četvrtak, 29. prosinca 2016.

DJEVOJKA KOJA JE SPASILA ŠVEDSKOG KRALJA, Jonas Jonasson

Izdavač: Fokus, 2016.
[šved. Analfabeten son kunde räkna]


Nakon urnebesnog 'Stogodišnjaka', Jonas Jonasson napisao je još urnebesniju (ako to mogu tako reći) knjigu. Prije no što sam ju krenula čitati čula sam čak nekoliko komentara kako mu ova nije uopće tako dobra kao 'Stogodišnjak', s čim se uopće ne slažem - meni je čak i bolja, i to puno!

Jonasson je i u ovoj knjizi stvorio cijeli splet nevjerojatno osebujnih i posve šašavih likova, koje je zatim stavio u čitav niz posve nevjerojatnih i urnebesnih situacija iz kojih su se njegovi likovi izvlačili na najluđe moguće načine. No, ovaj se put ipak bavio malo mlađom populacijom od Allana i ekipe iz 'Stogodišnjaka'. :)

Glavna junakinja ove knjige je Nombeko, mlada južnoafrikanka iznimno nadarena za matematiku, koju je život sa staze siromaštva i karijere osobe zadužene za pražnjenje javnih zahoda, a 'zahvaljujući' jednom pijanom inženjeru koji ju je zamalo pregazio na pločniku, odveo u posve neočekivanom smjeru. Također posve neočekivano, na Nombekoinom novom životnom putu naći će se tako 3 sestre Kineskinje, vješte falsifikatorice keramičkih gusaka iz doba dinastije Han, dvojica Holgera, od kojih jedan ne postoji, te i jedna tri i pol megatonska atomska bomba viška, koja igrom slučaja završi ondje gdje ne bi trebala i stvori razne probleme. Kad se u sve to još uplete švedski kralj, pa i premijer, a i 2 agenta Mossada, stvori se jedno zaista lijepo klupko zbrke, koje će se, pogađate, razmrsiti na način koji ni u snu ne bismo očekivali.

Jonas Jonasson u ovoj je knjizi ponovno uspio istkati jednu finu satiričnu priču, prožetu apsurdom i (crnim) humorom, ali i, ponovno, jednom neiscrpnom dozom pozitive. Nombeko i njenim prijateljima neprestano nešto neočekivano pomrsi planove za bolju budućnost, ali oni unatoč tome nikada od njih posve ne odustanu i čitavo vrijeme ne prestaju vjerovati da će, jednom, jednog dana, konačno svanuti to bolje sutra o kojem sanjaju. A, na kraju krajeva, to je sve i čemu se svi mi možemo nadati, zar ne? Da ćemo uspjeti ostvariti svoje snove bez obzira na sve i bez obzira na to koliko će to trajati. Nombekoina priča potvrđuje da je to itekako moguće. :)

Sad već karakteristično za Jonassona, i ovdje mu je uspjelo dogodovštine svojih likova utkati u događaje iz uobičajene svjetske povijesti i svoje likove pritom susresti s nekima od najznačajnijih povijesnih ličnosti. A i ovdje on to čini tako vješto i pripovjedački spretno, da smo mu skloni povjerovati da se sve zaista dogodilo baš tako kako je on opisao, a, uz to, povremene kritike društva, koje su također vješto utkane u ovu pripovijest, praćene uvijek britkim sarkazmom i dozom ironije, čine sjajan začin ovom cjelokupnom djelu. A i svaka je na mjestu.

(Osim toga, zanimljiva stvar je ta da, izgleda, Jonasson gaji neobičnu fascinaciju prema atomskim bombama, koje se, kako se čini, uvijek nekako nađu u centru zbivanja njegovih priča. :D)

Da skratim priču, ovo je zaista fenomenalna knjiga. Pravi ju je gušt čitati i još je veći gušt družiti se s njenim likovima. Možda je pomalo frustrirajuće čitati kako planovi tih likova neprestano, zbog stvari koje čine isti ti likovi, padaju u vodu, ali uvijek ostaje onaj osjećaj i ona vjera u to da će onaj idući plan konačno biti onaj pravi, onaj koji će uspjeti. To se na kraju možda ne dogodi onako kako smo mislili da bude, ali, kao i u 'Stogodišnjaku', i ovdje se na kraju svega nalazi happy end. Kakav (i za koga), to ćete morati otkriti sami. ;)

petak, 16. prosinca 2016.

