ZADNJI VLAK ZA KEY WEST, Chanel Cleeton

Izdavač: Sonatina naklada, 2021.

[eng. The last train to Key West]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac

Nakon dvije snažne ženske priče, Chanel Cleeton vraća se s još jednom. Nismo više na Kubi, ali onaj šarm, ljepota i pitka povijesna fikcija prožeta feminizmom koja je obilježila prethodne dvije (kubanske) priče, preselili su i na Key West.

Roman je i dalje povezan s prethodna dva, iako dosta labavo: predstavnica snažnih žena iz obitelji Perez ovdje je Mirta Perez, Beatrizina i Elisina teta; a lik Elizabeth Preston u srodstvu je s Nickom Prestonom. (Ako vam je spominjanje svih ovih imena izmamilo samo upitnike iznad glave, pročitajte 'Dogodine u Havani' i 'Kubu mojih snova'. Ne samo da otkrijete tko su ta imena, već i zato jer se radi o zaista divnim romanima - i ženama čije priče pričaju.) Poznavanje prijašnjih likova nije vam potrebno da biste se uživjeli u ovu priču, jer, izuzev spomenutih obiteljskih veza, ona je zapravo samostalan roman, sa svojom vlastitom pričom.

Osim gore spomenute Mirte i Elizabeth, ovaj roman priča nam još i o Helen: tri snažna ženska lika s tri snažne ženske priče. Ove su priče međusobno neovisne, ali povremeno jedna drugu susretnu, i baš to cijeloj priči daje neki poseban čar.

Mirta je friško udana žena, žena koju je suprug praktički 'kupio'. Mirta se udala za svog supruga ne bi li financijski i politički spasila svoju obitelj, iako muškarca za kojeg se udala uopće ne poznaje. Elizabeth je u bijegu od zaručnika kojeg ne želi, ali za kojeg se mora udati ne bi li, kao i Mirta, spasila svoju obitelj od propasti. U očajničkoj misiji, Elizabeth pokušava pronaći čovjeka za kojeg vjeruje da ju može spasiti od sudbine koja joj prijeti. Helen je, pak, zarobljena u braku s nasilnim muškarcem, od kojeg pobjeći može tek u maštu - maštajući nerijetko o njegovoj smrti. I Mirta i Elizabeth i Helen u određenom trenutku naći će se u Key Westu, svaka u svojoj bezizlaznoj situaciji, i jedna će drugu - na neki način - prepoznati.

"Najgora je bespomoćnost, osjećaj da te zarobio život, okolnosti i sve ono što ne možeš kontrolirati, i sve te to umara dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom. Gotovo poželiš pobjeći i nikad se ne vratiti. Gotovo poželiš vrištati na cijeli svijet.

Vidim to u njezinim očima, tu iskru bijesa, vruću i oštru, koja je pretvara u drugu osobu. Osobu koju prepoznajem.

Smiješim joj se."

Putevi kojima se kreću priče Mirte, Elizabeth i Helen nisu paralalelni, niti isprepleteni, već se tek povremeno susreću. Ipak, postoji određena povezanost koja se otkriva tek na kraju - a koja taj kraj čini još boljim i (meni barem) nekako toplijim.

Chanel Cleeton ove je tri žene smjestila na Floridu točno u vrijeme jednog od najjačih uragana koji je ikad pogodio jug SAD-a. Zbilo se to uoči Praznika rada 1935. godine, zbog čega taj uragan često nazivaju i 'uraganom Praznika rada', ili jednostavno 'uragan 3'. Samo su dva uragana nakon njega bila razornija i snažnija, što ovaj uragan čini trećim najsnažnijim atlantskim uraganom ikad. Uragan je opustošio otoke Florida Keysa i potpuno sravnio sa zemljom grad Islamoradu, odnijevši brojne živote i uništivši radne kampove u kojima su bili smješteni ratni veterani koji su radili na ondašnjoj željeznici. Upravo su ti ratni veterani bili motivacija Chanel Cleeton da napiše ovaj roman, ne bi li dala svoj doprinos da ih se ne zaboravi.

Dok stvarni uragan udara na otoke Florida Keysa, metaforički uragan istodobno udara na živote tri heroine ovog romana, čupajući ih iz korijena, ali dajući im i jasniju sliku onoga što žele i vjetar u leđa da to i postignu. I Mirta i Elizabeth i Helen pronaći će svoju unutarnju snagu da promijene ono što im živote čini beznadno crnima, a - uz malu pomoć pokojeg (neočekivanog) prijatelja - pronaći će i hrabrost i volju da tu promjenu pokrenu.

Romantičan, zanimljiv, ozbiljan, uzbudljiv. Ovaj je roman pitka povijesna fikcija koju ćete s užitkom ispiti - do kraja! Osnovu mu čine tri snažne ženske priče, baziran je na povijesnim događajima koji su točno i slikovito preneseni, a kao dodatni 'začini' tu su i tajni agenti, mafijaški obračuni i problem ratnih veterana koje je tadašnja vlada zdušno htjela samo pomesti pod tepih. Nedostajalo mi je možda samo malo Kube. :D

Treća sreća, kažu. Chanel Cleeton nije potrebna sreća, standardno je izvrsna. I prvi, i drugi, i ovaj - treći - put. Pročitajte pa procijenite jesam li u pravu.

___________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3EkCu8P

FONDACIJA I CARSTVO, Isaac Asimov

Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2021. 

2. knjiga serijala Fondacija 

[eng. Foundation and Empire] 

Prijevod: Nada Mihelčić

Više od stotinu godina prošlo je od događaja u 'Fondaciji', i spomenuta se Fondacija lagano uljuljkala u osjećaj sigurnosti da će, zahvaljujući psihohistorici Harija Seldona, uspješno prebroditi baš bilo što što joj stane na put. No, ono što su svi smetnuli s uma jest to da je psihohistorika u biti znanost predviđanja, matematika koja predvidive elemente stavlja u jednadžbe i izračunava vjerojatne scenarije i načine na koji postići da ti scenariji teku u nekom zadovoljavajućem tijeku, k nekom žuđenom cilju.

Što onda kada u jednadžbu upadne nepredvidivi element?

Naziv tog nepredvidivog elementa je Mula - uzurpator s posebnim sposobnostima, tj. određenim mutacijama koje mu daju posebne sposobnosti. Mutacije koje Hari Seldon nikako nije mogao predvidjeti i uračunati ih u svoja predviđanja. A Mula se baš namjerio osvojiti Fondaciju i uspostaviti vlastito novo Carstvo.

Jedna mala (če)t(ve)ročlana ekipa sastavljena od jednog bračnog para, uplašenog klauna i kasnije pridruženog im psihologa s misijom, pokušava pronaći način kako se suprotstaviti Muli i prebroditi ono za što misle da je nova Seldonova kriza. No, ta njihova ekspedicija kreće se pomalo frustrirajućim tempom 'korak naprijed, dva natrag'. Ima li nade za spas Fondacije? Je li Seldon nekako mogao predvidjeti i ovaj, predstojeći, ishod? Zanimljivo pitanje.

Nakon što je u prvoj knjizi izgradio Fondaciju i postavio jasno razrađene temelje za njenu ekspanziju i uspon, uspješno predviđajući prepreke koje će po putu iskakati, Asimov se u ovoj knjizi bavi pitanjem što kad taj dobro nauljeni mehanizam naleti na prepreku koja se ispostavi nepredvidivom, a samim time možda i - nesavladivom?

Usput, vidi li još netko u Muli Lucasovu inspiraciju za Darth Vadera? :D Hmmm...

Asimovljeve ideje i vizije za razvoj društva doista su genijalne, i paralele sa stvarnim svijetom moguće je povući iz baš svakog kuta. Građanski rat na pomolu, ekonomska kriza, vojne okupacije, razvoj znanosti, razvoj Fondacije iz čisto znanstvenog pokusa u šireće carstvo s pripadajućom vojnom silom i nemjerljivim tehnološkim utjecajem kojem malo tko može parirati. Pomalo imam osjećaj kao da sam u prvoj knjizi čitala o usponu jednog carstva, ovdje promatram njegovu prijelomnu točku, dok se pitam što me čeka u idućoj knjizi - pad? Novi uspon? Promjena taktike? Vjerojatno nešto posve deseto, ali, bez sumnje, zanimljivo i briljantno napisano.

Za razliku od prve knjige, ova se sastoji od puno manje različitih tokova priče, i nije toliko vremenski raširena. No razina zanimljivosti, pametnih dijaloga, nepredvidivih obrata i napetih događaja nije, u odnosu na prvu knjigu, nimalo opala.

Formiranje, upoznavanje i rast Fondacije, zatim njen susret (sukob?) s Carstvom (i Mulom). Što nas čeka dalje? Na redu je Druga fondacija. A ono što nas ondje čeka, vjerojatno bi mogao pogoditi samo Hari Seldon. Nama preostaje da sami otkrijemo. :)

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3CN0JLc

OPSADA I OLUJA, Leigh Bardugo

Izdavač: Znanje, 2021.

2. dio trilogije Sjena i kost

[eng. Siege and storm]

Prijevod: Ira Wacha-Biličić

Nakon bespoštednog sukoba unutar Sjenovitog rasjeda, i bijega od Mračnjaka, Alina i Mal pobjegli daleko od Ravke i Mračnjakovih ambicija, pokušavajući nastaviti sa životom svakog se dana osvrćući preko ramena i trzajući na svaku možebitnu pojavu vojnika Prve Armije ili Mračnjakovih griša. Ono što će Alina uskoro shvatiti, uz opterećenje koje joj zadaje činjenica da je bijegom vrlo vjerojatno života koštala velik broj ljudi, je da je njen bijeg - njena pobjeda u Sjenovitom rasjedu - zapravo bila Pirova pobjeda.

Mračnjak nije uništen, ma kakvi. Jači je nego ikad, i toliko više odlučniji da Alinu pokori svojoj volji.

Srećom, na horizontu se pojavljuje neočekivan saveznik u obliku jednog karizmatičnog pirata, ali što stoji iza njegove pomoći tek se treba razotkriti. Ništa nije besplatno, a cijena za spas Ravke Alinu će koštati puno više no što je mislila, i za nju će morati posegnuti u puno mračnija mjesta svoje moći no što je dosad bila spremna učiniti. A sve to će ju i koštati - i njene povezanosti s Malom i njene povezanosti sa samom sobom.

Druga knjiga trilogije 'Sjena i kost' nimalo ne gubi vrijeme, već odmah stupa u akciju. Sukobi, prevrati, izdaje i iznenađenja kreću već od prvih nekoliko stranica, i tek se negdje pri sredini romana malo primire. Dok nas je prvi roman trilogije upoznavao sa svijetom griša i njihovim moćima, ocrtavao nam veze između likova i granice njihovih moći, drugi roman te iste likove transformira u nešto veće, nešto drugačije i zrelije.

