ZAO VUK, Nele Neuhaus

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
6. knjiga o Oliveru von Bodensteinu & Pii Kirchhoff
[njem. Böser Wolf]

 

Šesti slučaj kriminalističkih istražitelja Bodensteina & Kirchhoff šesta je poslastica za ljubitelje kriminalističkih trilera iz pera Nele Neuhaus.

U ovom romanu, Neuhaus je Bodensteina i Kirchhoff odlučila uplesti u istragu zamršenog ubojstva mlade djevojke čije je tijelo pronađeno kako pluta u Majni. Podrobna istraga, na kakvu smo od Olivera i Pie i navikli, otkrit će da je ovaj slučaj možda povezan s još jednim sličnim slučajem od prije desetak godina, a sve skupa tek je vrh ogromne zločinačke sante leda u koju su upleteni mnogi uglednici i stupovi društva. Oliver i Pia ni ne znaju u što su se upleli, a za jedno od njih slučaj će vrlo brzo postati i vrlo osoban.

Pišući o najnovijem slučaju omiljenog nam istražiteljskog dvojca, Neuhaus u ovom trileru u fokus zbivanja stavlja slučajeve obiteljskog nasilja i zlostavljanja djece, želeći time podići svijest čitatelja o ovoj uvijek aktualnoj, a tako često pometanoj pod tepih, problematici. Kako i sama kaže u zahvalama na kraju romana, Neuhaus je ovom knjigom željela još jednom skrenuti pozornost na sve ono za što znamo da se i prečesto događa iza zatvorenih vrata brojnih naizgled savršenih obitelji, a na što rijetko reagiramo prije no što bude kasno.

Govoreći o ovoj problematici, Neuhaus istodobno progovara o još jednoj: onoj da nekim ljudima sve može poći za rukom, čak i opetovani zločini koji se odvijaju godinama, samo ako su ti neki ljudi ugledne i utjecajne osobe. Ovaj roman sjajno ocrtava kojom lakoćom se zločinačke mreže organiziranog kriminala vječno vuku ispod radara nadležnih službi, samo zato jer su u te mreže utkani ljudi koji imaju ugled, moć i utjecaj.

Naslov romana - 'Zao vuk' - alegorija je na poznatu bajku o vuku i sedam kozlića braće Grimm, te, nakon 'Snjeguljice', čini još jedan od Neuhausinih romana koji je inspiriran Grimmovim bajkama. Sa 'Snjeguljicom' ga povezuje još i to što se i ovaj put aktualni slučaj Bodensteina i Krichhoff proteže kroz vrijeme, odnosno povezan je sa slučajem otprije desetak godina, koji će ovom prilikom također dobiti svoje rješenje. Također, kao i u 'Snjeguljici', kraj ovog romana nije u potpunosti konačan, već neke stvari ostavlja nerazriješenima, dajući Oliveru i Pii mogućnost da se njima pozabave u nekim idućim romanima.

Šesti slučaj Bodensteina i Kirchhoff po šesti je put zadovoljio moj apetit za dobrim kriminalističkim romanima. Šesti sam put uživala družeći se s Oliverom i Piom i ostatkom tima K11, a po šesti sam put osjetila i iznimnu atmosferu regije Taunus, koja je tako dobro ocrtana u svim Neuhausinim romanima, zbog čega vam se čini da ste, dok čitate, baš tamo. Ljubiteljima Nele Neuhaus ovaj roman vjerujem da ne moram posebno preporučivati, kao ni ljubiteljima dobre kriminalističke priče - sigurna sam da sve već znate i da vam je i ovaj roman, ako već nije pročitan, zacijelo negdje na popisu. ;)

PUT KNJIGE

Izdavač: Ljevak, 2017.
Planer čitanja s preporukama

Naklada Ljevak i ove nam godine donosi prekrasan planer čitanja, a ove je godine on nešto zaista posebno.

'Put knjige' planer je u koji ćete moći zapisivati sva svoja književna putovanja, a i on sam odvest će vas na put, ukoliko odlučite slijediti književne preporuke i karte koje sadrži. Uz to, u njemu ćete pronaći i pokoji prigodan citat, a i još ponešto (neću vam baš sve otkriti :P).

Iznimna mi je čast što sam u nastajanju ovog planera imala priliku sudjelovati sa svojim skromnim doprinosom u obliku književne preporuke za knjigu koja je mene odvela na sjajno putovanje, a nadam se da će i još nekoga. <3

Ako i sami koristite planere čitanja, ovaj jednostavno morate nabaviti, a sjajan je i kao dar nekom knjigoljupcu. Možete ga naći u Knjižari Ljevak i na njihovom webshopu po cijeni od 49kn.

 
Više info: http://bit.ly/2CNHT9l

DONESITE MI GLAVU IVY POCKET, Caleb Krisp

Izdavač: Profil, 2017.

3. knjiga o Ivy Pocket

[eng. Bring me the head of Ivy Pocket!]

Ivy Pocket - najljupkija prava engleska služavka koju možete sresti - došla je do svoje treće knjige i nastavka svoje uzbudljive pustolovine koja se prostire na dva svijeta, uključuje mnoga hrabra djela, mnogo akcije, bijega od neprijatelja i spašavanja prijatelja; a uključuje i konačan susret Ivy sa vlastitom sudbinom.

Čitanje ove knjige bilo je istovremeno uzbudljivo, ali i tužno iskustvo. Uzbudljivo, jer konačno doznajem kako teče nastavak Ivyne pustolovine, a tužno - jer ovom knjigom ta pustolovina završava (unatoč mojim nadanjima o još mnogo nastavaka romana o Ivy :().

U posljednoj etapi svoje pustolovine, Ivy odlučno nastavlja svoju misiju da spasi prijateljicu Rebeccu, ali i sirotu Anastasiju Radcliff, zatočenu u ludnici iz koje je Ivy u prošlom romanu pobjegla. Ostvariti ovu misiju Ivy neće biti nimalo lako, budući da su joj zla gospođica Always i njeni bravaši stalno na tragu, ali uz pomoć nekolicine prijatelja i nekih neočekivanih saveznika - koji uspiju uskočiti baš u pravom trenutku - uspjeh je moguć. Bit će tu potrebno, naravno, i mnogo vještog prikrivanja i nešto detektivskog posla, što Ivy neće predstavljati problem, budući da ju krase sjajni urođeni instinkti tajne agentice i mladog Sherlocka Holmesa, baš kao i oni izgubljene čarape i pogubnog smrada. Ivynim talentima i hrabrosti nema kraja, a tamo kamo se zaputila sve će joj to zatrebati - još kako!

Posljednja knjiga u trilogiji o Ivy Pocket najpustolovnija je do sada. U njoj se izmjenjuju sulude jurnjave, borbe prsa o prsa, potrage za izgubljenim prijateljicama, neočekivana otkrića, sudbinski susreti, bijeg iz zatvora (u kojem do izražaja dolaze nenadmašni Ivyni urođeni instinkti iskusne bjegunice), te još mnogo toga, ispisanog prepoznatljivim Krispovim stilom koji obiluje raznim vrstama humora, omogućujući time da u ovoj knjizi uživaju i mlađi i stariji čitatelji, svaki na svoj način.

Ova knjiga zaokružuje i završava Ivynu priču, a sama Ivy u njoj će napraviti puni krug i vratiti se na mjesto na kojem je i započela njena pustolovina, kako bi ju jednom zauvijek privela svome kraju - na najoriginalniji, posve Ivy-evski način.

"Bilo je mnogo uspona i padova - život na rubu, moglo bi se reći. (...) Većina običnih djevojaka vjerojatno bi se sklupčala poput mačića i danima jecala. Ali ja ne. Da, bilo je opasnosti na svakome koraku i mnogo me ljudi pokušavalo srediti. Ali nisam se niti lecnula. Mlatila sam ljude lijevo i desno. (...) Dakle, vidiš, draga, bila je to čudesna pustolovina."

Doista, čitanje triju romana o Ivy Pocket i druženje s njom bilo je čudesno. I premda je tužno, sve što je lijepo jednom mora doći svojem kraju, zar ne? A iako neće biti više romana o Ivy, ništa nas ne sprečava da ovu trilogiju ponekad ponovno uzmemo u ruke i obnovimo druženje s najšarmantnijom, najzabavnijom i najšašavijom mladom damom koju u knjigama možemo naći.

Ne budimo tužni što je pustolovina završila, budimo sretni što je trajala - i što smo u njoj sudjelovali! Autorovim riječima, kojima se obraća čitatelju:

"Završetak je bio genijalan i žao ti je što je priča završila, oko toga se možemo složiti - ali postoje i druge knjige, i drugi likovi. Ne, neće biti isto, ali što se ikada ponavlja? (...) ...nastavit ću pisati knjige o zanimljivoj djeci - ali ne vjerujem da će ijedno biti ovako nepodnošljivo, nepopravljivo i bezobrazno kao Ivy Pocket. Niti će bti ovako veličanstveno pisati o njima."

Doista, teško da ćemo ikada više naići na lik poput Ivy. Ali, svakako će biti zanimljivo otkriti kakve sve zanimljive priče o drugim zanimljivim likovima Caleb Krisp skriva u svome peru.

TRATINČICE, Kristina Ohlsson

Izdavač: Naklada Ljevak, 2016.
[šved. Tusenkönor ]

Kristina Ohlsson u svom drugom romanu ponovno je okupila tim policijskih i civilnih istražitelja koji čine Alex Recht, Fredrika Bergman i njihovi kolege iz Stockholmskog policijskog odjela za teške zločine. I još jednom, ovaj tim imat će pune ruke posla.

Smrt supružnika Jakoba i Marje Ahlbin, koja na prvi pogled izgleda kao ubojstvo i samoubojstvo, otkrit će čitav niz drugih kriminalnih aktivnosti i obiteljskih tajni zakopanih u sjeni života ovog naizgled mirnog i povučenog bračnog para. Obiteljske nesuglasice i razilaženja, krijumčarenje ljudi i oružane pljačke samo su dio cijele priče koja je povezana s ovim slučajem, a za otkrivanje koje će Rechtov tim morati uložiti sva svoja znanja i vještine.

Budući da je prilično kompleksna i složena od različitih zasebnih, međusobno povezanih, priča (tj. slučajeva), ne moram vam ni reći kako se ovdje radi o vrlo zapetljanoj priči. Naizgled nepovezani slučajevi isprepliću se na najrazličitije načine, a ključ rješenja slučaja ubojstva supružnika Ahlbin čitavo je vrijeme skriven od pogleda i podložan nagađanju. Naravno, kad se sve rasplete, rasplest će se na posve drugačiji način od očekivanog.

