ZIMSKI VRT, Kristin Hannah

Izdavač: Znanje, 2021. 

KDS plus izdanje

[eng. Winter garden]

Prijevod: Sabine Marić

Nina i Meredith dvije su sestre čiji je život obilježila hladnoća njihove majke prema svojim kćerima i dojam da ih majka zapravo ne voli. Sestre je ta hladnoća jednako snažno pogodila, ali se svaka s njome različito naučila nositi. Nina je utjehu pronašla u fotografiji, odlepršavši što dalje od majke kako bi putovala svijetom, vječno u potrazi za savršenom fotografijom. Meredith se usredotočila na to da, kao majka vlastitim kćerima, bude čista suprotnost svojoj majci, i sebe je u potpunosti (i uspješno) tome posvetila.

Za razliku od majke, otac dviju sestara bio je topla osoba koja se trudila nadoknaditi im ljubav koju su od jednog roditelja propuštale. Zato je njegova smrt sestre i iznenadila i dodatno im teško pala. No, netom prije smrti jedna od sestara dala je obećanje ocu da će natjerati majku da im do kraja ispriča priču koju im je znala pričati kada su bile male, priču koja je predstavljala jedinu stvar zbog koje su se s majkom osjećale koliko-toliko povezane.

Majka će im tu priču doista i ispričati, a ona će ih odvesti u prošlost, u Lenjingrad za vrijeme 2. svjetskog rata - vrijeme opsade Lenjigrada, i u težak život koji su njegovi stanovnici tada proživljavali. Anja, njihova majka, bila je jedna od tih stanovnika, a ova je priča zapravo priča o njenom životu, zbog koje će sestre shvatiti zašto im je majka takva kakva jest, i spoznati svu tugu i sve nevolje kroz koje je u svom životu morala proći, ali i neke tajne nakon spoznaje kojih više ništa neće biti isto...

Ovo je prvi roman Kristin Hannah koji sam bila pročitala. Pročitala sam ga još prije nekoliko godina i odmah me natjerao da ju instantno zavolim kao spisateljicu. Priča o hladnom odnosu majke i kćeri i u prošlosti duboko ukorijenjenim razlozima te hladnoće, kao i povijesna nota priče, potresla me i dirnula kao malo koja do sada. Uz to, Kristin jako lijepo piše, zarobljavajući čitatelja uz svoje riječi, privlačeći mu i pažnju i emocije k samoj priči i njenim likovima, tjerajući ga da u nju posve utone.

Neke priče kroz svoj tijek uspiju izvršiti potpunu transformaciju svojih likova, na način da nam se likovi koje smo u početku mrzili pred kraj već počinju sviđati, ako ih već ne zavolimo, no to podrazumijeva i to da se sami likovi u priči na neki način promijene na bolje. Ova priča na isti način transformira naš dojam o Anji, no bez transformacije samog njenog lika. Od žene koju na početku pomalo i mrzimo, ne shvaćajući kako netko može biti toliko okrutan i bezosjećajan spram vlastite djece, nakon što čujemo Anjinu priču i shvatimo kroz što je sve prošla i kakve tajne skriva, ona nam se pred očima pretvori u nekoga s kim suosjećamo i koga ipak možemo shvatiti, žaliti, pa i donekle razumjeti.

Anja je jedan od najsnažnijih ženskih likova s kojim sam se imala prilike čitajući susresti, bez obzira na to koliko mi u određenim dijelovima priče nije bila draga. S nekim njenim postupcima i ponašanjem prema kćerima teško se složiti i s njima suosjećati, ali kada nam se pred očima otvore razlozi zbog kojih je Anja takva kakva jest, to mijenja i naš cjelokupan dojam o njoj, počnemo ju shvaćati i poštovati. Meni je barem bilo tako.