TISUĆU NOĆI, E.K. Johnston

Izdavač: Znanje, 2016.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. A thousand nights]


Prva stvar koja me privukla ovoj knjizi njezina je prekrasna, gotovo magična naslovnica. Druga stvar bio je njen naslov, koji me podsjetio na Šeherezadu i priče iz 1001 noći, što mi je djelovalo nevjerojatno zanimljivo i, da tako kažem, vidjela sam ju kao nešto novo i 'friško' u književnoj ponudi.

Točno, ova je knjiga svojevrsni re-telling, odnosno ponovno, ali na drugačiji način, ispričana priča o pričama iz 1001 noći. Ona sadrži dovoljno elemenata koji će vas, dok ju čitate, neodoljivo podsjećati na tu, već poznatu, priču, ali je također i u dovoljnoj mjeri originalna da nemate osjećaj kao da čitate nešto već viđeno.

Glavna junakinja ove priče mlada je djevojka, koja je hrabro uzela sudbinu u svoje ruke i predala se kralju Lo-Melkhiinu kako bi time spasila svoju sestru i ostale djevojke iz svog sela, znajući, pritom, da će ju ono što čini vrlo vjerojatno odvesti u smrt. Naime, u zemlji kojom vlada Lo-Melkhiin, na snazi je zakon koji mu omogućuje da iz svakog sela i iz svake gradske četvrti redom uzme po jednu ženu, a svaka od tih žena vrlo brzo potom završi mrtva. Kako je sestra naše junakinje najljepša u njihovom selu, koje je sada na redu da iz njega Lo-Melkhiin odabere sljedeću ženu, naša junakinja odlučuje spasiti ju od te grozne sudbine, pritom nimalo ne misleći na sebe, i smrtnu osudu preuzeti na sebe. Jedino što zatraži od svoje sestre zauzvrat je da ju, nakon odlaska, budući da smatra da će ionako brzo potom umrijeti, učine božanstvom, što je seoski način za iskazivanje poštovanja ljudima koji su učinili neke impresivne stvari za samo selo i njegove stanovnike. Odmah po njenom odlasku, cijelo selo upravo to i čini.

Ipak, sudbina koja ju čeka, pokazat će se malo drugačijom no što ju je zamišljala. Lo-Melkhiin, uvidjevši da ga se nova žena ne boji, iz noći u noć ostavlja ju na životu dok mu ona priča o svojoj sestri, svojoj obitelji, svome selu i običajima. A iz noći u noć, ona pronalazi u sebi novu snagu da preživi još jednu noć i da više dozna o čovjeku koji je Lo-Melkhiin nekoć bio, prije nego što je postao ovakav kakav je sad. Jer, u Lo-Melkhiinu skriva se nešto mračno i čudovišno, zbog čega je takav kakav je, ali štovanje i molitve koje njeno selo upućuje njoj, još živućem božanstvu, i nju samu čine jačom i snažnijom no što je do sada bila. A svaka noć koju preživi, daje joj novu nadu da njena sudbina ipak neće možda biti onako crna kao što je u početku mislila...

Ova knjiga je magična, onako kako magične znaju biti priče iz 'arapskih noći', u kojima se nadnaravno stapa sa svakodnevnim i magija prodire u živote običnih ljudi, čineći ih junacima i junakinjama posve čarobnih priča. Lijepo je pisana i brzo se čita, zahvaljujući kratkim poglavljima i jezgrovitim pričama koje ta poglavlja ispunjuju.

