KNJIGA UTJEHE, Matt Haig

Vorto Palabra, 2022.

[eng. The comfort book] 

Prijevod: Lidija i Božica Lebinec    

Matt Haig omiljen je autor, za čija djela će vam reći da su od one vrste koja pogađa neku duboko skrivenu emotivnu žicu, koja će u vama pokrenuti neponovljivu melodiju. Dugo se boreći s mentalnim bolestima te preživjevši potpuni slom živaca, Haig je u teškim vremenima prikupljao zrnca motivacije, utjehe i drugih 'pojaseva za spašavanje', koji bi mu u tim trenucima pomogli, zapisujući ih kako bi ih se u najtežim trenucima mogao prisjetiti. Rezultat je ova knjiga - skup zapisa, popisa, citata, zrnaca mudrosti ili jednostavno razmišljanja, cilj kojih je pružiti utjehu onda kada je najpotrebnija. Hence the title.

Moje je iskustvo s Haigom prije ove knjige dosta oskudno, pročitala sam tek jedan njegov roman za djecu - Dječak zvan Božić, koji mi je bio simpa, i jedan davni YA vampirski roman - Radleyevi, koji mi nisu bili bogznašto, tako da ne mogu ni potvrditi niti opovrgnuti Haigovu sposobnost sviranja emotivnim žicama čitatelja. No, planiram svakako pročitati još toga, pa ću otkriti je li to doista tako. Ako je suditi prema ovoj knjizi, mogu reći da vidim zašto je mnogim čitateljima omiljen i da tu doista ima nečega što ga čini posebnim.

Knjiga utjehe zanimljiv je skup svega pomalo - od dijeljenja recepata za comfort food poput maslaca od kikirikija na tostu, inspirativnih citata i popisa pjesama i filmova, do kratkih crtica iz vlastitog života, priča o poznatim i nepoznatim ljudima (poput Marka Aurelija i Nellie Bly) i njihovim poznatim i nepoznatim pothvatima (poput pokušaja plovidbe Stevena Callahana koji je završio njegovim plutanjem na moru od 76 dana) te iznošenja raznih zanimljivosti, poput one o načinu plivanja zlatne kozje ribe ili teorije negativne sposobnosti.

Ovo nije knjiga koja se čita, ovo je knjiga koju nasumce otvaraš i tražiš ono što ti je potrebno: zagrljaj, inspiraciju, podsjetnik da to kroz što trenutno prolaziš nije trajno i da će ipak, s vremenom, proći. Kao i svi, većina nas ponekad zapne u boli i očaju. Matt Haig i sam to vrlo dobro zna, stoga nam ovom knjigom pruža ruku koja nas može povući na sigurno - ili u tome barem malo pomoći.

"Nikad ne smiješ čekati i trpjeti bol. (...) Moraš se za to odmah pobrinuti. Neće otići ako se budeš pravio da nije ondje."

U spremljenih stvarima na mom Instagramu nalazi se sve i svašta, ali uglavnom tamo trpam stvari koje me iz nekog razloga na nešto podsjete, za nešto inspiriraju ili mi samo dođu u onom trenutku u kojem na njih iz nekog razloga emotivno reagiram. Takav mi je otprilike bio osjećaj čitanja ove knjige - kao da skupljam zanimljive komadiće utješnih tekstova, koji bi mi možda mogli nekad zatrebati.

Ono što James Norbury postiže ilustracijama na svom Instagramu i u svojim knjigama, to Matt Haig postiže svojim tekstovima u ovoj knjizi. U tom je smislu ona doista knjiga utjehe - koja nam govori da sve ono što tražimo možemo naći unutar sebe, jer smo takvi kakvi jesmo i više nego dovoljni.

"Problem sa savršenim apstraktnim idealima leži u tome da ono čemu težimo nikad ne možemo dostići. To su nedodirljive duge. Mnogo bolje je, mislim, pronaći utjehu u svijetu kao takvom. (...) Iskoristite ono što imate. Budite u svijetu. Budite asimetrični kvadrat. Budite iskrivljeno drvo. Budite stvarne osobe."

