PROBODEN, Thomas Enger

Izdavač: Fokus, 2015.

2. knjiga u serijalu o Henningu Juulu

[norv. Fantomsmerte]

Ako ste čitali 'Opečenog', 1. dio u serijalu o norveškom novinaru Henningu Juulu, znate da je ta knjiga završila jednostavno vapeći za nastavkom. Srećom, na nastavak nismo morali dugo čekati. 

Henning Juul još uvijek pati od posljedica požara u kojem je izgubio sina, a on sam zadobio opekline od kojih su mu sada ostali samo ožiljci. Juul ne prestaje sumnjati u to da je spomenuti požar netko podmetnuo, ali nikako se ne može domisliti zbog kojeg bi razloga to netko učinio. Njegove sumnje dobiju potvrdu kad ga nazove Tore Pulli, osuđeni ubojica, koji mu kaže da zna nešto o tome što se te noći kad je izbio požar dogodilo i da će tu informaciju s njim i podijeliti, ako mu Henning prije toga pomogne dokazati da je nevin.

Pred Henningom, koji očajnički želi doznati što Pulli tvrdi da zna, nalazi se nimalo lak zadatak. Da bi dokazao Pullijevu nevinost, Henning mora otkriti tko je onda pravi krivac za ubojstvo zbog kojeg Pulli sjedi u zatvoru, a da bi to otkrio, mora se vratiti unatrag na jedno još starije ubojstvo i otkriti detalje oko njega, i sve to na vrijeme za Pullijev priziv. Nagovoriti bilo koga od aktera u spomenutim slučajevima na pomoć gotovo je nemoguća misija, a vrijeme nemilosrdno istječe...

Druga knjiga o Henningu Juulu još je zamršenija i napetija od prethodne. Ovdje se ne radi o samo jednom, već čak tri povezana slučaja ubojstva o kojima je detalje vrlo teško otkriti, bez da i sam stradaš u tom procesu. Henning, ipak, ne posustaje, a vodi ga želja za otkrićem onog tko je odgovoran za smrt njegovog sina.

Henningov kolega Iver u ovom romanu dobiva malo više prostora i, od osobe koju je Henning prije prezirao, postaje netko na koga se sada može osloniti i koga počinje cijeniti. Iver je logičan izbor osobe kojoj se Henning može obratiti za pomoć, jer slučaj na kojem radi je previše kompleksan i zamršen da bi sve detalje o njemu uspio otkriti sam, i još u kratkom roku.

Jedina stvar koja ne 'štima' kod ove knjige je njen naslov - 'Proboden' - koji je potpuno promašen, ali to je ono što se neizbježno dobije kod prijevoda tuđih prijevoda. Nitko tu nije proboden, ni u doslovnom, ni u prenesenom značenju, ali, s obzirom da je knjiga prevedena s engleskog, a engleski je naziv 'Pierced', za promašeni naslov možemo kriviti Engleze. Originalni naslov na norveškom je 'Fantomsmerte', što znači fantomska bol, i ima smisla jer se odnosi na činjenicu da Henningu nedostaje sin, neprestano i u tolikoj mjeri da se osjeća gotovo kao da su mu odrezali dio tijela za koji on još uvijek osjeća bol iako tog dijela više nema (što i sam Henning spomene u razgovoru sa svojom bivšom ženom).

Bilo kako bilo, ova je knjiga napeta od početka do kraja, a zanimanje čitatelja održava želja za rješenjem slučaja na kojem Henning radi, kao i slučaja samog Henninga, koji se provlači kroz sve do sada objavljene romane o njemu. A iako je pomalo frustrirajuće u svakom romanu otkriti tek dijelić o tome što se dogodilo u noći požara u kojem je Henning stradao, to nas ujedno tjera i da sa sve većim nestrpljenjem iščekujemo sljedeći nastavak, kako bismo ga u trenu progutali. Ja sam već nestrpljiva. A vi?

VEČERA, Herman Koch

Izdavač: Znanje, 2014.

[nizoz. Het Diner]

Paul i Serge Lohman, dvojica braće, imaju zakazanu zajedničku večeru zajedno sa svojim suprugama, Claire i Babette, u jednom 'in' restoranu. Oba para imaju djecu, koja se međusobno druže, a koja su prije nekog vremena napravila nešto ozbiljno - nešto strašno - tijekom čega su bili uhvaćeni na sigurnosnoj kameri, ali na njihovu sreću, na toj snimci nisu raspoznatljivi. 

Tijekom večere, naizgled bezbrižne, do površine će isplivati pravi razlog zbog kojeg su se dva bračna para zapravo sastala, a taj razlog je upravo čin njihove djece i ono što misle u vezi njega napraviti. I dok jedni žele postupiti ispravno za budućnost svoje djece, makar ona morala odgovarati za ono što su napravila, drugi su spremni otići puno dalje ne bi li cijeli događaj i dalje ostao zataškan - i ne bi li spriječili svakoga tko ga ne namjerava održavati takvim.

Večera je, tematski, jedan težak zalogaj pretežno gorkog okusa, nakon kojega se sasvim sigurno gubi apetit.

Strašan čin koji su počinila djeca Lohmanovih centralni je događaj oko kojega je izgrađena cijela priča, iako o tom događaju ne saznate odmah, već detalje o njemu otkrivate malo pomalo, u digresijama između slijedova jela tijekom naslovne večere. Neću vam otkriti koji je taj događaj, jer time bih vam zapravo otkrila sve, ali nemoguće ga je ne spomenuti, budući da on usmjerava čitav tijek radnje.

