MOJA SESTRA, SERIJSKI UBOJICA, Oyinkan Braithwaite

Izdavač: Znanje, 2020.

[eng. My sister, the serial killer]

Prijevod: Maja Klarić

"Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi? 

Prvo treba prikupiti zalihe.

Drugo, brišu krv. 

Treće, pretvore ga u mumiju.  

Četvrto, rješavaju se tijela. 

Peto, izbjeljuju."

Ako pratite moje recenzije, tada znate da mi je noir jedan od najdražih žanrova. A doista volim čitati i pametno napisane mračne kriminalističke priče. Ovaj je roman miks i jednog i drugog.

Kada Korede primi poziv u pomoć svoje mlađe sestre Ayoole, prvo na što obično pomisli je: još jedan. Ne još jedan poziv. Još jedan mrtvi dečko.

Ayoola, čini se, ima nezgodnu naviku ubijanja svojih partnera. A tko je bolji od Korede, medicinske sestre sa pristupom potrebnim...hm...alatima da joj pomogne počistiti situaciju?

Komplikacije nastaju kada Ayoola počne izlaziti s Tadeom, liječnikom na kojeg je i Korede bacila oko. Kome ostati odan - sestri ili muškarcu kojeg voliš? Zahtjevan izbor. Ili možda nije?

Ova će se priča rasplesti na načine koje ne biste baš očekivali, vjerujte mi.

Debitantski roman mlade nigerijske spisateljice nevjerojatno je zabavan, napet, uvrnut i zapravo posve opičen roman. U prijevodu: obožavam ga!

Priča puna moralnih dvojbi, ludih i genijalnih likova, brze radnje, neizvjesnih situacija i nepredviđenih zaokreta jako se brzo čita, a uz sve to je i nekako prekrasno duhovita, na onaj mračan, najbolji, crnohumorni način.

Ne znam zapravo što više plijeni pozornost kod ove knjige: njena naslovnica, njen naslov ili sama priča. Nije ni čudo da je ovaj roman pokupio nagradu za knjigu godine British Book Awardsa, a našao se i na široj listi nominacija za Bookera.

Pročitat ćete ju brzo, ali ćete je se sjećati jako dugo. Ova knjiga nasmijava, intrigira i osvježava sve odjednom. Nikako ju nemojte propustiti pročitati! 

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/33DZPCY

PRIČA O PLAVOM PLANETU, Andri Snær Magnason

Izdavač: Znanje, 2020.

[isl. Sagan af bláa hnettinum]

Prijevod: Vanja Veršić

Na jednom predivnom plavom planetu žive samo djeca. Dane provode u igri, družeći se i lutajući po prirodi, uvijek u smijehu i zabavi.

A onda na planet, nakon dugo, dugo vremena, sleti netko nov - i odrastao. Njegovo je ime Sretnislav i on ima rješenje za sve, a stigao je kako bi djeci ponudio zabavu kakvu još nikad nisu iskusili. Iako su do tada bila i sretna i bezbrižna, djeca rado pristaju isprobati nove oblike zabave koje im Sretnislav donosi. I to za cijenu od samo jedne male, majušne trunčice njihove mladosti. Tko ne bi pristao na tako sjajnu priliku?

Sjajnu novu zabavu često kvare raznorazne neprilike, no Sretnislav, čini se, uvijek u rukavu skriva baš pravo rješenje za svaku od tih neprilika. Ali, kada jedna od tih 'neprilika' dvoje djece slučajno udalji od njihovog poznatog otoka, djeca će polako spoznati da postoji i druga strana njihove vječne zabave, i druga cijena koju je ostatak planeta bio prisiljen za nju platiti.

Nagrađivana priča o plavom planetu na kojem žive samo djeca vješto je ispričana priča o važnosti brige za okoliš i brige za druge usmjerena za najmlađe, ali i sjajno prikrivena alegorija tih tema za one malo starije.

