nedjelja, 24. veljače 2019.

BAKLJA U NOĆI, Sabaa Tahir

Izdavač: Vulkan, 2017.
2. dio serijala 'Žar u pepelu'
[eng. A torch against the night
 
 
Smjestivši ju u okrutni distopijski svijet, Sabaa Tahir u ovom nas je serijalu upoznala sa nevjerojatno maštovitom i magičnom fantastičnom pričom ispunjenom svim onim magičnim sastojcima koji čine sve najbolje fantastične serijale. Serijal koji je započeo 'Žarom u pepelu' u ovoj će se knjizi razgorjeti u plamen koji guta sve pred sobom.

Ako još niste pročitali prvu knjigu, obavezno to učinite. Ovaj serijal ima potencijala postati serijalom koji će obilježiti jednu (ili mnoge) generacije čitatelja, baš kao što su to svojedobno učinili Harry Potter ili Igre gladi. Ukoliko volite fantastične serijale, ne želite to propustiti.

Priča se nastavlja točno ondje gdje je stala u prethodnoj knjizi i, nižući uzbudljive događaje jedan za drugim već od samog početka, ne prestaje zadržavati čitateljevu pažnju sve do samog kraja knjige.

Nakon što su uspjeli preživjeti Crnu klisuru i pobjeći zapovjednici, Elias i Laia nastavljaju bježati. Cilj im je udružiti se s pokretom otpora i izbaviti Laiainog brata Darina iz najstrožeg zatvora u Carstvu. Ova je misija već sama po sebi gotovo nemoguć zadatak, a uz sve prepreke koje nailaze putem, misija svakim korakom postaje sve teža i opasnija. Pri tome, opasnosti se ne kriju samo u poznatim neprijateljima, poput zapovjednice i Mrakonosca, već vrebaju i unutar prijateljskih i savezničkih krugova. Smrt, okrutnost, borba i izdaja prate Laiau i Eliasa kud god pošli, a sa svakom preprekom koju uspiju zaobići, jedna nova i još teža pada im na put. I uz sve to, dodatan teret čini im činjenica da im zadatak nije samo spasiti sebe, čak niti jedno drugo, već spasiti čitavo Carstvo i sve njegove narode.

Laia i Elias u ovoj se knjizi nalaze u nemilosrdnoj utrci s vremenom, tijekom koje ih progoni ne samo zapovjednica već i Eliasova bivša prijateljica Helena. Helena ovdje postaje još jedan centralni lik priče, i to sjajan lik koji mi se jako svidio.Već u prvoj knjizi svidjelo mi se što okosnicu radnje čini jedna snažna i hrabra žena - Laia - a ovdje se, zahvaljujući Heleni, broj snažnih i hrabrih žena koje zadivljuju svojim postupcima, udvostručio.

Jedino mi je početak romana, u tom smislu, bio malo klimav, jer je u njemu Laia, čitavo vrijeme dok je bila uz Eliasa, postala tek netko tko posve ovisi o Eliasu, umjesto da se pouzdaje u vlastitu snagu. No, nedugo potom, kad im se putevi razdvoje, Laia se vraća u onu hrabru i odlučnu Laiau koju sam u prvoj knjizi upoznala.

Kad smo već kod Laiae i Eliasa, njihova ljubavna priča jedina je stvar u ovom romanu za koju bih voljela da je drugačije napisana. Bolje rečeno, da ne postoji. Puno su mi uvjerljiviji osjećaji koje Laia gaji prema Kenanu, kao i oni koje Elias gaji prema Heleni, nego oni koje njih dvoje gaje jedno prema drugome. Snažno prijateljstvo u ovu bi se priču, po meni, puno bolje uklopilo.

Bez obzira na ove male nedostatke, likovi su u ovoj priči doista sjajno okarakterizirani i svatko se savršeno uklapa u ulogu koja mu je u priči dana. Neke likove ćete baš snažno zavoljeti, dok ćete neke druge jednako snažno zamrziti (na čelu sa zapovjednicom).

Priča je puna preokreta, gotovo svako poglavlje završava s nekim oblikom cliffhangera, a budući da se poglavlja izmjenjuju ovisno o likovima koji ih pripovjedaju, svako ćete novo poglavlje čitati sve mahnitije ne bi li doznali što pojedinog lika čeka u onom sljedećem. Odahnut ćete na svaki uspjeh, zinuti u čudu na svaki neočekivani prevrat i škrgutati zubima na svaki neuspjeh. Već po tome znate koliko je priča sjajna - kad se toliko u nju udubite da gotovo kao da i sami sudjelujete u događajima koji se u njoj odvijaju.

