ESEŠKA ZMIJA, Sarah Perry

Izdavač: Profil, 2018.

[eng. The Essex serpent]

Prijevod: Saša Stančin 

Knjiga je uvijek bolja od serije (ili filma), barem ako mene pitate. No, ponekad je upravo serija ono što me natjera da se (konačno!) uhvatim čitanja neke knjige, jer, bila ta serija lošija od knjige ili ne, ja ju moram pogledati. 'Eseška zmija' dugo je (predugo!), stajala i čekala da ju počnem čitati, i eto, tek sad kad je krenula i serija, sam je se konačno dohvatila. (Tom Hiddleston nije imao ništa s tim, dakako. ;) :D) Mogu vam reći da mi je baš žao što je toliko dugo čekala, jer mi se baš svidjela!

Ovaj je roman svojevrsna mikrohistorija. Bavi se poviješću jedne manje sredine, u ovom slučaju eseškog seoceta Aldwintera, i obuhvaća društvene odnose njegovih stanovnika, uključujući i par pridošlica. Priča je izgrađena oko legende o eseškoj zmiji, čudovišnoj nemani koja se u različitim razdobljima navodno pojavljivala na području Essexa, i koju se krivilo za sve loše i misteriozne događaje koji su se u to doba dogodili, poput čudnovatih smrti, odbjegle stoke, nestale djece, itd. Sama legenda je stvarna, tj. pojavljuje se u pamfletu iz 1669. godine (iako je moguće da je nastala i ranije, a tada je tek prvi puta zapisana), koji se, zajedno s pretiskom iz 1885., čuva u Britanskoj knjižnici gdje ga i dan danas možete vidjeti.

Priča o eseškoj zmiji u Aldwinter privuče i frišku udovicu Coru Seaborne, ženu koja se strašno zanima za znanost, fosile i prirodu. S Corom u paketu dolaze i njen sin Francis, povučen i pomalo neobičan dječak, i njena družbenica Martha, gorljiva zagovornica socijalizma i marksizma. Kao domaćine u Aldwinteru Cori je njen prijatelj Charles preporučio seoskog župnika Williama Ransomea i njegovu obitelj, a jednom kada se svi ovi ljudi konačno sretnu, između njih će se razviti posebne veze, koje će im na neki način promijeniti živote.

Ovaj roman nema neku osobitu radnju, nije brz i ne sadrži wow momente koji će vas izbaciti iz cipela. Ovo je više roman ugođaja, briljantni prikaz života u jednom razdoblju, koji to razdoblje prikazuje u malo drugačijem svjetlu no što je ono što nam padne na pamet kada na njega pomislimo. Viktorijanska Engleska Sarah Perry nisu uštogljeni vjerski fanatici, a njene žene nisu tip žena koje bi, kako kaže u zabilješci na kraju knjige, "vječito hvatali napadi histerije pod budnim okom supruga s velikim zaliscima." Iscrpnim istraživanjem tog povijesnog razdoblja Perry je složila prikaz viktorijanske Engleske koji je malo realniji, i koji je gotovo nalik našem.

Iako su Cora i Will oni likovi koji čine svojevrsnu okosnicu priče, Sarah Perry puno prostora daje i ostalima, koji su meni osobno bili i puno zanimljiviji. Tu je Willova supruga, Stella, prekrasna žena opsjednuta predmetima plave boje, zatim Corin sin, Francis, iznimno pronicljiv dječak, koji pak zazire od uobičajenih bliskosti s drugim ljudima, zatim borbena Martha, feministkinja ispred svoga vremena; doktor Luke Garret, genijalan um, uvijek izravan i pomalo nedruštven, te, meni najdraži, George Spencer, Lukeov prijatelj, bogataš koji se srami vlastitog bogatstva i čija bi slika trebala stajati u rječniku pored izraza 'dobar čovjek'.

Sarah Perry ne prikazuje nam samo poveznice između svih ovih ljudi i njihove odnose, već i njihove međusobne ljubavi, vječno pogrešno usmjerene. Ovaj je roman, na neki način, svojevrsna oda ljubavi: romantičnoj, uzaludnoj, prijateljskoj, neuzvraćenoj, zabranjenoj...

