nedjelja, 14. lipnja 2020.

OTKRIJ MI TAJNU, Karen M. McManus

Izdavač: Profil, 2019.
[eng. Two can keep a secret
Prijevod: Andrea Pongrac


Poput 'Lažljivca među nama', njenog prvijenca, novi roman Karen M. McManus zagonetan je i zabavan YA triler, pun zamršenih tajni i ubojstava.

Mjesto radnje je Echo Ridge, mali američki gradić u kojem se u ne tako davnoj prošlosti dogodila tragedija, kada je nestala jedna tinejdžerica. Tu je tragediju uskoro slijedila još jedna, ponovno sa žrtvom tinejdžericom, ali ovaj put okarakterizirana kao ubojstvo. Obje nestale djevojke bile su popularne među svojim vršnjacima, kandidatkinje za kraljicu maturalne zabave. No, niti jedna niti druga tragedija nikada nisu do kraja razjašnjene, niti je ikada uhvaćen počinitelj (ili više njih).

Sada, godinama poslije, nove tri djevojke kandidirane su za kraljicu maturalne zabave, no uz mogućnost osvajanja krune, dolaze i prijetnje smrću. Tko se namjerio na popularne djevojke u ovom malom gradu? Nikada uhvaćen ubojica koji se vratio po još ili netko posve nov?

Odgovor leži u klupku tajni iz prošlosti koje tek treba razmrsiti.

Ovaj roman podsjetio me na popularne tinejdžerske triler/horor romane kakve piše R.L. Stine, s tim da je ovaj roman, po meni, puno napetiji i uvjerljiviji od Stineovih. A zbog likova dvije generacije blizanaca, koji ovdje imaju jednu od glavnih uloga, u ovom sam romanu osjetila i neku vibru sestara Owens Alice Hoffman (samo bez magije :)).

Uz nerazjašnjena ubojstva i prijetnje da će doći do novih, vode ovog romana dodatno uzburkavaju obiteljske tajne o kojima nitko ne želi izravno pričati, zakopane nesuglasice sadašnjih i bivših prijateljstava, osobni problemi koje likovi drže u sebi, skrivene osobnosti ljudi koje misliš da dobro poznaješ.

U početku mi se bilo malo teže snaći među brojnim likovima od kojih neki izviruju iz prošlosti, a neki su prisutni u sadašnjosti, pogotovo kada su i svi oni međusobno još dodatno povezani nekim tajnovitim vezama. No, klupko se raltivno brzo rasplete u tri zasebna niza koje sam onda uspijevala popratiti, što mi je dobro došlo da se uspijem uhvatiti u koštac s njihovim tajnama, koje čine jedno posve novo zamršeno klupko. :)

Činjenica da se jedno od ubojstava dogodilo u tzv. Zemlji straha, zabavnom horor parku na rubu šume, ovom trileru dodaje i notu horora, iako je triler cijelo vrijeme žanr koji ovdje dominira. Zamršen je, zabavan, zanimljiv. Priznat ću vam da mi nije, doduše, bolji od 'Lažljivca', ali potvrdio mi je Karen M. McManus kao autoricu na čije ću romane uvijek obratiti pažnju. That being said, početkom godine izašao je i nastavak 'Lažljivca'. Baš me zanima kakve je nove tinejdžerske tajne u njemu uspjela zamrsiti. 

________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2ULrtsC

četvrtak, 11. lipnja 2020.

OBLOZI OD TINTE, Bogdan Stevanović Blogdan

Izdavač: Naklada Fragment, 2019.


U posljednja dva mjeseca nisam pročitala ništa. Long story short, izdogađalo mi se svašta zbog čega sam vrijeme provodila uglavnom zureći u prazno i čekajući da to vrijeme prođe. Nije da nisam željela čitati, nego se jednostavno nisam mogla natjerati da krenem, da otvorim knjigu, okrenem stranicu. Depresija? Možda. Tjeskoba? Povremeno bi navratila u posjet. Tako to valjda ide kad ti stvari na koje ne možeš utjecati diktiraju život, a ti se ne uspiješ snaći i uhvatiti pravi smjer.

I tako, gledam ja knjige, gledaju one mene, u hrpi na stolu uhvatim Blogdanov pogled. Pa pomislim, možda, možda bih mogla probati s ovom, to je zbirka tekstova, mogu pročitati barem jedan. Zar ne? Možda je baš to ono što mi treba.

Bome, bilo je. 'Oblozi od tinte' ispali su melem za ranu koju nisam ni znala da sam imala. A najvažnije od svega, podsjetili su me da čitanje uvijek pomaže da se osjećaš bolje.

Tekstovi ispisani u ovoj knjizi sadrže životne priče i lekcije koje smo svi, a neki već i više puta, proživjeli. Sadrže svijet oko nas sveden na ono bitno, probleme naše generacije savršeno ocrtane i obilježene, ali i pogled iznad tih problema, koji nam pokazuje da je sve ono što nas muči i što nam se čini nerješivo i neprelazno zapravo samo kriva perspektiva. Jer ne znamo gledati - ili gledamo, a da zapravo ništa ne vidimo.

Rješenje je jednostavno: #samoljubav.

"Ljubav nije nešto vanjsko, već je duboko unutra. Ljubav je stanje bića. Nikad se ne može izgubiti jer ne zavisi od nekog drugog tijela ili bilo čega vanjskog, zato je ta priča o ljepšim i jačim polovicama potpuno pogrešna. Kome još treba polovica da bi bio cijeli? Znači da, ili nije potpun, ili mu nedostaje netko polovičan. Dajte sebe cijelog, a kad to uradite, dobit ćete isto toliko natrag. Tada ćete shvatiti da su dvoje cijelih s istom vizijom uvijek jači od dvoje polovičnih u istoj cjelini."

B(l)ogdanovi tekstovi čine oblog od tinte zato jer su nevjerojatno optimistični. Izravni su, direktni, ponekad i brutalni (brutalno iskreni) i na sto ti različitih načina pokazuju da, čak i kad si na dnu, može (i, s vremenom, hoće) biti bolje. Ali, da bi bilo što promijenio ili postigao, moraš krenuti od sebe - promijeniti sebe, način na koji gledaš na svijet, način na koji tretiraš druge.

Ono što ova knjiga sjajno opisuje je to koliko su nam životi u zadnje vrijeme postali površni i nevažni. Umjesto da živimo u stvarnom svijetu, lutamo tim svijetom tragajući za savršenom fotkom koju ćemo podijeliti s drugima, kako bismo im prikazali da se zabavljamo, iako to često uopće nije slučaj. A dok to radimo, propuštamo stvarne trenutke i prilike, stvarne ljude, stvarne živote.

"Žive se Instagram životi. (...) Umjesto da stvarno živimo lijepe trenutke koje bismo kasnije podijelili na društvenim mrežama, počeli smo forsirati trenutke koje ni ne živimo, da bismo ih dijelili na društvenim mrežama. Onda se događa da se svi toliko druže, a da nitko nikoga zapravo ne poznaje, da se svi toliko muvaju, a da se nitko pored nekoga ne budi, da se svi toliko trude biti posebni, a da upravo zbog toga svi sliče jedni na druge. (...) Svi pričaju naglas i nitko nikoga ne čuje, svi imaju komentar na sve, a nikoga ničiji zapravo ne zanima. Svi govore mnogo, a malo tko zna slušati, iako imamo dva uha, a jedna usta da bismo slušali bar duplo više nego što govorimo."

Svatko je od nas (barem) jednom bio slomljen, dotučen, odustao. Svatko od nas na svojoj koži nosi neke svoje ožiljke. Tekstovi u ovoj knjizi oblozi su upravo za te ožiljke, i iako oni neće učiniti da ti ožiljci nestanu, mogli bi učiniti da nas manje bole, da ih prihvatimo i naučimo živjeti s njima.

B(l)ogdan je poput glasa u tvojoj glavi, za kojeg znaš da je u pravu, ali te strah poslušati ga. Jer će ti neuvijeno i posve iskreno reći kako stvari zaista stoje, jer će te zaraziti svojim optimizmom i natjerati te da se pokreneš, iskusiš, osjetiš. A ti ćeš, sa svakim novim tekstom, to sve više htjeti.

"Ja sam ovdje da svakog dana budem veći. Da svakog dana saznam, naučim, prođem, vidim, iskusim, oprostim i uvećam onaj dio sebe koji osjećam, iako se očima ne može vidjeti. Mene ne zanima pola, malo, na žličicu. Ja biram osjetiti, jer to je moja svrha."

_______________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3fhuLLI

subota, 16. svibnja 2020.

DJEVOJKA IZ MOČVARE, Delia Owens

Izdavač: Vorto Palabra, 2019.
[eng. Where the crawdads sing
Prijevod: Petra Pugar

 
Ima već neko vrijeme kako sam pročitala ovu knjigu, ali recenzija je svoj put van probila tek sad. S nekim je knjigama jednostavno tako, posebno onim najboljima. A ova je definitivno jedna od najboljih knjiga prošle godine, barem po meni.

'Djevojka iz močvare' knjiga je o kojoj su prošle godine baš svi pričali. Često se dogodi da takve knjige neopravdano privlače svu tu pažnju, ali ne i ova. Svaki komadić pažnje kojeg je privukla bio je tu s razlogom. Knjiga je to, napokon, i koju je Reese Witherspoon odabrala za svoj književni klub. Kako pratim Reesein klub već neko vrijeme, kao i knjige koje odabire, uvjerila sam se da ima odličan 'nos' za sjajne knjige. A ova mi je, do sada, čak najbolja od svih.

Knjiga nam donosi priču o Kyi, mladoj djevojci koja je bila prisiljena odrasti sasvim sama u skromnoj kolibi usred močvare. Kao djevojčica, Kya je gledala jednog po jednog člana svoje obitelji kako odlaze i napuštaju ju. Prvo je otišla mama, zatim braća i sestre, naposlijetku i otac. Susjeda nije imala, a okrug za nju nije mario. Sama i napuštena, utekla se jedinoj majci koju je ikada poznavala - močvari koja ju je okruživala.

