utorak, 31. ožujka 2020.

VRIJEME PREZIRA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2019.
4. dio Sage o Vješcu
[polj. Czas pogardy
Prijevod: Mladen Martić

 
Rat je stigao.

Vode koje je Nilfgaard uzburkao još u prošlom romanu, u ovom su se pretvorile u divlju bujicu. A u središtu te bujice, naravno, nalaze se Geralt i Ciri.

Ne počne to odmah, ne. Na početku imamo malo spletkarenja.

"Dolazi vrijeme prezira, kolego vješče, vrijeme velikog, neizmjernog prezira. Moraš se prilagoditi. To što ti predlažem je jednostavna alternativa. Netko će umrijeti da bi netko mogao poživjeti."

Hoće li doći do rata i kada bi se to moglo dogoditi tema je baš svakog razgovora, vodio se on među ljudima, vilenjacima ili čarobnjacima. A svaka od zainteresiranih strana naumila je pridobiti Vješca na svoju. Čine to prijedlozima, obećanjima, prijetnjama i nasiljem. No, Geralt svakome odgovara isto: on ne zauzima strane. No, koliko će dugo moći tako govoriti i ostati neutralan? Pogotovo kada je ono što svi žele, još više od vješčeve potpore, njegova štićenica Ciri.

Čarobnjaci, čarobnice i izaslanici raznih kraljeva planiraju se sastati kako bi vijećali o tome što im je činiti u vremenima u kojima je izgledno da je rat sve neizbježniji. Geralt, nevoljko pristavši prisustvovati svečanosti uoči Vijeća, i to Yennefer za ljubav, uskoro se nađe u kaosu izazvanom istovremenim izdajama i pobunama koje doslovno pršte sa svih strana. I samo tako, svijet je u ratu.

"'Rat.', rekao je napokon pjesnik. 'Rat, mržnja i prezir. Posvuda. U svim srcima.'"

Naslovni prezir u ovom je romanu gotovo kao neki dodatni lik, i to još lik u nekoj od glavnih uloga. Svatko svakoga promatra s prezirom, prezir je čimbenik koji pokreće svaku akciju, akter svakog događanja. Prezreni preziru one koji su ih prezreli, a ovi potonji preziru sve oko sebe. Doista, naslovna vremena u kojima se odvija radnja ovog romana nikako se drugačije niti ne bi mogla nazvati.

Iako vrvi akcijom i prepun je scena borbi, u kojima Geralt briljira, ovaj put suočen s ljudima, a ne čudovištima, rat kojeg baš svi spominju uvijek ostaje negdje na marginama. Ratom zahvaćene prostore vidimo tek nakon što su bitke u njima minule, ili su iste, pak, vješto izbjegnute prikladnim dogovorima između zaraćenih strana. S tim da su ti dogovori uvijek prikladniji za cara Emhyra, nego za kraljeve s kojima ih sklapa.

A dok Geralt vodi bitku za bitkom i liječi rane tim bitkama izazvane, Ciri je primorana voditi neke svoje bitke, u kojima pomoć može očekivati jedino od sebe same. I u prijašnjim je knjigama Ciri sa svakom napredovala i gradila svoj lik, no u ovoj je to možda najviše izraženo. U ovoj tek knjizi vidimo naznake moći koju Ciri skriva u sebi i svega što bi tek mogla postati.

Ovaj je roman pisan na način da većinu vremena imamo svojevrsnog naratora koji nas vraća u prethodna zbivanja, pričajući nam o njima dio po dio. Tako, primjerice, pratimo razgovor Geralta i Maslačka u sadašnjosti, slušajući ih kako jedan drugome pričaju o zbivanjima koja su se dogodila danima, ili tjednima, ili mjesecima prije. Zanimljiv oblik pripovijedanja, moram reći, iako se ponekad u tim zbivanjima lako i pogubiti.

Ponekad, naime, zbivanja o kojima je riječ uključuju zapanjujuću količinu likova, od kojih su tek neki bitni za njen tijek, ali su ipak svi ti likovi u nekom trenutku spomenuti. Od nabrajanja svih tih kneževa, kraljeva, izaslanika, i svih njihovih međusobnih veza znalo mi se zavrtjeti u glavi, tako da sam par puta morala zastati i zapitati se: "Čekaj, tko?" Ipak, ove su zbrke s likovima kratkotrajne i ne utječu na samu priču, tako da mi nisu previše smetale. Ili jednostavno volim ovaj serijal toliko da ću mu uvijek progledati kroz prste. :)

Puno se toga izdogađa u ovom romanu, akcija, izdaje, prevrati, pokušaji ubojstva, zasjede, noževi u leđa, sve se to reda velikom brzinom. Geralta i Ciri ovdje vidimo i u nekom novom svjetlu, njega kao ranjivog, nju kao opasnu. Radnja se sve više zahuktava, pitam se, što je sljedeće? Ne znam, ali 5. nastavak je već tu. Idem otkriti. 
 
