"Ja nikad nisam bila tako načitana kao tvoja baka. (...) Ona je imala
pravu riječ za sve. Što se mene tiče, tama je samo tama. No u zadnje se
vrijeme, baš kao i ona nekada, ne osjećam dobro u mraku. Stalno imam
osjećaj da negdje vreba nešto zlokobno. Nešto što se skriva kada je vani
danje svjetlo. No kada padne mrak... Tada se uvijek sjetim te njezine
riječi. Zamračenje."
Nekad pročitam knjigu nekog pisca kojeg
nisam nikada prije čitala, i full mi se svidi. Nekad pročitam neku
knjigu iz serijala kojeg nisam nikada prije čitala, i full mi se svidi. I
onda, 7 godina poslije, krenem na drugu (koja je zapravo treća, što sam skužila tek nakon čitanja, i sad je moj čitalački OCD podivljao :S). Nemam objašnjenja, mora da
je neka temporalna anomalija u pitanju.
Ragnar Jonasson i njegov
serijal o mračnom Islandu ima ono nešto mračno i uvrnuto što imaju svi
dobri skandinavski krimići, ali je tempo i način odvijanja radnje (a i
činjenica da se radnja odvija u malom mjestu) neodoljivo britanski -
onak, u stilu Umorstava u Midsomeru. Obje ove vrste krimića volim, tako da mi ovaj miks savršeno odgovara.
Ari
Thor, inspektor čije avanture u ovom serijalu pratimo, također je miks
oprečnosti - ambicioznog velegradskog detektiva i one vrste policajca iz
malog mjesta, kojeg svi poznaju i koji predstavlja stup zakona u maloj
zajednici. Stigavši u gradić Siglufjordur, isprva se teško navikavao na
prisnost i zabačenost ovakvog mjesta u kojem svatko svakog zna, da bi se
već u drugom romanu ondje počeo osjećati kao kod kuće.
Slučaj
kojeg Ari Thor u ovom romanu istražuje tiče se ubojstva radnika koji je
radio na novom tunelu, a istražujući slučaj, policija će iz ovog tunela
izvući puno više od zemlje i kamenja. Dodatno, i Ari i njegovi kolege,
Tomas i Hlynur, bave se i svojim osobnim problemima, koji manje ili više
utječu na njihov rad na slučaju. Sve se skupa jako zapetlja, a slučaj
skrene i u davnu prošlost punu zlostavljanja djece na jednoj ljetnoj
farmi i u mračne vode trgovine ljudima.
Posebnost je Jonassonovog
stila pisanja u ovom serijalu to što Ari nije jedini lik kojeg pratimo,
i priča nije ispričana samo iz njegovog kuta, već se bavi i Arijevim
kolegama, i žrtvom, i počiniteljem, i sporednim likovima od kojih se
neki na kraju pokažu kao sve samo ne sporedni. A neke od likova, poput
snalažljive novinarke Isrun (koja mi je, usput, baš fora lik), imat ćemo
prilike još sresti u idućim nastavcima.
Naslov romana odnosi se i
na mrak koji bacaju neki dijelovi ovog slučaja, ali i na doslovni mrak
nastao uslijed erupcije vulkana neposredno nakon koje se odvija radnja.
Dok vulkanski pepeo sve prekriva i zamagljuje vid, Ari Thor i ostatak
Siglufjordurskih snaga reda morat će se potruditi rasvijeliti nastalo
zamračenje.
Jako dobar serijal, jako dobar nastavak. Čujemo se za 7 godina kad pročitam treću knjigu. To jest, drugu. Ili četvrtu? Oh no.
______________________________________________
Kako do knjige: https://www.zuzi.hr/kategorija-proizvoda/beletristika/krimici/ragnar-jonasson-zamracenje-2
