimljiva je stvar kod ovog serijala to što je gotovo svaka knjiga kod nas izašla u više od jednog ili dva izdanja, neke čak već broje 5. ili 6. izdanje, što je prilično zadivljujuća činjenica kad se uzme u obzir koliko su u nas rijetki naslovi kojima je to uspjelo. Pomislila sam, wow!, pa u Hrvatskoj ima zaista puno fanova znanstvene fantastike (doduše, ne znam gdje se skrivaju, do sada sam u čitavom životu uspjela naletjeti tek na nekolicinu), zbog čega postoji mogućnost da bude i puno znanstveno-fantastičnih naslova u ponudi na našem tržištu, ali, ako ste i sami, kao ja, ljubitelj ovog žanra, znate da to baš i nije tako.

No, vratimo se Bujoldici.

Kako sam inače manijak za čitanje serijala po redu (a red, po meni, ide uvijek kronološki u smislu radnje, bez obzira na to kojim su redom knjige izdavane), tako sam čitanje i ovog serijala započela dvjema knjigama koje su u biti prequeli samog serijala: 'Krhotine časti' i 'Barrayar'. Spomenute knjige zapravo su uvertira u sam serijal, one pričaju o roditeljima glavnog lika ostatka serijala i tome kako je on došao na svijet. Taj lik je Miles Vorkosigan, jedan od najgenijalnijih likova kojeg uopće možete sresti u SF književnom svemiru, primjer jednog od onih karakterno snažnih i karizmatičnih likova koji predstavljaju gravitacijsku silu koja privlači sve ostale likove, tjerajući u biti čitav imaginarni svijet romana u kojem se nalazi da se oko njega okreće i podvrgava njegovoj volji. Čak i u romanima poput ovog, u kojima Miles nije centralni lik, njegova se prisutnost svejedno može osjetiti u ponašanju i postupcima ostalih likova, kao da je on nekakav nevidljivi dirigent prema čijim uputama drugi likovi, to i ne znajući, postupaju.

Miles je spoj dva posve različita svijeta, osoba u kojoj na najgenijalniji mogući način do izražaja dolaze sposobnosti suzdržanosti, kontrole i podvrgavanja svijeta svojoj volji, koje je naslijedio od oca, Barrayarca grofa Arala Vorkosigana, i slobodoumnost i sposobnost vještog snalaženja u najnepredvidivijim situacijama, koje je naslijedio od svoje majke, Betanke Cordelie Naismith Vorkosigan. Kako su se te posve različite osobnosti susrele i kako je rezultat tog sudbonosnog susreta na kraju ispao Miles, saznala sam pročitavši gore već spomenute prequele, a u ovom romanu, na scenu još jednom stupa ne sam Miles (bar ne odmah), nego njegovi roditelji, odnosno njegova majka.

Ako niste pročitali sve romane koji prethode ovom, smatrajte se upozorenima, jer slijedi mali spoiler alert:

[SPOILER ALERT]

U ovom romanu, priča prati Cordeliu Naismith Vorkosigan, potkraljicu Sergyara, nekoliko godina nakon suprugove smrti. Cordelia još uvijek pati za Aralom, koji je bio i uvijek će biti ogroman dio njenog života, ali polako počinje gledati prema budućnosti. Svjesna da će kao Betanka - pripadnica rase koja je prilično dugovječna - i sama doživjeti još dugi niz godina, Cordelia razmišlja o tome da ostvari svoj davni san i, pomoću zamrznutih gameta koje su ona i Aral davno uskladištili, začne kćeri koje je dugo priželjkivala imati. Planirajući svoj novi život, Cordelia lagano planira i mirovinu, kao i način na koji će svoje planove priopćiti svom sinu Milesu, što joj predstavlja možda i najtežu zadaću od svih ostalih. Posve neplanirano, u Cordelijine planove uplest će se i admiral Jole, šef sergyarske flote, i to u posve neplaniranoj ulozi.