__________________________
 
Kako do knjige: https://bit.ly/2ygiQO6

srijeda, 25. ožujka 2020.

A ONDA JE NESTALA, Lisa Jewell

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
[eng. Then she was gone]
Prijevod: Saša Drach


Petnaestogodišnja Ellie Mack na jedan je sasvim običan dan izašla iz kuće i pošla u knjižnicu. U knjižnicu nikada nije stigla, a negdje između trenutka u kojem je zatvorila ulazna vrata svoje kuće za sobom i trenutka u kojem je trebala ušetati u knjižnicu, Ellie je netragom nestala.

Deset godina kasnije, Elliena majka, Laurel, još uvijek se ne može pomiriti s nestankom svoje kćeri, iako je istraga već godinama praktički mrtva. A onda, odjednom, pojavi se novi dokaz.

Istovremeno, Laurel pokušava nastaviti sa svojim životom. Nije ni svjesna koliko je zapravo zapela u vremenu, koliko joj se život vrti u jednom te istom krugu kojeg je sama oko sebe stvorila nakon Ellienog nestanka, sve dok ne upozna Floyda, šarmantnog muškarca koji joj pokaže da još postoje stvari za koje vrijedi živjeti.

No, tu nije kraj iznenađenjima i neobičnostima koje će Laurelin život prodrmati.

Naime, Floydova kći Poppy izgleda potpuno isto kao Ellie. Gotovo joj je identična. Ne samo izgledom, već i ponašanjem. Slučajnost? Ili se tu krije nešto mnogo zamršenije, mračnije i zapetljanije?

Lisa Jewell majstorica je u stvaranju kompleksnih priča, razoružavajućih, ozbiljnih i vrlo dirljivih. U ovu je, pak, umiješala i neke malo mračnije sastojke.

Knjiga je podijeljena u pet dijelova, a sa svakim dijelom otkrivaju se ne samo novi detalji same priče, već i nove razine povezanosti pojedinačnih priča svakog od likova, kao i njih samih. Neke od tih veza prirodno se nastavljaju jedna na drugu, dok su neke posve 'mindblowing'. Nisu me svi dijelovi ovog romana držali jednako zainteresiranom za čitanje, početak je bio veoma obećavajuć, nastavak se zatim jako usporio, pomalo me uspavljujući; ponegdje sam gubila interes, ponegdje bi mi zanimanje skočilo do plafona, kako bi već Lisa u priču dodavala nove sastojke i preokrete. No, što se kraj priče sve više bližio, priča je postajala sve zamršenija i sve napetija, do razine u kojoj ju jednostavno ne možeš ispustiti iz ruku. (Čak ni kad je već 1 ujutro i za 5 sati moraš na posao.)

Čitanje ovog romana nalik je konzumaciji torte od pet slojeva. Sa svakim novim slojem u koji zagrizeš, spoznaješ da unutra postoji neki novi okus. Na prvi pogled, uvjerena si da jedeš tortu od čokolade, ali onda otkriješ novi sloj i shvatiš da je to možda ipak limun. Ili kokos? Vanilija? Šumsko voće!? Kažem vam, 'mindblowing'.

Lisa Jewell ovdje vješto istražuje obiteljske odnose, neriješene tajne iz prošlosti, romantične odnose, probleme s povjerenjem, načine na koje se likovi nose s tugom i gubitkom i vlastitim tajnama. Ona također zaranja i u mračnu psihu nekih likova, pokušavajući nam predočiti što ih je natjeralo na određene postupke. Taj mračni dio priče nevjerojatno je jeziv, ali i stvaran, što ga čini još jezivijim.

Nakon čitanja mogli biste se zapitati znate li doista kakvi sve ljudi žive u vašoj blizini, jesu li ljudi kojima ste u određenom trenutku poklonili povjerenje bili toga povjerenja vrijedni, i što sve postoji oko vas, kakve sve mračne tajne lelujaju u vašoj okolini, među ljudima koje mislite da poznajete. Nisu to najugodnije misli, dakako, ali možda nam pomognu da svijet oko sebe malo pronicljivije promatramo.

Lisa Jewell piše sjajne romane, ako ste imali priliku kojeg od njih pročitati, tada to znate i sami. Ni ovaj nije razočarao. Imala sam možda malo natezanja s njim u početku, ali, u cjelini, rekla bih da je vrlo dobar. Lisini, naposlijetku, uvijek i jesu.

___________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3auLVDC

IZBLIZA, Cara Hunter

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
1. slučaj detektiva Adama Fawleya
[eng. Close to home]
Prijevod: Maja Opačić


"Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva - otmice djeteta - u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposrednoga okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još. Ali zna.
 