Lik koji je preuzeo ulogu pripovjedača je Paul Lohman, te o svim događajima za vrijeme večere, onome što je napravio njegov sin, Michel, i sinovi njegovog brata, Rick i Beau, te o svim događajima koji su tome prethodili ili se nakon toga odvijali doznajemo i na njih gledamo iz njegove perspektive. Ta je perspektiva bila ono što mi je najviše smetalo dok sam čitala, jer Paul na sve oko sebe gleda snishodljivo, prema svakom događaju u kojem treba sudjelovati odnosi se kao da je taj događaj ispod njegove razine, a na svaku osobu koju susreće i o kojoj govori gleda kao na "neinteligentnog govnara" (njegovim riječima) i postavlja se kao da je on toliko iznad njih da je uopće nevjerojatno da svi ti ljudi imaju drskosti uopće mu se obraćati. Roman sugerira da Paul ima nekakav psihički poremećaj koji donekle objašnjava njegovo ponašanje (iako ni u jednom trenutku ne doznamo koji je to točno poremećaj), ali unatoč tome njegova konstantna prigovaranja na sve i svakoga oko sebe (a najviše na njegovog brata), koja počnu već na prvoj stranici i ne prestaju sve do zadnje, pomalo su me iritirala.

Radnja je napeta, ali ne konstantno - previše je tih digresija na prošle događaje, nekih potpuno nebitnih, u kojima Paulove tirade o svemu što smatra neukusnim traju bez kraja i konca. Ipak, autor na kraj sasvim dovoljno poglavlja uspije ubaciti rečenicu ili dvije koje se ponovno dotiču centralne teme i koje u dovoljnoj mjeri potaknu našu znatiželju za tim da o njoj saznamo više.

Među pitanjima koja ovaj roman postavlja nekako najglasnije odjekuje pitanje što bismo sve bili spremni učiniti da zaštitimo vlastitu djecu, čak i ako su ta djeca itekako zaslužila biti kažnjena za ono što su učinili. Pojedini likovi ovog romana sugeriraju da je logični odgovor na to pitanje jednostavno 'štogod je potrebno', ali kad doznate točno što je to sve što je potrebno što su ti likovi spremni napraviti da zaštite svoju djecu... pa, recimo samo da to ne ostavlja baš dobar osjećaj nakon čitanja, ali ne možete se, ipak, ne zapitati, pogotovo ako ste i sami roditelj, što biste vi učinili da ste na njihovom mjestu? 

Postupke koji ovi roditelji čine da bi zaštitili svoju djecu nimalo ne odobravam, zapravo, mislim da su krajnje gnjusni, ali također, mislim da su često, čak možda i prečesto, realni i da se događaju - naravno, ne identični, ali u nekom obliku.

Svrha ovog romana nije raspravljati o tome je li to što se dogodilo i sve što se poslije toga dogodilo dobro ili loše, mislim da je to jasno samo po sebi, on nam jednostavno donosi pomalo šokantnu i mračnu priču o dvama obiteljima, jednom strašnom događaju i načinu na koji su te obitelji odabrale da se s tim događajem nose. Likovi, kao ni sama priča, ovdje nisu dizajnirani tako da vam se svide (i, vjerujte mi, neće vam se svidjeti), već da vas malo prodrmaju, natjeraju da se zapitate, potaknu da vas prođu ledeni srsi. 

Na izbor ove knjige za čitanje prije svega me potaknula njena naslovnica (što mi se ne događa baš često), koja djeluje nekako jezivo, ali opet i dovoljno neodređeno da sam poželjela saznati o čemu se tu radi. Nisam imala neka posebna očekivanja, iako sam puno puta vidjela kako ovu knjigu preporučuju kao jako dobar triler, što u neku ruku ona i je, iako meni ona nije baš tako jako dobra kao što mi je, primjerice, 'Nestala' Gillian Flynn.

U konačnici, ovo nije knjiga za koju možete reći da vam se svidjela, jer u njoj ni likovi ni radnja nisu nešto što bi u ikome moglo potaknuti osjećaj sviđanja. Ukoliko imate dobar želudac za mračna i pomalo jeziva 'jela', prionite na večeru. Ukoliko više volite nešto lakše i slasnije, onda radije naručite nešto drugo.

BEZBOŽNICE, Alex Marwood

Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.

[eng. The Wicked girls]

Amber Gordon živi povučenim životom u malom turističkom gradiću u Engleskoj, u kojem su se nedavno počela događati mučna ubojstva mladih turistica. Jedne večeri, u zabavnom parku u kojem Amber radi kao šefica čistača, Amber pronalazi tijelo mlade žene, još jedne žrtve u spomenutom nizu ubojstava. Iako šokirana svojim pronalaskom, Amber puno jače strahuje od toga da će novinari, koji prate ove slučajeve, objaviti i njenu sliku kao osobe koja je pronašla tijelo te da će je netko nakon što vidi tu sliku prepoznati i otkriti njenu tajnu koju skriva već 25 godina.

Kirsty Lindsay radi kao slobodna novinarka, sretno je udana i ima dvoje djece. Istodobno, Kirsty skriva tajnu iz svoje prošlosti za koju ne zna ni njen muž ni njena djeca, ni itko drugi koga poznaje. Dobivši zadatak da za jedne novine izvjesti o najnovijem slučaju ubojstva u turističkom gradiću nedaleko od malog mjesta u kojem živi, Kirsty odlazi na mjesto događaja i pokušava saznati što više može. U tom pokušaju da se dokopa nekih skrivenih činjenica, Kirsty će nabasati na Amber, ženu koju je zadnji put vidjela prije 25 godina, kada su obje bile upletene u jedan događaj iz njihove prošlosti koji im je obilježio daljnje živote, i zbog kojeg im je zabranjeno da se ikada više sretnu.

Ova je knjiga kriminalistički triler, koji govori o jezivim slučajevima ubojstava žena i postavlja nam još jezivije pitanje - koliko dobro zaista poznajemo osobe u našem životu?