I Laia, i Elias, i Helena na neki su način jedno drugome slični, a opet posve različiti. Ono što im je svima zajedničko je to što svakoga od njih duboko pogađaju njihovi neuspjesi i nemogućnost da pomognu ljudima koje vole. Mislim da u tom smislu ovaj roman sadrži snažnu poruku: da neuspjeh sam po sebi ne prestavlja nešto loše, već ono što učinimo nakon njega, kako bismo popravili stvari, to je ono što nas određuje kao osobe.

"Neuspeh te ne određuje, već ono što posle uradiš, to pokazuje da li si vođa ili neko ko samo džabe troši vazduh."

Uspjesi i neuspjesi nižu se u ovoj pustolovini jedan za drugim. Vrijeme ističe, sudbina Carstva sve je neizvjesnija, prijatelji postaju neprijatelji, a neprijatelji neočekivani saveznici. Smrt vreba na svakom koraku, a šansi za izbjeći sve je manje. Ono što Laia i Elias trebaju dobar je plan kako da i sebe i sve koje vole izvuku iz smrtonosnog kaosa koji svake sekunde postaje sve veći i guta sve pred sobom. Dobar plan - ili možda neki posve sulud?

"'Nebesa', kaže. 'Mislila sam da ćeš pričati o svojim ljubavnim jadima. Jesi li ikad čula priču o pustolovini u kojoj je plan bio razuman?'
'Pa... Nisam.'
'A šta misliš zašto?'
Ne znam šta da kažem. 'Zato... Pa, zato što...'
Ona se opet kikoće. 'Zato što razumni planovi nikad ne uspevaju, devojko', kaže. 'Uspevaju samo ludački.'"

U prvoj knjizi, Laia je zapalila žar, koji je bio tek počeo tinjati. Ovdje, taj žar postaje baklja, koja bi mogla zapaliti svijet. No, ta baklja možda neće biti ono (ili ona) koju ste očekivali. ;)

"'Većina ljudi', kaže Kain, 'nije ništa više do zračak svetlosti u beskrajnoj tami vremena. Ali ti nisi samo čestica koja svetli. Ti si baklja u noći - ako se budeš usudila da dozvoliš sebi da goriš.'"

_______________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2GYQv17 (srpsko izdanje) 
Kako do knjige: http://bit.ly/2H0ejBV (hrvatsko izdanje)

subota, 23. veljače 2019.

KAO ZVIJEZDA U NOĆI, Kristin Hannah

Izdavač: Znanje, 2018.
Nastavak romana Ulica krijesnica
[eng. Fly away


Prva knjiga Kristin Hannah koju sam ikad pročitala bila je 'Zimski vrt' i ta me knjiga, iako me i rastužila, oduševila. Kasnije sam shvatila da su sve Kristinine knjige takve: to su knjige koje će u tebi uzburkati sve moguće emocije koje uopće možeš osjetiti. Posebne su, njene priče. To su priče kojima se vraćaš i o kojima razmišljaš čak i kada ih ne čitaš. Sve najbolje priče su takve, zar ne?

Ovaj roman nastavak je romana 'Ulica krijesnica', kojeg ja nisam pročitala prije ove knjige, ali nisam imala nekih osobitih problema s razumijevanjem događaja iz prethodne knjige, budući da se ovaj roman često vraća na događaje iz prve knjige. Jedini će mi sad problem biti što znam ono što se dogodilo kasnije, ali ne i prije, pa ću neke stvari unaprijed očekivati dok ću čitati 'Ulicu krijesnica'. Stoga, ako još niste čitali, krenite prvo s 'Ulicom krijesnica', pa onda prijeđite na 'Kao zvijezda u noći'.

Ako ste pak čitali 'Ulicu krijesnica', i zavoljeli Kate i Tully, pripremite se za još jedno emotivno književno putovanje, koje će biti začinjeno s malo nostalgije.

Kate i Tully imale su divno prijateljstvo koje je trajalo dugi niz godina. Razdvojila ih je tek Kateina smrt, a sada, Tully pokušava održati obećanje koje je dala Kate na samrtnoj postelji - da će se brinuti za njenu djecu. Tully ne zna baš ništa o majčinstvu baš kao ni brizi za druge ljude, budući da je i sama slomljena i izgubljena. Izgubljena (u tuzi) je i Kateina kći Marah, koja radost pronalazi u vezi s opasnim dečkom, koji ju odvede na još opasniji put. Istovremeno, Tullyna majka pokušava pokrpati odnos sa svojom kćeri, ali u tome ju sprečavaju mračne tajne iz prošlosti s kojima se još nije spremna suočiti.

Sve ove žene tonu u svoje vlastite mračne bezdane tuge i usamljenosti, sve dok ih jedan tragičan događaj malo ne trgne i natjera ih da promijene (ili barem pokušaju promijeniti) destruktivnu putanju kojom su se zaputile.

