PROJEKT SPASITELJ, Andy Weir

Lumen, 2022.

[Project Hail Mary] 

Prijevod: Ana Briški Đurđevac 

 

Ako pojma nemate da ova knjiga postoji i o čemu je, mora da živite ispod kamena (pun intended). :D

Zahvaljujući Ryanu Goslingu, svi su čuli barem za film, a moram priznati da i ja moram zahvaliti Ryanu, jer sam krenula čitati ovu knjigu nakon što sam saznala da će on glumiti u filmu, a, s obzirom da mi Ryan zbilja nije najdraži glumac, htjela sam pročitati knjigu prije nego što mi ju on upropasti. No, s obzirom da su plakati i traileri za film već bili posvuda, nije mi baš uspjelo ne vizualizirati Ryana kao glavni lik, ali dobro, na kraju nije ispalo tako strašno. Ipak, ono u čemu jesam uspjela je pročitati knjigu prije nego mi memeovi sve spojlaju. Tako da, hvala Ryane, dobro je ispalo. :)

Ukratko, projekt Spasitelj naziv je svemirske misije kojom čovječanstvo pokušava spasiti Zemlju - točnije, ljudsku vrstu - od izumiranja izazvanog neobičnim sićušnim svemirskim organizmima nazvanima astrofazi, koji se hrane Sunčevom energijom i time smanjuju količinu te energije koja je potrebna za život na Zemlji. Da bi to postigli, plan je poslati ljudsku posadu do jako udaljene zvijezde koja ima sličan problem, ali iz nekog razloga ne gubi energiju, ne bi li saznali koji je to razlog i primijenili ga na Zemlju. Igrom slučajnosti, ili okolnosti, dr. Ryland Grace ostat će jedini preživjeli na ovoj misiji, što znači da je zadaća spašavanja planeta samo na njemu, posve samom u svemiru.

Osim ako...

Ako imate tu sreću da nemate pojma koji je plot twist ovog romana, preskočite idući odlomak jer plot twist je itekako vrijedan da ga sami otkrijete. Meni je bio wow!

Dakle... SPOILER ALERT!

[Ono nevjerojatno što će Ryland Grace otkriti nije samo razlog zbog kojeg astrofazi nisu pojeli ovu udaljenu zvijezdu, već i to da on nije jedini koji se bavi ovim problemom. Stotine tisuća svjetlosnih godina od kuće, ostavljen sam u svemiru, Ryland će neočekivano pronaći - prijatelja. A možda i ključ za vlastito preživljavanje.]

KRAJ SPOILERA! Let's move on.

Prepun neočekivanih obrata i iznenađenja, ovaj roman nije ispričan linearno, već vrluda kroz sadašnje događaje i Rylandova sjećanja, na genijalan način slažući sliku o onome što se događa, baš kao i o samom Rylandu. Ja ga nisam mogla prestati čitati. Napet je, zanimljiv, stalno se otkrivaju nove i nove informacije, priča raste, Rylandov lik dobiva nove proporcije, od kojih nisu sve laskave, ali svejedno ga volite. Super mi je i to što su svi oni znanstveni dijelovi na relativno jasan, sažet i razumljiv način objašnjeni, a bome ih ima - od teorije relativnosti do gravitacijske vremenske dilatacije, i ostalih pojmova iz astrofizike - you know, the science part of SF, meni jednako drag kao ovaj fictionalni.

Nisam očekivala da će mi ovaj roman biti baš tako drag. Mislim, obožavam SF, i vrlo je vjerojatno da bi mi se samo zbog toga svidio, ali ima taj topli dio, pozadinsku priču o prijateljstvu i požrtvovnosti koja me...a, ono, rastopila. SF je žanr koji smatram svojim comfort žanrom, ali ova knjiga ide iznad toga. Postala mi je baš prava comfort knjiga, ona koju želiš zamotati sa sobom u deku i grliti je, koja te tješi i smiruje i koju baš, baš voliš. Zaljubila sam se, skroz. 💕

Moram reći i da mi je bilo jako slatko što Andy Weir na čovječanstvo gleda na tako humanistički i optimističan način. Naime, suočeni s prijetnjom astrofaga, ljudi svih nacija se udružuju s jednim, zajedničkim ciljem - da požrtvovno spase planet (i same sebe, dakako). Žao mi je što moram burstati ovaj bubble, ali ovo je najfikcionalniji dio cijele priče. Nema šanse da bi se to desilo u stvarnom svijetu. Bilo bi every (billionaire/lunatic in power) man for himself, a ako netko bude pregažen in the process, oh well. U centrifugalne svemirske brodove i astrofage mogu povjerovati any day of the week, ali u ljudsku nesebičnost i želju političara da zajednički rade za dobrobit cijelog čovječanstva? Ha ha ha ha. Ha.

Anyways, ovaj je roman topla dekica koja će vas zagrijati i dati vam vjeru u prijateljstvo bez granica, sposobnost za nesebično djelovanje u svačijem interesu i glad za istraživanjem i pronalaskom onoga što je Ryland Grace, ne tražeći, pronašao. Genijalan roman. Divan. Ako stvarno još niste čuli za njega, izađite ispod kamena (pun intended) i pročitajte.

P.S.: Izbjegavajte memeove! Možete film pogledati poslije. Ja još nisam, ali budem. Čujem da čak ni Ryan nije loš. :) 

_____________________________________

Kako do knjige: https://shop.skolskaknjiga.hr/projekt-spasitelj/ 

ASTRONAUTOV VODIČ ZA ŽIVOT NA ZEMLJI, Chris Hadfield

Stilus, 2025.

[An Astronaut's Guide to Life on Earth] 

Prijevod: Ruđer Jeny  

Ne znam postoji li ijedno dijete na svijetu koje u nekom trenutku nije sanjalo da bi moglo biti astronaut kada odraste. Ja svakako jesam. To je ujedno i jedino zanimanje na svijetu san o kojem je gotovo nemoguće ostvariti. Čak i ako imate mogućnost i sve preduvjete, šanse su opet jako, jako male. No, za Chrisa Hadfielda ovaj se san ostvario. Pomislili biste da je imao sreće, ali sreća je ovdje bila možda tek u tragovima, ostalo je sve bilo veliki trud, rad i upornost.

Ja sam svoj dječji san o karijeri astronauta relativno bezbolno zamijenila onim o karijeri bagerista (jednako neostvarenoj, haha), dok je pukovnik Hadfield svoj cijelo vrijeme držao pred sobom, svjestan da ga možda nikada neće ostvariti, ali odlučan da da sve od sebe da se uvijek kreće u smjeru ostvarenja tog sna.

Ova je knjiga pukovnikova priča o tom ostvarenju. Iznenađujuće je uzbudljiva, jako zabavna, očekivano poučna i puna neočekivanih događaja i osobnih iskustava o životu astronauta i putu kako to postati.

Ono na što svi pomisle kada uopće čuju riječ astronaut su, dakako, svemirski letovi, no put do toga da postaneš član posade za jedno svemirsko putovanje jako je, jaaako dug - obuka astronauta traje godinama, čak desetljećima, a njihovo usavršavanje i obrazovanje doslovno nikada ne prestaje. Očekivano, da bi netko bio astronaut, trebao bi biti stručan u određenim područjima, pa je logično da su inženjerska, matematička, tehnološka, i slična zvanja, ovdje poželjna, no ono na što Chris Hadfield ukazuje je to da je najvažnija stvar zapravo to koliko si dobar kao vođa, timski igrač, osoba koja brzo, ali smireno reagira pod pritiskom i sposobna je snaći se u posve nepredvidivim i opasnim situacijama. A najvažnije od svega - sve što je potrebno da bi bio dobar u svemiru moraš naučiti ovdje na Zemlji.

Ono što je fora kod Chrisove priče je upravo ta analogija života astronauta i svakodnevnog života na Zemlji te prijenos načina razmišljanja s jednog na drugo. Sve što je naučio u svojoj impresivnoj karijeri, pukovnik Hadfield primjenjuje i na svoj svakodnevni život, a ovom nam knjigom daje smjernice kako to i sami možemo napraviti.

Naravno, ne postoji škola koju možeš završiti kako bi postao astronaut, niti posao na koji se možeš prijaviti koji će te automatski tamo odvesti. No, kao što pukovnik Hadfield pokazuje svojim primjerom, možeš svjesno odabrati obrazovanje i zanimanje koje će te lagano voditi u tom smjeru. Od pilota do testnog pilota pa sve do šefa robotike u NASA-i i zapovjednika Međunarodne svemirske postaje, pukovnik Hadfield trudio se uvijek biti najbolji u svojoj klasi, učiti i učiti i stjecati nova znanja i iskustva, istovremeno pazeći i na svoju fizičku kondiciju i zdravlje, jer je i to nešto što će utjecati na eventualni odabir ljudi kojima će se dati prilika da odlete u svemir. Želja za karijerom astronauta osvaruje se s puno malih i upornih koraka, a poboljšanje i rad na sebi pri tome nikada ne prestaju.

