DAR MRAČNOJ RUPI, Kieran Larwood

Izdavač: Znanje, 2023.

2. knjiga u serijalu Pet kraljevstava

[eng. The gift of Dark Hollow] 

Prijevod: Mate Maras

Nakon teškog sukoba s opakim Gvozdenima, Podkin Jednouhi, njegova sestra Paza i brat Pook te njegovi prijatelji i suborci oporavljaju se, njeguju oslobođene ranjenike i prikupljaju snagu za daljnji otpor u davno napuštenom (a možda i ukletom) zečinjaku Mračnoj Rupi. Iako dobro koriste ovaj predah, opasnost od Gvozdenih još je sveprisutna.

Kako su Gvozdeni značajno nadmoćni nad ovom - koliko god hrabrom i srčanom - skupinom zečeva, jedina nada za pobjedu nad ovim opakim stvorenjima koja su nekada bili zečevi, leži u pronalasku čarobnih darova, koje su nekada davno na dar dobili poglavari svakog zečinjaka, a koji su već odavno izgubljeni (ili samo jako dobro skriveni).

Nakon Podkinovog iznenadnog otkrića u samom srcu Mračne Rupe, priliku za pronalazak upravo jednog od Darova - i to onog koji bi mogao značiti i pobjedu nad Gvozdenima - pronaći će (uz pomoć nešto sreće i tajnovitog šuljanja) upravo Podkin, ali zadatak na koji Podkin mora poći da bi tu priliku iskoristio vrlo je opasan. Srećom, uz njega su neustrašivi i hrabri pratitelji, na koje uvijek može računati.

I tako, legenda se nastavlja...

Strašno simpatičan legendarni jednouhi junak u ovoj je priči još uvijek tek mali zečić, čija hrabrost i snalažljivost je od prve pustolovine neizmjerno narasla, a ovdje će to nastaviti činiti. Tu su i ostali, vrlo mi dragi likovi, od Paze i Pooka do slijepog ratnika Kroma i akrobatskog tandema Miša i Maša (koji se malo zovu Miš i Maš, a malo Miška i Maško, ali skužiš da se radi o dva, a ne četiri lika :)), koji su također postali nezamjenjivi dio priče i bitan oslonac samom Podkinu. U ovom nastavku u priču ulaze i jedan bard, jedna koštana plesačica i jedan smutljivac, čija se uloga u priči tek treba razjasniti.

Tu je još i Podkinov stari neprijatelj, Gvozdeni Dugonogi, koji će ponovno dati sve od sebe da Podkinu pomrsi planove. No, Podkin s kojim će se ovdje susresti nije onaj isti preplašeni zečić kojeg je sreo prvi put - a koji ga je i taj prvi put uspio poraziti.

"Jednom sam te pobijedio, a sada sam to učinio ponovno. Ja nisam 'mali potrčko'. Ja sam Podkin Jednouhi. Ja sam Podkin Mjesečev Jahač. Ja sam Podkin Daronoša. I ja se više ne bojim tebe. Zapravo, ti si onaj tko bi se trebao bojati mene."

Fantastična potraga za moćnim čarobnim darovima istražuje malo i legendu o tim darovima, i pruža nam širi uvid u svijet Pet Kraljevstava i njime rasprostranjenih zečinjaka. Opaki Gvozdeni još su opakiji, pustolovine na koje put vodi Podkina još su opasnije, a Podkin i njegovi prijatelji još su vještiji u izmicanju tim opasnostima - i brizi jednih o drugima.

Priča o Podkinu divna je, pustolovna i maštovita priča, a takav je i njen nastavak. Jedva čekam iduće!

___________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/dar-mracnoj-rupi/436900

TRILOGIJA PRVI ZAKON, Joe Abercrombie

Izdavač: Vorto Palabra, 2021./2022.

1. Krivnja oštrice [eng. The blade itself] 

2. Prije njihova vješnja [eng. Before they are hanged] 

3. Posljednji argument kraljeva [eng. Last argument of kings]

Prijevod: Anja Majnarić

Pitanje koje mi obično postave nakon što (uzbuđeno i oduševljeno!) nekome preporučim neku knjigu, je: 'A o čemu se radi?' Eh. Iako je kod nekih knjiga na ovo pitanje prilično lako odgovoriti ('o istrazi jezivog umorstva', 'o zombijima', 'o kolonizaciji Mjeseca', itd.), kod nekih mi to predstavlja priličan problem. Zašto? Jer je ponekad jako teško radnju sažeti u par rečenica, čak ne toliko zbog kompleksnosti radnje, već jednostavno zato što mi je jako teško objasniti o čemu se radi u apsolutno savršenom i genijalnom romanu u kojem se događa TOLIKO TOGA! 'Pa... tko je glavni lik?', ide to dalje. Nema glavnog lika! Ima toliko super likova koji su manje-više svi glavni da ne znam otkud da počnem!

Ha. Pa, eto, to vam je moj problem kad pokušam ukratko prepričati o čemu to piše Joe Abercrombie. :) Svejedno, probat ću. Here goes nothing:

Priča prati nekoliko likova čije se individualne priče isprepletu u gradu Adui, glavnom gradu Unije. Unija, smještena na južnom dijelu Abercrombiejevog svijeta, u pripravnom je ratnom stanju jer joj s jedne strane prijeti mogući rat sa Sjevernjacima, a s druge je u stalnom sukobu oko grada Dagoske, na koji pravo polaže i Uniji susjedno carstvo Gurka.

Logen Devetprsti sjevernjački je ratnik, član opake skupine vještih ratnika, od kojih se rastao i krenuo na put u Aduu, gdje se treba održati natjecanje u mačevanju. Na tom putu pridružio mu se mag Bayaz, čiji je cilj povratiti mjesto koje mu, kao Prvom Magu, pripada u zatvorenom vijeću koje u principu upravlja Unijom. Na istom će se mjestu naći i Sand dan Glokta, opaki inkvizitor, čija je zadaća da Bayaza spriječi u njegovom naumu. Isto tako, na mačevalačkom turniru naći će se i kapetan Jezal dan Luthar, pomalo umišljeni plemić, koji sanja o tome da osvoji turnir, a u čemu će mu pomoći upravo Bayaz. Slijedi napad Sjevernjaka, mnogo borbi i izdaja, upoznajemo još nekoliko likova, Bayaz otkriva još svojih skrivenih talenata, a iza svega toga sprema i ekspediciju čiji je cilj pronaći jedan drevni izgubljeni artefakt. Također, rat samo što ne bukne na oba fronta, a ekspedicija se mora nekako provući između svega toga - i izvući živu glavu, usput.

Koliko sam ovim kratkim sadržajem uspjela rasvijetliti o čemu se ovdje radi - ne znam, ali nadam se da sam vas barem uspjela zainteresirati za priču, koja se u dvama nastavcima samo još dodatno širi i grana, a njeni likovi prolaze različite transformacije - neki iz boljih u lošije, neki obrnuto. 

 

 

Priča je doista genijalna, i uzbudljiva, i napeta, i sjajna, priča je nešto što bi možda nastalo kada bi se 'Gospodar prstenova' i 'Pjesma leda i vatre' spojile u jedno, ali je još bolja od toga. Osobno (OK, Tolkien je možda izvan svake konkurencije), da moram birati između Martina i Abercrombieja, uvijek bih izabrala Abercrombieja. Za mene, on je najbolje od najboljeg što grimdark - i medieval fantasy općenito - imaju za ponuditi.

Krivnja oštrice, roman kojim započinje trilogija, ujedno je i Abercrombiejev prvi roman. Uvodi nas u srednjevjekovni fantasy svijet ispunjen junacima, ratnicima, uhodama, magovima - i bankarima. Ovi potonji možda su i najvažniji, ali morat ćete pročitati cijelu trilogiju kako biste saznali zašto. Teško je objasniti, baš morate sami doći do toga. Ali uživat ćete na tom putu, garantiram. ;)

Naslov prvog romana trilogije referenca je na citat iz Homerove 'Odiseje': "Sama oštrica potiče na djela nasilja". To je ono što ovaj roman, a i ostatak trilogije, zorno prikazuje na koži svojih likova, da nasilje i borbe ponekad nije moguće izbjeći, kao da sama oštrica traga za krvlju, a ne ona(j) tko ju drži u rukama. Raznoliki likovi koje u ovim romanima susrećemo upadaju u šarolik raspon ljudske prirode. Junaci nisu junaci u doslovnom smislu te riječi, oni su samo dobri, hrabri ljudi koji, da bi nešto postigli čine i puno loših stvari, baš kao što su to i loši, opaki ljudi koji ponekad naprave neku dobru stvar. A ima i glupih i nesmotrenih i posve uobraženih i svih mogućih kombinacija svih ovih osobina. Stvari ne ovise uvijek o onome što se pomno planira, već (češće čak) o pukoj sreći i igri sudbine.

Kad smo već kod nasilja, opisi tog nasilja dosta su naturalistički i sirovi, ali takvi moraju i biti. Ne bi išlo nikako drugačije. Sve glede ove trilogije savršeno je koncipirano i sklopljeno u nešto epski fantastično. (Fangirlam sad već, jel' da? Kad moram! It's just THAT good.)

Mogla bih reći da se u ovom serijalu radi o šarolikoj skupini posve različitih likova sa zajedničkom misijom kojom upravlja Prvi od magova. Mogla bih reći da se ovdje radi o skupini Sjevernjaka, koja je ostala bez vođe, i koja pokušava ostati vjerna svojoj domovini, svome kralju i učiniti ono što je ispravno, ali se to ispostavi teže i zamršenije nego što je moguće zamisliti. Mogla bih reći i da se ovdje radi o jednom uhodi i jednom umišljenom kapetanu koji će putem kroz ovu priču pronaći potpuno drugu svrhu svog postojanja. Mogla bih reći i da se ovdje radi o skrivenoj sili, akumuliranoj moći i utjecaju, koja upravlja svijetom, svima naočigled, a opet vješto skrivena. Sve bi to bilo donekle točno i sve bi bilo tek djelić svega o čemu ovaj serijal jest.