Kristin Hannah u ovoj je knjizi savršeno opisala krhkost ljudskih odnosa. Tully, Marah i Dorothy izgubljene su i slomljene svaka na svoj način, a svaki put kada pokušaju popraviti jedan dio samih sebe ili odnosa među sobom, neka nova mračna tajna iz prošlosti ispliva van i razbije još jedan komadić njih samih, neprestano ih onemogućavajući da se pomaknu s mjesta i krenu naprijed.

Prvi dio ove knjige doista je teško čitati. Problemi koji prate njene likove - od ovisnosti, alkoholizma, samodestrukcije, depresije, do drugih ružnih stvari, stvorit će vam grč u želucu i ne jednom ćete se zapitati zar im se doista baš sve to moralo dogoditi. Drugi je dio pozitivniji, i ondje priča počinje izgledati manje mrko nego do sad. No bez obzira na sve, na sve nevolje i grozne stvari, ova priča ima i ljepote koja će vas ostaviti bez daha. Čitajući ovaj roman, proživjet ćete sve moguće emocije i još ćete dugo o njemu razmišljati, dugo nakon što zatvorite njegove korice i odložite ga sa strane.

Ova je knjiga dvosjekli mač. Prva njena polovica će vas slomiti, razbiti na komadiće. Druga polovica ponovno će vas sastaviti i pokazati vam da nije sve tako crno. Ali, baš poput pravog mača, potrebne su vam obje njegove strane da porazite neprijatelja - ili, u ovom slučaju, doživite cijelu pripovijest u svoj njenoj punini.

Noć je ponekad mračna, ali čak i u najmračnijoj noći, negdje treperi neka zvijezda i obasjava mali dio neba. Zvijezde u ovoj knjizi bore se s crnim rupama koje oko njih obigravaju, ali jednom kada zasvijetle, obasjat će čitavu noć - i nikada neće prestati gorjeti.

Pročitajte 'Ulicu krijesnica'. Pročitajte potom i 'Kao zvijezda u noći'. A onda pročitajte i sve ostale romane Kristin Hannah. Bit će to priče koje nikada nećete zaboraviti.

______________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2tAb5xa

POSLJEDNJI DAH, Robert Bryndza

Izdavač: Znanje, 2018.
4. roman o Eriki Foster
[eng. Last breath]


Nakon što me prethodni roman o detektivki Eriki Foster - 'Mutna voda' - gotovo u potpunosti ostavio bez daha, odlučila sam odmah u ruke uzeti i 'Posljednji dah'. The show must go on, ne? :)

Četvrta knjiga u bilo kojem serijalu svojevrsni je milestone. U mnogo serijala, posebno kriminalističkih, autori znaju izvrsno ispričati prve tri knjige, ali im u četvrtoj (ili barem tu negdje, ovisno o dužini serijala) ponekad, ponestane mašte. Robertu Bryndzi to se nije dogodilo, a njegov serijal nastavlja, sa svakom novom knjigom, biti sve bolji.

Za razliku od prethodih romana, u ovom Erika nailazi na slučaj koji zapravo, budući da više nije u odjelu za ubojstva, nije njezin. U kontejneru za smeće pronađeno je tijelo ubijene žene s fatalnom ranom na bedrenoj arteriji. Erika ubrzo ovaj slučaj povezuje sa sličnim slučajem otprije nekoliko mjeseci, u kojem je žrtva imala identične ozljede. Sa svojim saznanjima Erika će pokušati uključiti se u istragu i dati joj svoj doprinos. Nedugo potom, još jedna žena biva oteta i, ukoliko Erika i njen tim ne uspiju reagirati na vrijeme, čeka je ista sudbina.

Tik-tak, igra počinje!

Čitav je ovaj roman jedna napeta utrka s vremenom i igra živaca koji se trzaju na svaki, pa i najmanji, šum. Pred Erikom je zahtjevna zadaća, koju mora ispuniti dok sat nemilosrdno otkucava u pozadini, govoreći joj kako je vremena sve manje. Baš zbog te užurbanosti i navale adrenalina, ovaj roman pročitat ćete u jednom popodnevu. Htjeli-ne htjeli, nećete se od njega uspjeti odvojiti.

Za razliku od klasičnih potraga za zločincem, ovdje nam krivac vrlo rano postaje poznat, baš kao i njegov modus operandi, ali ono za čim cijelo vrijeme tragamo su razlozi zašto radi to što radi - i, naravno, kako ga uhvatiti i spriječiti još jedan zločin, spasiti iduću žrtvu. Puno puta mislit ćete da ste sve povezali i shvatili, ali onda ćete otkriti kako ste ipak bili u krivu. Unatoč tome što znamo i krivca i način na koji operira, iznenađenja i dodatnih uzbuđenja u ovom romanu nikako ne manjka.