Osim zabavnih i fascinantnih svemirskih priča, u kojima sam doista uživala i za koje mislim da će većina nas zaljubljenika u svemir uživati, ova je knjiga ispunjena osobnim pričama i zemaljskim anegdotama, koje su jednako zanimljive i zabavne kao i ove svemirske, a ono što ju čini toliko pitkom i čitljivom je način na koji pukovnik Hadfield piše, a koji je takav da čak i složena fizika i tehnički detalji, kojih ovdje također ima pregršt, zvuče kao nešto što će baš svatko shvatiti - i o čemu će mu biti zabavno čitati.

Bila sam na predavanju koje je pukovnik Hadfield održao prilikom gostovanja u Zagrebu, i uživo je jednako simpatičan, otvoren i zanimljiv, baš kao i na stranicama ove knjige. On je tip čovjeka koji je toliko otvoren za sva moguća iskustva, stručan u raznolikim područjima, i sposoban prenijeti svoje znanje i iskustvo na način koji će ljude ne samo zainteresirati, već i zabaviti i privući i natjerati ih da zbilja zavole temu o kojoj se priča. Meni, kao zaljubljeniku u all things space, nije bila potrebna neka dodatna motivacija, ali način na koji je pukovnik odgovarao na složena pitanja o tamnoj tvari, elementarnoj fizici, itd., bio je, iako znanstven, lako razumljiv i nekako opušteno duhovit. Uživala sam slušajući ga, baš kao i čitajući njegovu knjigu.

Ova knjiga sadrži pregršt informacija, zabavnih anegdota i fun factova o životu u svemiru, funkcioniranju svemirskih agencija, svemirskim istraživanjima, životima astronauta, snalaženju u opasnim (čak suludim) situacijama i baš je genijalna, čak inspirativna. Za mene osobno, bila je i comfort knjiga u trenucima u kojima mi je to zbilja trebalo. Iako nemam više želju postati astronaut (a iskreno, nisam sigurna ni da bih fizički mogla izdržati taj napor), moj interes za svemir i svime s tim povezanim i dalje je tu. Možda je istina da ljudi često utjehu traže u zvijezdama - ja sam je u ovoj knjizi pronašla. And then some. :) 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/astronautov-vodic-za-zivot-na-zemlji/ 

OPČINJENOST, Lois McMaster Bujold

Vorto Palabra, 2025. 

1. knjiga serijala Smrtni bodež 

[The Sharing Knife 1 - Beguilement] 

Prijevod: Ana Briški Đurđevac  

LMB je moja najdraža autorica u čitavom svemiru, stoga je malo reći da imam jako visoka, i jako široka, da tako kažem, očekivanja od njezinih djela. Ono što uvijek očekujem je sjajno izgrađen, fascinantno maštovit svijet, osebujne i upečatljive likove s još upečatljivijim osobinama, vješto izgrađenu radnju ispunjenu pametno razrađenim događajima, stil pisanja kojem je izazov oduprijeti se... Sve to u svojoj srži ima i ovaj roman, samo što sam dojma da je sve to ovdje bilo zamišljeno tek kao pozadina, dok je glavna (jedina?) zvijezda jedna ljubavna priča.

Ljubić? Fantastični, da, ali baš, baš ljubić? Pa, to svakako nisam očekivala.

Nemam problem s ljubićima, neki od najdražih mi romana spadaju u tu kategoriju, poput Ponosa i predrasuda, ali ovaj roman je imao dva problemčeka zbog kojih kod mene ipak nije dogurao tako daleko, iako mi se na kraju jest svidio.

Ljubavna priča u ovom romanu temelji se na iznenađujućoj povezanosti jedne mlade, naivne i neuke seljanke, Fawn, i iskusnog izvidnika Daga, pomalo samotnog člana skupine ljudi (koji se nazivaju Jezeranima) koji na određeni način koriste magiju i štite obične ljude od mračnih stvorenja koja im žele nauditi. Putevi Fawn i Daga ukrste se posve slučajno, kad nju otme upravo par stvorenja (koji se nazivaju kvarnjacima, ili blatnjacima) koja je Dag u tom trenu pratio, ne bi li pronašao moćnije stvorenje koje ih kontrolira (koje se naziva zlobom) i pogubio ga. Igrom slučaja, Fawn na neki način sudjeluje u konačnom obračunu i poveže se s Dagom na način koji ni jednome od njih dvoje (a ni ikome drugome) još nije posve jasan. A tu se, dakako, i zaljube.

Početak priče, opisivanje svijeta u kojem se likovi nalaze, otkrivanje načina na koji taj svijet funkcionira, ispunjen blatnjacima i zlobama i jezeranskom magijom, točno je onakav kakve LMB uvijek vješto izgradi. Ima svoju mitologiju, zakonitosti i legende, zanimljive i maštovito isprepletene. LMB-ini protagonisti uvijek nose određenu fizičku manu, koju uvijek i više no nadoknađuju svojim preostalim sposobnostima, što mi se kod nje uvijek jako sviđalo, a Dag je ovdje još jedan upravo takav lik. Dagova postrojba i općenito život i rad Jezerana i njihovih postrojbi tek su povremeno spomenuti i ne idu u neke dubine, što mi je falilo, ali vjerujem da će se sve to nadoknaditi u idućim nastavcima.

Nasuprot Dagu, Fawn je...hm. Opisana je vrlo djetinje, i izgledom i dječjom naivnošću i neznanjem, što je prva cringe stvar koja me ovdje malo pecnula. Uzimajući u obzir i to da je Fawn osamnaest, dok je Dagu pedeset i pet, dolazimo do jako, jako, cringe veze između iskusne odrasle osobe i nekoga tko i izgleda i ponaša se kao dijete. Nitko nije maloljetan, i sve se događa uz pristanak, ali opisano jako nalikuje na every epstein's wet dream, što je druga cringe stvar zbog koje mi je ta veza isprve izazivala prilično neugodan osjećaj.

Ono što ovu romansu spašava, po meni, je izvrsno opisana toplina i privrženost između Fawn i Daga, koja je meni bila zbilja uvjerljiva. Dakako, treba uzeti u obzir i to da je radnja smještena u srednjevjekovni fantasy svijet, gdje su goleme razlike u godinama (a i intelektu) normalne. Ono što mi se svidjelo kod Fawn je to što, iako jako, jaaaako naivna i neuka, Fawn je također i netko tko jako brzo shvaća i povezuje stvari, željno upija nove informacije i um joj je prilično brz (što je i jedna od stvari koja se Dagu kod nje baš sviđa), zbog čega ne ispada glupava kao što biste od nje možda očekivali (i kakvom ju svi koje poznaje smatraju). No, moj problem s Fawn je taj što, osim ove osobine, Fawn nije pretjerano zanimljiva kao lik, što je problem kada se cijela priča vrti oko romanse dvoje ljudi, a jedno od njih je, pa...bezveze.

Moj doživljaj cijelog ovog romana je u biti kao da sam pročitala tek uvod u pravu priču. Mislim (nadam se?) da je prava priča ondje gdje je sve ostalo ostalo stajati u ovom romanu, u pozadini, i da će se ta priča polako vući prema naprijed, pod glavna svjetla reflektora. Nemojte me krivo shvatiti, ima ovaj roman svojih dobrih trenutaka, toplih i zanimljivih i zabavnih čak, ali fali mi ono nešto što je kod LMB uvijek prisutno, fali mi priče i pozadine te priče i fantastike i magije i istraživanja kako sve to zajedno funkcionira. Sve je to tu, samo još uvijek skriveno iza ljubavne priče, koja je topla i dražesna, ali ne baš i nešto wow. Ali vjerujem da će se u nastavcima početi otkrivati i ovaj wow dio, jer kod LMB ga uvijek ima. A ja ga jedva čekam pronaći.

_________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/opcinjenost/516548  

LEGLO KOSTI, J.D. Kirk

Mozaik knjiga, 2025.

[Litter of bones] 

Prijevod: Andrej Bukarica 

Ne znam ni sama koliko točno detektivskih serijala sam započela i do nekud s njima stigla, bilo u knjigama, bilo u TV serijama. A ima ih, također, puno i od kojih sam pročitala samo prvu knjigu ili pogledala samo prvu sezonu. Bi li mi bilo bolje završiti sve te već započete serijale prije nego što započnem novi?

Noooup. The more the merrier :)

I evo me u serijalu o višem inspektoru Jacku Loganu. Jack Logan je krupan tip, sklon kršenju pravila ako će tako izglednije nešto postići, autoritativna figura koja preuzima stvar u svoje ruke, ali kojoj je stalo da riješi slučaj i žrtvama donese spokoj, a njihovim obiteljima završetak agonije neznanja o tome što se njihovim najdražima dogodilo. Onako, da ga moram s nekim usporediti, rekla bih da je korpulentan poput Cormorana Strikea, autoritativan poput Leroy Jethro Gibbsa i onako malo posebnog načina hendlanja stvari, poput Horatia Canea (samo bez naočala, jasno).