Nakon priče o nestaloj djeci koju nam je ispričala u 'Pepeljugama' Ohlsson još jednom u centar zbivanja stavlja neki aktualni problem, a ovoga puta radi se o imigrantskoj krizi i krijumčarenju izbjeglica. Problem izbjeglica provlači se kroz čitav roman, povremeno izlazeći, a zatim opet ulazeći u fokus, cijelo vrijeme podižući svijest o tome s kakvim se sve problemima moraju suočiti ljudi koji bježe iz ratom zahvaćenih područja, s jedinom željom da u zemlji u koju stignu uspiju započeti miran život. Nažalost, kako Ohlsson iznosi u ovom romanu, Europa se pretvorila u svojevrsni Fort Knox za ove izbjeglice, otežavajući im put do novog života ogromnim cijenama koje moraju platiti kako bi uopće stigli u neku europsku zemlju, po život opasnim putovanjima do tamo i čestom izrazitom negostoljubivošću i predrasudama kada konačno stignu.

Sam naslov romana - 'Tratinčice' - odnosi se upravo na izbjeglice, ali ne u nekom lijepom smislu. Tratinčice u ovom romanu su ljudi koji su dali sve što imaju kako bi sebi i svojim obiteljima omogućili neki bolji život, ali umjesto da im je omogućeno da svojim nastojanjima ispletu lijepi novi vjenčić života, njih se iskorištava, gazi i odbacuje poput uvelog cvijeća koje više nitko ne želi.

U usporedbi s 'Pepeljugama', koje su bile jedan od onih trilera koji se čitaju u jednom dahu, 'Tratinčice' su roman koji puno sporije teče. Usporedo s radnjom vezanom uz slučaj koji istražuju, Alex i ekipa bave se i privatnim problemima, koji čine roman zanimljivijim, ali ne i bržim. Već u samom početku tragovi vezani uz slučaj ubojstva supružnika Ahlbin su škrti, a otkrivanje novih tragova odvija se izrazito polako, dok istražitelji temeljito istražuju svaki novi trag, koji ih često odvede tek u nove zagonetke. Rasplet se dogodi tek na posljednjih nekoliko stranica, a za doći do njega potrebna je izvjesna strpljivost, koja će mnogim čitateljima koji su očekivali roman više nalik 'Pepeljugama', možda manjkati.

Bez obzira na brzinu radnje, Ohlsson, po meni, piše jako dobre i detaljno razrađene trilere, temeljito profilirajući likove i pazeći na svaki njihov idući korak. 'Tratinčice' možda nisu brze kako 'Pepeljuge', ali zanimljivosti im nikako ne manjka. Kristina Ohlsson još je jedno skandinavsko ime čiji ću svaki novi roman sa zadovoljstvom pročitati.

WILL GRAYSON, WILL GRAYSON, John Green & David Levithan

Izdavač: Fokus, 2017.

[eng. Will Grayson, WIll Grayson] 

 

Upoznajte Willa Graysona: povučenog tinejdžera čiji je životni moto - 1. Nemoj pretjerano razmišljati o nekome i 2. Začepi. Will se ne voli isticati u gomili, iako mu to poprilično otežava činjenica da je njegov najbolji prijatelj golemi gay lik sitnog imena - Tiny - koji je, uz to, prilično popularan i obožava biti u centru pažnje. A i Willova odlučnost da pretjerano ne razmišlja o nekome u zadnje je vrijeme na klimavim nogama, čemu je krivac slatka Jane sa snobovskim ukusom u glazbi.

A sad, upoznajte Willa Graysona: ne, to nije ovaj isti Will Grayson, iako je i Will Grayson broj dva također povučeni tinejdžer. Will Grayson broj dva sitan je, mračan i gay. Nema mnogo prijatelja, zapravo niti jednog pravog prijatelja, i pati od depresije. Jedina svijetla točka njegovog života je Isaac, dečko kojeg je upoznao online i s kojim se već jako dugo dopisuje.

Dvojicu Willa Graysona igra slučajnosti dovest će u isti sex shop u isto vrijeme jedne hladne večeri. A ako je moguće da postoje dva Willa Graysona, koja su slični slučajni događaji doveli na najbizarnije moguće mjesto na kojem bi se dva Willa Graysona uopće mogla sresti... Sve je moguće.

Dupla doza Willa Graysona originalna je ideja za jedan vrlo zabavan roman za mlade. Udruživši snage s Davidom Levithanom, John Green nam je ovoga puta servirao sjajnu tipično Greenovsku priču, ali s dodatnim twistom za kojeg je zaslužan Levithan, čime smo doslovno dobili duplu dozu Willa Graysona: dva zanimljiva lika, dvije slične, a opet toliko različite priče o odrastanju i sazrijevanju.

Dvojica pisaca podijelila su se u ovom romanu na način da je svaki zaslužan za jednog Willa i svaki nam priča priču tog svog Willa - priču koja je, u slučajevima u kojima obojica Willova sudjeluju u zajedničkoj priči, ispričana naizmjence kroz Willa broj jedan, pa Willa broj dva. Originalno, zanimljivo, - i doista zabavno.

Priča o dvojici Willa Graysona priča je o odrastanju, sazrijevanju i prihvaćanju samih sebe. Ali više od svega drugog, ovo je priča o prijateljstvu.

Kako kaže Willov otac:

"...prijatelje biraš sam. Osim toga, moraš znati da možda i možeš kopati po svom nosu, ali zapamti da ne možeš kopati po prijateljevom nosu."

Nakon što iskusi sve uspone i padove prijateljstva i upozna nas s pričom o svom prijateljstvu s Tinyem, Will će ocu dokazati da, ponekad, ne samo da možeš odlučiti kopati prijateljev nos, već da to moraš.

Pričajući o prijateljstvu, ovaj nam roman oslikava točno koliko je važno imati pravog prijatelja u svom životu - onog tko će te ponekad toliko naživcirati da ga više nikad ne poželiš ni vidjeti, ali i onog tko će te izvući iz najdublje rupe u koju te život baci i biti uz tebe onda kada ti je to potrebno.

Također, ovaj roman progovara o nekim vrlo važnim temama u svijetu tinejdžera: mentalnom zdravlju, prihvaćanju drugačijih od sebe, utjecaju koji zadirkivanje može imati na neku osobu, čak i onda kada je ta osoba svjesna da se drugi samo šale. Will Grayson, Will Grayson, Tiny, Jane, Gideon i ostali likovi u ovom romanu svojim pričama podižu svijest o utjecaju depresije na mlade i promiču pozitivnost i prihvaćanje ljudi takvima kakvi jesu, bez obzira jesu li homoseksualci, sramežljivci, nježni divovi, povučeni pametnjakovići ili nespretni štrkljavci.

Duhovita i zabavna, ova šašavo-bizarna priča prava je oda prijateljstvu. Ona je podsjetnik o samoprihvaćanju, toleranciji i prihvaćanju različitosti. Ona je sve ono što očekujete od Johna Greena, ali i ponešto što ne biste očekivali. Ova priča je baš poput Tinyevog mjuzikla: prpošna, pozitivna, energična, romantična - i posuta šljokicama duginih boja. Ako vam je potrebno malo šljokica u životu, slobodno otvorite ovu knjigu - i pustite da vas obaspu.

PRIČE ZA LAKU NOĆ ZA MLADE BUNTOVNICE, Elena Favilli & Francesca Cavallo

Izdavač: Znanje, 2017.
[eng. Goodnight stories for rebel girls]

Sjećam se, prije nekog vremena, da sam surfajući netom nabasala na video zanimljivog naslova ‘If Cinderella were a guy’. Zamijenivši rodne uloge u klasičnoj bajci o Pepeljugi, taj je video sjajno prikazao koliko su zapravo blesave sve te bajke namijenjene djevojčicama, o princezama koje se ne mogu pobrinuti same za sebe, već moraju čekati na prinčeve da ih spase. Spomenuti video bio je također uvod u priču o nastanku 'Priča za laku noć za mlade buntovnice’ i sjećam se kako sam pomislila kako je ideja Francesce Cavallo i Elene Favilli da stvore malo drugačiju knjigu bajki za djevojčice naprosto genijalna!

Vidjevši da sve knjige, crtići i ine stvari namijenjene djevojčicama pričaju o ženama kao o nemoćnim stvorenjima koje vječno čekaju da ih netko spasi ili im pomogne, pri čemu je jedina zadaća tih žena da budu lijepe, autorice ove knjige pomislile su kako je krajnje vrijeme da netko u cijeloj toj priči nešto promijeni. Kontaktirale su brojne roditelje, učitelje i djecu širom svijeta i u odgovor dobile samo pohvale za svoju ideju. Osnovale su crowd-funding kampanju kako bi svoju ideju provele u djelo i ta se kampanja pokazala kao jedna od najuspješnjih ikad: uspjele su skupiti više od milijun dolara! I tako su nastale 'Priče za laku noć za mlade buntovnice’, koje su ubrzo postale pravi hit - i među djecom i među odraslima.

Knjiga mi se svidjela već na prvi pogled. I naslovnica, i uvez, i papir vrlo su kvalitetni i vrlo lijepi. Knjiga sadrži stotinu kratkih priča koje se bave stotinom iznimnih žena koje su ostavile svoj trag u povijesti i na koje se mlade buntovnice, kojima je knjiga namijenjena, mogu ugledati. Svaka priča upotpunjena je prekrasnom ilustracijom koja prikazuje svaku od tih žena, a same ilustracije djelo su - također žena, vrlo talentiranih slikarica i ilustratorica.

Genijalnost ove knjige proizlazi iz činjenice da su sve priče koje su u njoj sadržane - stvarne. Sve bajke koje se nalaze unutar korica ove knjige zaista su se dogodile, a njihovi glavni akteri nisu bespomoćne princeze, već žene od krvi i mesa - astronautkinje, matematičarke, političarke, znanstvenice, sportašice; pionirke u svojim područjima - koje ne samo da mogu biti uzor novim generacijama djevojčica širom svijeta, već tim istim djevojčicama govore da se svi njihovi snovi itekako mogu ostvariti i potiču ih da sanjaju i posežu više - jer one to mogu, bez obzira koliko ih drugi pokušavali uvjeriti u suprotno.

Ovo je knjiga koju bi svaka djevojčica trebala imati, a u njenim pričama jednako će uživati i djevojčice i njihovi roditelji. Također, samo zato što je prvenstveno namijenjena djevojčicama, to ne znači da ju ne mogu čitati (i u njoj uživati) i dječaci. Čitajući o snažnim ženama, i generacije dječaka će se oblikovati tako da poštuju i podupiru žene, te da ih smatraju sebi jednakima (kao što bi i trebalo biti).

Ukoliko se u vašem životu nalazi neka mlada buntovnica, neka ovo bude knjiga koju će joj Djed Mraz ove godine ostaviti pod borom. Vrijeme je da mlade buntovnice širom svijeta prestanu sanjati o tome da izrastu u lijepe princeze i prestanu čekati na lijepe prinčeve da ih spase. Vrijeme je da počnu sanjati o tome da slijede svoje snove, izgrade uspješnu karijeru, ostvare svoje ideje, promijene svijet i, u konačnici, da nauče da ih nitko ne treba spašavati: jer su snažne, samostalne i sasvim sposobne same učiniti što god požele.