Robert Bryndza još je jednom uspio stvoriti napet i uzbudljiv triler, koji će se mahnito čitati. S Erikom Foster sve se više volim družiti, i nadam se da će prilika za to biti još mnogo - u mnogim uzbudljivim romanima ovog serijala koji tek dolaze.

_____________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2TdqAt4 

MUTNA VODA, Robert Bryndza

Izdavač: Znanje, 2018.
3. roman o Eriki Foster
[eng. Dark water

 
Bryndzin prvijenac iz serijala o detektivki Eriki Foster - 'Žena u ledu' - u kratkom je roku osvojio sve ljubitelje kriminalističkih trilera, postao međunarodni bestseler i prodao se u više od nevjerojatnih milijun primjeraka. Otada, sa svakim novim romanom popularnost ovog serijala sve više raste, a broj prodanih primjeraka knjiga o Eriki Foster popeo se na vratolomnih 2 i pol milijuna.

'Mutna voda' treći je po redu roman iz ovog serijala, koji je, baš poput svojih prethodnika, zamršen, mračan, kompleksan i napet. Triler koji oduzima dah, kako bismo mi to inače rekli, ali meni se više sviđa onaj engleski izraz - chiller - i to - super-chiller!

U ovom romanu, Erika se bavi slučajem nestale droge, za koju se vjeruje da je odbačena u dubine mutnog jezera blizu nekadašnjeg kamenoloma. No, pretraživanjem jezera policija ne pronalazi samo nestalu drogu, već i vreću punu dječjih kostiju. Ubrzo se otkriva da je pronađeni kostur povezan sa starim slučajem nestalog djeteta, i to slučajem starim čak 26 godina. Erika će se ubrzo zapetljati u neriješene tajne ovog davnog slučaja, a iako će ona dati sve od sebe da ga konačno riješi, neki drugi će također dati sve od sebe da ju u tome spriječe.

Ima nešto u starim, već gotovo zaboravljenim slučajevima, što ih, kada ponovno isplivaju na površinu, čini puno zagonetnijima i puno zamršenijima od onih uobičajenih, aktualnih. Već zbog samog protoka vremena (26 godina!) teško ih je riješiti, još je gore kada se netko uporno trudi svaki pomak u istrazi unaprijed osujetiti. Rješavanje ovog slučaja pomalo je kao ronjenje u mutnoj vodi - jedva vidiš, teško se orijentirati, teško je išta pronaći - ali, srećom, Erika se opremila dobrom ronilačkom opremom.

Erika nije baš tipična heroina kriminalističkih serijala, ona je pomalo anti-heroina - teška je, drska, ponekad izrazito bezobrazna i ne može se reći da ju je baš lako zavoljeti. Ali s vremenom vam se svejedno uvuče pod kožu i naučite ju voljeti čak i uz sve njene mane i mušice.

U ovom romanu dobivamo malo veći uvid u Erikin osobni život i način na koji se odnosi prema obitelji, budući da se ovdje pojavljuje njena sestra Lenka. Zanimljiv mi je bio način na koji Bryndza kroz interakcije i prisjećanja Erike i Lenke u ovu priču unosi svoju ljubav prema Slovačkoj, zemlji u koju se odselio iz Engleske i u kojoj je našao sreću. Zanimljivo je i kako je kod Erike ovaj put tekao suprotno - ona je napustila Slovačku kako bi došla u Englesku čuvati djecu i ondje je pronašla neki drugi život.

[Usput, mala napomena: ako ste već čitali prva dva romana ovog serijala, i srcu su vam prirasli Erikine kolege Moss i Petersen, nemojte odmah paničariti kada se priča u početku počne odvijati bez njih. Samo duboko udahnite - sve će biti dobro. Nisu oni nestali iz serijala. ;)]

Ova je priča totalno mind-gripping: čitavo vam vrijeme servira male šokove u malim dozama, uz još poneki veći, da vas povremeno malo protrese. Vrlo je zanimljiva i vrlo je lako u nju zaroniti. Voda možda jest mutna, ali čak i u mutnoj vodi željno ćete pratiti svaki obris i svaki trag, ne biste li pronašli baš ono što vam čitavo vrijeme izmiče. Samo nemojte zaboraviti povremeno izroniti po zrak. ;)
 
________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2SmrajU

utorak, 19. veljače 2019.

BESMRTNICI, Chloe Benjamin

Izdavač: Profil, 2018.
[eng. The Immortalists


Da saznate da postoji žena koja vam može reći točan datum vaše smrti, biste li ju otišli posjetiti kako biste saznali taj podatak?

