MATER DOLOROSA, Jurica Pavičić

Izdavač: Stilus, 2022.

Koliko daleko smo spremni ići da bismo zaštitili one koje volimo?

Ovo je pitanje, moglo bi se reći, tema ovog romana. Odgovor na to pitanje, kao i sva druga pitanja koje ovo za sobom povlači iscrtao je Jurica Pavičić u priči o jednoj splitskoj obitelji, a dok se članovi ove obitelji s tim pitanjem bore, isto se, neizbježno, tijekom čitanja zapita i sam čitatelj.

Što smo sve spremni oprostiti nekome koga volimo, na što sve smo spremni pogledati na drugu stranu? I do kuda smo spremni ići kako bismo tom nekome voljenome pomogli i zaštitili ga? Bez obzira na sve?

Priča ovog romana vrti se oko slučaja ubojstva sedamnaestogodišnje djevojke, čije tijelo je ostavljeno u napuštenoj tvornici. Djevojka o kojoj je riječ kći je uglednih doktora, zbog čega je pritisak na brzo rješavanje slučaja i pronalazak počinitelja velo velik, a policija, koja tapka u mjestu uslijed oskudnih tragova, sklona rješavanju tog slučaja pristupiti gledajući ga na onaj najvjerojatniji, najlakši način, s upotrebom idealnog sumnjivca.

No, određeni dijelovi slagalice tvrdoglavo strše ne želeći se uklopiti onako kako bi trebali. Problem je, samo, što oni koji znaju, informacije o tome što znaju skrivaju trudeći se zaštititi pravog počinitelja, iz svojih osobnih razloga, a oni koji njuše istinu tu istu istinu ne mogu nikako dokazati. Tko će - i hoće li itko - popustiti, pitanje je sad.

Puno zanimljivih pitanja postavlja ovaj roman, ne samo ono koje sam već napisala na početku: što bismo napravili da zaštitimo one koje volimo, već i - bismo li ih i dalje štitili čak i kada bismo znali da su učinili nešto strašno? I kako bismo živjeli dalje, znajući da bi ono što su učinili možda mogli i ponoviti?

Ovaj napeti krimić prati članove jedne obitelji koje muče upravo ova pitanja, a čija djela i reakcije pratimo usporedo s tijekom istrage koju provode dvojica policajaca. Priče svih likova međusobno se jedna drugoj približavaju, u određenim trenucima i ukrste puteve, a onda se opet razilaze, nekako svejedno držeći jedna drugu na oku. I kako se istina raspliće (što se zapravo dogodi vrlo brzo, već na početku romana), čitatelj se neprestano pita što će likovi sljedeće učiniti. Kako će postupiti, hoće li priznati, hoće li se slomiti? Misterij ovog krimića nije ono 'tko je to učinio' već 'što će učiniti ljudi koji znaju tko je to učinio'. A tu je i glavno pitanje: hoće li se, zahvaljujući odanim ljudima, krivac izvući?

Psihološka previranja i razmišljanja likova upletenih u ovu priču drže vas u napetosti tijekom čitavog čitanja, a skupa s njima, sve ono što se oni sami pitaju, pitate se i vi. Atmosfera je sumorna, pomalo mračna, nekako u skladu s očajem koji prožima protagoniste ove priče, dok se nose sa svakodnevnim problemima i tim dodatnim problemom u obliku umorstva koje se nadvilo nad grad i ispunilo sve vijesti i novinske stupce.

Način na koji se priča na kraju odvije i je me i nije iznenadio. Nekako mislim da je realan, nekako sam ga i očekivala, iako sam se cijelo vrijeme pitala hoće li stvarno ovako završiti ili možda..? Roman je sjajno prikazao kako i s kojom jačinom jedan događaj može utjecati na jednu obitelj i kako se članovi te obitelji s tim događajem različito, a nekako i opet isto, nose.