Alinina moć, koja je ključ toga da parira Mračnjaku, daleko je od svoje pune snage koja joj je potrebna da bi mu se uopće mogla ravnopravno suprotstaviti. A nakon Mračnjakove demonstracije svoje moći i pravih namjera, svima je jasno da je rat na pomolu. Bespoštedni, krvavi rat, u kojem će biti mnogo žrtava. Alina daje sve od sebe kako bi, uz pomoć novog saveznika, pokušala organizirati vojsku i stvoriti kakve-takve uvjete, dobiti bar neku šansu za Mračnjakov poraz. Mračnjak, je, ipak, suparnik koji je imao na stotine godina da svoju moć izbrusi do savršenstva, dok je Alina svoju tek nedavno otkrila. No, nije ni Alina bez asa u rukavu, a ne nedostaje joj ni hrabrosti da ga iskoristi.

Karizmatični pirat, kojeg sam ranije spomenula, sjajan je dodatak ovom serijalu i u ovoj mi je knjizi bio najdraži lik. Upoznat ćemo ovdje i još nekoliko novih i zanimljivih likova, svjedočiti povratku nekih starih, većim ulogama nekih u prvoj knjizi sporednih, kao i transformaciji onih nam već dobro poznatih. Neki likovi mijenjaju strane, neki to čine već po drugi put, i u svemu tom kaosu, kako znati kome bezrezervno vjerovati?

Kada bismo ovaj serijal promatrali kao bitku, onda bi prva knjiga bila početni sukob i ispipavanje snage protivnika, a ova bi predstavljala opsadu i pokušaj razrade strategije da se te opsade oslobodi. Kao i u pravom ratu, ništa nikada nije sigurno, čak i kada sve isplaniraš u detalje, pa tako ovdje uzbuđenja i prevrata za prevratom bome ne manjka.

Ovaj nastavak mi je bolji od prve knjige, puno je uzbudljiviji i ima manje praznog hoda (usprkos Alini koja ponekad zna biti pravo mrtvo puhalo, ali svejedno mi je draga). Puno je i zabavniji, dijelom zahvaljujući određenom karizmatičnom piratu, a dijelom likovima poput Zoye i Davida, koji su ovdje dobili više prostora i iskoristili ga da bi zasjali.

A kraj? Kakav je to kraj!? Takav da te natjera da odmah uzmeš treću knjigu, eto kakav! Možda još nisam dosegla baš onaj hype koji vlada društvenim mrežama oko ovog serijala, ali tu sam negdje. Dovoljno luda za serijalom da ODMAH nastavim čitati dalje. :)

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/32e6R2y

GRGA ČVARAK, Ratko Zvrko

Izdavač: Znanje, 2021.

Ratko Zvrko pjesnik je kojeg bih, bez dileme, usporedila s Dr. Seussom. Obojica imaju taj poseban talent obraćanja djeci, pričajući im zabavne i maštovite priče u stihovima, koje djecu ne samo da privlače, već ih ona - doista i kuže. No, dok su pjesme Dr. Seussa uvijek smještene u njegov osebujni maštoviti svijet Whovillea, Thneedvillea, itd., Ratko Zvrko svoje je pjesme smjestio (između ostalog) u zagrebački Zelengaj i na Zrinjevac, odnosno djeci poznata i bliska mjesta svakodnevice, zbog čega su klincima njegove pjesme možda i bliskije i draže.

Kako god bilo, činjenica je da je Ratko Zvrko jedan od omiljenih dječjih književnika i da je teško zamisliti djetinjstvo bez njegovih pjesama. Meni bi svakako bilo.

'Grga Čvarak' najpoznatija je zbirka pjesama Ratka Zvrka, za koju je 1967. godine primio nagradu Grigor Vitez. A Grga je svakako najpoznatiji i najpopularniji stanovnik ove zbirke.

'Grga Čvarak' pjesma je koja na zabavan i šaljiv način opisuje karakteristike svakog djeteta. Zvrko se nikad ne fokusira samo na jednu dječju osobinu, već djeci dopušta da budu djeca, sa svim svojim vrlinama, ali i nepodopštinama. Svi smo mi ponekad i dobri i zločesti, zato svaku pjesmu prate duhovite pouke, koje mališane podsjećaju kako bi trebali biti zaigrani, ali i pristojni; nestašni, ali i pošteni. Uz ritam koji čitanju pjesama daje Zvrkova prepoznatljiva rima, i zabavne opise situacija koje opisuje, djeca će bez problema shvatiti i pjesmu, i poantu, i pouku.

Zbirka je podijeljena na nekoliko dijelova, u kojima tematski objedinjuje na desetke pjesama slične tematike, ali različitih tonova. Tako imamo cjelinu koju bih ja nazvala 'pjesme iz kvarta', opise svakodnevnih situacija, obiteljskog života, dječje igre, škole, i sl. Zatim dio pjesama koje se odnose na životinjski svijet, pa na ljetni odmor, pa božićne praznike. Od svega pomalo!

Iako su sve pjesme jednako maštovite i prožete humorom te, naravno, poučne, različite su po svom tonu i svrsi. Neke su šašave i smiješne, poput 'Krokodilskih suza i 'Nesreće na Zrinjevcu', neke su evergreen i svima nam dobro poznate, poput 'Moje bake' i, dakako, naslovnog 'Grge Čvarka', a neke su, pak, tužne i tragične, poput 'Smrti slavnog miša', 'Šale u srpnju' i, meni najdraže, ali i najtužnije od svih: 'Noćne bajke'.

"Ujutro su ljudi našli
u dvorištu čudne stvari:
lokvu vode, malo slame,
papriku i lonac stari.

Pokraj svega jedno dijete,
jedno malo bivše biće,
hladno, mirno, nasmijano,
ko da sluša lijepe priče."

Svaka pjesma u ovoj zbirci svojevrsna je priča u malom, predstavlja neku anegdotu iz svakodnevnog života ili je, pak, nalik basni, poput 'Nezvanog gosta'. A osim što su doista maštovite, ove pjesme su, svaka na svoj način, i inspirativne. Također, popraćene su jednako maštovitim ilustracijama Pike Vončine.

Za kraj, ostavljam vas s citatom iz još jedne pjesme - 'Tri broda', koji možda najbolje opisuje iskustvo čitanja pjesama Ratka Zvrka:

"Tri su broda od papira
na tvom stolu sada stoje,
al' u stvari sva tri plove
valovima mašte tvoje."

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/30QcO5B

BOŽANSKI CAR DINE, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2021.

4. knjiga Kronika Dine

[eng. God emperor of Dune] 

Prijevod: Stanislav Vidmar

 

Onaj tko kontrolira začin, kontrolira i svemir.

Tri i pol tisućljeća nakon događaja iz 'Djece Dine', tu kontrolu preuzeo je - i još je drži - Paulov sin i nasljednik, Leto II. Odnosno: Božanski car Leto II.

Sjedinivši se s pješčanim crvom, Leto je postao božansko biće kojem se nitko ne može suprotstaviti, i kao takav, praktički cijeli svemir drži u svojim rukama. Leto, dakako, za cilj ima samo mir i prosperitet svog carstva, no njegove metode su, blago rečeno, opresivne. Leto se vodi premisom da cilj opravdava sredstvo, te je uvjeren da je njegov put jedini put da čovječanstvo preživi u vremenu koje dolazi. Naravno, kako to uvijek biva, postoje pobunjenici nezadovoljni Letoovom tiranijom. Problem je samo što kod superiornog i u svemu nadmoćnog bića, koje je samo posložilo sve kockice na ploču svemira, i pobunjenici su samo još jedna od tih kockica, čime je zapravo svaki pokušaj pobune uzaludan i prije nego što je uopće počeo, osim ako se na neki način poklapa s Letoovim planovima.

No, kako bi postigao svoj cilj, Leto će možda morati i sam biti uništen u tom procesu.

U smislu karakterizacije likova, ovaj je roman možda i najkompleksniji roman čitavog serijala. Herbert s Letom ide u dubinsku karakterizaciju kakvom je nadmašio sve dosadašnje. A s obzirom na to da se radi o jednom vrlo kompleksnom biću, i sama je karakterizacija tim kompleksnija.

S jedne strane, Leto je superiorno biće sposobno čitav svemir podrediti svojoj volji, pogotovo stoga što on ne predstavlja samo jednu osobu, jedno biće, već skup svih svojih predaka prije njega, a samim time i svo njihovo znanje i iskustvo. Upravo zbog toga, za njega ne postoje nepredvidive situacije te mu kontrola smjera u kojem će se svemir kretati ne predstavlja osobitu poteškoću: što god da se dogodi, dogodilo se već nekad prije u povijesti, sve je već viđeno, samim time za Leta i pomalo - u nedostatku bolje riječi - dosadno.

S druge strane, Leto je jedino takvo biće koje uopće postoji i koje je ikada postojalo. Već je samim time on prilično osamljen, a iz razgovora koje vodi s drugima, posebno Duncanom Idahoom (odnosno jednom njegovom verzijom), možemo vidjeti i da mu određeni aspekti 'običnog' života pomalo i nedostaju. Leto je na sebe preuzeo ogromnu odgovornost, a mjere koje je potrebno poduzeti kako bi ostvario ono što je naumio nitko osim njega ne može razumjeti. Još više nego što je to bio njegov otac, Paul, Leto je, u svojoj posebnosti i otuđenosti od drugih, također pomalo tragičan lik.

Herbert u ovom romanu još jednom, kao što je to već napravio u 'Djeci Dine', pokazuje kako svakog vladara, pa bio on i savršen i savršeno predoređen za vladarsku poziciju, kao što je to bio Paul, u nekom trenutku čeka neizbježan pad. A također nas pokušava naučiti i jednoj lekciji: da ne možeš, i uz nepresušne izvore sveg mogućeg prošlog znanja i sve moguće metode predviđanja, oblikovati savršenu budućnost točno onako kako si zamislio, bez da pritom izgubiš sve ono što je sadašnjost činilo ugodnom za život. Uvijek se ispostavi da su sloboda i pravednost cijena za neki takav cilj, a ta je cijena uvijek previsoka da bi je se platilo.

Leto će ovu lekciju naučiti na sebi svojstven način, no cilj će postići - samo ne točno onakav kakav je na početku zamislio. A tijek čitavog ovog procesa podrobno je opisan u ovoj posebnoj književnoj poslastici, kakvu nećete kušati niti u jednom drugom romanu, tj. serijalu, koji igdje drugdje postoji. Božanski care, što volim ovaj serijal! :D 

_____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3qRaupB

PLAVETNILO, Maja Lunde

Izdavač: Naklada Ljevak, 2019.

2. knjiga Klimatskog kvarteta

[norv. Blå]

Prijevod: Anja Majnarić 

Nakon 'Povijesti pčela', romana u kojem nam je opisala kakav nas život očekuje izumru li pčele i drugi kukci oprašivači, Maja Lunde u drugom nam romanu svog klimatskog kvarteta iznosi viđenje svijeta - i života - bez vode. Odnosno, sa sve većim i većim nestašicama pitke vode, s kojima se neki dijelovi svijeta već bore i danas.