Loganov najpoznatiji slučaj je onaj Gospodina Šapata, monstruoznog otimača i ubojice djece, koji je nakon nezgodnog pada prilikom uhićenja završio u psihijatrijskoj ustanovi. Iako ga svi smatraju posve neuravnoteženim, Logan od njega i dalje pokušava doznati što se dogodilo jedinom dječaku kojeg nikada nisu pronašli. A onda se pojavi slučaj nove otmice djeteta, koji jako nalikuje slučaju Gospodina Šapata. Iako žestoko uvjeren u to da Gospodin Šapat glavom i bradom sjedi u psihijatrijskoj ustanovi, Logan se ne može ne zapitati je li moguće da je negdje ipak pogriješio i da ovo nije samo neki oponašatelj?

Istina je, dakako, puno mračnija i kompleksnija no što se isprva da naslutiti.

Smješten u kišni gradić u Škotskoj, ovaj krimić ima sve ono što kod krimića volim: malu sredinu, povezanu lokalnu policijsku zajednicu, vrijeme tmurno poput slučaja kojega se istražuje, i zagonetan slučaj povezan s duhovima iz prošlosti. I, dakako, karizmatičnog inspektora koji nosi čitavu radnju.

Onako na prvu, Logan mi se činio kao prilično generički lik, miks uobičajenih elemenata glavnih lica krimi romana, koji naginje onom macho tipu 'uradi sve sam i to isključivo na svoj način' detektiva. No, moram priznati da me uspio pridobiti, što upravo tim svojim načinom rada, što pomalo osornim humorom i stavom 'ja sam ovdje glavni', za koji se kasnije ispostavi da je u dobrom dijelu tek maska za požrtvovnost, brigu prema suradnicima i žrtvama i veliku želju da hvatanjem počinitelja tim žrtvama osigura mir.

Sam slučaj je prilično mračan, iako u knjizi ima dosta humora među detektivima, uz koji je sve skupa malo lakše podnositi. Kirk se ne libi prilično detaljno i živopisno opisati neke prilično gadne scene, a, ukoliko volite životinje, kao ja, upozorit ću vas da ovdje ima par užasnih uznemirujućih scena i usputnih otkrića koji se odnose na mučenje životinja, zbog kojih sam i sama zamislila svašta gadno što bih mogla napraviti osobi koja je to učinila.

Roman sam pročitala prilično brzo, fast-paced je i radnja se brzo odvija, likovi su zanimljivi i sve je skupa prilično dobro uklopljeno u cijelu priču. Čak je i naslov baš jako dobro uklopljen, što ćete otkriti čitajući, da ne spojlam. Logan je zanimljiv lik, o kojem ne saznajemo baš puno, tek par naznaka i crtica iz njegovog privatnog života, kojeg ćemo, kako mi se čini, malo po malo otkrivati u idućim nastavcima.

Ne znam kamo će put dalje odvesti inspektora Logana, ali bit će mi zanimljivo saznati. Četa detektiva s kojima se već neko vrijeme družim, a čiji broj samo raste, upravo je narasla za još jednog. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/leglo-kosti/ 

OPASAN SUSRET, Noelle W. Ihli

Mozaik knjiga, 2025.

[Run on Red]

Prijevod: Vesna Valenčić  

 

Noćna vožnja na cesti usred ničega. Bez ikakvog prometa. A onda, svjetla drugog automobila pojave se u retrovizoru. Olakšanje ili opasnost?

Za dvije studentice koje su krenule na noćnu vožnju do zabačenog partya, susret s drugim vozilom na praznoj cesti usred ničega bio je itekako opasan - a taj susret bio je tek početak.

Čitanje ovog relativno kratkog, ali adrenalinom nabijenog romana, za mene je bilo kao da sam upala u neku scenu jurnjave akcijskog filma. Sve se odigrava vrlo brzo - i ne prestaje. Dok cure pokušavaju pobjeći nepoznatim napadačima koji ih žele ili ubiti ili nešto još gore, vi bježite zajedno s njima, jednako napeti i pod utjecajem adrenalina. Pomalo uznemirujuće iskustvo.

Sama priča mi nije bila nešto wow, a dijalozi likova bili su pomalo blesavi i nekako, pa, zastarjeli. Ok, radnja se odvija 2006., ali imala sam više neki dojam da se odvija u devedesetima, vjerojatno zbog zastarjele tehnologije koja se spominje, a koja mi se možda čini puno starijom nego što to doista jest. Kako bilo, već spomenuti adrenalin i napetost koja ne prestaje ono su što me držalo uz ovaj roman i zbog čega sam ga jako brzo pročitala. Plus, poglavlja su zbilja kratka i krcata akcijom, pa brzina čitanja nekako dođe sama po sebi.

Voljela bih da je pozadinska priča, koja se bavi temom iskorištavanja žena i uznemirujućeg ponašanja muških grupa, malo razrađenija, jer je doista bitna. Ne bih rekla da je smjer u kojem se priča krenula rasplitati neočekivan, ali na momente je znao biti iznenađujuć. Opisi nekih scena dosta su, hm, živopisni, onako da poželite zatvoriti oči ili barem škiljiti dok o njima čitate, čisto da moguća fantomska bol bude manja. Ako ste ikada imali onaj nelagodni osjećaj dok čitate o nečemu bolnom što se događa likovima, znate o čem pričam.

Pouka romana: gužva na cesti nekad nije loša, uvijek napuni mobitel do kraja prije nego nekamo ideš, i nek to kamo ideš baš ne bude u šumi usred ničega, a ako baš je, ponesi suzavac ili nešto. A ako ti se u retrovizoru pojave nepoznata svjetla, dodaj gas. Nikad ne znaš. 

__________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/opasan-susret/ 

ŽELJEZNI PLAMEN, Rebecca Yarros

Fokus, 2024.

2. dio serijala The Empyrean

[Iron flame] 

Prijevod: Anja Franjić 

 

Nastavak Četvrtog krila probio je doslovno sve granice svijeta kojeg sam u prvoj knjizi serijala upoznala. Upotrijebit ću gejmersku referencu i reći da mi je osjećaj otprilike kao da sam iz linearne igrice prešla u open world. Iako je prva knjiga insinuirala da tu ima puno više od toga što se dalo naslutiti, ovdje nekako sve živo samo... bukne. I odjednom je tu toliko toga, da Rebecci Yarros poželiš postaviti milijun pitanja umjesto da strpljivo čekaš da ti se odgovori otkriju s pričom.

No, prvo da nešto raščistimo, za sve one koji sav fantasy ženskih autorica trpaju u romantasy - jedino romantastično u ovom romanu je činjenica da je dvoje glavnih likova u vezi. To je otprilike to, začinjeno s ukupno 3 scene seksa, koje su... pa, ajmo reći da mislim da bi prije Andarna nešto zapalila svojim još nepostojećim zmajskim plamenom nego Violet i Xaden svojim strastima. :D Tako da, ako je spicy smut ono što tražite, tražite dalje, nema tu ništa za vidjeti.

Ali, ako tražite fantastično izgrađen svijet, duboke političke intrige, tajanstvenu magiju čiji nastanak i punu snagu tek trebamo u potpunosti shvatiti, revolucionarni pokret, nevjerojatno brutalne scene borbi i mučenja, obilje izdaja, prevrata i novih otkrića, genijalne zmajeve zajedno sa njihovim društvenim poretkom i zakonima, istraživanje povijesti onog ljudskog dijela svijeta i granica tog svijeta... onda ste na pravom mjestu.

Nakon otkrića da je cijeli svijet koji poznaju u biti izgrađen na lažima, Violet, Xaden i ostatak njihovog krila nastavljaju kopati i tragati za odgovorima ne bi li saznali što se doista događa na kontinentu i ujedno otkrili način da poraze veninsku prijetnju, koja se sa svakim sukobom pokazuje sve smrtonosnijom. Uz neprijatelje koji daju sve od sebe da ih u tome spriječe, pa i ubiju, ovaj zadatak nije nimalo lak, pogotovo zato što nitko ne zna kako i gdje uopće doći do informacija i na koji način zaštititi i Navarre i sve one koji se nalaze izvan njegovih granica. A venini napadaju sve brže i sve neskrivenije, uz sve veće šanse da sruše čini koje su jedina zaštita od njihove opake magije.

Paradoksalno, u ovom se romanu toliko toga događa i otkriva, ali sa malo nekih velikih skokova u samoj radnji. Nove informacije pršte sa svake strane, znanje o svijetu u kojem se sve ovo odvija sve se više širi i produbljuje, ali puno je koraka potrebno napraviti kako bi se u samoj priči došlo do onog trenutka u kojem je konačno moguće nešto konkretno napraviti u vezi sa smrtonosnom prijetnjom koja cijelo vrijeme nad tom pričom lebdi. Male borbe vode se cijelo vrijeme, akcije ne manjka, a sve je to samo uvod u onu pravu akciju koja tek slijedi pri kraju romana. Zbog svega ovog imala sam dojam kao da stalno sjedim na rubu, ali kao i da do tog ruba nikako više da dođem.