"Sunce, toplo poput pokrivača, obavijalo je Kyina ramena i mamilo je sve dublje u močvaru. Ponekad bi u noći začula nepoznate zvukove, ili poskočila od munje koja bi joj sijevnula preblizu, no kad god bi se spotakla, zemlja bi je uhvatila. Sve dok joj na koncu, u nekom nezabilježenom trenutku, bol nije iscurila iz srca kao što voda iscuri u pijesak. I dalje je bila tu, ali duboko. Kya je položila ruku na vlažnu, uzdisalu zemlju, a močvara joj je postala majka."

Odrastavši sama usred močvare, Kya je močvarni krajolik i njegove biljne i životinjske stanovnike upoznala kao dlan vlastite ruke. Močvara joj je bila utočište, a galebovi prijatelji. Ljude je sretala rijetko i dragovoljno ih se klonila, izuzev nekolicine koji su se prema njoj odnosili kao prema ljudskom biću a ne čudovištu iz močvare: Jumpina, starog trgovca koji joj je pomagao kad god je mogao i Tatea, dječaka koji joj je bio prvi pravi prijatelj i koji ju je naučio čitati.

"'Postoje oni koji mogu živjeti bez divljine, i oni koji ne mogu.'
'Oh', izustila je. 'Oh.'
'Znaš čitati, Kya. Više se nikad neće vratiti ono vrijeme kad nisi znala čitati.'
'Nije samo to.' Progovorila je gotovo šaptom. 'Nisam ti ja znala da riječi mogu toliko toga čuvat. Nisam znala da rečenica može biti tako puna.'
Nasmiješio se. 'Ovo je izvrsna rečenica. Ne čuvaju sve riječi baš toliko.'"

Kya bi ponekad dolazila u kontakt s drugim ljudima, ali to bi uvijek završilo s još jednom ranom na njezinu srcu. Čak i oni dobronamjerni na Kyu su gledali samo kao na čudnovato biće iz močvare, nešto čega se bolje kloniti. Pa tako, kada se u gradiću uz močvaru dogodi ubojstvo, koga okriviti no čudnu i zloglasnu 'Djevojku iz močvare'?

Kyina priča podsjetila me na još jednu meni jako dragu priču i jednu od najboljih koje sam ikada pročitala: 'Ubiti pticu rugalicu'. Obje se ove knjige bave (nepravednim) odnosom sredine prema onima koji su drugačiji. U 'Ubiti pticu rugalicu' naglasak je na rasnu segregaciju, a ovdje je (iako i ovdje vidimo taj isti problem) veći naglasak na odnos ljudi prema nekome koga smatraju čudnim i društveno neprihvatljivim i to ne zbog te osobe same po sebi nego zbog okolnosti u kojima je morala odrasti, okolnosti koje su je učinile onakvom kakva jest. Pri tome, vidimo i da se rijetko tko potrudi doista upoznati nekoga za koga misli da je čudan, već većina ljudi radije izbjegava one koje su tako označili, zlu ne trebalo, (namjerno) ignorirajući činjenicu da najviše zla tim ljudima nanose upravo oni sami.

"'Da, recimo to jasno i glasno. Zvali smo je Djevojkom iz močvare. Mnogi je i danas tako zovu. Bilo je i nekih šaputanja da je napola vučica, ili pak karika koja nedostaje između čovjeka i majmuna. Da joj oči svijetle u mraku. Međutim, u stvarnom je životu ona bila samo napušteno dijete, djevojčica koja je sama preživljavala u močvari, izgladnjela i promrzla, a mi joj nismo pomogli. (...) Umjesto toga, obilježili smo je i odbacili jer smo je smatrali drugačijom. No, dame i gospodo, jesmo li gospođicu Clark isključili zato što je bila drugačija, ili je bila drugačija zato što smo je isključili?

(...)

Vrijeme je da konačno budemo pravedni prema Djevojci iz močvare.'"

Kyina priča istodobno je i divna i strašna. Prelijepa je, a opet i teška. Srce će vas zaboljeti dok čitate s čime se sve morala nositi jedna šestogodišnja djevojčica, jedna tinejdžerica, jedna mlada djevojka. Kya je odrastala u groznim uvjetima, sama i izopćena, napuštena od sviju koji su je trebali bezuvjetno voljeti. A opet, odrastajući tako, Kya je izrasla u predivnu i snažnu ženu, ženu koja je sama, svojim vlastitim snagama, uspjela izgraditi temelje svog života, snaći se i izbaviti iz siromaštva i bijede u kojoj su je ostavili. Močvara joj je cijelo to vrijeme bila jedina obitelj i jedino utočište, njen oslonac i njen poticaj. Ljubav prema močvari ono je što će Kyi pomoći da nađe svoj put, a taj put tu močvaru nikada neće napustiti.

Uz priču o odrastanju i sazrijevanju, ova priča, baš kao i 'Ubiti pticu rugalicu', ima elemente sudske drame, pa i detektivske priče, koji joj samo dodaju na zanimljivosti. Priča vrluda između prošlosti i sadašnjosti, držeći nas time dodatno u napetosti, a njeni opisi močvarnog južnjačkog krajolika oduzimaju dah. Puno je tuge utkano u ovu priču, ali ona istodobno pršti i takvom snagom kakvu nikakva tuga na cijelom svijetu ne može pokolebati. Je li sretna ili tužna? I jedno i drugo. Ipak, kad se svi dojmovi slegnu, naginjem na ovo prvo. Kya je 'Djevojka iz močvare' koju morate upoznati. Svakako to učinite. 
 
__________________________________
 
Kako do knjige: https://bit.ly/2X0P3ls

subota, 18. travnja 2020.

JA, ZEUS, I EKIPA S OLIMPA, Frank Schwieger

Izdavač: Znanje, 2020.
[njem. Ich, Zeus, und die Bande vom Olymp]
Prijevod: Snježana Božin

 
Priče i mitovi o grčkim bogovima i junacima ispričane su već na stotine različitih načina, u stotinu različitih verzija. Ova konkretna verzija prilagođena je djeci (što ne znači da neće biti jednako zabavna za čitanje i odraslima!), a ispričana je na način da glavnu riječ u mitovima o grčkim bogovima i junacima prepušta - njima samima.

Tako će vam Zeus glavom i bradom objasniti zašto je baš on šef na Olimpu. Hermes će vam ispričati kako je već na prvi dan svog života upoznao svog najboljeg prijatelja. Demetra će vam otkriti kakve veze gubitak njene kćeri ima s promjenom godišnjih doba. Odisej će vam ispričati na koji je način nasamario jednog posebno gadnog kiklopa - i kako ga je oholost koju je potom iskazao koštala povratka kući. Heraklo će vam, pak, ispričati kako je zeznuo jednog titana, glavom i bradom, a Nausikaja kako se nesretno zaljubila u potpunog neznanca.

A tu su još i Medeja, Hefest, Helena, Orfej, Europa, Ahilej, i još mnogi drugi.

Priča svakog ovog junaka popraćena je simpatičnim ilustracijama i započinje nečime što bismo mogli nazvati njihovom osobnom kartom - parom stranica na kojima junaci navode svoje najvažnije osobine, odakle dolaze i tko im je obitelj. A sve je to skupa, zajedno sa pričama koje slijede, zapravo veoma, veoma zabavno!

Svaki bog, božica, junak i junakinja svoju će priču u ovoj knjizi ispričati pomalo samodopadno (čak i dijelove u kojima sami sebe ne prikazuju u najboljem svjetlu), baš onako kako jednom bogu, tj. božici, odnosno junaku ili junakinji, i priliči. A svaka od tih priča na svoj je način zabavna. Ton priča je duhovit, prikazuje neke zbilja šašave zgode, i priče je vrlo ugodno čitati. Nasmijavaju, opuštajuće su i zabavne. A ujedno i poučne - jer, bez obzira na lepršav ton, ove priče prikazuju svima nam poznate grčke legende bez njihovog izvrtanja, točno - koliko jedna legenda i mit to uopće mogu biti.

Zeus i ekipa s Olimpa tu su da vam još jednom ispričaju svoje priče - ovaj put vlastitim glasovima - i, bez obzira bile to ili ne priče koje ste već stotinu puta čuli, ovu njihovu verziju trebate pročitati! Bez muljanja i uljepšavanja, grčki će vam bogovi i junaci reći kako stvari zbilja stoje i što se zapravo dogodilo ono jednom kad su, hm, sreli bijelog bika. Ili bili greškom zamijenjeni za dječaka. Ili samo željeli dobiti jabuku namijenjenu najljepšoj ženi na svijetu. Ono što se zatim dogodilo nije možda baš bilo ono što su namjeravali da se dogodi, ali eto. Shvatit ćete. Život grčkih junaka nije uvijek lak. Dopustite im da vam objasne zašto. :D
 
____________________________
 
Kako do knjige: https://bit.ly/2xGiZKL

nedjelja, 12. travnja 2020.

KNJIGA ZA DIVLJU ŽENU, Ingrid Divković

Izdavač: Stilus, 2020.
II. dopunjeno izdanje


Mogla bih vam napisati klasičnu recenziju, ali ovaj put to neću učiniti. Zašto? Jer Knjiga za Divlju ženu nije knjiga koja se (samo) čita, ona ti se, na neki način, obraća. 

Ova motivacijska knjižica može ti biti izvor inspiracije, ili utjehe, ili pozitivne misli s kojom ćeš započeti dan. A može ti biti i prijateljica. Što god trebaš. 

Ispunjena je porukama namijenjenima svim Divljim ženama, i onima koje će se kao takve, čitajući ju, tek prepoznati. 

Zato ovu recenziju neću napisati ja, već će je, na neki način, napisati sama knjiga, svojim riječima, odnosno malenim dijelom tih riječi, koje su u meni nekako najviše odjeknule.

⧫⧫⧫

"Ženo, svaki izbor koji činiš, činiš za sebe, to valjda znaš.
Ipak, nerijetko izabireš ono što ne želiš. Ili što ti nametnu drugi. 
Zatvaraš oči i žmiriš. Nadaš se da će se s vremenom slika promijeniti. Neće."

"Divlja žena izabire."

"Ti u korijenu svog pogleda nosiš životnu svjetlost.
Mogu te okrenuti naopačke, no ti ćeš i dalje plamtjeti.
Ti znaš."