P.S. 'Priče za laku noć za mlade buntovnice’ odnedavno su dobile i nastavak, s još stotinu priča o još stotinu sjajnih žena o kojima će mlade buntovnice moći čitati. Nadajmo se da će se i ta knjiga uskoro pojaviti i kod nas, a do tada, ako vas zanima o čemu je riječ, pogledajte video 'If Rapunzel were a guy’ na Youtubeu.

AUGGIE & JA, R.J. Palacio

Izdavač: Fokus, 2017.

[eng. Auggie & me]

  

Ako još niste čuli za 'Čudo', niti znate tko je Auggie Pullman, ne znam kako vam je to uspjelo, ali krajnje je vrijeme da saznate. ;)

Fenomenalna priča o priznavanju različitosti, promicanju ljubaznosti i sklapanju prijateljstava osvojila je čitav svijet, a uskoro nam u kina stiže i njena filmska verzija. Auggijeva priča postala je pravo čudo, i to u najboljem smislu.

Priča iza 'Čuda', ukratko, je ova: Auggie Pullman dječak je s teškom deformacijom lica koji kreće u peti razred osnovne škole, nakon što se sve do sada školovao kod kuće. Auggijev je izgled, zbog spomenute deformacije, takav da ga ne možete ne primijetiti. Ljudi neprestano bulje u njega, na što se Auggie već naviknuo, a jednaka je situacija i u novoj školi. Auggijev dolazak kod njegovih će vršnjaka potaknuti i ono najgore i ono najbolje u njima: neki će mu se rugati, a neki će mu postati prijatelji. No i na jedne i na druge Auggie će utjecati, onako kako samo on to može, i naposlijetku - postići da se dogodi pravo malo čudo, u smislu prihvaćanja drugačijeg i poticanja ljubaznog ponašanja.

Posebnost je Auggijeve priče u tome što ju ne priča samo on sam, već uvide u nju dobivamo i preko drugih likova povezanih s Auggiejem: njegove sestre, prijatelja, vršnjaka. U tom smislu, 'Auggie i ja' nije nastavak 'Čuda', već svojevrstan dodatak tom romanu.

Radi se o 3 dodatna poglavlja ispričana od strane 3 lika koja u romanu nisu dobila prostor da bi ispričali svoje priče: Juliana, Charlotte i Christophera. Svaki od ta 3 lika daje nam još jedan, odnosno proširuje onaj postojeći, uvid u originalnu priču Auggijea Pullmana, ali nam također daje priliku i da ove likove malo bolje upoznamo. S tim da, za razliku od 'Čuda', Auggie u ovoj knjizi nije glavni, već sporedan lik, ali je i kao takav uspio utjecati na živote Charlotte, Juliana i Christophera - i promijeniti ih na posve jedinstven način.

Ako ste već pročitali 'Čudo', onda se sjećate Juliana - i to ne baš u dobrom svjetlu. Julian je bio predvodnik ekipe koja se rugala Auggieju, zlostavljala ga, slala mu ružne poruke i smijala mu se iza leđa. Ovdje, u svojoj verziji priče, Julian je dobio priliku - ne da se opravda, nego da nauči lekciju, a i da nama pruži priliku da shvatimo zašto se ponašao kako se ponašao.

Christopher je Auggijev prijatelj iz djetinjstva, koji se u 'Čudu' tek nakratko pojavljuje. Christopher i Auggie odrasli su zajedno i bili jedan drugome najbolji prijatelji. No, čak i kao osoba koja iskreno voli Auggieja, Christopher nam u svojoj priči iznosi i poteškoće koje mu je to prijateljstvo znalo donijeti. Jer, kada si prijatelj s nekim poput Auggieja, dio pogleda koji on privlači past će i na tebe, a s tim se, kada si samo maleni dječak, ponekad, i uz najbolju volju, teško nositi. Kako kaže sam Christopher: 'Ponekad je teško biti Auggijev prijatelj.'

Charlotte je još jedan lik iz 'Čuda' koji je svima koji su taj roman pročitali dobro poznat. Charlotte je bila izabrana u prijateljski odbor za doček koji je Auggieju trebao pokazati školu kad je tek došao i poželjeti mu dobrodošlicu. Iako je Charlotte uistinu dobra djevojčica, i ne pada joj na pamet da se ruga Auggieju, ona svejedno ne želi da ju drugi vide u njegovom društvu ili društvu njegovih prijatelja. Charlotte svoje postupke opravdava željom da 'ostane neutralna', ali kod zlostavljanja, ne možeš ostati neutralan. Zar ne?

Izborom ova 3 lika autorica nam je uspjela odlično prikazati kako različita djeca doživljavaju drugačije od sebe i kako se prema njima postavljaju. Neki se prave da ništa ne vide, neki drugačije od sebe zadirkuju ili im se izravno rugaju, a neki ih prihvate baš onakve kakvi jesu. Ono što ova knjiga potiče i prema čemu usmjerava je upravo ovo potonje: prihvaćanje, prijateljstvo, ljubaznost. Baš kao što kaže načelo gospodina Brownea: 'Uvijek odaberi ljubaznost.'

Baš zbog pozitivnosti i promicanja ljubaznosti i prijateljskog ponašanja, mislim da bi ovu knjigu, baš kao i 'Čudo', svatko trebao pročitati, a posebno djeca. Bilo bi sjajno kada bismo ih uvrstili i na popise lektira u osnovnim školama ili ih barem pridodali književnom fondu školskih knjižnica. Možda bi onda (zapravo ne možda, nego sigurno!) bilo manje slučajeva 'Lidlića', a više sretnih odrastanja u ljubaznom i prijateljskom okruženju, u kojem su sva djeca jednaka i nitko ne ispašta samo zato jer je drugačiji.

Svakome kome se svidio roman 'Čudo', bit će drago, sigurna sam, uživati u njemu još malo čitajući ova dodatna poglavlja. A svakome tko ga još nije čitao: obavezno pročitajte - prvo 'Čudo', a zatim i 'Auggieja' ! Neka pozitivnost ovih dvaju knjiga i njihove poruke o ljubaznosti dopru i do vas. Nećete požaliti.

MLIJEKO I MED, Rupi Kaur

Izdavač: Stilus, 2017.

[eng. milk and honey]

Rupi Kaur otkrila sam na Facebooku prije par godina i sve od tada je pratim. Osvojila me svojom poezijom, načinom na koji se izražava, načinom na koji njene pjesme pogađaju bit problematike na koju se odnose.

Rupi nazivaju 'insta-poet'-om, terminom koji označava novu generaciju mladih pjesnika i pjesnikinja koji se koriste društvenim mrežama kako bi doprli do svoje publike. Otkako je Rupina poezija na taj način našla svoj put do srca stotina tisuća ljudi, čini se da taj način ne samo funkcionira, već i uspijeva zainteresirati ljude, pogotovo mlade generacije, za poeziju.

Rupina debitantska knjiga, zbirka poezije 'mlijeko i med', svojevrsna je književna senzacija. Naime, ova je knjiga ne samo postala svjetski bestseler (što je nešto što tek rijetko uspije knjigama poezije općenito, a kamoli novim i još neafirmiranim autorima), već je ušla i na onu najpoznatiju - listu bestselera NY Timesa, i na njoj se održala puna 52 tjedna.

Ova zbirka podijeljena je na četiri tematske cjeline: bol, ljubav, slom i lijek. Međutim, ove su tematske cjeline tek gruba okosnica oko koje se vrte teme Rupinih pjesama koje su pod tim cjelinama sadržane, jer u njima ćete naći još mnogo, mnogo toga.

Rupine pjesme govore o strahu, boli, tuzi i zlostavljanju; ali i o snazi, ženstvenosti, ljubavi i pripadanju. Rupine pjesme pogađaju srž svake teme o kojoj Rupi piše, čineći to bez zadrške i šaljući nam izravnu poruku da možda trenutno patimo, ali patnja će proći i biti će (možda već sutra) bolje.

"kako dolazi bol
tako dolazi i sreća

- budi strpljiva"

Rupine pjesme su izravne, čak drske, nabijene su emocijama i snagom. Poetične su i u ritmu, iako u njima nema rime, te su popraćene sjajnim autoričinim ilustracijama, koje same pjesme izvrsno nadopunjuju.

Rupina poezija nije nalik ni na što na što ste u svijetu poezije do sada naišli. Njene su pjesme poput haikua: kratke, ali jezgrovite; svaka riječ puna značenja, svaka riječ nosi poruku. Ponekad je ta poruka gorka i nije ono što želite čuti, ali znate da je istinita. Ponekad je, pak, ta poruka slatka, zbog nje osjećate toplinu i izmamljuje vam smiješak.

Ono što mi se najviše sviđa kod Rupinih pjesama sadržanih u ovoj knjizi je feminizam, koji izvire iz svakog njihovog stiha. Rupine su pjesme, svaka od njih na svoj način, svojevrsna oda ženama i ženstvenosti, svemu onome što žene čini ženama. 

"tvoje je tijelo
muzej
prirodnih nepogoda
možeš li uopće pojmiti
koliko je to nevjerojatno"

Teško mi je opisati vam što je sve ova knjiga i što se sve u njoj nalazi: toliko je toga! Ovo je knjiga o ljubavi i patnji i sreći i boli, knjiga koja pronalazi žličicu šećera i u najgorčim životnim situacijama; knjiga zbog koje je svijet ponovno poludio za poezijom. Ova je knjiga, u biti, za svakoga nešto drugo: ne možete unaprijed znati na koji će vas način dotaknuti. Potrudite se saznati.

"mlijeko i med vodi čitatelje
na putovanje najgorčim dijelovima života
i u njima pronalazi nešto slatko
jer šećer se može pronaći posvuda
ako ste ga spremni potražiti"

GEORGE LUCAS: JEDAN ŽIVOT, Brian Jay Jones

Izdavač: Profil, 2017.
[eng. George Lucas: A life] 

 

George Lucas za mnoge je, a pogotovo fanove njegovog rada, vječna enigma. Čovjek koji je svojim radom zauvijek promijenio svijet filma i način na koji se filmovi stvaraju jedan je najuspješnjijih i najpoznatijih filmskih redatelja na svijetu, ali je istodobno vrlo zatvorena i povučena osoba, koja se teško snalazi u komunikaciji s ljudima, pa čak i vlastitim glumcima. Kao vizionar koji će svoje vizije, ako mu se da potpuna kontrola nad time, lako pretočiti u film, ali će ih teško objasniti ljudima koji bi taj film trebali financirati; Lucas je savršen izbor za biografiju, tj. dokumentiranje njegovog života.

