PROJEKT SPASITELJ, Andy Weir

Lumen, 2022.

[Project Hail Mary] 

Prijevod: Ana Briški Đurđevac 

 

Ako pojma nemate da ova knjiga postoji i o čemu je, mora da živite ispod kamena (pun intended). :D

Zahvaljujući Ryanu Goslingu, svi su čuli barem za film, a moram priznati da i ja moram zahvaliti Ryanu, jer sam krenula čitati ovu knjigu nakon što sam saznala da će on glumiti u filmu, a, s obzirom da mi Ryan zbilja nije najdraži glumac, htjela sam pročitati knjigu prije nego što mi ju on upropasti. No, s obzirom da su plakati i traileri za film već bili posvuda, nije mi baš uspjelo ne vizualizirati Ryana kao glavni lik, ali dobro, na kraju nije ispalo tako strašno. Ipak, ono u čemu jesam uspjela je pročitati knjigu prije nego mi memeovi sve spojlaju. Tako da, hvala Ryane, dobro je ispalo. :)

Ukratko, projekt Spasitelj naziv je svemirske misije kojom čovječanstvo pokušava spasiti Zemlju - točnije, ljudsku vrstu - od izumiranja izazvanog neobičnim sićušnim svemirskim organizmima nazvanima astrofazi, koji se hrane Sunčevom energijom i time smanjuju količinu te energije koja je potrebna za život na Zemlji. Da bi to postigli, plan je poslati ljudsku posadu do jako udaljene zvijezde koja ima sličan problem, ali iz nekog razloga ne gubi energiju, ne bi li saznali koji je to razlog i primijenili ga na Zemlju. Igrom slučajnosti, ili okolnosti, dr. Ryland Grace ostat će jedini preživjeli na ovoj misiji, što znači da je zadaća spašavanja planeta samo na njemu, posve samom u svemiru.

Osim ako...

Ako imate tu sreću da nemate pojma koji je plot twist ovog romana, preskočite idući odlomak jer plot twist je itekako vrijedan da ga sami otkrijete. Meni je bio wow!

Dakle... SPOILER ALERT!

[Ono nevjerojatno što će Ryland Grace otkriti nije samo razlog zbog kojeg astrofazi nisu pojeli ovu udaljenu zvijezdu, već i to da on nije jedini koji se bavi ovim problemom. Stotine tisuća svjetlosnih godina od kuće, ostavljen sam u svemiru, Ryland će neočekivano pronaći - prijatelja. A možda i ključ za vlastito preživljavanje.]

KRAJ SPOILERA! Let's move on.

Prepun neočekivanih obrata i iznenađenja, ovaj roman nije ispričan linearno, već vrluda kroz sadašnje događaje i Rylandova sjećanja, na genijalan način slažući sliku o onome što se događa, baš kao i o samom Rylandu. Ja ga nisam mogla prestati čitati. Napet je, zanimljiv, stalno se otkrivaju nove i nove informacije, priča raste, Rylandov lik dobiva nove proporcije, od kojih nisu sve laskave, ali svejedno ga volite. Super mi je i to što su svi oni znanstveni dijelovi na relativno jasan, sažet i razumljiv način objašnjeni, a bome ih ima - od teorije relativnosti do gravitacijske vremenske dilatacije, i ostalih pojmova iz astrofizike - you know, the science part of SF, meni jednako drag kao ovaj fictionalni.

Nisam očekivala da će mi ovaj roman biti baš tako drag. Mislim , obožavam SF, i vrlo je vjerojatno da bi mi se samo zbog toga svidio, ali ima taj topli dio, pozadinsku priču o prijateljstvu i požrtvovnosti koja me...a, ono, rastopila. SF je žanr koji smatram svojim comfort žanrom, ali ova knjiga ide iznad toga. Postala mi je baš prava comfort knjiga, ona koju želiš zamotati sa sobom u deku i grliti je, koja te tješi i smiruje i koju baš, baš voliš. Zaljubila sam se, skroz. 💕