Jurica Pavičić standardno je dobar u pripovijedanju, to od njegovih krimića uvijek i očekujem. Jedan od najdražih mi domaćih autora (a i autora općenito), ovim je romanom taj svoj naj status kod mene samo dodatno potvrdio. Veselim se svakom idućem, a ovaj vam svakako preporučam. 

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3vWkgbp

MYTHOS III: TROJA, Stephen Fry

Izdavač: Mitopeja, 2022. (ARC)

3. knjiga u serijalu Mythos

[eng. Troy]

Prijevod: Vladimir Cvetković Sever 

Kad kreneš u gimnaziju, i u hrvatskom te dočeka putovanje kroz povijest književnosti, s klasičnom antičkom književnosti kao jednom od prvih postaja tog putovanja, neizbježno te dočeka i Homer i njegova Ilijada.

Dobiti Ilijadu za lektiru kod većine je klinaca izazivalo tešku glavobolju, pogotovo kada bi u ruke uzeli taj i više no ugodno popunjeni komad od knjige, a još više kada bi bacili pogled unutra i - na vlastiti užas - otkrili da ih ondje čekaju nepregledni heksametri. Glavobolja bi se znatno ublažila tek kada bi čuli da ovu knjigu ne trebaju pročitati cijelu, već tek nekoliko njenih pjevanja. Naravno, tko je htio, mogao je i sve pročitati, ali tko bi, zaboga, to htio? Samo nekolicina nadobudnih, a ja sam bila baš jedna od tih. :)

Da još više potvrdim svoj status totalne čudakinje (u tadašnjem svijetu nas tadašnjih tinejdžera) ne samo da sam pročitala i sva ona neobavezna pjevanja, nego sam još i uživala čitajući, i sama Ilijada mi se baš svidjela. Mnogo bih epiteta mogla pripisati Ilijadi, no mislim da ju ipak ne bih - baš kao ni većina ljudi, mislim - nazvala zabavnom i duhovitom. Da bi, uz sve ono što već jest, bila još i to, nedostajao joj je jedan sastojak:

Stephen Fry.

Baš kao što mu uspijeva na neki poseban način obogatiti baš svaki film, seriju, kazališnu predstavu, audioknjigu, radijsku emisiju, kviz, video igricu, itd. u kojima se pojavi, uspjelo mu je i već toliko puta ispričane i iščitane grčke mitove i legende obogatiti i prikazati na jedan nov i poseban način.

Da, vjerujem da ste već sto puta čuli, pročitali i pogledali priču o Troji, legendarnom Ahileju, lijepoj Heleni, krvavom ratu i mudro smišljenoj varci u obliku trojanskoga konja, ali, vjerujte mi kad vam kažem da ih niste još čuli ispričane glasom Stephena Frya.

Koliko je golemo i sveobuhvatno njegovo znanje grčkih legendi i mitova Fry nam je već pokazao u ranijim naslovima Mythosa: Mitovima i Junacima. Poznavanje ovih djela nije nužno za razumijevanje događaja iz ove knjige, iako ćete sa sve tri upotpuniti znanje o svim važnim akterima ne samo Trojanskog rata, već i grčke mitologije općenito. Troja, kao centralna priča, a možda i ona najpoznatija, grčke mitologije, zaslužila je dobiti vlastitu knjigu, a Stephen Fry u njoj je obuhvatio čitavu trojansku povijest: od njenog uspona, preko zlatnih godina, do konačnog uništenja i pada - i Troje i njenih najsjajnijih junaka.