Brian Jay Jones potrudio se u ovoj nam knjizi predstaviti Georgea Lucasa kao sve što on jest: introvert, vizionar, genij; iznimno talentirani filmaš, ali i osoba s kojom je ponekad noćna mora surađivati. Od njegovog djetinjstva i mladih dana, do stvaranja filmske Sile kakva će se teško ponoviti, Jones nam je uspio približiti Lucasa i prikazati nam njegov put od buntovnog umjetnika do filmske legende.

Knjiga je podijeljena na tri dijela, nazivi kojih predstavljaju hommage originalnoj trilogiji Star Warsa: Nada, Imperij i Povratak. Kroz te dijelove pratimo Lucasov put od njegovih prvih redateljskih pokušaja i ostvarenja do stvaranja kompanije koja će revolucionarizirati kompletnu filmsku industriju.

Kao tinejdžer, Lucas se volio motati oko automobila i automobliskih utrka, a san mu je bio postati profesionalni vozač utrka. Kreativan i umjetnički nastrojen bio je oduvijek, te se, nakon što ga je automobilska nesreća odvratila od sna o vožnji utrka, posve posvetio ganjanju umjetničke karijere. Ovdje je naišao i na prvi problem, u obliku svog oca, koji je odbio financirati Lucasov studij umjetnosti, te je Lucas kompromisno upisao studij kinematografije: studij dovoljno mutnog naziva da ga njegov otac podrži, a opet dovoljno umjetnički da zadovolji Lucasove apetite. Ovim je kompromisom, ni ne znajući, Lucas započeo svoj filmski put.

No taj filmski put, kako ga ova knjiga sjajno opisuje, bio je sve samo ne lak. Filmska industrija 1960-ih i 1970-ih nije baš bila zainteresirana za mlade i odvažne redatelje, a posao u filmskom studiju mogao si dobiti samo ako si već bio član nekog sindikata. Kao buntovniku i samotnjaku po prirodi, Lucasu nije padalo na pamet da postane članom sindikata, već se odlučio probiti sam i ostvariti svoj san - što koštalo da koštalo. Ova ga je odluka dovela do mnogih problema, nesuglasica sa šefovima filmskih studija, brojnih odbijenica i općenito neshvaćanja, ali Lucas nije odustajao.

Snimiti film tih godina nije bilo nimalo lako, niti brzo: bile su potrebne silne pripreme, mnogo novca, mnogo ljudi koje se moralo angažirati, i cijeli je proces stvaranja filma - od predprodukcije do završne montaže - trajao godinama. Tijekom tih godina filmski bi se studiji često znali predomišljati, smanjivati budžet i oduzimati kontrolu nad filmovima - što je Lucasu, kao ultimativnom kontrol freaku, bila najveća noćna mora. Trnovit je bio njegov put do stvaranja svog prvog igranog filma, ali kad je stigao do cilja tog puta, konačni rezultat: film Američki grafiti pokazao se vrlo uspješnim i označio Lucasa kao redateljsko ime za koje će se definitivno još čuti.

Bez obzira na uspjehe, Lucas je vječno bio nezadovoljan što je uvijek morao biti prepušten na milost i nemilost filmskih studija. Nikada ga nije zanimao novac, ono što je želio bila je kontrola. S tim na umu osnovao je Lucasfilm Ltd., kompaniju koja će postati jedna od najpoznatijih i najuspješnijih na svijetu, te kasnije stati uz bok 'starim divovima' poput 20th Century Foxa, Universala ili United Artists-a. Njegova Industrial Light & Magic, THX, kao i kasnije Pixar, Lucasov su način da kaže 'kad ne možeš dobiti ono što želiš, napravi to sam.' Součen s nemogućnošću da mu netko isporuči specijalne efekte, animaciju i zvuk kakav mu je potreban da bi ostvario svoju filmsku viziju, Lucas je odlučio sve sam stvoriti, time započevši revoluciju na polju filmske slike, zvuka i specijalnih efekata.

Star Wars - koji će postati filmska franšiza koja će zauvijek promijeniti svijet filma - u početku su bili tek Lucasova ideja za film 'nalik Flash Gordonu'. Lucasu su trebale godine i godine, puno truda i muke da svoju ideju uobliči u nešto što će i ostali prepoznati kao fantastičnu ideju za znanstveno-fantastični film. Čak i nakon što je uspio dovršiti scenarij (nekoliko verzija scenarija) i dobiti novac za financiranje snimanja, proći će još dugo dok Star Wars ne ugledaju svjetlo dana kao onakvi kakve ih danas znamo. Na koncu, to se i dogodilo. A kao što znamo - ostalo je povijest.

Kao fanu Star Wars serijala, ova knjiga za mene je uistinu fascinantno štivo. No ono što sam otkrila čitajući je, također, je i to da bi ona mogla itekako zainteresirati i sve filmofile općenito, bez obzira na to koliko im je drag sam George Lucas. Jer, osim što ova knjiga donosi iscrpan uvid u Lucasov život i djelo, ona je ujedno i sjajan svjedok o tome kako je funkcionirao svijet filma u 1960-ima, 70-ima i 80-ima, te nam prikazuje kako je tekao put do slave jednog nezavisnog mladog filmaša koji se odlučio probiti kroz prilično zatvoren svijet filmskih studija koji su izrazito skeptično promatrali takve kao on.

Osim samog Lucasa, ova knjiga ispunjena je još nekolicinom 'zvjezdanih' imena, poput Francisa Forda Coppole i Stevena Spielberga, s kojima je Lucas bio (i još jest) dobar prijatelj. Kako su trojica filmaša često surađivala i družila se, osim Lucasovih filmskih početaka, ova knjiga dokumentirala je i Coppoline i Spielbergove početke također, dajući nam time uvid u različite puteve kojim su u to doba prolazili mladi redatelji kako bi si stvorili ime u prilično negostoljubivoj industriji.

Bez obzira na to volite li Star Wars filmove, ili Lucasov filmski opus općenito, ne možete poreći da je George Lucas svojim radom zauvijek promijenio svijet filma i način na koji se filmovi rade. Ova knjiga nije samo o Lucasu, niti je samo o Star Wars-ima. Ona predstavlja dokumentarni dokaz jednog filmskog razdoblja, jedne filmske ere koju je George Lucas preokrenuo naglavačke - i učinio boljom. Fanovima Star Wars serijala teško da moram ovu knjigu posebno preporučivati (zar ne?), ali zato ću ju preporučiti svim ljubiteljima filma i svakome tko uživa čitajući biografije složenih ličnosti, povučenih geekova koji su skloni mijenjanju svijeta oko sebe. George Lucas to svakako jest.

Same old, same old Interliber

Otkako je počeo, ovog utorka, Interliber i fotke s Interlibera zatrpali su društvene mreže. Nemoguće je gledati sav taj hype drugih ljudi i ne početi ga također osjećati, bar malo. 

Inače, ovogodišnji je Interliber jubilarni 40. po redu, a na njemu sudjeluje, kako kažu, čak 300 izlagača, koji su tradicionalno smješteni u dva paviljona: petom i šestom. Sajam se najavljuje golemim popustima ('do 90%!') i velikom ponudom književnih naslova, od kojih su mnogi strašno sniženi ('knjige već od 5 kuna!').

Koliko ima istine u svim tim najavama i reklamama? Ah, tek nešto.

Interliber posjećujem zadnjih desetak, možda i petnaestak, godina i obično ga obiđem posljednji vikend sajma, u jutarnjim satima (naivno vjerujući kako su tada manje gužve nego popodne. Ha! Baš!). I, moram vam reći, u posljednjih se, pa recimo pet-šest, godina na Interliberu nije promijenilo baš - ništa.

Čim sam počela obilaziti paviljone, onaj početni hype me napustio. Zašto? Jer su u ponudi potpuno isti naslovi, potpuno istih cijena i popusta kakve sam već vidjela prošle godine. I one prije. I one prije. Nekim naslovima cijena je čak narasla koju kunu. Primjerice, 'Ledenu princezu' Camille Lackberg kupila sam prije par godina za 40 kuna, a sada je 50. 

Općenito je ponuda naslova koji su značajno sniženi loša. Knjige snižene 80 i više posto su uglavnom prastari self-help naslovi i biografije političara i kvazi-celebritya koje nitko ionako ne želi čitati. Ostatak te ponude čine oni naslovi koje ste imali prilike vidjeti (i kupiti) i na onom proljetnom i na ljetnom sajmu na Zagrebačkom velesajmu, na nedavnoj rasprodaji knjiga u Tvornici, kao i na bilo kakvom sniženju ili sajmu povezanom s knjigama. A i na prošlom Interliberu (odnosno prošlim Interliberima). Tako da, sve što želim, proteklih sam godina već kupila.

Prolazeći paviljonima, i nailazeći na štandove jednih te istih izdavača čak 3 ili 4 puta, pitala sam se gdje je točno tih 300 izlagača koje su najavili da će prisustvovati sajmu. Unutar  paviljona 5 već imate duple štandove istih izlagača, na kojima se nude potpuno isti naslovi po potpuno istim cijenama. A u paviljonu 6 ponovno ćete naletjeti na te iste izlagače, samo ovoga puta na njihove outlet verzije štandova, što bi čak bilo ok da se stvarno radi o outletima, ali ondje se ponovno nalaze iste knjige po istim cijenama kao i na redovnim štandovima. 

Ipak, ove je godine bilo nešto više raznolikosti što se tiče izlagača, što mi se svidjelo. Naletjela sam na nekoliko srpskih izdavača (Vulkan, Publik Praktikum, npr.), te na pokoji štand sa stranim knjigama. Cijene stranih naslova nisu baš neke, doduše, ali barem ih ima. :)

Veliku prazninu na ovogodišnjem je sajmu svojim izostankom ostavio Algoritam. Ne prazninu doslovno, jer nju su popunili drugi izlagači, ali baš je falilo njihovih naslova. 

Ono pozitivno kod Interlibera je to što izdavači svake godine čuvaju velik broj naslova kako bi ih izbacili taman za sajam. Pa tako imate gomilu novih naslova koje možete prelistati i po njima pronjuškati, a i biti među prvima koji će ih odnijeti doma i smjestiti na vlastite police. Popusti na nove naslove kreću se obično oko 10-20%. 

Poklonici stripa na ovom su Interliberu imali razloga za guštanje: ponuda stripova ove je godine bila dosta dobra, a i cijene su super, pogotovo na štandu Strip agenta, gdje ste mogli upecati razne stripove po 5, 10, 15 ili 30 kuna, a ponuda je bila zaista velika: Tex, Mark, Blek, Alan Ford, Garfield, Bone, Usagi Yojimbo, Zagor, Dylan Dog... Na štandu Fibre mogli ste kupiti sjajne tvrdoukoričene kolekcionarske primjerke uz popust od 20%, a svoj je štand ove godine dobio i CRŠ, tj. Zagreb Comic Con (otud moja Modesty Blaise torba :)).