U prenesenom značenju, ova priča sjajno opisuje kako se većina ljudi iz nevine djece, uz pravi poticaj, vrlo brzo pretvara u bespoštedne i egoistične odrasle, usmjerene samo na vlastito blagostanje. U neku je ruku ona vrlo realan prikaz nastanka konzumerističkog društva gladnog zabave, bez obzira na cijenu koju za tu zabavu moralo platiti.

Iako zna biti i pomalo mračna, ova je priča sjajan primjer djeci, koji ih uči da nije sve u igri i zabavi, da ne treba brinuti samo za sebe, već i za druge i za svijet oko nas. Ona ih uči brizi za okoliš, međusobnom uvažavanju, solidarnosti, suosjećanju, održivosti i odgovornom ponašanju, sve to upakirano u jezik i situacije koje će djeca bez problema razumjeti.

Ako postoji slikovnica koja je apsolutni must have na polici za knjige vašeg djeteta, rekla bih da je to ova. (Bila bi, doduše, još bolja bez batinanja malih tuljana, koje je dvaput spomenuto. Znam, znam, islandska tradicija i činjenica da se radi o hrani, ali ipak sam dojma da bi savršeni sretni svijet na kojem žive samo djeca možda bio još malo bolji kad u njemu ne bi bilo ubijanja životinja, pa makar i za hranu.)

Mislim da je važno klincima prezentirati što više ovakvih priča, koje veličaju prijateljstvo, solidarnost i empatiju, i prikazuju što se dogodi kada umjesto ovih osobina naše ponašanje preuzme pohlepa, egoizam i okrutnost. Ovo je originalna, lijepa i važna priča, koju je doista bitno ispričati. Knjiga koju bi svako dijete trebalo imati u svojoj kolekciji. A i odrasli. Uz ovakve priče, vjerujem da će više djece izrasti u male Grete, a manje u male Donalde. :)

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/30GAVAV

LJETO NA TALIJANSKOM JEZERU, Lucy Coleman

Izdavač: Stilus knjiga, 2020.

[eng. Summer on the Italian Lakes]

Prijevod: Sanja Ščibajlo

Glavna junakinja ovog romana - Brie Middleton - poznata je autorica erotskih romana (da, da, popularnih seksića). No, za razliku od junaka vlastitih romana, Brie žudi za romantičnom pričom u kojoj seks neće imati glavnu ulogu, već će to biti jedna od onih filmskih, osjećajnih ljubavi koje oduzimaju dah. Nažalost, budući da se Brie, nakon kraha veze s poznatim rokerom, tijekom koje su se i ona i njeno samopouzdanje našli na meti nemilosrdnih tračerskih rubrika, povukla u pomalo pustinjački život, njeni snovi o vlastitom 'happily ever after' osuđeni su da ostanu upravo to - snovi.

Srećom po Brie, tu su njeni prijatelji koji ne posustaju tako lako, posebno njena prijateljica Mel, koja ju naposlijetku uspije natjerati da se trgne i učini nešto sa nezadovoljstvom koje osjeća prema vlastitom životu. A onda tu sleti i nenadan poziv na ljetni seminar u Italiji, tijekom kojeg bi Brie trebala biti gošća predavačica na imanju kolege pisca Arrana Jamiesona.

Predivna vila na obroncima brežuljka uz Lago di Garda sama po sebi oduzima dah, a ono na što se Brie nikako nije pripremila je mogućnost da joj dah oduzme i Arran.

Kako to izgleda kada se dvoje povučenih i opreznih ljudi, koji ljubav shvaćaju posve suprotno, spoji? Pa, možda ne kao filmska romansa o kakvoj je Brie sanjala, ali ipak romansa koja će joj donijeti upravo ono za čim je cijelo ovo vrijeme tragala: vlastiti 'happily ever after'.

'Ljeto na talijanskom jezeru' pravi je ljetni roman, bilo da ga čitate na plaži ili negdje gdje o toj plaži samo sanjate. Iako je vjerojatnije da uz njega plaža o kojoj ćete sanjati neće biti ona na moru, već ona na jezeru Garda. Mislim, pa pogledajte samo tu naslovnicu!

