TAJ HEJT U GLAVI, Angie Thomas

Izdavač: Fokus, 2019.
[eng. The hate U give]

Što mislite, koliko je smrti najboljih prijatelja normalno i uobičajeno svjedočiti u razdoblju dok ne navršiš šesnaest godina? Starr Carter taj je broj premašila za dva.

Starr ima 16 godina i živi u getu. Kako bi se jednog dana odande izvukla, roditelji su nju i braću poslali u privatnu školu Williamson, koja je većinom bjelačka. Iako su drugi klinci iz Williamsona skroz ok prema njoj, a Starr misli kako je i ona ondje sasvim normalna, s vremena na vrijeme ipak se uhvati kako spoznaje da su u njoj zapravo dvije Starr - ona Starr koja pazi kako govori i kako se ponaša kako bi se što bolje uklopila u Williamson i Starr iz geta - ona koja govori slengom, živi u sirotinjskoj četvrti i svakoga bi dana mogla stradati u okršajima kvartovskih bandi.

'Čudno je kako to ide s bijelcima. Kul je među njima biti crnac, sve dok ne postane teško.'

Starr spretno balansira te dvije Starr koje u njoj čuče, sve dok je jedne večeri, dok se vraća kući s prijateljem Khalilom, ne zaustavi policajac i pred očima joj ubije prijatelja. Khalil nije bio naoružan, nije predstavljao prijetnju, nije učinio ništa što bi opravdalo postupke ovog policajca. Ali bio je crn, bio je iz geta, i u očima policajca, i predrasudama koje su se u njima nalazile, bio je prijetnja. A onda je bio mrtav.

'Roditelji me nisu odgojili da se bojim policije, samo da budem oprezna s njima. Rekli su mi da nije pametno micati se ako ti je policajac okrenut leđima.
Ali Khalil se miče. Prilazi svojim vratima.
Nije pametno raditi nagle pokrete.
Khalil ih radi. Otvara vozačeva vrata.
"Jesi dobro, Starr..."
Bam!
Jedan. Khalilovo se tijelo trzne.
Krv mu prsne iz leđa. Drži se za vrata da bi ostao na nogama.
Bam!
Dva. Khalil zahropće.
Bam!
Tri. Khalil me pogleda, šokiran.
Pada na zemlju.
Opet imam deset godina i gledam kako Natasha pada na tlo.'

Nakon Khalilove smrti, Starr se bori sa željom da mu pomogne, da kaže svijetu što se stvarno dogodilo i da Khalil dobije pravdu koju zaslužuje. Užasno ju muči što ga mediji i ljudi koji ga nisu ni poznavali vide kao samo još jednog dilera, propalicu koja bi kad-tad ionako završila mrtva. Ali, s druge strane, Starr u njenim namjerama da učini ono što je ispravno za Khalila koči nevjerojatan strah - strah od odmazde bande koja je Khalila htjela vrbovati, strah da vođa te bande ne krene na nju i njenu obitelj, ali više od svega strah od policije i snaga zakona i reda koje bi tu trebale biti da te štite, a ne da ti utjeruju strah u kosti.

'Već sam tisuću puta vidjela kako to ide: ubiju crnca i nastane pakao. I ja sam retweetala RIP heštegove, rebloggala slike na Tumblru i potpisala sve moguće peticije. Uvijek sam govorila da bih, kad bih vidjela da se to nekome dogodilo, najglasnije prosvjedovala i pobrinula se da svijet sazna što se desilo.
A sada, iako sam jedina osoba koja je sve vidjela, strah me progovoriti.'

Svatko od nas zna biti hrabar na društvenim mrežama, kada treba dijeliti objave, potpisivati peticije, i ulaziti u besmislene internetske rasprave. No, kad je nešto zbilja bitno, koliko nas će se usuditi izaći van iz virtualnog svijeta i onom pravom svijetu reći istinu, ravno u lice?

Jer, ako nitko to nikada ne učini, ništa se neće promijeniti. Nikada.

Khalila nije ubio bijeli policajac. Nije ga ubila njegova ishitrena reakcija niti nagon za samoobranom. Ubila ga je, kao i tolike druge prije i poslije njega, predrasuda. Ponekad i mržnja. Strah od različitog. Mi ljudi jako volimo tražiti razlike jedni na drugima, a onda jedni druge mrziti, upravo zbog tih razlika. Pri tome, svoju mržnju uporno prenosimo na druge, na one oko sebe i na one koji dolaze poslije nas. I ta mržnja, taj hejt, to je ono što je ubilo - ovaj put - Khalila. Idući put - nekog drugog.