Roman sadrži dvije međusobno povezane priče, iako prostorno i vremenski odvojene. U jednoj se nalazi Signe, ostarjela aktivistica i moreplovka, norvežanka koja je kroz život svjedočila nemilosrdnom iskorištavanju fjorda na kojem je odrasla, njegovih rijeka, jezera i ledenjaka, s ciljem sumanutog izvoza ledenjačkog leda kako bi isti negdje na jugu postao kockica u nečijem koktelu. Ogorčena time, Signe se odlučuje na posljednji, pomalo osvetnički pothvat - usmjeren ne toliko na kompaniju koja se bavi izvozom leda, koliko na ljude iz njezine prošlosti (posebno jednog) koji su sve to poticali i, naposlijetku, omogućili.

Druga priča vrti se oko Davida i Lou, oca i kćeri koje je požar otjerao iz doma i iz grada u Francuskoj u kojem su živjeli, te ih odvojio od Louine majke i brata, nakon čega su nastavili lutati od jednog do drugog izbjegličkog kampa, sve vrijeme u potrazi za izgubljenim članovima obitelji. No, požari i nemilosrdna suša prate ih kamo god pošli, ostavljajući im pronalazak sigurnog utočišta (uz dovoljno hrane i vode) gotovo nemogućim.

Ove prostorno i vremenski udaljene priče - jedna se odvija u 2019. godini, a druga u 2041. - spojit će se na posve neočekivan način, a veliku ulogu u tom spajanju odigrat će Signein brod, koji ujedno nosi ime samog romana - 'Plavetnilo'.

"Cijeli je život voda, cijeli je život bio voda, kamo god bih se okrenula, oko mene je bila voda, pljuštala je s neba u obliku kiše ili snijega, ispunjavala je jezerca u planinama, ležala kao led u glečeru, slijevala se niz strme padine u tisućama potočića, skupljala se u rijeku Breio, ležala je mirno pred selom u fjordu, fjordu koji je postajao more prema zapadu. Cijeli je moj svijet bio voda. Brdo, planine, pašnjaci bili su samo otočići u onome što je zapravo bilo svijet; i svoj sam svijet nazivala Zemljom, ali mislila sam da bi se zapravo trebao zvati Voda."

Bez vode nema života. To je rečenica koju smo često mogli čuti, kako u školi, tako i u drugim segmentima našeg odrastanja i formiranja, no čini se kako nam ta rečenica ipak ne znači mnogo. Čovječanstvo u tolikoj mjeri iskorištava vodu i vodne resurse, pritom ih i zagađujući, da se spekulativna fikcija Maje Lunde, kako dalje čitate, ne čini nimalo spekulativnom, već posve realnom.

Maja Lunde na sebi je svojstven, izniman, način opisala što bi nam se moglo dogoditi kada bismo nastavili iskorištavati, crpiti i zagađivati vodu u omjerima u kojima to već činimo, a koji neprestano rastu. Radi zarade, profita, ljudske lakomislenosti i sebičnosti, naš bi se plavi planet jako brzo mogao pretvoriti u sivi, opustošen, pustinjski. A sve ono što poznajemo i svakodnevo uzimamo zdravo za gotovo moglo bi nestati u trenu - ispariti zajedno sa zadnjim kapima pitke vode.

"Kako se stvari mogu brzo dogoditi. Jednog se dana probudiš sa zvukom budilice, doručkuješ, odeš na posao, svađaš se, smiješ, vodiš ljubav, okupaš se, brineš se hoće li ti se račun isprazniti prije nego što prođe mjesec dana... Ne misliš da sve što imaš oko sebe može samo tako nestati. Iako slušaš da se svijet mijenja. Iako to vidiš na termometru. Ne razmišljaš o tomu do dana kad te ujutro ne probudi zvuk budilice nego vrisak. Plamen je došao do tvojeg grada, do tvoje kuće, do tvojeg kreveta, do osoba koje voliš. Gori ti dom, postelja ti plane, jastuk ti se počinje dimiti, i nemaš drugog izbora nego da bježiš."

Kao i sa pčelama, kojima je posvetila prvi roman ovog klimatskog kvarteta, i stanje s vodom je prilično alarmantno. Važnost ovog romana upravo je u tome: da upozori na ono što nam prijeti ako nastavimo putem kojim smo krenuli, da nas zaustavi i natjera da razmislimo i krenemo u nekom drugom smjeru. Klimatska kriza nije na pomolu, ona je već ovdje, i to već neko vrijeme. Živimo na posuđenom vremenu, a radimo malo ili ništa da bismo to promijenili. Ovaj roman još je jedan glas u moru onih koji pokušavaju podići svijest o klimatskim promjenama i koji nastoje da taj glas dopre do onih koji s tim u vezi mogu nešto učiniti. Nadajmo se samo da slušaju, i da su spremni čuti što im taj glas ima za reći.

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3zeXudL

TEŽINA SNIJEGA, Christian Guay-Poliquin

Izdavač: Hena com, 2021.

[franc. Le poids de la neige]

Prijevod: Dalibor Joler

Zabačeno selo zatrpano snijegom, i dvojica ljudi koji nisu stanovnici tog sela, već se igrom slučaja ondje zateknu i zapnu, u nemogućnosti otići, prisiljeni ovisiti jedan o drugome kako bi se izvukli.

A snijeg i dalje nemilosrdno pada.

Ovaj pomalo klaustrofobičan i neodređeno apokaliptičan roman suočava nas s problemom preživljavanja u oskudnim uvjetima, u kojima se moguće osloniti tek na pomoć i podršku potpunog stranca. Priču pratimo preko mladića koji u neimenovanom selu doživi automobilsku nesreću, a stanovnici sela smještaju ga u kolibu u koju se već smjestio drugi neočekivani posjetitelj ovog sela, starac Matthias.

Matthias silno želi otići, ali ceste su neprohodne i, dok god snijeg i dalje pada, iz sela je nemoguće otići. Kako bi pomogli unesrećenom mladiću, i Matthiasa zadržali da ne pokuša nekakav samoubilački samostalan pothvat odlaska, stanovnici sela nude mu pogodbu: Matthias će se brinuti o ozlijeđenom mladiću, a zauzvrat će dobiti mjesto u ekspediciji koja se priprema za odlazak, čim vozilo za tu ekspediciju bude spremno. Matthias, naravno, pristaje, a snijega je svakim danom sve više.

Priču pratimo preko ozlijeđenog mladića, kojemu nikada ne saznamo ime. Šutljiv i povučen, on promatra sve oko sebe, i budno prati razvoj situacije. Snijeg je čitavo selo potpuno odsjekao od ostatka svijeta, a iz priča ostalih stanovnika sela koji povremeno navrate kako bi njemu i Matthiasu donijeli namirnice i drva za ogrjev, saznajemo i da je situacija izvan sela alarmantna: spominju se naoružani čuvari koji patroliraju ulicama i nestanak struje, zbog čega dobivamo dojam da se dogodila nekakva katastrofa ili da se odigrao nekakav apokaliptični scenarij, ali ne možemo točno utvrditi koji.

Taj neodređeni osjećaj opasnosti, ili samo neizvjesnosti, pratit će vas za čitavo vrijeme čitanja, i povremeno će pojačati osjećaj klaustrofobije koji okružuje likove zarobljene u kolibi zatrpanoj s dva metra snijega. No, svim tim osjećajima usprkos, čitanje ove knjige zapravo je doista ugodno; možda zbog načina na koji pisac pripovijeda, ili možda zbog kratkih, ali jezgrovitih poglavlja koja se brzo čitaju.

Zanimljiv je način na koji je pisac odlučio poglavlja nasloviti: umjesto klasičnih brojčanih naziva, naslov svakog poglavlja odnosi se na trenutnu visinu snijega. Pa tako krenemo s trideset i osam, što u nekim poglavljima naraste i preko dvjesto.

Kako rastu centimetri napadalog snijega, tako rastu i tenzije između likova. Matthiasova želja za bijegom sve se više povećava, baš kao i sumnjičavost ozlijeđenog mladića usmjerena na Matthiasove motive i postupke, a nestrpljenje i komešanje osjećaju se i među ostalim stanovnicima sela.

Postavljajući svoje likove u situaciju opisanu u ovom romanu, pisac propituje granice do kojih su ljudi spremni ići kako bi pomogli drugima bez da naštete sebi, granice strpljenja i veličinu potrebe oslanjanja na tuđu pomoć; ispituje reakcije na nepredviđene okolnosti i primoranost snalaženja u novonastaloj situaciji, spremnost na prigušivanje vlastitog nezadovoljstva kako bi se uspjelo preživjeti i/ili pobjeći. Likovi koje pratimo prikazani su sa svim ljudskim vrlinama i manama - spremni su pomoći, ali su ponekad i sebični i bezobzirni, što nam pak omogućuje da pratimo i do kojih granica ide ljudsko suosjećanje, a kada pak to suosjećanje zamjenjuje čisti instinkt za preživljavanjem.

Snijeg je u ovom romanu poput sveprisutnog, dodatnog lika, koji svime upravlja. Opisan je na stotine načina i mijenja se iz skupine tihih pahulja u razornu bijelu silu ili blještavo ledeno prostranstvo. A njegova težina sve pritišće. Hoće li ju likovi uspijeti iznijeti, ili će pod njom puknuti? Pročitajte i saznajte. ;)

___________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3luyRVR

POPIS UZVANIKA, Lucy Foley

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

[eng. The guest list] 

Prijevod: Igor Rendić

Izbor čitatelja korisnika Goodreadsa za najbolji triler 2020. godine roman je za koji sam, kamo god se okrenula, čula same pohvale. Mnogi ga čak uspoređuju i sa slavnom Agathom Christie. Sve je to uvelike podiglo moja očekivanja, a nakon što sam ga i sama pročitala, otkrila sam da sve te pohvale nisu bez pokrića, dapače. Složit ću se s njima i reći vam da je i meni ovaj roman bio doista izvrstan. No, nije Agatha Christie. Po mom mišljenju, ništa nije ravno kraljici krimića - ali, i ne treba biti. Lucy Foley dovoljno je talentirana spisateljica sama po sebi.

Naslov romana odnosi se na šaroliku skupinu uzvanika na jednom 'it' vjenčanju. Jules, osnivačica hit časopisa The Download, i Will, televizijska zvijezda, isplanirali su pomalo nesvakidašnje vjenčanje na jednom otoku uz obalu Irske, a popis uzvanika morao je biti ograničen na onoliko ljudi koliko može stati na otok, tj. dvorac Folly koji se ondje nalazi. Sam otok pretežno je močvaran i nije baš svaki njegov dio pristupačan za turiste, potrebno je malo pripaziti kuda staješ. No i to samo dodaje na ekskluzivnosti ovog mjesta i vjenčanja koje će se ondje održati.

Sve teče koliko-toliko glatko, a onda u noći vjenčanja, netko uoči leš. A ako je spomenuti leš jedan od uzvanika - a nitko nije mogao ni na otok niti s njega za vrijeme trajanja vjenčanja - znači da je jedan od uzvanika i - ubojica. Popis mogućih sumnjivaca je prilično dugačak, međusobni su odnosi sve samo ne savršeni, a naizgled idilično vjenčanje uskoro se pretvori u nešto jako daleko od idile. Sad je samo pitanje - što se točno dogodilo, i zašto.

