ZADNJI VLAK ZA KEY WEST, Chanel Cleeton

Izdavač: Sonatina naklada, 2021.

[eng. The last train to Key West]

Prijevod: Ana Briški Đurđevac

Nakon dvije snažne ženske priče, Chanel Cleeton vraća se s još jednom. Nismo više na Kubi, ali onaj šarm, ljepota i pitka povijesna fikcija prožeta feminizmom koja je obilježila prethodne dvije (kubanske) priče, preselili su i na Key West.

Roman je i dalje povezan s prethodna dva, iako dosta labavo: predstavnica snažnih žena iz obitelji Perez ovdje je Mirta Perez, Beatrizina i Elisina teta; a lik Elizabeth Preston u srodstvu je s Nickom Prestonom. (Ako vam je spominjanje svih ovih imena izmamilo samo upitnike iznad glave, pročitajte 'Dogodine u Havani' i 'Kubu mojih snova'. Ne samo da otkrijete tko su ta imena, već i zato jer se radi o zaista divnim romanima - i ženama čije priče pričaju.) Poznavanje prijašnjih likova nije vam potrebno da biste se uživjeli u ovu priču, jer, izuzev spomenutih obiteljskih veza, ona je zapravo samostalan roman, sa svojom vlastitom pričom.

Osim gore spomenute Mirte i Elizabeth, ovaj roman priča nam još i o Helen: tri snažna ženska lika s tri snažne ženske priče. Ove su priče međusobno neovisne, ali povremeno jedna drugu susretnu, i baš to cijeloj priči daje neki poseban čar.

Mirta je friško udana žena, žena koju je suprug praktički 'kupio'. Mirta se udala za svog supruga ne bi li financijski i politički spasila svoju obitelj, iako muškarca za kojeg se udala uopće ne poznaje. Elizabeth je u bijegu od zaručnika kojeg ne želi, ali za kojeg se mora udati ne bi li, kao i Mirta, spasila svoju obitelj od propasti. U očajničkoj misiji, Elizabeth pokušava pronaći čovjeka za kojeg vjeruje da ju može spasiti od sudbine koja joj prijeti. Helen je, pak, zarobljena u braku s nasilnim muškarcem, od kojeg pobjeći može tek u maštu - maštajući nerijetko o njegovoj smrti. I Mirta i Elizabeth i Helen u određenom trenutku naći će se u Key Westu, svaka u svojoj bezizlaznoj situaciji, i jedna će drugu - na neki način - prepoznati.

"Najgora je bespomoćnost, osjećaj da te zarobio život, okolnosti i sve ono što ne možeš kontrolirati, i sve te to umara dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom. Gotovo poželiš pobjeći i nikad se ne vratiti. Gotovo poželiš vrištati na cijeli svijet.

Vidim to u njezinim očima, tu iskru bijesa, vruću i oštru, koja je pretvara u drugu osobu. Osobu koju prepoznajem.

Smiješim joj se."

Putevi kojima se kreću priče Mirte, Elizabeth i Helen nisu paralalelni, niti isprepleteni, već se tek povremeno susreću. Ipak, postoji određena povezanost koja se otkriva tek na kraju - a koja taj kraj čini još boljim i (meni barem) nekako toplijim.

Chanel Cleeton ove je tri žene smjestila na Floridu točno u vrijeme jednog od najjačih uragana koji je ikad pogodio jug SAD-a. Zbilo se to uoči Praznika rada 1935. godine, zbog čega taj uragan često nazivaju i 'uraganom Praznika rada', ili jednostavno 'uragan 3'. Samo su dva uragana nakon njega bila razornija i snažnija, što ovaj uragan čini trećim najsnažnijim atlantskim uraganom ikad. Uragan je opustošio otoke Florida Keysa i potpuno sravnio sa zemljom grad Islamoradu, odnijevši brojne živote i uništivši radne kampove u kojima su bili smješteni ratni veterani koji su radili na ondašnjoj željeznici. Upravo su ti ratni veterani bili motivacija Chanel Cleeton da napiše ovaj roman, ne bi li dala svoj doprinos da ih se ne zaboravi.

