DAMIN GAMBIT, Walter Tevis

Izdavač: Fokus, 2021.

[eng. The Queen's gambit]

Prijevod: Iva Tomečić

 

Priznat ću vam odmah, ne volim šah. Ne volim ga igrati, ne volim ga gledati. Dok se puno ljudi svađa oko toga je li ili nije šah doista sport, za mene on može slobodno ići u istu košaru sa sportom: jednako su mi (ok, možda ne baš svi sportovi, ali velika većina) dosadni. Kad uđem u escape room (escapeanje je jedna od omiljenih mi aktivnosti) i vidim zadatak koji uključuje šah, padne mi mrak na oči. Eto, toliko ga ne volim.

I evo me s knjigom o - šahu. I znate što? Suprotno svim očekivanjima, odlična mi je!

Knjiga govori o Beth - iznimno inteligentnoj djevojčici, koja odrasta u sirotištu. Da bi pobjegla iz sumorne stvarnosti koja ju tišti, Beth potajno gomila male zelene pilule, koje skrivećki uzima kada se želi osjećati bolje. To čini sve dok ne otkrije nešto drugo čime može zaokupiti svoj vječno gladni um: igranje šaha. Započevši tajnim partijama s domarom u podrumu sirotišta, koji je nauči svemu što zna, Beth jako brzo napreduje i konstantno želi još. Njen talent ne ostane skriven još dugo, te se Beth uskoro nađe i na prvim šahovskim natjecanjima. A otud, kako će se ispostaviti, samo joj je nebo granica.

Bethinu glad za igranjem i učenjem šaha prati još jedino njena glad za pobjedom. Ukoliko tu pobjedu nešto pokoleba, Beth se nađe u vrtlogu nesigurnosti, iz kojeg bijeg traži u poznatim malim zelenim pilulama i, kasnije, alkoholu. No, ove dvije ovisnosti teško idu jedna uz drugu, a Beth će morati pronaći način da se sabere, ako želi dostići svoj cilj i postati svjetski poznata šahistica.

Bethina priča potpuno me zaokupila i uvukla u sebe, do te mjere da sam i sve one dijelove knjige koji se rade isključivo o šahu (a ima ih!) naprosto progutala. Čak bih rekla i da sam uživala u njima, unatoč tome što određene šahovske manevre i žargone nisam mogla niti zamisliti kako u biti izgledaju. Toliko je dobra ova knjiga.

Beth kao lik nije baš naročito simpatična niti je imalo likeable, a opet mi se doista svidjela. Beth je genijalna djevojčica, kasnije i mlada žena, koja se konstantno bori s vlastitim demonima i pokušajima da negdje pripada. Činjenicu da je iznimno pametna i talentirana šahistica otežava joj činjenica da je žena, budući da je šah ovdje (kao i u mnogim drugim područjima života) uglavnom muški sport. Ipak, Beth je jako uporna i jako usmjerena na cilj, tako da neće dopustiti da nešto tom cilju stane na put, pa bila to nešto čak i ona sama.

Da mi je netko rekao da će mi šah biti zanimljiv, pa čak i uzbudljiv, rekla bih mu da je sasvim sigurno lud, ali eto, bio bi u pravu. Uživala sam u čitanju o šahu i ovoj šahovskoj heroini, a nešto sam čak i naučila. Ne brinite, ne mislim zaigrati any time soon, ali da, ova me knjiga uspjela natjerati da uživam čitajući o nečemu što mi je do sada bio apsolutni smor, tako da je zaista, ali zaista, jako dobra. Preporučujem - čak i ako uopće, baš nimalo, ne volite šah. ;) 

 

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3LpYfdn

KULA TMINE III: PUSTE ZEMLJE, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2018.

3. dio serijala Kula tmine

[eng. The Waste lands]

Prijevod: Mate Maras

 

"Neobično i neobičudnije."

Ova rečenica, na koju sam naišla u 21. poglavlju, baš mi je nekako savršeno opisala nastavak putovanja ovim Kingovim serijalom. Nakon čudovišnih jastoga i tajanstvenih vrata iza kojih je pronašao suputnike, zbog čega prema Kuli tmine više ne korača sam, Roland zalazi sve dublje u fantastični svijet kojem je Kula središte, a ono što putem susreće sve je neobičnije. Neobičudnije.