Moram reći i da mi je bilo jako slatko što Andy Weir na čovječanstvo gleda na tako humanistički i optimističan način. Naime, suočeni s prijetnjom astrofaga, ljudi svih nacija se udružuju s jednim, zajedničkim ciljem - da požrtvovno spase planet (i same sebe, dakako). Žao mi je što moram burstati ovaj bubble, ali ovo je najfikcionalniji dio cijele priče. Nema šanse da bi se to desilo u stvarnom svijetu. Bilo bi every (billionaire/lunatic in power) man for himself, a ako netko bude pregažen in the process, oh well. U centrifugalne svemirske brodove i astrofage mogu povjerovati any day of the week, ali u ljudsku nesebičnost i želju političara da zajednički rade za dobrobit cijelog čovječanstva? Ha ha ha ha. Ha.

Anyways, ovaj je roman topla dekica koja će vas zagrijati i dati vam vjeru u prijateljstvo bez granica, sposobnost za nesebično djelovanje u svačijem interesu i glad za istraživanjem i pronalaskom onoga što je Ryland Grace, ne tražeći, pronašao. Genijalan roman. Divan. Ako stvarno još niste čuli za njega, izađite ispod kamena (pun intended) i pročitajte.

P.S.: Izbjegavajte memeove! Možete film pogledati poslije. Ja još nisam, ali budem. Čujem da čak ni Ryan nije loš. :) 

_____________________________________

Kako do knjige: https://shop.skolskaknjiga.hr/projekt-spasitelj/ 

ASTRONAUTOV VODIČ ZA ŽIVOT NA ZEMLJI, Chris Hadfield

Stilus, 2025.

[An Astronaut's Guide to Life on Earth] 

Prijevod: Ruđer Jeny  

Ne znam postoji li ijedno dijete na svijetu koje u nekom trenutku nije sanjalo da bi moglo biti astronaut kada odraste. Ja svakako jesam. To je ujedno i jedino zanimanje na svijetu san o kojem je gotovo nemoguće ostvariti. Čak i ako imate mogućnost i sve preduvjete, šanse su opet jako, jako male. No, za Chrisa Hadfielda ovaj se san ostvario. Pomislili biste da je imao sreće, ali sreća je ovdje bila možda tek u tragovima, ostalo je sve bilo veliki trud, rad i upornost.

Ja sam svoj dječji san o karijeri astronauta relativno bezbolno zamijenila onim o karijeri bagerista (jednako neostvarenoj, haha), dok je pukovnik Hadfield svoj cijelo vrijeme držao pred sobom, svjestan da ga možda nikada neće ostvariti, ali odlučan da da sve od sebe da se uvijek kreće u smjeru ostvarenja tog sna.

Ova je knjiga pukovnikova priča o tom ostvarenju. Iznenađujuće je uzbudljiva, jako zabavna, očekivano poučna i puna neočekivanih događaja i osobnih iskustava o životu astronauta i putu kako to postati.

Ono na što svi pomisle kada uopće čuju riječ astronaut su, dakako, svemirski letovi, no put do toga da postaneš član posade za jedno svemirsko putovanje jako je, jaaako dug - obuka astronauta traje godinama, čak desetljećima, a njihovo usavršavanje i obrazovanje doslovno nikada ne prestaje. Očekivano, da bi netko bio astronaut, trebao bi biti stručan u određenim područjima, pa je logično da su inženjerska, matematička, tehnološka, i slična zvanja, ovdje poželjna, no ono na što Chris Hadfield ukazuje je to da je najvažnija stvar zapravo to koliko si dobar kao vođa, timski igrač, osoba koja brzo, ali smireno reagira pod pritiskom i sposobna je snaći se u posve nepredvidivim i opasnim situacijama. A najvažnije od svega - sve što je potrebno da bi bio dobar u svemiru moraš naučiti ovdje na Zemlji.

Ono što je fora kod Chrisove priče je upravo ta analogija života astronauta i svakodnevnog života na Zemlji te prijenos načina razmišljanja s jednog na drugo. Sve što je naučio u svojoj impresivnoj karijeri, pukovnik Hadfield primjenjuje i na svoj svakodnevni život, a ovom nam knjigom daje smjernice kako to i sami možemo napraviti.