'Taj hejt u glavi kojim truješ djecu, na kraju sve sjebe.'

Kako se boriti protiv hejta? Jednako kao Starr - ako je hejt glasan, budi glasniji. Samo nemoj šutjeti. Najrazornija stvar kod ovog romana je to što smo ovu priču pročitali već toliko mnogo puta - na stranicama crne kronike. U travnju 2015. u Baltimoreu, 25-godišnji Freddie Gray umro je od posljedica policijske brutalnosti nakon što su ga nezakonito uhitili pod optužbom posjedovanja noža koji je navodno bio ilegalan prema baltimorskom zakonu. U srpnju 2016. u Minnesoti, 32-godišnjeg Philanda Castila policija je zaustavila dok se vozio kući s djevojkom i njenom četverogodišnjom kćerkicom, pred kojima ga je policajac, nakon kratke rasprave, upucao sa čak 7 metaka. U srpnju 2014. u New Yorku, 43-godišnji Eric Garner izgubio je svijest nakon što ga je policajac 20 sekundi držao u 'kravati' (tzv. chokeholdu), a sat vremena nakon, kao posljedicu toga, i život.

Ovaj roman ne želi reći da su svi policajci puni predrasuda i laki na okidaču, kao što ne želi reći ni da su svi ljudi koje policija zaustavi, iz bilo kojeg razloga, nevini. Ovaj roman želi ukazati na problem kada osobom u uniformi upravljaju predrasude i strah, zbog kojih onda ljudi završe mrtvi, a njihovi ubojice nekažnjeni, jer društvo tolerira i opravdava taj strah i te predrasude. Vrijeme je da se to promijeni. A ovaj je roman još jedan korak u pravom smjeru. Nikako ga nemojte propustiti pročitati!

'Jednom davno živio je jedan dječak svjetlosmeđih očiju, s rupicama na obrazima. Zvala sam ga Khalil. Ostali su ga nazivali ološem.
Živio je, ali ne dovoljno dugo, i cijeli ću život pamtiti kako je umro.
Ovo nije bajka. Ali nisam odustala od sretnog kraja.
Bilo bi mi lako odustati da se radi samo o meni, Khalilu, onoj noći i murjaku. Ali tu su i ostali. Seven. Sekani. Kenya. DeVante.
I Oscar.
Aiyana.
Trayvon.
Rekia.
Michael.
Eric.
Tamir.
John.
Ezell.
Sandra.
Freddie.
Alton.
Philando.
Tu je čak i onaj dečko iz 1955. godine, kojeg nitko nije prepoznao - Emmett.
Znate što je sjebano? Ima ih puno, puno više.
Ipak mislim da će se to jednog dana promijeniti. Kako? Ne znam. Kada? Tek to ne znam. Zašto? Zato što će se uvijek netko boriti. Možda sam sada ja na redu.
Ali i drugi se bore. Čak i u Gardenu, iako se nekad čini da se nemaju za što boriti. Ljudi se bude, viču i prosvjeduju. I zahtijevaju. Ne zaboravljaju. Mislim da je to najvažnije.
Khalile, nikad te neću zaboraviti.
Nikad neću odustati.
Neću šutjeti.
Obećavam.'

____________________

Kako do knjige:  http://bit.ly/2THstup

SNJEŽNA SESTRA, Maja Lunde

Izdavač: Naklada Ljevak, 2018.

[norv. Snøsøsteren] 

Plan je bio pročitati ovu knjigu u vrijeme božićnih blagdana, isto vrijeme u kojem se odvija i radnja unutar knjige. No, zima je pri kraju, proljeće već neko vrijeme žustro kuca na vrata, a ja sam je se tek sad uhvatila. Ali, znate što? Ispalo je još bolje!

Obožavam Božić i sve oko njega, baš kao i Hedviga, djevojčica koju ćete upoznati u ovoj knjizi. No, Božić uvijek nekako dođe i prođe, prepreprebrzo. Voljela bih da postoji način da ga mogu dulje zadržati, a uz ovu sam ga knjigu napokon i pronašla. Čitajući ovu božićnu priču, ponovno sam na nekoliko sati zaronila u božićno vrijeme i osjetila taj božićni duh. Ova priča je prelijepa i prebitna da bismo je čitali samo jednom godišnje, u pravo vrijeme. Svako vrijeme je pravo vrijeme, zato, kad god se zaželite nečeg lijepog i emotivnog i nečeg što zagrijava srca, otvorite baš ovu knjigu.