Čitava je priča, kao i svaka od priča unutar nje, simbolična i kroz tu simboliku možemo vidjeti poveznicu s društvom danas, a tu prvenstveno mislim na strogo patrijarhalna društva, kakva su još uvijek temelj brojnih bliskoistočnih država, poput Afganistana, Saudijske Arabije ili Irana. Ovaj roman oslikava život u takvom jednom društvu, u kojem su žene svedene na praktički robu, bez prava glasa, bez prava odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Primijetit ćete, kada počnete čitati, da niti jedan ženski lik u ovom romanu u biti nema ime. Glavna junakinja, iz čijeg kuta gledanja promatramo ovu priču, na druge se ženske likove u romanu referira kao na 'moju sestru', 'moju majku', 'majku moje majke', 'majku moje sestre'. Izostavljanje imena ženskih likova autorica je odabrala svjesno, kako bi time skrenula pozornost upravo na položaj žena u strogo patrijarhalnim društvima i svim tim bezimenim ženama dala glas. Glavna junakinja ovog romana predstavlja sve njih, podiže svijest o njihovoj šutljivoj borbi i govori o snazi i hrabrosti tih žena, čineći ovu knjigu nezaobilazno feminističkom, što mi se beskrajno svidjelo i što pozdravljam.

Feminizam, magija, malo mitologije, narodnih predaja i dašak nadnaravnog isprepliću se u ovom jedinstvenom djelu, koje je za mene bilo rijetkost među uobičajenom književnom ponudom. Neobična je to knjiga, lijepo napisana, sa snažnom porukom i dirljivim pričama. Jedna od onih o kojima se razmišlja nakon čitanja i kojih se rado prisjeća. Bezimena glavna junakinja svojim me pričama i svojom životnom pričom uspjela zarobiti, baš kao i Lo-Melkhiina. Provjerite hoće li se to dogoditi i vama. 

srijeda, 14. prosinca 2016.

PADA SNIJEG, John Green, Maureen Johnson & Lauren Myracle

Izdavač: Fokus, 2016.
[eng. Let it snow]
 

Ova savršeno 'zimska' knjiga sastoji se od tri zasebne priče troje popularnih autora romana za mlade koje predvodi sad već planetarno popularni John Green.

Svaka je priča zasebna, a istovremeno opet i povezana s ostale dvije. Svaka priča čini jednu malu romantičnu božićnu bajku, a ono što sve tri priče povezuje je snježna oluja, zbog koje su se svi likovi svake od priča našli zarobljeni u istom malom gradiću pokrivenom debelim nanosima snijega koji im je posve blokirao sve puteve (i sve načine) za odlazak. Nešto poput 'Vlaka u snijegu', ali na tinejdžerski način. :)

Prvu priču priča nam Maureen Johnson, a radi se o djevojci čiji su roditelji taman pred Božić završili u zatvoru zbog svoje opsjednutosti figuricama poznatog Flobijevog grada Djeda Božićnjaka. Ostavši sama za blagdane, Jubilee putuje k djedu i baki i na tom putu završi zarobljena u snježnom nanosu u vlaku punom navijačica. Ne mogavši izdržati više u tako navijastičnom društvu, Jubilee se uspije probiti kroz snijeg do obližnjeg Waffle Housea, gdje upozna čovjeka u aluminijskoj foliji, entuzijastičnog barmena/poslovođu i prijateljski nastrojenog dečka - Stuarta, - koji ju pozove da blagdane (ili barem vrijeme dok čeka da se vlak ponovno pokrene) provede s njim i njegovom obitelji. Boravak kod Stuarta kod Jubilee će otkloniti svo njeno loše raspoloženje zbog razdvojenosti od dečka s kojim je trebala provesti Božić prije nego što su joj roditelji završili u zatvoru, a navest će ju i da se zapita o nekim stvarima u svom životu i da zavoli svoje 'jubilarno' ime.

Priča koja započne klasičnim scenarijem 'Vlaka u snijegu' odvest će vas u romantičnu pustolovinu kroz duboke snježne nanose, u kojoj ćete svjedočiti Jubileeinoj transformaciji iz Grincha u oličenje blagdanskog duha, a sve zahvaljujući dobrom društvu, (ne)sretnim okolnostima i pokojem padu u zaleđeni potok. A tu se i prvi put pojavljuju navijačice, koje su zbilja bitne za ovu priču (iako vam ne mogu reći zašto, to ćete morati sami skužiti ;))

John Green zauzeo je središnje mjesto u ovoj zbirci priča, a njegova priča govori nam o troje prijatelja koji su taman namjeravali provesti ugodnu blagdansku večer uz filmove o Jamesu Bondu, kad su im planove pomrsile navijačice - ili, točnije, poziv još jednog prijatelja da mu se pridruže u Waffle Houseu, u kojem radi, i dođu se družiti s hrpom navijačica koje su zapele u snijegu i sada imaju ogromnu želju zaigrati Twister. Tobin, JP i Duke (jedina cura u tom društvu), s Twisterom pod rukom, hrabro kreću na put prema navijačicama, probijajući pritom sve snježne granice, ali i neke granice (u dobrom smislu) prijateljstva.