Idući ukorak sa svim tim novim informacijama, sve ono što mislite da ste znali o likovima, pogotovo nekima od njih, ovdje se potpuno preokrene, loši postaju dobri, dobri loši, neki naprave i čitav krug i opet se izokrenu naopačke. Dinamike nikako ne manjka. Ono što je konstantno dobro, čak genijalno rekla bih, su, dakako, zmajevi. A Tairn i Andarna su jednostavno fantastični. Andarnina me evolucija podsjetila malo na serijal How to train your dragon, u kojem - znat će svi koji su ga pročitali do kraja - jedan mali zmaj posve iznenadi onime u što u konačnici izraste. Tako je i tu nekako, iako nije to još ni blizu gotovo. :)

Vratit ću se samo nakratko na Violet i Xadena i njihovu vezu, koja me neko vrijeme prilično nervirala, ali me i jako ugodno iznenadila. Nakon ponešto početnog djetinjastog durenja zbog nedostatka povjerenja, u trenutku kada u pitanje dođe opstanak ove veze, Violet (pa i Xaden) odaberu razumnu opciju rada na odnosu i pokušaja razumijevanja, što je zrelost kakva se rijetko viđa u bilo kakvim romantičnim odnosima, fikcionalnim ili stvarnim. Jako mi se to svidjelo. A ima i jedna scena u kojoj Violet, stavljena na muke, prirodno razmišlja o tome da će ju Xaden spasiti, ali, prije nego što se to dogodi, ipak spasi samu sebe, što je isto jedan veliki plus. Jer, Violet Sorrengail - krhka i sitna i posve neprikladan izbor za jahačicu zmaja - definitivno nije djeva u nevolji koja čeka da joj netko drugi pomogne. Bravo Rebecca!

Kao i na kraju prve knjige, i ovdje sam ostala osupnuta cliffhangerom kojim je ovo poglavlje priče završilo. Kako?! Kada?? Zašto??? Imam milijun pitanja. Nadam se da su bar neka odgovorena u idućem nastavku. *Fingers crossed*

________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/zeljezni-plamen/ 

IZGUBLJENO PISMO, Jillian Cantor

Mozaik knjiga, 2020.

[The lost letter] 

Prijevod: Aleksandra Barlović  

Drugi svjetski rat neiscrpan je izvor priča. Ovo najmračnije razdoblje svjetske povijesti nadahnulo je bezbroj autora, koji su svoje knjige utemeljili na stvarnim, potresnim događajima, a čitanje ovih knjiga sada je, kada fašizam ponovno divlja, baš jako, jako bitno.

Pročitala sam puno knjiga na ovu temu, i puno me njih potreslo. Pomislili biste možda da, s obzirom na tolik broj knjiga i priča koje sadrže, ću kad-tad naletjeti na nešto već viđeno, i da će mi sve činjenice već biti poznate, ali, nekako, svaka nova priča donese nešto novo (i na nove načine potresno) i nešto što mi je ranije bilo nepoznato.

Tako me Jillian Cantor upoznala s - nazovimo ga tako - 'filatelijskim' pokretom otpora. Naime, koristeći se spletkama s poštanskim markama, na koje su graveri neprimjetno dodavali sitne simbole, hrabri su pojedinci i grupe ljudi uspjeli krivotvorenjem isprava i omogućavanjem prikrivene komunikacije pomoći mnogim drugima, kako bi ih izveli iz nacističkih zemalja i pomogli im da pobjegnu na sigurno.

Priča prati misterij pisma s jednom takvom markom, koji 1989. godine istražuje kći strastvenog sakupljača maraka, ne bi li sačuvala nešto od oca kojeg joj je demencija malo po malo počela oduzimati. Istodobno, priča se vraća u vrijeme nastanka spomenute marke - 1938. godinu i prati život graverskog naučnika Kristoffa i židovske obitelji Faber koja ga je prihvatila.

Priča o tajanstvenom pismu nije samo povijesna priča i priča o pokretu otpora usred anektiranja Austrije i samih početaka nacističkih zločina, već je to i priča o ljubavi usred okupacije, požrtvovnosti, hrabrosti i nepredvidivim životnim obratima.

Ono što je sjajno izvedeno je i odabir smještanja dva toka priče baš u odabrane godine: 1938. i 1989. Prva je godina ona u kojoj započinje okupacija i jedna zemlja i jedan narod gube svoju slobodu, dok je druga godina godina pada berlinskog zida, događaja koji obilježava upravo suprotno - ujedinjenje i oslobođenje.

Priča je zanimljiva i jako lijepo napisana, skokovi između razdoblja baš su kako treba, a način na koji su dvije priče povezane iznenađujuć je, ali i ohrabrujuć i nekako pun nade. Nekako sam očekivala da će sve skupa završiti tragično, ali kraj ima taj silver lining, koji cijelu priču čini malo lakšom, ali i malo moćnijom.

Inače, kad sam u srednjoj školi predlagala profesorici iz povijesti temu za maturalni rad, rekla sam joj da bih htjela da mi tema bude upravo 2. svjetski rat. Ljubazno je uzdahnula i rekla mi da mi je tema preopširna, pa nek si odaberem neki njegov dio. Na kraju sam pisala o iskrcavanju u Normandiji, što nije bitno za ovo što želim reći, a to je - 2. svjetski rat doista je jako opširan, i možda nikada nećemo uspjeti obuhvatiti baš sve njegove priče. Ali treba ih čitati, što više, kako se strahote koje je donio - unatoč aktualnom usponu neofašizma - ne bi nikada više ponovile. 

___________________________________

Kako do knjige: https://www.superknjizara.hr/en/izgubljeno-pismo-2020-jillian-cantor 

ZEMLJA ZIME, Rae Meadows

Znanje, 2023.

[Winterland] 

Prijevod: Ružica Matić  

Sibir je, kada se metaforički spominje, nešto što označava hladnoću, udaljenost, izolaciju i surovost. Ono nešto što će te ili očeličiti ili ubiti. Takav je i u ovoj knjizi - i onaj doslovni Sibir, koji predstavlja mjesto radnje, i onaj metaforički, koji predstavlja surov svijet gimnastike 1970-ih u SSSR-u.

Moje znanje o gimnastici, kao i o većini sportova, prilično je oskudno. No naravno da sam, kao i većina ljudi, čula za Nadiu Comaneci i Olgu Korbut i vječno suparništvo između Rumunjske i SSSR-a, koje je trajalo skoro dva desetljeća. Fun fact: Olga Korbut postala je slavna ne samo po svojoj gimnastici, već i po tome što je bila prva sovjetska gimnastičarka koja se nasmiješila na Olimpijskim igrama. Ne zvuči kao nešto osobito, ali tek nakon što sam pročitala ovaj roman, jasno mi je koliko je to bilo čudno i koliko je brutalno bilo biti gimnastičarka u SSSR-u u to doba.

Priča prati djevojčicu Anju, koja vrlo brzo nakon zapažanja gimnastičkog talenta bude odabrana za novu nadu SSSR-a u ovom sportu. Biti odabran za treniranje i eventualan ulazak u reprezentaciju nosi razne pogodnosti za obitelji djevojčica koje budu odabrane, a predstavljanje svoje zemlje, naravno, predstavlja i osobitu čast.

Kroz Anjimo napredovanje u ovom brutalnom sportskom svijetu svjedočimo i svemu onome što uz 'biti dobar u gimnastici' ide: stalna odricanja, žrtve, trpljenja, ne stajanja čak ni kada se polome kosti. A tu je također i nepravda, koju vidimo na Anjinoj prijateljici Sveti, jer djeca politički nepodobnih nikada neće dobiti priliku, koliko god bila talentirana. Iskreno, neki su dijelovi romana baš toliko brutalni i surovi da me sve kosti u tijelu zabole kad ih se sjetim.

"Sistem ne razmišlja o nama. (...) Parni se valjak ne zaustavlja. Znaš što mi je Mihail jednom rekao? 'Dok se ne slomiš, nitko te neće pustiti.'"

Anjina ljubav prema gimnastici postojana je čak i kada od bolova jedva može stajati, a na njenom primjeru sjajno je prikazana brutalnost uspona i pada u sportu koji je za SSSR u to doba značio više od ičeg. Od talentiranog djeteta u koje se ulaže i koje se tjera da bude sve bolje i daje sve više do mlade djevojke koja zbog jedne pogreške gubi sve što je do tada imala i postaje zaboravljena, bezvrijedna roba.

"Prvo samo voliš gimnastiku. Teško se i sjetiti tako davne prošlosti, zar ne? Druga faza je kad je trebaš; ne možeš živjeti bez nje. (...) Treća faza je kad shvatiš da više ne pripadaš sebi. Ti si vjerojatno sada tu. Sjećam se tih dana. Pomalo zastrašujuće, ali i oslobađajuće. Ali onda dolazi četvrta faza. To je kad ti i dalje želiš, ali više nitko ne želi tebe."