Dok stvarni uragan udara na otoke Florida Keysa, metaforički uragan istodobno udara na živote tri heroine ovog romana, čupajući ih iz korijena, ali dajući im i jasniju sliku onoga što žele i vjetar u leđa da to i postignu. I Mirta i Elizabeth i Helen pronaći će svoju unutarnju snagu da promijene ono što im živote čini beznadno crnima, a - uz malu pomoć pokojeg (neočekivanog) prijatelja - pronaći će i hrabrost i volju da tu promjenu pokrenu.

Romantičan, zanimljiv, ozbiljan, uzbudljiv. Ovaj je roman pitka povijesna fikcija koju ćete s užitkom ispiti - do kraja! Osnovu mu čine tri snažne ženske priče, baziran je na povijesnim događajima koji su točno i slikovito preneseni, a kao dodatni 'začini' tu su i tajni agenti, mafijaški obračuni i problem ratnih veterana koje je tadašnja vlada zdušno htjela samo pomesti pod tepih. Nedostajalo mi je možda samo malo Kube. :D

Treća sreća, kažu. Chanel Cleeton nije potrebna sreća, standardno je izvrsna. I prvi, i drugi, i ovaj - treći - put. Pročitajte pa procijenite jesam li u pravu.

___________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3EkCu8P

FONDACIJA I CARSTVO, Isaac Asimov

Izdavač: Koncept izdavaštvo, 2021. 

2. knjiga serijala Fondacija 

[eng. Foundation and Empire] 

Prijevod: Nada Mihelčić

Više od stotinu godina prošlo je od događaja u 'Fondaciji', i spomenuta se Fondacija lagano uljuljkala u osjećaj sigurnosti da će, zahvaljujući psihohistorici Harija Seldona, uspješno prebroditi baš bilo što što joj stane na put. No, ono što su svi smetnuli s uma jest to da je psihohistorika u biti znanost predviđanja, matematika koja predvidive elemente stavlja u jednadžbe i izračunava vjerojatne scenarije i načine na koji postići da ti scenariji teku u nekom zadovoljavajućem tijeku, k nekom žuđenom cilju.

Što onda kada u jednadžbu upadne nepredvidivi element?

Naziv tog nepredvidivog elementa je Mula - uzurpator s posebnim sposobnostima, tj. određenim mutacijama koje mu daju posebne sposobnosti. Mutacije koje Hari Seldon nikako nije mogao predvidjeti i uračunati ih u svoja predviđanja. A Mula se baš namjerio osvojiti Fondaciju i uspostaviti vlastito novo Carstvo.

Jedna mala (če)t(ve)ročlana ekipa sastavljena od jednog bračnog para, uplašenog klauna i kasnije pridruženog im psihologa s misijom, pokušava pronaći način kako se suprotstaviti Muli i prebroditi ono za što misle da je nova Seldonova kriza. No, ta njihova ekspedicija kreće se pomalo frustrirajućim tempom 'korak naprijed, dva natrag'. Ima li nade za spas Fondacije? Je li Seldon nekako mogao predvidjeti i ovaj, predstojeći, ishod? Zanimljivo pitanje.

Nakon što je u prvoj knjizi izgradio Fondaciju i postavio jasno razrađene temelje za njenu ekspanziju i uspon, uspješno predviđajući prepreke koje će po putu iskakati, Asimov se u ovoj knjizi bavi pitanjem što kad taj dobro nauljeni mehanizam naleti na prepreku koja se ispostavi nepredvidivom, a samim time možda i - nesavladivom?

Usput, vidi li još netko u Muli Lucasovu inspiraciju za Darth Vadera? :D Hmmm...

