petak, 28. lipnja 2019.

ČOVJEK OD KREDE, C.J. Tudor

Izdavač: Znanje, 2018.
[eng. The Chalk Man] 


"Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu", rekao je Stephen King za ovaj roman. A kad takva usporedba dođe od samog Kralja, glavom i perom, i to još za jedan debitantski roman, odmah znate da u rukama držite nešto posebno.

Doista, stil pripovjedanja u 'Čovjeku od krede' neodoljivo podsjeća na Kingov. A tu je i nezaobilazna neodređeno-jeziva atmosfera koja uvijek prati Kingove romane, a koju je C.J. Tudor, u svom prvijencu, uspjela savršeno pogoditi.

Petoro prijatelja (četvorica dječaka i jedna djevojčica) oko kojih se vrti radnja ovog romana ne dolaze, ipak, iz Derrya, već iz Alderburya, malog grada na jugu Engleske, jednog od onih malih mjesta u kojima svi svakoga (i sve o svakome) znaju. 1986. godine, u tom se gradiću, u zabavnom parku, dogodila nezamislivo strašna nesreća, kojoj je svjedočio Eddie, jedan od petoro prijatelja koje sam ranije spomenula. Na tom je mjestu i u tom trenutku Eddie prvi put upoznao gospodina Hallorana, novog učitelja, koji će potaknuti nov način komunikacije/igre između Eddieja i njegovih prijatelja - igru putem crtanja različitih čovječuljaka od krede - koju su samo Eddie i njegovi prijatelji razumjeli. No ovi čovječuljci neće biti samo nešto što Eddiejevoj ekipi donosi zabavu, već će ih odvesti i do otkrića monstruoznog zločina.

30 godina kasnije, Eddie je osamljeni učitelj koji vrijeme krati razgovorima sa Chloe, djevojkom kojoj je iznajmio sobu u svojoj kući. Eddiejeva ekipa iz djetinjstva uglavnom se raspala, a osim s Chloe, Eddie se baš i ne druži ni s kim drugim. A onda mu jedne večeri iznenada u posjet dođe jedan od starih prijatelja iz djetinjstva - Metalni Mickey - s pričom kako zna tko je počinio onaj monstruozan zločin na posljedice kojeg su bili nabasali prije 30 godina. Otprilike u isto vrijeme, i Eddie i njegovi prijatelji počnu dobivati tajanstvene poruke s nacrtanim čovječuljcima. Čini se da je prošlost došla na naplatu starih dugova - kako bi rasvijetlila događaje koji su prije 30 godina ostali u magli i kako bi razotkrila tajne koje su još uvijek bile skrivene.

E sad, ako ste očekivali roman koji će se vrtiti oko zločina i ići unatraške putem 'let's backtrace this and find out who did it', mogli biste se razočarati. Da, ovaj roman otkriti će vam tajnu koja stoji iza zagonetnog zločina, ali neće to učiniti brzo niti će se fokusirati samo na to. Priča o čovječuljcima od krede puno je šira, uvest će vas u svijet jednog djetinjstva i sjećanja na to djetinjstvo polako i sistematično, a putem kojim ćete u njoj kročiti otkrivati ćete mnoge tajne, duboke i zamršene, kakve se rađaju i rastu samo u malim sredinama u kojima svi sve znaju.

"Možda je vrijeme da se iznova uputim dobrom starom ulicom sjećanja. Samo što to putovanje neće biti po stazi okupanoj suncem, popločanoj sretnim uspomenama. Ova ruta je mračna, obrasla zapetljanim čvorovima od laži i tajni, puna skrivenih rupa.

A duž cijelog puta čekaju me ljudi od krede."

Radnja se prelijeva iz sadašnjosti u prošlost i opet natrag u sadašnjost prateći niti koje povezuju petoro prijatelja, načine na koje se te niti međusobno isprepliću, razilaze, kidaju i ponovno sapliću. Istodobno dobivamo uvid u živote ostalih likova koji nastavaju mali grad u kojem se radnja odvija, a koji su također na neki način povezani sa Eddiejem i njegovom družinom i sa svime što se dogodilo.