Legendarni junački pothvati Ahileja, Hektora i njihovih suboraca s obje zaraćene strane, zakulisne igre bogova koji odabiru svoje strane u ovoj igri baš kao da je samo to - igra; mudrolije i pokušaji izmotavanja najlegendarnijeg lukavca ikad - Odiseja; popratne priče o likovima povezanim sa zaraćenim kraljevskim lozama... ova je knjiga ispunjena baš mnoštvom i priča i likova, ispletenih u tapiseriju koju čini Troja i legendarni rat koji se oko ovog grada vodio. Stephen Fry nas majstorski vodi nepreglednim morem imena (mnogih posve istih!), rodbinskih veza i obiteljskih loza, koje bi, bez ovog vještog kormilara, bilo jako teško pratiti, čak i kad već znaš kako priča ide.

Dodatna zanimljivost je dodatak na kraju, u kojem Fry još jednom prolazi kroz glavne događaje Trojanskog rata, pokušavajući razlučiti one dijelove koji su mit i one koji su stvarna povijest. Grčka povijest i mitologija toliko su čvrsto isprepletene da ih je teško razdvojiti, i uvijek ostaju oni upitni dijelovi oko kojih više nitko nije posve siguran. Stephen Fry nas kroz sve to vješto provodi, zadovoljavajući žeđ znatiželje i glad za dobrom pričom.

Stephen Fry oduševio me bezbroj puta, pogotovo ulogama u serijalima: od onih u Crnoj Guji pa sve do one Gilberta u Sandmanu. Mythos je još jedan serijal kojim ovaj genijalan čovjek ne prestaje oduševljavati. 

___________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3WZ8AAw

OBITELJ S GORNJEG KATA, Lisa Jewell

Izdavač: Mozaik knjiga, 2021.

[eng. The family upstairs]

Prijevod: Igor Rendić

Pročitala sam ukupno 7 romana Lise Jewell, od kojih su mi neki bili divni, neki bezvezni, neki "samo" okej, a neki apsolutno sjajni. Čitanje sam započela s (baš kao i Lisa svoje pisanje) romantičnim komedijama, nakon kojih sam kasnije došla do (vrlo) mračnih trilera. I iako mi je još uvijek jako draga njena Melody Browne, Lisini trileri preuzeli su vodstvo nad njenim drugim romanima, a upravo me ova totalno poremećena obitelj koja se nastanila na gornjem katu u ovom romanu ostavila bez teksta. U onom zapanjenom, čitalačkom wow! smislu, u kojem u nevjerici odmahuješ glavom tijekom čitanja jer te ono što se unutar priče događa ne prestaje iznenađivati i šokirati.

Wow, baš wow!

Priča teče dvostrukim vremenskim tokom. U sadašnjosti, Libby Jones saznaje da je naslijedila kuću svojih bioloških roditelja, koje nikada nije upoznala, budući da su - barem prema svim službenim policijskim izvještajima iz toga vremena - počinili samoubojstvo u vrlo čudnim okolnostima, ostavivši Libby, tada tek novorođenče, samu u kolijevci na katu. Razne su glasine kružile oko tog čudnog samoubojstva, a i oko same kuće, u kojoj su, navodno, osim Libbynih roditelja, živjeli i još neki ljudi, za koje nitko ne zna niti tko su niti kamo su nestali nakon samoubojstava.

Cijela ta mračna i pomalo nadnaravna priča o kući i ljudima u njoj otkriva se - malo pomalo - kroz događaje iz prošlosti, koje pratimo iz nekoliko različitih uglova, kroz nekoliko različitih pripovjedača, čija je pouzdanost upitna. Kako komadići slagalice jedan po jedan dolaze na svoje mjesto, tako nam se otkriva šira slika čitave priče, a ta slika svakim otkrivenim detaljem samo biva sve bizarnija i bizarnija. I mračnija. Ali - i zanimljivija, i napetija, i uzbudljivija.

Mnogo je tema koje je Lisa Jewell ovim romanom pokrila, a koje se tiču obitelji i obiteljskih i (ne)prijateljskih odnosa među njenim članovima. Zlostavljanje, izdaja, prevara, kult, iskorištavanje, umorstvo, te psihičke posljedice koje sve to skupa izaziva na pojedincima, posebno djeci koja su u takvim užasnim okolnostima odrastala, nemoćna da se probude iz košmara u koji im se pretvorio život i iz njega pobjegnu.