Asimovljeve ideje i vizije za razvoj društva doista su genijalne, i paralele sa stvarnim svijetom moguće je povući iz baš svakog kuta. Građanski rat na pomolu, ekonomska kriza, vojne okupacije, razvoj znanosti, razvoj Fondacije iz čisto znanstvenog pokusa u šireće carstvo s pripadajućom vojnom silom i nemjerljivim tehnološkim utjecajem kojem malo tko može parirati. Pomalo imam osjećaj kao da sam u prvoj knjizi čitala o usponu jednog carstva, ovdje promatram njegovu prijelomnu točku, dok se pitam što me čeka u idućoj knjizi - pad? Novi uspon? Promjena taktike? Vjerojatno nešto posve deseto, ali, bez sumnje, zanimljivo i briljantno napisano.

Za razliku od prve knjige, ova se sastoji od puno manje različitih tokova priče, i nije toliko vremenski raširena. No razina zanimljivosti, pametnih dijaloga, nepredvidivih obrata i napetih događaja nije, u odnosu na prvu knjigu, nimalo opala.

Formiranje, upoznavanje i rast Fondacije, zatim njen susret (sukob?) s Carstvom (i Mulom). Što nas čeka dalje? Na redu je Druga fondacija. A ono što nas ondje čeka, vjerojatno bi mogao pogoditi samo Hari Seldon. Nama preostaje da sami otkrijemo. :)

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3CN0JLc

OPSADA I OLUJA, Leigh Bardugo

Izdavač: Znanje, 2021.

2. dio trilogije Sjena i kost

[eng. Siege and storm]

Prijevod: Ira Wacha-Biličić

Nakon bespoštednog sukoba unutar Sjenovitog rasjeda, i bijega od Mračnjaka, Alina i Mal pobjegli daleko od Ravke i Mračnjakovih ambicija, pokušavajući nastaviti sa životom svakog se dana osvrćući preko ramena i trzajući na svaku možebitnu pojavu vojnika Prve Armije ili Mračnjakovih griša. Ono što će Alina uskoro shvatiti, uz opterećenje koje joj zadaje činjenica da je bijegom vrlo vjerojatno života koštala velik broj ljudi, je da je njen bijeg - njena pobjeda u Sjenovitom rasjedu - zapravo bila Pirova pobjeda.

Mračnjak nije uništen, ma kakvi. Jači je nego ikad, i toliko više odlučniji da Alinu pokori svojoj volji.

Srećom, na horizontu se pojavljuje neočekivan saveznik u obliku jednog karizmatičnog pirata, ali što stoji iza njegove pomoći tek se treba razotkriti. Ništa nije besplatno, a cijena za spas Ravke Alinu će koštati puno više no što je mislila, i za nju će morati posegnuti u puno mračnija mjesta svoje moći no što je dosad bila spremna učiniti. A sve to će ju i koštati - i njene povezanosti s Malom i njene povezanosti sa samom sobom.

Druga knjiga trilogije 'Sjena i kost' nimalo ne gubi vrijeme, već odmah stupa u akciju. Sukobi, prevrati, izdaje i iznenađenja kreću već od prvih nekoliko stranica, i tek se negdje pri sredini romana malo primire. Dok nas je prvi roman trilogije upoznavao sa svijetom griša i njihovim moćima, ocrtavao nam veze između likova i granice njihovih moći, drugi roman te iste likove transformira u nešto veće, nešto drugačije i zrelije.

Alinina moć, koja je ključ toga da parira Mračnjaku, daleko je od svoje pune snage koja joj je potrebna da bi mu se uopće mogla ravnopravno suprotstaviti. A nakon Mračnjakove demonstracije svoje moći i pravih namjera, svima je jasno da je rat na pomolu. Bespoštedni, krvavi rat, u kojem će biti mnogo žrtava. Alina daje sve od sebe kako bi, uz pomoć novog saveznika, pokušala organizirati vojsku i stvoriti kakve-takve uvjete, dobiti bar neku šansu za Mračnjakov poraz. Mračnjak, je, ipak, suparnik koji je imao na stotine godina da svoju moć izbrusi do savršenstva, dok je Alina svoju tek nedavno otkrila. No, nije ni Alina bez asa u rukavu, a ne nedostaje joj ni hrabrosti da ga iskoristi.

