srijeda, 29. srpnja 2020.

MLETAČKI SOKOL, Milena Benini

Izdavač: Hangar 7, 2019.


Milenu Benini upoznala sam preko njenog prevoditeljskog rada, puno prije nego onog spisateljskog, čitajući knjige o Artemisu Fowlu Eoina Colfera. Ono što je napravila s prijevodom ovog serijala (s kojim smo, nažalost, stali nakon prve 3 knjige), pokazalo mi je da, iako postoje mnogi sjajni prevoditelji, kada se sretnu prava knjiga i prava prevoditeljica, rezultat je - izvanredan.

Eoin Colfer gostovao je prije četiri godine na Zagreb Book Festivalu, a osoba koja je vodila razgovor s njime bila je upravo Milena. Bi li taj razgovor i to druženje bili tako zabavni, tako vrckavi i tako opušteni da ga je vodio netko drugi? Možda, ali ovako je bilo naprosto savršeno. Ako već nisam prije, tada sam shvatila koliko na neku knjigu utječe ne samo ljubav pisca koji ju je stvorio, već i prevoditelja, koji ju je približio širem krugu čitatelja.

Ljubiteljima SF-a ime Milene Benini itekako je poznato, a njeni romani i kratke priče obavezna su literatura. Mnogi čitatelji nekako zaziru od domaće književnosti, pa tako i SF-a, ali dojma sam da bi, kada bi pročitali nešto Milenino, brzo promijenili mišljenje. Čak i oni koji SF smatraju dosadnim žanrom punim svemirskih brodova i kompliciranih tehnoloških opisa brzo bi se razuvjerili, jer Milena Benini pokazala bi im koliko SF zapravo može biti pitak i zabavan.

'Mletački sokol' roman je spekulativne fikcije smješten u neodređenu budućnost, u kojoj se podigla razina mora (što, s obzirom na klimatske promjene, više i nije toliko spekulativna fikcija koliko prilično realna procjena budućnosti), zbog čega je većina kopna nestala pod vodom, a stanovništvo se (osim na ostatku kopna) okupilo na plovećim otocima. Jedan takav otok je i Serenissima Ressurecta, replika stare Venecije. Serenissima je bogataški otok kojim uglavnom upravlja mafija, a opstaje zahvaljujući turizmu. Prikvačeni za Serenissimu, za njom plove Lazzaretti, manji "otoci" sastavljeni od bilo čega što se lokalnom stanovništvu, uglavnom siromašnom, našlo pri ruci. Stanovnici Lazzaretta okupljeni su u skupine prema narodnosti ili zajedničkim interesima, pa tako postoje Lazzaretti kojima upravljaju punkeri, anarhisti, survivalisti...

Yoshitaka, mladi umjetnik koji se bavi (uglavnom) kaligrafijom, stanovnik je jednog od Lazzaretta, i provodi dane brinući se kako mlađem bratu osigurati liječničku skrb koja mu je potrebna. Za to mu je potreban novac i resursi do kojih je na siromašnim Lazzarettima veoma teško doći. No, sreća mu se promijeni kada mu Luca, član mafijaške obitelji koja upravlja Serenissimom, (doslovno!) padne na glavu, bježeći od nepoznatog ubojice. Yoshitaka odlučuje pomoći Luci, govoreći si pri tome kako to čini samo zbog njegove zlatne medikartice. A jednostavno zamišljen bijeg ubrzo postane opasna utrka s nepredvidivim ubojicama i obiteljskim spletkama, usred koje i Yoshitaka i Luca polako shvaćaju da postoje i drugi razlozi zbog kojih jedan drugog pokušavaju održati na životu pod svaku cijenu, a koji se ne odnose samo na osobnu korist.

Ovaj roman nije samo odlično napisan roman znanstvene fantastike i sjajno zamišljena spekulativna fikcija, već je on i brz i zabavan roman nabijen akcijom, a, uz sve to, on je i preslatka ljubavna priča. Kao šećer na kraju, on je, s brojnim referencama na sve ono što znamo i volimo (a spomenut ću samo mange i Pokemone, za početak), prava 'geekovska' poslastica.

Za slučaj da ste od onih koji poprijeko gledaju na uplitanje romanse u fantastične i SF romane, reći ću vam samo da je Lucina i Yoshitakina ljubavna priča ovdje prikazana jedna od rijetko osvježavajućih i tako prirodnih romantičnih priča, a njih su dvojica i zajedno i svaki za sebe likovi s kojima se baš gušt družiti. Uživala sam u svakom trenutku, i niti jedan od tih trenutaka nije bio ni najmanje dosadan.