________________________________________

Kako do knjige: https://vortopalabra.hr/proizvod/knjiga-utjehe/ 

KRVNI IZDAJNIK, Lynette Noni

Znanje, 2023.

3. knjiga trilogije Zatvorska vidarica

[eng. The blood traitor]  

Prijevod: Ana Briški Đurđevac  

Finale uzbudljive trilogije o zatvorskoj vidarici, za koju se ispostavi da je puno više od onoga za što se u početku predstavljala, održalo je sva moja očekivanja od ovog serijala i potvrdilo mi pretpostavku da bi mi ovo mogao biti jedan od najdražih fantasy serijala uopće.

Nakon desetljeća provedenog u zloglasnom zatvoru smrti i opasnog bijega, nakon čega je uslijedilo razdoblje jednako opasnih intriga na dvoru vladajuće obitelji, dok su istodobno sve više ključala previranja i planiranje osvete pobunjenika, što je kulminiralo izdajom i posvemašnjim prevratom te nasilnim preotimanjem prijestolja, Kiva Meridan - odnosno Corentine - vraća se ponovno na početak.

Zalindov - zatvor koji je jedva preživjela - ponovno postaje Kivin dom, a možda i posljednja postaja, jer ju ovog puta ondje ne čeka relativno sigurno mjesto zatvorske vidarice, već tuneli i bezdan - mjesta na kojima se (brzo i teško) umire. Povrijedivši sve do kojih joj je ikada bilo stalo te okrutno izdana od vlastite obitelji, Kiva se miri sa sudbinom, prihvaćajući ju kao kaznu za sve što je učinila. Ipak, Kiva se neće tako lako predati - ne ako Cresta, dotadašnja joj neprijateljica, ima o tome išta za reći.

Sumoran početak vrlo brzo prekidaju iznenadni obrati, u kojima se Kiva ponovo nađe na poziciji ključne figure za daljnje događaje. No, umjesto obične figure koju su drugi ranije micali po ploči, Kiva sada shvaća da u njoj leži moć - i doslovna i figurativna - koja bi mogla sve promijeniti, i dati joj šansu da sve ispravi.

Kao i u dosadašnja dva nastavka, Kivu i ovdje čekaju i vanjske i unutarnje borbe, odluke o tome tko joj je prava obitelj - ona s kojom je krvno vezana ili ona koju je putem pronašla - i što je sve spremna učiniti da tu obitelj zaštiti. Ništa od toga neće joj biti nimalo lako, jer kraljevstvo je na rubu rata, oni kojima pokušava pomoći ne žele ju ni pogledati zbog onog što je učinila, a jedini način da uspije je da konačno otključa tajne svoje magije, koja i sama ima opasnu (i zlokobnu) stranu.

"Morale su birati, znaš. (...) ...aktivno su morale odlučiti da će svoju magiju upotrijebiti za zlo. (...) No to nije nešto što se njima dogodilo. One su tako odlučile. (...) Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe - ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti."

Ono što Kiva misli da zna o svojoj obitelji, prošlosti i porijeklu, još se jednom (ili čak nekoliko puta) posve mijenja i dobiva novu dimenziju. Ništa nije onako kako se čini jer uvijek postoji još jedan komadić priče koji nije do kraja otkriven, a koji mijenja perspektivu događaja čiji je dio. Tko su prijatelji, a tko neprijatelji, tko saveznici, a tko izdajice, teško je sa stopostotnom sigurnošću znati, a čak i kada mislite da ste posve sigurni, opet vas netko ili nešto iznenadi. Magija je u ovoj priči jednako nestalna, prednost ili prepreka, mogućnost ili opasnost, dio tebe ili nešto bez čega se navikneš živjeti...za svakog od likova predstavlja nešto drugo.