Četvoro djece Gold učinilo je upravo to. Bilo je ljeto 1969. godine i Varya, Daniel, Klara i Simon upravo su saznali kako u njihovoj četvrti živi gatara koja ti može reći kada ćeš umrijeti. Preplašeni, ali i znatiželjni, svo četvero zaputilo se upoznati tu tajanstvenu ženu. No nisu mogli znati da nikako neće biti spremni na ono što će ona reći. Tko je ikada uistinu spreman da sazna kada će umrijeti?

Poslije, šalili su se oko toga, odbacili to kao praznovjerje, ljutili se na gataru te odlučili zaboraviti na njene riječi. Naravno, nitko od njih nije ih doista zaboravio. Kako bi i mogli? Ali od tog dana nadalje, životi su im, htjeli to oni priznati ili ne, bili nepovratno promijenjeni. Svakoga od njih četvoro znanje o datumu kada će umrijeti odvest će na različit životni put - put koji bi možda posve drugačije krivudao da nikada nisu čuli gatarine riječi.

Chloe Benjamin pred nas je prostrla priču o četiri ljudske sudbine, besmrtnu priču punu mogućnosti, punu života, emocija, tragedije, životnih uspona i padova.

Poput samoispunjavajućeg proročanstva, sudbine Varye, Daniela, Klare i Simona, gravitiraju prema ispunjenju onoga što im je gatara otkrila. Bilo da je gatara zaista mogla predvidjeti nečiju smrt, ili je djeci glave napunila čistim izmišljotinama, njene su riječi našle plodno tlo u mislima malih Goldova, a takve misli mogu u dovoljnoj mjeri utjecati na ljude tako da njihove reakcije, svjesno ili nesvjesno, naposlijetku ispune ono proročanstvo koje ih je začelo.

Jer, "Misli imaju krila."

Da nisu saznali datume svoje smrti, bi li Goldovi živjeli nekim posve drugačijim životima? Bi li Simon tako revno srljao proživjeti i iskusiti što više toga može i bi li ga to toliko koštalo? Bi li se Klara u tolikoj mjeri otuđila od ostatka obitelji i zatvorila u vlastiti kaotični um, pokušavajući istinski postati Besmrtnicom? Bi li Daniel na sebe preuzeo zadatak da jednom zauvijek stane na kraj proročanstvu koje im je svima obilježilo djetinjstvo, kao i osobi koja ga je izrekla? Bi li Varyini strahovi u tolikoj mjeri uzeli maha i obilježili joj život - život koji je posvetila traganju za tajnom dugovječnosti, pokušavajući živjeti što duže, ali ne i bolje?

Možda. A možda bi se svejedno sve odigralo upravo onako kako se odigralo.

Smrt, strah od smrti, njeno neumitno približavanje i prihvaćanje vlastite smrtnosti niti su koje su duboko utkane u svaku poru ovog romana. A opet, on je toliko životan, toliko iskričav i čaroban da ga kosa Smrti same možda može ozlijediti, ali nikako i ubiti.

Od njihovog djetinjstva, kroz odrastanje, pa sve do odrasle dobi, uživat ćete družeći se s Varyom, Danielom, Klarom i Simonom. S njima ćete se smijati, tugovati zbog njih, oplakivati njihove sudbine, nadati se drugačijem ishodu, s njima se uspinjati i s njima tonuti, te ih zavoljeti.

Ovaj roman nije samo priča o smrti ili besmrtnosti, on je iznad svega priča o životu, obitelji, sudbini i snazi ljudskih misli. Misli su moćne, sveprisutne, mogu nam donijeti beskrajnu radost, ali i baciti nas u beznadni očaj, ovisno o tome koliku snagu im damo da nad nama imaju.

"Misli imaju krila."

A kamo će poletjeti, ovisi o nama. Ili mislite da je sve to unaprijed predodređeno?

Ova će vas knjiga potaknuti na razmišljanje upravo o tome. Ali uživat ćete putem, vjerujte mi.

nedjelja, 17. veljače 2019.

MALI POŽARI POSVUDA, Celeste Ng

Izdavač: Mozaik knjiga, 2018.
[eng. Little fires everywhere

 
Najbolji roman po izboru članova Goodreadsa 2017. godine vješto je napisana priča koja na primjeru idiličnog i progresivnog američkog gradića propituje mnoge 'užarene' teme, poput rasizma, neželjene trudnoće, borbe za skrbništvo nad djetetom, obiteljskih problema, itd., dopuštajući malom požaru koji svaka ta tema započne da se rasplamsa u nešto nepredvidivo, što će nastaviti gorjeti nekim svojim tijekom, neovisno o ostatku priče.