"Divlja žena nosi sjaj u očima.

"Vidiš, priroda želi da budeš veselo dijete.
Tko te učio da hodaš ozbiljna? Da požuruješ vrijeme?
Da budeš igračka?

Odrasli?
Zašto težiš biti kao oni?

Hajde, igraj se još malo."

"Divlja žena ne želi odrasti.

"Sloboda ne znači imati dovoljno novca,
sloboda znači imati dovoljno sebe."

"Divlja žena je autentična.

"Izvađene iz kutije sjećanja. Stare i požutjele.
Reci  mi, što vidiš kada pogledaš svoje stare fotografije?

(...)

To si ti. U svim svojim oblicima.
Ista. Različita. Dijete. Djevojka. Žena.
Ali, ipak ti.

Ne srami se djevojke koja te gleda s fotografije.
Zavoli je."

"Divlja žena njeguje svoje uspomene.

"Mrak guta, proždire, zaklanja.
Njih, ne i tebe. Ti si progledala u tom dubokom crnilu.
Dobro kažu, djevojčice se boje mraka, 
žene u mraku uživaju."

"Mrak je boja Divlje žene.

"Prijateljstvo traje onoliko dugo
koliko se ljudi međusobno nadahnjuju.

Gomila ne nadahnjuje.
Zato Divlja žena ne traži stado, 
već čopor."

"Divlja žena ima svoj čopor."

"Divlja žena luta cestom života,
nerazgaženom, neutabanom, blatnjavom.

Divljoj ženi treba da izađe.
Da iskoči iz sebe."

"Divlja žena ne zna živjeti nečujno."

"Divlja žena zna da se svi njezini odgovori ne kriju
iza ekrana, već unutar korica."

"Divlja žena čita.

_______________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3b2uT0d

petak, 3. travnja 2020.

KRUNSKI DOKAZ, Peter James

Izdavač: Fokus, 2019.
[eng. Absolute proof]
Prijevod: Josipa Šiklić


Što mislite, što bi bio krunski dokaz - nepobitan, apsolutan dokaz - o postojanju Boga?

Peter James proveo je 29 godina istražujući moguće odgovore na ovo pitanje, a ovaj roman predstavlja svojevrsni rezultat tih istraživanja.

U centru priče nalazi se Ross Hunter, svjetski poznati istraživački novinar, kojem se jedan luckasti starac - dr. Harry Cook - obrati za pomoć pri - kako on to predstavi - "spašavanju svijeta". Cook tvrdi da mu se Bog osobno obratio i dao mu tri seta koordinata koji će otkriti krunski dokaz o postojanju Boga. A da bi se ova bombastična vijest mogla pronijeti širom svijeta, Cook (ili pak Bog osobno) odabrao je Rossa da joj bude glasnik.

Zaintrigiran pričom i njenim potencijalom, Ross Hunter u glavi već zamišlja novinski članak koji bi o njoj mogao napisati - i odjek koji bi taj članak mogao imati. Naravno, ukoliko je Cookova tvrdnja točna. Kako bi ga uvjerio da misli ozbiljno, Cook Rossu daje prvi set koordinata, koji će i samog Rossa odvesti u potragu za tajnom koje te koordinate skrivaju. Problem je samo u tome što ono što se nalazi na kraju Rossove potrage - ukoliko je autentično - ne želi samo Harry Cook, kako bi spasio svijet, već to žele i mnogi drugi 'igrači', na vjerskom polju i šire, kojima su ispred spašavanja svijeta pak neki drugi ciljevi.

Roman pred vama predstavlja jedan brz, napet, uzbudljiv triler prepun akcije. Iako opsežan, na preko pet stotina stranica, zbog kratkih poglavlja, brze radnje i načina na koji je pisan, ovaj roman jako se brzo čita.

Uspoređuju ga često s 'Da Vincijevim kodom' Dana Browna, no, iako je po načinu pisanja prilično 'danbrownowski', za ovu mu usporedbu, po mom mišljenju, manjka opsežnog istraživanja ne samo teme, već i lokacija i predmeta na kojima i oko kojih se njegova radnja odvija, a koje su Danu Brownu svojstvene. Unatoč gotovo tri desetljeća koja je proveo, kako kaže, istražujući temu ovog romana, Peter James povijesne lokacije ovdje koristi tek kao kulisu, usputnu postaju za svog glavnog lika - Rossa Huntera, ne udubljujući se previše u to što ta lokacija predstavlja i zašto je baš ta lokacija odabrana. Također, lokacije koje je James odabrao za svoje setove koordinata prilično su očite, iako, kažu da je uvijek nešto najbolje sakriti svima naočigled, pa zašto ne?

Ovaj je roman prvenstveno usredotočen na priču, koja, iako je izrazito vjerske tematike, zapravo ne traži od vas da zauzmete stranu, što joj je, kod mene, plus. James je uspio priču iznijeti prilično neutralno, tek lagano naginjući religijskom objašnjenju događaja koji će, na kraju romana, predstavljati krunski dokaz postojanja Boga. I sam je Ross priličan skeptik oko cijele te stvari, iako na njemu vidimo da, što više slijedi tragove koje mu je Cook dao, doista želi vjerovati da su stvarni.

Rossova potraga za apsolutnim dokazom postojanja Boga brza je i akcijom nabijena utrka s vremenom, utrka u kojoj ga mnogo drugih trkača želi po svaku cijenu prestići - a neki ga, usput, i pregaziti. Ti drugi trkači, zlikovci, ili, nazovimo ih - zainteresirane strane u ovoj priči - predstavljaju splet zanimljivih likova: od izaslanika samog pape, preko unajmljenih ubojica i šefova farmaceutskih kompanija, do evangeličkih pastora multimilijardera. Svatko od ovih živopisnih likova se s nekim svojim razlogom uključuje u utrku za onime za čime traga Ross, ne prezajući ni pred čim da to dobije.

Rossova utrka ponekad je utrka s preponama, ponekad iscrpljujući maraton. Ipak, Ross ne odustaje od namjere da dođe do cilja, čak i kad zbog toga počne patiti njegov privatni život, čak i kad mu se obitelj počne raspadati. Za jednog skeptika, to je možda malo izvan karaktera, ali za jednog novinara gladnog dobre priče (priče za koju Ross misli da bi mogla biti najveća priča svih vremena), zapravo ne postoji druga opcija, nikad i nije.

Je li 'Krunski dokaz', onako kako ga je James zamislio, doista odgovor na pitanje s početka ovog teksta? Predstavlja li krunski dokaz iznesen u ovom romanu doista krunski dokaz o postojanju Boga? Pa, pretpostavljam da to ovisi o tome u što i koliko vjerujete. Mene nije uvjerio. Kraj mi je ostao nedorečen, a tragovi nedovoljno objašnjeni. Također, James ne ulazi baš previše u to kako bi zapravo taj krunski dokaz trebao spasiti svijet. Puki dokaz o postojanju Boga neće sve ljude magično preobratiti u vjernike, tj. sljedbenike određenog božanstva. Možda neke, ali ne sve. Znam da mene ne bi. A čak i da to učini, na koji način bi temeljem toga svijet bio spašen? I od čega ga uopće treba spasiti?

Možda je najbolje da sami pokušate odgovoriti na ultimativno pitanje - što bi za vas predstavljalo krunski dokaz o postojanju Boga - pa, na kraju romana, vidite je li ono što je James zamislio nešto što bi se poklapalo i s vašim odgovorom. Možda se iznenadite, možda se razočarate, ali, čak i ako ovaj roman ne zadovolji vašu žeđ u filozofskom smislu, mislim da u trilerskom ipak bude. Provjerite.

_____________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/2UY69zf

utorak, 31. ožujka 2020.

VRIJEME PREZIRA, Andrzej Sapkowski

Izdavač: Egmont, 2019.
4. dio Sage o Vješcu
[polj. Czas pogardy
Prijevod: Mladen Martić

 
Rat je stigao.

Vode koje je Nilfgaard uzburkao još u prošlom romanu, u ovom su se pretvorile u divlju bujicu. A u središtu te bujice, naravno, nalaze se Geralt i Ciri.

Ne počne to odmah, ne. Na početku imamo malo spletkarenja.

"Dolazi vrijeme prezira, kolego vješče, vrijeme velikog, neizmjernog prezira. Moraš se prilagoditi. To što ti predlažem je jednostavna alternativa. Netko će umrijeti da bi netko mogao poživjeti."

Hoće li doći do rata i kada bi se to moglo dogoditi tema je baš svakog razgovora, vodio se on među ljudima, vilenjacima ili čarobnjacima. A svaka od zainteresiranih strana naumila je pridobiti Vješca na svoju. Čine to prijedlozima, obećanjima, prijetnjama i nasiljem. No, Geralt svakome odgovara isto: on ne zauzima strane. No, koliko će dugo moći tako govoriti i ostati neutralan? Pogotovo kada je ono što svi žele, još više od vješčeve potpore, njegova štićenica Ciri.

Čarobnjaci, čarobnice i izaslanici raznih kraljeva planiraju se sastati kako bi vijećali o tome što im je činiti u vremenima u kojima je izgledno da je rat sve neizbježniji. Geralt, nevoljko pristavši prisustvovati svečanosti uoči Vijeća, i to Yennefer za ljubav, uskoro se nađe u kaosu izazvanom istovremenim izdajama i pobunama koje doslovno pršte sa svih strana. I samo tako, svijet je u ratu.

"'Rat.', rekao je napokon pjesnik. 'Rat, mržnja i prezir. Posvuda. U svim srcima.'"

Naslovni prezir u ovom je romanu gotovo kao neki dodatni lik, i to još lik u nekoj od glavnih uloga. Svatko svakoga promatra s prezirom, prezir je čimbenik koji pokreće svaku akciju, akter svakog događanja. Prezreni preziru one koji su ih prezreli, a ovi potonji preziru sve oko sebe. Doista, naslovna vremena u kojima se odvija radnja ovog romana nikako se drugačije niti ne bi mogla nazvati.