Činjenica je da većina ljudi skriva nešto za što ne želi da itko drugi dozna, bilo to nešto banalno ili nešto malo ozbiljnije. Amber i Kirsty primorane su svoj čitav život živjeti na taj način, skrivajući od drugih ono što se dogodilo kad su obje bile tek djeca, a što je ih obilježilo i otada nadalje im stubokom promijenilo živote. No, kad se ipak slučajno sretnu, ne mogu sakriti svoju znatiželju o tome što su radile i gdje su bile čitavo vrijeme otkada su ih razdvojili, koliko god im prijeti opasnost od posljedica ako se ikada dozna za taj njihov slučajni susret.

Dok čitamo, izmjenjuju se poglavlja u kojima doznajemo sadašnje događaje i poglavlja u kojima doznajemo događaje otprije 25 godina. Malo po malo, otkrivamo što se dogodilo i tko su zapravo Amber i Kirsty. Niz aktualnih ubojstava na početku se čini kao nepovezan slučaj nekog serijskog ubojice, zbog kojeg su se, igrom slučaja, Amber i Kirsty ponovno srele, ali kako dalje priča odmiče, saznajemo da postoji veza između sadašnjih ubojstava i Amberine i Kirstyne prošlosti, iako ćete tu vezu teško uočiti prije nego se sama pokaže.

Osim Amber i Kirsty, u romanu se pojavljuje još nekolicina likova od kojih svatko skriva neku svoju malu tajnu, zbog čega počinjemo sumnjati da je bilo tko od njih mogao na neki način biti upleten u ubojstva. Primjerice, tu je Martin, osebujni čudak koji u slobodno vrijeme uhodi pojedine žene, stvarajući u svom umu sliku o njima i sebi koja je miljama daleko od stvarnosti. Čim ga upoznamo, Martin je očit izbor sumnjivca, ali često oni najgori i najizopačeniji među nama nisu oni kod kojih je njihova izopačenost očita, već oni na kojima se ona uopće ne primjećuje.

Ono što dodatno doprinosti jezivosti priče je mjesto radnje - zabavni park - koje, u maniri pravih horora, sa svojim tunelima strave, labirintima ogledala i inim sadržajima samo po sebi služi kao mjesto koje nam može zalediti krv u žilama, pogotovo ako na tom mjestu vreba zloglasni serijski ubojica.

Unatoč dobroj radnji i napetoj priči, niti jedan od likova me se nije previše dojmio, niti mi se posebno svidio, no možda to nije ni bila autoričina namjera. Kad bih morala dati ocjenu ovoj knjizi, dala bih joj i više no solidnu četvorku, jer radi se o prilično dobrom trileru, ali čitala sam i bolje. Koju bi ocjenu knjiga zaslužila kod vas, pročitajte i procijenite sami.

ČUVAJ ME, Daniela Sacerdoti

Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.

[eng. Watch over me]

Nakon gubitka djeteta, Eilidh od tuge s kojom joj se sve teže nositi bježi u Glen Avich, malo selo u Škotskoj u kojem živi sestra njene bake i u kojem je provela neke od najljepših godina svog djetinjstva. Eilidh je više od svega željela postati majka i tome je posvetila cijeli svoj život: odustala je od posla i išla na brojne tretmane medicinski potpomognute oplodnje kako bi konačno zatrudnjela, no, kad se to konačno dogodilo, doživjela je pobačaj i to ju je potpuno dotuklo. Iako joj je već dulje vrijeme jasno kako ju muž vara, o tome nije željela razmišljati jer joj je dobivanje djeteta bilo jedino važno. Sada, ona na Glen Avich gleda kao na utočište od braka koji propada, mjesto na kojem se može oporaviti od beskrajne tuge i gdje može ponovno pokrenuti svoj život.

Sve otkad ga je žena Janet napustila prije dosta godina, te otkako mu je nakon toga umrla majka, Jamie se posve sam brine za svoju sedmogodišnju kćer Maisie. Iako je bio u kratkoj vezi s jednom djevojkom, nakon Janet on nije bio zainteresiran ni za koga, i pomirio se s tim da će do kraja života biti sam, sa svojom kćeri. To se promijeni kada ugleda Eilidh, s kojom je odrastao i u koju je kao dječak bio zaljubljen, te za koju i sada počne gajiti neke osjećaje. Osvojiti Eilidhino ranjeno srce gotovo je nemoguć zadatak, ali uz malu pomoć Jamiejeve majke, koja još vrluda ovim prostorima kao duh, možda ipak ima nade...

Ovaj roman priča o gubitku, boli i ponovnom pronalaženju ljubavi, a začinjen je s mrvicom natprirodnog. U početku je zanimljiv, upoznajemo likove i njihove životne priče i čini se kao da bi ovo mogla biti jedna od onih potresnih, ali dirljivih priča koje te natjeraju da i sam počneš propitivati stvari o svom životu. Nažalost, taj je dojam za mene kratko trajao, jer roman se vrlo brzo pretvorio u melankoličnu, predvidljivu i razvodnjenu ljubavnu priču, koja me nije uspjela zaokupiti i zainteresirati za svoju radnju.

Radnje zapravo gotovo i nema, a već nakon prvih par poglavlja, nakon što upoznamo likove, jasno nam je kako će ova priča završiti. Autorica je pokušala priču učiniti zanimljivijom dodavanjem mrvice natprirodnog sadržaja, koji se ogleda u liku Jamiejeve mrtve majke koja, u svom obličju duha, pokušava pomoći Jamieju da ponovno nađe sreću. Ta kratka poglavlja u kojima je duh Jamiejeve majke glavni protagonist su mi zaista i bila najzanimljivija u romanu.