Je li Cordelia spremna ponovno nekoga zavoljeti, u godinama u kojima je mislila da je taj dio svog života davno prevazišla i da je on umro zajedno s Aralom? I kako će na sve te novosti reagirati vječno nepredvidivi Miles, koji se, također neplanirano, pojavi na Sergyaru kako bi istražio još jedan misterij - onaj ponašanja svoje majke?

Pa, događaji će se odviti onako kako se uvijek odvijaju u romanima LMB: nepredvidivo, zabavno, maštovito i - genijalno.

[END OF SPOILER ALERT]


Osim što je neodoljivo šarmantan, zanimljiv i zabavan, ovaj roman neodoljivo je i zreo: donosi nam priču o likovima u zrelim godinama života, koji svojim životima upravljaju odlučno, smjelo i u skladu sa svojim ciljevima. Kako je relativna mladost (glavnih) likova obično poput nekog 'must have' u fantastičnim i znanstveno-fantastičnim romanima, LMB-ina crvena kraljica i kavalir Jole pravo su osvježenje. Nadodajmo na to LMB-inu otvorenost temama koje su u našem malom svijetu pomalo tabu, a koje njena Cordelia, da tako kažem, 'jede za doručak', i dobit ćemo fantastičan roman koji je i sam pravo osvježenje. Možete ga čitati bez obzira na to jeste li već pročitali neki od romana ovog serijala ili ne - njegova priča sjajno stoji i kao posve samostalna priča.

A tu je i Miles. Najnajnajdraži mi i najnajnajposebniji lik nekog serijala IKAD! Možda nije u glavnoj ulozi, ali Milesu to nikada nije predstavljalo problem.

Svijet Vorkosigan sage prikazuje nam izrazitu maštovitost Lois McMaster Bujold, pomoću koje je ona zamislila i detaljno nam i vješto opisala čitave svjetove: planete, ekosustave, svemirske postaje i dijelove svemira. Svi romani u ovom serijalu obiluju akcijom (dobro, ovaj baš i ne toliko), intrigama, političkim igrama moći, pametnim humorom i britkim sarkazmom kojeg, Milesu i Cordeliji prije svih ostalih, ne nedostaje.

Lois McMaster Bujold, kao i Milesu, mogu zahvaliti što su me upoznali s nevjerojatnim znanstveno-fantastičnim svijetom, zbog kojeg bih rado, da mogu, otišla na odmor na koloniju Beta, istražila kriminalno 'podzemlje' na Jacksonovom skrovištu, promatrala teraformaciju Komarra iz sigurnosti njegovih kupola, pa čak posjetila i za strance negostoljubivi Barrayar, probušila eksplozivni balon u divljini Sergyara, ili se sa slobodnim Dendariijskim plaćenicima otisnula u bilo kakvu novu pustolovinu.

Dosadašnjih 17 bilo je sjajno. Jedva čekam osamnaestu! 

_______________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2muaxbN

srijeda, 18. rujna 2019.

TVORNICA LUTAKA, Elizabeth Macneal

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. The doll factory
Prijevod: Andrea Marić


Sredina je 19. stoljeća u viktorijanskom Londonu. Javnost sa zanimanjem prati gradnju Kristalne palače i pripreme za otvorenje Velike izložbe Kraljevske akademije. Ova je izložba događanje kojeg svaki građanin želi posjetiti, a svaki umjetnik želi na njemu izlagati.

Roman prati nekoliko različitih, vrlo zanimljivih likova, a u srcu su priče dva posve oprečna lika: Iris i Silas.

Iris je mlada žena koja sa svojom sestrom Rose dane provodi oslikavajući porculanske lutke u sumornoj radnji zlobne gospođe Salter. No, porculanske lutke nisu ono što Iris želi oslikavati: njena je velika, iako skrivena želja postati slikaricom. Za ženu poput Iris, koja je, k tome, obilježena urođenom tjelesnom nesavršenošću u obliku krivo srasle ključne kosti, samostalno se baviti onim što želiš prava je društvena sablazan. Ipak, kad upozna mladog slikara Louisa, kojem pristane biti model za sliku u zamjenu za poduku iz slikarstva, Iris će dobiti i priliku da ostvari svoje snove, napusti zlu gospođu Salter i počne živjeti život o kakvom je sanjala.