U društvu svojih novih prijatelja, upotpunjenih jednim preslatkim rakunolikim stvorenjem u koje sam se skroz zaljubila - Ojem, Roland se, korak po korak, nastavlja približavati svojem konačnom odredištu - Kuli tmine. Sama Kula još je daleko, a put do nje Rolanda i ekipu vodi kroz grad Lud, čiji naziv je tek naznaka fantastičnih i opasnih ludosti na koje će ondje naići.

Već su i sami žitelji Luda priča za sebe, a mastermajnd koji spava duboko ispod ovog grada i drži grad u šaci jedan je potpuno psihotični - vlak. Taj vlak je Rolandu, Eddieju, Jakeu, Susanni i Oju ujedno i jedini izlaz, koliko god psihotičan i opasan bio.

Borbe prsa o prsa i revolveraški obračuni izmjenjuju se, kao i do sada, s borbama psihičke prirode, a Rolandu i njegovim suputnicima životi ovise o ishodu i jednih i drugih. Radnja ide iz napete u napetiju, dok se halucinogeni krajolik kojim društvo cijelo vrijeme korača mijenja iz ludog u još luđe. Ako smo do sada mislili da smo u nečemu nalik Zemlji čuda, sada smo to već i nadišli: ovo je Zemlja čuda na stotu. Fantastična!

Kingov stil pisanja u ovom serijalu mijenja fokus od onog koji je usmjeren na čitavu priču do onog koji je usmjeren na pojedinog lika unutar te priče. Sve je to, dakako, savršeno izbalansirano, tako da svakim novim romanom unutar serijala širimo (vrlo detaljnu) sliku svijeta kojeg je King ovdje stvorio.

Ovaj mi je dio najbolji do sada, najviše me zaokupio i najbrže sam ga, čini mi se, pročitala. Ekipa koju je Roland oko sebe okupio sve više djeluje kao prava ekipa, međusobno se štiteći, nadopunjujući i čineći neodvojivu cjelinu. Njen mi je najdraži dio Oj, koji se ispostavi kao neprocjenjivi dodatak ovoj družini, iako na prvu možda nije izgledalo da će ispasti baš tako.

Puste zemlje fascinantan su krajolik, a koračati njima (ili se kroz njih voziti u utrobi poludjelog vlaka s bipolarnim poremećajem) nezaboravno je iskustvo. King je s razlogom majstor svog zanata, a sa svakim novim poglavljem u ovom opsežnom serijalu to se sve više i više potvrđuje.

Uz nezaobilaznu pustolovinu i akciju, uz sva horortastična čudesa s kojima nas King ovdje upoznaje, on napetost vješto razbija humorom, koji je često iste boje kao i svijet oko njega, ali uz kojeg se sa svim situacijama nekako lakše nositi.

Mogla bih vam svašta pričati o ovoj knjizi, iznijeti razne detalje, ali nisam sigurna koliko bih uspjela izbjeći spojlanje. Reći ću samo da je kraj - ponovno - posve neočekivan. Budući da - očito - idemo iz neobičnog u sve neobičudnije, a uzimajući u obzir kroz što smo sve već prošli, čak me pomalo i strah onoga što tek dolazi. ...Što me neće spriječiti da (gladno!) nastavim dalje.

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3LqkAYf

NAŠA KUĆA U PLAMENU, Greta i Svante Thunberg, Malena i Beata Ernman

Izdavač: Egmont, 2019.

[šved. Scener ur hjärtat]

Prijevod: Miro Frakić

"U jutro 20. kolovoza 2018. godine Greta je ustala sat vremena prije nego inače u radni i obični školski dan. Jede svoj doručak. Stavlja u ruksak školske knjige, posudu s ručkom, pribor za jelo, bocu vode, podlogu za sjedenje i dodatnu vestu."