Želite li stvarno znati o čemu se radi - pročitajte ovu trilogiju, a nakon nje i sve što je Joe Abercrombie ikada napisao. Volite li fantastiku, posebno srednjevjekovnu fantastiku, epsku fantastiku i grimdark, žive likove koje ćete vječno pamtiti i ubojito dobru priču od čijih se stranica nećete moći otrgnuti, svakako pročitajte! Zakoračit ćete u u ovaj svijet i - začas! - skroz ćete se u njemu izgubiti. Nema boljeg od ovog, ljudi moji. Nema boljeg! 

________________________________

Kako do trilogije:

1. https://znanje.hr/product/krivnja-ostrice/427604

2. https://znanje.hr/product/prije-njihova-vjesanja/431838

3. https://znanje.hr/product/posljednji-argument-kraljeva/437698

NA KRAJU OBOJICA UMIRU, Adam Silvera

Izdavač: Egmont, 2022. 

[eng. They both die at the end]

Prijevod: Valentina Markasović

Znala sam što će se dogoditi, znala sam da će se dogoditi... Na kraju (ili na početku), sve jasno stoji u naslovu. Znala sam i da će me vjerojatno pogoditi, ali, čovječe, nisam znala koliko. Ova je knjiga baš divno grozna, ili grozno divna. Satrala me. Ali volim ju.

Mateo i Rufus dva su dečka koji jednog lijepog dana prime poziv kojega se svi užasavaju - onaj Agencije Death-Cast, koji vas obavještava kako je danas dan kada umirete. Kako im je obojici preostalo maksimalno 24 sata života, jer nitko ne zna u kojem točno trenutku će unutar dana na koji umire stvarno i umrijeti, i Mateo i Rufus moraju donijeti odluku kako će proživjeti svoj, ma koliko kratak, ostatak života.

Ono što će ih spojiti bit će aplikacija Posljednji prijatelj, a iako niti jedan niti drugi to nisu doista očekivali, taj spoj doista će im obojici donijeti posljednjeg prijatelja te promijeniti im život - a i mnogo više od toga.

Ako ste se ponadali, nemojte - i dalje na kraju obojica umiru.

Mateo i Rufus karakterno su posve različiti - Mateo je povučen i introvertiran, sve ga plaši, dok je Rufus pustolovan i pomalo sklon opasnostima. Splet okolnosti natjerat će Rufusa da se na svoj posljednji dan malo primiri, dok će Mateo odlučiti - po prvi i posljednji put u životu - biti hrabar i iskušati nešto novo. Kako ne želi dodatno opterećivati ljude koje voli, a baš i nema prijatelja, Mateo u aplikaciji PP vidi priliku za pokušaj stjecanja prijatelja - ili barem nekoga tko će biti uz tebe da ne umreš sam.

"...ne znam je li tužnije umrijeti sam ili u društvu nekoga tko ne samo da ti ništa ne znači nego vjerojatno ni ti njemu ne značiš baš puno."

Rufus je, s druge strane, okružen ekipom prijatelja s kojima je odrastao, ali od kojih ga par nepromišljenih postupaka, i to baš na posljednji dan života, odvoji. No, kao i Mateo, i Rufus će u svom novostečenom prijatelju naći puno više od onoga što je uopće tražio.

"U obitelji se možda rodite, ali u prijateljstva svjesno uđete. Za neka otkrijete da ih treba napustiti. Druga vrijede svakog rizika."

Prijateljstvo je ono što je srž ovog romana, veze koje nastaju i rastu između ljudi, bilo da su nastale slučajno ili namjerno, spletom okolnosti ili promišljeno. U pozadini svega toga lagano titra činjenica da mnogi od nas svoje vrijeme i ljude koje imamo uzimamo zdravo za gotovo, a nikad zapravo ne znamo koliko nam je vremena s njima još ostalo, kao što i ne znamo hoće li idući susret s nekom nepoznatom osobom možda rezultirati vječnim prijateljstvom.

Zabavan i poprilično vedar, ovaj roman je divno putovanje kroz posljednji dan života dvojice jako dragih likova. No, bez obzira na vedrinu i zabavu, i sve odluke koje Mateo i Rufus donesu, kraj se i dalje ne mijenja, ma koliko puta to pomislili tijekom čitanja.

"Bez obzira na to kako odlučimo živjeti, na kraju obojica umiremo."

Koliko je divna ova priča, toliko je i tužna. Dodatnu dinamiku unosi i nekolicina sporednih likova, putem kojih vidimo neke komadiće Mateova i Rufusova putovanja koji nam daju širu perspektivu od one koju smo vidjeli kroz njihove oči. Je li prava nesreća upoznati nekog i zaljubiti se na posljednji dan svog života, kada vam nije preostalo skoro nimalo vremena da uživate u zajedničkom društvu, ili je to zapravo sreća u nesreći? Nesretni paradoks.

"Poljubim dečka koji me vratio u život na dan kada umiremo."

Kad se taj trenutak, očekivan još od naslova, konačno dogodi, koliko god da sam bila spremna na to - zapravo nisam. Baš me pogodilo. A iako je tužno, ujedno je i divno - ne smrt, već sve ono što je zbog te očekivane smrti nastalo i dogodilo se. Kao što sam već rekla, ova je knjiga baš divna i baš grozna, i lijepo mi ju je bilo čitati, i smrskala me u komadiće. Tu su all the feels. I sve ih trebate, čitajući, iskusiti. <3

"'Da smo imali više vremena, volio bih te. (...) Možda te već i volim. (...) Ljudi imaju vremenske odrednice o tome koliko dugo nekoga trebaš poznavati da bi stekao pravo to izreći, ali ne bih ti lagao, bez obzira na to koliko nam je malo vremena preostalo. Ljudi troše vrijeme i čekaju pravi trenutak, ali mi nemamo taj luksuz. Da su pred nama cijeli životi, kladim se da bi se umorio od toga da ti govorim koliko te volim; uvjeren sam u to da bismo stigli do te faze. No, kako ćemo uskoro umrijeti, želim to izgovoriti koliko god puta želim - volim te, volim te, volim te, volim te.'"

________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/adam-silvera-na-kraju-obojica-umiru/

KAPITOL DINA, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2022.

6. knjiga Kronika Dine

[eng. Chapterhouse: Dune]

Prijevod: Stanislav Vidmar 

Nakon turbulentnih događaja i eksplozivnog završetka prethodne knjige - uništenja Arrakisa, ono malo što je od tog planeta ostalo pripadnice sestrinstva Bene Gesserit prenijele su na planet Kapitol, kako bi ondje pokušale stvoriti novi pješčani planet, uzgojiti pješčane crve i ponovno pokrenuti proizvodnju začina.

Budući da onaj tko kontrolira začin, kontrolira i svemir, a svemir je trenutno pod gotovo kompletnom kontrolom Časnih Majki, tj. Uvaženih Priležnica, Bene Gesserit predstavljaju (malu, ali značajnu) prijetnju ovom matrijarhalnom kultu i njegovom potpunom osvajanju. Pogotovo uzimajući u obzir skrivenog asa u rukavu reda Bene Gesserit - Duncana Idahoa (ili njegove najnovije kopije).

Nakon 5 knjiga, čija radnja se rasprostrla na tisuće godina i raštrkala do krajnjih granica poznatog svemira, planeta na kojem je sve počelo - Arrakisa - više nema, ali u procesu je nastanak novog - na Kapitolu. Pomalo kao da smo se vratili back to square one, na sam početak gradnje svemira kojeg smo u proteklih pet knjiga gledali kako raste, širi se, puca i propada, radi puni krug i vraća se na početnu točku. Bio je to fenomenalan ciklus, koji me i dalje oduševljava, dugo nakon čitanja.

Ovaj se nastavak bavi dubljom analizom motiva i sustava razmišljanja reda Bene Gesserit i Uvaženih Priležnica, kao i njihovim sukobom. Hoće li prevladati ogromna moć ili pametna taktika i uz pomoć kojih metoda, i s kakvim posljedicama? Postavlja se i pitanje konačnog cilja, odgovor na koje nije baš lako objasniti. Dovesti čovječanstvo na iduću stepenicu, višu točku, zreliju razinu. Herbert daje svoju svoju viziju onoga što bi to bilo, ali dosta toga ovdje ostavlja i pomalo nedorečenim, otvorenim za interpretaciju.

Budući da se čitava priča vrti oko dvaju sukobljenih matrijarhalnih redova, otišla bih toliko daleko da kažem da je ovaj nastavak (a možda i čitav serijal, sad kad o tome razmišljam) prilično feministički. Dvije snažne ženske frakcije bore se za prevlast u svemiru, moćni redovi žena kojima ništa ne može stati na put. Pretty cool. Bilo kako bilo, ono što ovdje imamo, po šesti - nažalost i posljednji - put, je kompleksna priča, filozofski nastrojena, s uvidima u ljudsku prirodu i ponašanje, politiku, korupciju, osjećaje - sve ono što Herbert, uz gradnju čitavih svemira, majstorski radi.

Ovo je posljednja knjiga o Dini koju je napisao sam Herbert, ujedno i posljednja koja se ubraja u originalni kanon od 6 knjiga ovog serijala. Tko zna koliko bi nastavaka možda još bilo da nas Herbert nije napustio u relativno ranoj dobi od 65 godina. Nisam čitala naknadne romane, nastavke i prednastavke, iako bih ih istovremeno i htjela i ne htjela pročitati. Jer, što ako? Možda jednom...