Zna."

Prvi slučaj detektiva Adama Fawleya, iz pera Care Hunter, donosi nam napetu policijsku proceduralnu dramu koja se vrti oko nestanka osmogodišnje Daisy Mason.

Daisyna obitelj priredila je vrtnu zabavu u svome domu, na koju su bili pozvani gotovo svi njihovi prijatelji i susjedi iz ulice. Svi su se sjajno zabavili, a baš nitko nije primijetio da je, u nekom trenutku, Daisy nestala.

Nitko nije primijetio ništa neobično, niti ikoga nepoznatog tko se možda uspio ugurati na zabavu. Ali nitko nije primijetio ni što se dogodilo s Daisy.

Kako je moguće da osmogodišnja djevojčica samo tako nestane, pred očima gomile odraslih? Je li sama pobjegla od kuće ili ju je tko oteo? Detektiv Fawley mora pronaći odgovore na ta pitanja što prije, jer u slučajevima poput ovoga, svaka je minuta ključna.

Otmica djeteta motiv je koji se provlači kroz mnogo kriminalističkih romana. Pomislili biste da su stoga svi ti romani nekako 'na istu foru'. Ali nisu! Mnogo ih je koji su ovoj temi pristupili s novim i originalnim pristupom, čega kao rezultat imamo napet, zanimljiv, uzbudljiv - i vrlo poučan roman.

I ovaj je roman baš takav.

Slučaj pratimo preko detektiva Fawleya i njegovih kolega, koji nam ga prenose detaljno, u skladu s pravim policijskim procedurama, uključujući i obraćanja medijima i javnosti, praćenja dojava s društvenim mreža... uključujući općenito sve korake koji uobičajeno slijede u istragama ovog tipa. Čitati o istrazi na ovaj način bilo je neobično zanimljivo, osjećala sam se kao da pratim stvarni slučaj, revno prateći kanale vijesti i društvene mreže, ne bih li doznala što će se iduće dogoditi.

Detektiv Fawley na početku romana otvoreno govori o tome kako je, u slučajevima nestanka djece, krivac (ili sukrivac) obično netko od djetetove obitelji ili užih poznanika. A obitelj Daisy Mason posebno je, hm, zanimljiva. Iako se svim silama trude prema van ostaviti dojam sretne obitelji, Masonovi su sve samo ne savršeni. Kako ih upoznajemo, jednog po jednog, vidimo sve više napuklina u fasadama koje su brižljivo složili, nadajući se da drugi kroz te fasade neće uspjeti prozrijeti. Strašno je, zapravo, koliko neke obitelji mogu biti, ne samo disfunkcionalne, već čak i posve gnjusne. Slika sretne i vesele Daisy, što bliže upoznajemo njenu obitelj, sve više blijedi.

Jako, jako napet roman. Relativno kratka poglavlja, ispresijecana objavama iz medija i komentarima s društvenih mreža, uvelike pridonose toj napetosti, ali i čine čitanje ovog romana bržim. Likovi Daisyne obitelji nevjerojatno su antipatični, ali im protutežu daju veoma požrtvovni i spretni likovi policijskih službenika, koji daju sve od sebe - a nerijetko i više od toga - da pronađu Daisy. Adam Fawley - glavni detektiv - uz borbu za Daisy bori se i sa demonima prošlosti i nestankom vlastitog djeteta.

Daisyna priča završava (sretno ili nesretno, to vam ipak ne mogu reći, da vam ne pokvarim čitanje) s ovim romanom, ali priča detektiva Fawleya ide dalje. Čitat ćemo o njemu još, u romanima koji slijede. Ako će biti poput ovoga, beskrajno im se veselim! 

__________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3aeI2mi

nedjelja, 15. ožujka 2020.

PARIŽANKE, Marius Gabriel

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. The Parisians
Prijevod: Sanja Ščibajlo

 
Drugi svjetski rat izvor je inspiracije za mnoga književna djela. Kako i ne bi bio, uzimajući u obzir da se radi o jednom od najstrašnijih razdoblja novije svjetske povijesti. A čak i uz sva ta književna djela (a i ona filmska, pa i djela drugih umjetnosti) još uvijek o ovom mračnom razdoblju ne znamo sve. Još uvijek otkrivamo nove poglede i dobivamo nove uvide u strahote koje su 40-ih godina 20. stoljeća harale i Europom i svijetom.

Marius Gabriel svojim nam je 'Parižankama' dao još jedan pogled na događaje iz 2. svjetskog rata, a taj pogled počiva na okupiranom Parizu i možda najslavnijem hotelu na svijetu - pariškom Ritzu.