Brie i Arran šarmantan su par, iako to možda na prvu ne djeluje tako, a njihova ljubavna priča nije jedna od onih u kojima se dogodi ljubav na prvi pogled, već je ovdje riječ o ljubavi koja se postupno gradi. Počne neobavezno, ležerno, zabavno, a ispostavi se da je prava stvar - za njih oboje.

Brie se čitavo vrijeme vrlo dobro nosi sa vlastitim nesigurnostima i bez zadrške progovara o udarcima koje je pretrpjelo njeno samopouzdanje kada su ju potpuni stranci počeli prozivati na internetu, govoreći joj da nije dovoljno lijepa za dečka rokera s kojim je tada izlazila, na svakom joj koraku tražeći nove mane i radosno se njima nabacujući. Brie je sjajno naglasila koliko joj je ovdje značila podrška obitelji i prijatelja, koji su zajedničkim snagama uspjeli istjerati je iz rupe u koju se samosažaljenjem zakopala. Svidjelo mi se što Brie nije krenula poboljšavati samu sebe kako bi zadivila nekog muškarca, već kako bi bila zadovoljna sama sobom, što joj je, u konačnici, dalo i samopouzdanja da ponovno krene u potragu za ljubavi. Tek se tada u priči pojavio i Arran.

Ono što Brieinu i Arranovu ljubavnu priiču izdvaja iz mase je to što je ona manje-više realna. Govori o dvoje ljudi s puno problema i nesigurnosti koji odluče jedno drugo pustiti blizu i vidjeti što će se dogoditi. I ne slažu se baš uvijek - ima tu i ponekih sukoba i nesporazuma (pogotovo u početku), ali ima i dosta duhovitih situacija. Ima, doduše i nešto razvučenih dijaloga i bespotrebnih rasprava, ali tako je to u vezama - nisu sve samo duge i jednorozi. Jedino bez čega mislim da bi ova priča mogla je Arranova bivša žena i njena uloga u čitavoj priči, koja tu priču lagano naginje prema sapunici. Čini mi se pomalo bespotrebna i bez neke svrhe, osim da malo zakomplicira situaciju.

Ono što je super su opisi predivne vile i jezera na kojem se smjestila. Voljela bih da je tih opisa i opisa dojma o okolnim gradićima bilo i više. Osim kratkih izleta u Salo i Veronu, koji su se više dotakli hrane i restorana nego ambijenta i samih gradova, autorica se usredotočila na ljubavnu priču, a imam dojam da je propustila dočarati nam još malo i predivnu lokaciju na koju je tu priču smjestila. Arranova vila zvuči kao predivno mjesto, no ne bi mi smetalo da sam čitajući uspjela bolje 'okusiti' i malo njene okolice.

Ako volite ljubavne romane, mislim da bi vam se ovaj mogao doista svidjeti. Pogotovo ako ste, poput Brie, beznadni romantičari. Brie će vam pokazati da je ponekad princ na bijelom konju bliže nego što mislite, a ukazat će vam i na mogućnost da možda uopće niste u potrazi za princom, već nekim puno uzemljenijim, realnijim, svakodnevnijim.

"Ponekad junak ne dojaše na bijelom konju niti vam pokuca na vrata naručja puna cvijeća. On vas često nasmije kada se najmanje nadate tome - kao kada zurite u fotografiju na internetu na kojoj ste oboje nagi, a vaša vam se majka odjednom nađe iza leđa. A onda on objavi, sasvim hrabro i ponosno, da ste prelijepi."

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/33uc5WF

Veliki (polu ili više dvotrećinsko) godišnji book-tag

Prošlo je već više od polovice godine, ali za veliku knjišku inventuru nikad nije kasno. Kolegice blogerice Books&Sweets, baš si mi zadala posla! 😉 No, challenge accepted! Evo i mog malog čitalačkog presjeka ove godine, iako sam ove godine, zbog raznoraznih prepreka koje mi je 2020. non-stop bacala na put, nešto tanja s pročitanim materijalom nego što bi to bilo inače.

Najbolje knjige pročitane do sada u 2020. godini?