Doista sam uživala čitajući ovu trilogiju. Uzbudljiva je, fantastična, puna iznimnih likova do kojih mi je vrlo brzo bilo jako stalo, napeta je, puna prevrata i twistova, od kojih sam tek malo kojeg uspjela predvidjeti. Od skučenih zidina Zalindova, unutar kojih je priča na početku bila zatvorena, preko Riječne palače i svih ljepota evalonskog kraljevstva, pa sve do sivih prostranstava Mirravena i proputovanja čitavim kontinentom u ovom finalnom dijelu trilogije, svijet koji je stvorila Lynette Noni samo je rastao i rastao, i prostorno i u smislu same priče. A likovi su rasli s njim, i to u neočekivanim smjerovima.

Jako mi se svidjela i Kiva i njezina priča. S obzirom na to kroz što je sve u ovoj priči prošla, Kiva je jedan od najsnažnijih ženskih likova o kojima sam čitala. Ne bi, dakako, toliko daleko došla bez podrške ostalih likova, od kojih mi je teško izdvojiti nekog tko me se nije dojmio, bilo pozitivan ili negativan lik. 

Što još dodati? Izvrsna trilogija, izvrsno finale, imate sve moje preporuke. 

____________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/krvni-izdajnik/406218 

MJESEC NAD SOHOM, Ben Aaronovitch

Fokus, 2024.

2. knjiga serijala Rijeke Londona

[eng. Moon over Soho] 

Prijevod: Igor Rendić   

Dobrodošli u Soho. Londonska četvrt poznata kao četvrt zabave, u kojoj su smješteni brojni klubovi, restorani, kazališta te razni drugi ugostiteljsko-zabavni lokali, u ovom romanu postaje poprište događaja londonskog policijskog odreda za magične istrage.

Jedan od ukupno dvojice detektiva ovog odreda, Peter Grant, odvest će nas na zanimljivu turneju po jazz klubovima Sohoa, u kojima glazbenici nakon uspješnih nastupa stradaju pod sumnjivim - i magičnim - okolnostima. A čisto da nam ne bude dosadno, tu je i zanimljiv slučaj nekolicine žrtava s odgrizenim penisom. (Yup, dobro ste to pročitali. Auč.)

Nastavak magičnog, a opet modernog i urbanog serijala Bena Aaronovitcha, koji je počeo Rijekama Londona dalje ide u istom tonu, spajajući suvremeno i mistično na osvježavajuć i prilično zabavan način. To kažem unatoč popriličnoj količini jazza koja je u ovaj roman utkana, a koji definitivno nije nešto što bih inače smatrala zabavnim - ne smatram ni sad, ali nije mi zato bilo ništa manje zabavno niti zanimljivo čitati.

Peter, njegov šef te njegovi prijatelji i suradnici skup su jako zanimljivih likova, i onih stopostotno ljudskih, i onih magičnih, a njihovi dijalozi i situacije u kojima se nađu naprosto pršte od karizme i (crnog) humora, a nekad znaju biti i posve sulude. Riječna božanstva koja smo jako dobro upoznali u prvoj knjizi ovdje imaju nešto manju ulogu, iako im je prisutnost i utjecaj i dalje značajan. U ovom nastavku malo bolje upoznajemo samog Petera, pa i njegovu obitelj, a usporedno s policijskim radom, Peter nastavlja razvijati svoje magijske sposobnosti, upadajući u nevolje i padajući na šarm tih istih nevolja. (Kad smo kod ovog zadnjeg, baš me nekako podsjetio na kapetana Kirka iz Enterprise TOS-a - i što se tiče šarma i neodoljivosti suprotnom spolu. :))

Magično detektivski slučaj je (unatoč jazzu) zanimljiv i Petera odvede u neočekivanom smjeru, postavljajući pitanje koje se mnogo puta postavilo kod slučajeva priča u kojima postoje nadnaravna stvorenja, od Witchera do Supernaturala: jesu li čudovišta uvijek čudovišta samo zato što su čudovišta, iako im narav možda uopće nije čudovišna?