"Ako je ljubav strijelac, netko joj je iskopao oči, pa glavinja uokolo, naslijepo ispaljuje strelice i uvijek promaši metu."

Rekla bih da je srce ovog romana u biti prijateljstvo. Jer ono je u srcu svega, zbog njega se ljudi povezuju, njime započinje i ljubav ili se ljubav u njega kasnije pretvori. Will Ransome to najbolje opisuje u trenutku u kojem razmišlja o Cori i tome što bi zapravo bio njihov odnos - "...istina je (a on je i dalje privrženik istine) kako, dok traži najbolji naziv, ne uspijeva naći ništa preciznije, poštenije, nego: 'Ona mi je prijateljica.'"

A gdje je u svemu ovome eseška zmija, pitate se? Bez brige, i ona će se ukazati, u nekom obliku. No, ako krenete čitati ovaj roman u potrazi za čistim uzbuđenjem pronalaska zmije, čekajući da iskoči u najnapetijem trenutku i iznenadi vas, mogli biste se razočarati. Esešku zmiju prije ćete pronaći ako ste spremni krenuti u polaganu šetnju eseškim močvarama, detaljno opažajući sve oko sebe, upijajući jedinstvenost okruženja i razdoblja u kojem se nalazite. 

_______________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3lX0lE9

ANATOMIJA JEDNOG SKANDALA, Sarah Vaughan

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. Anatomy of a scandal]

Prijevod: Aleksandra Barlović 

Sudska drama Sarah Vaughan bavi se jednom od uvijek aktualnih (a danas i vrlo!) tema: silovanjem.

Kada James, ministar u britanskoj vladi, bude optužen za silovanje kolegice, s kojom je, usto, bio u izvanbračnoj vezi, cijela stvar prijeti pretvoriti se u prilično velik politički skandal. Kako otkrivamo detalje ovog slučaja, otkrivamo i nove poveznice među njegovim akterima, ne samo one optuženog i žrtve, već i one između tužiteljice, premijera, te Jamesove supruge. A kad kosturi jednom krenu ispadati iz ormara, teško ih je ponovno vratiti natrag. (To jest, kako kome.)

Pitanja koja ovaj roman postavlja ne tiču se samo zločina silovanja samog po sebi, već u fokus dovode i sva ona popratna pitanja koja se uvijek javljaju u ovakvim slučajevima: kada 'ne' znači 'ne', što se smatra pristankom na seks, radi li se doista o silovanju ako su sudionici ionako u vezi, i slično.

Ako mene pitate, 'ne' je uvijek 'ne', bez obzira jesi li s tom osobom u vezi, u braku, u kakvom god (ili nikakvom uopće) odnosu. No, kad se radi o slučajevima koji dospiju na sud (a pomislite samo koliko ih ne dospije nikamo, već bivaju prešućeni), sve postaje siva zona i sve je teško dokazati. Pogotovo žrtvi, koja nakon agonije koju je već pretrpjela činom silovanja, prolazi dodatnu agoniju seciranja svog seksualnog života i cijele svoje osobe ne bi li dokazala da je doista, stvarno, sto posto, jasno i glasno i posve razumljivo, rekla 'ne'.

Sam naslov romana je izvrsno odabran, budući da anatomski precizno prikazuje slučaj optužbe za silovanje i sve ono što uz to ide, istovremeno prikazujući i međuljudske odnose osoba uključenih u slučaj sa ljudima oko njih. Sumnja, propitkivanja, preispitivanja događaja iz prošlosti... sve to odjednom izvire na površinu i za sobom povlači dodatna pitanja i dodatne sumnje. S obzirom na način na koji su likovi u ovom romanu povezani, ovo se više odnosi na Jamesa, dok je djevojka koja ga je optužila za silovanje pomalo stavljena u drugi plan. Bilo bi zanimljivo doznati malo više i o njenoj pozadinskoj priči, iako bi roman tada možda previše otišao u digresiju.

Roman je zanimljiv, napet i vješto analizira odnose seksualnih predatora i njihovih žrtvi. Problematika pristanka različito se gleda kada si uspješan 'zlatni dečko' i obična žena čiji se put s tvojim u nekom trenutku ukrstio. Naposlijetku, zašto ona ne bi bila posve očarana tobom i spremna pružiti ti ono što želiš?