Ovo je vrlo emotivna, doista potresna i ujedno jako lijepo ispričana priča o odnosu majke i kćeri, obiteljskim tajnama i duhovima prošlosti koji uvijek vrebaju negdje duboko zakopani. Jedna od onih priča koje te dirnu, koje te obilježe, koje ti pomute sve emocije, koje ti ostanu u sjećanju. Povijesna fikcija, obiteljska drama, misterij... svaka komponenta bitan je dio cijele priče, a vrijednost svih komponenata puno je veća od vrijednosti svake od njih zasebno. Što priču čini itekako vrijednom vaše pažnje. Pročitajte! 

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3GbRRAF

MASKA SRAMA, Minette Walters

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. The scold's bridle]

Prijevod: Mirjana Paić-Jurinić 

Ima nešto u britanskim krimićima što nema ni u jednoj drugoj vrsti krimića, a što ih čini nekako posebnima. Jesu li to male sredine, uglavnom seoska ladanja, usko povezani krug ljudi (a samim time i potencijalnih sumnjivaca), (dobro)susjedski odnosi, ili pak sama ta engleska klima... ne znam. Ali znam da, bez obzira na to koliko voljela i uživala u napetosti drugih krimi-trilera, u ovim britanskim krimićima nekako baš posebno guštam.

Minette Walters jedna je od malobrojnih dama britanske kriminalističke književnosti čije knjige do sada još nisam čitala. Agatha Christie, Ruth Rendell, Caroline Graham... sve su me ove dame osvojile na prvu, a, po svemu sudeći, Minette Walters može im se priključiti. Njezina 'Maska srama' nije me oduševila, ali mogu reći da mi je bila dosta dobra.

Radi se o zagonetnom slučaju (samo)ubojstva Mathilde Gillespie, starije i pomalo ohole žene koja je svima bila intrigantna i zanimljiva, ali su je također i svi mrzili. Mathildino tijelo pronađeno je u kadi, i nitko ne bi ni potegnuo pitanje radi li se doista o samoubojstvu da se na njenoj glavi nije nalazila pomalo sablasna 'maska srama', na bizaran način urešena.

Slučaj se dodatno zakomplicira kada Mathilda, sudeći prema oporuci koju je relativno nedavno načinila, sav svoj imetak, umjesto potomcima, ostavi posve neočekivanoj osobi. Uskoro tajne počnu izlaziti na vidjelo, ljudi počnu pokazivati svoje prave naravi, a zagonetka oko Mathilde Gillespie sve je zagonetnija. Tko je doista bila Mathilda i što je sve skrivala? Odgovor možda leži u dnevnicima koje je pisala, ali, da bi vidjeli je li to doista tako, te dnevnike prvo treba pronaći...

Najbolja riječ kojom bih opisala umorstvo (ili samoubojstvo?) oko kojeg se vrti radnja ovog romana je - teatralno. Ne toliko šokantno, pomalo bizarno, svakako zagonetno. I doista teatralno. A teatralna je bila i sama Mathilda, žena koja je obožavala saznavati tuđe tajne, ismijavati sve koje je smatrala nižima od sebe (a takvih je, bogme, bilo), snishodljivo se odnositi prema, pa, gotovo svima; koja je uživala šokirati i bockati i biti glavna tema svačijeg razgovora. A u svemu je tome, dakako, i uspijevala. Također, kada uzmemo u obzir i Mathildinu opsjednutost Shakespearom, nije ni čudo što joj je teatralnost, takoreći, bila u krvi.

Ispod priče o zagonetnoj smrti jedne starice i istrage o tome što se tu doista dogodilo nalazi se priča o dugotrajnom zlostavljanju u obitelji, i otrovu kojim je takvo ponašanje zatrovalo sve njene članove (ili točnije rečeno, članice), generacijama unaprijed. Walters sjajno portretira činjenicu kako mnoge žrtve zlostavljanja, pogotovo žene, sebe (djelomično) krive za ono što im se dogodilo, zbog čega šute, trpe i dugi niz godina na neki način kažnjavaju same sebe, živeći u strahu i obezvrijeđujući se zbog nečega na što nisu mogle utjecati niti je to bilo njihova krivnja. Čak i Mathilda, generalno snažna žena - iako je ona ipak našla načina kako da se osveti i odnese konačnu pobjedu. No čak je i ona, kako vidimo iz njenih dnevničkih zapisa, ostala trajno oštećena, s trajnom mržnjom koju nikako nije mogla ugasiti niti na pravo mjesto usmjeriti.