No, tog sunčanog jutra na sam početak školske godine, jedna nepoznata i tiha djevojčica čije će ime nakon tog dana apsolutno svi znati, nije otišla u školu. Sjela je ispred zgrade švedskog parlamenta i započela svoj školski štrajk za klimu - pokret koji se uskoro pretvorio u #fridaysforfuture, međunatrodni pokret podizanja svijesti o klimatskoj krizi u kojoj se svi mi nalazimo, a koju uporno ignoriramo.

Pisana riječima Gretine majke, ova knjiga predstavlja prizore iz života jedne obitelji koja je odlučila svojim primjerom i svojim glasom ukazivati na nužno potrebne promjene da bi se izbjegla klimatska katastrofa koja nas sve čeka u budućnosti nastavimo li se ponašati jednako kao i do sada. U tom smislu, ovo nije Gretina biografija, niti biografija Gretine obitelji, iako se u njoj iznose činjenice iz njihovog života, koje bi možda ljudima bilo zabavnije čitati. Ovo je, prije svega, knjiga o klimi. Gretinim riječima:

"Ovo je knjiga o klimi i bit će dosadna. Svi će morati otrpjeti."

Neki će Greti i njenoj obitelj vjerojatno zamjerati što se petljaju u nešto u čemu nisu stručnjaci. Tko su oni da pričaju o klimi? Oni su, jednostavno rečeno, zabrinuti stanovnici našeg planeta. Nisu jedini, a bilo bi fantastično kada bi se svi koji se osjećaju poput njih usudili dići glas i zahtijevati da se nešto po pitanju klimatske krize napravi. Jer, ono što Gretina majka iznosi u ovoj knjizi nije ništa novo, to su jednostavne činjenice koje deseci tisuća znanstvenika ponavljaju već desetljećima: klimatska kriza nije babaroga koja će se pojaviti negdje u budućnosti, u nju smo već debelo zagazili. A ponašamo se kao da se ne događa baš ništa.

"Nalazimo se u krizi koju nikada nitko nije doživio kao krizu."

U smislu rješenja za klimatsku krizu, ova knjiga također ne spominje ništa novo, sve su to stvari koje svi već jako dobro znamo - i još ih bolje ignoriramo. Netko drugi će. Nekad kasnije. No, kasnije ne postoji. Puno smo toga već odavno trebali napraviti, iako još nije (pre)kasno da se stvari preokrenu. Ili barem koliko-toliko saniraju, ako jest.

"Mi već imamo sve činjenice i rješenja. Sve što moramo učiniti jest da se probudimo i promijenimo."

Puno se polemika stvorilo oko Grete Thunberg. Greta je nečiji pijun! Greta je ljutita mala djevojčica i mora se smiriti i pustiti odrasle da rade svoj posao! Greta samo želi popularnost! Stvarno? Ne znam čiji bi to točno pijun bila, možda aktivista za spas planeta? Ako i je, pa nek' je! Da ih je više poput Grete, ovaj bi planet možda imao nekakvu šansu za opstanak. Osim toga, već je bilo i vrijeme da popularan postane netko tko priča o važnim temama, a ne samo instant kvazi-celebrityi kojih su pune novine i Internet.

Čini mi se da ljudi koji kritiziraju Gretu uopće ne razumiju protiv čega se ona bori, niti razumiju da je stanje našeg planeta kritično. Ne znaju pobiti niti jedan njezin argument, pa, logično, pribjegavaju ismijavanju i teorijama zavjere. A dok svi formiraju neka svoja mišljenja o Greti, činjenica koju je Greta iznijela svakim je danom sve očitija: naša kuća - naš planet - je u plamenu. I krajnje je vrijeme da taj plamen počnemo gasiti.

"Ali ja ne želim vašu nadu.
Ne želim da se nadate.
Želim da vas uhvati panika.
Želim da osjetite strah koji ja osjećam svaki dan.
I želim da djelujete.
Želim da se ponašate kao što biste se ponašali u krizi.
Želim da se ponašate kao da je naša kuća u plamenu.
Jer jest."

 

_________________________________________

 

Kako do knjige: https://bit.ly/3V01XgT

NEBO NAKON OLUJE, Sabaa Tahir

Izdavač: Lumen, 2021.