Tipično Greenovska, ovo je još jedna priča o prijateljstvu i zajedničkom putovanju nekolicine prijatelja do nekog (neuhvatljivog) cilja. Također tipično Greenovski, na ovom putu ima puno filozofiranja o biti i smislu prijateljstva (i o navijačicama), šaljivih dosjetki i tipično tinejdžerskih ludorija. Ako ste fan Johna Greena, već pogađate da ono što je ova ekipa krenula dosegnuti neće biti i ono što će konačno dohvatiti (barem donekle), ali njihov će put svejedno biti jedna luda avantura, ovoga puta - u snijegu.

Posljednja, ali ne i najmanje bitna, je priča Lauren Myracle, u kojoj Addie, tinejdžerica koja je friško prekinula s dečkom, za tim dečkom neutješno tuguje. Od prijateljica joj, pritom, ne dolazi nikakva pomoć, jer, umjesto da ju utješe, one joj skreću pozornost na činjenicu da je dotičnog dečka možda izgubila upravo zato što je ponekad (točnije, uglavnom), pa, prilično sebična. Odlučivši pokazati i sebi i njima da griješe, Addie se odlučuje promijeniti, a u tome će joj neočekivano pomoći jedna starica i jedna patuljasta svinja. Ako ste pomislili da je ovo možda malo čudan izbor pomoćnika, pričekajte da se i u ovoj priči pojave navijačice (da, da, i tu su :)).

Addiena priča pomalo podsjeća na 'Božićnu priču', doduše, bez duhova Božića prošlih, sadašnjih niti budućih. Ali to je priča koja nam govori da je moguće popraviti i sebe i neku nemoguću situaciju, samo je za to potrebno malo truda i upornosti. Addie se trud, vidjet ćete, na kraju isplatio, još kako!

Sve ove priče simpatične su priče koje u hladne zimske dane unose dašak božićnog duha i romantike. Tinejdžerima će se sigurno svidjeti, ljubiteljima Johna Greena također, kao i svima ostalima koji su se zaželjeli malo romantike i snježne avanture. Snijeg je ovdje gotovo kao neki dodatan lik - na kraju krajeva, snijeg je taj zbog kojeg se sve ove avanture uopće i dogode. A atmosfera je također prava 'zimska', božićna - dok čitate, gotovo možete negdje u pozadini čuti sve one poznate božićne pjesme i melodije, kako ispunjavaju prostor oko vas. Za popodnevno guštanje pod debelom toplom dekicom, ova je knjiga baš dobar izbor. Isprobajte!

BESKRAJNO MORE, Rick Yancey

Izdavač: Profil, 2016.
2. knjiga trilogije '5. val'
[eng. The infinite sea]
 

Nakon prva četiri vala izvanzemaljske invazije, koji su pokosili 99% stanovnika našega planeta, na pomolu se pojavio i peti val, koji se spremao pokositi i ovih ostalih 1%. O svemu smo tome čitali u prvoj knjizi ovog serijala, u kojoj smo više nagađali što bi to točno mogao biti peti val, no što smo sa sigurnošću mogli reći da on zapravo jest.

Sada, peti val je stigao. I gori je no što smo mogli zamisliti.

U drugom dijelu ovog nevjerojatno napetog i uzbudljivog SF serijala nastavljamo pratiti sve likove iz prvog dijela, uz dodatak još nekolicine novih. Cassie i Ben skrivaju se u napuštenom hotelu zajedno s ostatkom njihove male družine koja pokušava preživjeti u vrlom novom surovom svijetu. Budući da se ne bi trebali predugo zadržavati na jednom mjestu zbog opasnosti da ih otkriju, Ben planira što prije pronaći novo skrovište, dok Cassie ne odustaje od čekanja na Evana Walkera, pripadnika Drugih, koji joj je spasio život i koji joj je obećao da će ju ponovno pronaći. Evan, pak, upravo to i pokušava učiniti, ali nepredviđene okolnosti u obliku stare prijateljice (ako bismo ju mogli uopće tako nazvati) Grace, taj će mu pothvat itekako otežati.