Lucy Foley priču nam priča iz mnogo različitih kuteva gledišta, a povezujući sve te priče i likove koji nam ih prenose dobivamo širu sliku o njihovim međusobnim odnosima i povezanostima. Pritom za neke od tih veza ni oni sami još nisu svjesni da postoje. Mnogo je slučajnosti bilo potrebno da se na otoku nađu baš svi ljudi koji na kraju ispadnu povezani u jedno intrigantno klupko, a u otkrivanju tih slučajnosti leže vam i potencijalni wow momenti. Foley je rasprostrla šahovnicu i na nju postavila raznolike figure, s kojima je potom vješto vukla poteze stvarajući zanimljivu mrežu odnosa, djela i posljedica tih djela.

Sami likovi nisu pretjerano simpatični, većinom su plitki, površni i sebični, zbog čega teško da ćete se s nekim od njih osobito povezati. No to ne umanjuje užitak čitanja, jer radnja je intrigantna i zanimljiva, a roman pisan u relativno kratkim poglavljima, s izmjenjujućim pripovjedačima, zbog čega napetosti i čitalačkog interesa nimalo ne manjka. U mojem slučaju svakako nije.

I sama je naslovnica pomalo intrigantna, s tajanstvenim zdanjem na hridi koje dočarava zdanje i sam otok na kojem se održava vjenčanje Jules i Willa. Nikad ne sudim knjigu prema koricama, ali upravo su me ove korice nagnale da ovu knjigu ponesem sa sobom na more ovog ljeta - nekako mi se baš uklopila u morski štih. Nisam se prevarila, bila je doista dobar izbor za čitanje. Na plaži ili na nekom drugom mjestu, na vama je da odaberete. ;)

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3zwak8n

JEDAN NERIJEŠEN SLUČAJ, Volker Kutscher

Izdavač: Fokus, 2020.

1. knjiga o inspektoru Gereonu Rathu

[njem. Der nasse Fisch]

Prijevod: Nikola Cvetković 

Ova mi je knjiga skoro prošla ispod radara, a na kraju sam njenih 480 stranica pročitala brzinom munje. Dijelom, priznajem, jer sam ju obećala pročitati i dati frendu prije nego ode na godišnji, a to sam odgađala sve dok taj godišnji nije bio za 2 dana, a dijelom jer je, kako je ispalo - knjiga baš super!

Smještena u Berlin 1929. godine, knjiga se fokusira na inspektora Gereona Ratha, koji je nakon incidenta s pucnjavom u Kölnu, na svom starom radnom mjestu u tamošnjem odjelu za ubojstva, premješten u Berlin u odjel za moral. Odjel za moral pomalo je smijurija za ostatak policije, u smislu da se svi drugi policajci zafrkavaju s onima koji u tom odjelu rade, ali Gereon ionako ne namjerava dugo ondje ostati. Prvu priliku koja mu se ukaže za premještaj u berlinski odjel za ubojstva odmah će iskoristiti.

Ta prilika vrlo brzo mu dolazi, i to posredno, kada Gereona posjeti jedan Rus, u potrazi za drugim, a Gereon uskoro shvati da su oba ta Rusa povezana sa trenutno aktivnim slučajem u odjelu za ubojstva. Iako je i njegov vlastiti odjel trenutno dosta zaposlen s vlastitim aktualnim slučajem pornografije sa znamenitim političkim i povijesnim ličnostima u glavnim ulogama (zamršeno je - i pomalo smiješno :)), Gereon svaki slobodni trenutak koristi kako bi samostalno istražio i slučaj kojim se bavi odjel za ubojstva, ne bi li se time istakao i zavrijedio žuđeni premještaj.

Stvari se vrlo brzo zakompliciraju, dva slučaja se međusobno isprepletu, a sve skupa nadiđe i okvire ubojstva i povrede morala i zađe duboko u korupciju, pljačku, politiku i još štošta. Nije se ni okrenuo, a Gereon je u cijelu tu stvar već postao upleten do grla. Pa sad, ili će potonuti, ili će isplivati - ishod je neizvjestan.

Zanimljiv, napet i neizvjestan, ovaj krimi-neo-noir, detektivska drama smještena u Berlin u razdoblje između dva svjetska rata, jako je ugodan i zabavan izbor za čitanje. Pruža nam izvrstan portret kriminalnog i policijskog miljea jednog grada i jednog razdoblja, u kojem se ponekad ovaj policijski dio ne razlikuje mnogo od ovog kriminalnog. Napetost i trzavice između komunista i socijalista bubre po čitavom gradu i šire, a svatko koga sretneš član je, ili barem simpatizira, jednu od političkih frakcija. Nacizam i ono u što će izrasti se već lagano nazire, dolijevajući još ulja na vatru izmiješanu od svih ovih frakcija, koja samo što se ne pretvori u pravu buktinju.

Dodajmo u priču još i tajnu gomile zlata u vrijednosti od 80 milijuna njemačkih maraka, koje bi svaka frakcija rado iskoristila za neke svoje svrhe, i stvari će se još dodatno zakuhati.

Gereon Rath izniman je lik, koji se bori s raznim problemima, ne samo onima povezanima uz policijski posao. Noseći neželjeno nasljeđe svog oca, čije ime mu otvara mnoga vrata ali predstavlja i svojevrstan teret u svijetu u kojem se Gereon vlastitim imenom želi istaknuti, Gereon pokušava dokazati i sebi i drugima da zaslužuje biti inspektor odjela za ubojstva i da je, unatoč prošlim pogreškama, zbilja dobar inspektor.

Kao čitatelj, u to ćete odmah povjerovati, jer Gereon doista ima nos za otkrivanje stvari, ideju kako to napraviti i volju da učini sve kako bi to postigao. Nađe se tu često i prepreka i rupa koje je prisiljen zaobići ili preskočiti, ali nekako mu to uvijek uspije. Vrlo je snalažljiv i domišljat, a ima i nos za sklapanje pogodnih saveza, čak i kada to uključuje dogovore s veoma opasnim ljudima.

Nijedan noir ne prolazi bez izvjesne femme fatale, a Gereonova FF je kolegica iz policije, stenografkinja Charly. Charly je izvrsno portretirana kao žena u policiji, koja ma što napravila, uvijek će se morati dvostruko potruditi da bi dobila iste pohvale kao njeni muški kolege, a čak i tada će teško dobiti mjesto koje želi i koje joj pripada. Osim Charly, ovaj roman uključuje cijeli splet vrlo zanimljivih likova, od kojih bih izdvojila Gereonovog prijatelja novinara Bertholda Weinerta, karizmatičnog mafijaškog bossa Dr. Marlowa, pomalo - hm - čudnovatu Gereonovu stanodavku Elisabeth Behnke, a ima ih još puno zanimljivih.

Radnja je napeta, teče brzo, nove stvari otkrivaju se jedna za drugom, prijatelji postaju neprijatelji i obrnuto, saveznici se pronalaze na čudnovatim mjestima, a ono što je počelo kao relativno jednostavan slučaj počne se granati na sve strane i čudovišno rasti. Poglavlja je puno i doista se brzo čitaju, a to vrijeme čitanja brzo proleti.

Jako mi se svidio ovaj roman, kao što sam već spomenula na početku - doista je super! Nisam (još) pogledala seriju Babylon Berlin, ali ako je imalo kao knjiga, onda je i ona super. :D Morat ću ju pogledati što prije - dok čekam na nove romane o Gereonu Rathu. Nadam se da će ih biti! 

___________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3xP21mI

DJECA KRVI I KOSTI, Tomi Adeyemi

Izdavač: Znanje, 2020.

1. knjiga serijala Nasljeđe Orishe

[eng. Children of blood and bone]

Prijevod: Ira Wacha Biličić

 

Debitantski roman Tomi Adeyemi odmah je po izlasku uskočio na prvo mjesto ljestvice bestselera NY Timesa, a čak i prije izlaska oko njega se stvorio golemi hype. U jeku #blacklivesmatter pokreta, pojavio se YA fantasy roman koji promiče diversifikaciju i borbu protiv rasizma i rasne netrpeljivosti, a iz događaja i problematike segregacije i ugnjetavanja magova smještene u fantastičnu Orishu jasno se može povući poveznica s problematikom policijske brutalnosti nad afroameričkim stanovništvom u SAD-u, i šire. I sama Tomi Adeyemi priznala kako je roman inspiriran upravo ovim problemom, i kako joj je namjera bila kroz fantastični YA svijet podići razinu svijesti o tome što se događa i potrebi za borbom protiv toga.

Priča je smještena u Orishu, zemlju kojom je nekoć vladala magija, koja je sada iz nje istjerana, a njeni stanovnici koji su se magijom mogli služiti većinom svedeni na roblje - 'crve' - i potpuno marginalizirani iz društva. Nemilosrdni kralj Saran, koji je započeo etničko čišćenje magova, taj svoj plan još uvijek provodi, zatirući baš svaku iskru magije i njene potencijalne korisnike čim se pojave. No, kada njegova kći Amari svjedoči užasima kojima njen otac kažnjava magove, bez obzira na to imaju li oni uopće magijske sposobnosti ili im se one još nisu manifestirale, Amari ukrade magijski artefakt koji je njen otac bezuspješno pokušao uništiti, a koji predstavlja ključ vraćanja magije u Orishu, i pobjegne.

U bijegu Amari naleti na Zelie, mladu pripadnicu jednog od klana magova, koja joj pomogne pobjeći. Kada dozna da Amari nosi i magijski artefakt, koji bi svim magovima mogao vratiti moći - a time im dati i šansu da se odupru kraljevim progonima, obje se djevojke, u društvu Zelienog brata Tzaina, upute u misiju vraćanja magije. Za to će im trebati još dva artefakta, par magijskih rituala - i puno, puno hrabrosti. Jer, za petama im je Amarin brat Inan, princ, koji više od svega dijeli očevu želju za potpunim zatiranjem magije i svega s njom povezanog.

Prvi dio onoga što ima izrasti u trilogiju o nasljeđu Orishe, pustolovni je i fantastični YA roman o sazrijevanju i odrastanju. Njegova posebnost je upravo velika diversifikacija likova te naglasak na afričko nasljeđe i kulturu. Posebno je inspiriran mitologijom i nasljeđem naroda Joruba, koji čine velik dio stanovništva prvenstveno Nigerije, ali i dobrog dijela zapadne Afrike, a čije nasljeđe dijeli i sama Tomi Adeyemi. Upravo je jezik naroda Joruba Adeyemi pretočila u svoj jezik magova u ovoj knjizi. Bilo bi, doduše, super kada bi taj jezik magova također došao s prijevodom, pa da znam što sva ta magijska zazivanja u knjizi znače, a ne da samo predstavljaju zanimljive nizove slova. Autorica je u tom smislu mogla staviti nekakve fusnote ili bar u nastavku teksta objasniti značenje, ovako sam samo pogledom preletjela preko nizova riječi na jeziku Joruba i nastavila dalje. :/

Priča je zanimljiva i plijeni pozornost, ima puno akcije, avanture, bespoštednih jurnjava i jednako bespoštednih sukoba, a zna biti i krvavo i teško. A tu je, dakako, i magija! Sve su to stvari koje tvore jako dobru priču. Likovi su također zanimljivi, svaki od njih pomalo slomljen, nesiguran i neuvjeren u to da je baš on(a) odabran(a) za neku određenu zadaću. Adeyemi je, kako kaže, inspiraciju vukla iz Harrya Pottera i 'Žara u pepelu' i to se doista jasno vidi. Dio čitatelja ovoj priči zamjera predvidivost, ali ja bih rekla da nije ništa više predvidiva od bilo kojeg drugog YA serijala. Ima tu iznenađenja, itekako. A tek kraj! Whaat?! Još jednom se moja sposobnost da dugo držim knjige kod sebe prije no što ih pročitam pokazala dobrom, budući da je sad već stigao i nastavak pa mogu odmah saznati što se krije iza ovog cliffhangera na kraju. Ha!