4. dio serijala Žar u pepelu

[eng. A sky beyond the storm]

Prijevod: Ana Josić

Kad vjerno pratiš neki serijal, koji je sa svakim novim nastavkom sve napetiji i napetiji, na korak do finala očekuješ nešto zbilja wow! Grand finale. Epsku bitku dobra i zla. Oluju svih oluja.

Oluja koja se postepeno formirala u prethodne tri knjige u ovoj je počela nesmiljeno harati. Mračitelj je u velikom pohodu, njegovi džinovi, uz pomoć vojske Keris Veturie, pale i uništavaju sve pred sobom. Pobunjenicima i ostatku Carstva koje je još odano Caru, odnosno Heleni, carevoj Krvosljednici, sve je teže odupirati se i opstajati u sve češćim i bespoštednijim bitkama. Davno izrečeno proročanstvo o kraju svega što postoji na rubu je ostvarivanja.

Ipak, junaci ove tetralogije još se bore i ne odustaju. Laia, Helena, pa čak i Elias, ograničen svojim novim položajem Banu-al-Mautha, uporno pružaju otpor Mračitelju i vjeruju u svoju konačnu pobjedu. A sukob svih sukoba sve je bliže...

Ovaj me serijal zarobio kao malokoji prije njega, i doista me oduševio. Kroz sve tri prethodne knjige ova se priča granala, rasla zajedno s likovima i bivala sve zanimljivija i sve neizvjesnija. I evo nas tu, tren prije oluje.

Suprotno mojim očekivanjima, u ovoj je knjizi tempo radnje puno sporiji no što je to bio u ranijim nastavcima. Napetost koja se akumulirala i dovela do ove knjige nekako je zastala i prestala bujati, i sve je utihnulo baš kao da je doista došlo neko zatišje prije oluje koja se očekuje svaki čas. Ta oluja ovdje doista i stigne, no potom i prođe - doslovno - u samo par stranica. Malo me ošamutila ta posljednja bitka, tako kratka i tako... lagana? Ne znam kako bih to bolje objasnila, ali, kada, primjerice, igraš neku igricu, i boriš se sa sve žešćim i žešćim neprijateljima, znajući da te na zadnjem levelu čeka onaj najžešći, 'big boss', do kojeg jedva dođeš i - onda ga poraziš samo tako - nekako ti nije jasno što se to tu sad dogodilo. Je li to - to?

Da, kraj je malo antiklimaktičan, da tako to kažem.

Priča je, ipak, dobila svoj zasluženi kraj, a taj kraj nije bio bez ozbiljnih posljedica. Laia, Elias, i pogotovo Helena, stavili su sve na kocku i dali sve od sebe kako bi porazili Mračitelja i spasili svijet. Puno su toga riskirali, puno toga izgubili, puno ožiljaka putem skupili. Helena, moj omiljeni lik, je u ovom ruskom ruletu definitivno najgore prošla. (Zašto mrziš Helenu, Sabaa? Zašto joj ne daš ni trunčicu predaha?) :/

Rast likova kroz ovaj serijal baš je jako vidljiv, i jedan je od najboljih uopće. Sabaa Tahir odradila je fantastičan posao s njihovom karakterizacijom. Ono što joj je bio motiv kod pisanja ove, posljednje knjige tetralogije, kako je rekla u jednom intervjuu, je kroz knjigu prikazati kako je cijena rata uvijek previsoka, kakva god ona bila. Uvijek će biti nekoga tko će patiti. No, uvijek će biti i nade, a to je također ovdje, i to baš u onim najbeznadnijim trenucima, izvrsno prikazano.

Arapska i islamska mitologija, i sva fantastična bića i magija koja iz nje proizlaze, dobili su svoje upečatljivo mjesto u žanru fantastične književnosti, a ovaj se serijal pridružuje onim najboljima koji to mjesto zauzimaju. Svijet koji je Sabaa Tahir ovdje izgradila ostat će s nama još dugo nakon čitanja.