Osjećaj koji prati čitanje ovog romana u najvećem je njegovom dijelu onaj totalne nevjerice. Bizarnosti, šokantne situacije i sve mračniji preokreti tjeraju vas da čitate kao da sutra nikada neće svanuti, a vi naprosto morate pročitati ovaj roman do kraja i saznati što će se, zaboga, ovdje još dogoditi. Fantastičan stil pisanja, fantastično odabrani i još bolje portretirani protagonisti, od kojih ne znam koji mi je bio grozniji kao osoba. Ako je ikada neku kuću trebalo nazvati kućom noćnih mora, to je upravo ova.

Maestralan triler. Ne znam što bih više o njemu rekla. Ima trilera i trilera, ali ovako dobrih - ovako nevjerojatnih - ne nađe se baš puno. Kapa dolje Lisi Jewell, ovo će biti teško nadmašiti. Ili? Jer - postoji i nastavak, a na njega se sljedeće bacam. 

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3Czzire 

KRALJICA SJENA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2019.

4. knjiga u serijalu Prijestolje od stakla

[eng. Queen of Shadows] 

Prijevod: Ivan Jovanović

Celaena Sardothien jedna je od najdražih mi književnih junakinja u posljednje vrijeme, a možda i ikad.

Celaena je zloglasna kraljeva Ubojica, jedna od najboljih, opaka i drska i nemilosrdna. Celaena je i hrabra ratnica, odana prijateljica, uporna u preživljavanju i prelaženju svih prepreka koje su je naumile slomiti (a bilo ih je i previše u njenom dosadašnjem životu). No, Celaena je, također, i Aelin - izgubljena kraljica Terrasena, pripadnica Fae loze, djevojka u kojoj čuči ogromna snaga magije. Djevojka čija je sudbina spasiti svoj dom i vratiti mu nekadašnju moć i veličanstvenost.

I Celaena i Aelin ista su osoba. Barem bi to trebale biti. Je li moguće, onda, jednu od njih voljeti a drugu mrziti? Kao što sam već rekla na početku, Celaenu volim, među najdražim mi je knjiškim likovima. Aelin mi, s druge strane, nije baš draga. Kraljević Dorian jednom je prilikom rekao kapetanu Chaolu Westfallu da ne može birati koji će dio Celaene voljeti. Koliko god to bilo točno, Doriane, itekako se može. :P

U prošloj je knjizi Celaena otputovala u kraljevstvo svoje opake tete Maeve ne bi li ondje naučila kontrolirati svoju magiju i otkrila tajnu triju Ključeva sudbine, pomoću kojih zli kralj Adarlana planira otvoriti vrata među svjetovima, odande pustiti opaku vojsku Valga i pokoriti čitavu Erileju. Iako nije pronašla baš sve što je tražila, Celaena je uspjela savladati svoju moć, porazila je jednog od Valga vojskovođa, stekla je doživotnog prijatelja u Rowanu i prihvatila je svoju Fae stranu, postavši ona koja je oduvijek i bila, prije no što su joj uništili dom - Aelin Ashryver Galathynius, princeza Terrasena.