Iako vrvi akcijom i prepun je scena borbi, u kojima Geralt briljira, ovaj put suočen s ljudima, a ne čudovištima, rat kojeg baš svi spominju uvijek ostaje negdje na marginama. Ratom zahvaćene prostore vidimo tek nakon što su bitke u njima minule, ili su iste, pak, vješto izbjegnute prikladnim dogovorima između zaraćenih strana. S tim da su ti dogovori uvijek prikladniji za cara Emhyra, nego za kraljeve s kojima ih sklapa.

A dok Geralt vodi bitku za bitkom i liječi rane tim bitkama izazvane, Ciri je primorana voditi neke svoje bitke, u kojima pomoć može očekivati jedino od sebe same. I u prijašnjim je knjigama Ciri sa svakom napredovala i gradila svoj lik, no u ovoj je to možda najviše izraženo. U ovoj tek knjizi vidimo naznake moći koju Ciri skriva u sebi i svega što bi tek mogla postati.

Ovaj je roman pisan na način da većinu vremena imamo svojevrsnog naratora koji nas vraća u prethodna zbivanja, pričajući nam o njima dio po dio. Tako, primjerice, pratimo razgovor Geralta i Maslačka u sadašnjosti, slušajući ih kako jedan drugome pričaju o zbivanjima koja su se dogodila danima, ili tjednima, ili mjesecima prije. Zanimljiv oblik pripovijedanja, moram reći, iako se ponekad u tim zbivanjima lako i pogubiti.

Ponekad, naime, zbivanja o kojima je riječ uključuju zapanjujuću količinu likova, od kojih su tek neki bitni za njen tijek, ali su ipak svi ti likovi u nekom trenutku spomenuti. Od nabrajanja svih tih kneževa, kraljeva, izaslanika, i svih njihovih međusobnih veza znalo mi se zavrtjeti u glavi, tako da sam par puta morala zastati i zapitati se: "Čekaj, tko?" Ipak, ove su zbrke s likovima kratkotrajne i ne utječu na samu priču, tako da mi nisu previše smetale. Ili jednostavno volim ovaj serijal toliko da ću mu uvijek progledati kroz prste. :)

Puno se toga izdogađa u ovom romanu, akcija, izdaje, prevrati, pokušaji ubojstva, zasjede, noževi u leđa, sve se to reda velikom brzinom. Geralta i Ciri ovdje vidimo i u nekom novom svjetlu, njega kao ranjivog, nju kao opasnu. Radnja se sve više zahuktava, pitam se, što je sljedeće? Ne znam, ali 5. nastavak je već tu. Idem otkriti. 
 
__________________________
 
Kako do knjige: https://bit.ly/2ygiQO6

srijeda, 25. ožujka 2020.

A ONDA JE NESTALA, Lisa Jewell

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
[eng. Then she was gone]
Prijevod: Saša Drach


Petnaestogodišnja Ellie Mack na jedan je sasvim običan dan izašla iz kuće i pošla u knjižnicu. U knjižnicu nikada nije stigla, a negdje između trenutka u kojem je zatvorila ulazna vrata svoje kuće za sobom i trenutka u kojem je trebala ušetati u knjižnicu, Ellie je netragom nestala.

Deset godina kasnije, Elliena majka, Laurel, još uvijek se ne može pomiriti s nestankom svoje kćeri, iako je istraga već godinama praktički mrtva. A onda, odjednom, pojavi se novi dokaz.

Istovremeno, Laurel pokušava nastaviti sa svojim životom. Nije ni svjesna koliko je zapravo zapela u vremenu, koliko joj se život vrti u jednom te istom krugu kojeg je sama oko sebe stvorila nakon Ellienog nestanka, sve dok ne upozna Floyda, šarmantnog muškarca koji joj pokaže da još postoje stvari za koje vrijedi živjeti.

No, tu nije kraj iznenađenjima i neobičnostima koje će Laurelin život prodrmati.

Naime, Floydova kći Poppy izgleda potpuno isto kao Ellie. Gotovo joj je identična. Ne samo izgledom, već i ponašanjem. Slučajnost? Ili se tu krije nešto mnogo zamršenije, mračnije i zapetljanije?

Lisa Jewell majstorica je u stvaranju kompleksnih priča, razoružavajućih, ozbiljnih i vrlo dirljivih. U ovu je, pak, umiješala i neke malo mračnije sastojke.

Knjiga je podijeljena u pet dijelova, a sa svakim dijelom otkrivaju se ne samo novi detalji same priče, već i nove razine povezanosti pojedinačnih priča svakog od likova, kao i njih samih. Neke od tih veza prirodno se nastavljaju jedna na drugu, dok su neke posve 'mindblowing'. Nisu me svi dijelovi ovog romana držali jednako zainteresiranom za čitanje, početak je bio veoma obećavajuć, nastavak se zatim jako usporio, pomalo me uspavljujući; ponegdje sam gubila interes, ponegdje bi mi zanimanje skočilo do plafona, kako bi već Lisa u priču dodavala nove sastojke i preokrete. No, što se kraj priče sve više bližio, priča je postajala sve zamršenija i sve napetija, do razine u kojoj ju jednostavno ne možeš ispustiti iz ruku. (Čak ni kad je već 1 ujutro i za 5 sati moraš na posao.)

Čitanje ovog romana nalik je konzumaciji torte od pet slojeva. Sa svakim novim slojem u koji zagrizeš, spoznaješ da unutra postoji neki novi okus. Na prvi pogled, uvjerena si da jedeš tortu od čokolade, ali onda otkriješ novi sloj i shvatiš da je to možda ipak limun. Ili kokos? Vanilija? Šumsko voće!? Kažem vam, 'mindblowing'.

Lisa Jewell ovdje vješto istražuje obiteljske odnose, neriješene tajne iz prošlosti, romantične odnose, probleme s povjerenjem, načine na koje se likovi nose s tugom i gubitkom i vlastitim tajnama. Ona također zaranja i u mračnu psihu nekih likova, pokušavajući nam predočiti što ih je natjeralo na određene postupke. Taj mračni dio priče nevjerojatno je jeziv, ali i stvaran, što ga čini još jezivijim.

Nakon čitanja mogli biste se zapitati znate li doista kakvi sve ljudi žive u vašoj blizini, jesu li ljudi kojima ste u određenom trenutku poklonili povjerenje bili toga povjerenja vrijedni, i što sve postoji oko vas, kakve sve mračne tajne lelujaju u vašoj okolini, među ljudima koje mislite da poznajete. Nisu to najugodnije misli, dakako, ali možda nam pomognu da svijet oko sebe malo pronicljivije promatramo.

Lisa Jewell piše sjajne romane, ako ste imali priliku kojeg od njih pročitati, tada to znate i sami. Ni ovaj nije razočarao. Imala sam možda malo natezanja s njim u početku, ali, u cjelini, rekla bih da je vrlo dobar. Lisini, naposlijetku, uvijek i jesu.

___________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3auLVDC

IZBLIZA, Cara Hunter

Izdavač: Mozaik knjiga, 2019.
1. slučaj detektiva Adama Fawleya
[eng. Close to home]
Prijevod: Maja Opačić


"Reći ću to odmah na početku. Neće vam se svidjeti, ali vjerujte mi, previše sam puta to prošao. Kod ovakvih slučajeva - otmice djeteta - u devedeset posto slučajeva treba tražiti nekoga iz djetetova neposrednoga okruženja. Člana obitelji, prijatelja, susjeda. Nemojte to zaboraviti. Ma kako potreseno izgledao, ma kako nevjerojatnim se činilo, on zna tko je krivac. Možda ne svjesno, možda ne još. Ali zna.
 

Zna."

Prvi slučaj detektiva Adama Fawleya, iz pera Care Hunter, donosi nam napetu policijsku proceduralnu dramu koja se vrti oko nestanka osmogodišnje Daisy Mason.

Daisyna obitelj priredila je vrtnu zabavu u svome domu, na koju su bili pozvani gotovo svi njihovi prijatelji i susjedi iz ulice. Svi su se sjajno zabavili, a baš nitko nije primijetio da je, u nekom trenutku, Daisy nestala.

Nitko nije primijetio ništa neobično, niti ikoga nepoznatog tko se možda uspio ugurati na zabavu. Ali nitko nije primijetio ni što se dogodilo s Daisy.

Kako je moguće da osmogodišnja djevojčica samo tako nestane, pred očima gomile odraslih? Je li sama pobjegla od kuće ili ju je tko oteo? Detektiv Fawley mora pronaći odgovore na ta pitanja što prije, jer u slučajevima poput ovoga, svaka je minuta ključna.

Otmica djeteta motiv je koji se provlači kroz mnogo kriminalističkih romana. Pomislili biste da su stoga svi ti romani nekako 'na istu foru'. Ali nisu! Mnogo ih je koji su ovoj temi pristupili s novim i originalnim pristupom, čega kao rezultat imamo napet, zanimljiv, uzbudljiv - i vrlo poučan roman.

I ovaj je roman baš takav.

Slučaj pratimo preko detektiva Fawleya i njegovih kolega, koji nam ga prenose detaljno, u skladu s pravim policijskim procedurama, uključujući i obraćanja medijima i javnosti, praćenja dojava s društvenim mreža... uključujući općenito sve korake koji uobičajeno slijede u istragama ovog tipa. Čitati o istrazi na ovaj način bilo je neobično zanimljivo, osjećala sam se kao da pratim stvarni slučaj, revno prateći kanale vijesti i društvene mreže, ne bih li doznala što će se iduće dogoditi.

Detektiv Fawley na početku romana otvoreno govori o tome kako je, u slučajevima nestanka djece, krivac (ili sukrivac) obično netko od djetetove obitelji ili užih poznanika. A obitelj Daisy Mason posebno je, hm, zanimljiva. Iako se svim silama trude prema van ostaviti dojam sretne obitelji, Masonovi su sve samo ne savršeni. Kako ih upoznajemo, jednog po jednog, vidimo sve više napuklina u fasadama koje su brižljivo složili, nadajući se da drugi kroz te fasade neće uspjeti prozrijeti. Strašno je, zapravo, koliko neke obitelji mogu biti, ne samo disfunkcionalne, već čak i posve gnjusne. Slika sretne i vesele Daisy, što bliže upoznajemo njenu obitelj, sve više blijedi.