Naravno, ne postoji škola koju možeš završiti kako bi postao astronaut, niti posao na koji se možeš prijaviti koji će te automatski tamo odvesti. No, kao što pukovnik Hadfield pokazuje svojim primjerom, možeš svjesno odabrati obrazovanje i zanimanje koje će te lagano voditi u tom smjeru. Od pilota do testnog pilota pa sve do šefa robotike u NASA-i i zapovjednika Međunarodne svemirske postaje, pukovnik Hadfield trudio se uvijek biti najbolji u svojoj klasi, učiti i učiti i stjecati nova znanja i iskustva, istovremeno pazeći i na svoju fizičku kondiciju i zdravlje, jer je i to nešto što će utjecati na eventualni odabir ljudi kojima će se dati prilika da odlete u svemir. Želja za karijerom astronauta osvaruje se s puno malih i upornih koraka, a poboljšanje i rad na sebi pri tome nikada ne prestaju.

Osim zabavnih i fascinantnih svemirskih priča, u kojima sam doista uživala i za koje mislim da će većina nas zaljubljenika u svemir uživati, ova je knjiga ispunjena osobnim pričama i zemaljskim anegdotama, koje su jednako zanimljive i zabavne kao i ove svemirske, a ono što ju čini toliko pitkom i čitljivom je način na koji pukovnik Hadfield piše, a koji je takav da čak i složena fizika i tehnički detalji, kojih ovdje također ima pregršt, zvuče kao nešto što će baš svatko shvatiti - i o čemu će mu biti zabavno čitati.

Bila sam na predavanju koje je pukovnik Hadfield održao prilikom gostovanja u Zagrebu, i uživo je jednako simpatičan, otvoren i zanimljiv, baš kao i na stranicama ove knjige. On je tip čovjeka koji je toliko otvoren za sva moguća iskustva, stručan u raznolikim područjima, i sposoban prenijeti svoje znanje i iskustvo na način koji će ljude ne samo zainteresirati, već i zabaviti i privući i natjerati ih da zbilja zavole temu o kojoj se priča. Meni, kao zaljubljeniku u all things space, nije bila potrebna neka dodatna motivacija, ali način na koji je pukovnik odgovarao na složena pitanja o tamnoj tvari, elementarnoj fizici, itd., bio je, iako znanstven, lako razumljiv i nekako opušteno duhovit. Uživala sam slušajući ga, baš kao i čitajući njegovu knjigu.

Ova knjiga sadrži pregršt informacija, zabavnih anegdota i fun factova o životu u svemiru, funkcioniranju svemirskih agencija, svemirskim istraživanjima, životima astronauta, snalaženju u opasnim (čak suludim) situacijama i baš je genijalna, čak inspirativna. Za mene osobno, bila je i comfort knjiga u trenucima u kojima mi je to zbilja trebalo. Iako nemam više želju postati astronaut (a iskreno, nisam sigurna ni da bih fizički mogla izdržati taj napor), moj interes za svemir i svime s tim povezanim i dalje je tu. Možda je istina da ljudi često utjehu traže u zvijezdama - ja sam je u ovoj knjizi pronašla. And then some. :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/astronautov-vodic-za-zivot-na-zemlji/ 

OPČINJENOST, Lois McMaster Bujold

Vorto Palabra, 2025. 

1. knjiga serijala Smrtni bodež 

[The Sharing Knife 1 - Beguilement] 

Prijevod: Ana Briški Đurđevac  

LMB je moja najdraža autorica u čitavom svemiru, stoga je malo reći da imam jako visoka, i jako široka, da tako kažem, očekivanja od njezinih djela. Ono što uvijek očekujem je sjajno izgrađen, fascinantno maštovit svijet, osebujne i upečatljive likove s još upečatljivijim osobinama, vješto izgrađenu radnju ispunjenu pametno razrađenim događajima, stil pisanja kojem je izazov oduprijeti se... Sve to u svojoj srži ima i ovaj roman, samo što sam dojma da je sve to ovdje bilo zamišljeno tek kao pozadina, dok je glavna (jedina?) zvijezda jedna ljubavna priča.

Ljubić? Fantastični, da, ali baš, baš ljubić? Pa, to svakako nisam očekivala.