Na samom začetku rata, neposredno prije okupacije, Olivia Olsen mlada je slikarica koja prodajom svojih slika pokušava zaraditi za život - i u tome jedva uspijeva. Amerikanka, porijeklom Šveđanka, Olivia se zaljubljuje u mladog anarhista Fabricea, čija majka joj pronalazi posao sobarice u slavnom pariškom hotelu Ritz. Miris rata osjeća se u zraku, ali bogati stanari Ritza za rat mare malo ili nimalo. Kada Nijemci stignu, oni će se jednostavno prilagoditi. Novac, na kraju krajeva, uvijek otvara sva vrata.

Nijemci konačno stižu 1940., pustošeći grad i tjerajući njegove stanovnike u glad i siromaštvo. Njemački časnici nastanjuju se upravo u Ritzu, u kojem se život nastavlja po starom. Dok vani ljudi gladuju, u Ritzu se bogati Parižani zabavljaju s Nijemcima na raskošnim gozbama.

Zbog svog švedskog podrijetla, koji Nijemci smatraju 'pravim arijevskim', Olivia ubrzo postaje ljubimica Reichsmarschalla Goeringa, a svoj položaj odluči iskoristiti kako bi pomogla francuskom Pokretu otpora. No, put je to kojim bi lako, ako samo jednom krivo kroči, mogla zakoračiti u pogibelj.

Istovremeno s Olivijinom, u ovoj knjizi pratimo priče još dviju Parižanki: slavne dizajnerice Coco Chanel i jedne od najpoznatijih francuskih glumica - Arletty. Obje ove žene upustit će se u zabranjene veze s Nijemcima: jedna romantične naravi, druga materijalne. A objema će te njihove veze donijeti puno više od onoga što su u njima tražile - i to ne u dobrom smislu.

Marius Gabriel u ovoj je knjizi fantastično precrtao život jednog povijesnog razdoblja, u svoju priču sjajno uklopivši stvarne likove iz toga razdoblja. Naravno, ovdje se radi o povijesnoj fikciji, ali ta je fikcija vješto utemeljena na stvarnim povijesnim događajima i ljudima, koje, čitajući, pratimo kao da su stvarno pred nama, živi i autentični koliko su uopće to mogli biti.

Baš svi su likovi u ovoj knjizi, osim Olivie i još nekolicine sporednih likova, stvarne povijesne ličnosti ili, poput Heike Schwab, likovi utemeljeni na stvarnim povijesnim ličnostima. O mnogima od njih, prvenstveno Arletty i Coco Chanel, ovdje ćemo saznati i nešto što možda još nismo znali, a autor se pobrinuo i da nam, u bilješci na kraju romana, za svakog lika utemeljenog na stvarnoj osobi kaže i što se s njim dogodilo poslije.

Neopisivo mi je zanimljivo bilo čitati o ratu na način na koji su na njega gledali pariški bogataši nastanjeni u Ritzu. Za tu povlaštenu skupinu ljudi, rat je bio tek kulisa, još jedna vrsta razonode kojoj su bili u prilici, iz svojih raskošnih apartmana, svjedočiti. Čitajući o Oliviji, čija se priča dodiruje s pričama ostalih gostiju Ritza, svjedočimo o sudaru dvaju svjetova, dva Pariza, dvije Francuske: one siromašne, gladne i potlačene, i one povlaštene, bogate i samoljubive. Dok ljudi na ulicama Pariza gladuju, gosti hotela Ritz uživaju u delikatesama na raskošnim gozbama koje svakodnevno priređuju za sebe i sebi slične. Strašno je vidjeti koliko su u tome neosjetljivi, koliko im malo znači i njihova zemlja i njihov narod i koliko se malo obaziru na patnje kojima svjedoče svaki put kada bace pogled kroz prozor.

'Parižanke' su fantastična knjiga. Zabavna i šarmantna, ali i poučna i ozbiljna. Dok nam na primjeru jednih Parižanki autor prikazuje zašto su one i ljudi oko njih smatrale da 'Nijemci i nisu tako loši', na primjeru drugih prikazuje nam i svu surovost nacista, horore kroz koje su prolazili ljudi ispitivani u zatvorima Gestapa, beznađe i očaj onih koji nisu imali sreće roditi se kao pripadnici pariške buržoazije i plemstva. A pored svega toga, ova knjiga sjajno opisuje i to da, koju god stranu odabrao, u nekom ćeš se trenutku neizbježno naći na onoj krivoj. Svaka od tri žene u ovoj knjizi to je na svojoj koži iskusila. I svaka se sa svojim iskustvom drugačije morala nositi. Kao žena, kao kolaboracionistica, kao špijunka, kao Parižanka. 
 
___________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/38SWH5c

ponedjeljak, 9. ožujka 2020.