Usporedo s Anjinom gimnastičkom pričom, spisateljica nas upoznaje s ljudima u Anjinoj okolini i njihovim (nažalost, jednako surovim) životnim pričama - od Anjine majke, perspektivne balerine, koja je netragom nestala dok je Anja još bila mala; Anjine susjede Vere, koja je preživjela gulag, izgubivši muža i sina; te Anjinog oca, koji pićem ublažava razočaranje u sustav u koji je svim srcem vjerovao, a koji ga je potrošio i ispljunuo, ukravši mu zdravlje i najbolje godine života.

Nisam se smrznula čitajući, ali ovaj je roman doista prava zemlja zime. Nije ga lako čitati, pogotovo kad se uzme u obzir koliko se bazira na istinitim događajima, i prikazuje svu brutalnost koja u pozadini tih događaja stoji. No, ovo nije priča samo o tegobama, već i o prevladavanju istih. Ovo je priča o preživljavanju i ustrajnosti, čak u i nemogućim uvjetima; o drugoj strani zlatne medalje i svemu onome što je do nje dovelo. Sumorna je, ledena, ponekad i teška, ali i zanimljiva i vrijedna čitanja. Bez obzira na to volite li gimnastiku ili ne, bili ili ne zadivljeni onime što su Nadia Comaneci ili Olga Korbut mogle napraviti na gredi ili parteru, u jedno sam sigurna: nakon ovog romana nećete to više promatrati istim očima. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/zemlja-zime/432824 

SNJEŽNA MEĆAVA, Tríona Walsh

Znanje, 2023.

[The snowstorm] 

Prijevod: Karlo Nikolić 

 

Dok dani lagano prelaze u proljetne, ja sam odlučila baciti se u mećavu i pročitati još koju 'zimsku' knjigu dok, barem kalendarski, zima još traje.

Kada bih ovaj roman sudila prema natpisima na koricama, očekivala bih 'vrtoglavu vožnju koja će mi ubrzati puls' - i bilo bi to skroz promašeno. Nema ovdje ničeg vrtoglavog, niti toliko napetog da bi mi puls imalo varirao. Radi se, zapravo, o klasičnom whodunnit krimiću, s elementima locked-room misterije.

Radnja je smještena na zabačeni irski otok, koji uslijed snažnog olujnog nevremena postane potpuno odsječen od kopna. Upravo u tom periodu na otoku se dogodi ubojstvo, a, budući da nema izlaza, ubojica je na otoku zarobljen zajedno s ostalima.

Priča prati šestero starih prijatelja, koji se odluče okupiti radi novogodišnjeg slavlja u čast prijatelju kojeg su izgubili godinama ranije. No, jedan od šestero nikada se ne pojavi na slavlju. Cara, lokalna narednica, jedna je od ovih šestero i ujedno osoba koja nestalog člana ekipe pronađe - mrtvog. Pokušavajući doznati što se dogodilo, stari prijatelji počnu jedni o drugima otkrivati puno više od prijateljstva - i to na nimalo dobar način. Tajne se množe, međusobna zamjeranja rastu, a vrijeme do prolaska oluje - i dolaska mogućnosti da ubojica pobjegne s otoka - polako ističe.

Zaplet romana i način na koji je postavljen bili su mi vrlo zanimljivi, a činjenica da je smješten na zabačeni otok odsječen od svijeta bila mi je dodatni plus. Nažalost, na početku sam se dosta mučila s čitanjem jer me radnja nikako nije uspijevala zainteresirati. Razlog tome su bili likovi, koji mi (izuzev, eventualno, Care) nisu bili ni najmanje zanimljivi, a njihovi dijalozi zvučali su kao da su ispali iz loših domaćih sapunica, u kojima ljudi govore neprirodnim tobožnje književnim jezikom, kojim nitko u stvarnosti ne priča. Zbog toga je sve zvučalo pomalo izvještačeno i teško mi se bilo uživjeti u njihove odnose i samu priču.

Srećom, negdje oko polovice (ili možda malo manje), radnja malo zadobije na dubini, priča počne više pratiti baš Caru i njeno samostalno istraživanje, a ona kao najzanimljiviji lik uspije održati priču na životu i pobuditi mi interes. Plus je i to što su poglavlja kratka i brzo se čitaju, što mi je bio razlog (uz veličinu formata) da ovu knjigu odaberem za busno čitanje, a moram reći da ju zbilja jesam, unatoč početnim poteškoćama, dosta brzo pročitala.

Svidjelo mi se to što priča istražuje prijateljske odnose između ljudi koji se poznaju oduvijek, ali su se s vremenom udaljili, pa i to kako naglasak stavlja na to da nije u biti samo udaljenost kriva za slabljenje prijateljskih spona, već tu oduvijek postoje krhke niti za koje je samo bilo pitanje vremena kada će puknuti. Svidjelo mi se i to što sam saznala za zanimljiva irska praznovjerja, tj. piseog.

Rasplet je...tako-tako. Nije najzanimljiviji na svijetu, ali nije ni loš. Čak je i pomalo neočekivan, barem na dijelu koji uključuje, između ostalog, i iznenadni rave party.

Nisam dobila baš mećavu kakvu sam očekivala, ali bilo je tu nekoliko dobrih snježnih nanosa. Neće vam trebati puna zimska oprema, ali ponesite makar kapu. Pogotovo ako ste crvenokosi i pomalo praznovjerni. 

________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/snjezna-mecava/450555  

ZAMRAČENJE, Ragnar Jónasson

Izdavač: Znanje, 2019.

3. roman u serijalu 'Mračni Island'

[orig. Myrknætti]

Prijevod (eng.): Zrinka Pavlić   

"Ja nikad nisam bila tako načitana kao tvoja baka. (...) Ona je imala pravu riječ za sve. Što se mene tiče, tama je samo tama. No u zadnje se vrijeme, baš kao i ona nekada, ne osjećam dobro u mraku. Stalno imam osjećaj da negdje vreba nešto zlokobno. Nešto što se skriva kada je vani danje svjetlo. No kada padne mrak... Tada se uvijek sjetim te njezine riječi. Zamračenje."

Nekad pročitam knjigu nekog pisca kojeg nisam nikada prije čitala, i full mi se svidi. Nekad pročitam neku knjigu iz serijala kojeg nisam nikada prije čitala, i full mi se svidi. I onda, 7 godina poslije, krenem na drugu (koja je zapravo treća, što sam skužila tek nakon čitanja, i sad je moj čitalački OCD podivljao :S). Nemam objašnjenja, mora da je neka temporalna anomalija u pitanju. 

Ragnar Jonasson i njegov serijal o mračnom Islandu ima ono nešto mračno i uvrnuto što imaju svi dobri skandinavski krimići, ali je tempo i način odvijanja radnje (a i činjenica da se radnja odvija u malom mjestu) neodoljivo britanski - onak, u stilu Umorstava u Midsomeru. Obje ove vrste krimića volim, tako da mi ovaj miks savršeno odgovara.

Ari Thor, inspektor čije avanture u ovom serijalu pratimo, također je miks oprečnosti - ambicioznog velegradskog detektiva i one vrste policajca iz malog mjesta, kojeg svi poznaju i koji predstavlja stup zakona u maloj zajednici. Stigavši u gradić Siglufjordur, isprva se teško navikavao na prisnost i zabačenost ovakvog mjesta u kojem svatko svakog zna, da bi se već u drugom romanu ondje počeo osjećati kao kod kuće.

Slučaj kojeg Ari Thor u ovom romanu istražuje tiče se ubojstva radnika koji je radio na novom tunelu, a istražujući slučaj, policija će iz ovog tunela izvući puno više od zemlje i kamenja. Dodatno, i Ari i njegovi kolege, Tomas i Hlynur, bave se i svojim osobnim problemima, koji manje ili više utječu na njihov rad na slučaju. Sve se skupa jako zapetlja, a slučaj skrene i u davnu prošlost punu zlostavljanja djece na jednoj ljetnoj farmi i u mračne vode trgovine ljudima.

Posebnost je Jonassonovog stila pisanja u ovom serijalu to što Ari nije jedini lik kojeg pratimo, i priča nije ispričana samo iz njegovog kuta, već se bavi i Arijevim kolegama, i žrtvom, i počiniteljem, i sporednim likovima od kojih se neki na kraju pokažu kao sve samo ne sporedni. A neke od likova, poput snalažljive novinarke Isrun (koja mi je, usput, baš fora lik), imat ćemo prilike još sresti u idućim nastavcima.

Naslov romana odnosi se i na mrak koji bacaju neki dijelovi ovog slučaja, ali i na doslovni mrak nastao uslijed erupcije vulkana neposredno nakon koje se odvija radnja. Dok vulkanski pepeo sve prekriva i zamagljuje vid, Ari Thor i ostatak Siglufjordurskih snaga reda morat će se potruditi rasvijeliti nastalo zamračenje.

Jako dobar serijal, jako dobar nastavak. Čujemo se za 7 godina kad pročitam treću knjigu. To jest, drugu. Ili četvrtu? Oh no.