Niti jedan lik u ovoj knjizi nije posebno drag niti karakterno privlačan. Gotovo svi su sebični i samoživi, iako su svi prošli i neke svoje traume zbog kojih im je lakše tolerirati to kako se ponašaju. A u cijeloj toj plejadi groznih ljudi, od kojih bilo tko može biti sumnjivac, sumnju usmjeriti na pravo mjesto je doista teško.

Rasplet događaja me nije baš oduševio, očekivala sam nešto više, neki značajniji motiv iza Mathildine smrti, od onog koji je naposlijetku predstavljen. Pogotovo ako uzmemo u obzir teatralnost načina na koji je umrla. Nekako sam očekivala istu razinu teatralnosti i iza 'pozornice'. Voljela bih i da je Minette ostavila manje otvorenih zagonetki vezanih uz samu Mathildu i njenu prošlost. Dio njene osobnosti i njenih postupaka ostane nedorečen, iako se nekakvi obrisi naziru. No, što se tiče same priče i slučaja, ne brinite, sve je u potpunosti razriješeno.

Naslovna maska srama najbizarniji je, i pomalo zastrašujuć, dio priče. Ona predstavlja srednjevjekovnu napravu koja se stavlja na glavu i u principu ti ukliješti jezik, a koristila se za kažnjavanje brbljavaca i lažljivaca, većinom žena i, dakako, vještica. S obzirom na način na koji je poslužila u Mathildinom životu i smrti, ova je maska poput nekog dodatnog, zlogukog, lika u ovoj priči, a ono što je zanimljivo je to da ju Mathilda nije koristila kao sredstvo mučenja, već, češće, utjehe i bijega, pa čak i spasa.

Sve u svemu, dosta dobar krimić. Moj prvi od Minette Walters, ali svakako ne i zadnji.

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3o1edi6

CRVENA KRALJICA, Victoria Aveyard

Izdavač: Šahinpašić, 2016.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. Red Queen]

Prijevod: Miroslav Bašić Palković 

Zapela mi je za oko još prije ohoho vremena, još prije svih prijevoda, ali eto, na red je došla tek sad. Pažnju mi je privukla naslovnica - i sam naslov, prema kojem sam zaključila da se možda radi o nekakvom re-tellingu Alise sa Kraljicom Crvenom u glavnoj ulozi, dok me ova kruna podsjetila na serijal 'Izbor', ali (zbog krvi) neku njegovu mračniju verziju. All good stuff, my friends.

Pa, ne radi se ni o čemu od navedenog.

Heroina ove priče je Mare Barrow, pripadnica kaste Crvenih. Crveni su takoreći niža klasa, pučani, osnovna radna snaga u svijetu kojim vladaju Srebrni. Zašto su Srebrni na vlasti? Jednostavno - jer posjeduju moći koje obični nemaju. Nešto kao X-men, ali bez Charlesa Xaviera i njegove ideje o jednakosti i suživotu ljudi i mutanata. Srebrni su tu da vladaju ostalima i da im ti ostali osiguraju sve za ugodan i lagodan život. Nešto poput Kapitoljana u 'Igrama gladi'. Ili bilo koje druge skupine ljudi koja je iz nekog razloga odlučila da je bolja od svih ostalih i svoju moć iskoristila najbolje što je mogla.