Nemam problem s ljubićima, neki od najdražih mi romana spadaju u tu kategoriju, poput Ponosa i predrasuda, ali ovaj roman je imao dva problemčeka zbog kojih kod mene ipak nije dogurao tako daleko, iako mi se na kraju jest svidio.

Ljubavna priča u ovom romanu temelji se na iznenađujućoj povezanosti jedne mlade, naivne i neuke seljanke, Fawn, i iskusnog izvidnika Daga, pomalo samotnog člana skupine ljudi (koji se nazivaju Jezeranima) koji na određeni način koriste magiju i štite obične ljude od mračnih stvorenja koja im žele nauditi. Putevi Fawn i Daga ukrste se posve slučajno, kad nju otme upravo par stvorenja (koji se nazivaju kvarnjacima, ili blatnjacima) koja je Dag u tom trenu pratio, ne bi li pronašao moćnije stvorenje koje ih kontrolira (koje se naziva zlobom) i pogubio ga. Igrom slučaja, Fawn na neki način sudjeluje u konačnom obračunu i poveže se s Dagom na način koji ni jednome od njih dvoje (a ni ikome drugome) još nije posve jasan. A tu se, dakako, i zaljube.

Početak priče, opisivanje svijeta u kojem se likovi nalaze, otkrivanje načina na koji taj svijet funkcionira, ispunjen blatnjacima i zlobama i jezeranskom magijom, točno je onakav kakve LMB uvijek vješto izgradi. Ima svoju mitologiju, zakonitosti i legende, zanimljive i maštovito isprepletene. LMB-ini protagonisti uvijek nose određenu fizičku manu, koju uvijek i više no nadoknađuju svojim preostalim sposobnostima, što mi se kod nje uvijek jako sviđalo, a Dag je ovdje još jedan upravo takav lik. Dagova postrojba i općenito život i rad Jezerana i njihovih postrojbi tek su povremeno spomenuti i ne idu u neke dubine, što mi je falilo, ali vjerujem da će se sve to nadoknaditi u idućim nastavcima.

Nasuprot Dagu, Fawn je...hm. Opisana je vrlo djetinje, i izgledom i dječjom naivnošću i neznanjem, što je prva cringe stvar koja me ovdje malo pecnula. Uzimajući u obzir i to da je Fawn osamnaest, dok je Dagu pedeset i pet, dolazimo do jako, jako, cringe veze između iskusne odrasle osobe i nekoga tko i izgleda i ponaša se kao dijete. Nitko nije maloljetan, i sve se događa uz pristanak, ali opisano jako nalikuje na every epstein's wet dream, što je druga cringe stvar zbog koje mi je ta veza isprve izazivala prilično neugodan osjećaj.

Ono što ovu romansu spašava, po meni, je izvrsno opisana toplina i privrženost između Fawn i Daga, koja je meni bila zbilja uvjerljiva. Dakako, treba uzeti u obzir i to da je radnja smještena u srednjevjekovni fantasy svijet, gdje su goleme razlike u godinama (a i intelektu) normalne. Ono što mi se svidjelo kod Fawn je to što, iako jako, jaaaako naivna i neuka, Fawn je također i netko tko jako brzo shvaća i povezuje stvari, željno upija nove informacije i um joj je prilično brz (što je i jedna od stvari koja se Dagu kod nje baš sviđa), zbog čega ne ispada glupava kao što biste od nje možda očekivali (i kakvom ju svi koje poznaje smatraju). No, moj problem s Fawn je taj što, osim ove osobine, Fawn nije pretjerano zanimljiva kao lik, što je problem kada se cijela priča vrti oko romanse dvoje ljudi, a jedno od njih je, pa...bezveze.

Moj doživljaj cijelog ovog romana je u biti kao da sam pročitala tek uvod u pravu priču. Mislim (nadam se?) da je prava priča ondje gdje je sve ostalo ostalo stajati u ovom romanu, u pozadini, i da će se ta priča polako vući prema naprijed, pod glavna svjetla reflektora. Nemojte me krivo shvatiti, ima ovaj roman svojih dobrih trenutaka, toplih i zanimljivih i zabavnih čak, ali fali mi ono nešto što je kod LMB uvijek prisutno, fali mi priče i pozadine te priče i fantastike i magije i istraživanja kako sve to zajedno funkcionira. Sve je to tu, samo još uvijek skriveno iza ljubavne priče, koja je topla i dražesna, ali ne baš i nešto wow. Ali vjerujem da će se u nastavcima početi otkrivati i ovaj wow dio, jer kod LMB ga uvijek ima. A ja ga jedva čekam pronaći.