Karizmatični pirat, kojeg sam ranije spomenula, sjajan je dodatak ovom serijalu i u ovoj mi je knjizi bio najdraži lik. Upoznat ćemo ovdje i još nekoliko novih i zanimljivih likova, svjedočiti povratku nekih starih, većim ulogama nekih u prvoj knjizi sporednih, kao i transformaciji onih nam već dobro poznatih. Neki likovi mijenjaju strane, neki to čine već po drugi put, i u svemu tom kaosu, kako znati kome bezrezervno vjerovati?

Kada bismo ovaj serijal promatrali kao bitku, onda bi prva knjiga bila početni sukob i ispipavanje snage protivnika, a ova bi predstavljala opsadu i pokušaj razrade strategije da se te opsade oslobodi. Kao i u pravom ratu, ništa nikada nije sigurno, čak i kada sve isplaniraš u detalje, pa tako ovdje uzbuđenja i prevrata za prevratom bome ne manjka.

Ovaj nastavak mi je bolji od prve knjige, puno je uzbudljiviji i ima manje praznog hoda (usprkos Alini koja ponekad zna biti pravo mrtvo puhalo, ali svejedno mi je draga). Puno je i zabavniji, dijelom zahvaljujući određenom karizmatičnom piratu, a dijelom likovima poput Zoye i Davida, koji su ovdje dobili više prostora i iskoristili ga da bi zasjali.

A kraj? Kakav je to kraj!? Takav da te natjera da odmah uzmeš treću knjigu, eto kakav! Možda još nisam dosegla baš onaj hype koji vlada društvenim mrežama oko ovog serijala, ali tu sam negdje. Dovoljno luda za serijalom da ODMAH nastavim čitati dalje. :)

__________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/32e6R2y

GRGA ČVARAK, Ratko Zvrko

Izdavač: Znanje, 2021.

Ratko Zvrko pjesnik je kojeg bih, bez dileme, usporedila s Dr. Seussom. Obojica imaju taj poseban talent obraćanja djeci, pričajući im zabavne i maštovite priče u stihovima, koje djecu ne samo da privlače, već ih ona - doista i kuže. No, dok su pjesme Dr. Seussa uvijek smještene u njegov osebujni maštoviti svijet Whovillea, Thneedvillea, itd., Ratko Zvrko svoje je pjesme smjestio (između ostalog) u zagrebački Zelengaj i na Zrinjevac, odnosno djeci poznata i bliska mjesta svakodnevice, zbog čega su klincima njegove pjesme možda i bliskije i draže.

Kako god bilo, činjenica je da je Ratko Zvrko jedan od omiljenih dječjih književnika i da je teško zamisliti djetinjstvo bez njegovih pjesama. Meni bi svakako bilo.

'Grga Čvarak' najpoznatija je zbirka pjesama Ratka Zvrka, za koju je 1967. godine primio nagradu Grigor Vitez. A Grga je svakako najpoznatiji i najpopularniji stanovnik ove zbirke.

'Grga Čvarak' pjesma je koja na zabavan i šaljiv način opisuje karakteristike svakog djeteta. Zvrko se nikad ne fokusira samo na jednu dječju osobinu, već djeci dopušta da budu djeca, sa svim svojim vrlinama, ali i nepodopštinama. Svi smo mi ponekad i dobri i zločesti, zato svaku pjesmu prate duhovite pouke, koje mališane podsjećaju kako bi trebali biti zaigrani, ali i pristojni; nestašni, ali i pošteni. Uz ritam koji čitanju pjesama daje Zvrkova prepoznatljiva rima, i zabavne opise situacija koje opisuje, djeca će bez problema shvatiti i pjesmu, i poantu, i pouku.

Zbirka je podijeljena na nekoliko dijelova, u kojima tematski objedinjuje na desetke pjesama slične tematike, ali različitih tonova. Tako imamo cjelinu koju bih ja nazvala 'pjesme iz kvarta', opise svakodnevnih situacija, obiteljskog života, dječje igre, škole, i sl. Zatim dio pjesama koje se odnose na životinjski svijet, pa na ljetni odmor, pa božićne praznike. Od svega pomalo!