Mnogi čitatelji Dinu gledaju kao serijal s izvrsnim prvim dijelom, nakon kojega su uslijedili sve slabiji nastavci. Ja ga ne gledam tako, tj. teško mi je čak gledati pojedine nastavke kao zasebne. Meni je Dina skup od svih šest knjiga koji uvijek promatram kao jednu cjelinu - i to, meni, genijalnu. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/frank-herbert-kapitol-dina/

OSTAVI SVIJET ZA SOBOM, Rumaan Alam

Izdavač: Znanje, 2022. 

[eng. Leave the world behind]

Prijevod: Igor Rendić

Zamislite ovaj scenarij: bukirate si odmor u super fensi kući na osami, nikoga živoga kilometrima okolo. Fantastično. Sve ide sjajno, a onda vam kasno navečer na vrata pokucaju neki ljudi. Pričaju o tajanstvenom nestanku struje, koji možda jest, a možda i nije, početak nekakve bizarne apokalipse. Želite saznati što se događa, ali ne rade ni telefoni ni Internet ni televizija (iako struje u kući još ima), doslovno ste usred ničega, pa ništa ne možete doznati niti od eventualnih susjeda... Jedini trag za informacijama su ti nepoznati ljudi koji su se iznenada pojavili na pragu kuće koju ste rezervirali za odmor.

Je li sve ovo neka prevara? Je li stvarno? Počinje li apokalipsa? Što se, kvragu, događa?

Ova će vam se pitanja motati po glavi čitavo vrijeme čitanja ovog prilično neobičnog romana. Baš kao što mu kaže naslov, svijet je ovdje ostao negdje u pozadini, a vi pokušavate uhvatiti sliku tog svijeta kroz nesuvisle priče i doživljaje šestero glavnih likova, od kojih niti jedan ne zna doista što se događa. Tu i tamo dođete do rečenice ili dvije koje se odnose na ono što se događa u svijetu, ali to je više kao nekakav odjek nečega što desilo vrlo daleko, nemoguće je znati točno kada i gdje.

Budući da je sve nekako prikriveno i u mraku, atmosfera je napeta i creepy, a svaki događaj samo potiče još pitanja. Knjiga je neobično i pisana, pomalo kao u formi nekakvog izvještaja ili reportaže, nema one uobičajene povezanosti s likovima kakvu možda očekujete ili ulaženja u njihovu nutrinu, sve je nekako samo izliveno na papir, činjenično stanje, crno na bijelo.

Moglo bi se reći da je ovo knjiga u kojoj se ništa posebno ne događa (osim što svi piju jako puno vina), i u kojoj apsolutno ništa ne saznate. Zvuči besmisleno, a opet mi je bila vrlo napeta i, pa, apokaliptična.

Neodređena apokalipsa događa se tamo negdje vani, u svijetu koji smo ostavili za sobom, a autor se fokusirao na reakcije likova na taj nagovještaj same apokalipse. Pretpostavljam da svi mi mislimo, ako do toga ikad dođe, da ćemo krenuti na neko hrabro putovanje preko pola zemlje, štiteći suputnike, poput Joela u 'Last of us', ili se organizirati i usidriti negdje s nekakvom vještom skupinom ljudi, poput ekipe iz 'Walking deada', ali najvjerojatnije je da bismo reagirali baš kao likovi iz ovog romana: pravili se da se ništa ne događa, bili previše uplašeni izaći kad jednom shvatimo da se nešto ipak događa, i jednostavno čekali da se to, što god da se događa, dogodi i prođe.

Po dojmovima s Goodreadsa vidim da puno ljudi hejta ovu knjigu, baš zato što namjerno ostavlja stvari nedorečenima i nikada ne otkrije što se zapravo događa, već sve ostavlja na slutnjama, nagađanjima i komadićima vijesti. Meni je bila nekako... hm... čudna, ali zanimljivo čudna. Fora, čak.

Pogledala sam i film, u kojem su unesene neke sitne izmjene - u smislu odnosa između pojedinih likova, ali i neke izmjene veličine naftnog tankera. No, mislim da je uspio prenijeti tu atmosferu i bit romana, baš onako kako treba. A tu su i Julia Roberts i Ethan Hawke. Vrijedi pogledati.

Ako vam se čita nešto nesvakidašnje, pomalo bizarno i nekako prijeteće, ostavite svijet za sobom i krenite na odmor u ovaj roman. Ne znam kako će vam se svidjeti, ali svakako neće biti poput niti jednog odmora na kojem ste prije bili. ;) 

___________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/ostavi-svijet-za-sobom/418592

MORRIE UTORKOM, Mitch Albom

Izdavač: Egmont, 2023.

[eng. Tuesdays with Morrie]

Prijevod: Martina Gračanin Yuksek 

Postoje oni neki ljudi koji nekako uspiju imati najveći utjecaj na vaš život, bez da ste uopće za njima tragali ili nakon susreta s njima vjerovali da će to biti tako. Ne moraju to čak biti ni posebno vam bliski ljudi, ali nešto ih privuče k vama, ili vas k njima, i oni na vama ostave neizbrisivi trag.

Morrie Schwartz bio je čovjek koji je obilježio život Mitcha Alboma.

U početku je bio profesor s fakulteta čija predavanja su ga intrigirala i koji ga je inspirirao, a kasnije je postao dobar i drag prijatelj, kojeg se uvijek rado sjećao i kojeg je zavolio, čak i kada se dugo vremena nisu vidjeli.

Nakon jednog takvog dugog perioda, Mitch sazna da Morrie boluje od neizlječive bolesti, i da mu se kraj bliži. To ga ponuka da još jednom posjeti svojeg starog profesora, a ovaj ga pozove da ga nastavi posjećivati - i time sudjeluje u još jednom, posljednjem predavanju: o smrti i smislu života.

Mitch i Morrie nastave se sastajati svakog utorka, a svaki utorak razgovaraju o različitim temama, koje Morrie sagledava na osobit način, uzimajući u obzir da mu je smrt sve bliže. Ono čemu Morrie želi Mitcha podučiti, i ono što želi da on podijeli i s drugima, njegova je pouka da naučiti kako umrijeti, tj. kako se pomiriti sa smrću, ujedno znači i naučiti kako živjeti.

Dijeleći male životne mudrosti proizašle iz razgovora s Morriejem, kao i zanimljivosti iz Morriejeva života, Mitch Albom zapravo piše utješnu knjigu za suočavanje sa smrću, i ostalim životnim nedaćama. Nije ova knjiga neko revolucionarno otkriće uz kojeg ćete se prestati bojati smrti ili koja će vam posve promijeniti život, ona je tek skup razmišljanja o životu i o smrti i svemu onome između, koja želi ljudima pomoći da pažnju usmjere prema onome što je bitno, a ne onome što ih, kada dođu do kraja svog životnog puta, neće ispuniti onoliko koliko su mislili da bi trebalo.

Kratka i filozofski nastrojena, ova se knjiga može pročitati odjednom, ili komadić po komadić - kako vam se više sviđa. Ne mogu reći da me naučila nekoj nevjerojatnoj lekciji, ili da je bila life-changing, ali upoznala me s jednim zanimljivim starčićem, čija razmišljanja o životu - a i sam život - je bilo lijepo upoznati. Svakog utorka po malo.

"'Ponekad, ujutro', rekao je. 'Ujutro žalujem. Opipam si tijelo, pomaknem prste i ruke, što god još mogu micati, i oplakujem ono što sam izgubio. Oplakujem ovo sporo, neumitno umiranje. Ali onda prestanem žalovati. (...) Dobro se isplačem, ako je to ono što mi treba. No onda se usredotočim na sve one dobre stvari koje su mi još prisutne u životu. Na ljude koji me dolaze posjetiti. Na priče koje ću od njih čuti. Na tebe - ako je utorak. Jer mi smo ljudi od utorka.'

Nasmiješio sam se. Ljudi od utorka."

_________________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/morrie-utorkom/

NIJEMI PRATITELJI, Laura Purcell

Izdavač: Znanje, 2019.

[eng. The silent companions]

Prijevod: Predrag Mavar 

Ovaj blago creepy roman zaintrigirao me odmah na prvu, ali trebalo mu je potom malo vremena da me baš 'uhvati'. Podsjetio me na 'Prokletstvo Kuće Hill' Shirley Jackson, prvenstveno zbog atmosfere, ali i jer se radnja odvija jednako sporim tempom, sve vrijeme održavajući tu neku vibru neprestanog očekivanja scary momenta, onu kada očekuješ da te nešto ščepa iza svakog ugla, ali se to nikada potpuno ne dogodi.

Priču pratimo kroz tri različita vremena: sadašnjost (koja je vremenski smještena u drugu polovicu 1800-ih), zatim vrijeme neposredno prije sadašnjeg, te vrijeme 200 godina ranije, u 1600-ima.

U sadašnjosti, glavna junakinja Elsie pacijent je u duševnoj bolnici, u koju je dospjela nakon tragedije izazvane požarom, tragedije koja nije (još) posve jasno objašnjena niti znamo koji je točno bio taj tragičan ishod. Ali doznat ćemo.

Sama Elsie prisjeća se vremena neposredno prije tragedije, svega onoga što je prethodilo njenom dolasku u bolnicu. Naime, nakon smrti supruga, trudna Elsie dolazi na imanje na kojemu su ona i suprug namjeravali živjeti, imanje smješteno u zabačenom selu, koje je k tome i na zlu glasu kod mještana, zbog čudnovatih događaja koji su se ondje zbili. Osim čudnovatog ponašanja i mještana i posluge, Elsie na imanju nailazi i na još jednu čudnovatost - nijeme pratitelje, vješto i vrlo realno oslikane drvene figure, koje, čini se, same od sebe dolaze i nestaju te se premještaju po kući.