Jako, jako napet roman. Relativno kratka poglavlja, ispresijecana objavama iz medija i komentarima s društvenih mreža, uvelike pridonose toj napetosti, ali i čine čitanje ovog romana bržim. Likovi Daisyne obitelji nevjerojatno su antipatični, ali im protutežu daju veoma požrtvovni i spretni likovi policijskih službenika, koji daju sve od sebe - a nerijetko i više od toga - da pronađu Daisy. Adam Fawley - glavni detektiv - uz borbu za Daisy bori se i sa demonima prošlosti i nestankom vlastitog djeteta.

Daisyna priča završava (sretno ili nesretno, to vam ipak ne mogu reći, da vam ne pokvarim čitanje) s ovim romanom, ali priča detektiva Fawleya ide dalje. Čitat ćemo o njemu još, u romanima koji slijede. Ako će biti poput ovoga, beskrajno im se veselim! 

__________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3aeI2mi

nedjelja, 15. ožujka 2020.

PARIŽANKE, Marius Gabriel

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. The Parisians
Prijevod: Sanja Ščibajlo

 
Drugi svjetski rat izvor je inspiracije za mnoga književna djela. Kako i ne bi bio, uzimajući u obzir da se radi o jednom od najstrašnijih razdoblja novije svjetske povijesti. A čak i uz sva ta književna djela (a i ona filmska, pa i djela drugih umjetnosti) još uvijek o ovom mračnom razdoblju ne znamo sve. Još uvijek otkrivamo nove poglede i dobivamo nove uvide u strahote koje su 40-ih godina 20. stoljeća harale i Europom i svijetom.

Marius Gabriel svojim nam je 'Parižankama' dao još jedan pogled na događaje iz 2. svjetskog rata, a taj pogled počiva na okupiranom Parizu i možda najslavnijem hotelu na svijetu - pariškom Ritzu.

Na samom začetku rata, neposredno prije okupacije, Olivia Olsen mlada je slikarica koja prodajom svojih slika pokušava zaraditi za život - i u tome jedva uspijeva. Amerikanka, porijeklom Šveđanka, Olivia se zaljubljuje u mladog anarhista Fabricea, čija majka joj pronalazi posao sobarice u slavnom pariškom hotelu Ritz. Miris rata osjeća se u zraku, ali bogati stanari Ritza za rat mare malo ili nimalo. Kada Nijemci stignu, oni će se jednostavno prilagoditi. Novac, na kraju krajeva, uvijek otvara sva vrata.

Nijemci konačno stižu 1940., pustošeći grad i tjerajući njegove stanovnike u glad i siromaštvo. Njemački časnici nastanjuju se upravo u Ritzu, u kojem se život nastavlja po starom. Dok vani ljudi gladuju, u Ritzu se bogati Parižani zabavljaju s Nijemcima na raskošnim gozbama.

Zbog svog švedskog podrijetla, koji Nijemci smatraju 'pravim arijevskim', Olivia ubrzo postaje ljubimica Reichsmarschalla Goeringa, a svoj položaj odluči iskoristiti kako bi pomogla francuskom Pokretu otpora. No, put je to kojim bi lako, ako samo jednom krivo kroči, mogla zakoračiti u pogibelj.

Istovremeno s Olivijinom, u ovoj knjizi pratimo priče još dviju Parižanki: slavne dizajnerice Coco Chanel i jedne od najpoznatijih francuskih glumica - Arletty. Obje ove žene upustit će se u zabranjene veze s Nijemcima: jedna romantične naravi, druga materijalne. A objema će te njihove veze donijeti puno više od onoga što su u njima tražile - i to ne u dobrom smislu.

Marius Gabriel u ovoj je knjizi fantastično precrtao život jednog povijesnog razdoblja, u svoju priču sjajno uklopivši stvarne likove iz toga razdoblja. Naravno, ovdje se radi o povijesnoj fikciji, ali ta je fikcija vješto utemeljena na stvarnim povijesnim događajima i ljudima, koje, čitajući, pratimo kao da su stvarno pred nama, živi i autentični koliko su uopće to mogli biti.

Baš svi su likovi u ovoj knjizi, osim Olivie i još nekolicine sporednih likova, stvarne povijesne ličnosti ili, poput Heike Schwab, likovi utemeljeni na stvarnim povijesnim ličnostima. O mnogima od njih, prvenstveno Arletty i Coco Chanel, ovdje ćemo saznati i nešto što možda još nismo znali, a autor se pobrinuo i da nam, u bilješci na kraju romana, za svakog lika utemeljenog na stvarnoj osobi kaže i što se s njim dogodilo poslije.

Neopisivo mi je zanimljivo bilo čitati o ratu na način na koji su na njega gledali pariški bogataši nastanjeni u Ritzu. Za tu povlaštenu skupinu ljudi, rat je bio tek kulisa, još jedna vrsta razonode kojoj su bili u prilici, iz svojih raskošnih apartmana, svjedočiti. Čitajući o Oliviji, čija se priča dodiruje s pričama ostalih gostiju Ritza, svjedočimo o sudaru dvaju svjetova, dva Pariza, dvije Francuske: one siromašne, gladne i potlačene, i one povlaštene, bogate i samoljubive. Dok ljudi na ulicama Pariza gladuju, gosti hotela Ritz uživaju u delikatesama na raskošnim gozbama koje svakodnevno priređuju za sebe i sebi slične. Strašno je vidjeti koliko su u tome neosjetljivi, koliko im malo znači i njihova zemlja i njihov narod i koliko se malo obaziru na patnje kojima svjedoče svaki put kada bace pogled kroz prozor.

'Parižanke' su fantastična knjiga. Zabavna i šarmantna, ali i poučna i ozbiljna. Dok nam na primjeru jednih Parižanki autor prikazuje zašto su one i ljudi oko njih smatrale da 'Nijemci i nisu tako loši', na primjeru drugih prikazuje nam i svu surovost nacista, horore kroz koje su prolazili ljudi ispitivani u zatvorima Gestapa, beznađe i očaj onih koji nisu imali sreće roditi se kao pripadnici pariške buržoazije i plemstva. A pored svega toga, ova knjiga sjajno opisuje i to da, koju god stranu odabrao, u nekom ćeš se trenutku neizbježno naći na onoj krivoj. Svaka od tri žene u ovoj knjizi to je na svojoj koži iskusila. I svaka se sa svojim iskustvom drugačije morala nositi. Kao žena, kao kolaboracionistica, kao špijunka, kao Parižanka. 
 
___________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/38SWH5c

ponedjeljak, 9. ožujka 2020.

KULA TMINE: REVOLVERAŠ, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2017.
1. knjiga serijala Kula tmine
[eng. The Dark Tower: The Gunslinger
 

Mislim da ne postoji knjiga koja me tako potpuno zaintrigirala i uvukla u sebe, a istovremeno i tako potpuno isfrustrirala dok sam je čitala, kao što je to 'Revolveraš'.

Početak Kingovog epskog serijala 'Kula tmine' nije kao niti jedna njegova knjiga koju ste možda pročitali. 'Kralj horora' i u drugim je svojim djelima znao zaći na područje fantastike, mistike i raznih drugih žanrova, ali svijet koji je stvorio u ovom serijalu nije nalik ni na što što je prije ili poslije njega napisao. Originalan i intrigantan svijet u koji ulazimo 'Revolverašem' nešto je posve posebno, ne samo kod Kinga, već i u žanru fantastike općenito.

Priča prati Rolanda, posljednjeg Revolveraša, u njegovoj potjeri za misterioznim Čovjekom u crnom i putu prema tajanstvenoj Kuli Tmine. Kroz zaboravljeni gradić pun što čudnih, što očajnih ljudi, preko surove pustinje, planinskog lanca i mračnih tunela, Roland se malo-pomalo približava svojem plijenu. Usput on susreće razne misteriozne likove, pronalazi suputnika u obliku jednog dječaka, bori se protiv sablasti, prisjeća prošlosti i svladava jednu prepreku za drugom, ustrajan da dođe do cilja. Što se na tom cilju nalazi - kraj ili tek početak Rolandovog puta, a možda i njegova sudbina ili nešto posve drugo - Roland ni sam ne zna, ali će saznati kad onamo stigne.

Rolandova priča (odnosno početak Rolandove priče) fantastična je avantura koja postavlja puno više pitanja no što daje odgovora. To je taj frustrirajući faktor koji se pronosi kroz čitav roman: gomila upitnika koji vam, jedan za drugim, iskaču u glavi dok čitate, za koje se nadate da ćete negdje na idućim stranicama pronaći odgovor, ali ono što pronalazite samo je još više pitanja. Nedovoljno je informacija i o Rolandu i o čitavom svijetu u kojem se on nalazi da bismo ga uopće mogli pojmiti; saznajemo tek dijeliće čitave priče ispričane kroz Rolandove izlete u prošlost i povremene asocijacije na ljude i događaje o kojima još ne znamo ništa - ali i više smo no željni nešto otkriti.

Fascinantna je stvar ta da, unatoč svim tim pitanjima koja se roje bez kraja i konca, ova priča izaziva ovisnost. Ona sadrži 'ono nešto' što pronalazimo samo u onim najboljim serijalima, onima koje luđački pratimo i za koje postajemo emotivno vezani u tolikoj mjeri da svaku kritiku serijala koju nam uputi netko od prijatelja ili poznanika shvatimo kao smrtnu uvredu. (Znate o kakvim serijalima pričam, zar ne? Znam da znate. ;))

Svijet koji ovdje upoznajemo nije nalik na ni jedan drugi kojim smo u svijetu knjiga kročili. On je poput Zemlje čudesa - kada bi se ta Zemlja nalazila negdje na Divljem zapadu. King je ideju za ovaj serijal dobio još kao devetnaestogodišnjak, inspiriran Tolkienom, ali je čekao na pravo vrijeme da ga napiše. To je vrijeme došlo nakon što je pogledao seriju špageti vesterna Sergija Leonea, a utjecaj i Leonea i Tolkiena u serijalu je jasno vidljiv. Svoju je inspiraciju King pretočio u nešto što bismo najbolje mogli opisati kao post-apokaliptični fantastični vestern; Međuzemlje ispunjeno nekim drugačijim čarobnjacima i junacima.