_________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/opcinjenost/516548  

LEGLO KOSTI, J.D. Kirk

Mozaik knjiga, 2025.

[Litter of bones] 

Prijevod: Andrej Bukarica 

Ne znam ni sama koliko točno detektivskih serijala sam započela i do nekud s njima stigla, bilo u knjigama, bilo u TV serijama. A ima ih, također, puno i od kojih sam pročitala samo prvu knjigu ili pogledala samo prvu sezonu. Bi li mi bilo bolje završiti sve te već započete serijale prije nego što započnem novi?

Noooup. The more the merrier :)

I evo me u serijalu o višem inspektoru Jacku Loganu. Jack Logan je krupan tip, sklon kršenju pravila ako će tako izglednije nešto postići, autoritativna figura koja preuzima stvar u svoje ruke, ali kojoj je stalo da riješi slučaj i žrtvama donese spokoj, a njihovim obiteljima završetak agonije neznanja o tome što se njihovim najdražima dogodilo. Onako, da ga moram s nekim usporediti, rekla bih da je korpulentan poput Cormorana Strikea, autoritativan poput Leroy Jethro Gibbsa i onako malo posebnog načina hendlanja stvari, poput Horatia Canea (samo bez naočala, jasno).

Loganov najpoznatiji slučaj je onaj Gospodina Šapata, monstruoznog otimača i ubojice djece, koji je nakon nezgodnog pada prilikom uhićenja završio u psihijatrijskoj ustanovi. Iako ga svi smatraju posve neuravnoteženim, Logan od njega i dalje pokušava doznati što se dogodilo jedinom dječaku kojeg nikada nisu pronašli. A onda se pojavi slučaj nove otmice djeteta, koji jako nalikuje slučaju Gospodina Šapata. Iako žestoko uvjeren u to da Gospodin Šapat glavom i bradom sjedi u psihijatrijskoj ustanovi, Logan se ne može ne zapitati je li moguće da je negdje ipak pogriješio i da ovo nije samo neki oponašatelj?

Istina je, dakako, puno mračnija i kompleksnija no što se isprva da naslutiti.

Smješten u kišni gradić u Škotskoj, ovaj krimić ima sve ono što kod krimića volim: malu sredinu, povezanu lokalnu policijsku zajednicu, vrijeme tmurno poput slučaja kojega se istražuje, i zagonetan slučaj povezan s duhovima iz prošlosti. I, dakako, karizmatičnog inspektora koji nosi čitavu radnju.

Onako na prvu, Logan mi se činio kao prilično generički lik, miks uobičajenih elemenata glavnih lica krimi romana, koji naginje onom macho tipu 'uradi sve sam i to isključivo na svoj način' detektiva. No, moram priznati da me uspio pridobiti, što upravo tim svojim načinom rada, što pomalo osornim humorom i stavom 'ja sam ovdje glavni', za koji se kasnije ispostavi da je u dobrom dijelu tek maska za požrtvovnost, brigu prema suradnicima i žrtvama i veliku želju da hvatanjem počinitelja tim žrtvama osigura mir.

Sam slučaj je prilično mračan, iako u knjizi ima dosta humora među detektivima, uz koji je sve skupa malo lakše podnositi. Kirk se ne libi prilično detaljno i živopisno opisati neke prilično gadne scene, a, ukoliko volite životinje, kao ja, upozorit ću vas da ovdje ima par užasnih uznemirujućih scena i usputnih otkrića koji se odnose na mučenje životinja, zbog kojih sam i sama zamislila svašta gadno što bih mogla napraviti osobi koja je to učinila.