KULA TMINE: REVOLVERAŠ, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2017.
1. knjiga serijala Kula tmine
[eng. The Dark Tower: The Gunslinger
 

Mislim da ne postoji knjiga koja me tako potpuno zaintrigirala i uvukla u sebe, a istovremeno i tako potpuno isfrustrirala dok sam je čitala, kao što je to 'Revolveraš'.

Početak Kingovog epskog serijala 'Kula tmine' nije kao niti jedna njegova knjiga koju ste možda pročitali. 'Kralj horora' i u drugim je svojim djelima znao zaći na područje fantastike, mistike i raznih drugih žanrova, ali svijet koji je stvorio u ovom serijalu nije nalik ni na što što je prije ili poslije njega napisao. Originalan i intrigantan svijet u koji ulazimo 'Revolverašem' nešto je posve posebno, ne samo kod Kinga, već i u žanru fantastike općenito.

Priča prati Rolanda, posljednjeg Revolveraša, u njegovoj potjeri za misterioznim Čovjekom u crnom i putu prema tajanstvenoj Kuli Tmine. Kroz zaboravljeni gradić pun što čudnih, što očajnih ljudi, preko surove pustinje, planinskog lanca i mračnih tunela, Roland se malo-pomalo približava svojem plijenu. Usput on susreće razne misteriozne likove, pronalazi suputnika u obliku jednog dječaka, bori se protiv sablasti, prisjeća prošlosti i svladava jednu prepreku za drugom, ustrajan da dođe do cilja. Što se na tom cilju nalazi - kraj ili tek početak Rolandovog puta, a možda i njegova sudbina ili nešto posve drugo - Roland ni sam ne zna, ali će saznati kad onamo stigne.

Rolandova priča (odnosno početak Rolandove priče) fantastična je avantura koja postavlja puno više pitanja no što daje odgovora. To je taj frustrirajući faktor koji se pronosi kroz čitav roman: gomila upitnika koji vam, jedan za drugim, iskaču u glavi dok čitate, za koje se nadate da ćete negdje na idućim stranicama pronaći odgovor, ali ono što pronalazite samo je još više pitanja. Nedovoljno je informacija i o Rolandu i o čitavom svijetu u kojem se on nalazi da bismo ga uopće mogli pojmiti; saznajemo tek dijeliće čitave priče ispričane kroz Rolandove izlete u prošlost i povremene asocijacije na ljude i događaje o kojima još ne znamo ništa - ali i više smo no željni nešto otkriti.

Fascinantna je stvar ta da, unatoč svim tim pitanjima koja se roje bez kraja i konca, ova priča izaziva ovisnost. Ona sadrži 'ono nešto' što pronalazimo samo u onim najboljim serijalima, onima koje luđački pratimo i za koje postajemo emotivno vezani u tolikoj mjeri da svaku kritiku serijala koju nam uputi netko od prijatelja ili poznanika shvatimo kao smrtnu uvredu. (Znate o kakvim serijalima pričam, zar ne? Znam da znate. ;))

Svijet koji ovdje upoznajemo nije nalik na ni jedan drugi kojim smo u svijetu knjiga kročili. On je poput Zemlje čudesa - kada bi se ta Zemlja nalazila negdje na Divljem zapadu. King je ideju za ovaj serijal dobio još kao devetnaestogodišnjak, inspiriran Tolkienom, ali je čekao na pravo vrijeme da ga napiše. To je vrijeme došlo nakon što je pogledao seriju špageti vesterna Sergija Leonea, a utjecaj i Leonea i Tolkiena u serijalu je jasno vidljiv. Svoju je inspiraciju King pretočio u nešto što bismo najbolje mogli opisati kao post-apokaliptični fantastični vestern; Međuzemlje ispunjeno nekim drugačijim čarobnjacima i junacima.

Stil pisanja je fantastičan, čak rekla bih na tragu najboljih, poput Zelaznya ili Gaimana, što svakako doprinosi užitku čitanja. Vodeći nas svojim maštovito osmišljenim i često čudnovatim krajolikom, King je putem porazbacao mnogo pomalo neobično odabranih tragova modernog svijeta - poput pjesme Beatlesa 'Hey Jude' ili 'The rain in Spain' iz filma 'My fair lady'. Nekako je zabavno zamišljati svijet u kojem ljudi nikad nisu čuli za automobile ili vlakove ili struju ili vodovod, ali pjevaju popularne hitove iz 60-ih.