______________________________________________

Kako do knjige: https://www.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/beletristika/krimici/ragnar-jonasson-zamracenje-2 

KNJIGA UTJEHE, Matt Haig

Vorto Palabra, 2022.

[eng. The comfort book] 

Prijevod: Lidija i Božica Lebinec    

Matt Haig omiljen je autor, za čija djela će vam reći da su od one vrste koja pogađa neku duboko skrivenu emotivnu žicu, koja će u vama pokrenuti neponovljivu melodiju. Dugo se boreći s mentalnim bolestima te preživjevši potpuni slom živaca, Haig je u teškim vremenima prikupljao zrnca motivacije, utjehe i drugih 'pojaseva za spašavanje', koji bi mu u tim trenucima pomogli, zapisujući ih kako bi ih se u najtežim trenucima mogao prisjetiti. Rezultat je ova knjiga - skup zapisa, popisa, citata, zrnaca mudrosti ili jednostavno razmišljanja, cilj kojih je pružiti utjehu onda kada je najpotrebnija. Hence the title.

Moje je iskustvo s Haigom prije ove knjige dosta oskudno, pročitala sam tek jedan njegov roman za djecu - Dječak zvan Božić, koji mi je bio simpa, i jedan davni YA vampirski roman - Radleyevi, koji mi nisu bili bogznašto, tako da ne mogu ni potvrditi niti opovrgnuti Haigovu sposobnost sviranja emotivnim žicama čitatelja. No, planiram svakako pročitati još toga, pa ću otkriti je li to doista tako. Ako je suditi prema ovoj knjizi, mogu reći da vidim zašto je mnogim čitateljima omiljen i da tu doista ima nečega što ga čini posebnim.

Knjiga utjehe zanimljiv je skup svega pomalo - od dijeljenja recepata za comfort food poput maslaca od kikirikija na tostu, inspirativnih citata i popisa pjesama i filmova, do kratkih crtica iz vlastitog života, priča o poznatim i nepoznatim ljudima (poput Marka Aurelija i Nellie Bly) i njihovim poznatim i nepoznatim pothvatima (poput pokušaja plovidbe Stevena Callahana koji je završio njegovim plutanjem na moru od 76 dana) te iznošenja raznih zanimljivosti, poput one o načinu plivanja zlatne kozje ribe ili teorije negativne sposobnosti.

Ovo nije knjiga koja se čita, ovo je knjiga koju nasumce otvaraš i tražiš ono što ti je potrebno: zagrljaj, inspiraciju, podsjetnik da to kroz što trenutno prolaziš nije trajno i da će ipak, s vremenom, proći. Kao i svi, većina nas ponekad zapne u boli i očaju. Matt Haig i sam to vrlo dobro zna, stoga nam ovom knjigom pruža ruku koja nas može povući na sigurno - ili u tome barem malo pomoći.

"Nikad ne smiješ čekati i trpjeti bol. (...) Moraš se za to odmah pobrinuti. Neće otići ako se budeš pravio da nije ondje."

U spremljenim stvarima na mom Instagramu nalazi se sve i svašta, ali uglavnom tamo trpam stvari koje me iz nekog razloga na nešto podsjete, za nešto inspiriraju ili mi samo dođu u onom trenutku u kojem na njih iz nekog razloga emotivno reagiram. Takav mi je otprilike bio osjećaj čitanja ove knjige - kao da skupljam zanimljive komadiće utješnih tekstova, koji bi mi možda mogli nekad zatrebati.

Ono što James Norbury postiže ilustracijama na svom Instagramu i u svojim knjigama, to Matt Haig postiže svojim tekstovima u ovoj knjizi. U tom je smislu ona doista knjiga utjehe - koja nam govori da sve ono što tražimo možemo naći unutar sebe, jer smo takvi kakvi jesmo i više nego dovoljni.

"Problem sa savršenim apstraktnim idealima leži u tome da ono čemu težimo nikad ne možemo dostići. To su nedodirljive duge. Mnogo bolje je, mislim, pronaći utjehu u svijetu kao takvom. (...) Iskoristite ono što imate. Budite u svijetu. Budite asimetrični kvadrat. Budite iskrivljeno drvo. Budite stvarne osobe."

________________________________________

Kako do knjige: https://vortopalabra.hr/proizvod/knjiga-utjehe/ 

KRVNI IZDAJNIK, Lynette Noni

Znanje, 2023.

3. knjiga trilogije Zatvorska vidarica

[eng. The blood traitor]  

Prijevod: Ana Briški Đurđevac  

Finale uzbudljive trilogije o zatvorskoj vidarici, za koju se ispostavi da je puno više od onoga za što se u početku predstavljala, održalo je sva moja očekivanja od ovog serijala i potvrdilo mi pretpostavku da bi mi ovo mogao biti jedan od najdražih fantasy serijala uopće.

Nakon desetljeća provedenog u zloglasnom zatvoru smrti i opasnog bijega, nakon čega je uslijedilo razdoblje jednako opasnih intriga na dvoru vladajuće obitelji, dok su istodobno sve više ključala previranja i planiranje osvete pobunjenika, što je kulminiralo izdajom i posvemašnjim prevratom te nasilnim preotimanjem prijestolja, Kiva Meridan - odnosno Corentine - vraća se ponovno na početak.

Zalindov - zatvor koji je jedva preživjela - ponovno postaje Kivin dom, a možda i posljednja postaja, jer ju ovog puta ondje ne čeka relativno sigurno mjesto zatvorske vidarice, već tuneli i bezdan - mjesta na kojima se (brzo i teško) umire. Povrijedivši sve do kojih joj je ikada bilo stalo te okrutno izdana od vlastite obitelji, Kiva se miri sa sudbinom, prihvaćajući ju kao kaznu za sve što je učinila. Ipak, Kiva se neće tako lako predati - ne ako Cresta, dotadašnja joj neprijateljica, ima o tome išta za reći.

Sumoran početak vrlo brzo prekidaju iznenadni obrati, u kojima se Kiva ponovo nađe na poziciji ključne figure za daljnje događaje. No, umjesto obične figure koju su drugi ranije micali po ploči, Kiva sada shvaća da u njoj leži moć - i doslovna i figurativna - koja bi mogla sve promijeniti, i dati joj šansu da sve ispravi.

Kao i u dosadašnja dva nastavka, Kivu i ovdje čekaju i vanjske i unutarnje borbe, odluke o tome tko joj je prava obitelj - ona s kojom je krvno vezana ili ona koju je putem pronašla - i što je sve spremna učiniti da tu obitelj zaštiti. Ništa od toga neće joj biti nimalo lako, jer kraljevstvo je na rubu rata, oni kojima pokušava pomoći ne žele ju ni pogledati zbog onog što je učinila, a jedini način da uspije je da konačno otključa tajne svoje magije, koja i sama ima opasnu (i zlokobnu) stranu.

"Morale su birati, znaš. (...) ...aktivno su morale odlučiti da će svoju magiju upotrijebiti za zlo. (...) No to nije nešto što se njima dogodilo. One su tako odlučile. (...) Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe - ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti."

Ono što Kiva misli da zna o svojoj obitelji, prošlosti i porijeklu, još se jednom (ili čak nekoliko puta) posve mijenja i dobiva novu dimenziju. Ništa nije onako kako se čini jer uvijek postoji još jedan komadić priče koji nije do kraja otkriven, a koji mijenja perspektivu događaja čiji je dio. Tko su prijatelji, a tko neprijatelji, tko saveznici, a tko izdajice, teško je sa stopostotnom sigurnošću znati, a čak i kada mislite da ste posve sigurni, opet vas netko ili nešto iznenadi. Magija je u ovoj priči jednako nestalna, prednost ili prepreka, mogućnost ili opasnost, dio tebe ili nešto bez čega se navikneš živjeti...za svakog od likova predstavlja nešto drugo.

Doista sam uživala čitajući ovu trilogiju. Uzbudljiva je, fantastična, puna iznimnih likova do kojih mi je vrlo brzo bilo jako stalo, napeta je, puna prevrata i twistova, od kojih sam tek malo kojeg uspjela predvidjeti. Od skučenih zidina Zalindova, unutar kojih je priča na početku bila zatvorena, preko Riječne palače i svih ljepota evalonskog kraljevstva, pa sve do sivih prostranstava Mirravena i proputovanja čitavim kontinentom u ovom finalnom dijelu trilogije, svijet koji je stvorila Lynette Noni samo je rastao i rastao, i prostorno i u smislu same priče. A likovi su rasli s njim, i to u neočekivanim smjerovima.

Jako mi se svidjela i Kiva i njezina priča. S obzirom na to kroz što je sve u ovoj priči prošla, Kiva je jedan od najsnažnijih ženskih likova o kojima sam čitala. Ne bi, dakako, toliko daleko došla bez podrške ostalih likova, od kojih mi je teško izdvojiti nekog tko me se nije dojmio, bilo pozitivan ili negativan lik. 

Što još dodati? Izvrsna trilogija, izvrsno finale, imate sve moje preporuke. 

