KRALJEVSTVO PEPELA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2023.

7. knjiga u serijalu Prijestolje od stakla

[eng. Kingdom of ash]

Prijevod: Ivan Jovanović

Prije 3 godine, i 7 knjiga, prvi sam put ušla u svijet Prijestolja od stakla i upoznala Celaenu, nemilosrdnu ubojicu, čija je sudbina bila postati Aelin, davno izgubljenom kraljicom. Upoznala sam tada i Doriana, koji je na početku bio tek razmetljivi princ sklon zabavi, bez ijedne brige na svijetu, kao i Chaola Westfalla, nadobudnog kapetana straže, čiji je osjećaj za pravdu mogla zamagliti jedino ljubav prema vjernom prijatelju.

Puno se toga promijenilo otada, ovo troje likova pogotovo. Mnogo je novih likova ušlo u priču, neki su iz nje i izašli, a iz staklenog kraljevstva došli smo do kraljevstva od pepela. Priča je kroz cijeli ovaj serijal postojano tekla, iako malo oscilirajući tempom u pojedinoj knjizi. No, zanimljiva i jako dobra bila mi je do samog kraja.

Usporedo s pričom, pratili smo i rast i razvoj njenih likova, ne samo Aelin, Doriana i Chaola, već i Manon, Lysandre, Aediona, Nesryn, Maeve, i još toliko drugih. Ono što me fascinira je to koliko se moj odnos prema svim tim likovima mijenjao zajedno s njima. Obožavala sam Celaenu, bila mi je jedan od najdražih ženskih likova fantasy serijala općenito, no, kako se njen lik mijenjao prema Aelin, sve mi je manje i manje bila draga (da ne kažem da mi je postala i dosadna). Dorian, s druge strane, me na početku živcirao, a do ove, posljednje knjige, postao je, uz Manon Crnokljunašicu, jedan od najdražih mi likova. Chaol je jedini lik čije karakterne promjene nisu uopće utjecale na moj odnos prema njemu, on je jedini koji mi je bio i ostao jednako drag od početka do kraja.

A što nam je donio taj, tako napeto iščekivani kraj? Pa, puno toga, uključujući epsku završnu bitku, koju smo cijelo vrijeme čekali.

Nakon najnapetijeg završetka neke knjige ikad - 5. knjige - u kojem je Aelin završila zarobljena u željeznom kovčegu, na rasplet događaja morali smo pričekati još čitavu jednu knjigu - onu šestu - u kojoj smo se malo udaljili od Aelin i pratili Chaola i Nesryn na putu na jug, kamo su pošli potražiti tako očajnički im svima potrebnu pomoć. Iako mi je taj, 6. nastavak, ujedno i najdraži u čitavom serijalu, kopkalo me neodgovoreno pitanje o tome što čeka Aelin i kako će se (i hoće li se) izbaviti iz željeznog kovčega i Maevinog željeznog stiska. Odgovor je trebalo pričekati do posljednje, 7. knjige.

I evo nas tu.

Bitka za Terrasen sprema se od prve stranice ovog romana, a hoće li svi Aelinini saveznici (i sama Aelin) uspjeti stići na vrijeme u obranu, tako da im još preostane nešto za obraniti, neizvjesno je gotovo do samog kraja. U prvom dijelu ovog veoma opsežnog romana (ima tek nešto manje od 800 stranica!) pratimo Aelinine muke u zatočeništvu i muke njenih saveznika da održe privid da njenog nestanka nije ni bilo. Naravno da mi je bilo posve predvidivo da će se Aelin osloboditi, samo što nisam imala pojma kako i kada. Svidio mi se način na koji se to konačno dogodi, pogotovo zato što Aelin u svom oslobađanju odigra glavnu ulogu. Volim heroine koje ne čekaju da ih netko spasi, već se spase same. Kapa dolje zbog toga, SJM.

U drugom dijelu romana, vrijeme curi sve brže, sile Moratha sve su bliže, a naši junaci nikako da stignu na poprište bitke svih bitaka. Neki se saveznici još okupljaju, neki su zapeli na putu, neki pokušavaju pomoći na drugačiji način, koji je jednako, ako ne i još više, opasan. A tu je i pitanje Ključeva sudbine i Aelinine sudbine da pomoću tih ključeva zatvori Dveri i pošalje opake bogove, kao i kralja Valga, tamo odakle su i došli. Sudar dvaju vojski sve je bliže, a jednom kad krene, borba će biti bespoštedna i trajat će sve dok se jedna od dvaju vojski u potpunosti ne uništi. Na pomolu je espka bitka, a iako vam ne želim otkriti njen konačan ishod, mogu vam reći da je ta bitka baš epska i bila.

Puno sam toga proživjela čitajući ovu knjigu, od frustracije što radnja ne ide brže, ljutnje na pojedine likove i njihovo gubljenje vremena, nostalgičnih-i-see-what-you-did-there trenutaka poput jednog (tako tolkinovskog!) u kojem Terrasen pošalje poziv za pomoć (totalno Gondor calls for aid!), emotivnih trenutaka u kojima se iznenada pojave likovi koje sam mislila da više nikada neću vidjeti i odrade svoj trenutak iskupljenja, pa sve do onih trenutaka u kojima sam škrgutala zubima baš kao da sam i sama pred dverima koje tek što neprijateljska vojska nije provalila i trenutaka u kojima sam posegnula i za maramicama, zbog sudbina dragih mi likova koje nisu završile dobro.