Ne znam koji bi bio neki generalni odgovor na ovo pitanje, ali, u slučaju ovdje opisanih 'jazz vampira', kako ih je Peter nazvao, pročitajte i prosudite sami.

___________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/mjesec-nad-sohom/ 

TAKVE SAM SREĆE, Adele Parks

Stilus, 2021.

[eng. Just my luck] 

Prijevod: Hana Klak Ustolin 

Namučila me ova knjiga. Do negdje polovice sam ozbiljno razmišljala o tome da odustanem od čitanja, ali na kraju sam ipak odlučila ustrajati, misleći da će se to sad pretvoriti u poprilični hate read. Na kraju sam drugu polovicu pročitala neočekivano brzo, a kraj me - iako ne baš posve - uspio iznenaditi.

U čemu je bila muka? Pa, izuzev Lexi, apsolutno svi likovi ovdje su jednostavno užasni. Razmaženi, naporni i nevjerojatno glupi. Od tinejdžerskih likova bih možda i očekivala da se ponašaju poput nesnosnih derišta, ali i odrasli su takvi. Lexi je bila jedina koja je pokazala imalo integriteta, zdravog razuma i nekakve odgovornosti, iako je većinu romana bila suviše statična da bi imala ikakav utjecaj na događaje ili ponašanje drugih likova. Tek se pred kraj romana konačno malo uključila u radnju i napravila...pa, nešto.

Premisa romana je zanimljiva i dobro postavljena - par ljudi osvoji ogroman dobitak na lutriji, i sve oko njih preko noći se promijeni, uključujući i njih same. Nit koju ovaj roman slijedi je ona koja poteže pitanje koliko novac mijenja ljude - i sve one oko njih: prijatelje, obitelj, susjedstvo, druge nasumične ljude koji za novac saznaju iz prve, druge ili treće ruke. A ono na što je posebno usmjeren je negativna strana tog novostečenog bogatstva - zamjeranje, ljutnja, zavist, ljubomora, pohlepa - uobičajene stvari koje od nekih manje, a od nekih više očekuješ, sve do svega onoga što ni u snu ne bi očekivao, a odjednom se događa (i nije ni najmanje lijepo ni ugodno).

Zavrzlama koja dodaje na napetosti u ovoj priči je činjenica kako su - sve do dana dobitka - u toj istoj lutriji s tim istim brojevima sudjelovala 3 bračna para, međusobni prijatelji. Međutim, neposredno prije samog dobitka, u ovoj se grupi dogodio raskol i samo je jedan par nastavio igrati - i pobijedio. Ili se barem tako čini. Ono što uslijedi zorno prikazuje, sa svim gnjusnim detaljima, na što su sve spremni dotadašnji tobožnji prijatelji ne bi li se domogli (svojeg dijela) novca.

Iako me zbilja zanimalo što se to dogodilo s tom lutrijom, plitkost, površnost i nevjerojatna imbecilnost likova odbijala me od čitanja, u tolikoj mjeri da sam se stvarno teško probila kroz prvu polovicu knjige. Tek negdje nakon toga, radnja se (konačno!) počne malo komplicirati i odmakne se od neprestanih kupovina, suludih hirova i samoživosti svih uključenih, a svi ti nesnosni likovi počnu otkrivati i svoja druga - jednako nesnosna, ali i otvoreno zlobna - lica.

Kada bih antipatiju spram likova stavila sa strane, dobra je stvar to što su poglavlja relativno kratka i knjiga se relativno brzo čita. Jednom kad se radnja pokrenula (i preokrenula), bilo mi je lakše nastaviti i doći do kraja. Kraj krije ponešto iznenađenja, neka od kojih sam predvidjela i na koja sam sumnjala, ali doista nije loš.