Po otkriću nijemih pratitelja, Elsie otkriva i dnevnike bivših stanara imanja, u kojima prethodna gospodarica kuće objašnjava kako je uopće došla do nijemih pratitelja, i što se sve dogodilo nakon njihova dolaska. To što se dogodilo i čudnovato je i strašno, a, kako se čini, ima sklonost i da se ponovi...

Priča o ukletoj kući (ili možda bolje rečeno ukletim figurama), zapravo je priča o duhovima - priča koja teče prilično sporo, iako je istodobno dosta zanimljiva, a i prilično creepy. Slojevitost priče i način na koji je ispričana, u tri vremenska razdoblja, polako pletu mrežu onoga što ovdje zapravo žudimo doznati, a to je što se to ovdje uopće događa. Kraj mi je bio neočekivan, čak i kada sam shvatila u kojem smjeru se priča lagano zaokreće, a i ostavio je sve u tom nekom creepy tonu, koji je nastavio lelujati i nakon što sam zatvorila posljednju stranicu.

'Minijaturistica' Jessie Burton još je jedan roman na koji me ovaj podsjetio, vjerojatno zbog činjenice da su drveni nijemi pratitelji, baš kao i kuća lutaka u Burtoničinom romanu, porijeklom iz Nizozemske, a ovi predmeti imaju jednako važne uloge u svojim pripadajućim pričama. Moral of the story: oprezno s nizozemskim igračkama, ne otvaraj zaključane tavane i nikako se nemoj doseliti u kuću koja je na glasu kao ukleta. Šanse su da će ovdje nešto poći po zlu - velike. :)

__________________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/nijemi-pratitelji/

DJEČJA MEĆAVA, Melanie Benjamin

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. The children's blizzard]

Prijevod: Tea Tosenberger Lubar

"Mećava, nastala kada se golema masa hladnog zraka koja je dolazila s Arktika susrela s jednako golemim valom toplog, vlažnog zraka iz zaljeva, proždirala je sve što joj se našlo na putu. Taj je sudar stvorio silovitu energiju kakvu nitko živ ne pamti, ali o kojoj će svi govoriti do dana kada umru. Zbog te silne energije oluja je nastavila pulsirati preko zemlje i na svome putu prema istoku naposljetku došla sve do Teksasa. I dok je jurila, nešto ju je potisnulo: anticiklona sa zrakom toliko ledenim i nemilosrdnim da se ljudsko meso smrznulo za samo nekoliko minuta."

Prekrasno zimsko jutro 12. siječnja 1888. ohrabrilo je stanovnike Teritorija Dakote da prozrače tešku zimsku odjeću i dan provedu laganije obučeni, uživajući u zimskom suncu. Pred sam kraj nastave, taman dok su dvije učiteljice u dvije škole na suprotnim stranama Teritorija razmišljale o tome kako će djecu pustiti kući, vrijeme se iznenada promijenilo. Najgora mećava u povijesti pogodila je Teritorij Dakote, praćena zastrašujućom hladnoćom, a dvije učiteljice pred sam njen su početak donijele sudbonosne odluke, koje su jednu od njih pretvorile u heroinu, a drugu u začetnicu strašne tragedije.

Znala sam odmah da će me ovaj roman pogoditi, jedino nisam znala koliko jako.

Ispričan prema istinitim događajima o jednoj od najgorih snježnih oluja koje su ikada pogodile američki kontinent, ovaj je roman potresan, užasavajuć, ali i divno napisan. Prateći dvije učiteljice i njihove reakcije na nepredviđenu oluju, istovremeno duplo strepite čitajući o sudbinama ljudi koji su u toj oluji zapeli. Neki su dijelovi napetiji od najnapetijih trilera, neki razorni poput oluje koju opisuju. Priča je istovremeno i hrabra i topla, a onda i strašna i srceparajuća.

Prošloljetna zagrebačka oluja uhvatila me taman na putu s posla, a nedugo potom bila sam zapela i onoj drugoj zagrebačkoj, pa mjesec dana potom i u iznenadnom nevremenu u Puli. Naravno da se nijedno od ovih nevremena ni približno ne može mjeriti s mećavom opisanom u ovom romanu, ali zbog svojih sam iskustava lako shvatila kako se brzo savršen dan može u samo par minuta promijeniti u nešto posve drugačije. Priroda zna doista biti zastrašujuća, kada se stvari poklope na određeni način.

Olujna mećava samo je dio ove priče, njene posljedice su ono što ju čini još zanimljivijom, ali i potresnijom. Način na koji je samo jedna (kriva) odluka dovela do spašavanja ljudskih života ili njihovih tragičnih gubitaka, utječući na živote žena koje su tu odluku donijele na ranije posve nezamislive načine. Obje su žene postupile onako kako su smatrale da bi bilo najbolje u danom trenutku, no stvari se nikada ne odviju onako kako planiraš, pogotovo kada priroda oko tebe divlja i razara sve pred sobom.

Jako, jako dobra priča, za koju ćete se morati oboružati s malo snage, jer doista će vas protresti i posve zaokupiti. Priča kreirana prema stvarnim svjedočanstvima ljudi koji su toj zlokobnoj mećavi nazočili ili je se sjećaju, a kojih već odavno više nema. U pozadini priče o mećavi nalazi se i priča o naseljavanju južnih teritorija današnjeg SAD-a, korupciji i lažima kojima se privlačilo doseljenike, teškom životu tih doseljenika, i njihovoj borbi sa surovom obećanom zemljom.

Zanimljivi likovi, potresna priča, tragični ishod nepredviđenih događaja i sve to skupa potkrijepljeno stvarnim povijesnim činjenicama i događanjima: povijesna fikcija u svom najboljem izdanju. Sjajan roman i sjajno ispričana priča. 

_________________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/djecja-mecava/

HERETICI DINE, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2022.

5. knjiga Kronika Dine

[eng. Heretics of Dune]

Prijevod: Stanislav Vidmar 

Paradoksalno, što više volim neku knjigu, teže mi je recenzirati je. Upravo mi je zato pisanje recenzija za ovaj serijal bilo iznimno težak zadatak. Kako prenijeti sve ono što on za mene jest, a da to zvuči suvislo i ima neki smisleni početak i kraj? I dalje ne znam, ali s prve četiri knjige sam (valjda) barem donekle uspjela. Two more to go, then.

Tisućljeće i pol nakon događaja iz četvrtog nastavka 'Dine', i smrti Božanskog Cara, svijet kakvog smo u tom, 4. nastavku, ostavili, posve je neprepoznatljiv. Carstvo je u ruševinama, a njegovi stanovnici raspršeni su izvan granica poznatog svemira. Planet Arrakis doživio je još jednu transformaciju, te nakon bujnog planeta punog života ponovno postao ono što je bio na samom početku - pustinjski planet. No, s pustinjom, na njega su se vratili i pješčani crvi.

Još je nešto ponovno oživjelo na Arrakisu, a to je drevno proročanstvo, koje bi se moglo ispuniti u Sheeani, djevojci koja posjeduje davne sposobnosti Slobodnjaka, uključujući sposobnost kontrole pješčanih crva. Istodobno, raspršene frakcije umrlog Carstva željne su vlasti i kontrole i nije im mrsko za to se boriti, bez obzira na cijenu, a svoje interese ovdje, kao i uvijek, imaju i sestre reda Bene Gesserit, čije prave dubine moći ćemo tek sada imati priliku upoznati...

Nakon ciklusa od 4 romana, u kojem je svijet Franka Herberta doživio razne transformacije, uzdizao se i padao, ovdje kao da dolazimo na neki ponovni početak. Priča je napravila svojevrsni puni krug, njen svijet je doživio ekspanziju pa se potom uvukao u sebe, poput nekog obrnutog Velikog praska, i došao na nultu točku. Ne kažem to kao nešto negativno, dapače. Frank Herbert u ovom je romanu krenuo u ponovnu izgradnju svega što je jednom već izgradio, baš kao da je svoj već izgrađeni svijet pomeo sa strane i odlučio krenuti iznova. Zamislite koja je količina talenta i mašte potrebna za nešto takvo, gradnju čitavog jednog kompleksnog svemira, dvaput. Mind-blowing.

Ponovno sastavljanje raspršenog Carstva kompleksan je zadatak, a Herbert je u tome veoma detaljan. Radnja je - dakako - spora, a osim mogućnosti da pratimo ponovno uspostavljanje reda u čitavom svemiru, u ovom romanu idemo dublje u neke njegove dijelove, no što smo ikada prije bili. Tu prvenstveno mislim na sestrinstvo Bene Gesserit, u čija ćemo djelovanja i tajne po prvi put u cijelom ovom serijalu značajnije proniknuti.

Sam red Bene Gesserit oduvijek me fascinirao, a uz sva umijeća sestara ovog reda, Herbert nam ovdje prikazuje i neka posve nova, poput sposobnosti Časnih Majki da umijeće seksa koriste kao svojevrsno oružje i oruđe kontrole. Nimalo manje fascinantno, jedini koji se ovom 'oružju' može oduprijeti je Duncan Idaho, čija uloga i čije neprestane nove verzije ovdje dobivaju šire značenje, a njihova svrha postaje nam jasnija. Duncan mi je oduvijek jedan od najdražih likova (da, bio je to i prije filmske verzije u obliku Jasona Momoe! hah) i baš mi se svidjela količina prostora u priči kojeg je ovdje dobio.

Herbert je i ovdje filozofski nastrojen, zbog čega je u nekim dijelovima potrebno malo više pažnje i strpljenja, što nekim čitateljima zna zasmetati, no meni nije. Baš nimalo. Obožavam ovaj serijal, baš sve njegove dijelove - a ovo je još jedan od njih. 💙

________________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/frank-herbert-heretici-dine/

PSIHO, Robert Bloch

Izdavač: Vorto Palabra, 2023.