Odmah na početku ove knjige, Aelin se vraća u Rifthold, i dalje tragajući za Ključevima sudbine, kako bi pokušala steći saveznike za borbu koja tek dolazi - borbu s opakom vojskom Valga koju kralj u tajnosti okuplja negdje ispod planina Moratha. No, vrativši se u Rifthold, Celaena - Aelin - zatječe ga puno drugačijim no što ga je ostavila. Kralj je svog vlastitog sina, kraljevića Doriana, zatočio pomoću ovratnika kojim Doriana kontrolira i podvrgava svojoj volji; Chaol je pobjegao iz dvorca i napustio mjesto kapetana kraljevske straže te se pridružio pobunjenicima, kojih je malo, ali koji svaki dan stavljaju živote na kocku kako bi oslobodili svoje sunarodnjake iz šaka demona kojima kralj želi nastaniti njihova tijela. Povezanost Chaola i Celaene, koliko god do tada već bila tanka, već pri njihovom prvom ponovnom susretu posve pukne, a Celaena - Aelin - biva uvučena u trostruku borbu: onu protiv kralja i njegovih zlih sila, onu s vlastitim prijateljima s kojima nikako ne pronalazi zajednički jezik, i onu s prošlosti - sa svojim starim gospodarom, Arobynnom, kojem se Cealena konačno planira osvetiti za sve što joj je učinio.

Zašto ne volim Aelin, pitate se? Iz svega ovoga zvuči kao da Aelin ima jako puno posla, a, iako tu i tamo krene u neku akciju, Aelin zapravo većinu vremena provodi provocirajući Rowana oskudnom odjećom. Cijeli taj zaokret od Chaola na Rowana mi je bio nekako jako zbrzan i bezveze, a nekako sam mislila i da je ta carranam veza između Fae ratnika i njegove kraljice ipak nešto više od obične požude, pa čak i ljubavi. Nešto... veće. Značajnije. Što da vam kažem, moguće je i da sam samo pristrana. #teamChaolena forever :D

Između urote da se osveti Arobynnu, spašavanja Aelininog rođaka Aediona, konstantne borbe s Valgama i pronalaženja načina da oslabi kralja i dođe do Doriana, Aelin ovdje ima baš dosta praznog hoda. S druge strane, dijelovi priče koji su smješteni u planine gdje kralj okuplja svoju zlu vojsku, a koje pratimo preko opake vještice Manon Crnokljunašice, doista su fantastični, zanimljivi i uvijek na rubu nekog novog preokreta. Manon mi je i prije bila vrlo intrigantan lik, a ovdje se tek počela prikazivati u svom punom sjaju, kao jedna genijalna, opaka, fascinantna junakinja. Kad me već Aelin razočarala... :D

Osim Manon, još je nekoliko zanimljivih likova koje ćemo ovdje upoznati i čija se priča malo više otkriva, poput one Elide Lochan, tajanstvene Kaltain i njene Sjenovatre, jednog od Valga prinčeva koji čuči u Dorianu ili pak samog kralja Adarlana; što su dodatne zanimljivosti koje ovu knjigu drže napetom i uzbudljivom čak i unatoč povremenom praznom hodu Aelininih planiranja i iščekivanja neke akcije u Riftholdu.

Možda je u ovoj knjizi moglo biti i manje od ovih 600+ stranica i možda je cijela priča mogla preživjeti i bez Rowana (koji mi je bio ok u prošlom nastavku, ali ovdje je samo naporan), ali ona je i dalje majstorski ispričana, uzbudljiva, nabijena magijom, puna preokreta i ljudi koji iz saveznika postaju neprijatelji i obrnuto, čak i ondje gdje to nikada ne biste očekivali. Dijelovi koji se odnose na kraljevu mračnu vojsku posebno su mračni, na nekim mjestima čak stravični, surovi i opaki, ali tu je uvijek protuteža naših glavnih junaka koji najsjajnije zablistaju upravo onda kada je to najpotrebnije.

Najzanimljiviji preokret, posve neočekivan, jedan od onih od kakvih vam vilica opadne na pod, čeka tek pri kraju i ostavi vas s moždanom eksplozijom. Možda je s te strane dobro što sam malo sporija pa tek sad nadoknađujem stanku s ovim serijalom, budući da mogu odmah nastaviti dalje. Da sam morala čekati da izađe sljedeća knjiga, ne znam što bih. Off to the next one, then! 

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3QoiB7G

Kako do kompletnog serijala: https://bit.ly/3IyTi14