Ostali likovi me se nisu pretjerano dojmili, možda baš zbog te predvidljivosti smjera u kojem roman ide, zbog koje mi se nisu doimali kao ništa više od lutaka na koncu koje autor usmjerava prema već predodređenom cilju, bez čak i pokušaja da čitatelja pokuša zavarati nekim neočekivanim događajem zbog kojeg bi on mogao pomisliti da možda kraj i nije toliko predvidljiv koliko je mislio. Svaki njihov susret i dijalog djelovao mi je kao da gledam neku lošu predstavu u kojoj glumci izgovaraju za njih napisane rečenice bez da ih zaista misle i bez da su se uopće uživili u ulogu. 

Ono u čemu sam uživala čitajući ovu knjigu su opisi škotskog sela u kojem se ova priča odvija. Predivni opisi Škotske su bili ono što me zadržalo uz stranice ovog romana, čak i u njegovim najnezanimljivijim dijelovima. Glen Avich zvuči kao idilično utočište u koje bi svatko poželio pobjeći i sakriti se od ostatka svijeta, barem nakratko, te je savršeno razumljivo zašto ga je Eilidh odabrala za svoje mjesto za bijeg. Voljela bih ovo škotsko selo jednom ponovno posjetiti, no možda ipak praćena nekom uzbudljivijom i zanimljivijom pričom.

OD PONEDJELJKA DO PETKA, Alice Peterson

Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.

[eng. Monday to Friday man]

'Od ponedjeljka do petka' naziv je web servisa preko kojeg možete iznajmiti ako imate viška sobu u stanu ili kući i pronaći stanara za razdoblje, kako i sam naziv servisa kaže, od ponedjeljka do petka. Ovakve aranžmane često koriste ljudi koji žive izvan nekog grada (u ovom slučaju Londona), a rade u gradu i predaleko im je putovati na posao, a ne žele se seliti, pa stoga unajmljuju sobu za preko tjedna, dok vikende provode kod kuće.

Gilly je upravo odlučila svoju sobu viška iznajmiti putem spomenutog servisa, kako bi si malo povećala skromne prihode. Gilly radi kao prodavačica u antikvarijatu svoje prijateljice, kuću dijeli sa svojim psom Ruskinom, a svakog petka sudjeluje na druženju šetača pasa s kojima se sprijateljila na brojnim šetnjama parkom, naravno, sa psima. Nedavno se u njihovu ekipu uključio i Guy, simpatični tip s kojim je Gilly odmah 'kliknula', ali koji, na njenu žalost, već ima zaručnicu. 

Za kratko vrijeme, Gilly preko oglasa za iznajmljivanje sobe od ponedjeljka do petka uskoro uspije dobiti stanara, a on je usto i pravi komad! Jack, kako mu je ime, radi kao producent najgledanijeg talent showa u zemlji, a čini se kako nije ni imun na Gillyne čari. Ipak, postoji jedan problem. Naime, Jack vrlo malo priča o sebi i stalno izvrdava odgovore na pitanja o tome što radi i kamo ide vikendom. Gilly se uvjerava da se zbog toga ne treba brinuti, dok Guy misli da Jack nešto mulja.

Čini se da Gilly nikako nema sreće s dečkima. Prije pola godine ostavio ju je njen zaručnik Ed, i to malo prije no što su se trebali vjenčati, a sad je ovdje naizgled savršen tip, ali koji očito čuva neku tajnu koju joj ne želi otkriti. Nimalo ne pomaže ni to da uopće nije ravnodušna prema Guyu, kojem se Jack nimalo ne sviđa. Sve to čini jednu vrlo zapetljanu situaciju, koju tek treba otpetljati...

Jako zabavan roman, pun simpatičnih likova u kojima se lako prepoznati. Gillyne ljubavne i životne zavrzlame vrlo su duhovito opisane, često tjeraju na smijuckanje, a iako postoje i dijelovi u kojima vas Gillyni postupci mogu i naživcirati, većinom ćete suosjećati s njom i željeti da uspije. 

Likovi su raznoliki, vrlo simpatični i duhoviti. Lako ih je razumjeti i postaviti se u njihovu kožu, a o blesavim situacijama u koje upadaju zabavno je čitati. No, iako su komične, te situacije su i prilično realne i podsjetit će vas na slične situacije u kojima smo se svi mi sigurno jednom u životu našli.

Ukoliko tražite knjigu koja će vas zabaviti i dobro nasmijati, tzv. chick-lit je uvijek dobar izbor, a ova je knjiga upravo takva. Idealna za odmor i opuštanje, lagana, vrckava i zabavna, super izbor za čitanje na plaži.

DIVLJE U MENI, Sally Green

Izdavač: Mozaik knjiga, 2015.
2. knjiga 'Half Life' trilogije
[eng. Half wild]

U prvoj knjizi ove trilogije, 'Tama u meni', upoznali smo Nathana - dječaka, vješca, polutana čiji je otac zloglasni crni vještac, a majka bijela vještica. Doznali smo priču o vječnom sukobu crnih i bijelih vještica i na Nathanovom smo primjeru mogli vidjeti kako je to kad se nađeš između tih dviju suprotstavljenih strana. Nathan je pronašao, pa potom izgubio prijatelje, prvi se puta susreo s ocem, te je zbog svih događaja koji su prethodili i slijedili nakon tog susreta shvatio kako nije sve što je bijelo nužno i dobro, kao što ni sve što je crno nije nužno loše.

U ovoj knjizi, Nathan je odlučan u svojoj namjeri da pronađe i spasi Annalise, bijelu vješticu u koju se zaljubio, a koju je otela i začarala Mercury, crna vještica koja se ranije pretvarala da mu je saveznica. Nepovjerljiv zbog spomenute izdaje, Nathan se oslanja na pomoć jedine osobe kojoj još može vjerovati - svog prijatelja Gabriela, koji je ostao uz njega nakon svega i koji za njega gaji i neke osjećaje koji nadilaze prijateljstvo. U svom naumu da oslobode Annalise Nathan i Gabriel morat će se osloniti i na neke neočekivane saveznike, a njihov krajnji cilj postat će mnogo širi od Annaliseinog spašavanja i puno opasniji za izvesti.