[eng. Psycho]

Prijevod: Martina Pranić

Film koji se smatra začetnikom slasher horora, jedan od Hitchcockovih najboljih, i svakako film s jednom od najkultnijih scena u filmskoj umjetnosti ikad, nastao je iz istoimenog romana Roberta Blocha - romana koji, iako ga je Hitchcock doista vjerno prenio na filmsko platno, nikada nije dosegao kultni status svog filmskog pandana.

Priču već svi dobro znamo: Mary, mlada žena u bijegu pred zakonom, na putu prema svom ljubavniku zastane prenoćiti u jednom motelu. Motelom upravlja samozatajni Norman Bates, koji s majkom živi u kući smještenoj neposredno do motela. Norman inicira druženje s Mary, tijekom kojeg se dotaknu teme njegove majke i (pomalo nezgodne) mogućnosti da ju se smjesti u nekakvu ustanovu - teme koja ubije atmosferu, recimo to tako; nakon čega se Mary pozdravi i ode u svoju sobu. Slijedi kultna scena pod tušem, u kojoj Mary ugleda siluetu s nožem te biva izbodena. Norman se trudi prikriti to što se dogodilo, ali uskoro pristignu ljudi u potrazi za Mary, postavljajući pitanja...

Iako vjerno ekraniziran, film i knjiga mrvicu se razlikuju u atmosferi. Filmski Psiho odiše napetošću, tajanstvenošću i nekakvim neodređenim nemirom (meni barem), dok je knjiški Psiho također takav, ali ima i tu neku zabavnu notu, koja se najviše očituje u Normanovim promišljanjima i dijalozima između likova. Knjiški se Norman (opisan kao debeo, pomalo čudan i naprasan), također, dosta razlikuje od vitkog, samozatajnog i mirnog Normana kakvog je portretirao Anthony Perkins. Više mi se svidio filmski Norman, iako je to vrlo vjerojatno samo zato jer mi je poznatiji i jer sam na takvog navikla.

Sam je roman zanimljiv, napet i, dakako, jeziv u određenim trenucima. Likovi su izvrsno psihološki portretirani, posebice Norman, radnja je dosta brza, a neki su njeni dijelovi doista zabavni. Jasno je sve vrijeme da je Norman psihopat, i naravno da je jasno da je to što je učinio strašno i da bi za to trebao odgovarati, ali svejedno sam nekako (bez obzira na to što znam kako priča završava) navijala za njega da uspije u svom naumu i izvuče se nekažnjeno. Svojom je snalažljivošću u tome gotovo i uspio.

Žanr slasher horora od 1960-ih se godina razvio i razgranao u raznim smjerovima, ali neke su priče s razlogom kultne. Ovo je ono što ja očekujem od dobrog psihološkog horora. Možda je i do moje ljubavi prema Hitchcocku, čije filmove obožavam, ne znam, ali ovaj je filmski majstor doista znao kako odabrati predložak kojeg treba ekranizirati. I načiniti ga još većim od njega samog.

Ovim je romanom sve počelo, doista dobrim romanom, kojeg vrijedi pročitati. A i uvrstiti u kućnu zbirku kultnih knjiških ostvarenja. Definitivno. 

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/psiho/474627

PROKLETSTVO KUĆE HILL, Shirley Jackson

Izdavač: Vorto Palabra, 2023.

[eng. The Haunting of Hill House] 

Prijevod: Anja Majnarić

"Gotovo bilo koja kuća, uhvaćena na prepad ili iz čudna kuta, može se osobi koja je promatra učiniti komičnom; (...) no kuća koja je arogantna i puna mržnje, koja nikad ne spušta gard, može biti jedino zla."

Zloglasna Kuća Hill dugi niz godina stoji na svom mjestu i održava glasine koje ju opisuju ukletom. Pokušavajući doći do srži toga što je čini takvom, grupica ljudi, okupljena oko doktora Montaguea, okultnog istraživača, odluči odsjesti u Kući Hill i na vlastitoj koži iskusiti što god bilo to što se ondje događa.

Početak njihove pustolovine naizgled je bezazlen, ali, ušavši u Kuću Hill, ova je grupa ljudi, baš poput Alise, zakoračila u Zemlju čuda - to jest, ne čuda, već posvemašnje ludosti. A Kuća Hill neće ih tek tako pustiti da odu...

Kuća Hill mjesto je koje se teško može zamisliti, čak i kada se baš najbolje potrudite. Opisana je do zadnjeg detalja, svaki njen ugao, prostorija, mračni zakutak, ali tako je koncipirana da ju je jako teško pojmiti. To je kuća koja se neprestano mijenja i uvija, kako bi vas izluđivala. I posve je, nekako neodređeno, ali sigurno, opaka.

Kultni horor Shirley Jackson ne bazira se na fizičkom strahu od tamo nekakvih čudovišta, već onom psihičkom. Kuća Hill poigrava se svim vašim osjetilima, uznemirujući vam um. Um je to na što Kuća cilja i što u biti napada, a njena atmosfera neprestano je nekako neodređeno jeziva, kao da nešto vreba u mraku, a vi nikada ne možete baš sasvim jasno utvrditi što je to, i je li uopće tamo.

Ovaj roman pravi je roman o duhovima, ghost story u svom najboljem izdanju. Jeziv je, da, ali opet i nekako zabavan. Njegovi likovi pomalo su šašavi pojedinci, svaki od njih osebujan na svoj način. Pomiješavši ovakve likove s ovakvim mjestom, Jackson je stvorila priču u kojoj se u jednom trenutku zabavljate, a u drugom strepite. Pomalo je halucinogena, ova priča, poput putovanja kroz pomalo poremećeni um, s tim da taj um ovdje ne pripada ljudskom biću, već Kući.

Pogledala sam i seriju snimljenu prema ovom romanu i jako mi je, jako, dobra. Podosta je izmijenjena u odnosu na roman, ali jako dobro prenosi njegovu bit i tako je fantastično jeziva. Preporučam i jedno i drugo.

Ako ste ikada žudjeli posjetiti neku ukletu kuću, vrata Kuće Hill širom su vam otvorena. ;)

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/prokletstvo-kuce-hill/467202

ČAROBNJAK, Michael Scott

Izdavač: Plava krava, 2022.

2. knjiga Tajni besmrtnog Nicholasa Flamela

[eng. The Magician] 

Prijevod: Marija Kostović

John Dee fascinantna je povijesna ličnost. 

Matematičar, astronom, alkemičar. 

Mnogo se toga o njemu zna, mnogo ne zna, a još više nagađa, zbog čega ga često susrećemo kao fikcionalnog lika u brojnim romanima i serijalima, ponekad kao pozitivca, ponekad kao negativca.

Od svih literarnih prikaza Johna Deeja, meni je najdraži upravo ovaj ovdje. Dee ovdje predstavlja glavnog negativca, ambicioznog čarobnjaka i opasnog protivnika, koji će Flamelu i njegovoj družini više no jednom pomrsiti sve planove i zadati im gomilu problema.

Druga knjiga u Tajnama besmrtnog Nicholasa Flamela vodi nas u sam Grad svjetla, Pariz, gdje Nicholas Flamel i blizanci, Sophie i Josh, tragaju za jedinom osobom koja im može pomoći otključati magiju koja leži u Sophie, a ta magija prijeko im je potrebna da se odupru progonu Deejevog suradnika, Niccoloa Machiavellija. Svo to vrijeme, Perenelle je zatvorena u Alcatrazu, a njoj i Nicholasu, bez Knjige Abrahama Židova, vrijeme polako ističe...

Kao i u prvom romanu u ovom uzbudljivom serijalu, Michael Scott spojio je komadiće povijesti s fantastikom, a stvarne povijesne ličnosti ogrnuo magijom i tajnama. Rezultat je fantastična i uzbudljiva priča, u kojoj se utrke s vremenom izmjenjuju s nevjerojatnim otkrićima, opasnosti vrebaju na svakom uglu, a proročanstva su sve bliže ispunjenjima.

Čitav je ovaj serijal jedna sjajna priča, čiji je svaki dio posvećen jednome od likova - u ovome slučaju, zloglasnom Johnu Deeju. Koji je genijalno oslikan negativac, nema što.

Sjajna priča ne bi ni bila sjajna da nema i fantastičnog junaka i fantastičnog negativca, a Dee je baš to. Razlog više za uroniti u ovaj serijal. Ako još niste, ne znam što se čeka! ;) 

___________________________________

Kako do knjige: https://www.plavakrava.hr/kategorija-proizvoda/knjige/knjige-za-djecu-i-mlade/carobnjak

SRCE CRNO KAO TINTA, Robert Galbraith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

6. roman o Cormoranu Strikeu

[eng. The Ink black heart]

Prijevod: Mirna Čubranić

I like big books and I cannot lie, so - jasno da sam već u startu znala da će mi se ova knjiga svidjeti. Tj. bile su male šanse da se to ne dogodi. Dodajmo na to činjenicu da se radi o serijalu koji obožavam i autoru koji ne zna napisati nešto loše, i šanse da se dogodi da mi se knjiga ne svidi su - well - nikakve. :)

Svaki je nastavak serijala o Cormoranu i Robin zamršeniji od prethodnog, svaki je, dakako, i dulji, a u svakome idemo i sve dublje u međusobni odnos ovo dvoje detektiva. Svaki se, također, bavi i nekom aktualnom temom ili problemom, a ovaj se dotiče jako zanimljive, jako aktualne i za Roberta - odnosno JK Rowling - vjerojatno i prilično osobne, teme trolanja i ostalih radosti na Internetu.

'Srce crno kao tinta' naziv je pomalo bizarnog crtića, koji je u kratko vrijeme stekao ogromnu popularnost, a s njome i ogromnu bazu fanova - od kojih nemali broj njih javno proziva autoricu crtića Edie Ledwell zbog nezadovoljstva smjerom u kojem se crtić razvija. Pljuvanje i javno prozivanje Edie, pa i vrijeđanje, eskalira na chatu online igrice napravljene prema crtiću, naposlijetku - izravno ili neizravno - rezultirajući Edienom smrću.