Silas je povučen vlasnik trgovine neobičnim stvarima i kolekcionar tih neobičnih stvari, poput neobičnih prepariranih životinja i životinjskih kostura, koje sam izrađuje. Posebno ga uzbuđuju primjerci s nekom manom ili neobičnom karakteristikom, a san mu je izložiti neke od svojih najboljih primjeraka na Velikoj izložbi. Motajući se oko Kristalne palače, koja je još uvijek u izgradnji, i promatrajući mjesto na kojem bi mogle biti izložene njegove kreacije, Silas ugleda još jednu "kreaciju" koju bi rado dodao svojoj zbirci: Iris. Zbog svoje tjelesne deformacije, Iris odmah privuče Silasa, a njegova se opčinjenost ubrzo pretvori u pravu opsesiju, tim više što ga Iris zapravo uopće ne primjećuje. No, Silas rijetko odustaje od svojih nauma da svojoj kolekciji pridoda najljepše i najčudesnije primjerke, pa tako ne odustaje niti od nauma da se približi Iris i pokaže joj kako su njih dvoje upravo stvoreni jedno za drugo.

Ova mračna i pomalo gotička priča spaja želju jedne žene za slobodom u društvu koje na žensku slobodu ne gleda baš naklono i opsesivnu želju jednog muškarca za onime što ne može imati. Mjesto i vrijeme radnje - viktorijanski London - savršena je kulisa za ovu priču, koja u pojedinim dijelovima čak poprima Dickensovske manire. Budući da sam velika ljubiteljica Dickensa, ovo govorim kao veliki kompliment.

'Tvornica lutaka' u svom pogonu sadrži mnogo slojeva. Ona je povijesni roman, romansa, triler, čak pomalo horor, i priča o osnaživanju žena. Mjesto i vrijeme radnje opisuje tako jasno da tijekom čitanja imate dojam kao da ste doista tamo. Silasova opsesija i radnje koje potaknut tom opsesijom poduzima na tragu su jako dobrih trilera. Primjerci iz Silasove trgovine, a i neke scene života na ulicama Londona 19. stoljeća, potpomažu dočarati prizore kao iz nekog horora, doprinoseći time i ponekad dosta mračnoj atmosferi romana. Slatka ljubav koja se tek rađa između Iris i Louisa živopisna je i romantična baš u pravoj mjeri, a Irisina potraga za slobodom i izlaskom iz nametnutih društvenih ograničenja i kalupa u koje ju društvo kao ženu želi zatvoriti srž je ovog romana i njegov najbolji dio.

Sve je u ovom romanu zaista lijepo napisano, zanimljivo i baš vuče na čitanje. Priča je također i prilično napeta, radnja prema kraju sve više iznenađuje, a kraj je naprosto savršen. Iris je žena koja ne čeka da ju drugi spase i daju joj ono što želi, već se svojim rukama i talentom izbavlja iz života koji joj je nametnut i, ono što želi, uzima. Viktorijanska feministica, mogli bismo reći.

Ovo je slojevit roman u kojem se isprepliće više različitih žanrova i koji nam pruža više različitih iskustava. Nekako je, ne znam, poseban. Volite li neobične priče na kakve ne nailazite baš svaki dan, uputite se u 'Tvornicu lutaka'. Lutke koje ondje sretnete nećete naći nigdje drugdje. 

____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2mnbXVs

ponedjeljak, 2. rujna 2019.

DINA, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2019.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Dune
Prijevod: Stanislav Vidmar

 
Ovo je knjiga koja je u potpunosti promijenila svijet znanstvene fantastike. Od 1965. godine, kada je prvi put objavljena, do danas, ova je knjiga doživjela brojna reizdanja, prodana je u milijunima primjeraka, akumulirala je ogromnu bazu fanova, doživjela razne filmske i tv adaptacije, strip-adaptacije i računalne igre. Mnoga kasnija djela ne bi uopće postojala da nije bilo 'Dine', a naš SF svemir svakako ne bi bio isti.