Odmah ću vam reći da sam očekivala puno više od ovog serijala. Još prije no što je izašla prva knjiga, Sally Green potpisala je milijunski ugovor za njeno izdavanje, kao i za nastavke, te su čak i sva tri dijela trilogije odmah bila opcionirana i za filmsku ekranizaciju. Osobno, ne mogu reći da vidim išta tako spektakularno i genijalno u ovom serijalu što bi opravdalo toliku pompu koja se oko njega podigla. Za mene, ovo je solidan fantastični serijal o čarobnjacima, sa solidnom radnjom i prilično simpatičnim likovima, ali ništa puno više od toga.

I dok je prva knjiga bila dosta zanimljiva unatoč pokojoj stranici praznog hoda, možda zato jer smo u njoj tek počeli otkrivati svijet koji je stvorila Sally Green i upoznavati njegove stanovnike, druga je knjiga u meni nakon čitanja ostavila tek mlak i pomalo ravnodušan osjećaj.

Prije svega, ovdje je puno praznog hoda. Na prvih se stotinjak stranica gotovo ništa ne događa i dugo treba da se radnja pokrene. No, jednom kad se radnja pokrene i ubrza, ovaj roman zna biti i prilično napet i zanimljiv.

Moja glavna zamjerka ovdje je potpuno neuvjerljiva ljubavna priča Nathana i Annalise koja bi trebala biti ono što Nathana pokreće i tjera ga da nastavi sa svojim naumom do kraja. No, kao lik kojim bi glavni lik trebao biti opsjednut i toliko zaljubljen u nju da ga to tjera na nevjerojatne pothvate, Annalise je zapravo potpuno nezanimljiva, čak dosadna, bez ikakvog karaktera i bez ikakve uloge u priči općenito. Ni sam Nathan nije uvjerljiv u svojim osjećajima prema njoj, budući da je pomalo smeten i obuzet svojim osjećajima prema Gabrielu, koji u ovoj knjizi počinju izlaziti na površinu, a koje Nathan puno uvjerljivije iznosi. Nekako sam dojma da je Annalise ovdje tek toliko da bi postojao ljubavni trokut koji bi priču učinio zanimljivijom, iako je potpuno nezanimljivoj Annalise to prilično teško postići.

Spomenuta veza između Nathana i Gabriela, koja u ovoj knjizi počinje nadrastati njihovo prijateljstvo i produbljivati se u nešto što još ni jedan ni drugi nisu u stanju definirati ono je što čini ovu priču zanimljivom i drugačijom od drugih. Kako još niti u jednom sličnom serijalu za mlade nisam upoznala glavnog lika koji nije isključivo heteroseksualan, ovo je bilo ugodno iznenađenje i nešto što bi možda moglo pokrenuti trend stvaranja raznolikijih likova u drugim sličnim romanima i serijalima. A u usporedbi s Annalise, Gabriel je slojevit, kompleksan, simpatičan i vrlo zanimljiv lik, za kojeg, dođe li do toga da će Nathan morati birati između njih dvoje, ne možete ne navijati.

Volite li čarobnjake, magiju i fantastiku općenito, ovaj serijal nije loš izbor, iako nije baš ni toliko neviđen ni originalan kakvim ga se predstavlja. Druga je knjiga nešto slabija od prve, ali bit će zanimljivo vidjeti kako će se ova priča odviti do kraja, stoga ću ga nastaviti čitati. Ako zbog ničeg drugog, da nastavim navijati za Gabriela. :)

POSLJEDNJA PRVA SUPRUGA, Dorothea Benton Frank

Izdavač: Mozaik knjiga, 2014.
[eng. The last original wife]

Leslie i Wesley već su 30 godina u braku i imaju dvoje, sad već odrasle, djece, Charlotte i Bernieja. Bernie je u Katmanduu, gdje se bavi fotografijom, iako ga još nitko nije zaposlio, a jedino zašto zove kući je da mu otac pošalje još nešto novca. Charlotte je samohrana majka, koja se bavi prodajom nekretnina, iako još niti jednu kuću nije uspjela prodati, a svoje majčinske dužnosti rado će prebaciti majci, kako bi se mogla opijati u barovima na cjelonoćnim izlascima. 

Leslie nije nimalo zadovoljna svojom djecom, koja ju iskorištavaju kako god žele i mogu, a još je manje zadovoljna svojim suprugom, koji neprestano štedi na svemu i ima naviku neprestano joj naređivati i derati se na nju. Sada je, pak, još ostala i bez prijateljica na zajedničkim druženjima s prijateljima, jer se ona i Wesley druže s još dva para, a muške polovice tih dvaju parova, Paolo i Harold, svoje su supruge, Lesliene prijateljice, zamijenili s dvostruko mlađim barbikama. Videći u tome trend među Wesleyevim prijateljima, Leslie misli da je samo pitanje vremena kada će i ona biti zamijenjena za neku noviju, mlađu i prsatiju suprugu, zbog čega odluči da je bolje da svoj brak, s kojim je ionako nezadovoljna, jednostavno okonča odmah.

Wesley uopće ne shvaća oko čega njegova supruga diže toliku prašinu i uvjeren je da s malo grupne terapije kod psihologa sve mogu lijepo riješiti (iako mu nije baš drago što će za te terapije morati odvojiti svoj novac). Kako god bilo, nešto će se u njihovom braku ipak morati promijeniti, žele li riješiti međusobne probleme. Ali, prije nego što se to dogodi (ako se uopće dogodi), još puno problema čuči u prikrajku, spremni da ih zaskoče kad to najmanje očekuju...