Ediena obitelj angažira Cormorana i Robin da saznaju što se dogodilo Edie, upućujući ih i na, po njihovom mišljenju, glavnog krivca - moderatora online igrice koji se skriva iza korisničkog imena Anomija. Nitko ne zna tko je točno Anomija, ali zato Anomija, čini se, zna jako puno toga o Edie i samom crtiću. Istraga u koju će se uplesti Cormoran i Robin neće biti nimalo laka, vodit će se, kako uobičajenim putevima, tako i u online svijetu, a dodatno će i opteretiti već ionako preopterećenu detektivsku agenciju.

Iako se dosta toga odvija online, to ne znači da je ovaj slučaj išta manje opasan, a Strike i Robin u to će se itekako uvjeriti.

Maestralno napisan, šesti je slučaj Strikea i Robin vrlo detaljan, vrlo zamršen i nevjerojatno dobro razrađen roman. Susrete sa stvarnim ljudima prate poglavlja u kojoj možda ti isti, a možda i neki posve drugi, ljudi postoje u svijetu igrice, a povezati njihova online imena sa stvarnima jako je težak zadatak. Ako niste nikada sudjelovali u online chatu tijekom igranja neke igrice, možda će vam biti malo teže pokopčati kako pratiti razgovore na moderatorskim kanalima igrice u ovom romanu, još više zbog toga što se ti razgovori odvijaju na više kanala istovremeno. Ja nisam s tim imala problema, ti su mi dijelovi čak bili super zanimljivi i baš daju neku dodatnu razinu samoj temi romana. No, nekima će se biti malo teže snaći isprva - moj savjet je da u tom slučaju samo slijedite stupce razgovora jedan po jedan, sve ćete pohvatati bez problema.

JK Rowling itekako je dobro poznato kako izgledaju online napadi, pokušaji canceliranja i neprekidnih trolanja. Sve što kažeš na Internetu netko će protumačiti pogrešno, lavina će se pokrenuti, a tu je lavinu ponekad - zapravo, dosta često - teško zaustaviti. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali, nažalost svatko si i za pravo uzima da to mišljenje nameće drugima i poziva na javni linč, s ciljem potpunog odbacivanja neke osobe. Iskru je tako lako zapaliti, ali požar je već puno teže ugasiti - što ponekad dovede do zastrašujućih posljedica.

Koliko mi je dobar ovaj roman, govori i činjenica da mi njegovih više od tisuću stranica - da, tisuću! Točnije 1066 - nije bilo dosta! Nijedna stranica tu nije viška, priča je fenomenalno posložena, a čak i nakon svih događaja koji se u njoj odviju - želim još. Bar još malo.

Zaključak je - nikada mi neće biti dosta Strikea i Robin, obožavam ih. Neka se samo nastave debljati - bit će mi ih još draže čitati. :) 

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/srce-crno-kao-tinta/

ZIMA U NAMA, Katherine May

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. Wintering: The Power of Rest and Retreat in Difficult Times]

Prijevod: Marija Perišić 

Nisam baš revna čitateljica publicistike, pogotovo one koja spada u self-help literaturu, ili njoj naginje. No, katkad je se uhvatim, ako spazim nešto posebno, nešto što me neočekivano privuče, poput ove knjige. I najbolji je osjećaj kad ondje gdje to nisam imala nikakvu namjeru, pronađem pravi dragulj.

Čitajući, nisam uopće imala osjećaj kao da čitam publicistiku, niti samopomoćnicu - ova knjiga djelovala je na mene kao pravi roman, i to onaj koji te privuče i učini da se zamisliš.

Osobno, obožavam zimu. Možda je do toga što sam rođena upravo zimi, ne znam, ali ovo me godišnje doba uvijek najviše radovalo od svih. No, zima o kojoj je ovdje riječ, iako vuče neke zajedničke karakteristike s pravom zimom, nije ona zima godišnjeg doba, već unutarnja zima, metaforičko razdoblje hladnoće koje svakoga od nas ponekad obuzme.

"Postoje pukotine u metežu svakodnevice koje se katkad otvore i vi propadnete kroz njih u Negdje Drugdje. To Negdje Drugdje ima drukčiji tempo kretanja od Sada i Ovdje, gdje su svi drugi. Negdje Drugdje je mjesto na kojem žive duhovi, zaklonjeni od pogleda tako da ih ljudi u stvarnom svijetu mogu samo nazrijeti. Negdje Drugdje postoji kao odgoda, tako da ne možete držati korak s drugima. Možda sam već otprije teturala na ivici tog Negdje Drugdje, ali sad sam propala u njega, lako i neprimjetno poput prašine koja upada između daščica parketa. I zapanjeno sam otkrila da se tu osjećam kao kod kuće. Počela je zima."

Zimsko godišnje doba razdoblje je mira i zimskog sna - u biti preživljavanja do proljeća. Katherine May poziva nas da i naše unutarnje zime promatramo na ovaj način, da na njih gledamo kao na razdoblje povlačenja od svijeta, iscijeljenja, oporavka. Da nam one budu nužan zimski san koji nam je potreban da dođemo k sebi nakon burnouta i nagomilanog stresa, ili što god bilo to što nas je pogodilo i smrznulo.

"Zima je razdoblje provedeno u hladnoći. Razdoblje mirovanja kada ste odsječeni od svijeta, kada se osjećate isključeno i odbačeno, kao da vas nešto drži na mjestu i ne da vam naprijed, kao da ste gurnuti u ulogu autsajdera. Neke nam se zime prikradu sporije (...) neke su zastrašujuće iznenadne. Kako god nam došla, zima obično stiže nepozvana, usamljenička i strašno bolna."

Pričajući o vlastitom iskustvu i vlastitim zimama, autorica nam pokazuje male stvari, sitne korake koje možemo činiti kako bismo uspjeli prezimiti i uspješno izaći iz stanja hibernacije. Njeni prijedlozi nisu borbe, već prihvaćanje - kretanje ukorak sa zimom i odnošenje prema toj zimi kao prema prijateljici, a ne neprijateljici.

Jedna od stvari koja se u knjizi spominje kao lijek za lakše prezimljavanje je i, dakako, čitanje, a ovdje sam neočekivano pronašla i jedan od sada mi najdražih citata o čitanju:

"U ovo doba dana malokoja se aktivnost čini ispravnom. Zato uglavnom čitam, prolazeći kroz stog knjiga uz omiljeni stolac koje me ne pozivaju na detaljno iščitavanje od korica do korica nego nude fragmente učenja. Pročitam poglavlje ovdje, segment tamo ili po kazalu tražim nešto što me posebno zanima. Obožavam takvo slobodno, istraživačko čitanje. Barem jedamput ne čitam kako bih pobjegla; već sam to učinila pa sad mogu tumarati dodatnim prostorom koji sam našla, nespokojna i nestrpljiva do mile volje, nalazeći užitak u svojoj preokupaciji. Kažu da trebamo plesati kao da nas nitko ne gleda. Ja mislim da se to odnosi i na čitanje."

Baš poput godišnjih doba, neke su zime samo pospane i relativno tople, dok su neke baš ledene i surove. No svaka je od njih i lekcija i prilika za oporavak. Jednom kad to shvatimo, zime nam neće biti zastrašujuće, već nešto što prirodno povremeno nailazi. A kao što se sve u prirodi na svoj način prilagođava zimi, tako možemo i mi.

Jako lijepa knjiga. Moja preporuka.

________________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/zima-u-nama/

BOŽIĆNI PRAŠČIĆ, J.K. Rowling

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

[eng. The Christmas Pig]

Prijevod: Vesna Valenčić

Teško nam je možda u današnje vrijeme, u kojem su klinci većinom zatrpani s gomilama raznih igračaka, shvatiti, koliko jedna igračka za jedno dijete može biti posebna, kao što je to u ovoj preslatkoj knjizi praščić DP za Jacka.

DP je za Jacka više od prijatelja, on mu je vjerni pratitelj, drug u svim mogućim avanturama, posebni povjerenik kojemu može baš sve reći, a u onim groznim trenucima, kakvi se kod Jacka u zadnje vrijeme samo redaju, DP mu je velika utjeha i mekano rame za plakanje.

Sretnici su, doista, svi oni koji su kraj sebe u neko doba svog djetinjstva imali neku takvu igračku-prijatelja.

Nakon jedne ružne svađe, i nesmotrenog bijesnog poteza, Jack, nesrećom, izgubi DP-a. Potraga za njim pokaže se uzaludnom, a iako ga pokušaju utješiti s novim praščićem, što Jacka još dodatno uzruja, to jednostavno nije to. Neutješan, Jack potajno kuje plan kako bi se iskrao i pokušao još jednom potražiti DP-a, a neočekivanu pomoć nekim mu čudom ponudi upravo omraženi novi praščić.

Hoće li jednom dječaku i jednom praščiću uspjeti otići u Zemlju Izgubljenih i odande vratiti izgubljenog DP-a? Pa, Badnja je večer, noć uoči Božića, noć za čuda i izgubljene slučajeve.

Divna priča J.K. Rowling o uzbudljivoj pustolovini jednog dječaka i jednog praščića još mi je jednom potvrdila ono što već odavno znam - da ova žena naprosto ne može napisati - čak ne lošu - nego ni prosječnu knjigu. Sve redom, bilo da se radilo o Harryu ili Cormoranu, ili bilo kojoj samostalnoj knjizi - su joj naprosto sjajne!

Ova njena božićna priča baš je posebna, magična je i pustolovna, a govori o prijateljstvu koje nadilazi sve granice, ljubavi koja je sposobna učiniti čuda i životu koji zbog te ljubavi nikada ne prestaje.