'Mletački sokol' prvi je dio 'Mletačkog triptiha'. Nažalost, kako nas je Milena ove godine prerano i prebrzo napustila, ostat će, po svemu sudeći, i njegov jedini dio. Nemojte me krivo shvatiti, 'Mletački sokol' zaokružen je roman s početkom i krajem i sasvim je samostalan, ne ostavlja nikakve cliffhangere niti repove koje je potrebno slijediti. Ipak, s obzirom na genijalnost i originalnost Mileninih romana općenito, ne mogu se ne pitati kakav bi bio ostatak triptiha. A i svi ostali mogući romani, novele, kratke priče, genijalni tekstovi koje bi Milena izmaštala, a za koje ćemo ostati zakinuti. Ostaje nam da se tješimo onima koje je već napisala, što i nije tužna stvar, jer, vidjet ćete, sa svakim su čitanjem još bolji!

Ako do sada još niste upoznali Milenu Benini, svakako to učinite. 'Mletački sokol' sjajan je roman za započeti to upoznavanje. Rekla bih vam i da, nakon što ga pročitate, ne stanete samo na njemu, ali nešto mi govori da ćete i sami to shvatiti. ;)

_____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/336bURi

četvrtak, 23. srpnja 2020.

KIRKA, Madeline Miller

Izdavač: Profil, 2019.
[eng. Circe
Prijevod: Patricija Horvat


Kada biste me upitali da vam preporučim najljepšu ljubavnu priču koju je u knjizi moguće pronaći, zaobišla bih one očite, iako i samoj mi vrlo drage, naslove, poput 'Ponosa i predrasuda', pa i one suvremene, koji su me također osvojili, poput 'Greške u našim zvijezdama' ili 'P.S. Volim te', i naslov kojeg bih vam na kraju preporučila bio bi 'Ahilejeva pjesma' Madeline Miller.

Taj me roman posve oduševio, a ljubavna priča u njemu ispričana, možda neobična za uobičajeno konzervativna i uska shvaćanja ljubavi koja često vladaju na našim prostorima, posve osvojila. A Madeline Miller stavila je na moju listu pisaca koji imaju moć stvaranja nevjerojatno životnih i snažnih likova te pričanja priča, koje sam već mnogo puta čula, na jedan posve nov i drugačiji način, s posve drukčijim pogledom na odavno poznate mi događaje.

A sve što je u tom romanu postigla s Ahilejem i događajima iz 'Ilijade', u ovom romanu postiže s Kirkom i događajima iz 'Odiseje'.

Kirku obično pamtimo kao prilično negativan lik iz grčkih mitova i legendi, zlu čarobnicu koja se pokazala kao još jedna prepreka hrabrom Odiseju na njegovom dugom putovanju kući, navevši ga da na njenom otoku provede čitavu godinu i pretvorivši njegove ljude u svinje. No, kao što svaka priča ima dvije strane, ova je bila Odisejeva, a Madeline Miller nam u ovom romanu prikazuje onu Kirkinu.

Umjesto zločeste vještice, Kirka koju ovdje upoznajemo tek je plaha djevojčica, koja izrasta u mirnu i povučenu djevojku, koja ipak posjeduje hrabrost koju zatomljuje duboko u sebi, a koja do izražaja dolazi tek u rijetkim trenucima, iznenađujući svojom pojavom i samu Kirku. Ismijavana od samog rođenja, kao najneuglednija i najčudnija od svoje braće i sestara, Kirka će, sazrijevajući, na svojoj koži osjetiti baš svaki udarac zadan ruganjem, zanemarivanjem, otvorenim ismijavanjem i opakim primjedbama. Odbačena od svoje obitelji, u očajnoj potrebi za nekim koga će voljeti i tko će joj to uzvratiti, Kirka naivno daje sve od sebe kako bi onima koje voli dala sve što žele. No, njihove se želje prebrzo i prečesto odmah potom usmjere na nove i više horizonte, gubeći Kirku iz vida.

"To je zajedničko bogovima i smrtnicima: dok smo mladi, za svaki osjećaj na svijetu mislimo da ga nitko prije nije osjećao."

Zaintrigirana Prometejevim djelima i zasićena ponašanjem besmrtnih božanskih bića kojima je okružena, Kirka je fascinirana smrtnicima, i žudi saznati što više o smrtničkom životu, njihovim žudnjama i strepnjama. Zbog ljubavi prema smrtniku, Kirka čini svoju prvu i najveću pogrešku, zbog koje biva izgnana na otok Eeju, da ondje živi u izolaciji, protjerana od ostalih bogova.