Roman sam pročitala prilično brzo, fast-paced je i radnja se brzo odvija, likovi su zanimljivi i sve je skupa prilično dobro uklopljeno u cijelu priču. Čak je i naslov baš jako dobro uklopljen, što ćete otkriti čitajući, da ne spojlam. Logan je zanimljiv lik, o kojem ne saznajemo baš puno, tek par naznaka i crtica iz njegovog privatnog života, kojeg ćemo, kako mi se čini, malo po malo otkrivati u idućim nastavcima.

Ne znam kamo će put dalje odvesti inspektora Logana, ali bit će mi zanimljivo saznati. Četa detektiva s kojima se već neko vrijeme družim, a čiji broj samo raste, upravo je narasla za još jednog. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/leglo-kosti/ 

OPASAN SUSRET, Noelle W. Ihli

Mozaik knjiga, 2025.

[Run on Red]

Prijevod: Vesna Valenčić  

 

Noćna vožnja na cesti usred ničega. Bez ikakvog prometa. A onda, svjetla drugog automobila pojave se u retrovizoru. Olakšanje ili opasnost?

Za dvije studentice koje su krenule na noćnu vožnju do zabačenog partya, susret s drugim vozilom na praznoj cesti usred ničega bio je itekako opasan - a taj susret bio je tek početak.

Čitanje ovog relativno kratkog, ali adrenalinom nabijenog romana, za mene je bilo kao da sam upala u neku scenu jurnjave akcijskog filma. Sve se odigrava vrlo brzo - i ne prestaje. Dok cure pokušavaju pobjeći nepoznatim napadačima koji ih žele ili ubiti ili nešto još gore, vi bježite zajedno s njima, jednako napeti i pod utjecajem adrenalina. Pomalo uznemirujuće iskustvo.

Sama priča mi nije bila nešto wow, a dijalozi likova bili su pomalo blesavi i nekako, pa, zastarjeli. Ok, radnja se odvija 2006., ali imala sam više neki dojam da se odvija u devedesetima, vjerojatno zbog zastarjele tehnologije koja se spominje, a koja mi se možda čini puno starijom nego što to doista jest. Kako bilo, već spomenuti adrenalin i napetost koja ne prestaje ono su što me držalo uz ovaj roman i zbog čega sam ga jako brzo pročitala. Plus, poglavlja su zbilja kratka i krcata akcijom, pa brzina čitanja nekako dođe sama po sebi.

Voljela bih da je pozadinska priča, koja se bavi temom iskorištavanja žena i uznemirujućeg ponašanja muških grupa, malo razrađenija, jer je doista bitna. Ne bih rekla da je smjer u kojem se priča krenula rasplitati neočekivan, ali na momente je znao biti iznenađujuć. Opisi nekih scena dosta su, hm, živopisni, onako da poželite zatvoriti oči ili barem škiljiti dok o njima čitate, čisto da moguća fantomska bol bude manja. Ako ste ikada imali onaj nelagodni osjećaj dok čitate o nečemu bolnom što se događa likovima, znate o čem pričam.

Pouka romana: gužva na cesti nekad nije loša, uvijek napuni mobitel do kraja prije nego nekamo ideš, i nek to kamo ideš baš ne bude u šumi usred ničega, a ako baš je, ponesi suzavac ili nešto. A ako ti se u retrovizoru pojave nepoznata svjetla, dodaj gas. Nikad ne znaš. 

__________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/opasan-susret/ 

ŽELJEZNI PLAMEN, Rebecca Yarros

Fokus, 2024.

2. dio serijala The Empyrean

[Iron flame] 

Prijevod: Anja Franjić 

 

Nastavak Četvrtog krila probio je doslovno sve granice svijeta kojeg sam u prvoj knjizi serijala upoznala. Upotrijebit ću gejmersku referencu i reći da mi je osjećaj otprilike kao da sam iz linearne igrice prešla u open world. Iako je prva knjiga insinuirala da tu ima puno više od toga što se dalo naslutiti, ovdje nekako sve živo samo... bukne. I odjednom je tu toliko toga, da Rebecci Yarros poželiš postaviti milijun pitanja umjesto da strpljivo čekaš da ti se odgovori otkriju s pričom.