Iako su sve pjesme jednako maštovite i prožete humorom te, naravno, poučne, različite su po svom tonu i svrsi. Neke su šašave i smiješne, poput 'Krokodilskih suza i 'Nesreće na Zrinjevcu', neke su evergreen i svima nam dobro poznate, poput 'Moje bake' i, dakako, naslovnog 'Grge Čvarka', a neke su, pak, tužne i tragične, poput 'Smrti slavnog miša', 'Šale u srpnju' i, meni najdraže, ali i najtužnije od svih: 'Noćne bajke'.

"Ujutro su ljudi našli
u dvorištu čudne stvari:
lokvu vode, malo slame,
papriku i lonac stari.

Pokraj svega jedno dijete,
jedno malo bivše biće,
hladno, mirno, nasmijano,
ko da sluša lijepe priče."

Svaka pjesma u ovoj zbirci svojevrsna je priča u malom, predstavlja neku anegdotu iz svakodnevnog života ili je, pak, nalik basni, poput 'Nezvanog gosta'. A osim što su doista maštovite, ove pjesme su, svaka na svoj način, i inspirativne. Također, popraćene su jednako maštovitim ilustracijama Pike Vončine.

Za kraj, ostavljam vas s citatom iz još jedne pjesme - 'Tri broda', koji možda najbolje opisuje iskustvo čitanja pjesama Ratka Zvrka:

"Tri su broda od papira
na tvom stolu sada stoje,
al' u stvari sva tri plove
valovima mašte tvoje."

______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/30QcO5B

BOŽANSKI CAR DINE, Frank Herbert

Izdavač: Egmont, 2021.

4. knjiga Kronika Dine

[eng. God emperor of Dune] 

Prijevod: Stanislav Vidmar

 

Onaj tko kontrolira začin, kontrolira i svemir.

Tri i pol tisućljeća nakon događaja iz 'Djece Dine', tu kontrolu preuzeo je - i još je drži - Paulov sin i nasljednik, Leto II. Odnosno: Božanski car Leto II.

Sjedinivši se s pješčanim crvom, Leto je postao božansko biće kojem se nitko ne može suprotstaviti, i kao takav, praktički cijeli svemir drži u svojim rukama. Leto, dakako, za cilj ima samo mir i prosperitet svog carstva, no njegove metode su, blago rečeno, opresivne. Leto se vodi premisom da cilj opravdava sredstvo, te je uvjeren da je njegov put jedini put da čovječanstvo preživi u vremenu koje dolazi. Naravno, kako to uvijek biva, postoje pobunjenici nezadovoljni Letoovom tiranijom. Problem je samo što kod superiornog i u svemu nadmoćnog bića, koje je samo posložilo sve kockice na ploču svemira, i pobunjenici su samo još jedna od tih kockica, čime je zapravo svaki pokušaj pobune uzaludan i prije nego što je uopće počeo, osim ako se na neki način poklapa s Letoovim planovima.

No, kako bi postigao svoj cilj, Leto će možda morati i sam biti uništen u tom procesu.

U smislu karakterizacije likova, ovaj je roman možda i najkompleksniji roman čitavog serijala. Herbert s Letom ide u dubinsku karakterizaciju kakvom je nadmašio sve dosadašnje. A s obzirom na to da se radi o jednom vrlo kompleksnom biću, i sama je karakterizacija tim kompleksnija.

S jedne strane, Leto je superiorno biće sposobno čitav svemir podrediti svojoj volji, pogotovo stoga što on ne predstavlja samo jednu osobu, jedno biće, već skup svih svojih predaka prije njega, a samim time i svo njihovo znanje i iskustvo. Upravo zbog toga, za njega ne postoje nepredvidive situacije te mu kontrola smjera u kojem će se svemir kretati ne predstavlja osobitu poteškoću: što god da se dogodi, dogodilo se već nekad prije u povijesti, sve je već viđeno, samim time za Leta i pomalo - u nedostatku bolje riječi - dosadno.