Mali problemčić ove priče za mene je - kao i u većini YA serijala - ta neizbježna romansa između glavnih likova. Ne sva, jer ona između Amari i Tzaina itekako funkcionira i kemija je između njih jasno vidljiva, ali Zelie i Inan? Čemu? Njihova romansa (ili tek pokušaj romanse, ne znam uopće kako bih to opisala) može se svrstati u kategoriju blitzkriega: od želim te ubiti do volim te u samo sat vremena. Hm. That's a no. Ali ok, kako je počelo, tako se, u maniri blitzkriega, i nastavilo, pa se nisam time previše zamarala.

Jako mi se svidjela Orisha, a jako mi se svidjela i priča u nju smještena. Ima puno poglavlja, nema puno praznog hoda niti mjesta za predah, brzo se - i s užitkom - čita. Sviđaju mi se Orishini bjelokosi magovi, pomalo kao afroamerički Witcher. Cool. Sviđa mi se i povezanost s mitologijom o kojoj do sada nisam baš mnogo toga znala, a sviđa mi se i to što je afrički kontinent i afrička kultura dobila svog predstavnika u YA fantasy žanru, u kojem je do sada bila jako slabo (ako uopće) zastupljena.

Koliko je ova knjiga odjeknula u svijetu reći će vam i činjenica da je Tomi Adeyemi prošle godine ušla na listu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta časopisa Time, u kategoriji novih lica. A sprema se, dakako, i filmska adaptacija. John Boyega (koji vam je zacijelo poznat kao Finn iz Star Warsa) svojedobno je, nakon što je pročitao knjigu, rekao kako bi odmah napustio sve što radi da bi bio u filmu koji će se snimati prema ovoj knjizi. Mislim da bi se on u taj film baš dobro uklopio! Jedva čekam vidjeti hoće li. :)

_____________________________

Kako do knjige: 

RH - https://bit.ly/3yHBYyQ

RS - https://bit.ly/3iDaFA9

LJETO. PTICA. PLAVO., Akemi Dawn Bowman

Izdavač: Fokus, 2020.

[eng. Summer Bird Blue]

Prijevod: Nika Perić

Iako neodoljivo ljetne naslovnice - i samog naziva, kad smo već kod toga - ova knjiga zbog svoje tematike ne pripada u one tipično 'ljetne' naslove koje volimo ponijeti na plažu i uz njih pustiti mozak na pašu. A opet, meni je baš ona ovog ljeta bila savršen izbor. Savršeno ljetna, bez obzira na to što nije prpošna i bezbrižna kao knjige koje inače smatram(o) pravim ljetnim izborom.

Tema o kojoj govori je gubitak, bol gubitka i kako se s njime nositi. Istodobno, tema joj je i novi početak, prebolijevanje, ozdravljenje od tuge i boli koju je gubitak prouzročio. Tužna je, da, i vrlo emotivna, ali je i inspirativna, pozitivna, puna nade. Ozbiljna, ali ima i zabavnih trenutaka. Tužna, ali ima i sretnih trenutaka. Bolna, ali s primjesom melema koji tu bol postupno ublažava. I jako, jako lijepa.

Ova knjiga priča o Rumi, koja je u automobilskoj nesreći, u kojoj je i sama sudjelovala, izgubila mlađu sestru Leu. Iako se nisu baš uvijek najbolje slagale, Rumi i Lea bile su vrlo bliske, a zajedno su se bavile i skladanjem glazbe. Imale su originalnu metodu: zamislile bi bilo koje tri riječi, koje bi im poslužile kao naslov pjesme, a onda na temelju te tri riječi napisale i samu pjesmu. Ponekad je to bilo lako, ponekad su se mučile pronaći prave stihove za ono što su željele naslovom poručiti. A posljednje tri riječi, posljednji naslov pjesme koja je zbog Leine smrti ostala nedovršena, bile su: ljeto, ptica, plavo.

Osjećajući na neki način krivnju zbog toga što je preživjela, a Lea umrla, Rumi se osjeća primoranom završiti njihovu posljednju pjesmu. No, bez Lee, teško joj se uopće okrenuti glazbi, kao da bez Lee glazba više nije ono što je bila i sada je samo izvor neizmjerne boli. Bol zbog gubitka Lee dodatno je pojačan time što je Rumina majka Rumi poslala da ode živjeti na neko neodređeno vrijeme teti Ani na Havaje, budući da se i sama teško nosi s gubitkom kćeri. Osjećajući se dodatno odbačeno, Rumi nekako pokušava posložiti komadiće svog života bez Lee, ali jedino što cijelo vrijeme osjeća su gnjev, bijes i osamljenost.

Rumin put do oporavka bit će dug i bolan, ali na tom putu pojavit će se i neki neočekivani ljudi koji će joj na svoj način pomoći da taj put prođe i dođe do cilja. To su Rumin novi čangrizavi susjed, osamdesetogodišnjak George Watanabe, i nešto mlađi susjed, tinejdžer i surfer Kai. Uz njihovu pomoć, koliko god posrednu ili neposrednu, Rumi će se naučiti ponovno otvoriti, i naučit će (ponovno) živjeti.

Bolno iskrena, dirljiva i emotivna, ovo je knjiga koja bez ikakve zadrške vodi čitatelja kroz nezamislivu bol gubitka, ali ostavljajući ga sa snažnom porukom: da je tu bol moguće prevladati, i da se s gubitkom moguće - koliko god to bilo teško isprva - nositi, i, na kraju, pomiriti.

Smještena na predivne Havaje, uz šum idealnih valova za surfanje i osjećaj pijeska pod nožnim prstima, ova je knjiga - bez obzira na ozbiljnu tematiku - neodoljivo ljetna. Rumi je lik s kojim ćete suosjećati i povezati se, i kojeg ćete razumjeti čak i kada bude inatljiva i pakosna prema ljudima koji to uopće ne zaslužuju.

Uz to što joj je glavna tema gubitak, ova je knjiga i jedna lijepa oda glazbi, i sestrinstvu. Glazba je za Rumi i bol i lijek, ono što ju pokreće i ono što je, zbog gubitka Lee, sputava. Ključ je pomiriti ta dva osjećaja, i dopustiti glazbi da izražava i sreću i bol, da odražava Leu - i dok je bila živa, i sada, kada više nije.

Ako bih morala odabrati samo jednu knjigu koja mi je obilježila ovo ljeto, odabrala bih upravo ovu. Možda nije jedna od onih koje po nekakvoj definiciji spadaju u idealne ljetne knjige, ali meni je ovog ljeta bila idealna baš takva kakva jest. Osim toga, možda je vrijeme da definiciju idealne ljetne knjige - promijenimo.

______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3CxdxGD

TISUĆU LAĐA, Natalie Haynes

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.

[eng. A thousand ships]

Prijevod: Jelena Pataki

Natalie Haynes debitirala je u svijetu književnosti za odrasle romanom 'Amber fury', u kojem je odmah jednu od uloga dodijelila grčkim tragedijama. Ovaj roman nije bio re-telling, ali već idući jest: roman 'The children of Jocasta' ponovno se bavi grčkim tragedijama, i prepričava nam priču o Antigoni i kralju Edipu. Ako to dosada niste skužili, grčke tragedije i mitologija velika su inspiracija ovoj spisateljici, a u njenom je trećem romanu ta inspiracija doista uzela maha. Roman 'Tisuću lađa' svojevrsni je re-telling 'Ilijade' i 'Odiseje', ali s posebnim twistom: naime, uloge pripovjedačica Haynes je ovdje dodijelila isključivo ženama.

Sažetak romana nagovještava da ovdje glas dobivaju zanemarene ili pak mlako prikazane žene iz priče o Trojanskom ratu, no to je samo donekle istina. Ne možemo baš reći da su, primjerice, Penelopa, Hera, Afrodita ili Atena baš zanemarene u originalnoj Homerovoj priči, ali, uz neke od žena koje su se u 'Ilijadi' i 'Odiseji'doista nalazile tek na marginama, i ove dobro nam poznate žene i božice u ovom romanu prikazane su u malo drugačijem svjetlu.

Vrlo mi je zanimljivo bilo sve dobro mi poznate Homerove scene promatrati iz ženskog kuta, i onog koji prikazuje junakinje, i onog koji prikazuje tek majke, žene i kćeri koje je isplovljavanje tisuću lađa na početku Trojanskog rata lišilo voljenih braće, muževa, očeva, ali i slobode, domovine, statusa, dostojanstva. Dok trojanskim i grčkim ratnicima i junacima svi kliču i slave ih, i u životu i u smrti, trojanske i grčke žene tek su ratni plijen, svedene na predmete koji čekaju da svojom ljepotom ili drugim osobinama uspiju postati robinje nekog značajnijeg pobjednika.

"Postoji toliko načina da se ispripovijeda rat: čitav sukob može se svesti na samo jedan izgred. Srdžbu jednog čovjeka na ponašanje drugoga, recimo. Sav rat - cijelo njegovo desetljeće - moglo bi se sažeti na to. No ovo je ženski rat, u jednakoj mjeri kao i muški, i pjesnik će sagledati njihovu bol - bol žena koje su oduvijek potiskivane u zakutke priče, žrtve muškaraca, njihove robinje i preživjele - i on će je ispričati, inače neće ispričati ama baš ništa. Dovoljno su dugo čekale svoj red."

Dok su grčki i trojanski ratnici u ovom ratu gubili živote, žene koje iza njih ostaju gubile su puno više. Haynes ove žene prikazuje kao ono što one doista jesu: prave junakinje, koje su se sa svojim sudbinama bile primorane suočiti ne samo ratničkim umijećem i junaštvom, već s mnogo većom hrabrošću, domišljatošću, lukavstvom, inteligencijom i raznim drugim sposobnostima, u usporedbi s kojima su podvizi muškaraca iz ove priče tek blijeda sjena pravog junaštva.