Zadaća Crvenih je da preživljavaju obavljajući raznorazne poslove za Srebrne, a neki od tih poslova obavljaju se i u kraljevskoj palači Srebrnih, gdje poziv za posao dobije upravo Mare. Zbog jedne, hm, nespretne slučajnosti, Mare u palači izazove pravi incident pokazavši da i ona posjeduje određene - i to vrlo moćne - sposobnosti. Kako bi sve skupa zataškali, Srebrni Mare učine jednom od njih, pokušavajući ju tako sakriti svima naočigled i objasniti njene moći time što je ona zapravo Srebrna, ali, avaj, odrasla među Crvenima.

No život u palači, među Srebrnima koje mrzi iz dna duše, za Mare nije nimalo lak niti poželjan. A kada ju Crveni pobunjenici kontaktiraju kako bi im pomogla u nadolazećoj borbi protiv Srebrnih, Mare će se naći u zamršenoj mreži izdaja, uhvaćena na rakrižju svjetova od kojih joj se nijedan ne čini kao da mu zaista pripada. Može li Mare biti ona koja će srušiti režim Srebrnih? Borba je tek počela...

Primijetila sam na Goodreadsu da mnogi ovoj knjizi zamjeraju to što je slična mnogim drugim distopijskim serijalima, poput 'Igara gladi', 'Crvenog ustanka', 'Izbora, itd. Iskreno, nije mi jasno čemu sve te zamjerke. Znači li to da je, npr., ovaj roman izašao prije nekog od onih s kojima ga se uspoređuje, da bismo ovaj voljeli a taj drugi mrzili iz posve istog razloga? Vjerojatno. Call it what you want, meni se baš sviđa. A kad već govorimo o usporedbama, mene je ova knjiga najviše podsjetila na jednako mi drag serijal 'Žar u pepelu'.

Svidio mi se početak ovog serijala, a svidjela mi se i Mare. Svijet koji je Victoria Aveyard ovdje zamislila zanimljiv mi je i distopičan baš onako kako volim, a nemam nikakve zamjerke ni glede radnje i same priče. Napeta mi je, uzbudljiva, pomalo mračna, ispunjena akcijom, prevratima, izdajama, neočekivanim događajima... Baš mi je, baš, dobra. Žalim samo što je toliko čekala da ju konačno otvorim. Što ćeš, better late than never.

Mare je još jedna snažna heroina, koja možda malo previše sumnja u samu sebe, ali uvijek se iskaže onda kada je to najpotrebnije. Mare možda nije niti htjela niti željela postati simbol otpora i glavni adut u borbi protiv Srebrnih, ali tu je zadaću ipak spremna preuzeti - kako bi nešto promijenila, ne samo za sebe, već i za sve one koji su joj bitni. Naravno, naravno da ovdje imamo i mali ljubavni trokut, iako se on zapravo jedva nazire, ali niti jedan distopijski YA roman bez toga dosad nije mogao, pa ne može ni ovaj. Čak ima i smisla, ako ću biti posve iskrena, a za rijetke to mogu doista reći.

Kraj romana napisan je tako da odmah poželiš čitati dalje, što mi ne bi trebalo predstavljati problem, s obzirom na to da sam u međuvremenu sakupila sve nastavke, što na hrvatskom, što na bosanskom, što na srpskom, tako da saznavanju nastavka priče - i to u raznolikom jezičnom stilu - nema nikakvih prepreka. :) Ahoy! 

___________________________________________

Kako do knjige:

RH - https://bit.ly/3GMAPKI

RS - https://bit.ly/3KfbFX0

BIH - https://bit.ly/33OkGFC

PISMA JEDNOG ASTROFIZIČARA, Neil deGrasse Tyson

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Letters from an astrophysicist] 

Prijevod: Ruđer Jenny

'Astrofizikom za ljude u žurbi' Neil deGrasse Tyson je, baš kao i emisijom 'Kozmos', približio znanost o zvijezdama i svemiru širokim masama i učinio ju pristupačnijom i razumljivijom za sve koji vole s vremena na vrijeme gledati uvis i izgubiti se među zvijezdama, a ne žele biti izgubljeni u stručnim terminima i zakonima po kojima se te zvijezde gibaju, rađaju i umiru. Sudeći prema popularnosti 'Astrofizike' i svim listama bestselera na kojima se našla, ljudima u žurbi se ona zbilja jako svidjela.