Ovaj roman govori o braku i bračnim problemima, ali dodajući toj ozbiljnoj temi i malu dozu humora. Trend odbacivanja 'starih i dotrajalih' supruga za mlađe i novije modele koji prakticiraju Wesleyevi prijatelji ovdje je okidač koji usmjeri Leslienu pažnju na probleme u njenom braku koji su zapravo oduvijek bili ondje, samo sve do sada nije o njima razmišljala niti im dopuštala da joj dođu u fokus, nego ih je ostavljala da plutaju negdje sa strane, kao da bi, ako na njih ne obraća pažnju dovoljno dugo, mogli jednostavno nestati sami od sebe. Sad, što više promišlja o svom braku i gleda na sve čime nije bila zadovoljna u njemu u prošlosti, Leslie dolazi do pitanja koje joj se nameće samo od sebe: jesu li ona i Wesley zapravo uopće bili jedno za drugo? I koliko dugo, onda, to više nisu?

Priču nam naizmjence iznose Leslie i Wesley, svatko iz svojeg kuta gledanja i različito doživljavajući to što im se oboma događa. Leslie je smirena, odlučna, pametna i zna što želi, došla je do točke u svojem životu u kojoj joj je dosta da ju drugi uzimaju zdravo za gotovo i iskorištavaju, te želi promjenu, i želi odsada pa nadalje biti sretna i zadovoljna svojim životom. Wesley, pak, ne shvaća zašto se odjednom oko svega diže tolika frka, nevoljko prihvaća Lesliene promjene, još uvijek u nadi da će se ona predomisliti i da će sve vratiti na staro. Teško se miri s činjenicom da će mu se život promijeniti i neće više biti onakav na kakav je navikao te mu je potrebno jako puno vremena da se pomiri sa situacijom i konačno i sam uoči sve probleme koje je Leslie u njihovom braku već uočila. Nemoguće je, uzevši u obzir to kako se ponašaju ovo dvoje supružnika i kako doživljavaju jedno drugo, ne stati na Leslienu stranu i ne navijati za nju da dobije ono što želi.

Ovo je priča o jednom braku i njegovim problemima, koja će se mnogima činiti bliskom i poznatom, barem u nekom njenom dijelu i obliku. No, ovo je također i priča o prevladavanju tih problema, pronalasku rješenja, činjenici da život ne prestaje jednom kad uđeš u brak i da uvijek ima vremena za promjene koje će te konačno učiniti sretnom i zadovoljnom osobom.

Ovaj roman je ozbiljan kada to treba biti, s dozama humora ubačenim točno u pravoj mjeri i na pravim mjestima. On postavlja neka pitanja i pruža neke odgovore, realan je, zanimljiv i zabavan - po meni, pravo štivo za čitanje na odmoru ovog ljeta. (A prati ga i prava ljetna naslovnica. :))

U SEBI, Stephenie Meyer

Izdavač: Algoritam, 2009.

[eng. The host]

Napomena: Nisam čitao Sumrak serijal, moram priznati, jer mi radnja nije apelirala, ali me 'U sebi' zaintrigirao. Pa sam mu dao priliku.

Mala sinopsa prvo:
Naš svijet je invadiran Dušama, uzimaju nam tijela i u njima se udomaćuju te nas potpuno gase iznutra kao da nismo ni postojali. Naš glavni lik, Lutalica, dospijeva u tijelo Melanie Stryder. Lutalica mora saznati gdje su ostali ljudi pomoću Melanienih sjećanja, ali Melanie ne želi utrnuti. Ovo je njeno tijelo i um i ona skriva osobe koje voli te se bori protiv Lutalice. Lutalici je stoga teško i razmišlja o promjeni tijela, jer je Melanie neukrotiva. Ali Melanie žudi za Jaredom (njenim dečkom) i želi se vratiti bratu Jamieu. Sve te osjećaje osjeća i Lutalica, te uslišli molitve Melanie i krene u potragu za njima. Čak ih i nađe, svoju obitelj, ali oni ju ne prihvaćaju. Ona je Duša, a Melanie je za njih mrtva. Ali ju ipak uvode u svoje skrovište kao zatvorenika. I tamo se sve promijeni za Wandu (kako nazovu Lutalicu). Upoznaje ljude, upoznaje Iana, Jareda i Jamieja, upoznaje Melanie.

To je uglavnom sinopsa. Malo sam otkrio, malo nisam, pa vi pročitajte dalje sami. ;)

Iskreno, meni je djelo bilo - recimo to tako - naporno. Radnja se ponavlja. Wanda jede, spava, radi i obrnuto. Svašta se događa između, ali ništa pretjerano zanimljivo. Ali kada prođete 300. stranu, više ne odustajete od knjige (barem je meni tako bilo). Radnja je bolja, interesantnija, a čak mi se i ljubavni trokut svidio, koji mi inače u sličnim romanima zna biti previše. Neke likove koje samo prezirao od početka poslije su mi se čak i svidjeli (kao Jared).

Uz sve to, Wanda doživi veliku promjenu. Od uplašene duše sa zakovitlanim osjećajima postane jaka. Ne gleda ljude kao tijela već kao osobe koje su unikatne na svoj način. Bio mi je užitak pratiti taj razvoj. Sve je dobro opisano, ali neki se opisi i ponavljaju. Radnja je spora, kao što sam u početku spomenuo. Stil pisanja je jednostavan, a knjiga ima puno stranica, što znači - pravo ljetno štivo.

Do 300. strane knjizi sam na Goodreads-u mislio dati jednu i pol zvjezdicu, ali poslije 300. strane zvjezdice su rasle. Čak razmišljam bih li joj sada dao 3 (opet, neke stvari su me smetale), ali možda dam i 4. Hvala Bogu na Wandi i Ianu, samo ću to reći.

[Josip Labaš]

VODORIGA, Andrew Davidson

Izdavač: Algoritam, 2010.