U usporedbi s Beogradskim sajmom knjiga, koji sam posjetila netom prije Interlibera, čini se da Interliberu još nije poznat pojam 'sajamski popust'. Dok sam u Beogradu nakupovala hrpu knjiga, izdanih 2017., uz značajne popuste, u Zagrebu se takva sniženja odnose tek na naslove izdane prije 5 i više godina, koja se recikliraju na svakom sljedećem Interliberu, a novijim naslovima cijena gotovo nikada ne padne za više od 20-30 kuna. Stoga je moj zagrebački ulov ove godine bio mršav:

40. jubilarni Interliber nije učinio baš ništa da taj svoj rođendan proslavi kako spada. Nadam se samo da u idućih 40 Interlibera nećemo nastaviti gledati opet iste izlizane naslove, s opet istim izlizanim 'popustima'.

ČUDESNA NARUKVICA ARTHURA PEPPERA, Phaedra Patrick

Izdavač: Naklada Ljevak, 2017.
[eng. The curious charms of Arthur Pepper]

  

Postoje knjige koje vas neočekivano odvedu u uzbudljivu avanturu, kakvu niste očekivali da biste mogli naći unutar korica tih knjiga. Ne avanturu u smislu ludih jurnjava, spašavanja svijeta ili pustolovina ispunjenih fantastičnim bićima, već drugu vrstu avanture - onu životnu.

Postoje, također, i knjige koje će vam zagrijati srce čak i u slučaju da je ono načinjeno od najtvrđeg kamena ili najzaleđenijeg leda. Knjige pred čijom pričom je vaše srce potpuno bespomoćno, te se ono zaljubi i u priču i u likove prije no što ste uopće shvatili da postoji opasnost da će to učiniti.

Ova je knjiga oboje.

Naslovna čudesna narukvica Arthura Peppera zapravo nije Arthurova, već je pripadala njegovoj supruzi Miriam, koja je umrla prije godinu dana. Nakon Miriamine smrti, Arthur se začahurio u rutinu i sigurnost vlastitog doma, opsesivno ponavljajući iste radnje svaki dan ne bi li uspio pobjeći od tuge i ogromne rupe koju je u njegovom životu Miriam ostavila, sada kada je više nema. Na godišnjicu Miriamine smrti, Arthur je konačno skupio hrabrost da nešto učini s njenim stvarima, koje do tada nije ni taknuo. Raščišćavajući ormare, Arthur slučajno nabasa na zlatnu narukvicu punu privjesaka, koja je očito pripadala Miriam, a koju Arthur do tada nikada nije vidio. Pomnije proučivši narukvicu, Arthur odluči istražiti svaki od privjesaka, ne bi li štogod saznao o dijelu Miriamina života o kojem očito ništa nije znao, ni ne sluteći da će ga ta istraga, u šezdeset i devetoj godini, odvesti u avanturu života.

Kad sam tek otvorila Arthurovu priču, nisam ni slutila (baš kao ni Arthur kada je pronašao narukvicu) u kakvu će me pustolovinu ona povesti. Pustolovinu ispunjenu tajnama i putovanjima, u kojoj ću, zajedno s Arthurom, susresti najraznolikije i najzanimljivije likove, napiti se, biti opljačkana, otkriti štošta o sebi i životu općenito, ali i riskirati da me pojede tigar.

Arthur Pepper jedan je od najsimpatičnijih likova s kojima sam se imala prilike družiti ove godine. Baš kao i Backmanov Ove ili Jonassonov Stogodišnjak, Arthur nedvojbeno pripada ovoj sjajnoj novoj generaciji književnih junaka poodmakle dobi, koji nas stalno iznova podsjećaju da ti se pustolovine mogu dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi i da život nikako ne prestaje u pedesetoj. Ili šezdeset i devetoj, ili stotoj.

Ipak, za razliku od Ovea ili Stogodišnjaka, koji su sami po sebi svojeglavi i pomalo čak, mogli bismo reći, skloni pustolovinama, Arthur je izrazito nesklon bilo kakvim promjenama ili otklonima od rutine u koju se zatvorio i koja mu je poznata. Također, Arthur je plah, u sve sumnja, svaki svoj korak preispituje dugo prije nego što ga napravi. Miriaminom smrću Arthurov se život poremetio, a kako bi se ponovno vratio na pravi kolosjek, Arthur se sve više zakopava u poznate mu ponavljajuće svakodnevne radnje, za koje vjeruje da bi ih Miriam odobravala i koje mu pomažu da beskrajnu tugu koju osjeća drži pod kontrolom. Put kojim ga povede znatiželja glede narukvice put je kojim Arthur nije baš sklon krenuti, ali ipak hrabro njime korača. Odlučivši taj put i dovršiti, Arthur će otkriti ne samo neke nepoznate mu činjenice o Miriaminom životu, već i o samome sebi.

Arthurova priča nije samo priča o čudesnoj pustolovini na koju je slučajno naišao i koja ga je usisala, već je to i priča o gubitku i načinu na koji se s gubitkom možemo nositi. Svatko je od nas u nekom trenutku svog života zacijelo izgubio nekoga tko mu je drag. Takva je sama priroda života. Upravo zato možemo shvatiti sve kroz što Arthur prolazi, suosjećati s njim, a i vidjeti sami sebe u njemu. Bitno je naglasiti da, bez obzira na gubitak Miriam koji Arthur neprekidno duboko osjeća, pustolovina na koju ga odvede Miriamina narukvica natjerat će ga da vidi da može, i da treba, nastaviti dalje - ne bez Miriam, nego s njenom uspomenom uvijek u srcu.

Priča Arthura Peppera sjajna je, uzbudljiva avantura, ali je ujedno i topla ljudska priča koja ima tu moć da vas natjera da se osjećate bolje u vezi sa životom i sa samima sobom. Baš kao što stoji na ovitku knjige, ova priča je 'poput vruće šalice čaja u hladno zimsko popodne': sposobna je zagrijati nam utrobu i učiniti i naša srca i naše umove toplijima.

Čudesni likovi, čudesna narukvica, čudesna priča. Svakako pročitajte.

Beograd, gužva, sajam i - knjige, knjige, knjige...

Dugo, već dugo, imam želju obići sajam knjiga u Beogradu. Svake se godine, međutim, moji planovi iz nekog razloga izjalove. No ovoga puta odlučila sam da me ništa neće spriječiti da ih konačno ostvarim. I nije. :)

Inače, ukoliko želite ciljano otputovati na Beogradski sajam knjiga iz Zagreba (ili Hrvatske općenito) razočarat ćete se ponudom takvih izleta, koja je - nepostojeća. Dok izleta na Interliber iz Srbije ima pregršt, kao i izleta iz BIH i na Interliber i na Beogradski sajam knjiga, Hrvati, čini se, nisu baš zainteresirani za druženje s knjigama u susjednim državama. Ono što ipak možete je otputovati u vlastitom aranžmanu ili nabasati na neko putovanje u Beograd koje se, igrom slučaja, odvija točno u vrijeme sajma. Ja sam imala sreću naletjeti na ovo potonje. :D

Ovogodišnji Beogradski sajam knjiga 62. je po redu, a održavao se u periodu od 22. do 29. listopada. Ja sam ga posjetila na zadnji vikend održavanja i, da sumiram sve dojmove u jednu rečenicu - oduševljena sam!

Kad stignete na sajam, ono što vam odmah upadne u oči je njegova veličina. Naime, beogradski je sajam - OGROMAN! Preko 450 domaćih i stranih izdavača smjestilo se na prostoru od 30.000 kvadratnih metara. Od ulaza na sajam do hala u kojima su smještene knjige prate vas brojne najave i reklame najnovijih naslova koje ćete imati prilike susresti kad uđete.

Ulaznica na sajam se plaća, a cijena pojedinačne karte je 250 dinara (cca 15 kn). Ukoliko dolazite u većoj grupi, cijena karte je 150 dinara (cca 9 kn).

 

Moram vam, usput, spomenuti nešto što sam primijetila u Beogradu, a čega kod nas u Zagrebu uopće nema (niti za vrijeme trajanja Interlibera niti inače), a to je da se knjige ovdje posvuda reklamiraju. Najave novih knjiga i promo plakati raznih naslova izviru s reklamnih panoa svud po gradu, kao i reklame za sam Sajam knjiga. U Zagrebu, moram priznati, jako ćete rijetko (ako ikad uopće) naletjeti na reklamni pano na kojem se nalazi knjiga. No, vratimo se na Sajam.

Iako već izvana izgleda ogromno, tek ćete u trenutku kad uđete unutra spoznati pravu veličinu ovog sajma knjiga. Moja je reakcija bila otprilike ovakva:

U usporedbi s Interliberom, Beogradski sajam knjiga je puno veći i sadržajniji. Tema ovogodišnjeg sajma bila je '4 zemlje 1 jezik', u sklopu koje su posjetiteljima sajma bila predstavljena književna djela na njemačkom jeziku iz četiriju zemalja koje se tim jezikom služe: Njemačke, Austrije, Švicarske i Lihtenštajna. Najslavnija gošća sajma bila je Nobelovom nagradom nagrađena njemačka spisateljica Hertha Müller, a na sajmu je gostovalo još petnaestak autora s njemačkog govornog područja, čija su se djela, zajedno s još stotinama drugih, mogla pronaći na štandovima sajma.

Slogan 62. Beogradskog sajma knjiga bio je 'Ključ je u knjigama'. A ponuda knjiga na sajmu doista je impresivna. Teško je cjelokupnu sajamsku ponudu knjiga u Beogradu uopće usporediti s onom zagrebačkom, budući da Srbija općenito ima veći broj izdavača, kao i znatno veće tržište. Ponuda knjiga je velika, i raznovrsna: bilo je tu i novih i malo starijih naslova, knjiga na latinici i na ćirilici, knjiga svih vrsta i žanrova; romana, slikovnica, stripova... za baš svakoga ponešto. 

Po dolasku na Sajam imala sam neke knjige na umu, koje sam ciljano tražila, a ostale sam pustila da pronađu mene. Neke koje sam tražila nisam uspjela pronaći, neke jesam, neke sam slučajno susrela i nisam se od njih mogla odvojiti, neke su mi namigivale dok se nisam vratila po njih, nakon što sam prvi put samo prošla pored, neke su me dozivale, neke mi mahale... u svakom slučaju, s njih jako puno sam se uspjela sprijateljiti (i povesti ih doma).

Što se tiče cijena, cijene knjiga u Srbiji znatno su niže od onih kod nas u Hrvatskoj, a sajamski su popusti, u usporedbi s popustima na Interliberu, puno veći. Dok su na Interliberu značajno sniženi tek neki stariji naslovi, a popust na nove naslove je maksimalno 20%, cijene većine knjiga na Beogradskom sajmu kreću se otprilike u rasponu od 500 do 850 dinara (cca 30-50 kn), s tim da, dok ćete na Interliberu za te novce moći kupiti samo malo starije naslove (one otprije 2 i više godina), u Beogradu se po ovoj cijeni nude i aktualna izdanja. Nešto višu cijenu imaju najnoviji naslovi ili posebna tvrdoukoričena izdanja, ali ta cijena rijetko gdje prelazi 1.500 dinara (što je otprilike stotinjak kuna). Koliki su popusti dovoljno će vam reći činjenica da sam za potrošenih 1.250 kn (cca 20.000 dinara) kupila čak 41 knjigu! 