U ovom je romanu doista sjajno prikazano koliko negativnih stvari golema količina novca nekome može donijeti, i što sve taj novac o ljudima oko tebe može otkriti. Tobožnji prijatelji pokazuju svoja čudovišna lica, obiteljski sklad nestaje kao da je bio tek iluzija, odnosi se nemilosrdno raspadaju i trgaju, rasipajući komade dotadašnje bliskosti kao da je obična prašina. A do koje mjere su tek neki dotada ti najbliskiji ljudi spremni ići ne bi li se dočepali još koje funte više je naprosto zastrašujuće i, ujedno, odvratno. Da... neki od likova ovdje su, osim svega što sam već navela, još i naprosto odvratni primjerci ljudskih bića.

Ne znam što reći za konačnu ocjenu. Drago mi je da nisam odustala, jer općenito ne volim ostavljati stvari nedovršenima, a sad... jesam li mogla vrijeme utrošeno na ovu knjigu bolje utrošiti? Vjerojatno. Ipak, ne mogu reći da je bio totalni hate read. Da likovi nisu bili ovako užasni i tako očajno plitki, ovo bi vjerojatno bio sasvim solidan triler. Ali, eto, takve sam sreće, valjda.

_______________________________________

Kako do knjige: https://eknjizara.hr/artikli/takve-sam-srece-2/ 

PREDIVAN SVIJET, James Norbury

Stilus, 2025.

[eng. Beautiful World] 

Prijevod: Lana Furlan Zaborac  

Veliki Panda i Sićušni Zmaj, likovi koji su mi jako prirasli srcu, kao i, vjerujem, brojnim čitateljima diljem svijeta koji prate Norburyeve knjige i ilustracije, otisnuli su se na još jedno putovanje.

Pronašavši tajanstvenu kartu u kutiji za čaj, kartu koja vodi do Najljepšeg Mjesta na Svijetu, Veliki Panda i Sićušni Zmaj odluče poći na put kako bi pronašli to mjesto i svojim očima vidjeli svu njegovu ljepotu. 

Put se ispostavi kao sve samo ne lagan, ali ustrajno ga slijedeći, dvojica prijatelja podsjećaju i sebe i nas kako bit putovanja nije njegov cilj, već upravo tijek, i društvo u kojem se tijekom tog putovanja nalaziš.

 

Knjiga je podijeljena na sedam dijelova, a u svakome od njih Veliki Panda i Sićušni Zmaj suočavaju se s određenom poteškoćom, no ne u obliku (samo) vanjskih, već unutarnjih nepogoda. Sumnja u sebe, anksioznost, beznađe, ljutnja... brojne nepogode u obliku teških osjećaja napadaju dvojicu prijatelja kako oni napreduju na svom putu, pružajući im vrijedne lekcije o tome kako te osjećaje nadvladati i ostaviti za sobom. 

 

Ustrajno bodreći jedan drugoga i pružajući si međusobnu podršku, Veliki Panda i Sićušni Zmaj pokazuju nam kako je svaka tegoba lakša kada imaš nekoga na koga se možeš osloniti, čak i ako u tom trenutku ta osoba uopće nije pored tebe. Čak i kada ih u jednom trenu put iznenada razdvoji, dvojica prijatelja ne predaju se i ustraju, trudeći se savladavati prepreke samostalno, korak po korak, a svaki od tih koraka dovest će ih naposlijetku opet jednoga drugome. 

 

Ispunjena predivnim ilustracijama i značajnim porukama, ova knjiga dragocjen je podsjetnik na bivanje u trenutku, opažanje malih stvari, polagan napredak, traženje ljepote u svemu oko nas, učenje iz poteškoća koje se pred nama pojave, iskazivanje ljubaznosti te, nadasve, važnost prijateljstva i povezanost s drugima. 