Osim ovih, već nam dobro poznatih, likova, čije smo priče pratili u prvoj knjizi, u ovoj knjizi priča se širi jer dobivamo uvid u nju preko još par likova: Ringer i Poundcakea. Ono što je super kod ovog serijala i što mu daje dodatnu dinamiku je to što je svaki lik preko kojeg pratimo dio priče posve različit od svih ostalih, a takva je i sama njegova priča. Čitajući dijelove te priče i postepeno ih slažući u cjelinu dobivamo sliku ovog fantastično-apokaliptičnog svijeta u svoj njegovoj punini, kao i mogućnost da taj svijet vidimo iz svih mogućih kuteva.

Dinamika i intenzitet odvijanja događaja u ovoj su knjizi jednaki kao u prethodnoj: radnja teče brzo, sve vrvi akcijom nabijenim događajima i iznenadnim obratima, svaki idući događaj sve je nepredvidiviji od onog prije njega, napetost i uzbuđenje tijekom čitanja čitavo vrijeme eskponencijalno rastu i knjigu doslovno pročitate u jednom dahu.

Događaji počnu ubrzano teći već od prve stranice, a sama radnja nastavlja se direktno na kraj prve knjige. Yancey ne trati vrijeme na objašnjavanje prijašnjih događaja, tako da, ako ste davno pročitali prvu knjigu i niste sigurni sjećate li se svih detalja, preporučam prije čitanja nastavka obavezno ju barem preletjeti (osim toga, bila je tako dobra da će biti gušt ponovno baciti oko na nju, zar ne? ;))

Ako ste mislili da je prva knjiga opisala svu grozotu apokalipse u kojoj su se ljudi našli nakon invazije izvanzemaljaca, e pa - you ain't seen nothing yet. Postaje još gore, vjerujte mi. A jedan od razloga zbog kojeg mi se sam serijal svidio i prvi put je taj što Yancey svoju priču priča tako uvjerljivo, da gotovo strepite od mogućnosti da se ovako nešto dogodi. Sve je sjajno ispričano i još bolje se nastavlja, a treći dio tek treba dočekati. Ovo je, po meni, jedan od najboljih SF serijala za mlade koje sam pročitala ove godine, a usudit ću se reći i - ikad. Stoga, malo je reći da jedva čekam treći dio - zapravo ne mogu biti nestrpljivija. Nadam se da ta moja nestrpljivost neće morati dugo trajati. :)

utorak, 6. prosinca 2016.

STOGODIŠNJAK KOJI SE SPUSTIO KROZ PROZOR I NESTAO, Jonas Jonasson

Izdavač: Fokus, 2013.
[šved. Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann]


Allan Karlsson, naslovni stogodišnjak, beskrajno je simpatičan i strašno zabavan lik, a takva je i njegova priča - priča koja započne bijegom kroz prozor, a nastavi se u posve neočekivanom smjeru i vrvi urnebesnim situacijama, nevjerojatnim preokretima i posve šašavim likovima.

No počnimo od početka.

Allan se, dakle, sprema upravo navršiti 100 godina, a za tu prigodu mu u domu za starije i nemoćne u kojem živi pripremaju i rođendansku zabavu. Allan nije baš neki ljubitelj rođendanskih zabava, a ni doma samog po sebi, u kojem mu najviše smeta to što štićenicima ne dozvoljavaju povremeno (čitaj: redovito) ispijanje prepečenice.

Nakon pomnog promišljanja, Allanu se učinilo najzgodnijim da izbjegne cijelu tu stvar oko rođendana ako jednostavno izađe kroz prozor i ode (po mogućnosti u potragu za čašicom-dvije prepečenice). I tu počinju (ili se zapravo nastavljaju, kako ćemo kasnije doznati) Allanove pustolovine, koje će ga odvesti ravno na put zloglasnoj bandi kriminalaca, sprijateljiti ga s najraznolikijim šašavim likovima i jednom slonicom, a jedno će vrijeme morati provesti i s one strane zakona, u bijegu pred policijom.

Ako vam sve ovo ne zvuči baš kao da se radi o jednom stogodišnjem starčiću, to je zato jer još niste upoznali Allana.