Moram ovdje spomenuti i još jednu razliku od Interlibera, a to su prodavači. Ako ste ikada posjetili Interliber, sigurno ste primijetili (naravno, postoje iznimke) da na većini štandova stoje ne baš zainteresirani niti informirani prodavači (često studenti), koji su tamo da bi vam spakirali kupljene knjige u vrećice, naplatili ih i izdali vam račun. Na štandovima Beogradskog sajma naići ćete na posve drugačije prodavače: najljubaznije i najuslužnije knjigoljupce koje uopće možete sresti, koji znaju sve o svakoj knjizi koju prodaju i bez problema će vam izbrbljati o čemu se radi u knjizi koja vas zanima, kao i preporučiti vam još koji sličan naslov koji bi vam se mogao svidjeti.

 

S obzirom na njegovu veličinu, ukoliko zaista želite obići cijeli sajam, računajte da će vam za to trebati malo više vremena. Definitivno ga nije moguće čitavog obići za 1 dan. Također, kako je sam Sajam velik, velike su i gužve na njemu. Što se toga tiče, i Beogradski sajam ima isti problem kao i Interliber: gomile klinaca koji ga, pretpostavljam, moraju posjetiti u sklopu školskog zadatka ili tako nečeg, a koji nisu baš zainteresirani za samu ponudu sajma, tj. knjige, pa samo zuje okolo i smetaju drugima. Kolike su gužve dovoljno će vam predočiti činjenica da do nekih štandova nije bilo moguće ni doći od količine ljudi koji su se natiskivali oko njih, što je nekako i izluđujuće i predivno u isti mah.

Kao što sam već spomenula, sa sajma sam otišla - sretna i presretna - natovarena 41 knjigom. Ako, kao i ja, mislite ugrabiti toliko knjiga, obavezno se sjetite sa sobom ponijeti i dovoljno veliki kofer. ;)

 

Moj konačni dojam s ovog putovanja je taj da je Beogradski sajam knjiga nešto što zaista morate doživjeti. Ne zovu ga bezveze 'praznikom knjige' i najvećim sajmom knjiga u regiji. Biti dio sajma za jednog je knjigoljupca, poput mene, sasvim posebno iskustvo. Oduševljena sam i knjigama i ljudima i ozračjem i svime, svime, svime. Idem iduće godine natrag. 100%. :)

P.S. Znam da se pitate što je sve bilo među onom 41 knjigom koju sam ugrabila na sajmu. :P Evo mog ulova:

PRVI GROB DESNO, Darynda Jones

Izdavač: Algoritam, 2017.

1. knjiga o Charley Davidson

[eng. First grave on the right]

Kada zamišljate Grim Reapera (kosca), kako ga zamišljate? Kladim se da njegov lik u vašim mislima jako nalikuje onom u mojim: sablasni kostur u mračnoj kukuljici, iz koje ne izvire lice već samo crni bezdan, s oštrom kosom u jednoj koščatoj ruci. Jesam li blizu?

E pa, kosac o kojem je riječ u ovom romanu - Charley Davidson - nije ni blizu ovom našem zamišljenom opisu.

Charley odmalena vidi mrtve. No, tek kad je malo odrasla shvatila je da to što ih vidi nije njen jedini 'posao' vezan uz mrtvace - ona je ovdje kako bi ih odvela 'na drugu stranu', u sljedeću dimenziju, ili kako god to želite nazvati. Charley je zapravo sablasni kosac (ili sablasnica, kako glasi šarmantan (i sjajno pogođen, bar po meni) prijevod Ivana Zorića), a njena je zadaća da mrtvima omogući da odu dalje tako što im pomogne riješiti koji god problem da imaju, a koji ih još veže za ovaj svijet.

Dok se bavi problemima mrtvaca koji je okružuju, Charley muče i vlastiti problemi. Gorke ili slatke vrste, nije još sigurna, budući da njen najnoviji problem predstavlja stranac koji ju posjećuje u snovima, za kojeg ne zna je li živ ili mrtav, te koji ju podsjeća na nekoga koga je vidjela samo jednom, davno.

A sve je ovo tek početak priče.

Ne znam što sam točno očekivala od ovog romana, ali nisam očekivala da bude toliko - zabavan! Osvojio me već u prvih par poglavlja, i vrckavom pričom, i posebnim glavnim likom, i zabavno-sarkastičnim citatima koji stoje na početku svakog poglavlja. Pun je prave vrste humora i genijalno duhovit: možda me baš zato toliko iznenadio (na najbolji mogući način), jer kad počneš čitati priču o koscima i mrtvacima, nekako očekuješ nešto puno mračnije i ozbiljnije.

Charley Davidson je, baš poput motora na kojeg nas njeno ime asocira, nešto posebno. Pomalo buntovnica, pomalo izopćenica iz društva (ili barem crna ovca u vlastitoj obitelji), Charley se već kao vrlo mala morala naučiti nositi s tim da je drukčija od drugih, da nije 'normalna' - i da će je drugi zbog toga vjerojatno zafrkavati. Umjesto da dopusti svijetu da je zafrkava, ona je odlučila unaprijed zafrknuti njega - odnoseći se prema svima i svemu na sebi jedinstven način, začinjen obilnim dozama ironije i sarkazma. Charleyn suhi humor u nekim trenucima potpuno obara s nogu i udara ravno u metu, tjerajući vas da se i sami ironično zasmijuljite.

Charley je miks 'Šaptačice duhovima' Melinde Gordon i 'Buffy - ubojice vampira'. Ona je energična, originalna, duhovita i posve jedinstvena heroina s kojom se gušt družiti. (Usput, 'Prvi grob desno' tek je prvi u nizu od trenutno 11 romana o Charley, tako da ćemo imati prilike družiti se s njom još dugo, dugo vremena.)

Što se tiče same priče, i ona je zanimljiva na svoj način, iako čini tek pozadinsku kulisu za Charley, koja je glavna atrakcija ovog romana. Misterij, ubojstvo, nadnaravne sile, hodajući mrtvaci... sve su to sastojci koji čine ovaj roman jedinstvenom mješavinom horora, krimića, fantastike, romanse i humora. Ovaj roman, baš kao i njegova heroina, možda neće biti svakome po ukusu, ali za one kojima budu, budite upozoreni - navući ćete se, i to još kako!

Samo naprijed, don't fear the reaper. ;)

La, la, la, la, la, la, la
La, la, la, la, la, la, la

https://www.youtube.com/watch?v=Dy4HA3vUv2c

U MRAČNOJ, MRAČNOJ ŠUMI, Ruth Ware

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.

[eng. In a dark, dark wood] 

 

Roman 'U mračnoj, mračnoj šumi' opisan je kao vrlo napeti triler. S naslovnice romana vrišti natpis 'Nećete ga moći ispustiti iz ruku', kao i pomalo creepy navod 'Nekoga čeka brak, nekoga čeka smrt'. Sve ovo vas vrlo brzo zainteresira za to da knjigu što prije uzmete u ruke. No, počevši čitati ovu knjigu, imala sam dojam da čitam neki chick-lit, s tek naznakama trilera koje bi se pojavljivale u intervalima između svakih nekoliko poglavlja.

Priča prati Noru (tj. Leonoru), spisateljicu kriminalističkih romana, koja dobije poziv na djevojačku večer bivše školske prijateljice, Claire. Iako Nora Claire nije vidjela niti čula već čitavo jedno desetljeće, iz nekog se razloga (najvjerojatnije čiste znatiželje) odluči odazvati pozivu.

Djevojačka večer održava se u staklenoj kući u vlasništvu tete Clairine kume, a sama je kuća smještena duboko u - mračnoj, mračnoj šumi. Tek je nekolicina ljudi pozvana na ovu zabavu (od kojih Nora dobro poznaje tek jednu), a vođa zabave pomalo je psihotična Clareina kuma Flo. Smještena usred ničega, bez telefonskog signala, s uzvanicima koji nisu baš presretni što su uopće došli, 'nevina' djevojačka zabava uskoro će poprimiti malo mračnije tonove...

Koncept ovog romana dobro je zamišljen, ali izvedba je, po meni, morala biti puno razrađenija ukoliko se ciljalo na to da konačni rezultat bude psihološki triler. Onako kako sam ga ja doživjela, ovaj je roman više chick-lit s primjesom trilera/misterija/horora kojem nedostaje dubine - i glede priče i glede likova.

Sama priča je donekle ok, iako mi nije bila baš uvjerljiva. Npr. da ste vi Nora, biste li se osjećali dužnima otići na djevojačku večer osobi s kojom niste progovorili niti jednu jedinu riječ punih deset godina? Biste li otišli? Ja ne bih. A da ste na Clareinom mjestu, biste li htjeli da vam na djevojačku zabavu dođu ljudi s kojima se uopće ne družite? Zašto biste ih uopće pozvali? Naravno da ne biste! Norina motivacija da ode na zabavu objašnjena je tek njenom mlakom znatiželjom, a Clairin je motiv da pozove Noru, iako postoji, malo nategnut.

Općenito, likovi su plošni i jednodimenzionalni, fali im dublja karakterizacija. Iz usredotočenosti na samo jednu njihovu osobinu i njihovih površnih poznanstava nismo ni mogli očekivati neke dublje interakcije između likova, a sami likovi kao da su izašli iz nekog tinejdžerskog filma: imamo Claire - ekvivalent zločeste, ali popularne navijačice; Flo - najbolju prijateljicu gotovo manijakalno opsjednutu svojom prijateljicom (Claire); Toma - tipiziranog gay BFF-a; Ninu - tvrdoglavu buntovnicu i Noru - plahu, običnu, nezanimljivu glavnu protagonisticu. Iako su većinom u svojim dvadesetima, ovi se likovi ponašaju kao da im je dvanaest: njihovi razgovori, podbadanja i spletke jedva dosižu razinu prosječnih tinejdžera, kamoli odraslih ljudi.

Priča se uglavnom vrti oko djevojačke zabave i druženja te nekolicine likova, koja nisu osobito zanimljiva, niti ispunjena događajima. Društvo malo pije, malo igra društvene igre tipa 'nisam nikad' i igru prizivanja duhova, baš poput hrpe tinejdžera koji organiziraju tulum čim im roditelja nema kod kuće. Između tih druženja povremeno iskoči neko poglavlje koje se vremenski odvija nakon zabave i koje insinuira da se na zabavi nešto dogodilo - nešto strašno - što osigurava koliku-toliku napetost i dovoljno vas zainteresira da čitate dalje.