Ovaj je roman zapravo tek uvod, tek prolog, u sam serijal. I sam King u uvodu ovom romanu kaže da s njim treba biti strpljiv, jer stvari će postati jasnije u idućim knjigama. Čitajući druge komentare na ovaj roman, vidjela sam da većina ljudi upravo to govori: da su isprva bili zbunjeni 'Revolverašem', ali da su ga tek nakon čitanja ostatka serijala počeli iznimno cijeniti (i vraćati mu se, s vremena na vrijeme). Ovo je jedan od onih serijala koje treba pročitati čitave, serijal s kojim treba biti strpljiv i od kojeg ne smijemo odustati. Možda je prva knjiga malo zbunjujuća, možda postavlja previše pitanja, ali ako od nje prerano odustanemo, propuštamo priliku upoznati čitav književni dragulj koji se skriva u ostatku serijala, a koji ne bi bio potpun bez njegovog prvog dijela. Ja ga svakako planiram otkriti. :)
 
________________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2VYOGsM

nedjelja, 1. ožujka 2020.

PLETENICA, Laetitia Colombani

Izdavač: Znanje, 2019.
[franc. La Tresse]
Prijevod: Maja Ručević

 
Smita, Giulia, Sarah.

Tri žene koje žive u različitim dijelovima svijeta, živeći različite živote i radeći različite stvari, u ovoj su priči povezane na način koji ni njima samima nije poznat (i nikada im ni neće biti), a koji njihove sudbine povezuje čvršće od najčvršće spletene pletenice.

Smita je pripadnica najniže indijske kaste, koja sanja o tome da se njena kći školuje i izbavi iz siromaštva i teškog rada u kojem Smita provodi svoje dane. No, upisati kćer u školu nije dovoljno - Smitina će kći, kao pripadnica najniže kaste, a k tome i žena, uvijek biti obilježena, uvijek na rubu propasti. Da bi joj omogućila bolji život, Smita će morati smoći nevjerojatnu hrabrost, krenuti na neizvjestan put i tog se puta držati, bez obzira na sve prepreke koje joj na tom putu dođu u susret.

Giulia je djevojka koja radi u radionici u kojoj se obrađuje kosa. Ovaj je zanat dio duge tradicije na Siciliji, zanat koji se u Giulijinoj obitelji prenosi kroz generacije. No, kada Giulijin otac doživi nesreću, Giulia se mora suočiti s otkrićem da je očeva radionica na rubu propasti, i mora uvjeriti svoju duboko tradicionalnu obitelj da je jedini spas za radionicu napuštanje te tradicije i odlazak u novom smjeru.

Sarah je uspješna odvjetnica, partnerica u jednoj renomiranoj kanadskoj tvrtki. Da bi se uspela na poziciju na kojoj danas jest, Sarah je morala žrtvovati mnogo toga. A kao majci troje djece, te su žrtve nerijetko bile na štetu njenog osobnog vremena i zdravlja. Da bi postigla sve što je morala postići, Sarah je često zanemarivala samu sebe. No, u trenutku u kojem su sve njene žrtve konačno polučile uspjeh, Sarah se mora suočiti s bolešću koja joj prijeti oduzeti sve što je dosada postigla.

Pletenica koju je isplela Laetitia Colombani pletenica je koja se sastoji od triju priča triju snažnih ženskih likova. Svaka od žena u ovoj knjizi dolazi do prekretnice u svom životu, svaka se mora suočiti s nečim što od nje iziskuje ogromnu količinu hrabrosti, volje i odlučnosti, i svaka mora poći naprijed, u nepoznato, kako bi ponovno stala na noge.

Pletući pletenicu od ovih triju priča, Colombani nam na primjeru svake od triju žena prikazuje društvene probleme s kojima se ove žene moraju nositi ili se s njima suočiti. Na primjeru Smite vidimo koliko na nečiji život utječe nejednakost u društvu i društvena nepravda, na koju Smita uopće nema utjecaja, jer svoj nepovoljan položaj stječe već samim rođenjem. Giulia se hrabro bori s nevoljkošću ljudi da krenu u promjene, čineći ono što je potrebno da spasi očev posao, kao i posao ljudi koji o njegovoj radionici ovise, nailazeći na neodobravanje i sumnju na svakom koraku. Sarah je, pak, primjer žene koja neprestano samu sebe stavlja na drugo mjesto, kako bi bila uspješna majka i uspješna odvjetnica. I upravo zato Sarah ne uoči na vrijeme bolest koja joj se prikrada, jer uvijek postoji 'kasnije ću', 'sutra ću', 'vjerojatno nije ništa'.

Kada ih pogodi teška sudbina, sudbina pred kojom bi mnogi drugi poklekli i odustali, ove tri žene odlučuju sa svojom se sudbinom uhvatiti u koštac - i promijeniti smjer u kojem ona ide. Hrabrost ovih žena pred nedaćama koje su ih snašle je čudesna, ona zadivljuje i inspirira.

Sve tri žene u ovoj knjizi zapanjile su me svojim pričama, i svaka od njih na poseban mi je način bila draga. Kada bih ipak morala izdvojiti jednu od njih, izdvojila bih Giuliju. Ne zato što je najhrabrija niti ikako posebnija od drugih, već zbog Giulijine druge strasti: čitanja.