Simultano s najnovijom, tekućom Allanovom pustolovinom, na stranicama koje čitamo odvija se i Allanova životna priča i sve njegove pustolovine iz njegove stogodišnje prošlosti. A u toj je prošlosti bilo svega: Allan je proputovao pola svijeta, što namjerno, što slučajno, družio se s nekima od najznačajnijih povijesnih ličnosti i sudjelovao u nekim od najznačajnijih svjetskih događaja - događaja koji su oblikovali povijest kakvu znamo danas. Gotovo bismo mogli reći da je u svemu što je oblikovalo svjetsku povijest Allan imao svoje prste, a ti su se prsti tamo našli na posve neočekivane načine i svjetsku povijest fino začinili.

Čitava je priča sjajno ispričana i strašno je zabavna. Baš sve je u njoj prožeto nekim osobitim humorom i jednom divnom dozom pozitive: i događaji, i likovi, koji su, usput, sve jedan luckastiji (ali i šarmantniji) od drugog. Bilo je, doduše, nekih dijelova priče u kojima sam mislima malo odlutala jer su me na trenutak malo izmorili beskrajni mrvicu pre-politički monolozi i dijalozi, ali sam se svaki put brzo vratila natrag u priču i dopustila joj da me ponovno uvuče.

Dok čitaš ovu knjigu, kao da čitaš o jednoj drugoj, šašavijoj, strani povijesti za koju do sada nisi znao. Ovo je u biti jedna fino istkana satira, koju je pravi gušt čitati. Baš mi je drago da u zadnje vrijeme viđam malo više ovakvih knjiga - satiričnih, ironičnih, pomalo crnohumornih, s osebujnim i šašavim glavnim likovima koji uspiju baš svakog čitatelja osvojiti upravom tom svom šašavošću (kao, primjerice, Ove, u romanu 'Čovjek zvan Ove'). Keep 'em coming!

Ako volite neobične priče, luckaste likove i pregršt dobre zabave, preporučam vam da, ako već niste, pročitate 'Stogodišnjaka'. Urnebesan je. A ono što mi se posebno sviđa kod ovog glavnog lika je to što dokazuje da nikad nisi prestar da bi doživio neku pustolovinu. A nikad nisi ni prestar (a niti premlad) da o takvoj pustolovini čitaš. I uživaš u tome. ;)

četvrtak, 1. prosinca 2016.

ŠTO JE OSTALO IZA NJE, Ellen Marie Wiseman

Izdavač: Stilus Knjiga, 2016.
[eng. What she left behind]
 

Volim priče poput ove, životne priče koje naizmjence oslikavaju dva vremenska razdoblja, dva različita života, koji su ipak neraskidivo povezani jedan s drugim na najneobičniji mogući način.

Ova konkretna priča govori nam o dvije mlade žene: Izzy i Clari, koje su se obje, iako u različitoj dobi, susrele sa životnim neprilikama povezanima s psihičkim bolestima, zbog kojih su patile i koje su im obilježile živote od tog trenutka nadalje, svakoj na svoj način.

Izzy je srednjoškolka iz udomiteljske obitelji, čija je majka, u ispadu nečega što se kasnije ustanovilo kao napad ludila, ubila njenog oca dok je Izzy još bila mala djevojčica. Izzyna je majka nakon toga neko vrijeme provela u umobolnici, da bi kasnije završila u zatvoru, a ono što je učinila za Izzy je ostalo težak teret i neprestan strah da će i ona jednoga dana tako poludjeti i učiniti nešto strašno. Izzyni udomiteljski roditelji bave se postavljanjem muzejskih izložbi, a trenutno im je cilj pripremiti izložbu o zaboravljenim putnim kovčezima pronađenima na tavanu odavno zatvorene i napuštene umobolnice Willard. Spomenuti kovčezi nekoć su pripadali pacijentima koji su boravili u Willardu, a o čijim bi životima Izzy i njeni roditelji voljeli više doznati. Pogotovo o jednoj pacijentici, Clari, čiji dnevnik je Izzy pročitala i s kojom osjeća posebnu bliskost jer ih obje povezuje slučaj iznenadnog ludila u obitelji, iako na posve različite načine.