Kao i sve Norburyeve knjige, ovo nije knjiga koja se (samo) čita. Može se čitati od korica do korica, može se otvoriti ondje gdje treba, može se listati nasumično. Ovo je knjiga iz koje se crpi inspiracija, utjeha, pomoć... što god bilo ono nešto za čim u određenom trenutku postoji potreba. A ako ste čitali i ostale Norburyeve knjige, u ovoj ćete sresti još par likova koje ćete iz njih prepoznati.

 

Dođu li Veliki Panda i Sićušni Zmaj do svog cilja? Naravno. No, Najljepše  Mjesto na Svijetu možda jest najljepše, ali svakome će biti tek onoliko lijepo koliko je bilo iskustvo koje ga je onamo dovelo, i svi oni koji su to iskustvo učinili vrijednim proživljavanja. 

______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/predivan-svijet/ 

RIMSKE PRIČE, Jhumpa Lahiri

Profil, 2024.

[tal. Racconti Romani] 

Prijevod: Ana Badurina 

Kad bih morala ovu knjigu opisati dvjema riječima, bile bi to - 'bolno prekrasna'. Izvorno napisana na talijanskom jeziku, ova je knjiga pisana karakteristično predivnim stilom Jhumpe Lahiri, a teme kojima se bavi, iako predivno opisane, obilježene su određenom vrstom boli, svaka svojom. Uzimajući u obzir da sam ju započela čitati s nekim tko se, tijekom čitanja, izbrisao iz mog života, ovaj opis za mene ima i dodatno značenje.

Kroz devet priča, Jhumpa Lahiri oslikava živopisnu fresku grada Rima, fokusirajući se na njegove marginalizirane stanovnike i dajući nam uvid u to koliko je ovaj grad kulturološki raznolik i vremenski proturječan. Naslov zbirke posveta je Albertu Moraviji, čije su istoimene priče također obuhvaćale teme marginaliziranih članova društva, iako su se oblici i vrste tih marginalizacija u vremenu između njegovih i Lahirinih priča promijenili.

Pišući o marginaliziranim članovima društva jednog kozmopolitskog velegrada, koji je ujedno i moderna metropola i antički spomenik, Lahiri rasvjetljuje one malo mračnije zakutke ljudske svakodnevice te svega onoga s čim se susreću ljudi koji žive kao stranci u gradu koji im je u međuvremenu postao dom. I sama strankinja koja je odabrala Rim kao svoje mjesto za život, Lahiri itekako zna o čemu piše, a u njenim se pričama ogleda i problematika bivanja strancem i ljubav prema gradu i zemlji koje, unatoč tome što se nije ondje rodila, osjeća kao svoje.

Pogled na grad Rim u ovoj knjizi vidimo kroz raznolike oči: one njegovih stalnih stanovnika, one povremenih turista, one autsajdera koje ovaj grad nikako da prihvati. Nijedna od devet priča u ovom romanu nije sretna, svaka je na svoj način pomalo melankolična, sjetna, tužna. Bilo da se radi o muškarcu koji se prisjeća ljetnih zabava na kojima ga je opčinila jedna strankinja; prijateljicama čije prijateljstvo opstaje samo unutar krhkih granica rasizma; jednoj majci, jednoj udovici, jednoj iseljenici, jednoj djevojci, jednom scenaristu i dvojici braće koje sve zajedno povezuju jedne stube; ili ženi koja tijekom sprovoda razmišlja o smislu svog života, svaka je priča mala doza tuge, uspomena i potrebe za utjehom i empatijom.

Također, svaka je od ovih priča određena posveta gradu Rimu, iako niti jedan njegov zakutak, ulica, mjesto na kojem se priče odvijaju nije imenovan. Sam je Rim ovdje lik koji sve priče povezuje, bilo da čini direktno mjesto na kojem se radnja odvija, kulisu za određene događaje ili u priču samo proviruje. Koliko god priče bile bolne, ujedno su i prekrasne, a iz svake od njih izvire i Lahirina ljubav prema ovome gradu, na kojoj god margini se nalazila, što možda najbolje sažima ova rečenica:

"Kakav usrani grad. Ali tako prokleto lijep."