Priča je smještena u Shaker Heights, idilično uređen gradić u kojem sve ima svoja pravila, od rasporeda i boje fasada kuća do načina na koji ljudi žive i odgajaju djecu, a ta pravila njegovi stanovnici poštuju iznad svega drugog. Idilično uređen život u Shakeru poremetit će Mia Warren i njena kći Pearl, koje će u Shaker dovesti i natruhu svog nekonvencionalnog života i načina razmišljanja, a koji će, posredno ili neposredno, na neki način utjecati na sve ljude s kojima njih dvije dođu u doticaj.

Budući da je i sama odrasla u Shaker Heightsu, Celeste Ng jako dobro zna o čemu piše, iako, naravno, ne možemo sa sigurnošću znati koliko je sličnosti ili razlika između pravog i fikcionalnog Shakera koji je Celeste stvorila u ovom romanu.

Glavnina priče fokusira se na Miu Warren i njenu kćer Pearl, te na Elenu Richardson, ženu kod koje Mia i Pearl unajme stan, i njenu obitelj, posebno četvero djece Richardsonovih, s kojima se Pearl brzo sprijatelji. Richardsoni i Mia ne mogu biti različitiji, od načina na koji žive, načina na koji promatraju svijet oko sebe, načina na koji u tom svijetu sudjeluju. Ipak, miran suživot možda bi bio i moguć da u fokus javnosti nije došla borba za skrbništvo između mlade Azijatkinje, Mijine prijateljice Bebe, i bračnog para McCullough, dugogodišnjih prijatelja Richardsonovih. Ovaj će događaj započeti neviđeni požar u inače idiličnom Shakeru, i usto potaknuti sve one male požare koji su do tada samo tinjali, da se rasplamsaju.

Fascinantno mi je bilo promatrati Miu i Elenu, dvije tako različite, a opet, u nekim drugim okolnostima možda vrlo slične žene, kako reagiraju na događanja u Shakeru, i jedna na drugu. Mia je umjetnica slobodna duha, koja se ne boji izreći svoje mišljenje čak i kada se ono razlikuje od mišljenja svih ostalih i kada je samim time već potencijalno opasno. Elena je, s druge strane, možda čak i jednako strastvena kao Mia oko stvari koje su joj važne, ali je naučila svoju strast zatomiti i odreći je se radi idiličnog života o kakvom možda nije sanjala, ali kakav smatra da zaslužuje i da je najbolji za nju.

"Život ju je naučio da je strast, kao vatra, opasna stvar. Previše lako izmakne kontroli. Penje se po zidovima i preskakuje rovove. Iskre frcaju kao buhe i jednako se brzo šire, lagan povjetarac može odnijeti žeravu kilometrima daleko. Bolje je držati tu iskru pod nadzorom i oprezno je prenijeti s jedne generacije na drugu, kao olimpijsku baklju. Ili je možda brižno čuvati kao vječnu vatru: kao podsjetnik na svjetlo i dobrotu koji nikad neće - nikad ne mogu - ništa zapaliti. Brižno kontroliranu. Pripitomljenu. Sretnu u zatočeništvu. Najvažnije je izbjeći veliki požar, zaključila je."

Elena, koja je nekoć gajila velike nade za svoju karijeru u novinarstvu, zadovoljila se puno manje uzbudljivim, ali sigurnim i uređenim, životom novinarke koja izvještava o lokalnim sajmovima i sličnim, jednako dosadnim, temama. No Elena redovito uvjerava samu sebe kako svim svojim malim djelima ljubaznosti i pomaganja onima manje sretnima od sebe ipak radi nešto značajno i na neki način doprinosi boljitku svijeta. I tu se, i to ne samo kod Elene, već kod većine stanovnika Shakera, vidi ono što izvire ispod naoko progresivne, tolerantne i idilične površine: prikriveni rasizam, isključivanje drugačijih, neistomišljenika, ljudi koji se ne uklapaju u kalupe savršenih stanovnika Shakera.

Ovo je sjajno oslikano na primjeru Bebeinog odvjetnika Eda Lima, koji se, kao Azijac, bez obzira na svoj uspjeh i postignuća, u idilično stanovništvo Shakera uklapa samo dok ne izlazi iz unaprijed mu određenog kalupa javnog mišljenja koje drugi o njemu imaju:

"Ali istina je bila - i tu je istinu gospodin Richardson prepoznao - da se bijesni Azijac ne uklapa u očekivanja javnosti i da je zato zazoran. Azijci mogu biti neuklopljeni u društvo, nesposobni i smiješni, kao Long Duk Dong, ili u najboljem slučaju dobroćudni i pomalo budalasti, kao Jackie Chan. Nije im dopušteno biti bijesni, artikulirani i moćni."