Unatoč tome što posljednja knjiga nije baš posve opravdala očekivanja u smislu tog velikog finala koje smo svi nestrpljivo čekali, ovo je definitivno serijal kojeg niti jedan ljubitelj fantastike ne bi smio zaobići. Sabaa Tahir već je postala autorica čije se knjige željno iščekuju, a sa svakom idućom, sigurna sam, samo će potvrđivati taj svoj status. 

__________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3MYTFUI

KAD JE VRIJEME ZA LJUBAV?, Holly Williams

Izdavač: Profil, 2022.

[eng. What time is love?] 

Prijevod: Saša Stančin

'Kad je vrijeme za ljubav?' pitanje je na koje bi mnogo ljudi voljelo znati odgovor, a odgovor koji ćete na njega naći u ovom romanu doista je neobičan.

Debitantski roman Holly Williams neobičan je spoj romantične priče, magijskog realizma i povijesti. Priča (ili, bolje rečeno, priče) u ovom romanu govore o dvoje likova, Arthuru i Violet, koji upoznaju jedno drugo u dobi od dvadeset godina, ali u različitim vremenskim razdobljima, tj. godine 1947., 1967. i 1987.

Iz ovog kratkog opisa radnje, izloženog na koricama romana, a uzimajući u obzir njegovu raznovremensku komponentu, očekivala sam da će sam roman biti nalik Ženi vremenskog putnika Audrey Niffenegger, ili možda Na kraju duge Cecelije Ahern. Bila sam u krivu. Ova je priča nešto posve drugačije.

Roman je podijeljen u tri dijela, od kojih svaki prati jedno od upoznavanja Arthura i Violet. Svaki put kada se upoznaju, među ovo dvoje likova vidljiva je ona početna iskra, ali se njihova priča svaki put različito nastavi dalje, uklopljena u desetljeće vremena u kojem se odvija. Ovako koncipirana priča mi je zapravo dala dojam kao da uopće ne čitam roman, već zbirku od tri zasebne priče, međusobno povezane istim likovima. Roman nam u biti daje odgovor na pitanje kako bi se veza Arthura i Violet razvila da su se upoznali u različitim desetljećima, čija su obilježja imala itekakvog utjecala na tu vezu.

Arthur i Violet u 1950-ima znatno se razlikuju od Arthura i Violet u 70-ima ili 90-ima. Od politički aktivnog Arthura, pripadnika buržoazije, i povučene Violet, kćeri iz radničke obitelji; preko Arthura i Violet pripadnika studentske populacije, u kojoj istražuju razne oblike zabave, eksperimentiraju s drogama i priklanjaju se različitim grupama ljudi, do Arthura, radikalnog eko-aktivista i Violet, istraživačke novinarke, s potpuno izmijenjenim ulogama u odnosu na ranije desetljeće. Jedna se stvar, ipak, u sve ove tri priče ne mijenja: Arthur i Violet u svakom su razdoblju privučeni jedno drugome, njihova je ljubav neupitna.

Povijesni dio romana ogleda se kroz opise razvoja socijalizma u Velikoj Britaniji, koji ima velik, a različit, utjecaj na Arthura i Violet u svakom od razdoblja u kojima se susreću te koji ih, u biti, prati u stopu.

Meni najdraži susret Arthura i Violet bio je onaj prvi, iz razloga što me njihova priča u 50-ima pomalo podsjetila na nešto proizašlo iz romana Jane Austen, a Arthur i Violet ovdje su mi nekako najnaivniji, najnježniji i - možda baš zato - najdraži. Ovaj mi je dio romana bio ujedno i najzanimljiviji i najviše me se dojmio. Ostala dva dijela imala su svoje uspone i padove, u kojima su me naizmjence zainteresirali, pa odmah potom ubijali monotonijom. Također, u obje ove priče i Arthur i Violet naizmjence su me znali naživcirati i iziritirati svojim postupcima i životnim odabirima. Ipak, koliko god mi ponekad ne bili dragi, neporecivo je da nekako baš pašu jedno uz drugo, svim preprekama i problemima usprkos.