No, prvo da nešto raščistimo, za sve one koji sav fantasy ženskih autorica trpaju u romantasy - jedino romantastično u ovom romanu je činjenica da je dvoje glavnih likova u vezi. To je otprilike to, začinjeno s ukupno 3 scene seksa, koje su... pa, ajmo reći da mislim da bi prije Andarna nešto zapalila svojim još nepostojećim zmajskim plamenom nego Violet i Xaden svojim strastima. :D Tako da, ako je spicy smut ono što tražite, tražite dalje, nema tu ništa za vidjeti.

Ali, ako tražite fantastično izgrađen svijet, duboke političke intrige, tajanstvenu magiju čiji nastanak i punu snagu tek trebamo u potpunosti shvatiti, revolucionarni pokret, nevjerojatno brutalne scene borbi i mučenja, obilje izdaja, prevrata i novih otkrića, genijalne zmajeve zajedno sa njihovim društvenim poretkom i zakonima, istraživanje povijesti onog ljudskog dijela svijeta i granica tog svijeta... onda ste na pravom mjestu.

Nakon otkrića da je cijeli svijet koji poznaju u biti izgrađen na lažima, Violet, Xaden i ostatak njihovog krila nastavljaju kopati i tragati za odgovorima ne bi li saznali što se doista događa na kontinentu i ujedno otkrili način da poraze veninsku prijetnju, koja se sa svakim sukobom pokazuje sve smrtonosnijom. Uz neprijatelje koji daju sve od sebe da ih u tome spriječe, pa i ubiju, ovaj zadatak nije nimalo lak, pogotovo zato što nitko ne zna kako i gdje uopće doći do informacija i na koji način zaštititi i Navarre i sve one koji se nalaze izvan njegovih granica. A venini napadaju sve brže i sve neskrivenije, uz sve veće šanse da sruše čini koje su jedina zaštita od njihove opake magije.

Paradoksalno, u ovom se romanu toliko toga događa i otkriva, ali sa malo nekih velikih skokova u samoj radnji. Nove informacije pršte sa svake strane, znanje o svijetu u kojem se sve ovo odvija sve se više širi i produbljuje, ali puno je koraka potrebno napraviti kako bi se u samoj priči došlo do onog trenutka u kojem je konačno moguće nešto konkretno napraviti u vezi sa smrtonosnom prijetnjom koja cijelo vrijeme nad tom pričom lebdi. Male borbe vode se cijelo vrijeme, akcije ne manjka, a sve je to samo uvod u onu pravu akciju koja tek slijedi pri kraju romana. Zbog svega ovog imala sam dojam kao da stalno sjedim na rubu, ali kao i da do tog ruba nikako više da dođem.

Idući ukorak sa svim tim novim informacijama, sve ono što mislite da ste znali o likovima, pogotovo nekima od njih, ovdje se potpuno preokrene, loši postaju dobri, dobri loši, neki naprave i čitav krug i opet se izokrenu naopačke. Dinamike nikako ne manjka. Ono što je konstantno dobro, čak genijalno rekla bih, su, dakako, zmajevi. A Tairn i Andarna su jednostavno fantastični. Andarnina me evolucija podsjetila malo na serijal How to train your dragon, u kojem - znat će svi koji su ga pročitali do kraja - jedan mali zmaj posve iznenadi onime u što u konačnici izraste. Tako je i tu nekako, iako nije to još ni blizu gotovo. :)

Vratit ću se samo nakratko na Violet i Xadena i njihovu vezu, koja me neko vrijeme prilično nervirala, ali me i jako ugodno iznenadila. Nakon ponešto početnog djetinjastog durenja zbog nedostatka povjerenja, u trenutku kada u pitanje dođe opstanak ove veze, Violet (pa i Xaden) odaberu razumnu opciju rada na odnosu i pokušaja razumijevanja, što je zrelost kakva se rijetko viđa u bilo kakvim romantičnim odnosima, fikcionalnim ili stvarnim. Jako mi se to svidjelo. A ima i jedna scena u kojoj Violet, stavljena na muke, prirodno razmišlja o tome da će ju Xaden spasiti, ali, prije nego što se to dogodi, ipak spasi samu sebe, što je isto jedan veliki plus. Jer, Violet Sorrengail - krhka i sitna i posve neprikladan izbor za jahačicu zmaja - definitivno nije djeva u nevolji koja čeka da joj netko drugi pomogne. Bravo Rebecca!