No, ono što bi trebalo biti kazna, za Kirku se ispostavi da je upravo ono što joj je trebalo da od plahe i podložne djevojčice izraste u snažnu ženu koja se ne da pokolebati, koja zna što hoće i kako to uzeti - vlastitim rukama i vlastitom snagom.

"Bila je to prva lekcija koju sam naučila. Ispod glatkoga, poznatog lica stvari krije se jedno drugo lice koje čeka pravi trenutak da raskoli svijet."

Svjesna svoje kazne, Kirka odluči ne očajavati i ne čekati na spas, već bira uzeti stvari u svoje ruke i napraviti najbolje što može od onoga što joj je dano. Tako njen zatvor postaje njen dom, a njeno zatočeništvo stvar izbora. Kirka, naravno, ne postaje odmah samodostatna, samostalna i odlučna žena koja je u stanju sama stvoriti svoju sreću, puno je tu pogrešaka i lekcija koje će putem morati naučiti. No, svaka lekcija učinila ju je snažnijom, hrabrijom i mudrijom.

"Neću biti poput ptice u kavezu, pomislila sam, odviše otupjele da bi odletjela čak i kada se otvore vrata. Zakoračila sam u šumu i moj je život započeo."

Ovaj roman prikazuje nam jedno putovanje, ali ne ono zemljopisno, već ono koje inače nazivamo odrastanjem i sazrijevanjem. Kirkin put iz djeteta u moćnu čarobnicu.

"Stotinama naraštaja hodala sam po svijetu pospano, tupo, besposleno i opušteno. Nisam za sobom ostavila nikakav trag ni djelo. Čak ni oni koji su me malo voljeli nisu marili dovoljno za mene da bi ostali. Zatim sam saznala da sam u stanju svinuti svijet po svojoj volji, kao što se luk savija za strijelu."

I u grčkim su mitovima, kao i u književnosti i umjetnosti općenito, dugo vremena žene predstavljale tek sporedne likove, lijepe nagrade, usputne postaje i povremene pomagačice stvarnim, 'pravim' junacima. Madeline Miller Kirkinom nam pričom pokazuje kako je to tek stvar pogleda, ne samo na primjeru same Kirke, već i drugih žena koje u njenoj priči susrećemo, poput Arijadne ili Medeje. A ono što je Kirkinu priču, baš kao i samu Kirku ovdje najviše obilježilo, po meni, njena je spremnost na promjenu i prihvaćanje te promjene. Umjesto da bude tek još jedna nimfa, tek još jedna lijepa Sunčeva kći koja će se bogato udati i izroditi silne junake, Kirka svakim korakom krči svoj vlastiti put, i to čini na svoj način.

"Strašno sam dugo bila stara i nepopustljiva, poput monolita izrezbarenog kajanjem i godinama. No to je bio samo kalup u koji su me ulili. Nisam morala zadržati taj oblik."

Strašno mi se svidio kraj Kirkine priče, Miller ga je ispričala na način koji čini krunu te priče, koji Kirki daje točno ono čemu je čitav život, možda to ni ne znajući, stremila. Kirka je sjajan lik. Ona je snažna žena koja je vlastitim pogreškama i vlastitim izborima praktički samu sebe stvorila. Iako su joj svi predviđali tek blijedu, nezamjetnu sudbinu, Kirka je postala moćno ime koje se ne izgovara tek olako, lik kakvom se valja diviti i u kakvog se može ugledati. Bila je drukčija od svih ostalih, iskakala je iz kalupa, imala je oštre rubove na mjestima na kojima su svi ostali bogovi bili savršeno obli. I svoju je snagu stekla upravo zbog toga, a ne tome unatoč.

"Nekoć sam mislila da su bogovi suprotnost smrti, no sada shvaćam da su mrtviji od bilo čega jer su nepromjenjivi i ne mogu ništa zadržati u rukama."

Madeline Miller ispričala je još jednu fenomenalnu priču nadahnutu grčkim mitovima - toliko puta prepričanim, a u njenoj verziji opet svježim i novim. Kirka je snažan ženski lik koji utjelovljuje mnoge od nas, ako ne i sve: naše nade, strahove, pokušaje i pogreške, želje, snage i moći. Kirka je živi dokaz da u svakoj ženi čuči snaga koju nije ni svjesna da posjeduje, samo joj je potrebno da je nešto potakne da izađe van. A onda - samo nebo je granica. 

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/32ZYNkD