[eng. The gargoyle]

Glavni lik ove knjige bivši je pornoglumac, koji je doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je umalo izgorio - no uspio je preživjeti, ali s teškim opeklinama na čitavom tijelu. Izgubivši svoj dobar izgled, koji je određivao većinu njegovog odraslog života (i njegovu profesiju), teško mu se pomiriti s tim da je sad, kako on sebe vidi, "čudovište" puno ožiljaka i glavna mu zanimacija postaje planiranje samoubojstva nakon što ga puste iz bolnice.

Njegova melankolija i odbijanje ulaganja truda u to da se oporavi i živi najbolji život koji mu je s nametnutim ograničenjima njegovog zdravstvenog stanja moguć, na nekoliko se trenutaka povuku kada ga posjeti Marianne Engel, pomalo uvrnuta žena, koja tvrdi da ga je poznavala u prošlom životu. Njena čudnovatost tu ne prestaje: naime, Marianne tvrdi da joj je 700 godina, a za život zarađuje kao kiparica - izrađivanjem grotesknih vodoriga, koje joj se navodno same obraćaju da ih izvuče i oblikuje iz komada kamena.

Iako je uvjeren da su priče koje mu Marianne priča samo proizvod njenog shizofreničnog uma, neke od njih ipak ga uspiju dotaknuti i vrlo brzo mu postane jasno da iz nekog razloga s njom osjeća stanovitu bliskost i prepoznavanje - kao da ju je zaista već poznavao i davno prije nego što ju je prvi put sreo ovdje u bolnici. K tome, Marianne kao da zna neke stvari o njemu koje nikako ne bi mogla znati, stvari koje nikada nikome nije rekao. Marianneina prisutnost u njegovom životu daje mu i onaj poticaj koji mu je dotada nedostajao - da se potrudi, prođe rehabilitaciju i nastavi sa životom.

Ova knjiga govori o ljubavnoj priči koja ne poznaje granice vremena ni prostora. I dok nam glavni lik, kojem ne doznajemo ime, prenosi tu ljubavnu priču u sadašnjosti, Marianne Engel nam ju prenosi iz doba kada se prvi put odvijala, u 14. stoljeću. Pri tome, dvije su priče povezane mnogim detaljima, koje malo po malo uočavamo kako o njima više doznajemo. Otkrivanje i povezivanje događaja iz prošlosti i njihovih ponovljenih odjeka u sadašnjosti doživljaj čitanja čini uzbudljivim i napetim.

Iako ovaj roman priča o ljubavi, on nikako nije ljubavni roman, već mješavina povijesti, fantastike, misterija i pustolovine. Marianneine priče o životu u 14. stoljeću vrlo vjerno opisuju to doba, pogotovo život redovnica u samostanu i rad u samostanskom skriptoriju, s posebnim naglaskom na umjetnost prepisivanja i uvezivanja knjiga - dio koji mi se posebno svidio i bio mi vrlo zanimljiv.

Osim glavnih dviju priča koje se protežu kroz ovaj roman, Marianne priča i nekoliko kraćih pripovjesti, smještenih na različitim krajevima svijeta i punih različitih likova, a svaka od tih priča nosi i poantu koja je ostavljena čitatelju da ju otkrije. Također, svaka od priča utjecat će na život bezimenog glavnog lika, na načine koji se otkriju tek na kraju i koji se savršeno u njega uklope.

Zbog prirode stanja u kojem se nalazi glavni lik - tijela prekrivena opeklinama - puno toga saznajemo i o liječenju i rehabilitaciji ozljeda zadobivenih vatrom. Ponekad je taj dio možda ispričan i malo previše detaljno, ali služi nam u boljem razumijevanju glavnog lika i shvaćanju njegovog stanja svijesti nakon što dobije uvid u to kakav će mu život biti sa zadobivenim opeklinama i činjenicom da rehabilitacija kod takvog stanja zapravo nikada ne prestaje.

Jedini dio koji mi je bio malo 'too much' u cijeloj priči je kada, pred, kraj, glavni lik prolazi kroz apstinencijsku krizu ovisnosti o morfiju, u sklopu koje prolazi kroz nekakvu halucinaciju u kojoj putuje kroz pakao, u Danteovom stilu. Na tom svom putu susreće likove iz Marianneinih priča i razne likove iz Biblije i grčke mitologije. Mislim da je poanta halucinacije bila ta da mu pruži odgovor na pitanje što bi odabrao da mu se ponudi izbor - život kakav je vodio prije, u svom fizički savršenom tijelu ili život uz Marianne u ovom opečenom i ograničenom tijelu - ali način na koji je opisano to putovanje kroz pakao mi je ipak bio malo pretjeran, prerazvučen i bez nekog drugog smisla. Postoji dio priče koji je povezan s Danteovim 'Paklom', koji, može se reći, opravdava ovako opisano putovanje Danteovim stopama, ali sam svejedno dojma da priča ne bi ništa izgubila bez njega.

Radnja sporo počinje, ali se brzo zahuktava i plijeni pozornost, a naizmjenični način pričanja priča ne ostavlja vam drugog izbora no da nastavite čitati kako biste saznali što se dalje dogodilo u jednoj, pa u drugoj priči - onoj prošloj i onoj sadašnjoj. Nimalo ne pomaže ni to što svaki dio priče često završi cliffhangerom, što vas može natjerati na još mahnitije okretanje stranica. 

Ovaj roman, kao i sama priroda dviju priča, postavlja mnogo pitanja, a na ono najočitije - jesu li Marianneine priče stvarne ili samo proizvod njenog shizofreničnog uma - odgovor ostavlja čitatelju da zaključi sam. Puno je toga što ide u prilog i jednoj i drugoj tvrdnji, a na vama je da, čitajući, otkrijete koja će vas od njih više privući i uvjeriti.