U ovoj priči nema toliko wow! momenata, onih od kojih vam vilica padne na pod, ali ima dva solidna plot-twista, koji bi vam mogli malo uzburkati vodu dok mirno plovite u svom čitateljskom čamcu. 'Čovjek od krede' vrlo je razrađena, i veoma realistično napisana pripovijest, ispunjena živim, realističnim likovima kakve biste lako mogli sresti u vlastitoj okolini ili čak u vama samima. Zagonetna je i samo malo jeziva, taman dovoljno da ju pratite želeći otkriti sve njene misterije. Interesantno štivo, sasvim sigurno.

A ako volite Stephena Kinga, provjerite je li bio u pravu kada je rekao da ćete obožavati ovu knjigu.

srijeda, 26. lipnja 2019.

NIKADGRAD: KUŠNJE MORRIGAN CROW, Jessica Townsend

Izdavač: Znanje, 2019.
1. dio serijala Nikadgrad
[eng. Nevermoor: The Trials of Morrigan Crow


Morrigan Crow i Harry Potter imaju nešto zajedničko: oboma im je živote obilježila kletva, a i oboma im je živote kasnije promijenila i na njih uvelike utjecala jedna luckasta očinska figura.

Ovaj serijal često uspoređuju baš s Harryem, a, iskreno, teško da će mi ikad ijedan serijal biti baš kao Harry. Ali i ne mora biti! Ovaj je čaroban i magičan i uzbudljiv na posve drugačiji, sebi svojstven i originalan način.

Kletva koja je obilježila Morriganin život crna je kletva koja kaže da će Morrigan umrijeti u ponoć na svoj jedanaesti rođendan. Kao da to nije dovoljno grozna stvar s kojom se Morrigan u svom predviđajuće kratkom životu mora nositi, kao dijete obilježeno kletvom, Morrigan krive za sve loše što se dogodi u njenom gradu - od loših vremenskih prilika do boljki pojedinih njegovih stanovnika.

Što se čas njene sudbine sve više bliži, Morrigan ju dočekuje s mješavinom straha i olakšanja: naravno da ne želi umrijeti, tko bi to ikada htio, ali ne može reći ni da će joj osobito nedostajati život glavnog krivca za sva zla koja postoje i crne ovce u obitelji. No, kada konačno stigne, Morriganinu sudbinu neočekivano će promijeniti zagonetni Jupiter Sjever, koji će se pojaviti taman na vrijeme i odvesti ju u fantastičan Nikadgrad, čarobno mjesto koje pokreće tajanstvena Čudest, na kojem će Morrigan biti sigurna.

To jest, ako uspije zaslužiti svoje mjesto da ondje ostane. Jer, da bi zauvijek ostala u Nikadgradu, Morrigan mora uspješno proći nekoliko prilično teških kušnji - u suprotnom, biti će izbačena iz grada i poslana da se suoči sa svojom smrtonosnom sudbinom.

Debitantski roman Jessice Townsend u kratkom je vremenu postao pravi hit dječje književnosti, a u njenoj je rodnoj Australiji ovaj roman osvojio i nagradu za knjigu godine 2018. Ovom uspjehu ne treba se posebno čuditi, jer ovim je romanom Jessica započela uistinu čaroban fantastičan serijal, ispunjen šarolikim zagonetnim i luckastim likovima, koji naprosto osvaja srca čitatelja.

Nakon pomalo jezivog uvoda (ali i ispunjenog s puno (ponekad crnog) humora), Morrigan čitatelje vodi na uzbudljivu avanturu u maštovit i čudesan Nikadgrad, gdje ju čekaju brojna iskušenja, novi prijatelji, ali i neprijatelji, poneki jezivi događaj, puno smijeha, uzbuđenja, zabave i raznih dogodovština koje će testirati njenu hrabrost, odvažnost i srčanost. Pri tome je svaki lik kojeg sretne, baš kao i sama Morrigan, osobit i pomalo čudnovat, lik kakav se pamti. Pogledajte, primjerice, Jupitera Sjevera:

"'Kapetan Jupiter Amantius Sjever', reče čovjek pogledavši u notes. 'Uvaženi član Čudestnog društva, Saveza istraživača i Udruženja nikadgradskih hotelijera. Tajnik komisije za čudestinska prava, dobrovoljni borac za knjige za Goblejansku knjižnicu i predsjednik Dobrotvorne zaklade za nelicencirane robote batlere. Čovjek koji je otkrio sedamnaest prethodno nepoznatih područja i četiri godine zaredom Najupadljiviji čovjek godine prema izboru Časopisa upadljivih muškaraca. Vrlo dojmljivo, kapetane. Jesmo li nešto izostavili?'"