Clara je bila otprilike Izzynih godina kada ju je otac, zbog jednostavne činjenice da se zaljubila u momka kojeg on nije odobravao, zatvorio u umobolnicu pod optužbom da pati od teških halucinacija. Clara je isprva mislila da će otac shvatiti svoju pogrešku, pokajati se i izbaviti je iz umobolnice, ali, što je dulje tamo boravila, nada je sve više nestajala. Stanje se dodatno pogoršalo kada je, zbog sloma burze i financijskih poteškoća u kojima joj se otac nakon toga našao, Clara bila prisiljena premjestiti se iz privatne u državnu umobolnicu - Willard. Ono što je do tada proživjela, zatvorena protiv svoje volje, na kraju će joj se činiti kao i ne baš tako strašno, jer ono što je tek čeka u Willardu tek će biti pravi pakao...

Iako je ova knjiga u moje ruke stigla već odavno, zbog raznoraznih obaveza nisam je se stigla ranije uhvatiti i sad, nakon što sam to konačno učinila, vidim da sam potpuno zanemarila jedan pravi književni biser. Fascinantna priča o dvije mlade djevojke koja prelazi granice prostora i vremena potpuno me zarobila. Pročitala sam ju u dahu, ali i u grču - jer su me poteškoće kroz koje su likovi ove priče morali proći konstantno bacali u nevjericu i očaj, kao da sam kroz sve to prolazila zajedno s njima.

Neke je dijelove bilo osobito frustrirajuće čitati, biti svjedok tolikoj patnji i okrutnosti. A najjezivije od svega je to što su državne umobolnice u SAD-u u to doba, ranim i srednjim godinama 20. stoljeća, zaista bile poput Willarda. Bila su to mjesta u kojima si mogao završiti ne zato što si bio psihički bolestan i trebala ti je pomoć, nego zato što si možda ostao bez financijskih sredstava za život, zaljubio si se u pogrešnu osobu, ostao bez posla, počinio preljub ili bilo koji drugi takav nekakav razlog. Ne znam zapravo je li groznije to što si zbog takvih, nazovimo ih banalnima, razloga mogao završiti u umobolnici, iz koje najčešće ne bi ni izašao do smrti, ili je još groznije to što si u obitelji imao nekoga (ili bio u braku s nekim) tko je neki takav razlog našao zgodnim da te se zauvijek riješi, ni ne pomišljajući na to da ti time praktički uništava život.

Sama je priča čista fikcija, ali bilo mi je zanimljivo saznati da je ideja za nju proizašla iz stvarnog događaja i da je umobolnica Willard zaista postojala. Autorica je ideju za priču dobila pročitavši knjigu stvarnih osoba koje su napravile istraživanje o pacijentima Willarda, nakon što su tamo doista pronašli njihovu prtljagu. Ta ju je knjiga inspirirala da zamisli kako bi izgledao život jedne žene u toj umobolnici i ispriča nam svoju viziju, koja je naposlijetku ispala zapanjujuća, šokantna i beskrajno stvarna.

Osim glavne teme, ova se knjiga ujedno bavi i nekim drugim teškim temama, poput zlostavljanja, bullyinga i obiteljskog nasilja, zbog kojih ju također na nekim dijelovima nije baš lako čitati, ali priča je toliko dobra da bi ju bilo šteta ne pročitati. Za sve vas koji već sada, zbog njene tematike, razmišljate o tome biste li ili ne biste uzeli ovu knjigu u ruke, otkrit ću vam jednu stvar (a ne mislim da ću vam time pokvariti sveukupan doživljaj čitanja, jer ta stvar sigurno neće ispasti baš onakva kakvu biste zamislili), a to je da ova priča, koliko god teška, ima sretan kraj.

Nemojte se libiti pročitati je.

subota, 26. studenoga 2016.

KRIŽNI PUT GUSTAVA S., Tomislav Zagoda

Izdavač: Znanje, 2016.


Gustava S. ste možda već upoznali prije desetak godina, kada nam je 'otpjevao' svoju baladu - 'Balada o Buginim gaćicama'. Tada četrnestogodišnjaku, Gustavu su Bugine gaćice ipak ostale izvan domašaja, bez obzira na to koliko se bio trudio da ih dosegne. :)

Sada, Gustav je srednjoj školi - malo je odrasliji i zreliji, ali je jednako očaran Bugom i jednako odlučan u svojoj namjeri da prijeđe 'Mažinotovu liniju' koja ga dijeli od njenih gaćica. Buga je, pak, i dalje neustrašiva eko-ratnica, vječno u misiji spašavanja svijeta.