Bilo ih je više, ali izdvojit ću ovih 5:

Najbolji nastavak pročitan do sada u 2020. godini?

Uz prequel Igara gladi, koji sam gore već svrstala među najbolje pročitane, izdvojit ću još i nastavak romana P.S. Volim te, za koji nisam bila sigurna kakav će biti, a koji me baš ugodno iznenadio, zatim vječno dobrog Witchera i nove nastavke stripa kojeg apsolutno obožavam - Monstress.

Koje nove knjige još niste pročitali, ali želite?

Ha, koje. Sve!

Koja su najiščekivanija izdanja za drugu polovicu godine?

Ima ih puno, ali ovo je definitivno na vrhu:

Najveće razočaranje ove godine?

Inače volim knjige Lise Jewell, baš sve su mi odlične, ali ova je... jao. Nešto tako dosadno nisam već dugo pročitala. Na nekim sam se dijelovima doslovno morala boriti da ne zaspim od dosade. Ne preporučam (osim ako se želite uspavati).

Najveće iznenađenje?

Izbliza, Cara Hunter. Zašto iznenađenje? Jer - pomislila sam da bi ovaj roman mogao biti dobar triler, ali on je baš, baš, baš dobar! Zatim, Pletenica - jer sadži iznimnu priču, snažne žene i povezanost tih žena na posve neobične načine. I, last but not least, Moja sestra, serijski ubojica. Jer je uvrnuta, ludo zabavna i baš onoliko mračna i noir koliko volim.

Omiljeni novi autor (debitant ili netko koga ste tek otkrili)?

Dot Hutchinson. Jer je njen Vrt leptira, osim što je jako dobar, i jako uznemirujuć. Baš me zanima kakav je ostatak serijala.

Koja vam je najnovija knjiška simpatija?

Corvin D'Oro iz Monstress strip-serijala.

Najnoviji omiljeni lik?

Maika Halfwolf. Again, Monstress. Pročitajte!

Knjiga koja vas je rasplakala ove godine?

Još nijedna.

Knjiga koja vas je nasmijala?

Ova. Jer me Doktor Proktor, Mrva i Lisa uvijek uspiju nasmijati!

Koja vam je omiljena adaptacija knjige u film koju ste vidjeli ove godine?

Simpa knjiga, simpa film.

Omiljena recenzija koju ste napisali i/ili pročitali?

Ona za Obloge od tinte. Jer je bila prva nakon dugo vremena i jer mislim da sam u nju unijela malo više sebe no što obično imam naviku činiti.

Najljepša knjiga koju ste ove godine kupili (ili dobili)?

Ne znam misli li se najljepša u smislu najljepših korica ili najljepše priče ili možda nečeg sasvim drugog, ali biram serijal Prostranstvo. Jer sam se najljepše osjećala kad sam se njime počastila. 😊

Knjige koje želite pročitati do kraja godine?

Ha! A koje ne želim? Serijale koje sam započela, a nisam dovršila, serijale koje tek želim započeti, knjige koje već predugo čekaju na policama, recenzentske primjerke koje sam već odavno trebala pročitati... Ima ih. Imam i neki plan, sort of, ali neću ništa navoditi da se ne zacopram. Držimo mi fige da pročitam barem polovicu od onog što sam si zamislila!

DOGODINE U HAVANI, Chanel Cleeton

Izdavač: Sonatina naklada, 2019.

[eng. Next year in Havana]

Prijevod: Jelena Pataki

Dojmljiv roman Chanel Cleeton vodi nas na - i upoznaje s - Kubom. Zapravo, dvije Kube: Kubom iz doba Kubanske revolucije, ispunjenom previranjem i iščekivanjem promjena, te suvremenom Kubom, koja dio tih promjena još uvijek iščekuje i koja posljedice tih previranja još uvijek osjeća.