'Snježna sestra' priča je o Kristianu, dječaku koji je prije 6 mjeseci izgubio sestru, nakon čega njegova obitelj više nikad nije bila ista. Pretvorili su se u sive kopije samih sebe, kopije iz kojih je nekako iscurila sva radost, pogotovo ona božićna. Kristian je tužan i ljut što ne može nikako promijeniti situaciju i što osjeća da u njegovoj kući više nikada neće biti Božića. A onda upozna djevojčicu Hedvigu, koja naprosto pršti životom i veseljem i božićnim duhom. Uz Hedviginu pomoć, Kristian uviđa kako možda postoji način da svojoj obitelji pokaže da još ima stvari za koje vrijedi živjeti i kojima se vrijedi veseliti.

Ono što Kristian još ne zna, je to da Hedviga ima tajnu i to tajnu koja će sve promijeniti. No, jednako kao što je Hedviga pomogla Kristianu, tako će i Kristian njoj pomoći - da oboje dožive svoje božićno čudo.

'Snježna sestra' je čudesna knjiga. Emotivna je, topla, predivna i izvana i iznutra. Ona je i vesela i tužna u isto vrijeme, jer govori o gubitku, usamljenosti, tuzi i čežnji za izgubljenim voljenim osobama, ali i radosnim sjećanjima na te osobe, ljubavi prema njima i volji da zbog te ljubavi veselje i životna radost prevladaju jad i čemer. Ovo je priča i o obitelji, prijateljstvu, odanosti i brizi za druge. A upotpunjena je tako lijepim ilustracijama da ćete poželjeti ući u priču i nikada više iz nje izaći.

Maja Lunde nazvala je ilustracije Lise Aisato tako lijepima da je teško povjerovati da su stvarne. Doista, Lisine ilustracije nadrealno su lijepe, one uobličuju maštu na najljepši mogući način i tako su žive i pune boja da ih jednostavno ne možete prestati gledati.

Lijepe ilustracije i još ljepše riječi zajedno su stvorile najljepšu božićnu priču. Kao što sam već ranije spomenula, nije bitno je li Božić sutra, za tjedan dana ili tek za deset mjeseci, božićni duh koji iz ove priče isijava nešto je što će vam zatrebati na svaki sivi dan u kojem ćete se naći. Obojite ga čitajući ovu knjigu - i odmah ćete se osjećati bolje. Garantiram. 

__________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Ya6JKT

MAČ SUDBINE, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2019.

2. knjiga Sage o vješcu

[polj. Miecz przeznaczenia] 

Datumom objave prva, ali kronologijom radnje druga, knjiga u serijalu o bjelokosom vješcu Geraltu od Rivije vodi nas u nove pustolovine ovog karizmatičnog junaka. I dok se u prvoj knjizi Geralt borio (i izborio pobjedu) s raznim čudovištima, u ovoj se knjizi u njegov put upliće sudbina i vodi ga nekim malo drugačijim stazama.

Sastavljena od nekoliko uzbudljivih fantastičnih priča, ispunjenih i akcijom i humorom i avanturama, pa i romantikom, ova se knjiga fokusira na Geralta i njegove odnose s ljudima oko sebe, prikazujući nam začetke i evoluciju tih odnosa, primjerice, njegovog prijateljstva s Maslačkom, bardom, te njegove opčinjenosti Yennefer, čarobnicom kojoj je poklonio srce.

Kroz priče ispričane u ovoj knjizi, Geralt se susreće sa legendarnim zlatnim zmajem, čezne za nesuđenom mu Yennefer, pomaže razriješiti zamršenu spletku dvojnika jednog gramzivog polutana, spašava kraljevnu zalutalu duboko na šumski teritorij neprijateljski nastrojenih drijada, te bježi od, ali naposlijetku ipak susreće, svoju sudbinu.

Zanimljiv je taj ples koji Geralt izvodi sa sudbinom. Ona ga, naime, slijedi u stopu, iako joj on čitavo vrijeme pokušava umaći, a većinu vremena u nju niti ne vjeruje. Sapkowski sudbinu postavlja u ulogu mača s dvije oštrice, od kojih je jedna sam Geralt - dok Geralt istovremeno na tu sliku sudbine gleda u nešto mračnijem tonu: "Smrt je druga oštrica dvosjeklog mača. Jedna sam ja. A druga je smrt koja ide sa mnom ukorak."