"Gubici su dio života. No neki od nas žive iako smo izgubljeni. Ljubav je za to zaslužna."

U fantastičnoj Zemlji Izgubljenih, u kojoj vrebaju brojne opasnosti, Jack i Božićni praščić hrabro će se izvlačiti iz raznih neprilika i suočavati s raznovrsnim neprijateljima, a usput sprijateljiti i s raznolikim izgubljenim Stvarima i čuti njihove priče. Jackova je potraga nedvojbeno za DP-om, ali ono što će Jack pronaći tijekom ove potrage bit će i nešto puno vrednije i dragocjenije od te, najdraže mu na svijetu, igračke.

Božićni praščić je divna, divna priča. Predivno napisana i predivno ilustrirana, ovo je prava božićna priča, uz koju će vam, koliko god hladno bilo vani, biti jako, jako toplo oko srca. <3 

____________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/bozicni-prascic/

HI-FI, Nick Hornby

Izdavač: Vorto Palabra, 2023.

[eng. High fidelity]

Prijevod: Vladimir Cvetković Sever 

Koliko volim knjige Nicka Hornbya? Pa, skoro sve sam ih pročitala, i sve su mi u rasponu od dobrih do odličnih. Dobra mi je bila čak i njegova 'Nogometna groznica', koja je u biti skup eseja o navijanju za Arsenal. A ja uopće ne volim Arsenal. Ni navijanje. Niti nogomet, kad smo već kod toga. Štoviše, hejtam nogomet! Eto koliko volim knjige Nicka Hornbya.

'Hi-Fi' sam pročitala prije ravno deset godina, kaže Goodreads, i mislim da mi je to bila jedna od prvih Hornbyevih knjiga. Ne sjećam se koja je točno bila baš prva prva, ali znam da sam se instantno zaljubila u njegov stil pisanja. (Čak i kad bi pisao o nogometu, haha.)

'Hi-Fi' je roman o ljubavi i pločama. Ili, o vezama i opsesiji jednim hobijem.

Rob je vlasnik trgovine pločama i poduže liste spektakularnih prekida s djevojkama. Najnovija djevojka na toj listi - koja ipak nije baš na listi - je Laura. Pa iako je usredotočen na sve dobre stvari nakon prekida, kao to da sada može raditi što god želi i slušati što god želi, iz nekog razloga Rob je zapeo u mjestu i ne može nastaviti dalje sa životom. Je li moguće da je Laura ona prava? Naravno da ne, Rob se nikako zapravo ne želi vezati. Ili?

Propitkivanjem samog sebe, svojih postupaka, prekida i bivših veza, uključujući najfriškiju, Rob propituje smisao ljubavi, vezanja, dijeljenja života s nekim i razloga zašto baš s tim nekim. A sve to u ritmu dobre glazbe i zvuka okretanja ploča.

Znate onaj osjećaj koji u vama izazove zvuk neke najdraže pjesme? Što ako je ista stvar i s osobama? Neke su prolazne, neke su pamtljive, neke su za vječno preslušavanje.

"E pa eto, ja bih htio da mi život bude kao pjesma Brucea Springsteena. Barem jedamput. Znam da nisam born to run, znam da cesta Seven Sisters nimalo ne sliči Thunder Roadu, ali osjećaji ne mogu biti baš toliko različiti, zar ne?"

'Hi-Fi' je duhovit i iskren roman koji se bavi temama života, ljubavi i smisla svega toga. U njegovim likovima lako je pronaći ljude koje poznajemo, pa i sebe same, a njegova je priča ona koja će nam svima biti dobro poznata. Ispričana u prepoznatljivom stilu Nicka Hornbya, u koji vas pozivam da se zaljubite. Lako je, vjerujte mi. ;) 

____________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/hi-fi/478558

SESTRINA PRIČA, Donatella Di Pietrantonio

Izdavač: Stilus, 2023.

[tal. Borgo sud]

Prijevod: Srećko Jurišić

Nakon dvostrukog odbacivanja, i to od strane dviju majki, jedna je djevojčica dom, utočište i mjesto kamo pripada pronašla u svojoj sestri. Ta je djevojčica sada odrasla žena, a sestra s kojom se toliko zbližila odrastajući, od nje se s godinama udaljila. No, kada se jednog dana ta sestra pojavi pred njenim vratima, s djetetom u naručju, ova će ju žena ponovno prigrliti, a dvije sestre ponovno će pronaći jedna drugu - ne posve onako kao kada su bile djeca, ali ipak onako kako samo njih dvije to znaju.

Izvrsnim romanom 'Vraćena' Donatella Di Pietrantonio posve me uvukla u priču o odbačenoj djevojčici čiji svijet se odjednom samo preokrene naglavačke, i koja, očajnički žudeći za pripadanjem, ono što traži pronalazi u svojoj novopronađenoj sestri. Ta sestra, Adriana, na svoj je način također neuklopljena - svojom odrješitošću, nastupom, prgavošću i pogledom na svijet. Dvije sestre pronađu jedna drugu, i jedna drugoj čine obitelj puno bliskiju i čvršće povezanu no s ostatkom obitelji, ili bilo kime drugime.

'Sestrina priča' u fokus stavlja Adrianu i taj sestrinski odnos, koji s godinama izblijedi u tek duha onog odnosa koji su dvije djevojčice imale dok su još bile djevojčice. Obje sada odrasle žene, svaka sa svojim problemima, udaljile su se jedna od druge, ali nit koja ih povezuje nikada nisu izgubile.

Kada ju sve ostalo u životu ostavi na cjedilu, Adriana utočište potraži upravo pred vratima svoje sestre, a ova joj, koliko god isprva nevoljko, uvijek priskoči u pomoć.

Priča dviju sestara, baš kao i prvi put, ponovno nas potresa, uvlači u sebe i izbija iz nas razne emocije. Ona je i tragična i surova, i lijepa i dirljiva, sve u jednom. Niti jednu sestru život doista nije mazio, sav trud da se uklope i nekamo pripadaju kao da im stalno uzalud prolazi, i svi ih vječito ostavljaju na cjedilu. Nekad čak i one jedna drugu. Ali veza među njima ponekad se možda istanji, ali nikada ne pukne, i njih se dvije uvijek iznova - u dobru ili zlu - pronalaze.

Dojmljiv nastavak romana 'Vraćena' dodatno je poglavlje u priči o sestrinskoj ljubavi i obiteljskim vezama, životnim patnjama i biranju onoga što nas doista određuje. Ako već niste, ove ženske likove morate upoznati.

__________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/sestrina-prica/

CHARLIE I TVORNICA ČOKOLADE & CHARLIE I VELIČANSTVENO STAKLENO DIZALO, Roald Dahl

Izdavač: Znanje, 2023.

[eng. Charlie and the chocolate factory/Charlie and the great glass elevator]

Prijevod: Luko Paljetak/Lara Hölbling Matković 

 

 

Prvi put objavljen 1964., prije ravno 60 godina, jedan od najpoznatijih romana dječje književnosti kroz godine je doživio mnoga reizdanja, prijevode na mnoge svjetske jezike i pročitalo ga je mnogo, mnogo čitatelja - i djece i odraslih.

Nezaboravna priča o siromašnom dječaku Charlieju, koji uspije osvojiti zlatnu ulaznicu za čudesnu tvornicu čokolade bezvremenska je priča puna mašte, koja i 60 godina nakon objave još uvijek jednako oduševljava mališane diljem svijeta, učeći ih usput i tome kako da budu dobri i ljubazni.

Roald Dahl definitivno je znao kako djeci na njima shvatljiv i zanimljiv način predočiti važne stvari, pa je tako, kroz druge posjetitelje tvornice čokolade - dječaka opsjednutog gledanjem televizije, gramzivog dječaka koji ne prestaje jesti slatkiše, nepristojne djevojčice koja ne prestaje žvakati žvake u svakoj prilici i razmažene djevojčice koja je navikla dobivati što god želi, klincima otvoreno i slikovito prikazao kako izgleda nepristojno ponašanje, učeći ih da budu bolji od toga - poput skromnog i ljubaznog Charlieja.

Charliejeva priča uzbudljiva je i maštovita, ali nije i laka - Charlie je siromašan dječak, čija obitelj jedva preživljava u zimi i oskudici, a kroz Charlieja, Dahl nam svima pokazuje koliko smo zaista sretni, s onim što imamo i onima koje volimo.

 

"Nešto u cičoj zimi izaziva u ljudi golem apetit. Većina nas počne čeznuti za izdašnim toplim gulašima i vrućim pitama od jabuka i svim mogućim jelima koja griju; a budući da smo svi mi većinom sretniji nego što smo svjesni, najčešće i dobijemo ono što želimo - ili nešto približno tome. Ali Charlie Bucket nikad nije dobio ono što je želio jer si obitelj to nije mogla priuštiti." 

Ulaskom u tvornicu čokolade i upoznavanjem njenog tvorca, Willya Wonke, Charlie nas uvodi u čaroban svijet ludih čokoladnih izuma, osebujnih čokoladnih krajolika i više no zanimljivih likova koji u svoj toj čokoladi obitavaju i rade - Oompa Loompi. Roald Dahl je, u opisivanju pustolovine prolaska kroz Wonkinu tvornicu, neiscrpno maštovit, a ponekad baš i brutalan - pogotovo prema nepristojnoj i razmaženoj djeci koja su, zajedno s Charliejem, osvojila zlatnu kartu za obilazak tvornice. Razmaženci bivaju usisani u čokoladne cijevi, obojani u ljubičasto, rastegnuti poput špageta, bačeni u odvod za smeće - a sve to na urnebesan način, popraćen pomalo zluradim, ali i poučnim pjesmicama Ooma Loompi.

Obožavam tu Dahlovu brutalnost u odnošenju prema zločestoj djeci, a -očito!- obožavaju ju i milijuni djece koja uživaju čitajući njegove romane.