1958. godine, pred sam kraj revolucije, Elisa Perez, kći bogate obitelji vlasnika plantaže šećera, zaljubljuje se u revolucionara. Zbog te je ljubavi, koju njena obitelj nikako ne bi odobrila, rastrgana između odanosti čovjeku kojeg voli i odanosti svojoj obitelji; između ideje nove, pravedne Kube i sigurnog, nepromijenjenog života kakav joj je poznat. No, revolucija ne ostavlja puno sigurnih mjesta za sakriti se, pogotovo za tadažnju buržoaziju, stoga je Elisina obitelj prisiljena pobjeći u SAD.

Šezdeset godina poslije, Marisol Ferrera, Elisina unuka, vraća se na Kubu kako bi, po bakinoj želji, ondje prosula njen pepeo. Odrastajući uz bakine priče o Kubi i životu u Havani, Marisol žudi upoznati to mjesto, smatrajući ga i svojim domom, iako nije nikada ondje živjela. No, Kuba u koju stigne razlikuje se od Kube koju joj je baka opisivala. Ipak, i ova je Kuba na svoj način čarobno (iako i opasno) mjesto, koje samo čeka da se u njega zaljubiš...

"Moje Kube više nema, Kubu koju sam ti godinama darovala pomeli su vjetrovi revolucije. Vrijeme je da otkriješ vlastitu."

Ovaj živopisan roman dvostruka je poslastica: ne samo što nas upoznaje s dva lica Kube, već nam priča i dvije, vremenski razdvojene, ljubavne priče, nadahnute bogatom kubanskom poviješću. Čitajući opise Kube koje ovaj roman pruža, osjetit ćete se kao da ste doista tamo. I ne samo to: Kubu, tj. Havanu, nećete samo kristalno jasno vidjeti u svojim mislima, već ćete ju i čuti, i namirisati, i okusiti. A, lako moguće - i zavoljeti.

Osim što je povijesno utemeljena, ova je priča pomalo i autobiografska - naime, i sama je autorica odrastala slušajući priče svojih predaka o bijegu s Kube u doba građanskog rata. Kako je to napustiti zemlju koju voliš, i biti prisiljen provesti ostatak života u progonstvu, sanjajući o danu u kojem ćeš se (možda) moći vratiti kamo pripadaš, u ovom je romanu, na primjeru Elise Perez, sjajno opisano.

"Živjeti u progonstvu znači biti lišen onoga što voliš najviše na svijetu - zraka koji udišeš i tla kojim koračaš. Oni se nalaze s druge strane zida - koji postoji, ali i ne postoji - nepromijenjeni usprkos vremenu i okolnostima, sačuvani u savršenoj uspomeni u zemlji snova."

A iako se tek Elisin pepeo uspio vratiti kući, svojim je pričama ona ljubav prema Kubi prenijela i na svoju unuku, koja je još u potrazi za mjestom kojem će doista pripadati.

"To je onaj osjećaj kada dugo izbivate pa se vratite kući, a ona vas dočeka istodobno poznata i drugačija. Dok ulazite i odlažete torbe na pod pokraj sebe, osjećate nekakvu puninu po završetku putovanja i upijate svoje okruženje, proučavate sve što ste napustili i pomislite... Stigla sam kući."

Ono što je također sjajno opisano u ovom romanu je to kako je teško riješiti probleme jedne zemlje koji se godinama, na krilima korupcije i izrabljivanja vlastodržaca, gomilaju. Brojni Kubanci, koji su godinama sanjali o revoluciji, pa je naposlijetku i sproveli u djelo, ostali su razočarani vidjevši da je sve što su uspjeli učiniti bilo to da su jednog tiranina zamijenili drugim. Borba za pravdu, jednakost i pravu demokraciju dugotrajna je i teška, i zapravo nikada ne prestaje.

Okusi, mirisi i zvuci Kube u ovom su romanu opisani tako da poželite i sami što prije ondje odletjeti i vidjeti sve te nevjerojatno lijepe prizore vlastitim očima. Povijest Kube, koliko god bila teška u nekim svojim etapama, izvire iz svakog kutka te zemlje, a njena ljepota i borbenost njenih stanovnika očaravaju. Ovaj roman nije samo roman, on je pravo putovanje na koje ćete se otisnuti već s prve stranice. Savršen izbor za ljetni odmor tijekom kojeg niste uspjeli nikamo otputovati u stvarnosti, ili, ako jeste, za dodatan začin tog putovanja.