Jesam li ja nešto izostavila spomenuti kako bih vam dočarala koliko me se dojmila čarolija, magija i maštovita priča ispričana u ovoj romanu? Nadam se da nisam. Oduševio me Nikadgrad, oduševili su me njegovi stanovnici (čak i oni jezivi), oduševila me Čudest i ideja koja stoji iza ove magične tvari koja sve pokreće, a oduševila me i Morrigan Crow.

Jesmo li u Morrigan dobili novog Harrya Pottera? Naravno da ne. Morrigan je drugačije čarobna, iako jednako posebna, baš kao i čitav Nikadgrad. Pročitajte ga! Čudestan je, naprosto čudestan. 

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2NdPg2O

subota, 22. lipnja 2019.

TI, Caroline Kepnes

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. You] 

 
Zamislite si savršenog partnera. Nekoga tko točno zna što želite i kada i kako to želite, tko vas savršeno razumije i uvijek napravi pravu stvar baš kada ju trebate. To je netko tko se brine za vas, tko vas štiti (čak i od prijetnji za koje niti ne znate da postoje) i tko će osigurati da vam ništa ne stoji na putu da ostvarite svoj puni potencijal. Hmm... zvuči predobro da bi bilo istinito? Pa, na neki način.

Taj savršeni partner kojeg sam opisala uistinu je sve opisano, ali... što ako je razlog toga da on točno zna što želite i što vam treba u svakom trenutku taj da vas on u biti cijelo vrijeme promatra, slijedi, čita vam poruke? Što ako ide tako daleko da izbacuje nepoželjne ljude iz vašeg života, radi vam "usluge" koje niste ni tražili ni željeli, a sve kako bi osigurao da vas dvoje uvijek i zauvijek ostanete - savršen par.

Tanka je crta između ljubavi i opsesije: jedno nas čini budalastima, drugo potpunim luđacima i opsesivnim creeperima.

Glavnom creeperu u ovom romanu ime je Joe Goldberg. Joe je, bar na prvi pogled, sjajan tip. Osjećajan je, pažljiv, pametan, spreman pomoći, drag, pouzdan, zabavan. On je sve što možeš poželjeti u nekom dečku. Pod uvjetom da pratiš scenarij vaše ljubavne veze koji je on osmislio u svojoj glavi i nikada ga ne poželiš ostaviti.

U trenutku u kojem je upoznao Beck, Joe je posve siguran da je ona njegova srodna duša. Bit će to jedna duga i sretna ljubavna priča. Beck očito ima nekih problema u životu trenutno, ali Joe će sve to riješiti. Uključujući pod time i problem zvan dečko s kojim je u (kakvoj-takvoj) vezi i problem zvan pretjerano kontrolirajuća najbolja prijateljica.

Od trenutka u kojem je odlučio kako će joj se približiti, pa sve do trenutka u kojem je isplanirao čitav njihov zajednički život, Joe se koristi svim mogućim i nemogućim sredstvima kako bi nadgledao Beck i držao njen život pod svojom kontrolom. Beck mu taj posao nimalo ne otežava, dijeleći svaki trenutak svog života na društvenim mrežama. Beck je nepromišljena, a Joe je pametan, snalažljiv i brzo razmišlja. U ovoj igri mačke i miša, u kojoj miš nije ni svjestan da ga mačka cijelo vrijeme promatra, Joe je nadmoćni mačak, dok je Beck povodljivi miš koji pleše upravo onako kako mačak svira. Koliko dugo ta igra može trajati?

Ovaj fascinantan, zabavan i pomalo uznemirujuć triler guta se doslovno u jednom zalogaju. Očekivala sam neku napetu, pomalo horor priču u kojoj neodređena opasnost neprestano viri iz prikrajka, ali iznenadilo me koliko je ovaj roman zapravo zabavan, i to na neki twisted, crnohumoran način.