____________________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/krvni-izdajnik/406218 

MJESEC NAD SOHOM, Ben Aaronovitch

Fokus, 2024.

2. knjiga serijala Rijeke Londona

[eng. Moon over Soho] 

Prijevod: Igor Rendić   

Dobrodošli u Soho. Londonska četvrt poznata kao četvrt zabave, u kojoj su smješteni brojni klubovi, restorani, kazališta te razni drugi ugostiteljsko-zabavni lokali, u ovom romanu postaje poprište događaja londonskog policijskog odreda za magične istrage.

Jedan od ukupno dvojice detektiva ovog odreda, Peter Grant, odvest će nas na zanimljivu turneju po jazz klubovima Sohoa, u kojima glazbenici nakon uspješnih nastupa stradaju pod sumnjivim - i magičnim - okolnostima. A čisto da nam ne bude dosadno, tu je i zanimljiv slučaj nekolicine žrtava s odgrizenim penisom. (Yup, dobro ste to pročitali. Auč.)

Nastavak magičnog, a opet modernog i urbanog serijala Bena Aaronovitcha, koji je počeo Rijekama Londona dalje ide u istom tonu, spajajući suvremeno i mistično na osvježavajuć i prilično zabavan način. To kažem unatoč popriličnoj količini jazza koja je u ovaj roman utkana, a koji definitivno nije nešto što bih inače smatrala zabavnim - ne smatram ni sad, ali nije mi zato bilo ništa manje zabavno niti zanimljivo čitati.

Peter, njegov šef te njegovi prijatelji i suradnici skup su jako zanimljivih likova, i onih stopostotno ljudskih, i onih magičnih, a njihovi dijalozi i situacije u kojima se nađu naprosto pršte od karizme i (crnog) humora, a nekad znaju biti i posve sulude. Riječna božanstva koja smo jako dobro upoznali u prvoj knjizi ovdje imaju nešto manju ulogu, iako im je prisutnost i utjecaj i dalje značajan. U ovom nastavku malo bolje upoznajemo samog Petera, pa i njegovu obitelj, a usporedno s policijskim radom, Peter nastavlja razvijati svoje magijske sposobnosti, upadajući u nevolje i padajući na šarm tih istih nevolja. (Kad smo kod ovog zadnjeg, baš me nekako podsjetio na kapetana Kirka iz Enterprise TOS-a - i što se tiče šarma i neodoljivosti suprotnom spolu. :))

Magično detektivski slučaj je (unatoč jazzu) zanimljiv i Petera odvede u neočekivanom smjeru, postavljajući pitanje koje se mnogo puta postavilo kod slučajeva priča u kojima postoje nadnaravna stvorenja, od Witchera do Supernaturala: jesu li čudovišta uvijek čudovišta samo zato što su čudovišta, iako im narav možda uopće nije čudovišna?

Ne znam koji bi bio neki generalni odgovor na ovo pitanje, ali, u slučaju ovdje opisanih 'jazz vampira', kako ih je Peter nazvao, pročitajte i prosudite sami.

___________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/mjesec-nad-sohom/ 

TAKVE SAM SREĆE, Adele Parks

Stilus, 2021.

[eng. Just my luck] 

Prijevod: Hana Klak Ustolin 

Namučila me ova knjiga. Do negdje polovice sam ozbiljno razmišljala o tome da odustanem od čitanja, ali na kraju sam ipak odlučila ustrajati, misleći da će se to sad pretvoriti u poprilični hate read. Na kraju sam drugu polovicu pročitala neočekivano brzo, a kraj me - iako ne baš posve - uspio iznenaditi.

U čemu je bila muka? Pa, izuzev Lexi, apsolutno svi likovi ovdje su jednostavno užasni. Razmaženi, naporni i nevjerojatno glupi. Od tinejdžerskih likova bih možda i očekivala da se ponašaju poput nesnosnih derišta, ali i odrasli su takvi. Lexi je bila jedina koja je pokazala imalo integriteta, zdravog razuma i nekakve odgovornosti, iako je većinu romana bila suviše statična da bi imala ikakav utjecaj na događaje ili ponašanje drugih likova. Tek se pred kraj romana konačno malo uključila u radnju i napravila...pa, nešto.

Premisa romana je zanimljiva i dobro postavljena - par ljudi osvoji ogroman dobitak na lutriji, i sve oko njih preko noći se promijeni, uključujući i njih same. Nit koju ovaj roman slijedi je ona koja poteže pitanje koliko novac mijenja ljude - i sve one oko njih: prijatelje, obitelj, susjedstvo, druge nasumične ljude koji za novac saznaju iz prve, druge ili treće ruke. A ono na što je posebno usmjeren je negativna strana tog novostečenog bogatstva - zamjeranje, ljutnja, zavist, ljubomora, pohlepa - uobičajene stvari koje od nekih manje, a od nekih više očekuješ, sve do svega onoga što ni u snu ne bi očekivao, a odjednom se događa (i nije ni najmanje lijepo ni ugodno).

Zavrzlama koja dodaje na napetosti u ovoj priči je činjenica kako su - sve do dana dobitka - u toj istoj lutriji s tim istim brojevima sudjelovala 3 bračna para, međusobni prijatelji. Međutim, neposredno prije samog dobitka, u ovoj se grupi dogodio raskol i samo je jedan par nastavio igrati - i pobijedio. Ili se barem tako čini. Ono što uslijedi zorno prikazuje, sa svim gnjusnim detaljima, na što su sve spremni dotadašnji tobožnji prijatelji ne bi li se domogli (svojeg dijela) novca.

Iako me zbilja zanimalo što se to dogodilo s tom lutrijom, plitkost, površnost i nevjerojatna imbecilnost likova odbijala me od čitanja, u tolikoj mjeri da sam se stvarno teško probila kroz prvu polovicu knjige. Tek negdje nakon toga, radnja se (konačno!) počne malo komplicirati i odmakne se od neprestanih kupovina, suludih hirova i samoživosti svih uključenih, a svi ti nesnosni likovi počnu otkrivati i svoja druga - jednako nesnosna, ali i otvoreno zlobna - lica.

Kada bih antipatiju spram likova stavila sa strane, dobra je stvar to što su poglavlja relativno kratka i knjiga se relativno brzo čita. Jednom kad se radnja pokrenula (i preokrenula), bilo mi je lakše nastaviti i doći do kraja. Kraj krije ponešto iznenađenja, neka od kojih sam predvidjela i na koja sam sumnjala, ali doista nije loš.

U ovom je romanu doista sjajno prikazano koliko negativnih stvari golema količina novca nekome može donijeti, i što sve taj novac o ljudima oko tebe može otkriti. Tobožnji prijatelji pokazuju svoja čudovišna lica, obiteljski sklad nestaje kao da je bio tek iluzija, odnosi se nemilosrdno raspadaju i trgaju, rasipajući komade dotadašnje bliskosti kao da je obična prašina. A do koje mjere su tek neki dotada ti najbliskiji ljudi spremni ići ne bi li se dočepali još koje funte više je naprosto zastrašujuće i, ujedno, odvratno. Da... neki od likova ovdje su, osim svega što sam već navela, još i naprosto odvratni primjerci ljudskih bića.

Ne znam što reći za konačnu ocjenu. Drago mi je da nisam odustala, jer općenito ne volim ostavljati stvari nedovršenima, a sad... jesam li mogla vrijeme utrošeno na ovu knjigu bolje utrošiti? Vjerojatno. Ipak, ne mogu reći da je bio totalni hate read. Da likovi nisu bili ovako užasni i tako očajno plitki, ovo bi vjerojatno bio sasvim solidan triler. Ali, eto, takve sam sreće, valjda.

_______________________________________

Kako do knjige: https://eknjizara.hr/artikli/takve-sam-srece-2/ 

PREDIVAN SVIJET, James Norbury

Stilus, 2025.

[eng. Beautiful World] 

Prijevod: Lana Furlan Zaborac  

Veliki Panda i Sićušni Zmaj, likovi koji su mi jako prirasli srcu, kao i, vjerujem, brojnim čitateljima diljem svijeta koji prate Norburyeve knjige i ilustracije, otisnuli su se na još jedno putovanje.

Pronašavši tajanstvenu kartu u kutiji za čaj, kartu koja vodi do Najljepšeg Mjesta na Svijetu, Veliki Panda i Sićušni Zmaj odluče poći na put kako bi pronašli to mjesto i svojim očima vidjeli svu njegovu ljepotu. 

Put se ispostavi kao sve samo ne lagan, ali ustrajno ga slijedeći, dvojica prijatelja podsjećaju i sebe i nas kako bit putovanja nije njegov cilj, već upravo tijek, i društvo u kojem se tijekom tog putovanja nalaziš.

 

Knjiga je podijeljena na sedam dijelova, a u svakome od njih Veliki Panda i Sićušni Zmaj suočavaju se s određenom poteškoćom, no ne u obliku (samo) vanjskih, već unutarnjih nepogoda. Sumnja u sebe, anksioznost, beznađe, ljutnja... brojne nepogode u obliku teških osjećaja napadaju dvojicu prijatelja kako oni napreduju na svom putu, pružajući im vrijedne lekcije o tome kako te osjećaje nadvladati i ostaviti za sobom. 