Stil pisanja je fantastičan, čak rekla bih na tragu najboljih, poput Zelaznya ili Gaimana, što svakako doprinosi užitku čitanja. Vodeći nas svojim maštovito osmišljenim i često čudnovatim krajolikom, King je putem porazbacao mnogo pomalo neobično odabranih tragova modernog svijeta - poput pjesme Beatlesa 'Hey Jude' ili 'The rain in Spain' iz filma 'My fair lady'. Nekako je zabavno zamišljati svijet u kojem ljudi nikad nisu čuli za automobile ili vlakove ili struju ili vodovod, ali pjevaju popularne hitove iz 60-ih.

Ovaj je roman zapravo tek uvod, tek prolog, u sam serijal. I sam King u uvodu ovom romanu kaže da s njim treba biti strpljiv, jer stvari će postati jasnije u idućim knjigama. Čitajući druge komentare na ovaj roman, vidjela sam da većina ljudi upravo to govori: da su isprva bili zbunjeni 'Revolverašem', ali da su ga tek nakon čitanja ostatka serijala počeli iznimno cijeniti (i vraćati mu se, s vremena na vrijeme). Ovo je jedan od onih serijala koje treba pročitati čitave, serijal s kojim treba biti strpljiv i od kojeg ne smijemo odustati. Možda je prva knjiga malo zbunjujuća, možda postavlja previše pitanja, ali ako od nje prerano odustanemo, propuštamo priliku upoznati čitav književni dragulj koji se skriva u ostatku serijala, a koji ne bi bio potpun bez njegovog prvog dijela. Ja ga svakako planiram otkriti. :)
 
________________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2VYOGsM

nedjelja, 1. ožujka 2020.

PLETENICA, Laetitia Colombani

Izdavač: Znanje, 2019.
[franc. La Tresse]
Prijevod: Maja Ručević

 
Smita, Giulia, Sarah.

Tri žene koje žive u različitim dijelovima svijeta, živeći različite živote i radeći različite stvari, u ovoj su priči povezane na način koji ni njima samima nije poznat (i nikada im ni neće biti), a koji njihove sudbine povezuje čvršće od najčvršće spletene pletenice.

Smita je pripadnica najniže indijske kaste, koja sanja o tome da se njena kći školuje i izbavi iz siromaštva i teškog rada u kojem Smita provodi svoje dane. No, upisati kćer u školu nije dovoljno - Smitina će kći, kao pripadnica najniže kaste, a k tome i žena, uvijek biti obilježena, uvijek na rubu propasti. Da bi joj omogućila bolji život, Smita će morati smoći nevjerojatnu hrabrost, krenuti na neizvjestan put i tog se puta držati, bez obzira na sve prepreke koje joj na tom putu dođu u susret.

Giulia je djevojka koja radi u radionici u kojoj se obrađuje kosa. Ovaj je zanat dio duge tradicije na Siciliji, zanat koji se u Giulijinoj obitelji prenosi kroz generacije. No, kada Giulijin otac doživi nesreću, Giulia se mora suočiti s otkrićem da je očeva radionica na rubu propasti, i mora uvjeriti svoju duboko tradicionalnu obitelj da je jedini spas za radionicu napuštanje te tradicije i odlazak u novom smjeru.

Sarah je uspješna odvjetnica, partnerica u jednoj renomiranoj kanadskoj tvrtki. Da bi se uspela na poziciju na kojoj danas jest, Sarah je morala žrtvovati mnogo toga. A kao majci troje djece, te su žrtve nerijetko bile na štetu njenog osobnog vremena i zdravlja. Da bi postigla sve što je morala postići, Sarah je često zanemarivala samu sebe. No, u trenutku u kojem su sve njene žrtve konačno polučile uspjeh, Sarah se mora suočiti s bolešću koja joj prijeti oduzeti sve što je dosada postigla.

Pletenica koju je isplela Laetitia Colombani pletenica je koja se sastoji od triju priča triju snažnih ženskih likova. Svaka od žena u ovoj knjizi dolazi do prekretnice u svom životu, svaka se mora suočiti s nečim što od nje iziskuje ogromnu količinu hrabrosti, volje i odlučnosti, i svaka mora poći naprijed, u nepoznato, kako bi ponovno stala na noge.

Pletući pletenicu od ovih triju priča, Colombani nam na primjeru svake od triju žena prikazuje društvene probleme s kojima se ove žene moraju nositi ili se s njima suočiti. Na primjeru Smite vidimo koliko na nečiji život utječe nejednakost u društvu i društvena nepravda, na koju Smita uopće nema utjecaja, jer svoj nepovoljan položaj stječe već samim rođenjem. Giulia se hrabro bori s nevoljkošću ljudi da krenu u promjene, čineći ono što je potrebno da spasi očev posao, kao i posao ljudi koji o njegovoj radionici ovise, nailazeći na neodobravanje i sumnju na svakom koraku. Sarah je, pak, primjer žene koja neprestano samu sebe stavlja na drugo mjesto, kako bi bila uspješna majka i uspješna odvjetnica. I upravo zato Sarah ne uoči na vrijeme bolest koja joj se prikrada, jer uvijek postoji 'kasnije ću', 'sutra ću', 'vjerojatno nije ništa'.

Kada ih pogodi teška sudbina, sudbina pred kojom bi mnogi drugi poklekli i odustali, ove tri žene odlučuju sa svojom se sudbinom uhvatiti u koštac - i promijeniti smjer u kojem ona ide. Hrabrost ovih žena pred nedaćama koje su ih snašle je čudesna, ona zadivljuje i inspirira.

Sve tri žene u ovoj knjizi zapanjile su me svojim pričama, i svaka od njih na poseban mi je način bila draga. Kada bih ipak morala izdvojiti jednu od njih, izdvojila bih Giuliju. Ne zato što je najhrabrija niti ikako posebnija od drugih, već zbog Giulijine druge strasti: čitanja.

"Zbog toga zaboravlja čak i jesti. Nerijetko se sa stanke za ručak vraća gladna. To je jednostavno tako: Giulia guta knjige kao što drugi gutaju cannole."

Pletenica je u svojoj biti jednostavna frizura. Tri pramena kose uvijaš jedan oko drugog, tvoreći uzorak kakav želiš. Mnogo je načina na koji možeš isplesti pletenicu, mnogo je i toga što s njom potom možeš napraviti. Od jednostavna tri pramena mogu nastati najsloženije i najnevjerojatnije frizure. Isto je i s pričama. Ispričaš li ih na pravi način, mogu te zadiviti, oduševiti, inspirirati, obilježiti za čitav život.

Kako tri pramena sastavljena od riječi isplesti u nevjerojatnu, čudesnu priču? Laetitia Colombani zna kako. Pročitajte 'Pletenicu'. Definitivno pročitajte.

__________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2VBNWto

ASTROFIZIKA ZA LJUDE U ŽURBI, Neil deGrasse Tyson

Izdavač: Znanje, 2019.
[eng. Astrophysics for people in a hurry]
Prijevod: Ruđer Jeny 


"Svatko je od nas u nekom trenutku pogledao u noćno nebo posuto zvijezdama i pomislio: Što sve to znači? Kako to funkcionira? I koje je moje mjesto u svemiru?"

Pitanja tko smo, odakle dolazimo i koji je smisao našeg postojanja pitanja su koja si ljudi postavljaju valjda od trenutka u kojem su uopće počeli spoznavati svijet oko sebe. A odgovori na ta pitanja (iako možda ne baš svi i možda ne baš potpuno onako kako bismo mi to htjeli) leže u astrofizici.

Jedan od najpoznatijih astrofizičara na svijetu i svakako jedan od ljudi koji ulaže najviše truda u popularizaciju ove znanosti - Neil deGrasse Tyson - u ovoj je knjižici pokušao odgovoriti na neka od temeljnih pitanja o svemiru, njegovom nastanku i našoj ulozi u svemu tome. Kroz 12 kratkih poglavlja, NDT nam je ovdje dao znanstveno utemeljen sažetak temeljnih znanja o 12 različitih tema koje se tiču suvremenog poznavanja svemira.

Trebate li poznavati osnove astrofizike, ili fizike općenito, da biste razumjeli ovu knjigu? Pa, rekla bih da ne morate, ali ako vam fizika, kemija i općenito svemir nisu baš najdraže teme na svijetu, onda teško da će vam se ova knjiga svidjeti.

Ako ste pak očarani svemirom i želite saznati što je moguće više o njemu, na pravom ste mjestu. Ova knjiga je sjajno pomagalo za bolje razumijevanje svemira, napisana specifično za 'ljude u žurbi' - ljude koji nemaju vremena čitati enciklopedije i udžbenike iz astrofizike - ali ipak knjiga u kojoj ćete saznati sve osnovne spoznaje o svim glavnim otkrićima i idejama vezanima uz svemir i procese koji se u njemu odvijaju svake sekunde.

NDT nas vodi na putovanje do samog ruba poznatog nam i vidljivog svemira, upoznajući nas s crnim rupama, galaktičkim jatima, pulsarima, egzoplanetima, tamnom tvari, tamnom energijom, i još mnogo, mnogo toga. Ako ste pratili dokumentarnu seriju 'Cosmos', koju je NDT vodio, a posebno ako ste u njoj guštali, čitanje ove knjige bit će vam jednako ugodno iskustvo. A u skladu s NDT-ovim zabavnim karakterom, i ovdje ćete pronaći nekoliko genijalnih šala i zabavnih dosjetki, koje će vas sigurno nasmijati. Tko kaže da astrofizika ne može biti zabavna?

Ova se knjiga, odmah nakon izlaska, smjestila na vrh liste bestselera New York Timesa, a godinu poslije ostala je među prvih pet na toj listi. Osobno, mislim da je sjajno što je jednoj znanstvenoj knjizi to uspjelo! Čini se da NDT itekako uspijeva u svojoj misiji popularizacije znanosti.

Ja sam uživala čitajući je, a ako ste ljubitelj svemirske tematike, vjerujem da ćete uživati i vi. Putovanje svemirom uvijek je izuzetno iskustvo, a u društvu NDT-a to je putovanje ne samo izuzetno, već i izuzetno zabavno! Ne pada mi na pamet nitko drugi tko bolje može ljude uvjeriti i pokazati im da znanost nije nešto dosadno i suhoparno, već nešto što nam je blisko, svakodnevno i - na trenutke - očaravajuće.