Vrlo, vrlo zanimljiv roman, koji postavlja vrlo dobra pitanja. Nedavno je izašla i Netflixova serija snimljena prema ovom književnom predlošku. Moja vam je preporuka: i pročitati i pogledati. ;) 

____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3NgE1kp

SEZONA OLUJA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2021.

8. knjiga Sage o Vješcu

[polj. Sezon burz] 

Prijevod: Mladen Martić

"Sezona je jednostavno takva. Sezona oluja."

Posljednja objavljena knjiga o legendarnom bjelokosom Vješcu kojeg svi znamo i volimo <3 radnjom je uglavnom smještena između prve dvije, 'Posljednje želje' i 'Mača sudbine'. Zašto uglavnom? Zato jer ima nekih sitnica koje se odnose i na sam kraj čitave sage, a koje će oni koji su već sve pročitali s lakoćom zamijetiti. No, bez obzira na to, ovu knjigu možete jednako tako uzeti čitati i kao prvu i kao zadnju u serijalu: s njom možete tek upoznati Geralta, ili mu se pomoću nje možete još jednom vratiti, nakon što ste pročitali čitavu njegovu priču. Mislim da bi u oba slučaja ova knjiga trebala dobro funkcionirati.

Ispresijecana mnoštvom zanimljivih interludija, priča sadržana u ovoj knjizi govori nam o tome kako je Geralt, jednom zgodom, upao u čitav niz neprilika, koje su započele njegovim uhićenjem, nastavile se gubitkom njegovih legendarnih mačeva, i potom odvrludale prema drugim, s ovom prvom povezanim, raznolikim neprilikama i avanturama. U tim neprilikama i avanturama Vješca prati njegov vjerni prijatelj Maslačak, a zakulisne igre, kao i uvijek, igraju čarobnjaci.

Oluja koju čarobnjaci spremaju zavrtjet će se puno žešće no što je to inicijalno možda trebalo biti, i u toj će oluji letjeti svašta, od krinki i spletki do nekolicine glava. A ako se pitate što je točno jedan Vještac bez svojih mačeva - odgovor je: puno toga. Pogotovo kada popije svoje eliksire.

Je li bilo potrebno napisati ovu knjigu? Možda i nije. Ali, je li ju bilo zabavno čitati i s guštom se vratiti u svijet Witchera? Itekako! Imam dojam da bi se o Witcheru moglo napisati još puno toga, da postoji mnogo zgoda izvan one njegove glavne priče koje bi se o njemu mogle ispričati. Tko zna, možda jednom i budu. Ako budu kao priča ispričana ovdje, bring it on!

Geralt nam ovdje još jednom pokazuje koliko je tanka granica između čudovišta i onih koji se čudovištima ne smatraju samo zato što kao tipična čudovišta ne izgledaju, a zapravo mogu biti i puno gori. Pomalo čak i besmislena zavrzlama u koju se Geralt uplete toliko se još dodatno zamrsi da ponekad jedva pratite što je tu uzrok, a što posljedica, ali sam Geralt kroz ovo se klupko priče vješto - s mačevima ili bez njih - probija. Mislim da je ova knjiga ukratko pokušala dati nam uvid u to tko je zapravo Geralt, što je zapravo moral i može li ga jedan vještac imati više od onih koji se tom vrlinom vječno diče. A tu je i pitanje zla, zla koje nastane ponekad iz dobrih namjera, ali koje pod tim dobrim namjerama prokrijumčari i neke ne baš jako dobre. Vječna priča, ona dobra i zla, vječni sukob, vječna borba.

Bajka?

"...uvijek će postojati tmina. I uvijek će u tmini postojati razulareno Zlo, uvijek će u tmini biti očnjaci i kandže, ubijanje i krv. I uvijek će biti potrebni vješci. I neka se uvijek pojave ondje gdje ih baš trebaju. Ondje odakle dopire poziv u pomoć. Ondje odakle ih se doziva. Neka se pozvani uvijek jave s mačem u ruci. S mačem čiji će bljesak probiti tmine, čija će svjetlost raspršiti mrakove. Lijepa bajka, zar ne?"

Možda i jest. Ali u svakoj bajci ima i nešto istine. Štogod bila ova priča o Vješcu, ja ću joj se uvijek s posebnim guštom vraćati. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3LDwXhr