Malim požarima koje je ovaj roman posvuda zapalio moju je pažnju posve zaokupio tijekom čitavog vremena čitanja. Svaki od ovih malih požara natjerao me da se zapitam kako bih ja reagirala u određenoj situaciji, a svi ti požari zajedno zapalili su plamen koji postavlja i jedno veće pitanje: koliko je idilični i progresivni Shaker zapravo idiličan i progresivan, kada u fokus zbivanja dođe nešto što je zbilja bitno i o čemu ovise ljudske sudbine? Jesu li njegovi stanovnici progresivni i tolerantni samo na papiru, odnosno samo kada potencijalni problem (ne)tolerancije ne dođe pred njihova vrata i natjera ih da se uključe?

Ovo nije knjiga koju ćete samo pročitati. Ovo je knjiga o kojoj ćete, s vremena na vrijeme, i malo mozgati. Ona postavlja puno pitanja, ali ne nameće nikakve odgovore. Oni su, baš kao i način na koji ova priča završava, na čitateljima da odgonetnu u kojem su se smjeru zaputili.
 
____________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2GOgyrJ

utorak, 5. veljače 2019.

ISTINITA PRIČA O PINOKIJEVU NOSU, Leif G.W. Persson

Izdavač: Fokus, 2018.
3. roman o Evertu Bäckströmu
[šved. Den sanna historien om Pinocchios näsa


Policijski nadinspektor Evert Bäckström ponovno je s nama.

Najdraži mi anti-junak taman se spremio za nove radne zadatke, koji uključuju što manje stvarnog policijskog posla, a što više posla primjerenijeg Bäckströmovu položaju i intelektu, koji uključuje, dakako, puno jela, pića, žena i općenito ugađanja samom sebi. Ne možeš biti genijalac koji rješava zločine na prazan želudac i iscrpljen radeći gluparije poput rješavanja slučaja zanemarivanja kunića i premlaćivanja nekog tamo baruna. Ima dovoljno nesposobnih kolega koji se time mogu baviti.

Bäckströmov radni plan teče glatko sve dok ga ne pokvari ubojstvo odvjetnika Thomasa Erikssona. Bäckström nije ni najmanje sretan činjenicom da će se ovaj slučaj sručiti na njegova, ionako preoptrećena, pleća, ali kada se ispostavi da je ovaj slučaj možda povezan i s nekim vrlo vrijednim umjetninama, Bäckströmu je slučaj sve manje i manje mrzak. To, dakako, nema nikakve veze s mogućnošću da cijenjeni nadinspektor možda nešto ušićari sa strane i nenadano se okoristi. Baš nikakve veze.

Još jedan zamršen slučaj ispleo je Leif G.W. Persson oko Everta Bäckströma, anti-junaka kojeg volimo mrziti i mrzimo voljeti, a nekako nam uspije i mrziti ga i voljeti istodobno.

Persson je pred nas postavio još jednu briljantno izvedenu policijsku proceduralnu dramu, složen krimi-triler u kojem se istina skriva u detaljima, a svaki se detalj baš savršeno uklapa u slagalicu koju, čitajući, slažemo. Autorovo iskustvo kriminologa vidljivo je u svakom od tih detalja, a zbog tog iskustva sama je priča ispričana na vrlo, vrlo realističan način i neopisivo ju je zanimljivo čitati.

Evert Bäckström jedan je od glavnih likova s najgorim mogućim osobinama - bezobrazan, samoživ, lijen, bahat, oportunist, seksist, šovinist (da ne nabrajam dalje). Da vam je šef, vjerojatno biste ga mrzili. On je tip osobe koja pušta druge da obave sav posao, uredno spreman (besramno) preuzeti sve zasluge za taj posao. Okoristit će se svakom, pa i najmanjom, mogućnosti za osobnu korist koja mu se (slučajno) nađe na putu i na to će gledati kao na svoje bogomdano pravo. Osuđivat će vas, snishodljivo promatrati, nerijetko i častiti uvredama kada niste u blizini. A ako ste žena, vrlo je vjerojatno da je jedina stvar koja će ga na vama zanimati vaše poprsje. No, unatoč svemu tome, unatoč svim tim osobinama, neobjašnjovo će vam se uvući pod kožu i natjerati vas da ga zavolite. Dobro, ne baš zavolite, ali barem natjerati vas da se želite što više i što duže s njim družiti.