"Zbog toga zaboravlja čak i jesti. Nerijetko se sa stanke za ručak vraća gladna. To je jednostavno tako: Giulia guta knjige kao što drugi gutaju cannole."

Pletenica je u svojoj biti jednostavna frizura. Tri pramena kose uvijaš jedan oko drugog, tvoreći uzorak kakav želiš. Mnogo je načina na koji možeš isplesti pletenicu, mnogo je i toga što s njom potom možeš napraviti. Od jednostavna tri pramena mogu nastati najsloženije i najnevjerojatnije frizure. Isto je i s pričama. Ispričaš li ih na pravi način, mogu te zadiviti, oduševiti, inspirirati, obilježiti za čitav život.

Kako tri pramena sastavljena od riječi isplesti u nevjerojatnu, čudesnu priču? Laetitia Colombani zna kako. Pročitajte 'Pletenicu'. Definitivno pročitajte.

__________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2VBNWto

ASTROFIZIKA ZA LJUDE U ŽURBI, Neil deGrasse Tyson

Izdavač: Znanje, 2019.
[eng. Astrophysics for people in a hurry]
Prijevod: Ruđer Jeny 


"Svatko je od nas u nekom trenutku pogledao u noćno nebo posuto zvijezdama i pomislio: Što sve to znači? Kako to funkcionira? I koje je moje mjesto u svemiru?"

Pitanja tko smo, odakle dolazimo i koji je smisao našeg postojanja pitanja su koja si ljudi postavljaju valjda od trenutka u kojem su uopće počeli spoznavati svijet oko sebe. A odgovori na ta pitanja (iako možda ne baš svi i možda ne baš potpuno onako kako bismo mi to htjeli) leže u astrofizici.

Jedan od najpoznatijih astrofizičara na svijetu i svakako jedan od ljudi koji ulaže najviše truda u popularizaciju ove znanosti - Neil deGrasse Tyson - u ovoj je knjižici pokušao odgovoriti na neka od temeljnih pitanja o svemiru, njegovom nastanku i našoj ulozi u svemu tome. Kroz 12 kratkih poglavlja, NDT nam je ovdje dao znanstveno utemeljen sažetak temeljnih znanja o 12 različitih tema koje se tiču suvremenog poznavanja svemira.

Trebate li poznavati osnove astrofizike, ili fizike općenito, da biste razumjeli ovu knjigu? Pa, rekla bih da ne morate, ali ako vam fizika, kemija i općenito svemir nisu baš najdraže teme na svijetu, onda teško da će vam se ova knjiga svidjeti.

Ako ste pak očarani svemirom i želite saznati što je moguće više o njemu, na pravom ste mjestu. Ova knjiga je sjajno pomagalo za bolje razumijevanje svemira, napisana specifično za 'ljude u žurbi' - ljude koji nemaju vremena čitati enciklopedije i udžbenike iz astrofizike - ali ipak knjiga u kojoj ćete saznati sve osnovne spoznaje o svim glavnim otkrićima i idejama vezanima uz svemir i procese koji se u njemu odvijaju svake sekunde.

NDT nas vodi na putovanje do samog ruba poznatog nam i vidljivog svemira, upoznajući nas s crnim rupama, galaktičkim jatima, pulsarima, egzoplanetima, tamnom tvari, tamnom energijom, i još mnogo, mnogo toga. Ako ste pratili dokumentarnu seriju 'Cosmos', koju je NDT vodio, a posebno ako ste u njoj guštali, čitanje ove knjige bit će vam jednako ugodno iskustvo. A u skladu s NDT-ovim zabavnim karakterom, i ovdje ćete pronaći nekoliko genijalnih šala i zabavnih dosjetki, koje će vas sigurno nasmijati. Tko kaže da astrofizika ne može biti zabavna?

Ova se knjiga, odmah nakon izlaska, smjestila na vrh liste bestselera New York Timesa, a godinu poslije ostala je među prvih pet na toj listi. Osobno, mislim da je sjajno što je jednoj znanstvenoj knjizi to uspjelo! Čini se da NDT itekako uspijeva u svojoj misiji popularizacije znanosti.

Ja sam uživala čitajući je, a ako ste ljubitelj svemirske tematike, vjerujem da ćete uživati i vi. Putovanje svemirom uvijek je izuzetno iskustvo, a u društvu NDT-a to je putovanje ne samo izuzetno, već i izuzetno zabavno! Ne pada mi na pamet nitko drugi tko bolje može ljude uvjeriti i pokazati im da znanost nije nešto dosadno i suhoparno, već nešto što nam je blisko, svakodnevno i - na trenutke - očaravajuće.