STRINDBERGOVA ZVIJEZDA, Jan Wallentin

Izdavač: Fraktura, 2012.

[šved. Strindbergs stjärna]

Erik Hall, rekreativni ronilac, prilikom zarona u jedan od napuštenih švedskih rudnika pronalazi truplo muškarca, vrlo dobro očuvano, za koje se kasnije ispostavi da je staro preko stotinu godina. Hallov pronalazak velika je vijest u medijima, a sam Hall uživa u slavi koju mu je njegov pronalazak donio. No, postoji jedna stvar koju Hall nije otkrio policiji, ni ikome drugome, a ta je da je na dnu rudnika uz leš pronašao još nešto - tajanstveni simbol ankh, izrađen od nepoznatog metala. Želeći se nekome povjeriti, Hall dogovara susret sa Donom Titelmanom, poznatim povjesničarom i simbologom, koji bi mu možda mogao objasniti značenje simbola kojeg je pronašao. Na nesreću, Hall prije Titelmana primi drugog tajanstvenog posjetitelja, a u vrijeme kad Titelman konačno stigne na mjesto sastanka, Hall je već mrtav - ubijen. 

Policija smatra Titelmana glavnim sumnjivcem za umorstvo Halla, a dok Titelman, uz pomoć žene koja se tajanstveno pojavila odmah nakon njegovog uhićenja i proglasila se njegovom odvjetnicom, pokušava dokazati da on nije ubojica, u cijelu priču upliću se i neki misteriozni tipovi iz njemačkog veleposlanstva, a samog Titelmana također, čini se, netko pokušava ubiti. Sve je, izgleda, nekako povezano sa simbolom koji je Hall pronašao u rudniku, a kojeg je Titelman neopazice uzeo iz Hallove kuće kad je došao na sastanak s njime i otkrio da je ovaj mrtav; simbolom koji je nekako povezan s njemačkim nacistima i nestalim švedskim istraživačima iz 1896. Pokušavajući ostati na životu, Titelman i njegova odvjetnica trude se otkriti pravog ubojicu Erika Halla, kao i razriješiti i misteriju simbola iz rudnika.

U ovom zanimljivom romanu isprepliću se povijest i fantastika. Glede povijesti, dio povijesti s kojim su povezani događaji u ovoj knjizi je 2. svjetski rat, konkretnije vladavina Hitlera i nacista, no glavni fokus ipak je na onom fantastičnom dijelu, otkrivanju značenja tajanstvenog simbola ankha i toga tko stoji iza smrti ronioca koji ga je pronašao. Postojanje tajnog bunkera koji je Hitler dao izgraditi, a o kojem se nagađa i teoretizira u mnogim književnim djelima koja se bave nacistima i njihovom ostavštinom, ovdje je dovedeno u vezu s natprirodnim elementima i misterioznim simbolima koji te elemente pokreću.

Glavni lik, Don Titelman, gotovo je kopija Dan Brownovog Roberta Langdona. Obojica se bave simbolima, u kasnim su srednjim godinama života, samci, posvećeni svojem poslu, bez ičeg značajnog u njihovim privatnim životima. Razlika je samo u tome što Titelmana prate neka mučna sjećanja iz prošlosti i djetinjstva koje je proveo s bakom židovkom, koja je bila zatočenica u koncentracijskom logoru, zbog kojih je postao ovisnik o tabletama. Kroz Titelmanova prisjećanja na njegovu baku i priče koje mu je pričala o svom zatočeništvu, doznajemo ponešto o surovosti života u koncentracijskim logorima i grozotama koje su zatočenici morali proživljavati iz dana u dan pod nacistima. Bakine priče utjecale su na Titelmana u toj mjeri da se specijalizirao baš za nacističke simbole i obilježja, i postao stručnjak u tom području.

Sličnosti s Brownovim trilerima ne prestaju samo na glavnom liku, i žanru - triler-misteriji - već se ogledaju i u radnji: i ovdje se pojavljuje ženska suputnica koja pomaže glavnom liku u nastojanju da nađeni (moćni) artefakt ne padne u pogrešne ruke, pri čemu njih dvoje razvijaju međusobnu naklonost, jureći po različitim gradovima i mjestima pokušavajući spriječiti potencijalnu apokalipsu. Ipak, unatoč svim sličnostima, radnja ostaje originalna, napeta i zanimljiva, a ona nadnaravna crta koja se ovdje pojavljuje ono je što poprilično razlikuje romane ovih dvaju pisaca.

Puno je toga ovdje povezano, povijesnog i fantastičnog, i zanimljivo je gledati kako se svi ti aspekti romana međusobno isprepliću tvoreći posve nevjerojatnu priču, kakvu u početku čitanja ne bi mogli ni zamisliti. Utrka s negativcima, koji su Titelmanu i njegovoj odvjetnici neprestano za petama, te utrka s vremenom nakon što se otkrije priroda simbola kojeg je Erik Hall pronašao u rudniku održavaju neprekidnu napetost i ne dopuštaju vam da prekinete s čitanjem. Jedino što me mrvicu razočaralo u cijeloj priči, je njen kraj, za koji imam dojam da se nekako odvio prebrzo i ostao mrvicu nedorečen. A ono što me malo začudilo je opće čuđenje svih likova kod susreta s pronađenim simbolom ankha, koji kao da taj simbol (baš njegov izgled, ne njegovu tajnovitu prirodu) nisu nikada prije vidjeli niti čuli za njega, a radi se ipak o prilično poznatom egipatskom simbolu vječnog života, za koji vjerujem da je široko poznat većini ljudi.

Ako volite Brownove trilere s Robertom Langdonom, vjerujem da će vam se svidjeti i ovaj Wallentinov s Titelmanom. Također, ako uživate u otkrivanju misterioznih simbola i tajnovitih dijelova povijesti, u koje je umiješano i malo fantastike, preporučam.