Ovo je knjiga ideju za koju je Frank Herbert dobio pišući i istražujući za članak o pješčanim dinama u Oregonu. Otkrio je kako premještanje dina može biti jednako razorna sila uništenja kao golemi plimni val koji potapa sve pred sobom. Herbertovo se istraživanje o dinama pretvorilo u istraživanje o pustinjama i pustinjskim kulturama. Rezultat istraživanja bila su dva kratka SF romana, koja je Herbert kasnije preradio u jedan opsežniji. I tako, rođena je 'Dina'.

'Dina' je knjiga smještena u daleku budućnost, u kojoj vladajuće Kuće, nad kojima vlada nemilosrdni Car, međusobno spletkare i ratuju ne bi li preuzele prevlast nad Začinom, najdragocjenijom tvari (i drogom) u svemiru. Jer, onaj tko ima kontrolu nad Začinom, ima i kontrolu nad svemirom. Izvor Začina smješten je na negostoljubivi pustinjski planet Arrakis, kojim odnedavno upravlja vojvoda Leto iz Kuće Atreida. Letu je zapovijeđeno da napusti svoj rodni planet Caladan, rajsko mjesto obilja, i s obitelji preseli na Arrakis, kojim je dotada vladala Kuća Harkonnen, na čelu sa zloglasnim barunom Vladimirom Harkonnenom. Nimalo sretni razvojem događaja, Harkonneni ne misle samo tako odustati od svoje dotadašnje pozicije, zbog čega uslijedi krvavi sukob, kojeg preživi tek Letoov sin Paul, i njegova majka Jessica, s kojom Paul bježi u pustinju. Paul je neobičan dječak, za kojeg njegova majka, članica sestrinstva Bene Gesserit, sumnja da bi mogao biti Prorok iz drevnih proročanstava, muški član Bene Gesserita pred kojim su velika djela. Uslijedit će epsko putovanje, borba dobra i zla, i evolucija jednog društva i likova koje iz tog društva promatramo. Uslijedit će, zapravo, spektakularno čitalačko putovanje kojem nećete htjeti vidjeti kraj.

'Dina' je knjiga koja fantastično spaja toliko različitih političkih, ekoloških, religijskih i tehnoloških pitanja, te ih povezuje s pričom o razvoju jednog pojedinca koji pokušava naći svoje mjesto u novom poretku svemira. Ona je također i priča o borbi šačice pobunjenika protiv zlog imperija. Zvuči poznato?

Da, jer 'Dina' je knjiga bez koje 'Star Wars' serijal ne bi bio ono što jest. Red Jedija, sa svojim mističnim moćima i vještinama veoma je nalik sestrinstvu Bene Gesserit, a planet Tatooine neodoljivo je nalik Arrakisu. I sam George Lucas u nekolicini je ranih intervjua priznao da je 'Dina' bila jedan od serijala koji je inspirirao njegovo stvaralaštvo. Škrt na riječima i priznanjima kakav jest, Lucas ovo nije baš puno puta kasnije ponovio.

'Dina' je knjiga koja je uvelike inspirirana arapskom kulturom i mitologijom, a tijekom čitanja prepoznat ćete neke arapske riječi koje je Herbert posudio, koje su nam danas puno bliže i poznatije nego što su to možda bile 1965.

'Dina' je knjiga koja je nagrađena dvjema najvažnijim nagradama znanstvene fantastike: Hugom i Nebulom.

'Dina' je knjiga za koju kažu da je najprodavanija SF knjiga svih vremena.

'Dina' je knjiga koja je, baš kao 'Star Warse', inspirirala mnoga buduća SF djela i uvelike utjecala na SF kulturu općenito.

'Dina' je knjiga zbog koje sam se zaljubila u znanstvenu fantastiku.

U svijetu SF-a i za ljubitelje ovog žanra 'Dina' je, čak i 54 godine nakon svog prvog izdanja, THE knjiga.

'Dina' je knjiga, dragi moji, koju MORATE pročitati. Ozbiljno. I poslije toga više nikada nećete biti isti. 
 
________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2korp2U