Muza Kaliopa, božice Hera, Afrodita i Atena, zatim vjerna Penelopa, proročica Kasandra, kraljica Hekaba, robinje Briseida i Hriseida, samo su neke od žena kojima Natalie Haynes u ovom romanu daje glas. Koliko god vam bile poznate njihove priče, ovdje su te priče dobile još neku dodatnu notu: možda malo širi okvir, možda malo dublju pozadinsku priču, možda neki novi motiv koji stoji iza njihovih postupaka, možda samo drugačiju perspektivu, novi uvid u njihove misli i osjećaje. Način na koji nam Haynes sve to predstavlja doista me se dojmio, a sve ove žene i sve njihove priče bilo mi je pravo zadovoljstvo čuti.

Primijetit ćete, dakako, da žena zbog koje je isplovilo naslovnih tisuću lađa, prelijepa Helena, ovdje nije jedna od onih koje su dobile vlastita poglavlja. Unatoč tome, i njen se lik ovdje pojavljuje, a koliko god da je taj lik ostao na marginama, ono malo što ga imamo prilike vidjeti i čuti, Helenu prikazuje također u nekom drugačijem svjetlu. Ne kao uznositu i oholu, 'samo' lijepu, sebeljubivu kraljicu, već kao nekoga tko stvari promatra posve racionalno, čak hladno. Ova se Helena ne boji reći kako stvari doista stoje, koliko god to nekog možda povrijedilo. Svidjela mi se ta njena izravnost i neokolišanje, možda čak više od svih ostalih likova. A izbor je doista izniman!

Tisuću je razloga da pročitate ovu knjigu: zbog žena koje prikazuje, zbog priča koje priča, zbog stila kojim je pisana, zbog mitologije koja je uvijek očaravajuća, zbog ljubavi prema grčkim tragedijama, zbog još 995 drugih stvari. Ona ne otkriva ništa novo, u smislu povijesnih činjenica i svega što već znamo o Trojanskom ratu i događajima iz 'Ilijade' i 'Odiseje', koje je Homer tako detaljno opisao. Ona dio tih događaja jednostavno prepričava na neki drugačiji način, iz nekih drugačijih, ženskih kuteva. Meni se taj drugačiji pogled na stvari doista svidio. Nadam se da će i vama. 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/37odsXx

PROMETEJEV SIN, Jurica Pavičić

Izdavač: Profil, 2020.

'Prometejev sin' priča je o demonima iz prošlosti, problemima sadašnjosti i viziji budućnosti s kakvom se možemo susresti u bilo kojem obalnom mjestašcu u kojem je još preostao neki komadić (građevinskog) zemljišta uz obalu, a koji bi uskoro imao postati luksuzni resort, vila ili apartmansko naselje, koji će navedeno mjestašce (zacijelo!) pretvoriti u pravu turističku meku.

O navedenoj problematici iskorištavanja obale i onih zemljišta koja (još) nisu rasprodana, prenamijenjena i (pre)izgrađena, Jurica Pavičić pisao je već u brojnim člancima i kolumnama, a tu je problematiku sjajno uklopio i u ovaj roman.

Mjesto radnje romana - otok Škoj - može biti bilo koji hrvatski otok, ili obalno mjesto, a problemi s kojima se njegovi stanovnici susreću biti će poznati većini stanovnika jadranske obale i otoka.

Pavičić nas na Škoj vodi zimi, kada je otok uglavnom prazan i, da tako kažem, mrtav. Ali ono zbog čega je Škoj u centru pozornosti čak i u to sumorno godišnje doba je investicijska prilika, ideja da se jedna njegova uvala pretvori u mondeno luksuzno ljetovalište. Zadatak da se ova ideja pretvori u stvarnost zapao je Gorkog Šaina, lika kojeg smo već imali prilike upoznati u romanu 'Crvena voda', a koji stiže na Škoj kako bi riješio posljednje imovinsko-pravne odnose koji priječe realizaciju ovog projekta. Drugim riječima, Šainov je zadatak da otkupi posljednje komade zemlje koji leže u uvali, a koji su još u vlasništvu otočana.

I dok dio otočana spremno dočekuje priliku da nešto zaradi prodajom krševitih komada zemlje od kojih ionako do sada nisu imali neke koristi, drugi se dio žestoko protivi čitavom tom projektu. Neki zbog sentimentalnosti i tradicije, stabala maslina koje im je žao uništiti, neki zbog zamjerki iz prošlosti, neki zbog vlastite koristi i ljutnje jer bi gradnjom apartmana u ovoj uvali pala vrijednost zemljišta koja posjeduju u drugoj uvali. Svatko od mještana ima neke svoje razloge za i protiv projekta, a Šain je ovdje da ih sve uvjeri da će od istoga otok samo prosperirati, iako u to ni on sam ne vjeruje.

Suočavajući se s promjenjivom voljom otočana, Šain se prisiljen suočiti i s vlastitom prošlošću i obiteljskim demonima koji u njoj čuče, spremni za napad. Prisjećajući se događaja iz te prošlosti, Pavičić nam oslikava i jedan drugi Škoj, vrlo sličan ovom sadašnjem, a opet različit.

Prateći Šainove korake kroz Škoj, svjedočiti ćete priči i sudbini bilo kojeg dalmatinskog mjesta, neke od kojih su bile gotovo identične ovoj koja se odigrala na Škoju. Škoj nije nijedan konkretni otok, a opet ih predstavlja sve. Sve u kojima se svojedobno pojavila posebna investicijska klima, sjajna prilika; u kojima se krenulo u realizaciju iste, a da bi potom - bilo za koji mjesec, godinu ili desetljeće - sve palo u zaborav. Ovaj roman taj ciklus (propalih) prilika baš savršeno oslikava, dodajući mu širu priču, uranjajući u povijest i međusoban odnos otoka i njegovih stanovnika, te odnose tih stanovnika jednih prema drugima.

Još jedan izvrstan roman Jurice Pavičića, čiju svaku novu knjigu s osobitim guštom čitam. Ovu sam pročitala na plaži također jednog obalnog mjestašca na Jadranu, malo sjevernijeg i ne toliko poharanog raznim projektima apartmanizacije. No, kako to kod nas biva, ako je igdje ostalo još kakvog komadića zemlje uz obalu, i njega nekad negdje u budućnosti čeka ista sudbina kao onaj na Škoju. Pitanje je samo u kojem će smjeru ta sudbina krenuti. 

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3rUgYTd

TAJNOVITA UVALA U HRVATSKOJ, Julie Caplin

Koncept izdavaštvo, 2021.

[eng. The secret cove in Croatia] 

Prijevod: Barbara Kružić

Ako ste u potrazi za pravom ljetnom knjigom, možda usput i malo nostalgični za domom, ili vam pak fali more, pa čak i ako ste već bili/trenutno jeste na ljetovanju, tu je ova knjiga!

Oni koji su već čitali knjige Julie Caplin, znaju da u njima mogu očekivati malo zabave, malo romantike, malo humora - i puno upoznavanja šarmantnih mjesta u kojima se odvijaju radnje njenih romana. Ovoga je puta Julie za mjesto radnje izabrala upravo Hrvatsku, odnosno hrvatsku obalu i otoke, te jednu tajnovitu hvarsku uvalu.

Priča - tj. krstarenje Jadranom, koje je njen centralni dio - počinje u Splitu, u kojem susrećemo Maddie - simpatičnu umjetnicu koja ne uspijeva od svoje umjetnosti izgraditi karijeru (barem ne još!) pa se rado odazove na poziv za ljetnim poslom na brodu na kojem se brat njene najbolje prijateljice Nine sprema provesti godišnji odmor, u društvu svoje nove djevojke.

Stvari ne krenu baš onako kako si je Maddie zamislila, budući da su gosti koji borave na brodu - iako ih je samo šestoro - iznimno naporni. Ne svi, ali dio njih koji to jest to uvelike nadoknađuje i za one koji to nisu. A dok se bori sa sumanutim zahtjevima, prohtjevima i mušicama dvije razmažene manekenke, Maddie će tijekom krstarenja steći i nekoliko prijatelja, upoznati razna predivna mjesta, pa i zaljubiti se. No, njen put do sreće bit će popločan raznoraznim smiješnim i zabavnim, ali i neugodnim i bizarnim situacijama. Srećom, Maddie u svemu uvijek vidi i pozitivnu stranu i zbilja je simpatičan lik s obje noge čvrsto na zemlji, pa ju je sasvim ugodno pratiti u svim mogućim situacijama, i onim zabavnima i onim manje zabavnima.

Uz Split, Julie i njeni likovi prokrstariti će još Bračem i Hvarom, spomenuti razne hrvatske običaje i obići razna zanimljiva mjesta i ljude na ovim otocima i oko njih. Julie nam, ipak, neće otkriti koja je to točno tajnovita uvala iz naslova, ali možda ju prepoznate. Ili rezervirate iduće ljeto za to da ju pronađete. Ako je suditi prema opisu, itekako bi ju se isplatilo potražiti!

Na humorističan i zabavan način Julie se pomalo ruga 'glamuroznom' životu razmaženih zvijezda. Ne sjećam se koja su me dva lika toliko iritirala kao dvije manekenke iz ovog romana. No, njima nasuprot, tu je i pregršt simpatičnih likova, pa jezičac vage po pitanju lajkabilnosti debelo pada na njihovu stranu. (Znam da lajkabilnost nije riječ, ali baš mi je tu pasala. Nemojte zamjeriti :))

Sunce, more, dobro društvo, malo romantike; što nam još treba za dobar ljetni provod? Ništa! U nedostatku pravog ljetovanja, ono knjiško uvijek dobro dođe, a čak i uz pravo ljetovanje, s knjiškim dobijete dupli provod. Ako je romantično-chick-litasto-zabavno štivo ono što volite ponijeti sa sobom na plažu ili čitati negdje u hladu, ukrcajte se na brod do tajnovite uvale. Mirno vam more! 

____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3fnwvpm

IZGUBLJENI ČOVJEK, Jane Harper

Izdavač: Profil, 2019. 

[eng. The lost man]

Prijevod: Dražen Čulić

Zabačeni pustinjski predjeli australske divljine možda se ne doimaju kao najbolji izbor za bijeg kad je vani 35 stupnjeva u hladu, ali kada o njima piše Jane Harper, za mene su prilično osvježavaući.

Prvim standalone romanom nakon dva izvrsna romana o detektivu Aaronu Falku Jane je zadržala onu razinu i pisanja i održavanja čitateljeve zainteresiranosti na kakvu me Aaron navikao. Ima nešto u tim australskim spisateljicama - Jane Harper, Liane Moriarty, Colleen McCullough, da spomenem samo neke - što me baš oduševljava, iz romana u roman.

'Izgubljeni čovjek' obiteljska je drama o trojici braće, ne baš osobito bliskih, od kojih jedan biva pronađen mrtav usred pustinje, blizu mjesta koje lokalci nazivaju 'stočarevim grobom'. Legenda kaže da je neki stočar ondje na istom tom mjestu preminuo, iako se uzroci te smrti razlikuju ovisno o tome tko legendu prepričava. Cameron, brat o kojem je riječ, čini se da je bez nekog osobitog razloga napustio svoj dobro opremljeni terenac i pješice se zaputio kroz pustinju, bez hrane i vode, zbog čega je ubrzo (ali ne i lako) preminuo. Cameronov stariji brat, Nathan, i mlađi, Bub, kao i ostatak obitelji, pokušavaju dokučiti što se dogodilo i zašto bi iskusni Cameron tako nepromišljeno pošao u sigurnu smrt.