Nažalost, ovo je (barem zasad), posljednji roman u kojem ćemo se moći družiti s Bäckströmom. Svaki je od tri romana u ovom serijalu bio na svoj način poseban, svaki zamršen i svaki zanimljiv na svoj način. I u svakom je Bäckström (ne baš osobito svojom voljom i zaslugama) uspio riješiti jedan zamršen slučaj. Isto ga čeka i u ovom romanu. Možda nevoljko i možda s puno gunđanja, izmotavanja i prebacivanja posla na druge, ali Bäckström će se hrabro uhvatiti u koštac s rješavanjem ovog zločina. (Dobro, pokušajem da se obogati dok rješava zločin.) Hoće li uspjeti? Pa, stvari će se svakako riješiti - na Bäckströmov način.

Hej, a gdje je u cijeloj toj priči Pinokio? Pročitajte i saznajte. ;) 

____________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2GmQAeM

subota, 2. veljače 2019.

STRANKINJA U KUĆI, Shari Lapena

Izdavač: Mozaik knjiga, 2018.
[eng. A stranger in the house

 
U svom prvijencu, romanu 'Par iz susjedstva', Shari Lapena pokazala nam je koliko toga može biti skriveno ispod površine naizgled savršenih (ili barem sasvim običnih) ljudskih odnosa. Dala nam je uvid u to kako funkcionira jedan sasvim normalan brak, a mi smo, kao čitatelji, ostali zapanjeni količinom tajni koja je plutala oko dvoje supružnika koji bi jedno o drugome trebali znati sve. Ili barem gotovo sve.

U 'Strankinji u kući', Shari nam ponovno pruža uvid u jedan brak - naizgled savršen, posve normalan, običan brak dvoje ljudi koji se zbilja, zbilja vole. Sve ide dobro dok, kako to obično biva, tajne ne počnu isplivavati na površinu.

Karen Krupp sasvim je obična kućanica iz predgrađa. Ni po čemu se ne ističe, nikada nije učinila ništa loše, čak ni dobila kaznu za pogrešno parkiranje. A onda jedne večeri izjuri iz kuće, sjedne u auto i, nakon prebrze i neoprezne vožnje, završi u sudaru sa stupom. Nakon što se probudi u bolnici, Karen se ne sjeća ničega što je prethodilo nesreći, a njen suprug Tom i svi koji je poznaju uporno tvrde kako joj ovakvo ponašanje baš nimalo nije nalik.

Da stvar bude bolja, nedaleko od mjesta Karenine nesreće iste večeri dogodi se ubojstvo. Ono naizgled ni na koji način nije povezano s nesrećom - kako bi i moglo biti? - ali policija sumnja da je tajming između ova dva događaja samo čista slučajnost. Nešto se tu krije, ali što? Što se dogodilo Karen Krupp da potakne tako neobično ponašanje i uzrokuje da ona svojom nesmotrenošću skrivi nesreću? Budite sigurni da će se sve to čitanjem, malo po malo, postupno otkriti.

Ovaj roman pun je pitanja. Na početku čitanja, ta se pitanja samo gomilaju i gomilaju i jedva čekate da dođete do dijela u kojem će komadići odgovora konačno početi izlaziti na vidjelo. Karen je, prvenstveno zbog amnezije i činjenice da je sudjelovala u zagonetnoj nesreći, odmah sumnjivac broj jedan za kojeg ste sigurni da nešto skriva. Ali, kako upoznajete ljude oko Karen, malo pomalo shvaćate da nisu ni oni baš otvorene knjige kakvima se vole prikazivati. Puno je tu tajni, i malh i velikih, skriveno ispod površine međuljudskih odnosa ljudi koji su upleteni u ovu priču. Intrigantne su to, neke čak i sočne, tajne koje jedva čekate da vam se otkriju.

Shari je još jednom uspjela u stvaranju intrigantnog i napetog trilera koji se bazira na međuljudskim odnosima i svemu onome što je unutar tih odnosa skriveno. U fokusu su priče, dakako, supružnici Krupp, ali meni je nazanimljiviji bio onaj dodatni sloj priče, kojeg čine odnosi između Kruppovih i njihovih prijatelja i susjeda, Bridget i Boba.

Onaj izraz 'misliš da poznaješ nekog...' u ovom romanu doista dolazi do izražaja. Baš nitko nije posve onakav kakvim se čini, a čak i kada pomislite da ste sve skužili i da je tu priči kraj, Shari vas iznenadi dodatnim twistom na samom kraju romana.

Tematski, ovaj triler možda nije nešto što već niste negdje vidjeli - amnezija i obiteljske tajne česta su pojava u psihološkim trilerima - ali to ne znači da u njemu nećete uživati, baš kao u jednoj dobroj epizodi najdraže vam kriminalističke serije. Uz šalicu kave i neki kolačić pri ruci, možda? Koje god grickalice i napitci vam najbolje odgovarali, kombinirani s ovom knjigom osigurat će da pred vama bude jedno ugodno, zanimljivo popodne. Uživajte!

_______________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Bra5zN