S druge strane, Leto je jedino takvo biće koje uopće postoji i koje je ikada postojalo. Već je samim time on prilično osamljen, a iz razgovora koje vodi s drugima, posebno Duncanom Idahoom (odnosno jednom njegovom verzijom), možemo vidjeti i da mu određeni aspekti 'običnog' života pomalo i nedostaju. Leto je na sebe preuzeo ogromnu odgovornost, a mjere koje je potrebno poduzeti kako bi ostvario ono što je naumio nitko osim njega ne može razumjeti. Još više nego što je to bio njegov otac, Paul, Leto je, u svojoj posebnosti i otuđenosti od drugih, također pomalo tragičan lik.

Herbert u ovom romanu još jednom, kao što je to već napravio u 'Djeci Dine', pokazuje kako svakog vladara, pa bio on i savršen i savršeno predoređen za vladarsku poziciju, kao što je to bio Paul, u nekom trenutku čeka neizbježan pad. A također nas pokušava naučiti i jednoj lekciji: da ne možeš, i uz nepresušne izvore sveg mogućeg prošlog znanja i sve moguće metode predviđanja, oblikovati savršenu budućnost točno onako kako si zamislio, bez da pritom izgubiš sve ono što je sadašnjost činilo ugodnom za život. Uvijek se ispostavi da su sloboda i pravednost cijena za neki takav cilj, a ta je cijena uvijek previsoka da bi je se platilo.

Leto će ovu lekciju naučiti na sebi svojstven način, no cilj će postići - samo ne točno onakav kakav je na početku zamislio. A tijek čitavog ovog procesa podrobno je opisan u ovoj posebnoj književnoj poslastici, kakvu nećete kušati niti u jednom drugom romanu, tj. serijalu, koji igdje drugdje postoji. Božanski care, što volim ovaj serijal! :D 

_____________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3qRaupB

PLAVETNILO, Maja Lunde

Izdavač: Naklada Ljevak, 2019.

2. knjiga Klimatskog kvarteta

[norv. Blå]

Prijevod: Anja Majnarić 

Nakon 'Povijesti pčela', romana u kojem nam je opisala kakav nas život očekuje izumru li pčele i drugi kukci oprašivači, Maja Lunde u drugom nam romanu svog klimatskog kvarteta iznosi viđenje svijeta - i života - bez vode. Odnosno, sa sve većim i većim nestašicama pitke vode, s kojima se neki dijelovi svijeta već bore i danas.

Roman sadrži dvije međusobno povezane priče, iako prostorno i vremenski odvojene. U jednoj se nalazi Signe, ostarjela aktivistica i moreplovka, norvežanka koja je kroz život svjedočila nemilosrdnom iskorištavanju fjorda na kojem je odrasla, njegovih rijeka, jezera i ledenjaka, s ciljem sumanutog izvoza ledenjačkog leda kako bi isti negdje na jugu postao kockica u nečijem koktelu. Ogorčena time, Signe se odlučuje na posljednji, pomalo osvetnički pothvat - usmjeren ne toliko na kompaniju koja se bavi izvozom leda, koliko na ljude iz njezine prošlosti (posebno jednog) koji su sve to poticali i, naposlijetku, omogućili.

Druga priča vrti se oko Davida i Lou, oca i kćeri koje je požar otjerao iz doma i iz grada u Francuskoj u kojem su živjeli, te ih odvojio od Louine majke i brata, nakon čega su nastavili lutati od jednog do drugog izbjegličkog kampa, sve vrijeme u potrazi za izgubljenim članovima obitelji. No, požari i nemilosrdna suša prate ih kamo god pošli, ostavljajući im pronalazak sigurnog utočišta (uz dovoljno hrane i vode) gotovo nemogućim.

Ove prostorno i vremenski udaljene priče - jedna se odvija u 2019. godini, a druga u 2041. - spojit će se na posve neočekivan način, a veliku ulogu u tom spajanju odigrat će Signein brod, koji ujedno nosi ime samog romana - 'Plavetnilo'.