Sve je u ovom romanu nekako 'pomaknuto'. Počevši s glavnim likom, koji je od prve stranice očiti negativac, ali za kojeg svejedno navijaš i u nekim ti je trenucima čak i drag (?!), pogotovo kada ismijava određene aspekte pop-kulture i stvari koje ljudi rade, poput tipa u knjižari koji dođe da bi kupio neki hit roman, ali uz njega kupuje i neko djelo ozbiljne književnosti da ne ispadne netko tko čita samo hit romane iako u njima uživa, a ozbiljnu književnost koju je kupio nikada neće ni otvoriti.

Možda je razlog tome da je Joe sposoban svidjeti se čitatelju, unatoč tome što je negativac, taj da je 'žrtva' u ovoj priči - Beck - izrazito un-likeable osoba. Iritantna je, naporna, neodgovorna i izrazito egocentrična. Beck je wannabe pisac koji vrijeme trati na partijanje, seks, traženje načina da neprestano bude u centru pozornosti, seks, i, jesam možda već spomenula, seks.

Roman je pisan na način da se Joe neprestano obraća Beck, što je dodatna zanimljivost koja mi se jako svidjela, a zbog koje je i sam roman puno napetiji, uzbudljiviji i, u nekim dijelovima, puno zabavniji nego što bi bio da je pisan na bilo koji drugi način. Joe nas pušta da posve zaronimo u njegovu psihu i daje nam da shvatimo kako njegov um funkcionira. I da, ok, on je potpuni luđak i totalni psihopat, ali zateći ćete se, sigurna sam, kako i više no jednom kimate glavom na njegove postupke i shvaćate njegovu logiku. A opet, možda je tu stvar samo u nepodnošljivoj Beck. Dunno.

Jezivo zabavan i zabavno jeziv, 'Ti' je također i roman zbog kojeg ćete se zapitati tko sve (možda) gleda sve što radite online. Odmah nakon što sam ga dovršila, od-binge-watcheala sam i istoimenu Netflixovu seriju. Postoje neke razlike naspram knjige, a koje su napravljene da bi serija bolje funkcionirala (i doista super funkcionira tako), ali i serija mi se jako svidjela. U nekim je djelovima manje, u nekima više creepy od knjige, a TV Beck mi je bila mrvicu manje grozna nego knjiška Beck. No obje su mi jednako uzbudljive, svaka na svoj način (knjiga i serija, ne dvije verzije Beck. Niti jedna Beck mi nije nimalo uzbudljiva.). Hoćete li prvo pročitati ili pogledati seriju, izbor je na vama, ali nikako to nemojte propustiti učiniti.

ponedjeljak, 10. lipnja 2019.

29 SEKUNDI, T.M. Logan

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. 29 seconds


T.M. Loganov triler prvijenac - 'Laži' - oduševio je fanove ovog žanra širom svijeta. Stoga nije čudno vidjeti da se većina osvrta na njegov drugi roman - '29 sekundi' - većim dijelom bavi usporedbom ova dva romana. Nekima su oba jednako dobra, nekima '29 sekundi' nije uspio nadmašiti 'Laži', a ja spadam u posljednju skupinu, onu kojoj je '29 sekundi' ipak malo bolji od 'Laži'.

Ova su dva romana po mnogočemu slična. I jedan i drugi kao glavne protagoniste imaju prosvjetne radnike, s tim da je u prvom glavni protagonist - Joe - predavao u školi, dok u drugom glavna protagonistica - Sarah - predaje na sveučilištu. Glavni likovi u oba romana nehotice se upetljaju u nešto što im živote potpuno izbaci izvan kontrole, te se u ostatku romana moraju nositi s posljedicama koje ti događaji u njihovim životima izazovu. Pri tome, ovi se likovi u oba romana najviše brinu oko posljedica koje će njihovi postupci ostaviti na njihovim obiteljima, posebno njihovoj djeci.