Kao i na kraju prve knjige, i ovdje sam ostala osupnuta cliffhangerom kojim je ovo poglavlje priče završilo. Kako?! Kada?? Zašto??? Imam milijun pitanja. Nadam se da su bar neka odgovorena u idućem nastavku. *Fingers crossed*

________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/zeljezni-plamen/ 

IZGUBLJENO PISMO, Jillian Cantor

Mozaik knjiga, 2020.

[The lost letter] 

Prijevod: Aleksandra Barlović  

Drugi svjetski rat neiscrpan je izvor priča. Ovo najmračnije razdoblje svjetske povijesti nadahnulo je bezbroj autora, koji su svoje knjige utemeljili na stvarnim, potresnim događajima, a čitanje ovih knjiga sada je, kada fašizam ponovno divlja, baš jako, jako bitno.

Pročitala sam puno knjiga na ovu temu, i puno me njih potreslo. Pomislili biste možda da, s obzirom na tolik broj knjiga i priča koje sadrže, ću kad-tad naletjeti na nešto već viđeno, i da će mi sve činjenice već biti poznate, ali, nekako, svaka nova priča donese nešto novo (i na nove načine potresno) i nešto što mi je ranije bilo nepoznato.

Tako me Jillian Cantor upoznala s - nazovimo ga tako - 'filatelijskim' pokretom otpora. Naime, koristeći se spletkama s poštanskim markama, na koje su graveri neprimjetno dodavali sitne simbole, hrabri su pojedinci i grupe ljudi uspjeli krivotvorenjem isprava i omogućavanjem prikrivene komunikacije pomoći mnogim drugima, kako bi ih izveli iz nacističkih zemalja i pomogli im da pobjegnu na sigurno.

Priča prati misterij pisma s jednom takvom markom, koji 1989. godine istražuje kći strastvenog sakupljača maraka, ne bi li sačuvala nešto od oca kojeg joj je demencija malo po malo počela oduzimati. Istodobno, priča se vraća u vrijeme nastanka spomenute marke - 1938. godinu i prati život graverskog naučnika Kristoffa i židovske obitelji Faber koja ga je prihvatila.

Priča o tajanstvenom pismu nije samo povijesna priča i priča o pokretu otpora usred anektiranja Austrije i samih početaka nacističkih zločina, već je to i priča o ljubavi usred okupacije, požrtvovnosti, hrabrosti i nepredvidivim životnim obratima.

Ono što je sjajno izvedeno je i odabir smještanja dva toka priče baš u odabrane godine: 1938. i 1989. Prva je godina ona u kojoj započinje okupacija i jedna zemlja i jedan narod gube svoju slobodu, dok je druga godina godina pada berlinskog zida, događaja koji obilježava upravo suprotno - ujedinjenje i oslobođenje.

Priča je zanimljiva i jako lijepo napisana, skokovi između razdoblja baš su kako treba, a način na koji su dvije priče povezane iznenađujuć je, ali i ohrabrujuć i nekako pun nade. Nekako sam očekivala da će sve skupa završiti tragično, ali kraj ima taj silver lining, koji cijelu priču čini malo lakšom, ali i malo moćnijom.

Inače, kad sam u srednjoj školi predlagala profesorici iz povijesti temu za maturalni rad, rekla sam joj da bih htjela da mi tema bude upravo 2. svjetski rat. Ljubazno je uzdahnula i rekla mi da mi je tema preopširna, pa nek si odaberem neki njegov dio. Na kraju sam pisala o iskrcavanju u Normandiji, što nije bitno za ovo što želim reći, a to je - 2. svjetski rat doista je jako opširan, i možda nikada nećemo uspjeti obuhvatiti baš sve njegove priče. Ali treba ih čitati, što više, kako se strahote koje je donio - unatoč aktualnom usponu neofašizma - ne bi nikada više ponovile. 

___________________________________

Kako do knjige: https://www.superknjizara.hr/en/izgubljeno-pismo-2020-jillian-cantor