"Tako završava naše svemirsko putovanje po periodnom sustavu elemenata, sve do ruba Sunčevog sustava i dalje od njega. Zbog razloga koje još nisam uspio shvatiti mnogi ne vole kemijske spojeve, što možda objašnjava stalne napore da se izbace iz hrane. Možda njihova kilometarska kemijska imena zvuče opasno. Ali u tom bismo slučaju trebali okriviti kemičare, a ne kemijske spojeve. Osobno, nemam ništa protiv njih, ni ovdje niti bilo gdje u svemiru. Moje omiljene zvijezde, baš kao i moji najbolji prijatelji, svi su građeni od njih."
_________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2x0PEu0

TRAGOVI RATA, Gareth L. Powell

Izdavač: Hangar 7, 2019.
1. dio trilogije Tinjajući rat
[eng. Embers of war]
Prijevod: Igor Rendić


"Space. The final frontier."

Ne, ovo nisu putovanja svemirskog broda Enterprise, već teške krstarice klase 'Grabežljivac' Kuje Nevaljalke. No misije Nevaljalke i Enterprisea u nekim su elementima slične: dok Enterprise hrabro ide 'where no man has gone before', Kuja Nevaljalka hrabro ide onamo kamo nitko drugi ne želi ići - u misije spašavanja preživjelih nakon nesreća ili teških bitaka.

U svojim borbenim danima, Kuja Nevaljalka svjedočila je krvavom okončanju jednog krvavog rata, koji je završen genocidom. Pokušavajući se iskupiti, Nevaljalka stupa u službu Spasilačke kuće - organizacije koja spašava brodove i njihove posade kada i jedni i drugi upadnu u (često kobnu) nevolju.

Nevaljalka je svjesni brod - njenu matricu ne čini samo tehnologija, već i dijelovi organskog živčanog sustava. Ne možemo reći da baš osjeća kao ljudi, ali njeni je sastavni dijelovi čine jedinstvenom cjelinom koja nadmašuje sve ljudske i vanzemaljske likove u ovoj priči. Nevaljalka je sjajan lik, a i ime joj sjajno pristaje: zabavna je i spremna na pokoju nepodoštinu, kad zatreba. :)

U vremenu nakon rata, Nevaljalka i njena posada, na čelu s kapetanicom Sal Konstanz, hrabro kroče iz jedne spasilačke misije u drugu. A onda dobiju zadatak priteći u pomoć brodu koji je upao u nevolju u sustavu nad kojim se mnoge strane koškaju za prevlast. Istovremeno, zadatak da stigne do istog broda dobiva i Ashton Childe, špijun na obližnjem planetu, kojem je prioritet pronaći zagonetnu pjesnikinju Onu Sudak, koja se navodno nalazi na brodu. Nevaljalkina posada igrom se slučaja tako poveća za par članova, a svi oni zajedno uletjet će u nešto što je mnogo više od (jednostavne) misije spašavanja.

Rat je tek završio. Sprema li se upravo započeti novi?

Gareth L. Powell napisao je živopisnu svemirsku operu, ispunjenu svime onime što jednu svemirsku operu čini onime što ona jest: međuzvjezdanim putovanjima, avanturama, kao i neizbježnim dozama melodrame; ali je naglasak priče stavio na malo dublja promišljanja o posljedicama rata i mogućnostima za iskupljenje. Iako je onaj rat s početka priče doista završio - na koliko god krvav i brutalan način to bilo - čitajući, nisam imala dojam da je to doista tako. Rat je cijelo vrijeme tu, u sjećanjima, u posljedicama, u nespokoju koji čitavo vrijeme vlada, što stvara dojam da rat nije zapravo završio, već mu se samo smanjio intenzitet. Više ne gori, nego tek tinja. (Hence the trilogy title, hmm?)

Osim Kuje Nevaljalke, ovdje ćete upoznati nekoliko doista zanimljivih likova, od kojih svaki za sobom vuče neka svoja žaljenja i želje za iskupljenjem. Neki od njih nisu baš posve iskoristili svoj karakterni potencijal, ali pretpostavljam da će za to biti vremena u nastavku trilogije. Nevaljalka mi je svakako najdraži lik u ovoj priči, nisam očekivala da mi se lik jednog bivšeg borbenog broda može toliko svidjeti.

Sama priča je brza, vrvi akcijom, zabavna je i okuplja skupinu likova koji se međusobno drže poprilično rezervirano, a opet čine jednu dobro funkcionirajuću ekipu. Kod romana ovog žanra nije puno potrebno da me doista oduševe, uvijek ih s guštom gutam. Tako sam i ovog. :D Bit će zanimljivo vidjeti kako će se priča dalje razvijati. Svakako ću ju nastaviti čitati!

_____________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2wenxqN

utorak, 25. veljače 2020.

SVE ŠTO MOJ SIN TREBA ZNATI O SVIJETU, Fredrik Backman

Izdavač: Fokus, 2019.
[šved. Saker min son behöver veta om världen
Prijevod (s eng.): Nikša Odić


Fredrik Backman upoznao me s najrazličitijim, najneobičnijim i najpamtljivijim likovima koje se u knjigama uopće može sresti. Mrgudni Ove, luckasta Bakica, šašava Britt-Marie, pa i čitav grad samozatajnih ljubitelja hokeja - Medvedgrad, jedan za drugim osvojili su mi srce i postali neki od najdražih mi likova ikad.

U ovoj malenoj knjižici, Backman me upoznaje s još jednim pomalo šašavim likom, kojeg sam zapravo zavoljela i kroz sve ostale njegove romane, bez da sam to uopće skužila: samim sobom.

U knjižici koju je posvetio svome sinu, Backman nas pušta da bacimo pogled u njegov vlasititi život, na zabavan način opisuje neke od najznačajnijih trenutaka svog života kao novopečenog oca i pokušava, pritom, svom sinu pružiti neke lekcije koje je sam iskusio i za koje misli da bi ih njegov sin trebao znati.

Na svoj specifičan humorističan način, Backman nam priča priču o tome kako je postao otac i kako se snalazi u toj ulozi (ili to barem pokušava). Svako poglavlje, odnosno svaki esej u ovoj živopisnoj zbirci predstavlja novu crticu iz piščevog života, novu anegdotu vezanu uz iskustva kroz koja svi novopečeni roditelji neprestano prolaze. (Ili njima bezglavo glavinjaju pokušavajući učiniti pravu stvar.) :)

Obraćajući se svom sinu, Backman mu se na neodoljivo zabavan način ispričava zbog svih pogrešaka koje će u budućnosti napraviti, te mu na šaljiv i humorističan, a opet izravan i iskren način - kroz lekcije o nogometu, muževnosti i svirajućim plastičnim žirafama - govori o onome što bi trebao naučiti o odrastanju, jednakosti, hrabrosti, ljubavi, obitelji i općenito životu.

Postoji mnogo knjiga namijenjenih mladim majkama, od stručnih priručnika do zabavnih zbirki mama blogerica, koje svoja iskustva žele podijeliti s drugim majkama koje tek kreću na put majčinstva. Backmanova knjižica u tom je smislu sjajan priručnik za mlade očeve (ili roditelje općenito), koji će svakog mladog oca na zabavan način pokušati pripremiti na ono što ga čeka (ili ga podsjetiti na ono što je već prošao).

Osim što je zabavna, ova knjižica prepuna je sjajnih, doista sjajnih lekcija koje bi svaki roditelj mogao prenijeti svome djetetu: lekcija o ljubaznosti, poštovanju, odbacivanju stigmi i predrasuda, uvažavanju drugih. Baš poput Backmanovih romana, i ova knjižica zabavno je djelo, koje će vas nasmijati, ali će vam prenijeti i nekoliko snažnih poruka.

Za kraj, primjer jedne takve poruke prenosim vam u citatu - citatu kojih je ova knjiga prepuna, a koji me se najsnažnije dojmio. <3

"Dok sam bio tinejdžer, ljudi su mi u svakom mogućem kontekstu govorili 'ustani kao pravi muškarac'. U mojim mi je dvadesetima trebalo dobrih nekoliko godina da shvatim kako pravi muškarac može ostati i sjediti, držati jezik za zubima i slušati. I priznati kad je u krivu. Nemoj raditi iste pogreške kao ja. Nikad nemoj vikati 'igraš kao curica' nekome u sportskoj dvorani kao da je to definicija slabosti. Jednog ćeš dana držati ruku žene dok bude rađala i to će te posramiti više od bilo čega. Riječi su važne. Budi bolji od mene.

Nikad nemoj dopustiti da uvjete muževnosti postavlja netko tko misli kako je ona vezana uz seksualnost. Ako zaista želiš saznati nešto o tome kako je biti muškarac, samo pitaj Garetha Thomasa, koji je ustao usred svlačionice i svojim suigračima u velškoj ragbijaškoj reprezentaciji rekao da je homoseksualac. Možda ne znam mnogo o ovom svijetu, ali znam da nitko u toj svlačionici tada nije bio veći muškarac od njega.

Želim da uvijek znaš kako možeš biti sve što poželiš, ali i da to nije ni izbliza važno kao to da znaš kako možeš biti točno ono što već jesi. Nadam se da sam bio disfunkcionalan prototip za to. Nadam se da ćeš mi milijun puta reći kakav sam idiot.

Ne mogu te stoga naučiti što je muževnost. To je nešto što ti mene trebaš naučiti. To je jedini put naprijed. Jer kažu da se, prije ili kasnije, svi muškarci pretvore u svoje očeve. Nadam se da nećeš i ti. Nadam se da ćeš postati puno bolji."

________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/2Vlx0XO

nedjelja, 23. veljače 2020.