Sudbinske priče iznesene u ovoj knjizi poslužit će kao sjajan uvod u ono što nas tek čeka u romanima koji slijede. Ja im se neizmjerno veselim. Geralt je sjajan suputnik i bit će fantastično otpustiti se s njim na nova putovanja, nove avanture i nove pogibelji, te saznati što mu je novo sudbina spremila na kraju tih putovanja. 

________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2WapQ5X

POSLJEDNJA ŽELJA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2018.

1. knjiga Sage o vješcu

[polj. Ostatnie zyczenie] 

Bilo da ste o njemu već imali prilike čitati i prije nego što je preveden na hrvatski, ili ste njegove avanture promatrali na zaslonima računala ili se s njim povezali putem igraćih konzola, ili ste ga pak prvi put vidjeli u najavi za nadolazeću Netflixovu seriju, bjelokosog Geralta od Rivije sigurno ste susreli - i upamtili.

Prva Witcher igrica svjetlo dana ugledala je prije 12 godina (što se možda ne čini kao da je bilo jako davno, ali otada je prošlo cijelo jedno desetljeće!) i otada do danas cijele generacije gamera zaljubile su se u lik smjelog vješca i njegovu vještinu baratanja kako mačem, tako i čarolijama. Iako je i prije pojave igrice bilo mnogo poklonika serijala romana koji je ovu igricu nadahnuo, utjecaj popularnosti igrice na rast popularnosti romana ne može se poreći.

Zanimljivo je da je, kronološki gledajući prema radnji, prva knjiga ovog serijala - 'Posljednja želja' objavljena davne 1993. godine, godinu dana nakon druge knjige u ovom serijalu - 'Mač sudbine'. Obje su ove knjige zbirke kratkih priča, priča punih magije, akcije, čudesnih likova i još čudesnijih čudovišta. Također, obje ove knjige na nevjerojatno nas zabavan način upoznaju s centralnim likom svih tih priča i samog serijala - Geraltom od Rivije.

Svaka priča u ovoj knjizi zasebno je malo remek-djelo fantastične književnosti, a međusobno ih povezuju mini-priče između, svojevrsni intermezzi nazvani jednostavno 'Glas razuma'. Svaka od ovdje sabranih priča malo nas bolje upoznaje s Geraltom i fantastičnim svijetom u kojem on djeluje, svijetom nalik na onaj iz Martinovog serijala 'Pjesma leda i vatre' - srednjovjekovnim fantastičnim svijetom napučenim vitezovima, kraljevima, čarobnjacima, vješcima, čudovištima, zmajevima, običnim pučanima i drugim (fantastičnim) bićima.

Priče su zanimljive, zabavne, pune britkih i sarkazmom ispunjenih dijaloga. Likovi koje u tim pričama susrećemo šarolika su družina raznolikih ljudi i stvorenja, jednako zanimljivih kao i priče u kojima se pojavljuju. Svaka priča na svoj je način inspirirana mitologijom i različitim narodnim legendama, a kod većine njih nalazimo i poveznice s poznatim nam bajkama, ali ispričanima na malo drugačiji način.

Dok pronalazi različite načine kako da zaradi svojim zanatom - ubijanjem čudovišta - Geralt nam prikazuje kako se definicija pojma čudovište zna ponekad znatno razlikovati ovisno o pojedinom čudovištu koje na svom putu susretne. Nekad je čudovište točno ono što stoji pred tobom - golemo, zubato čudovište koje proždire nesretnike koji zalutaju u njegov kraj - ali, nekad je čudovište nešto drugo - skriveno, pohlepno čudovište koje čuči i skriva se unutar naizgled običnog ljudskog obličja.

Vješci poput Geralta nisu cijenjeni u Geraltovom svijetu, na njih se gleda kao na izrode, nakaze koje ubijanjem drugih nakaza zarađuju za život. U načinu na koji svijet gleda na vješce u ovim pričama možemo vidjeti poveznicu s načinom na koji današnji svijet gleda na neke druge marginalizirane skupine društva, na neke druge ljude koji su drugačiji i koji se kao takvi izdvajaju iz društva, a upravo će se zbog te činjenice mnogi od nas još čvršće povezati s Geraltom i još ga više zavoljeti.

A zavoljet ćete Geralta, vjerujte mi. U bjelokosog vješca, njegove vještine i njegove sarkastične i ponekad zajedljive komentare, zaljubit ćete se samo tako. Ja svakako jesam. :)