 

Ustrajno bodreći jedan drugoga i pružajući si međusobnu podršku, Veliki Panda i Sićušni Zmaj pokazuju nam kako je svaka tegoba lakša kada imaš nekoga na koga se možeš osloniti, čak i ako u tom trenutku ta osoba uopće nije pored tebe. Čak i kada ih u jednom trenu put iznenada razdvoji, dvojica prijatelja ne predaju se i ustraju, trudeći se savladavati prepreke samostalno, korak po korak, a svaki od tih koraka dovest će ih naposlijetku opet jednoga drugome. 

 

Ispunjena predivnim ilustracijama i značajnim porukama, ova knjiga dragocjen je podsjetnik na bivanje u trenutku, opažanje malih stvari, polagan napredak, traženje ljepote u svemu oko nas, učenje iz poteškoća koje se pred nama pojave, iskazivanje ljubaznosti te, nadasve, važnost prijateljstva i povezanost s drugima. 

Kao i sve Norburyeve knjige, ovo nije knjiga koja se (samo) čita. Može se čitati od korica do korica, može se otvoriti ondje gdje treba, može se listati nasumično. Ovo je knjiga iz koje se crpi inspiracija, utjeha, pomoć... što god bilo ono nešto za čim u određenom trenutku postoji potreba. A ako ste čitali i ostale Norburyeve knjige, u ovoj ćete sresti još par likova koje ćete iz njih prepoznati.

 

Dođu li Veliki Panda i Sićušni Zmaj do svog cilja? Naravno. No, Najljepše  Mjesto na Svijetu možda jest najljepše, ali svakome će biti tek onoliko lijepo koliko je bilo iskustvo koje ga je onamo dovelo, i svi oni koji su to iskustvo učinili vrijednim proživljavanja. 

______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/predivan-svijet/ 

RIMSKE PRIČE, Jhumpa Lahiri

Profil, 2024.

[tal. Racconti Romani] 

Prijevod: Ana Badurina 

Kad bih morala ovu knjigu opisati dvjema riječima, bile bi to - 'bolno prekrasna'. Izvorno napisana na talijanskom jeziku, ova je knjiga pisana karakteristično predivnim stilom Jhumpe Lahiri, a teme kojima se bavi, iako predivno opisane, obilježene su određenom vrstom boli, svaka svojom. Uzimajući u obzir da sam ju započela čitati s nekim tko se, tijekom čitanja, izbrisao iz mog života, ovaj opis za mene ima i dodatno značenje.

Kroz devet priča, Jhumpa Lahiri oslikava živopisnu fresku grada Rima, fokusirajući se na njegove marginalizirane stanovnike i dajući nam uvid u to koliko je ovaj grad kulturološki raznolik i vremenski proturječan. Naslov zbirke posveta je Albertu Moraviji, čije su istoimene priče također obuhvaćale teme marginaliziranih članova društva, iako su se oblici i vrste tih marginalizacija u vremenu između njegovih i Lahirinih priča promijenili.

Pišući o marginaliziranim članovima društva jednog kozmopolitskog velegrada, koji je ujedno i moderna metropola i antički spomenik, Lahiri rasvjetljuje one malo mračnije zakutke ljudske svakodnevice te svega onoga s čim se susreću ljudi koji žive kao stranci u gradu koji im je u međuvremenu postao dom. I sama strankinja koja je odabrala Rim kao svoje mjesto za život, Lahiri itekako zna o čemu piše, a u njenim se pričama ogleda i problematika bivanja strancem i ljubav prema gradu i zemlji koje, unatoč tome što se nije ondje rodila, osjeća kao svoje.

Pogled na grad Rim u ovoj knjizi vidimo kroz raznolike oči: one njegovih stalnih stanovnika, one povremenih turista, one autsajdera koje ovaj grad nikako da prihvati. Nijedna od devet priča u ovom romanu nije sretna, svaka je na svoj način pomalo melankolična, sjetna, tužna. Bilo da se radi o muškarcu koji se prisjeća ljetnih zabava na kojima ga je opčinila jedna strankinja; prijateljicama čije prijateljstvo opstaje samo unutar krhkih granica rasizma; jednoj majci, jednoj udovici, jednoj iseljenici, jednoj djevojci, jednom scenaristu i dvojici braće koje sve zajedno povezuju jedne stube; ili ženi koja tijekom sprovoda razmišlja o smislu svog života, svaka je priča mala doza tuge, uspomena i potrebe za utjehom i empatijom.

Također, svaka je od ovih priča određena posveta gradu Rimu, iako niti jedan njegov zakutak, ulica, mjesto na kojem se priče odvijaju nije imenovan. Sam je Rim ovdje lik koji sve priče povezuje, bilo da čini direktno mjesto na kojem se radnja odvija, kulisu za određene događaje ili u priču samo proviruje. Koliko god priče bile bolne, ujedno su i prekrasne, a iz svake od njih izvire i Lahirina ljubav prema ovome gradu, na kojoj god margini se nalazila, što možda najbolje sažima ova rečenica:

"Kakav usrani grad. Ali tako prokleto lijep."

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/rimske-price/  

BAŠ LJUBAV, Francesca Maria Benvenuto

Sonatina, 2025.

[tal. L'amore assaje] 

Prijevod: Ana Badurina  

Od prve sam stranice znala da ova knjiga nema šanse da završi hepiendom. Znala sam da je to jedna od onih koje ti se uvuku pod kožu i slome ti srce. Samo nisam znala na koliko komadića.

Priča o petnaestogodišnjem Zenu, koji je zbog ubojstva završio u maloljetničkom zatvoru na otoku Nisidi, priča je o dječaku koji je bio prisiljen prerano odrasti na ulicama siromašne napuljske četvrti, preživljavati baveći se kriminalom, pa, spašavajući vlastiti život, završiti na mjestu koje rječju 'maloljetnički' prikriva koliko je zapravo zloglasno i surovo.

Bijedu i siromaštvo Zeno je, silom prilika, zamijenio za surovost i beznađe iza zatvorskih rešetki, ali čak i u takvim užasnim uvjetima, živeći takvim životom, Zeno pronalazi ljepotu i smisao u ljubavi prema majci, i djevojci koja ga čeka negdje vani, neobično sklepanim prijateljstvima unutar samog zatvora te poštovanju prema profesorici koja ga ohrabruje da ispriča i zapiše svoju priču.

"...da nešto raščistimo. Ja ću vam napisat sve šta oćete. (...) Ali ostavite mi koju grešku, da se vidi da sam to ja. Važno je da sam to stvarno ja. (...) Ali stavite zareze. Ne znam s njima, znate da ih ne volim. Više poštujem točke."

Upravo je u tome ljepota samog romana - u sposobnosti jednog dječaka da, čak i u nemogućim i posve bezizlaznim uvjetima, ne prestane sanjati i nadati se nekom boljem životu, i u njegovoj ljubavi prema svima onima koje on sam voli, i za koje priželjkuje da i njima bude bar malo bolje.

Sitnim crticama iz svog nimalo bezbrižnog dječjeg života, opisivanjem svakodnevnih, malih stvari, koje većina ljudi jedva primjećuje, a koje čine toliko toga, Zeno prikazuje kako se baš u tim stvarima i gestama ljudi oko tebe, pa i u samom tebi, krije baš ljubav - ona prava, istinska ljubav.

"Jer to je baš ljubav, nema boljeg od toga. Ja tu samo na to mislim. Na ništa drugo. (...) Moja je glava prazna. Cijela samo za nju."

Koliko je lijep, ovaj roman toliko je i tužan. Teško je ne osjetiti ushit i nadu koje Zeno osjeća dok priča o svojim planovima i snovima, iako je i sam svjestan da će se ti snovi vrlo teško ostvariti. Zato se Zeno fokusira na male, bliske stvari, poput božićnog dopusta, veseleći se mogućnosti da vidi majku i osjeti bar jedan dan na slobodi. Čitajući, i vi se nekako nadate s njim, iako je sasvim izvjesno da Zeno nema nikakve šanse za hepiend. A opet... kad dođete do kraja, svejedno vas taj kraj, koliko god očekivan, pogodi.

"Htio sam se rodit ko putnik. I posjetit sve. Ili sam se htio rodit pod bar malo sretnijom zvijezdom. Ili se uopće ne rodit. Ali prije svega sam se htio rodit ko klinac. Ali nikad nisam imo tu čast, od početka sam moro bit velik."

Kako kaže sama autorica, svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima posve je slučajna, ali daje naslutiti da u Zenovoj priči ipak ima istine. Zloglasni zatvor na Nisidi, naposlijetku, stvarno je mjesto, koje nemilosrdno čeka neku drugu djecu, s nekim drugim snovima, i nevidljivim, zanemarenim životima, koji će ih onamo odvesti. 

__________________________________________

Kako do knjige: https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/umjetnicka-proza/bas-ljubav/