Koja Kuba će vam se više svidjeti - Elisina ili Marisolina? Vrijeme je da otkrijete.

"Kubanka sam, a opet nisam. Ne znam kamo pripadam na tome mjestu, u zemlji svoje bake i djeda, dok u mislima pokušavam oživjeti Kubu koja u stvarnosti više ne postoji.

Možda smo u tome svi sanjari. Puni nade. Maštamo o Kubi koju ne vidimo, koju ne možemo opipati, čiji nam okus zaostaje na nepcima uz opor vonj uspomene.

Izbjeglice su povjesničari, čuvari uspomena na izgubljenu Kubu, onu gotovo zaboravljenu."

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2D6eZWZ

BALADA PJEVICA I ZMIJA, Suzanne Collins

Izdavač: Profil, 2020.

Prednastavak trilogije 'Igre gladi'

[eng. The Ballad of songbirds and snakes]

Prijevod: Paula Jurišić

Kad sam krenula s čitanjem romana koji čine trilogiju 'Igre gladi', moj dojam, nakon svake pročitane knjige ove trilogije bio je: BEST. BOOK. EVER. Da, da, jednostavno rečeno: volim ovaj serijal! Mnogi su bili skeptični oko nedavnog izlaska ovog prednastavka, ja sam bila oduševljena. Iako u ovom romanu nema ni Katniss ni Peete, već je, od likova poznatih nam iz serijala glavnu ulogu dobio onaj najomraženiji - predsjednik Snow - nisam nimalo sumnjala da će roman biti fantastičan, baš kao i originalna trilogija. I ne, nisam se prevarila. Moj dojam nakon čitanja ove knjige?

BEST. BOOK. EVER!

Smješten uoči početka 10. Igara gladi, ovaj roman fokusira se na mladog Coriolanusa Snowa, puno prije no što će ovaj ambiciozni dječak postati najomraženijim predsjednikom Panema. Mladi je Coriolanus, za razliku od onog puno starijeg sebe, ovdje tek nesretan, natprosječno inteligentan i veoma marljiv dječak željan uspjeha kojim bi sebi i svojoj obitelji priskrbio opstanak u visokom društvu i ugled koji prezime Snow, kao aristokratska Kapitolska obitelj, zaslužuje. A, s obzirom na trenutačno imovinsko stanje Snowovih, koje je, unatoč prividu kojeg se trude održati, tek na korak od posvemašnje bijede, taj bi mu uspjeh i dobre ocjene u školi osigurale i onaj osnovni opstanak: hranu, odjeću, pristojan život.

Panem je prije deset godina izašao iz bespoštednog i iscrpljujućeg rata između Kapitoljana i ustanika, a posljedice tog rata i njegovi ožiljci još su itekako vidljivi. Igre gladi, okrutna priredba osmišljena da potencijalnim ustanicima utre svaku pomisao na nove pobune, još su u povojima i daleko su od onih koje ćemo upoznati u Katnissinoj priči. Kako bi osvježili 10. Igre, Igrotvorci su odlučili najboljim učenicima Kapitolske Akademije dodijeliti mjesto mentora posvećenicima u Igrama. Coriolanus Snow jedan je od tih učenika, a njegovo mentorstvo pripadne upravo Katnissinom Okrugu 12, i djevojci po imenu Lucy Gray Baird.

Kao krhka djevojka, iako pomalo neobična, i to iz jednog od najsiromašnijih okruga, Lucy od samog početka predviđaju jako loše šanse za opstanak u Igrama, no Coriolanus će dati sve od sebe da ju održi na životu što dulje - isprva, kako bi i sam što bolje prošao kao mentor i možda osvojio i primamljivu novčanu nagradu, a kasnije... jer ga Lucy Gray uspije svojom neobičnošću osvojiti, baš kao i sve ostale Kapitoljane. Dok se unutar arene između posvećenika vodi bespoštedna borba na život i smrt, izvan arene također se vode bitke - za uspjeh, za promjene, za opstanak. I nisu ništa manje okrutne od onih u areni.