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/rimske-price/  

BAŠ LJUBAV, Francesca Maria Benvenuto

Sonatina, 2025.

[tal. L'amore assaje] 

Prijevod: Ana Badurina  

Od prve sam stranice znala da ova knjiga nema šanse da završi hepiendom. Znala sam da je to jedna od onih koje ti se uvuku pod kožu i slome ti srce. Samo nisam znala na koliko komadića.

Priča o petnaestogodišnjem Zenu, koji je zbog ubojstva završio u maloljetničkom zatvoru na otoku Nisidi, priča je o dječaku koji je bio prisiljen prerano odrasti na ulicama siromašne napuljske četvrti, preživljavati baveći se kriminalom, pa, spašavajući vlastiti život, završiti na mjestu koje rječju 'maloljetnički' prikriva koliko je zapravo zloglasno i surovo.

Bijedu i siromaštvo Zeno je, silom prilika, zamijenio za surovost i beznađe iza zatvorskih rešetki, ali čak i u takvim užasnim uvjetima, živeći takvim životom, Zeno pronalazi ljepotu i smisao u ljubavi prema majci, i djevojci koja ga čeka negdje vani, neobično sklepanim prijateljstvima unutar samog zatvora te poštovanju prema profesorici koja ga ohrabruje da ispriča i zapiše svoju priču.

"...da nešto raščistimo. Ja ću vam napisat sve šta oćete. (...) Ali ostavite mi koju grešku, da se vidi da sam to ja. Važno je da sam to stvarno ja. (...) Ali stavite zareze. Ne znam s njima, znate da ih ne volim. Više poštujem točke."

Upravo je u tome ljepota samog romana - u sposobnosti jednog dječaka da, čak i u nemogućim i posve bezizlaznim uvjetima, ne prestane sanjati i nadati se nekom boljem životu, i u njegovoj ljubavi prema svima onima koje on sam voli, i za koje priželjkuje da i njima bude bar malo bolje.

Sitnim crticama iz svog nimalo bezbrižnog dječjeg života, opisivanjem svakodnevnih, malih stvari, koje većina ljudi jedva primjećuje, a koje čine toliko toga, Zeno prikazuje kako se baš u tim stvarima i gestama ljudi oko tebe, pa i u samom tebi, krije baš ljubav - ona prava, istinska ljubav.

"Jer to je baš ljubav, nema boljeg od toga. Ja tu samo na to mislim. Na ništa drugo. (...) Moja je glava prazna. Cijela samo za nju."

Koliko je lijep, ovaj roman toliko je i tužan. Teško je ne osjetiti ushit i nadu koje Zeno osjeća dok priča o svojim planovima i snovima, iako je i sam svjestan da će se ti snovi vrlo teško ostvariti. Zato se Zeno fokusira na male, bliske stvari, poput božićnog dopusta, veseleći se mogućnosti da vidi majku i osjeti bar jedan dan na slobodi. Čitajući, i vi se nekako nadate s njim, iako je sasvim izvjesno da Zeno nema nikakve šanse za hepiend. A opet... kad dođete do kraja, svejedno vas taj kraj, koliko god očekivan, pogodi.

"Htio sam se rodit ko putnik. I posjetit sve. Ili sam se htio rodit pod bar malo sretnijom zvijezdom. Ili se uopće ne rodit. Ali prije svega sam se htio rodit ko klinac. Ali nikad nisam imo tu čast, od početka sam moro bit velik."

Kako kaže sama autorica, svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima posve je slučajna, ali daje naslutiti da u Zenovoj priči ipak ima istine. Zloglasni zatvor na Nisidi, naposlijetku, stvarno je mjesto, koje nemilosrdno čeka neku drugu djecu, s nekim drugim snovima, i nevidljivim, zanemarenim životima, koji će ih onamo odvesti. 

__________________________________________

Kako do knjige: https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/umjetnicka-proza/bas-ljubav/