Glavno pitanje koje ovaj roman opetovano postavlja je što ako upoznaš onu pravu osobu i znaš da je to to, ali jednostavno nije pravo vrijeme da se vaša ljubav razvije onako kako bi trebala? Kada je zapravo to pravo vrijeme za ljubav?

Iz načina na koji je roman koncipiran, odgovor na ovo pitanje možete naslutiti, ali neću vam ga otkriti. Možda bi, da se samo par stvari posložilo drugačije, taj odgovor za Arthura i Violet bio drugačiji, u svakom razdoblju. A možda i ne bi. Čudni su putevi ljubavi. :) 

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/40qdlDV

ŽENA VREMENSKOG PUTNIKA, Audrey Niffenegger

Izdavač: Profil, 2022.

[eng. The time traveller's wife]

Prijevod: Dragana Vulić Budanko

Započnimo recenziju funfactom: ovaj je roman objavljen prije ravno dvadeset godina. (Wow!) Na hrvatskom je objavljen 2005., a do danas je doživio već nekoliko izdanja, od kojih posljednje prošle godine, u novom, osvježenom formatu. Pročitala sam ga davno, ne sjećam se više ni točno kada, ali sjećam se osjećaja koji me pratio dok sam ga čitala, i toga da mi se baš jako svidio.

Henry i Clare, glavni likovi ovog romana, pričaju nam svoju ljubavnu priču - priču koja bi bila posebna i sama po sebi, ali ima još jednu, dodatnu posebnost. Naime, Henry je putnik kroz vrijeme. U Clareinom životu pojavi se iznenada, u trenutku u kojem je ona još djevojčica, a otada se povremeno pojavljuje i nestaje. Budućnost, prošlost i sadašnjost izmjenjuju se zajedno s dobnom razlikom u kojoj se Clare i Henry u različitim trenucima u vremenu nalaze, a kroz te sudbonosne susrete, razvit će se jedna divna, bezvremenska ljubavna priča.

Može li ljubav Clare i Henrya pobijediti sve izazove i opasnosti koje nosi njegovo putovanje kroz vrijeme? Ovaj roman u potpunosti odgovara na ovo pitanje, iz svih mogućih aspekata, a ono što je zanimljivo je to da Henry, kao vremenski putnik, nije onaj koji je najviše u fokusu pitanja koja ovaj roman postavlja, već je to upravo Clare, kao njegova žena. Dok Henry dolazi i odlazi, pojavljuje se i nestaje, što preostaje Clare činiti? Čekati ga, pitati se, strahovati hoće li se uopće vratiti...? Veza Clare i Henrya je poput veze na daljinu, uz tu dodatnu komplikaciju da dvoje ljudi u ovoj priči ne razdvaja samo prostor, već i vrijeme.

Ono što ćete se sigurno zapitati čitajući ovaj roman je i to je li Clareina ljubav prema Henryu uvjetovana upravo time što ga je upoznala u tako ranoj dobi, i što je cijelo vrijeme očekivala da će ga kasnije ponovno sresti. Kada već znaš dio svoje budućnosti, postaje li ona samoispunjavajuće proročanstvo koje nesvjesno ispunjavaš ili bi se ionako dogodila baš tako kako jest? 'People fall in love in mysterious ways', otpjevao bi Ed Sheeran. Možda je putovanje kroz vrijeme samo jedan od tih misterioznih načina. :)

Što god bilo to što je privuklo Henrya Clare, i obrnuto, započelo je jednu od najljepših ljubavnih priča koje sam ikada pročitala. Lijepa priča, lijepo napisana, u kojoj sam uživala čitajući je, a i uvijek je se rado sjetim.

Podsjetila sam se ove priče i u relativno nedavno pogledanoj prvoj sezoni serije snimljene prema ovom književnom predlošku, koja me baš oduševila. Postoji i ranije snimljen film, koji mi nikada nije bio ni sjena knjige, dok je, po meni, serija knjigu prikazala baš onako kako treba. A i odabir glumaca je savršen, Rose i Theo su u potpunosti, baš baš savršeni Clare i Henry.