"Cijeli je život voda, cijeli je život bio voda, kamo god bih se okrenula, oko mene je bila voda, pljuštala je s neba u obliku kiše ili snijega, ispunjavala je jezerca u planinama, ležala kao led u glečeru, slijevala se niz strme padine u tisućama potočića, skupljala se u rijeku Breio, ležala je mirno pred selom u fjordu, fjordu koji je postajao more prema zapadu. Cijeli je moj svijet bio voda. Brdo, planine, pašnjaci bili su samo otočići u onome što je zapravo bilo svijet; i svoj sam svijet nazivala Zemljom, ali mislila sam da bi se zapravo trebao zvati Voda."

Bez vode nema života. To je rečenica koju smo često mogli čuti, kako u školi, tako i u drugim segmentima našeg odrastanja i formiranja, no čini se kako nam ta rečenica ipak ne znači mnogo. Čovječanstvo u tolikoj mjeri iskorištava vodu i vodne resurse, pritom ih i zagađujući, da se spekulativna fikcija Maje Lunde, kako dalje čitate, ne čini nimalo spekulativnom, već posve realnom.

Maja Lunde na sebi je svojstven, izniman, način opisala što bi nam se moglo dogoditi kada bismo nastavili iskorištavati, crpiti i zagađivati vodu u omjerima u kojima to već činimo, a koji neprestano rastu. Radi zarade, profita, ljudske lakomislenosti i sebičnosti, naš bi se plavi planet jako brzo mogao pretvoriti u sivi, opustošen, pustinjski. A sve ono što poznajemo i svakodnevo uzimamo zdravo za gotovo moglo bi nestati u trenu - ispariti zajedno sa zadnjim kapima pitke vode.

"Kako se stvari mogu brzo dogoditi. Jednog se dana probudiš sa zvukom budilice, doručkuješ, odeš na posao, svađaš se, smiješ, vodiš ljubav, okupaš se, brineš se hoće li ti se račun isprazniti prije nego što prođe mjesec dana... Ne misliš da sve što imaš oko sebe može samo tako nestati. Iako slušaš da se svijet mijenja. Iako to vidiš na termometru. Ne razmišljaš o tomu do dana kad te ujutro ne probudi zvuk budilice nego vrisak. Plamen je došao do tvojeg grada, do tvoje kuće, do tvojeg kreveta, do osoba koje voliš. Gori ti dom, postelja ti plane, jastuk ti se počinje dimiti, i nemaš drugog izbora nego da bježiš."

Kao i sa pčelama, kojima je posvetila prvi roman ovog klimatskog kvarteta, i stanje s vodom je prilično alarmantno. Važnost ovog romana upravo je u tome: da upozori na ono što nam prijeti ako nastavimo putem kojim smo krenuli, da nas zaustavi i natjera da razmislimo i krenemo u nekom drugom smjeru. Klimatska kriza nije na pomolu, ona je već ovdje, i to već neko vrijeme. Živimo na posuđenom vremenu, a radimo malo ili ništa da bismo to promijenili. Ovaj roman još je jedan glas u moru onih koji pokušavaju podići svijest o klimatskim promjenama i koji nastoje da taj glas dopre do onih koji s tim u vezi mogu nešto učiniti. Nadajmo se samo da slušaju, i da su spremni čuti što im taj glas ima za reći.

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3zeXudL

TEŽINA SNIJEGA, Christian Guay-Poliquin

Izdavač: Hena com, 2021.

[franc. Le poids de la neige]

Prijevod: Dalibor Joler

Zabačeno selo zatrpano snijegom, i dvojica ljudi koji nisu stanovnici tog sela, već se igrom slučaja ondje zateknu i zapnu, u nemogućnosti otići, prisiljeni ovisiti jedan o drugome kako bi se izvukli.

A snijeg i dalje nemilosrdno pada.