'Pismima jednog astrofizičara' ovaj konkretni astrofizičar sada nam je otvorio vrata u malo intimniji svijet: onaj vlastitih razmišljanja i misli, koje je podijelio u odgovorima na pisma brojnih ljudi koji su mu se javljali, što klasičnim pismima, što mailovima, što raznoraznim porukama pristiglim na raznorazne načine.

Osim pitanjima astrofizike i samog svemira, prepiska podijeljena u ovoj knjizi bavi se raznolikim temama i znanstvene i društvene prirode, a osim klasičnih odgovora na postavljena mu pitanja, Neil je u ovoj zbirci prikupio i razne komentare iz raznih novinskih izdanja, kao i druge tekstove koje je u nekom trenutku bio zamoljen napisati, a koje je odabrao iz puno većeg bazena pisama, upita i poruka koji su mu tijekom godina pristizali.

Nisu sva pisma ugodnog i prijateljskog tona, niti su autori svih pisama ljubitelji Neilovog lika i djela. Dobar je dio pisama upravo njegovih neistomišljenika. Ta su možda i posebno bitna, kao i odgovori na ista, jer prikazuju kako se protiv neznanja potrebno boriti upravo dobrom argumentacijom i isticanjem činjenica. Teško je, dakako, nečije mišljenje promijeniti ukoliko je ta osoba svoj stav ukorijenila u nečemu pogrešnom i ne želi ga iz tog nečega iščupati, ali ponekad je i mala iskra dovoljna da zapali interes za znanjem koji će se tek kasnije pretvoriti u vatru. Neke će vatre možda zgasnuti, ali neke će nastaviti gorjeti, a Neil je raspirivanju mnogih od ovih potonjih dao svoj doprinos.

Pisma i odgovori sadržani u ovoj zbirci brzo se i lako čitaju, pokrivaju raznolike teme i vrlo su zanimljivi. S Neilovim mišljenjima se možete ili ne morate slagati, ali niti u jednom stavu koji ovdje iznosi ne manjka mu logike niti činjenica kojima svoje stavove može potkrijepiti. U tome i leži sva ljepota znanosti: ona je istinita neovisno o osobnim uvjerenjima pojedinaca. Ono što mi se posebno svidjelo su Neilova objašnjenja nekih pitanja koja se dosta često postavljaju, primjerice kada je u pitanju američka svemirska agencija NASA i koliko je opravdano istu financirati novcem poreznih obveznika, Neilova usporedba s iznosima koji se izdvajaju za vojsku i neke druge djelatnosti stavlja stvari u bitno drugačiju perspektivu nego što biste na prvu pomislili. Također, nemoguće je svemirska istraživanja gledati posve odvojeno od zemaljskih, jer upravo je zbog rada na svemirskim istraživanjima i tehnologijama za njih potrebnim došlo do revolucionarnih otkrića i izuma bitnih za svakodnevni život. Primjerice, filteri za vodu, laserska kirurgija, bežični komunikacijski uređaji... Sve su to stvari na kojima se radilo ne bi li se olakšao život astronautima u svemiru, a puno veću korist zapravo smo dobili svi mi - i sve te izume puno više koristimo.

Ako vam se svidjela 'Astrofizika', i ako vas zanima svemir i svijet oko vas općenito, 'Pisma jednog astrofizičara' sjajan su popratni sadržaj i ovoj prvoj knjizi i vašoj gladi za znanjem. Mislim da je sjajno da znanstvene knjige postaju bestseleri zajedno sa svim drugim naslovima koje toliko volimo čitati, i nadam se da će se tako i nastaviti. U tome su bitne baš ovakve knjige: pristupačne i jednostavne, koje baš svatko može bez problema razumjeti. A bitni su i ljudi poput Neila, čija ljubav prema znanosti - i volja da ju prenese drugima - nemaju granica.

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3K9ebOv