Ono što SJM nije imala hrabrosti napraviti, je uvesti još malo tragedije u rasplet događaja i njome pogoditi neke od važnijih likova, kao što je to napravila JK Rowling s Harryem, ili Veronica Roth u Divergent serijalu (da, znam da ju mnogi hejtaju zbog kraja serijala, ali po meni ga je baš dobro odradila). Nije baš uvjerljivo da u bitci ovakvih razmjera baš svi glavni likovi prođu neokrznuti i da se baš svaki put sreća okrene u njihovu korist taman u odlučujućem trenutku. Osim toga, radnja zbog toga postane i malo predvidiva, jer jednostavno kužiš da će se sve dobro završiti.

Bez obzira na ove mane, svidio mi se kraj serijala. U vezi s nekim likovima mi se osobito svidio, dok mi je u vezi s ostalima bio očekivan. U određenim sam se trenucima i iznenadila, ima tu pokoji wow moment, bez brige. Žao mi je što mi Aelin, kao lik oko kojeg se čitav serijal u biti i vrti, nije više prirasla srcu, i što sam se od nje odvojila negdje u trenutku u kojem je ona od Celaene postala Aelin i otkad je Rowan (najdosadniji muški lik ikad!) ušao u njen život. No, ono što sam možda izgubila s Celaenom i više sam no nadoknadila s Manon i Abraxosom i njihovih Trinaest, Nesryn, Sartaqom, Dorianom, Elide, Lorcanom, Gavrielom, Aedionom, Lysandrom, Yrene, i, dakako, Chaolom. Ovo je možda i počelo i završilo kao saga o obećanoj kraljici, ali u svemu onome između radilo se o puno više toga, i bilo je puno više likova s kojima se bilo baš pravo zadovoljstvo družiti. Nedostajat će mi. <3

____________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/kraljevstvo-pepela/

TEDDY, Jason Rekulak

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

[eng. Hidden pictures] 

Prijevod: Ira Martinović

Dobitnik prošlogodišnje nagrade Goodreadsovog horora godine knjiga je koja već na prvi pogled djeluje pomalo jezivo, s naslovnicom dječjeg crteža na kojem se, između ostalog, nalazi i jedna, hm, čudnovata spodoba. Ovaj su roman nahvalili i Ransom Riggs i Joe Hill, obojica majstori čudnovatih i jezivih priča, a fenomenalnim ga je proglasio čak i sam kralj horora - Stephen King. Malo je reći da sam očekivala nešto ekstra strašno, i strašno dobro.

Doista dobar jest, ali prestrašio me baš i nije.

Naslovni lik, Teddy, petogodišnji je dječak koji se baš i ne voli družiti s drugom djecom, a jedina mu je prijateljica djevojčica Anya koju neprestano crta, ali koja na tim crtežima izgleda, pa, pomalo jezivo. Ne bi li ga potaknuli da pažnju s Anye prebaci na nekoga drugoga, roditelji angažiraju dadilju da se o Teddyu brine i s njim provodi vrijeme. Mallory Quinn uvjerena je da su šanse da posao dadilje dobije zbilja male, uzimajući u obzir svoju prošlost ovisnice o drogama, ali obitelji se svidi i odmah joj ponude posao, s osiguranim smještajem i svime što bi joj moglo zatrebati.

Malloryn posao doima se idiličnim, a Teddy je divan dječak s kojim, nakon početne sramežljivosti, nema apsolutno nikakvih problema. Problemi započnu kada Teddyevi crteži postanu sve vještije i detaljnije nacrtani, a prikazi na njima sve mračniji. A kada te crteže poprate i sve čudniji događaji, Mallory počne sumnjati da nešto zlo opsjeda kuću u kojoj Teddy živi, ili pak njega samoga. Pitanje je samo što - ili tko?

Zagonetna priča i još zagonetniji likovi brzo su me uvukli u radnju ove knjige, a, iako se događaji u njoj ne odvijaju osobito brzo, samu sam knjigu pročitala brzinom svjetlosti. Ta zagonetnost baš intrigira i tjera te da čitaš dalje, a ilustracije Teddyevih crteža, kojima knjiga obiluje, još su zagonetnije i još više intrigiraju, pogotovo kako stranice odmiču sve dalje.

Na početku je dosta prisutan taj neki neodređeni osjećaj jeze i iščekivanja da se nešto strašno dogodi. No, što dublje zalaziš u priču, taj osjećaj blijedi i postaje ti jasnije da ovo neće biti baš tako strašno kao što misliš. Nije to neki minus, više je očekivanje stvoreno titulom horora godine. Meni bi Teddy možda više bio neki triler godine, s primjesom nadnaravnog. Nema veze, strašna ili manje strašna, priča funkcionira.

Nadnaravno je ovdje jedan dodatni sloj vješto naslagan na dobar stari zločin, i to zločin koji je sam po sebi strašan, kao što su to uvijek slučajevi koji se tiču djece. U liku Mallory ovaj roman glas daje i problemima reintegracije bivših ovisnika u društvo, što sa sobom nosi cijeli niz problema i sumnji. Mallory je super lik, njena snaga da se izbori s vlastitom prošlošću, konstatnim kušnjama i brigom za dijete koje je praktički tek upoznala iznimna je. Teddy je isto divan lik, i vrlo kompleksan - a koliko kompleksan skužite tek kasnije.

Kao što sam već spomenula, Kralj osobno ovaj je roman nazvao fenomenalnim. Meni nije fenomenalan, ali mi je baš jako dobar. Nije mi ispunio svoj zadatak horora, ali možda je tu problem u meni, netko se uplaši lakše, netko teže. Pročitajte pa vidite kako ćete vi na njega reagirati. ;) 

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/teddy/