Što više članovi Cameronove obitelji promišljaju o tome što je dovelo do njegove smrti, pokušavajući uočiti sitne znakove koji su možda mogli nagovijestiti što će se dogoditi, to više doznajemo i o njima samima i o odnosima unutar obitelji, kao i pogreškama iz prošlosti i propuštenim prilikama da se te pogreške isprave. A kako se na kraju ispostavi, i kako to i u stvarnom životu nerijetko biva, bez obzira na to koliko si s nekim blizak, često se ispostavi da tu osobu zapravo uopće ne poznaješ onako dobro kako si mislio, ili shvatiš da si oduvijek ignorirao ono što je zapravo bilo očito od samog početka.

Ovaj je roman zamršena slagalica ljudskih i obiteljskih odnosa, koju je Jane Harper baš savršeno posložila.

Specifičnost života u australskoj divljini opisanoj u ovom romanu je ta da ljudi ondje, članovi iste obitelji, žive na farmama okruženima golemim prostranstvima negostoljubive pustinje, a da biste posjetili osobu koja živi odmah do vas, potrebna su vam i preko tri sata vožnje automobilom. Teško je uopće predočiti si takvu vrstu izoliranosti i takvu veličinu prostora koji odvaja susjedna zemljišta. Izuzev povremenih sezonskih radnika i članova vlastite obitelji, ljudi koji ondje žive mjesecima ne vide nikoga drugoga. Za život u takvim uvjetima potrebne su posebno naučene vještine, a sva tri brata ovim su vještinama odavno ovladali. Zato je Cameronova nepromišljena smrt još veći misterij.

Tajna Cameronove smrti nije jedino što leži zameteno pijeskom pustinje, tu su još i brojne obiteljske tajne i (zaboravljene) razmirice; problemi, sukobi, ignoriranja problema. Otkrivanje ovih tajni slično je micanju pijeska iz očiju: zrnce po zrnce, zrnce po zrnce, dok nam se pogled konačno ne razbistri i vidimo ono u što smo zapravo cijelo vrijeme gledali, ali nikada dovoljno jasno.

Još jedan izvrstan roman Jane Harper. Kao što sam već rekla, ima nešto u toj Australiji, njenim nepreglednim divljinama i povučenim stanovnicima, što jednostavno vuče na čitanje. Uz stil pisanja kakav ima Jane Harper, užitak čitanja je zajamčen. 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3wMXeSh

UZDRMANO KRALJEVSTVO, Erin Watt

Izdavač: Stilus knjiga, 2021.

5. knjiga serijala o Royalima

[eng. Cracked kingdom] 

Prijevod: Marija Perišić i Vjekoslav Čulo

Burno je završilo na kraju zadnje knjige serijala o Royalima, a jednako burno se priča u ovoj, 5. po redu, knjizi nastavlja.

Nakon burne svađe i nesreće koja je potom uslijedila, Eastonova i Hartleyna veza ponovno je na samom početku. Doslovno - jer, Hartley je od udarca glavom izgubila pamćenje i ne sjeća se gotovo ničega nakon svoje četrnaeste godine, uključujući Eastona. Dok ponovno upoznaje samu sebe i nije sigurna hoće li joj se osoba kakvu joj drugi opisuju da je bila uopće svidjeti, Hartley ponovo upoznaje i Eastona. I da, on je jedan od zločestih Royala, ali on je ujedno i jedini koji je, kako se čini, u potpunosti na njezinoj strani i spreman joj pomoći kako god može. Što nije lako, budući da Eastonova obitelj pomalo krivi Hartley za nesreću u kojoj su stradala Eastonova braća. A tu je i Hartleyna nimalo srdačna obitelj te i drugi zlobni ljudi koji će iskoristiti svaku priliku da nekome napakoste.

Pred Eastonom i Hartley brojne su prepreke, ali ništa ovo dvoje neće spriječiti da pronađu jedno drugo. Jer, Easton je Hartleyno sunce, a ona je njegovo srce.

Awww!

Četvrta knjiga o Royalima - i ujedno prva u kojoj je u središtu radnje Easton Royal - bila mi je pomalo mlaka. Ne kažem da nije bila sasvim okej, ali očekivala sam više od najdražeg mi Royala. Ova je, zato, sve nadoknadila!

Neodgovorni Easton kojem je svrha života samo i jedino zabava već je u prošloj knjizi malo odrastao, no ovdje taj rast postaje još vidljiviji. I dalje se bori sa svojim demonima, i dalje ga pogreške i odbacivanja mogu baciti natrag u vrtlog samouništenja kojem je tako sklon, ali ovdje se Easton odlučio čvrsto držati i ne dopustiti si da ponovno poklekne. Pa, barem ne u potpunosti. No, budući da se radi o Eastonu, progledat ćemo mu kroz prste. ;)

Hartley mi je puno zanimljivija nego u prethodnoj knjizi, te nam ovdje - pomalo ironično, s obzirom na gubitak pamćenja - otkriva puno više o sebi, svojoj prošlosti i životu u potpuno disfunkcionalnoj obitelji.

Uobičajene ljubavne i obiteljske drame na kakve smo kod Royala već navikli ovdje eksponencijalno rastu, a ako ste mislili da ste u ovoj priči već vidjeli sve - očeve koji ustaju iz mrtvih, izgubljene sestre, zločeste maćehe, seks-skandale - iznenadit ćete se. Još kako!

U maniri najboljih sapunica, Royali vam ne daju da od napetosti dođete do daha. Svaki novi događaj potpuno je neočekivan, jer - tko zna što se još može dogoditi? Mafijaški obračun usred ničeg? Sve je moguće! ;)

Usprkos upozorenju koje te gleda sa korica svakog od romana o Royalima, teško da će te Royali uništiti. Više će te otjerati u ovisnost, možda i zavesti. A jednom kad ih upoznaš i vidiš što se sve krije ispod te njihove fasade zločestih bogatuna, nećeš ih htjeti napustiti. Jer, kad te jednom prihvate, zauvijek si dio obitelji - bez obzira na stvarne krvne veze.

Je li ovo kraj priče o Royalima ili ćemo možda još za njih čuti? Valja nam pričekati i vidjeti... 

______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3yNJQyr

IZOPAČENO/NAKARADNO KRALJEVSTVO, Leigh Bardugo

Izdavač: Znanje, 2019./Urban Reads, 2017.

2. dio duologije Šest vrana

[eng. Crooked kingdom] 

Prijevod: Ira Wacha-Biličić/Draško Roganović

Svatko od nas čitatelja ima ili je u nekom trenutku imao neki svoj book crush. Možda iz neke knjige koju ste davno pročitali, a koja vas je očarala i koju nikad nećete zaboraviti, možda iz neke nedavno pročitane knjige koja je do nogu potukla sve ostale koje su tu bile prije nje, možda iz neke i ne tako dobre knjige, ali koja je sadržavala taj jedan, nezaboravan lik. Imala sam i ja, ni ne sjećam se sad možda tko su sve bili, ali u ovom trenutku, totalno bih pala na Kaza Brekkera. 💕

Kaz nije baš tipičan primjer idealnog book boyfrienda. Kriminalac, bogalj, zarobljenik vlastite fobije. Ali Kaz je natprosječno inteligentan, opasno pametan, genijalan, i šarmantan na neki skroz drugačiji način. Njegov lik plijeni pozornost, iako ne zbog uobičajenih stvari zbog kojih nam neka osoba upada u oči. Kaz je pun oštrih rubova i nazubljenih vrhova. Ali ima to nešto, ono nešto što fikcionalne likove pretvara iz dobrih i sjajnih u one najbolje, u nezaboravne.

Nije samo Kaz ono što me očaralo u ovoj knjizi (i cijeloj ovoj duologiji kad smo već kod toga), očaralo me - pa, SVE! Očarala me i priča, i likovi: i svaki zasebno i Kazova ekipa kao cjelina; i Leighino pisanje, i mašta, i Ketterdamski Grishaverse. Sve, baš sve vezano uz ovaj serijal oborilo me s nogu. Super je to osjećaj!

Nakon pothvata kakav nitko prije njih nikada nije uspio izvesti, mojih najdražih 6 vrana - Kaz, Inej, Jesper, Wylan, Nina i Matthias - umjesto nagrade za svoj trud dobili su - izdaju. Umjesto da uživaju na lovorikama sjajno obavljenog posla, prisiljeni su bježati, skrivati se i pokušati preživjeti, u hodu smišljajući još veći, još luđi, i još genijalniji plan da se osvete trgovcu koji ih je izdao i dobiju ono za što su se dogovorili. A kad je Kaz u pitanju, podrazumijeva se da će plan koji će smisliti biti nevjerojatno smion, luđački pametan - i beskrajno opasan.

Svaka od 6 vrana ovdje se suočava i s osobnim demonima: osjećajem da su iznevjerili očekivanja, izdali svoje ljude, napravili neoprostive pogreške. A tu su i utjelovljeni demoni u obliku ljudi koji su ih u prošlosti povrijedili i kojima slijedi osveta. Kad su vrane u pitanju, ta će osveta nedvojbeno biti nemilosrdna, pravedna i u dlaku točno onakva kakvu su ti demoni prošlosti zaslužili.

Ako je raniji pothvat vrana bio nešto nikad prije izvedeno i nevjerojatno, ovaj novi nadmašit će ga u gotovo svemu. Ulozi su za vrane sada ipak veći, i uključuju njihove vlastite živote i budućnosti.

Spletkarenje, rovarenje, osmišljavanje i građenje svakog idućeg koraka u najgenijalnijoj smicalici koju je Kaz ikada smislio sa svakom je stranicom sve napetije, neizvjesnije i uzbudljivije, a iznenadni faktori u ovu ionako opasnu jednadžbu uskaču svako malo. Akcije i dodatnih uzbuđenja također ne manjka, a taman kad pomisliš kako je sve otišlo k vragu, otkriješ i da vrag nije baš ondje gdje si mislila da jest.

Fantastičan nastavak fantastičnog serijala. Šteta što je 'samo' duologija, voljela bih o vranama čitati još, i još, i još... Tko zna, možda mi se želja jednog dana i ispuni. 💕 

________________________________

Kako do knjige:

RH - https://bit.ly/3ytBvzS

RS - https://bit.ly/3hlgrpu

ŠEST VRANA, Leigh Bardugo

Izdavač: Znanje, 2019./Urban Reads, 2016.

1. dio istoimene duologije

[eng. Six of crows] 

Prijevod: Ira Wacha-Biličić i Damir Biličić/Draško Roganović

Trilogiju 'Shadow and bone' Leigh Bargudo pročitala sam netom prije Netflixove serije i, iako mi se jako svidjela, nisam bila baš posve očarana njome kao većina fanova. Najbolji dio serije bio mi je upravo onaj koji u nju u biti ne spada - Vrane - jer njihova priča nije dio trilogije, već zasebne duologije također smještene u Grishaverse. Kako je S&B dobio svoju TV adaptaciju prije Vrana nikad mi neće biti jasno jer, iako mi je trilogija jako dobra, duologija mi spada u sam vrh fantasya!