Dahl svoje priče ponekad dovodi i do apsurda, uvijek bivajući neopisivo zabavan i maštovito originalan. U vožnji veličanstvenim staklenim dizalom, koje je neposredan nastavak Charliejevih pustolovina u tvornici čokolade, Charlie i Willy Wonka će nakratko otputovati u svemir, gdje će usred nesporazuma s vladom SAD-a na čiji su svemirski hotel nabasali, morati spašavati živu glavu od proždrljivih svemiraca. Situacije koje je ovdje Roald Dahl uspio izmaštati i opisati nikome drugome ne bi uspjele pasti na pamet. 

Ako ste već čitali njegove romane, znate što vas kod Roalda Dahla čeka. Nezaboravna pustolovina i upečatljivi likovi, prije svega ostalog. Ova dva romana o Charlieju i Willyu Wonki apsolutni su must read - ne samo kanona Roalda Dahla, već dječje književnosti (a i književnosti) općenito.

Ogulite neku tablu čokolade, zamislite zlatnu kartu koja vas ondje čeka i krenite - vrata tvornice su otvorena.

 

______________________________

 

Kako do knjige: 

 

https://znanje.hr/product/charlie-i-tvornica-cokolade/461359

https://znanje.hr/product/charlie-i-velicanstveno-stakleno-dizalo/439786

 

WONKA, Sibéal Pounder, Paul King & Simon Farnaby

Izdavač: Znanje, 2023.

Prijevod: Jelena Pervan 

Willy Wonka jedan je najupečatljivijih likova Roalda Dahla, a i dječje književnosti uopće. Tvorca genijalne tvornice čokolade na filmsko su platno i TV ekrane prenijeli već mnogo puta, a uloga pamtljivog osobenjaka u ljubičastom kaputiću ostala je jedna od najzapamćenijih u opusima i Genea Wildera i Johnnya Deppa, a odnedavno će to biti slučaj i kod Timotheea Chalameta.

Nisam još gledala Wonku, iako namjeravam, pa ne znam kakav je film. Uobičajen je postupak da se filmovi snimaju prema knjigama, no ovaj je roman zapravo napisan prema filmu, tj. filmskom scenariju. Inače sam skeptična kod ovakvih djela, no, moram priznati da me ovaj roman baš ugodno iznenadio. Nije to, dakako, Roald Dahl, ali nije ni loše. Nimalo.

Charliejeva tvornica čokolade i lik njenog osnivača, Willya Wonke, nadahnuo je mnoge, pa tako i tvorce filma Wonka. Ideja iza filma, scenarija, i ove knjige, bila je ta da prikažu kakav je bio Willyev život prije no što se proslavio kao čudesni čokolatijer, i što ga je dovelo do toga da uopće stvori tvornicu čokolade.

Priča je koja je iz ove ideje nastala doista je divna, zanimljiva, maštovita i pustolovna, a sadrži sve ono što romane Roalda Dahla čini tako osobitima - specifičan humor, raznolike neobične i luckaste likove, nemoguće pothvate, čudesne ideje i još čudesnije provedbe tih ideja u djelo. Magija Roalda Dahla, iako on sam nije ovu knjigu napisao, u njoj je itekako prisutna. Mogli bismo možda reći da je ovaj roman neka vrsta fan-fictiona, i to zbilja, zbilja dobrog.

Kao što sam već spomenula, film još nisam pogledala, ali još dok se samo pričalo o tome da bi Timothee Chalamet trebao utjeloviti mladog Wonku, pomislila sam kako nisu mogli odabrati savršeniju osobu za tu ulogu, tako da mislim da će mi se svidjeti, kakav god da jest. Roman mi se doista svidio. Willy je, baš kao i njegov autor, nepresušan izvor maštovitih dogodovština - trebalo je još barem jednu ispričati. 

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/wonka/472061

IDUĆE GODINE U ISTO VRIJEME, Sophie Cousens

Izdavač: Egmont, 2021.

[eng. This time next year]

Prijevod: Silvija Čolić 

Minnie i Quinn rodili su se prvog siječnja iste godine, u istoj londonskoj bolnici, oboje u utrci tko će postati prvom novogodišnjom bebom. Osim što je odnio pobjedu u toj utrci, Quinn je Minnie odnio još nešto - ime, a time - i sreću.

Trideset godina kasnije Minnie i Quinn slučajno se sretnu, a taj sudbonosni susret odvest će ih na put neobičnog prijateljstva, tijekom kojeg će malo pomalo otkrivati da ih veže puno više od početne krađe imena, a da svega toga nikada nisu bili ni svjesni.

Uzimajući u obzir naslov i kratak opis radnje s korica ovog romana, očekivala sam da će on biti nešto nalik na Ceceliu Ahern ili Ženu vremenskog putnika Audrey Niffenegger. Nije bio ni jedno ni drugo, čak mi je na samom početku bio malo i dosadan, a onda me skroz šarmirao.

Minnie je jako simpatičan lik, a njena uvjerenost u lošu sreću koja je prati na svaku Staru i Novu godinu odvodi ju u urnebesne situacije. Minnie je također vrckava, zanimljiva i vješta u razgovorima, a njen je život ispunjen još zanimljivijim prijateljima, poznanicima i suradnicima. Minnie je također mlada žena koja pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu (čitaj: stan, posao i smisao), a s time će se mnoge od nas poistovjetiti, bez obzira posjeduju li već nešto od navedenog. Ja svakako jesam.

Za razliku od tolikih muških likova u ljubavnim romanima koji svi manje-više nalikuju na neku verziju Christiana Greya, Quinn je također zgodan i imućan, ali tu svaka sličnost s opsjednutim posesivcima kakav je Mr. Grey prestaje. Quinn je duhovit, zabavan i šarmantan, a iako ga je sreća (koju je oteo Minnie) pomazila na dan kada se rodio, život mu je podario druge demone s kojima se morao natezati. Jako mi se svidio način na koji ovaj roman i Quinnu i Minnie daje da prvo riješe vlastite probleme i budu sami sebi dovoljni, a tek tada im pažnju skrene na mogućnost ljubavne veze.

Putujući u prošlost saznajemo kako se sudbina igrala s ovo dvoje likova i kako su im životi bili isprepleteni puno prije no što su se uopće upoznali. Životi su im vijugali vrlo blizu jedno drugome u više navrata, a ipak je pravi trenutak da se konačno sretnu bio tek puno kasnije. Čudni su putevi sudbine, I guess. Ono što je fora je da u svim situacijama u kojima ih zatječemo, uvijek u pravi tren na scenu ušetaju zanimljivi sporedni likovi, koji priči daju puno više dubine (i čine je toliko više zanimljivom) no što bi je imala da se vrti samo oko Minnie i Quinna.

Minniena prijateljica Leila na Staru godinu ima običaj svima postaviti isto pitanje: gdje se vidite iduće godine u ovo isto vrijeme? Nisam sigurna koji bi bio moj odgovor, ali nakon ovog romana, tko zna? Sve je moguće.

Ako do sada niste vjerovali u sudbonosne susrete, ovaj roman mogao bi vam promijeniti mišljenje. ;) 

___________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/sophie-cousens-iduce-godine-u-isto-vrijeme/

METROPOLIS, Flavio Soriga

Izdavač: Znanje, 2021.

[orig. Metropolis]

Prijevod: grupa autora 

Pod krinkom istrage zagonetnog ubojstva jedne femme fatale iz ugledne obitelji, Flavio Soriga napisao je svojevrsnu odu gradu Cagliariju, prijestolnici Sardinije, pa i samoj Sardiniji.

Giuliu Hernandez, slobodoumnu ljepoticu iz ugledne i bogate obitelji, netko je brutalno izbo usred noći u kabini gradskog kupališta. Nitko ništa nije vidio, a počinitelj je netragom nestao. Istražujući ovo ubojstvo, inspektor Martino Crissanti prošetat će uzduž i poprijeko čitavog grada i okolnih mjesta, razgovarati s različitim ljudima, manje ili više povezanima s Giulijinim životom - a možda i smrću.

Posebnost ovog romana je to što glavnu ulogu u njemu nema niti slučaj ubojstva, niti sama istraga, niti inspektor Crissanti ili umorena Giulia Hernandez. Glavnu ulogu u ovom romanu dobila je njegova atmosfera. Čitajući, imate dojam kao da je kriminalistički dio romana ovdje tek pozadina, kulisa ispred koje se odvija ona prava priča - a to je upoznavanje Sardinije i Cagliarija, njegovih uličica, trgova, plaža i restorana; pa sve do ljudi koji ondje žive i njihovog mentaliteta, ali i politike i korupcije koja je i u ovom ljetnom raju u sve upletena.

Šećući Cagliarijem, neće vam promaknuti činjenica koliko je sve što ondje susretnete jako nalik našoj Dalmaciji, uključujući i sam tempo radnje, kojeg bih najbolje opisala kao: 'pomalo'. Kao što je ljeto u ovom romanu na svom pomalo lijenom izmaku, tako se jednako lijeno odvija i sama radnja. Inspektor Crissanti, koji i sam voli uživati u životu i raspravljati o raznim temama, često sa slučaja skreće u digresije koje se tih tema dotiču, bile one književnost, glazba, vinogradarstvo ili nešto deseto.

Noir je žanr koji sam po sebi nikada nije onako napet kao što su to uobičajeni krimići, ali ovdje je ta napetost još više umanjena. Cijeli je roman doslovce poput lagane šetnje gradom na izmaku ljeta, u kojoj usputno -malo pomalo- rješavate jedno ubojstvo.

Mislim da bih ovaj roman mogla opisati kao pravi talijanski riposo - jedan atmosferičan roman za nekakvo lijeno popodnevno čitanje, možda uz čašu vina ili što god vam već pri tom paše. 

_______________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/metropolis/286835