Glavna razlika između ova dva romana je u tome što su 'Laži' malo brže, imaju malo više tipičnih elemenata trilera: pregršt obrata, iznenađenja, brze radnje, akcijskih sekvenci. '29 sekundi' više je fokusiran na unutarnju borbu glavnog lika i brigu oko potencijalnih posljedica koje će pokrenuti svaki idući potez koji napravi. Nemojte me krivo shvatiti, ima i ovdje i iznenađenja i iznenadnih obrata - sasvim dovoljno da vas natjeraju da nastavite okretati stranicu za stranicom, stranicu za stranicom, do samog kraja. A kraj je, moram reći, posve neočekivan. Iako je neke stvari tijekom radnje moguće predvidjeti, posljednji obrat nije među njima, već je, barem meni, bio posve nepredvidiv i na sjajan je način zaokružio cijelu priču.

Što se tiče same priče, ona se vrti oko Sarah, majke dvojke djece i sveučilišne profesorice koju je nedavno suprug ostavio zbog druge žene i koja se bori za unaprjeđenje u karijeri - unaprjeđenje koje je svojim radom itekako zaslužila. Nažalost, kao prepreka tom unaprjeđenju stoji Sarin šef Alan Lovelock, renomirani profesor i zvijezda sveučilišta, koji pred javnošću skriva svoje pravo lice - ono seksualnog grabežljivca. Alan ne propušta niti jednu priliku kako bi Sari dao do znanja da je jedini način na koji će dobiti promaknuće taj da ode s njim u krevet.

Razmišljajući o ovoj moralnoj dilemi, s kojom se svakodnevno suočava velik broj žena u raznim institucijama i na raznim položajima, Sarah slučajno naleti na pokušaj otmice jedne djevojčice i spasi je od toga da je odvedu. Kasnije se ispostavi da je djevojčica kći ruskog mafijaša, koji Sari želi zahvaliti na jedini način koji je u njegovom svijetu prikladan - ponudom da ukloni jednu osobu iz Sarinog života, bilo koju osobu čije ime mu Sarah ima dati, a koja joj zagorčava život.

Kladim se da ste odmah pogodili koje ime prvo padne Sari na pamet.

Dovoljan je jedan poziv od 29 sekundi, tijekom kojeg će Sarah donijeti svoju odluku, a nakon kojeg će se čitav njen život promijeniti - u život pun osvrtanja, propitkivanja, kolebanja.

Mislite da je lako odlučiti da netko nestane, čak i ako je to osoba koja vam svakodnevno zagorčava život na najgore moguće načine?

Osim što se bavi zanimljivom nemoralnom ponudom i načinom na koji se ta ponuda odvija, ovaj se roman bavi i gorućim problemom seksualnog napastovanja s kojim se mnoge žene moraju svakodnevno nositi, a koje je i prečesto nešto što se smatra normalnim na putu do njihovog uspjeha u karijeri. Posebno je zanimljivo - i toliko realno! - portretiran lik Alana Lovelocka, čovjeka iza čijih će akademskih postignuća stati baš svi koji ga poznaju, pogotovo njegovi poslodavci, a isti će ti ljudi u isto vrijeme posve svjesno i s voljom zažmiriti na sve njegove prijestupe i zločine. Jer što je jedna, ili deset, ili stotinu, pripravnica i asistentica u usporedbi s muškom zvijezdom sveučilišta? Ništa. Zamjenjiva roba.

Je li strašno odlučiti da netko nestane i je li još strašnije kasnije nastaviti živjeti s tom odlukom? Naravno. Ali još je strašnije svakodnevno zatvarati oči na zlostavljanje svojih kolegica, zaposlenica, žena koje rade u tvojoj instituciji i time štititi zlostavljača koji svoje postupke neprestano širi na nove žene, nove žrtve.

29 sekundi dovoljno je vremena da poželiš da netko nestane. 29 sekundi je također dovoljno vremena da učiniš pravu stvar, poduzmeš nešto i prijaviš osobu za koju znaš da godinama zlostavlja žene u svojoj blizini. Razmislite malo o ovome ako se negdje nekad nađete u situaciji koja uključuje takvu osobu. Možda vaš postupak neće značiti ništa. Ali možda će nešto pokrenuti, možda će biti prvi domino koji će srušiti sve ostale i koji će nam konačno donijeti svijet u kojem nećeš morati, ako si žena, strahovati da ćeš za svoj uspjeh morati ući u nečiji krevet. Možda su ipak iznenađujući obrati mogući i u stvarnom životu.