Boy oh boy - yes, it's THAT good!

'Šest vrana' priča je o šestero otpadnika, kriminalaca na čelu s karizmatičnim i tajnovitim Kazom Brekkerom, koji se spremaju izvesti pothvat stoljeća - provaliti u mjesto u koje nikome nikada nije uspjelo provaliti, odnijeti otamo nešto jako vrijedno - i otići neprimijećeni. Zvuči suludo, zvuči opasno, zvuči neizvedivo - ali za Kaza i ekipu neizvedivo je riječ koja u njihovom rječniku ne postoji.

Kazova šesteročlana ekipa, pri tom, homogena je samo naizgled, jer svatko od njenih članova u pothvatu sudjeluje iz nekog svog razloga; pri tome neki dobrovoljno, a neki uz -hm- dodatni poticaj i nagovor. Osim Kaza, ekipu čine Inej - majstorica prikradanja koju ne zovu nizašto Utvarom, Jesper - vrstan strijelac koji može pogoditi doslovno bilo što u bilo kojoj situaciji, Nina - griša s moćima srceparatelja, Matthias - nekadašnji lovac na griše, i Wylan - stručnjak za eksplozive i Kazovo -hm- dodatno oružje.

"Kockar, robijaš, zabludeli sin, izgubljena Griša, sulijska devojčica koja je postala ubica i dečak iz Bureta koji je postao nešto još gore."

Naoružani svim vrstama oružja, ali, prije svega, voljom, željom - i beskrajnom dovitljivošću, ovih šest vrana krenut će u opasnu pustolovinu izvođenja najluđe pljačke u povijesti.

Uz pregršt akcije, pustolovine, prevrata, opasnosti, pametnih i zabavnih dijaloga, u ovom romanu upoznat ćete nevjerojatnih šest likova, koji će vas posve oboriti s nogu. Ne sjećam se koji roman prije ovog sam pročitala, a da su mi se baš svi likovi unutra svidjeli. Kaza naprosto obožavam, ali jednako mi je drag i ostatak njegove družbe kriminalaca i otpadnika. Svih 6/6.

Trilogija 'Shadow and bone' i Netflixova serija bavili su se nekim dijelovima Grishaversea, pretežno Ravkom, dok nas Vrane vode malo južnije i malo sjevernije, od mračnih ulica Ketterdama do ledenih prostranstava Fjerde i blistave bjeline Ledenog dvorca. Sa Vranama ćete se provlačiti kroz najstrože čuvane zatvore, puzati kroz opasne dimnjake, ploviti nemirnim morima, klizati se ledenim stazama, obijati najzahtjevnije brave i ulaziti u najskrivenije prostorije, otkrivajući najzanimljivije tajne. Svaki je korak na tom putu potencijalno opasan i potencijalno smrtonosan, no dok uz sebe imaš ovakvu ekipu, hrabrosti ti ne manjka.

Koja bi ocjena bila prikladna za 'Šest vrana'? Čista petica, svakako.
Ne - zapravo, neka ta ocjena bude primjerenija nazivu i duhu ove knjige: čista šestica! 

__________________________________

Kako do knjige: 

RH - https://bit.ly/3jGCwjN

RS - https://bit.ly/3qHXn7U

PLANINE PJEVAJU, Nguyễn Phan Quế Mai

Izdavač: Hena com, 2021.

[eng. The mountains sing] 

Prijevod: Perina Kulić

'Planine pjevaju' iznimna je knjiga. Pisana lirskim - gotovo pjesničkim - stilom, poziva vas da uronite u bogatu povijest i svijet Vijetnama.

Priča prati jednu baku i njenu unuku, koje 1970-ih, za vrijeme Vijetnamskog rata, samo pokušavaju preživjeti. Svakodnevna bombardiranja konstantno prati neznanje o tome gdje su ostali članovi njihove brojne obitelji, od kojih su neki ili otišli u rat ili pobjegli nekamo da se od rata sakriju. Dok čuče u atomskim skloništima, baka Dieu Lan svojoj unuci Huong priča priču o svom životu: selu u kojem je odrasla, svojoj voljenoj obitelji, ali i nedaćama koje su je kasnije zadesile i obilježile joj život.

Ovaj je roman predivno štivo, ali nije ga lako čitati. Obitelj Tran i baka Dieu Lan morali su proći kroz mnogo strahota i užasnih stvari, koje kao da su ih pratile gdje god pošli. Baka Dieu Lan, pri tome, najviše je pretrpjela. No, unatoč svemu, ova snažna žena nikada nije odustala od sna da svaki put kada joj okolnosti unište život ona ga ponovo vlastitim rukama izgradi i oko sebe okupi i očuva svu svoju obitelj.

Sedam godina trebalo je autorici da ovaj roman ugleda svjetlo dana, a u njega je utkala i svoje vlastite priče, i priče ljudi koje je intervjuirala i o kojima je istraživala, ne bi li nam prikazala sve boje vijetnamske povijesti i koliko je na tu zemlju rat ostavio utjecaja. Ovaj roman nije samo Huongino svjedočanstvo i priča o njenom djetinjstvu i odrastanju u svijetu okruženom ratom, već svjedočanstvo sve vijetnamske djece koja su na svojim plećima morala ponijeti breme rata, pomažući nositi to breme članovima svojih obitelji (barem onih koji su se iz rata uspjeli vratiti).

Ovaj roman u biti je velika poruka mira: utjelovljeni spisateljičin vapaj o miru i san o svijetu u kojem će ljudi uvijek biti ljubazni jedni prema drugima.

Kao što sam već spomenula, predivno je pisan i doista ga je divno čitati, iako se ne prolazi svim dijelovima jednako lako. Obitelj Tran i baka Dieu Lan pretrpjeli su strašne nepravde, zbog kojih vas zaboli srce dok im, čitajući, svjedočite, ali, zahvaljujući nadljudskoj upornosti i volji bake Dieu Lan, svako mračno poglavlje dolazi sa tračkom svjetlosti i nadom da će stvari krenuti na bolje. Baš kao što u jednom dijelu kaže i sama Dieu Lan:

"Život je sjajan, Guava, jer kad god bi me život oborio na koljena, uvijek bih naišla na ljubazne ljude koji bi me podigli na noge."

Priča počinje u 1970-ima, ali se svako drugo poglavlje vraća u 1940-e, 50-e i 60-e, prateći baku Dieu Lan i obitelj Tran kroz vrijeme i mjesta, razdvajajući ih i ponovno spajajući. I svakim tim ponovnim susretom, nešto novo se dogodi, neka uspomena ispliva iz prošlosti, netko se pokaje, netko pogriješi, netko oprosti.

"Ljudski životi kratki su i krhki. Vrijeme i bolesti proždiru nas poput plamena koji guta ove komade drveta. Ali nije važno koliko dugo ili kratko živimo. Važnije je koliko svjetlosti možemo udijeliti onima koje volimo i koliko ljudi dotaknemo svojim suosjećanjem."

Vijetnamske planine su u ovom romanu ispjevale iznimnu pjesmu. Svakako ju poslušajte. 

______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3qoTS6h

SHUG, Jenny Han

Izdavač: Fokus, 2020.

Prijevod: Nika Perić

Nakon trilogije o slatkoj, slatkoj Lari Jean, Jenny Han predstavlja nam novu slatku heroinu: Shug. Iako su obje jako slatke, slatke su na totalno drugačiji način. Ne znam kako da vam to predstavim, najbolje ćete skužiti ako pročitate. Zamislite neka svoja dva najdraža slatkiša: oba jako volite, ali nisu vam skroz isti. Tako nekako je i s ovim curkama i njihovim pričama.

A sad prestanimo na tren o slatkoći prije nego što nas zabole zubi. ;)

Shug je zapravo nadimak Annemarie Wilcox, a dobila ga je po liku Shug Avery iz romana 'Boja purpura'. No, budući da je Shug tek dvanaestogodišnjakinja i većina njenih vršnjaka nije još ni čula za 'Boju purpura', a kamoli ju pročitala, Annemarie svoj nadimak objašnjava drugim razlogom iz kojega joj ga je majka nadjenula, a taj je da je Shug skraćenica za sugar (tj. šećer). (Eto, čak joj je i ime slatko! :))

Annemarie je sa svojih 12 godina upravo uplovila u nemirnu luku koja se zove pubertet. Sve što je do sada bilo jednostavno, poput druženja s prijateljima i dječjih igara, odjednom je komplicirano. Cure počinju zanimati dečki, dečki se ponašaju blesavo, a jedan dečko (Mark) kojeg poznaje čitav svoj život odjednom joj se promijeni pred očima i - ni kriva, ni dužna - Shug se u njega zaljubi. I kako se sad ponašati prema nekome tko ti je do sada bio prijatelj, a sada imaš sve te neke osjećaje za koje i želiš i ne želiš da on dozna? Da stvar bude gora, čini se da ju Mark uopće ne doživljava, bar ne onako kako bi Shug htjela. A onda krenu i druge promjene: prijateljstva se mijenjaju, škola, pa napeta situacija kod kuće, koja ni inače nije baš najbolja, a o kojoj Shug nikome ne želi govoriti. Puno je tu toga za jednu dvanaestogodišnjakinju.

Na sebi svojstven, potpuno iskren, i pomalo drzak i buntovan način, Shug nam priča priču o tome (i podsjeća nas na to) kako je odrastanje istovremeno i lijepo i strašno. Prve ljubavi, promjene u ponašanju i tjelesne promjene koje prate ulazak u pubertet, mijenjanje fokusa s dječjih igara na pitanja popularnosti u društvu i popularnosti kod cura i dečki koji ti se sviđaju, nesigurnosti i strahovi koji sve to prate... Prvi tinejdžerski problemi, da, ali i puno lijepih stvari. I sve posuto dozom jednog posebnog šećera.

'Shug' je savršena ljetna knjiga, bez obzira na to jeste li i sami u tinejdžerskoj dobi ili ste sve to (već odavno) prošli. Relativno je kratka, skroz je slatka, i baš je ugodna za družiti se s njom. I sama Shug je sjajno ljetno društvo, zavoljet ćete i njene nesigurnosti i njenu buntovnost, i njene ishitrene odluke, koje znaju povrijediti ljude do kojih joj je stalo, i njenu volju da ispravi stvari i ispriča se kad pogriješi.

A Shug će vam ujedno i pokazati kako nove prijatelje možeš pronaći i ondje gdje nikada ne bi tražila, kako dečko koji ti se sviđa možda ipak nije onaj pravi, kako prijateljstva treba čuvati čak i ako prijatelji katkad pogriješe i povrijede te, kako i ti trebaš prihvatiti promjene na drugima, baš onako kako očekuješ da oni prihvate tvoje.

Život nisu samo duge i leptiri, pogotovo kad ti je dvanaest. Život su i problemi, i pogreške, i rastanci. Ali i lijepe stvari, poneka pobjeda i puno toga što tek treba otkriti. Nije sve samo med i mlijeko, ima tu i šećera. I te kako! :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2SMwMtW