Iako tvrdim da su ljubavni romani oni koji najmanje volim čitati (što i je i nije baš skroz točno - ono što ne volim oni su tipski, baš žanrovski ljubići koji su svi jedan drugome nalik, i tzv. (a vrlo popularni) seksići), neki od najdražih mi romana općenito upravo su takvi. A ovo je sasvim sigurno jedan od njih. <3

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3Lccpyz

KLUB ISTRAŽITELJA UBOJSTAVA ČETVRTKOM, Richard Osman

Izdavač: Egmont, 2022.

1. knjiga istoimenog serijala

[eng. The Thursday murder club]

Prijevod: Petra Mrduljaš 

U jednom nedavnom razgovoru o ovoj knjizi, rekla sam kako mislim da je baš "tipično britanska", na što se moj prijatelj nasmijao i rekao: "Kaj, tmurna je, mokra i kišovita?"

Iako je mnogima baš ova vremenska prognoza prva asocijacija na pridjev 'britanski', mene na nešto 'tipično britansko' asocira nešto drugo: humor. A ovaj roman baš vrvi tim posebnim britanskim humorom. Tu je i još nešto što je uvijek prisutno u britanskim krimićima: mala zajednica zanimljivih ljudi, u kojoj svatko svakoga poznaje, svi sve znaju, svašta se priča u susjedstvu i - neizbježno - netko završi mrtav.

Ubojstva, dakako, nisu baš nešto što bi trebalo biti zabavno, ali ovaj roman to svejedno nesumnjivo jest. Zabavan, šarmantan, duhovit. A ima i sve odlike dobrog pravog krimića, tako da tajni, sumnji i obrata nikako ne manjka.

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom okuplja živopisnu skupinu od četvero umirovljenika čiji je (jednako živopisan) hobi - istraživanje starih slučajeva neriješenih ubojstava. Igrom slučaja, najnoviji slučaj koji im dođe u ruke slučaj je ubojstva koje se dogodi ravno na pragu umirovljeničke zajednice u kojoj žive, a bilo bi stvarno šteta propustiti priliku istražiti nešto takvo, i pomoći policiji u pronalasku pravog krivca. (Htjela to policija ili ne. :))

Četvero članova naslovnog kluba skup je vrlo zanimljivih likova, od kojih svaki posjeduje neke svoje specifične vještine. Iako su svi odreda vremešni, vrlo su entuzijastični i uporni u tome što rade, a ne može se poreći ni to da su i u svemu tome vrlo uspješni. Jako mi se svidjela ova ekipa neobičnih istražitelja ubojstava, i iz razloga što odudara od tipičnih protagonista kriminalističkih romana, ali i iz razloga što se fokusira upravo na ljude starije životne dobi, prikazujući nam da zabavan, šarolik i ispunjen život ne prestaje nakon odlaska u mirovinu - dapače, zabava tek tada počinje!

Humor je ono što ispunjava baš svaku stranicu ovog romana, zbog čega nemate dojam da čitate priču o ozbiljnom zločinu, već više kao da čitate priču o avanturama skupine najboljih prijatelja. Poglavlja su kratka, i protagonisti se po njima izmjenjuju, svaki u priču dodajući svoj doprinos. Sve je skupa jako dinamično, jako zabavno i jako se brzo čita.

Priča nije fokusirana samo na zločin, pa niti samo na četvero glavnih likova, već nam daje uvid u živote cijele jedne male zajednice, njihovih međusobnih odnosa, davno zakopanih tajni i (ne)običnih susjedskih svakodnevica.

Midsomer, St. Mary Mead, Kembleford... sva ova mjesta imaju tu atmosferu kakva prožima i ovaj roman i njegov Coopers Chase, s tom razlikom da ovdje umjesto jednog glavnog istražitelja, poput gđice Marple, oca Browna ili inspektora Barnabya, imamo njih čak četvero: Elizabeth, Ibrahima, Rona i, najnoviju članicu Kluba, Joyce. Svaki će se od ovih četvero likova lako uvući vam pod kožu, a u sam Klub ćete se, vjerujem, nakon čitanja rado htjeti učlaniti. Ja svakako bih. :) 

___________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3KKLqbZ