Ono što ćete odmah primijetiti, čim započnete čitanje ove knjige i na prvim stranicama ponovno sretnete Coriolanusa Snowa, je osjećaj odbojnosti koji zacijelo prema njemu gajite, a koji je u vama izazvala originalna trilogija. Ali ono što će vas možda iznenaditi (a mene svakako jest), je to da, iako to u početku nećete smatrati nimalo vjerojatnim, vaši će se osjećaji prema Coriolanusu Snowu tijekom čitanja itekako promijeniti - i to više puta!

Zloglasni predsjednik Snow u ovom je romanu tek osamnaestogodišnji dječak koji na plećima nosi nade i snove čitave svoje obitelji (ili barem onoga što je od te obitelji ostalo). Bilo kakva pogreška za njega znači da bi mogao izgubiti sve što još ima, a nema puno. Tek izblijedjelo ime koje je nekoć značilo moć i utjecaj, i svoju pamet i dovitljivost da tu moć i utjecaj ponovno stekne. Na putu do uspjeha, kojeg je u svojoj glavi jasno zacrtao, mladi Coriolanus sigurno nije predvidio šarenu djevojku predivna glasa, kao ni to da će morati dati sve od sebe (pa i prekršiti pokoje pravilo), da ju održi na životu tijekom najsurovijeg natjecanja koje je ljudski um u stanju smisliti.

Lucy Gray Baird, s druge strane, jasan je znak da Okrug 12 skriva najzanimljivije i najneobičnije junakinje. Članica putujuće grupe zabavljača, ova djevojka zna kako osvojiti publiku, pogotovo kada zapjeva jednu od svojih romantičnih i tužnih balada, ali hoće li joj to biti dovoljno da preživi Igre? Lucy je snažan ženski lik, baš kao što je to bila i Katniss, iako je od nje posve različita. Lucy je zabavna, osebujna, prštave osobnosti, hrabra, dovitljiva i spremna na sve da preživi. Lucy i Coriolanus čine veoma zanimljiv spoj.

Ovaj je roman sjajan dodatak 'Igrama gladi', i baš se bilo sjajno još jednom vratiti na poprište tako drage i poznate mi priče. I Coriolanusova je priča jednako dobra, napeta je, zanimljiva, puna preokreta, mahnita i surova, kakve Igre već same po sebi jesu. A odaje nam i malo više o tome kako su se te Igre malo po malo pretvarale u ono što smo upoznali u trilogiji.

Zanimljivo je kod ove knjige i to što ona ima svojevrsnu zvučnu podlogu. Prepoznat ćete u njoj neke pjesme i stihove koje ste već čuli i vidjeli u trilogiji, a susrest ćete i neke nove. A za neke, poput pjesme koja je svima svojedobno zapela za uho - 'The hanging tree' - ćete doznati i odakle potječu i kako su nastale. (A sad ćete ju možda početi i pjevušiti! Nema na čemu. :))

Katnissina priča protegla se na tri knjige, a iskreno, mogla bih o njoj čitati i još. Coriolanusova je svedena tek na jednu, ali to ne znači da u njoj nećete dobiti potpuni uvid u svo ono što ga čini takvim kakvim jest - i sve ono što će ga učiniti budućim predsjednikom. Iskreno, mogla bih i o njemu nastaviti čitati, baš kao i o Lucy. Kraj ove knjige nije posve zacemenitiran, vidjet ćete na što mislim kad pročitate knjigu, da vam ne kvarim doživljaj, pa tko zna? Možda nam Suzanne Collins podari još koju priču iz 'Igara gladi'. Ne bi mi smetalo! Osvojila me ovim serijalom, kao i ovim prequelom, i znam da ću ubuduće čitati baš sve što napiše.

Ljubitelji 'Igara gladi', svakako pročitajte. Početnici s ovim serijalom, također. Trust me, ovo je must read. BEST. SERIES. EVER!

__________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/39MiRIv

Kako do trilogije: https://bit.ly/3k2pcUM