Radnja se malo zahukta negdje oko polovice romana, te se priča počinje rasplitati i počinjemo otkrivati što se dogodilo. Ovdje priča postaje i zanimljivija i brže se odvija. Sam kraj me, ipak, nije baš oduševio (ne mogu vam otkriti zašto bez da vam spojlam radnju, morat ćete sami pročitati i vidjeti).

Za mene je ovaj triler bio više nešto u stilu 'Fear Streeta' R.L. Stinea: ok štivo kojim se možeš nakratko zabaviti. Ako tražite nešto mračnije i kompleksnije, nešto o čemu ćete danima mozgati, u ovoj mračnoj, mračnoj šumi to ipak nećete naći.

SUŠA, Jane Harper

Izdavač: Profil, 2017.

1. knjiga serijala o Aaronu Falku

[eng. The Dry] 

Debitantski roman Jane Harper već je prije objave pokupio brojne pohvale (poput nagrade za najbolji neobjavljeni rukopis), nagrade su se nastavile nizati i nakon objave, a već su otkupljena prava i za filmsku adaptaciju romana. Kada neki roman već u samom startu požanje toliki uspjeh, istodobno osvajajući pohvale i kritičara i čitatelja, to stvori određena očekivanja koja je potom teško ispuniti. Srećom, ovaj konkretni roman nije imao nikakvih poteškoća u ispunjavanju mojih očekivanja, bez problema ih je i nadmašio.

Smješten u mali australski gradić Kiewarru, ovaj roman upoznaje nas sa stravičnim slučajem ubojstva i samoubojstva na jednoj obiteljskoj farmi. Naime, Luke Harding, vlasnik farme, jednog je popodneva stigao kući i sačmaricom ubio svoju suprugu, svojeg sina, te nešto kasnije i samog sebe. Iako slučaj izgleda već riješeno, neke nedoumice ipak postoje, a Lukeovi roditelji uvjereni su da tu mora biti riječ o još nečemu, jer ne mogu vjerovati da bi Luke učinio to što je učinio.

Aaron Falk, federalni policajac i Lukeov prijatelj iz djetinjstva dolazi na sprovod, gdje se susreće s Lukeovim roditeljima i iz ljubavi prema njima pristane na njihov zahtjev da malo istraži cijelu stvar oko ubojstava. Ponovno u gradiću iz kojega je pobjegao, Falk se suočava s činjenicama ovog strašnog slučaja, ali i vlastitim tajnama iz prošlosti, koje ga prate na svakom koraku...

Prvo što pomislite nakon što se upoznate sa slučajem u ovoj knjizi je to da, u kriminalističkim romanima, ono očito nikad zapravo nije baš ono što se čini. Ali, što dalje čitate, i upoznajete okolnosti koje su dovele do ubojstava (ili, bolje rečeno, okolnosti koje su vladale na tom području u vrijeme ubojstava, poput nesnosne suše i s njom povezanog ljudskog očaja), više ni u što niste uvjereni. Bi li otac i suprug ubio svoju obitelj pa presudio i sebi ukoliko se našao u bezizlaznoj, ili potencijalno opasnoj situaciji? Možda čak u stanju čistog očaja, možda mentalne neuravnoteženosti? Bez obzira koliko grozna bila njegova životna situacija, on zacijelo ne bi počinio tako strašan zločin. Ili bi?

Fascinantna stvar kod ove knjige je to što na sva ova gore postavljena pitanja ne možete nikako sa sigurnošću odgovoriti - barem ne sve dok, zajedno sa Aaronom Falkom, detaljnije ne istražite slučaj i ne doznate sve činjenice vezane uz njega. Kako priča ide dalje, i upoznajete nove okolnosti slučaja, vaše mišljenje o onome što se dogodilo, kao i o samom Lukeu, se neprestano mijenja.

Važno je spomenuti i to da ovaj roman nije brz i nikamo ne juri. On pažljivo raspoređuje svoje vrijeme, postepeno gradeći napetost priče. To nikako ne znači da mu manjka zanimljivosti i sadržaja, dapače - svega toga ima pregršt, ali ovaj roman vas neće zasipati činjenicama u brzom trku, već nekako više u laganoj šetnji.

U maniri romana Agathe Christie ili Caroline Graham, priča je usko vezana uz sredinu u kojoj se odvija i savršeno odražava atmosferu te sredine. Ova konkretna sredina je maleni, uglavnom farmerski, gradić, čiji stanovnici čine jedno zatvoreno društvo koje dugo pamti (ne)pravde iz prošlosti. Falk ga je u jednom trenutku nazvao 'Malim gradom velikih tračeva' ili tako nekako. Tip sredine kakve se mogu naći u unutrašnjosti većine zemalja - naizgled jednostavne, ali pune tajni skrivenih duboko ispod površine.

Kada na prirodno zatvoreno društvo nadodamo probleme koji ih tište - prije svega, nesnosnu sušu - dobit ćemo skupinu ljudi čija krv samo što ne proključa, atmosferu nalik na potres koji samo što nije izbio na površinu. Ta atmosfera cijelo se vrijeme može osjetiti tijekom čitanja: kao da, slijedeći Falka, i mi možemo osjetiti nesnosnu vrućinu u zraku, ispucalu zemlju pod nogama, nervozu ljudi oko nas.

Uživala sam čitajući ovaj roman i otkrivajući njegove tajne. Brzina kojom se priča odvija bila je baš po mom ukusu, kao, uostalom, i sve drugo. Tajnovit, napet, zanimljiv - ovaj roman sjajan je prvijenac autorice koja se specijalizirala za pisanje australskih trilera atmosfere. Aaron Falk novo je ime među protagonistima kriminalističkog žanra, i to ime za koje ćemo, sasvim sigurno, još čuti. Drugi roman s njim u glavnoj ulozi - 'Force of nature' - nedavno je objavljen u Australiji, a u ostatku svijeta trebao bi izaći iduće godine. Ne znam za vas, ali ja ga jedva čekam pročitati!

OVDJE SVE POČINJE, Jennifer Niven

Izdavač: Profil, 2017.
[eng. Holding up the universe]

 

Ne mogu vam dovoljno opisati koliko me veseli to što u zadnje vrijeme odasvud niču književni naslovi koji se bave temama o kojima je u današnje vrijeme zaista potrebno pisati: temama koje se tiču neuklapanja u društvenu sredinu i problemima koji se zbog toga javljaju (posebno kod tinejdžera). A uz to, ovi naslovi promiču pozitivnost, prihvaćanje drugačijeg, ljubaznost i prihvaćanje samih sebe.

Govorim o knjigama poput 'Gospođice Knedlice' Julie Murphy, 'Eleanor i Parka Rainbow Rowell, 'Ova djevojka je drukčija' J.J. Johnson, 'Čuda' R.J. Palacio, i mnogih drugih. A u ovo se društvo sjajno uklapa i ova knjiga.

Glavne zvijezde ovog romana su Libby i Jack, dvoje tinejdžera koji, svaki na svoj način, iskaču iz mase svojih vršnjaka. Libby je poznata kao 'najdeblja tinejdžerica Amerike', djevojka koja je zbog debljine bila osuđena na život u krevetu i zbog koje su morali srušiti zid kuće kako bi je izvukli. Od tog su događaja prošle godine, Libby je smršavila i dovela se u stanje u kojem joj zdravlje više nije upitno, ali još se bori sa etiketom 'debele cure' koju su joj drugi nalijepili, kao da ona nije ništa više od svoje mase.

Jack, pak, ima prozopagnoziju: bolest zbog koje njegov mozak nije u stanju prepoznavati lica. Jack može vidjeti lica drugih, ali nije ih u stanju zapamtiti, niti u tim licima prepoznati osobu koja stoji pred njim, čak ni ako se radi o članovima njegove vlastite obitelji. Da stvar bude gora, Jack nikome nije rekao da ima prozopagnoziju, već se njom bori sasvim sam, oslanjajući se na glas ili neka druga obilježja koja će mu reći tko je osoba s kojom trenutno razgovara.

Sve do početka nove školske godine i Libby i Jack se sa svojim problemima nose sami, ali nakon jednog incidenta u kojem će njih oboje sudjelovati, vidjet će da se možda mogu osloniti i jedno na drugo. I ovdje sve počinje...

Zavoljela sam Libby i Jacka od trenutka u kojem sam ih upoznala. Tako su slični, a opet tako različiti. Libby je tipičan primjer nekoga tko se izgledom ne uklapa među svoje vršnjake, a Jack je, pak, izgledom njena suprotnost - među najpopularnijim je klincima u školi. Ipak, ispod te površne vanjštine, ni Jack se ne uklapa: svjestan je da, kada bi priznao svojim prijateljima od čega boluje, da bi ga vrlo vjerojatno ismijali i gledali kao čudaka. I Libby i Jack zapravo imaju isti problem: nisu isti kao svi ostali, a biti drugačiji, u svijetu tinejdžera, može biti prilično strašno.

Ne znam zašto je naše društvo tako opsjednuto fizičkim izgledom i zašto ima potrebu sve promatrati kroz prizmu nekakvog općeprihvaćenog standarda ljepote i 'normalnosti', iz kojeg strše svi oni koji tom standardu ne udovoljavaju. A sve one koji od njega iskaču malo više, automatski izdvajamo - buljenjem, ružnim pogledima, komentarima, dobacivanjem, 'nenamjernim' uvredama. Pri tome, ne vodimo računa o šteti koju tim ljudima radimo, boli koju im nanosimo. Nakon što joj je netko od vršnjaka dobacio 'Miči se, guzata', Libby je bol koju joj je ta rečenica, usput dobačena, izazvala, sjajno opisala:

"Osjećam svjetsku bol, kao ubod igle, kao da me sam svijet pokušava probušiti, kao što je probušio mjehurić mojih misli."

Ruganje i zlostavljanje ljudi zbog debljne, tzv. 'fat-shaming', danas je veliki problem. Ljudi imaju potrebu šikanirati debele ljude i govoriti im što misle, pravdajući se 'brigom za njihovo zdravlje'. Nemojmo se zavaravati, nema tu nikakve brige - ona je tu samo da opravda ružno ponašanje i zabadanje nosa u tuđe stvari, tj. tuđi izgled. Pri tome su najčešći 'savjeti' debelim ljudima ti da 'prestanu jesti', čime društvo pokazuje ne samo nevjerojatnu zlobu, već i temeljno nerazumijevanje suštine problema: ne radi se o hrani, ona je samo sredstvo kojim se pokušavaju riješiti neki dublji problemi.

Kako kaže Libby:

"Ne shvaćaju da nije riječ o hrani. Hrana nikad nije bila dio odgovora na pitanje zašto. Barem ne izravno."