PREŠUĆENA ŽRTVA, Caroline Mitchell

Izdavač: Stilus, 2019.
[eng. Silent victim
Prijevod: Andrea Marić

 
Prije no što je odabrala spisateljski poziv, Caroline Mitchell radila je kao policijska detektivka na Odjelu za kriminalističke istrage, gdje se specijalizirala za rad sa žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja. U radu s ovim posebno osjetljivim i ranjivim skupinama Mitchell je pronašla svoj izvor inspiracije za kriminalističke romane koje je kasnije počela pisati. Svojim romanima Mitchell pokušava dati glas žrtvama koje se često boje progovoriti o strahotama kroz koje su prošle i ujedno osvijestiti druge da prepoznaju alarmantne situacije koje se događaju posvuda oko njih i potaknuti ih da na vrijeme reagiraju.

Ovaj roman bavi se temom emocialnog i psihičkog zlostavljanja, odnosno navođenja žrtve da sama pristane na zlostavljanje. Kako sama kaže, Mitchell se ovom temom i prečesto susretala tijekom svog rada u policiji, te je ovim romanom željela potaknuti bilo koga tko se nađe u sličnoj situaciji da potraži pomoć. Jer, za svaki slučaj koji bude prijavljen policiji, postoji ih još mnogo, mnogo više za koje se nikada ne dozna, većinom zbog straha žrtava - ne samo od svojih zlostavljača, već straha od reakcije okoline i srama zbog svega što se dogodilo, iako ništa od toga nije bila njihova krivnja.

Priča prati Emmu, udanu ženu i majku malog djeteta, koja pokušava pobjeći od trauma iz prošlosti. Naime, Emmu je, kao tinejdžericu, njen tadašnji učitelj Luke Priestwood namamio u seksualnu vezu, tijekom i nakon koje ju je psihički i emocionalno zlostavljao. Sve je otišlo tako daleko da ga se Emma počela bojati, a u strahu od onoga što bi joj mogao učiniti, nehotice ga je ubila.

Sam roman započinje scenom zakapanja tijela, nakon čega ubrzo upoznajemo sve likove preko kojih pratimo ovu priču: Emmu, Lukea i Emminog supruga Alexa. Godinama poslije nehotičnog ubojstva, Emma ponovno počinje proživljavati stare paranoje. Uvjerena da se Luke vratio progoniti je, Emma odlazi na mjesto na kojem ga je pokopala kako bi sama sebe umirila, ali ono što pronalazi umjesto toga je - prazan grob. Je li moguće da je Luke cijelo ovo vrijeme živ? I, ako jest, kako joj se planira osvetiti? Emma je uvjerena da je Lukeova osveta neminovna, pitanje je samo je li dovoljno jaka da još jednom prođe kroz pakao kroz koji je bila prisiljena proći kao tinejdžerica. A ako se ovdje ipak ne radi o Lukeu, što se zapravo događa?

Iako već na početku romana svjedočimo zakapanju tijela, do kraja ove priče puno će se više toga iskopati od samo jedne tajne. Emma je bila uvjerena da je zakopala sve svoje kosture, ali tih je kostura u njenom ormaru puno više no što ih u taj ormar stane.

Prva polovica knjige teče prilično jednolično, uz tek poneki iznenađujući događaj. Tijekom tog vremena fokusirani smo na upoznavanje temeljnih likova ove priče, povezanosti između njih i kronologije događaja unutar same priče. Kako se radnja razvija, počinjemo razaznavati uloge koje svaki od likova u ovoj priči ima: uloge Emme kao žrtve, Lukea kao predatora, i Alexa koji samo pokušava u svemu što se događa pronaći neki smisao. Tko je zapravo prešućena žrtva ovdje? Ne ona osoba na koju ćete prvo pomisliti.

Upravo je na primjeru Alexa Mitchell sjajno prikazala kako se okolina prema žrtvi često odnosi nepovjerljivo, i sa sumnjom u njihovu verziju događaja. I samima vam neće biti posve jasno što se dogodilo prije svih tih godina, budući da je Emma prilično nepouzdana pripovjedačica. I Alex i Emma u određenim trenucima postaju nepovjerljivi jedno prema drugome, te se, umjesto da riješe svoje probleme međusobno i porazgovaraju o onome što ih muči, okreću sumnji i stvaraju distance.

Luke je također sjajno prikazan kao predator koji lako okrene svaku stvar u svoju korist. Kao većina sociopata, i za Lukea bi njegova okolina teško povjerovala da je zlikovac u nečijoj priči - toliko dobro igra svoju ulogu.

Nakon polovice knjige stvari se znatno ubrzaju i razna iznenađenja počinju iskrsavati, razni kosturi ispadati iz raznih ormara. Čini se da kojim god putem kreneš svaki vodi u propast, a prošlost te slijedi kamo god išao. Kraj, iako malčice zbrzan, donosi razrješenje svih sumnji i pitanja.

Mislim da je Mitchell uspjela u svom naumu da prikaže kako točno djeluju predatori, kako mame svoje žrtve i kako te žrtve cijelo vrijeme misle da je sve ono što se događa njihova krivnja. Važno je podizati svijest o ovim temama, a Mitchell si je zadala zadatak da svojim romanima čini upravo to. Ako zbog njenog truda netko negdje uspije reagirati na vrijeme, netko negdje prijaviti zlostavljanje kojeg se srami, i netko negdje uloviti i kazniti zlostavljača koji se godinama prije toga uspješno izvlačio, taj će zadatak biti i više no uspješno obavljen. 
 
_____________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/37RwO59

DOKTOR PROKTOR I TIHA (ALI UBOJITA) NOĆ, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2019.
5. knjiga o Doktoru Proktoru
[norv. Kan Doktor Proktor redde jula?]
Prijevod (s eng.): Nika Perić

 
Kad se radi o Harryu Holeu, pogledom na svaki novi nastavak koji je o njemu napisao Jo Nesbø, odmah znam da me očekuje sjajan, napet i uzbudljiv triler, kojeg ću pročitati gotovo u jednom dahu. Isto tako, kad se radi o Doktoru Proktoru, pogledom na svaki novi nastavak o ovom čudnovatom izumitelju i njegovim malim pomoćnicima, odmah znam da me očekuje još nešto što ću pročitati gotovo u jednom dahu - to jest, ako taj dah usput ne izgubim valjajući se po podu od smijeha! :D

Jo Nesbø majstor je mračnih trilera, ali i majstor zabavnih dječjih avantura. A u te avanture, osim obilja čudnovatih zgoda, smiješnih nezgoda i općenito urnebesne zabave za klince, Nesbø svaki put savršeno u priču uklopi i malo ironije, crnog humora i satire, koje će uočiti vješto oko odraslih čitatelja - i zbog kojih će se i oni od srca nasmijati.

Peta pustolovina osebujnog Doktora Proktora, genijalnog izumitelja najnevjerojatnijih izuma, i njegovih vjernih pratitelja i prijatelja - dječaka Mrve i djevojčice Lise, najzahtjevnija je za ovu hrabru ekipu do sad. Jer, Doktor, Mrva i Lisa, ovoga puta ne moraju (već po običaju) spasiti samo Norvešku, već im je zadatak da spase - Božić!

Naime, kralj Norveške prodao je Božić gospodinu Thraneu, koji ga je odlučio dopustiti slaviti samo onima koji u trgovinama Thrane kupe božićnih poklona u vrijednosti od 10.000 kruna. Svima ostalima zabranjeno je slaviti Božić, baš kao što im je zabranjeno raditi i bilo što drugo 'božićno': pjevati božićne pjesme, vješati božićne ukrase, čak i kuhati božićnu rižinu kašu! Za prijestupnike je tu božićna policija, koja vrijedno patrolira i baca u zatvor svakoga tko prekrši odredbe gospodina Thranea.

Čuvši ovu užasnu odluku, Mrva, Lisa i Doktor Proktor zabrinu se za sve one koji nemaju 10.000 kruna koje bi mogli potrošiti na božićne poklone. Kako će oni proslaviti Božić? Zar će im ovo najradosnije doba godine morati proteći u sumornom raspoloženju i tuzi? Ne ako se pita Doktora, Mrvu i Lisu! Ovaj hrabri trojac dat će sve od sebe da spasi Božić, uz malu pomoć mladih raketnih sobova i Djeda Božićnjaka osobno. A tijekom ove posve lude avanture, Doktor, Mrva i Lisa pokušat će i otkriti tko je zapravo vlasnik Božića i je li ga kralj uopće smio ikome prodati.

Kao i u dosadašnjim avanturama Doktora Proktora, Mrve i Lise, i u ovoj je pred ovom ekipom hrabrih avanturista naizgled nemoguć (i opasan) zadatak. Da bi spasili Božić, Doktor, Mrva i Lisa morat će pripaziti da ih i same ne ulovi božićna policija, morat će se izmicati gnjusnim blizancima Thrane i njihovim spačkama, uvjeriti Djeda Božićnjaka da njegov posao još uvijek ima smisla, te izbjeći jedan vrlo-pametni-projektil koji ih je možda zamijenio za finski borbeni zrakoplov. A sve ovo uspjet će koristeći se svojom domišljatoćšu, hrabrošću i - naravno - pokojim genijalnim Doktorovim izumom, poput (sad već slavnog) prdopraha, vremenske kupke i auta na nuklearni pogon prerušenog u divovsku vampirsku žirafu.

(Ako sad imate stotinu upitnika iznad glave, očito se niste još družili s Doktorom Proktorom. Da jeste, znali biste da sve ove čudnovate stvari nisu ni polovica onoga što vas čeka tijekom čitalačke avanture u Doktorovom društvu. :))

Jo Nesbø napisao je ludo zabavan roman koji će nas podsjetiti na onaj pravi smisao Božića. Uz malu kritiku današnjeg stvarima i šopingom opsjednutog društva, Nesbø nas, zajedno s Doktorom, Mrvom i Lisom, podsjeća da bit blagdana nisu pokloni, već ljudi. Ne treba ti 10.000 kruna da bi proslavio savršen Božić. Trebaju ti samo tvoja obitelj i prijatelji.

Mogu li Doktor, Mrva i Lisa spasiti Božić, i mogu li u tome uspjeti na vrijeme? Vidjet ćete. Pred vama je jedna uzbudljiva tiha noć. Tiha, ali ubojita. Svakako ubojita. I urnebesna! Uživajte! 
 
____________________________
 
Kako do knjige: http://bit.ly/2VcrBSV