"Tako završava naše svemirsko putovanje po periodnom sustavu elemenata, sve do ruba Sunčevog sustava i dalje od njega. Zbog razloga koje još nisam uspio shvatiti mnogi ne vole kemijske spojeve, što možda objašnjava stalne napore da se izbace iz hrane. Možda njihova kilometarska kemijska imena zvuče opasno. Ali u tom bismo slučaju trebali okriviti kemičare, a ne kemijske spojeve. Osobno, nemam ništa protiv njih, ni ovdje niti bilo gdje u svemiru. Moje omiljene zvijezde, baš kao i moji najbolji prijatelji, svi su građeni od njih."
_________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2x0PEu0

TRAGOVI RATA, Gareth L. Powell

Izdavač: Hangar 7, 2019.
1. dio trilogije Tinjajući rat
[eng. Embers of war]
Prijevod: Igor Rendić


"Space. The final frontier."

Ne, ovo nisu putovanja svemirskog broda Enterprise, već teške krstarice klase 'Grabežljivac' Kuje Nevaljalke. No misije Nevaljalke i Enterprisea u nekim su elementima slične: dok Enterprise hrabro ide 'where no man has gone before', Kuja Nevaljalka hrabro ide onamo kamo nitko drugi ne želi ići - u misije spašavanja preživjelih nakon nesreća ili teških bitaka.

U svojim borbenim danima, Kuja Nevaljalka svjedočila je krvavom okončanju jednog krvavog rata, koji je završen genocidom. Pokušavajući se iskupiti, Nevaljalka stupa u službu Spasilačke kuće - organizacije koja spašava brodove i njihove posade kada i jedni i drugi upadnu u (često kobnu) nevolju.

Nevaljalka je svjesni brod - njenu matricu ne čini samo tehnologija, već i dijelovi organskog živčanog sustava. Ne možemo reći da baš osjeća kao ljudi, ali njeni je sastavni dijelovi čine jedinstvenom cjelinom koja nadmašuje sve ljudske i vanzemaljske likove u ovoj priči. Nevaljalka je sjajan lik, a i ime joj sjajno pristaje: zabavna je i spremna na pokoju nepodoštinu, kad zatreba. :)

U vremenu nakon rata, Nevaljalka i njena posada, na čelu s kapetanicom Sal Konstanz, hrabro kroče iz jedne spasilačke misije u drugu. A onda dobiju zadatak priteći u pomoć brodu koji je upao u nevolju u sustavu nad kojim se mnoge strane koškaju za prevlast. Istovremeno, zadatak da stigne do istog broda dobiva i Ashton Childe, špijun na obližnjem planetu, kojem je prioritet pronaći zagonetnu pjesnikinju Onu Sudak, koja se navodno nalazi na brodu. Nevaljalkina posada igrom se slučaja tako poveća za par članova, a svi oni zajedno uletjet će u nešto što je mnogo više od (jednostavne) misije spašavanja.

Rat je tek završio. Sprema li se upravo započeti novi?

Gareth L. Powell napisao je živopisnu svemirsku operu, ispunjenu svime onime što jednu svemirsku operu čini onime što ona jest: međuzvjezdanim putovanjima, avanturama, kao i neizbježnim dozama melodrame; ali je naglasak priče stavio na malo dublja promišljanja o posljedicama rata i mogućnostima za iskupljenje. Iako je onaj rat s početka priče doista završio - na koliko god krvav i brutalan način to bilo - čitajući, nisam imala dojam da je to doista tako. Rat je cijelo vrijeme tu, u sjećanjima, u posljedicama, u nespokoju koji čitavo vrijeme vlada, što stvara dojam da rat nije zapravo završio, već mu se samo smanjio intenzitet. Više ne gori, nego tek tinja. (Hence the trilogy title, hmm?)

Osim Kuje Nevaljalke, ovdje ćete upoznati nekoliko doista zanimljivih likova, od kojih svaki za sobom vuče neka svoja žaljenja i želje za iskupljenjem. Neki od njih nisu baš posve iskoristili svoj karakterni potencijal, ali pretpostavljam da će za to biti vremena u nastavku trilogije. Nevaljalka mi je svakako najdraži lik u ovoj priči, nisam očekivala da mi se lik jednog bivšeg borbenog broda može toliko svidjeti.

Sama priča je brza, vrvi akcijom, zabavna je i okuplja skupinu likova koji se međusobno drže poprilično rezervirano, a opet čine jednu dobro funkcionirajuću ekipu. Kod romana ovog žanra nije puno potrebno da me doista oduševe, uvijek ih s guštom gutam. Tako sam i ovog. :D Bit će zanimljivo vidjeti kako će se priča dalje razvijati. Svakako ću ju nastaviti čitati!

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2wenxqN