Ova knjiga ne pokušava predstaviti činjenicu da je biti 'najdeblja tinejdžerica Amerike' nešto sjajno, i sama je Libby svjesna da se bila dovela u stanje opasno po život. Ali, nakon što je ozdravila i nakon što je smršavila, Libby je i dalje ono što društvo smatra debelim. I bez obzira što je Libby sada manje-više zadovoljna sama sa sobom, i što je zdrava, samo zato što ne stane u kutiju nametnutog standarda ljepote, drugi će ju i dalje ismijavati i buljiti u nju. A zašto? Zašto je ljude toliko briga kako drugi ljudi izgledaju? Ova knjiga pokazuje nam kako problem u svemu tome nije Libby, već svi ostali.

"'Zašto je ljude toliko briga koliko sam velika?' Ne odgovara, samo me uzima za ruku i drži je. Ne mora odgovoriti jer odgovora nema. Osim da stvarno mali ljudi - oni mali iznutra - ne vole kada si velik."

S Jackovim problemom - prozopagnozijom - u ovoj sam se knjizi prvi put susrela. Bilo mi je zanimljivo saznati pojedinosti o toj relativno nepoznatoj bolesti. Ona možda, onako na prvu, djeluje kao nešto banalno, ali ljudima koji se s njom moraju nositi definitivno nije ni blizu banalnom. Mora da je strašno hodati svijetom vječno utopljen u moru nepoznatih lica, ni uz najbolji trud ne moći prepoznati čak ni lica svojih roditelja. Jack je problem prozopagnozije sjajno sveo na jednu rečenicu:

"Kao da sam svaki dan na kostimiranoj zabavi na kojoj samo ja nemam kostim, a ipak svi očekuju da znam tko su."

Ono što ovu knjigu čini tako stvarnom, tako realističnom, je vlastito iskustvo koje je autorica (koja se, kako priznaje u zahvalama na kraju knjige, i sama borila s prekomjernom težinom i koja se susrela sa slučajem prozopagnozije) u nju utkala. A jedan od razloga iz kojeg nam je tema ove knjige tako bliska leži u činjenici da se i s Libby i s Jackom lako poistovjetiti. Svatko tko viri iz kutije u koju stanu samo standardno lijepi i normalni (štogod to bilo) na svojoj je koži bar jednom osjetio to neuklapanje, to iskakanje iz 'standarda'. Neki se s time znaju nositi, neki ne. Neke nije briga za mišljenja drugih, neki se zbog tih mišljenja osjećaju loše. A ne bi trebali. Jer, ako vas netko zafrkava zbog izgleda, nije problem u vama - problem je u njemu. Stoga, za kraj, Libbynim riječima:

"...zapamtite: POŽELJNI STE. Veliki, mali, visoki, niski, zgodni, obični, druželjubivi, sramežljivi. Ne dopustite nikome da govori drukčije, čak ni samima sebi."

SLUŠKINJINA PRIČA, Margaret Atwood

Izdavač: Globus, 1988.

[eng. The handmaid's tale]

'Sluškinjina priča', prvi put objavljena 1985. godine, djelo je koje je, kako u vrijeme prvog objavljivanja, a tako i danas (dijelom zahvaljujući i istoimenoj TV seriji), podiglo puno prašine i proslavilo Margaret Atwood, njegovu autoricu.

Ovaj roman ili hvale ili mu prigovaraju, a rat sukobljenih mišljenja koji je roman izazvao serija je nedavno ponovno oživjela. Bez obzira na brojne kritike, koje se većinom tiču atmosfere i antireligijskih stavova koje neki smatraju da roman promovira, ovaj je roman u više navrata dokazao svoju iznimnu književnu vrijednost: roman je osvojio nagradu Arthur C. Clarke, te bio nominiran i za Nebulu, Bookera i Prometheusa; a Hulu-ova serija snimljena prema ovom romanu neki je dan od 13 nominacija za nagradu Emmy osvojila njih 8, uključujući onu u kategoriji za najbolju dramsku seriju.

Radnja romana smještena je u fiktivnu republiku Gilead, nastalu na teritoriju američkih Sjedinjenih država, a vrijeme radnje odvija se negdje u bliskoj budućnosti. Republika Gilead nastala je nakon neimenovanog katastrofalnog događaja o kojem nam Atwood ne pruža nikakve detalje, ali iz konteksta i flashbackova u priči, koji se povremeno pojavljuju, saznajemo da se taj događaj nije odvio baš tako davno, budući da sjećanja glavnog lika u tim flashbackovima sežu u vrijeme dok je svijet još bio 'normalan' (da tako kažem).

Glavni lik romana je Sluškinja Fredova, a sam roman predstavlja njezin svojevrstan dnevnik, u kojem priča o svom životu Sluškinje, ali i općenito o društvu i društvenom uređenju Gileada. Gilead je opisan kao totalitarni režim u kojem vlada vrlo stroga podjela društvenih slojeva i strogo držanje tradicionalnih fundamentalističkih stavova. Na čelu društva su Zapovjednici (muškarci), koji donose sve odluke i drže sve konce društva u svojim rukama. Općenito se samo muškarci smatraju vrijednim članovima zajednice, dok se na žene gleda kao na nekakve dodatke, igračke, stvari, nužna bića koja su tu da bi služila muškarcima i rađala im djecu.

Žene - na koje se općenito gleda kao na niža bića - podijeljene su u različite društvene slojeve. Prvi sloj čine Supruge - žene Zapovjednika, koje su većinom starije životne dobi i neplodne. Zatim imamo Sluškinje, Marte i Tetke, od kojih Marte predstavljaju sluškinje u pravom smislu te riječi, odnosno osobe koje se brinu o kućanstvu, a Tetke predstavljaju nešto slično učiteljicama ili skrbnicama koje skrbe o Sluškinjama prije nego Sluškinje budu dodijeljene određenom Zapovjedniku i pređu u njegovo kućanstvo. Sluškinje su, pak, svedene na nešto što bismo mogli nazvati 'živuće maternice' - njihov je zadatak da Zapovjednicima rađaju djecu. Postoje još i žene koje se nazivaju Ekonosuprugama, a predstavljaju supruge muškaraca iz nižih društvenih slojeva, na koje ostale Supruge gledaju posprdno i prema kojima se često odnose snishodljivo.

Priča Sluškinje Fredove ispričana je u prvom licu i govori o njenom životu prije i nakon dolaska u kućanstvo Zapovjednika kojem su je dodijelili. Istrenirana da bude nevidljiva i nebitna, Fredova svjedoči mnogim tajnama i sitnim zabranjenim užicima ljudi koje svakodnevno susreće, od samog Zapovjednika i Zapovjednikove Supruge do Marte njegovog kućanstva i drugih Sluškinja koje povremeno sreće na ulicama dok zajedno obavljaju neke dobivene zadaće. Tu i tamo (obično noću), Fredova se prisjeća života prije Gileada, želje da ponovno vidi svog muža i kćerkicu, a ponekad i slabe želje da pobjegne iz Gileada u kolonije, gdje je navodno život drugačiji, iako i suroviji. I fascinantno je i tužno, pri čitanju tih prisjećanja, vidjeti da Fredova ne čini ništa kako bi oživjela svoja nadanja, već se pomirila sa životom kakav ju je snašao - dijelom zbog vlastite nemoći da nešto promijeni, a dijelom zbog straha da nešto ne učine njenoj kćeri, za koju vjeruje da je još živa i da je dobro.

Jedini san kojem Fredova, kao i sve ostale Sluškinje, mogu težiti, je da svom Zapovjedniku rode toliko žuđeno dijete, nakon čega bi eventualno bile dodijeljene još jednom Zapovjedniku, prije nego bi im bilo dopušteno da možda postanu Marte. Grozan je to život, u kojem žene praktički kao da ne postoje, već su svedene na isključivu korist koju od njih može dobiti određeni muškarac, a kod Sluškinja ta je korist maternica. Čak i kada zatrudne, Sluškinje ne dobivaju na važnosti: da, tijekom trudnoće ih se bolje pazi i s njima se bolje ophode, ali to rade isključivo kako bi dijete koje nose ispalo zdravo. Atwood je to sjajno opisala u scenama rađanja, u kojima Supruga sjedi iza Sluškinje dok Sluškinja rađa, Supruga je ta koju bodre i kojoj pomažu, kojoj čestitaju, te kojoj, u konačnici, daju dijete, baš kao da je ona sve sama prošla, da Sluškinje tu nije ni bilo. Sluškinje su cijelo vrijeme nevidljive, o njima se ne govori, izravno im se ne obraća, zabranjeno im je govoriti i činiti išta osim biti hodajući inkubatori. Nemaju čak ni imena - Fredova je tek izvedenica od imena Zapovjednika kojem Sluškinja pripada.

Jeziv je distopijski svijet koji je u ovom romanu opisala Margaret Atwood. Svijet je to u kojem vladaju strah, nesnošljivost i mizoginija, užasan svijet u kojem se ne biste nikako htjeli zateći, pogotovo ako ste žena. Još je jezivije to što je taj svijet opisan kao nešto što je nastalo vrlo brzo, u bliskoj nam budućnosti, kao da postoji mogućnost da danas zaspimo u normalnom svijetu, a već ujutro se probudimo u Gileadu. Najjezivija je, ipak, činjenica da ovo posljednje ne samo da je moguće, već je možda i izgledno.

Dok se u jednoj prilici prisjeća prošlosti, Fredova spominje okolnosti koje su prethodile stvaranju Gileada: ona priča o tome kako je svijet bio opsjednut seksom i golotinjom, kako su žene bile objektificirane i kako se na njih gledalo površno, samo u seksualnom smislu. Kad malo promislite, i kad se malo osvrnete na televiziju, internetske portale, tiskovine, glazbene spotove, itd. - nije li svijet i sad opsjednut seksom? Što bi značilo da se nalazimo na istom mjestu kao svijet Margaret Atwood prije katastrofe koja je dovela do Gileada. Dodajmo tome brojne pokrete i događanja koji idu u smjeru da se ženu svede samo na objekt za rađanje, samo hodajuću maternicu, a kojih je u svijetu sve više i sve su češći - od zabrane pobačaja i uskraćivanja kontracepcije do hodova za život i čega sve ne... Pomalo je zastrašujuće shvatiti da smo tek na korak od distopije koju Atwood u ovom romanu opisuje.

Tema romana je teška, depresivna, ozračje sumorno, likovi apatični, pomireni sa surovim životom u surovom svijetu. Ovu knjigu nije lako čitati, a tome nimalo ne doprinosi činjenica da se radnja odvija vrlo sporo, bez nekih većih aktivnosti. No, bez obzira na njegovu težinu, ovo je roman koji se mora pročitati. On predstavlja stvarnu mogućnost razvoja nekih budućih događaja, on je podsjetnik na ono što bi se moglo dogoditi kada anti-feminizam i prikrivena mizoginija uzmu maha. Jer tome što se dogodi definitivno ne bismo htjeli svjedočiti.