Ovaj pomalo klaustrofobičan i neodređeno apokaliptičan roman suočava nas s problemom preživljavanja u oskudnim uvjetima, u kojima se moguće osloniti tek na pomoć i podršku potpunog stranca. Priču pratimo preko mladića koji u neimenovanom selu doživi automobilsku nesreću, a stanovnici sela smještaju ga u kolibu u koju se već smjestio drugi neočekivani posjetitelj ovog sela, starac Matthias.

Matthias silno želi otići, ali ceste su neprohodne i, dok god snijeg i dalje pada, iz sela je nemoguće otići. Kako bi pomogli unesrećenom mladiću, i Matthiasa zadržali da ne pokuša nekakav samoubilački samostalan pothvat odlaska, stanovnici sela nude mu pogodbu: Matthias će se brinuti o ozlijeđenom mladiću, a zauzvrat će dobiti mjesto u ekspediciji koja se priprema za odlazak, čim vozilo za tu ekspediciju bude spremno. Matthias, naravno, pristaje, a snijega je svakim danom sve više.

Priču pratimo preko ozlijeđenog mladića, kojemu nikada ne saznamo ime. Šutljiv i povučen, on promatra sve oko sebe, i budno prati razvoj situacije. Snijeg je čitavo selo potpuno odsjekao od ostatka svijeta, a iz priča ostalih stanovnika sela koji povremeno navrate kako bi njemu i Matthiasu donijeli namirnice i drva za ogrjev, saznajemo i da je situacija izvan sela alarmantna: spominju se naoružani čuvari koji patroliraju ulicama i nestanak struje, zbog čega dobivamo dojam da se dogodila nekakva katastrofa ili da se odigrao nekakav apokaliptični scenarij, ali ne možemo točno utvrditi koji.

Taj neodređeni osjećaj opasnosti, ili samo neizvjesnosti, pratit će vas za čitavo vrijeme čitanja, i povremeno će pojačati osjećaj klaustrofobije koji okružuje likove zarobljene u kolibi zatrpanoj s dva metra snijega. No, svim tim osjećajima usprkos, čitanje ove knjige zapravo je doista ugodno; možda zbog načina na koji pisac pripovijeda, ili možda zbog kratkih, ali jezgrovitih poglavlja koja se brzo čitaju.

Zanimljiv je način na koji je pisac odlučio poglavlja nasloviti: umjesto klasičnih brojčanih naziva, naslov svakog poglavlja odnosi se na trenutnu visinu snijega. Pa tako krenemo s trideset i osam, što u nekim poglavljima naraste i preko dvjesto.

Kako rastu centimetri napadalog snijega, tako rastu i tenzije između likova. Matthiasova želja za bijegom sve se više povećava, baš kao i sumnjičavost ozlijeđenog mladića usmjerena na Matthiasove motive i postupke, a nestrpljenje i komešanje osjećaju se i među ostalim stanovnicima sela.

Postavljajući svoje likove u situaciju opisanu u ovom romanu, pisac propituje granice do kojih su ljudi spremni ići kako bi pomogli drugima bez da naštete sebi, granice strpljenja i veličinu potrebe oslanjanja na tuđu pomoć; ispituje reakcije na nepredviđene okolnosti i primoranost snalaženja u novonastaloj situaciji, spremnost na prigušivanje vlastitog nezadovoljstva kako bi se uspjelo preživjeti i/ili pobjeći. Likovi koje pratimo prikazani su sa svim ljudskim vrlinama i manama - spremni su pomoći, ali su ponekad i sebični i bezobzirni, što nam pak omogućuje da pratimo i do kojih granica ide ljudsko suosjećanje, a kada pak to suosjećanje zamjenjuje čisti instinkt za preživljavanjem.

Snijeg je u ovom romanu poput sveprisutnog, dodatnog lika, koji svime upravlja. Opisan je na stotine načina i mijenja se iz skupine tihih pahulja u razornu bijelu silu ili blještavo ledeno prostranstvo. A njegova težina sve pritišće. Hoće li ju likovi uspijeti iznijeti, ili će pod njom puknuti? Pročitajte i saznajte. ;)

___________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3luyRVR