Na Gustavovom 'križnom putu' pratimo nastavak njegovih i Buginih ljubavnih zavrzlama i nedoumica odrastanja, popraćenih zabavnim zgodama i nezgodama koje uključuju Gustavove - jednako zbunjene i jednako uhvaćene u mrežu puberteta - prijatelje.

Pisan u formi dnevnika, baš kao i 'Balada', Gustavov 'križni put' vratit će vas u vrijeme kada ste i sami bili tinejdžeri (osim ako ste još uvijek u tim godinama ;)) i podsjetiti na sve one trenutke u kojima ste izveli nešto nesmotreno i ludo da bi impresionirali osobu koju volite. Također će vas podsjetiti na sve nestašluke koje ste izveli s prijateljima, tučnjave u kojima ste, htjeli, ne htjeli, sudjelovali da biste obranili prijateljevu čast i sve ostale nezaboravne trenutke u kojima možeš uživati jedino kad si mlad i kad misliš da nema ničega što te može zaustaviti.

Prema stilu pisanja, ovaj me roman, kao i prethodna 'Balada', pomalo podsjetio na rane romane Johna Greena, u kojima se također uvijek nađe jedan pomalo filozofski nastrojen mladić opčaran jednom naizgled neuhvatljivom djevojkom, koju za čitavo vrijeme radnje romana pokušava osvojiti. Zagodini likovi jednako su mladi i također su pomalo filozofski nastrojeni, a jednako se i s nezgodama koje ih snađu tijekom odrastanja hrabro nose boreći se protiv njih vještim dozama humora.

Ovo je kratka i zabavna knjižica, ispunjena simpatičnim likovima, koja se lako i brzo čita. Ukoliko volite tip romana kakve piše Green, mislim da ćete zavoljeti i Zagodinog Gustava. Na kraju krajeva, ova će vas knjiga podsjetiti da smo svi mi, manje-više, u neko doba svog života bili Gustav (a neki od nas to još uvijek jesu). :)

četvrtak, 24. studenoga 2016.

DOKTOR PROKTOR I VELIKA KRAĐA ZLATA, Jo Nesbø

Izdavač: Fokus, 2016.
4. knjiga u serijalu o Doktoru Proktoru
[norv. Doktor Proktor og det store gullrøveriet]
 

Doktor Proktor, Mrva i Lisa su se vratili! U svojoj četvrtoj pustolovini, ponovno je na njima da spase Norvešku od propasti. Naime, banda pljačkaša, koja se sastoji od trojice braće i njihove 'strah i trepet' majke, upravo je ukrala čitavu norvešku zlatnu rezervu, i to taman uoči predstojeće inspekcije Svjetske banke. Bez obzira na to što se spomenuta norveška zlatna rezerva zapravo sastoji tek od jedne jedine zlatne poluge, kralju je očajnički potrebna prava ekipa profesionalaca da polugu vrati na vrijeme. U suprotnom, Norvešku očekuje strašna sudbina: mogli bi postati siromašni baš poput Istočne Austrije! Budući da ne postoji bolja ekipa od one koju čine Doktor Proktor, Mrva i Lisa, koji su svoje nevjerojatne sposobnosti već nekoliko puta dokazali spasivši Norvešku, a i svijet, od raznih nevolja, i sada je na njima da svoj spasonosni pothvat ponove i krenu u još jednu ludu avanturu.

Nakon prethodne 3 pročitane knjige o Doktoru Proktoru i njegovim vjernim mladim suradnicima, Mrvi i Lisi, već pri samom pogledu na četvrti nastavak veselilo me što ću se ponovno nasmijati i super zabaviti uz avanture ove nevjerojatne družine.

Kao i u prethodnim nastavcima, ni ovdje ne manjka ni pustolovina, ni uzbuđenja, ni ludo odvažnih pothvata, vrckavih likova, smiješnih situacija, niti čiste zabave. A ne nedostaje ni uobičajenog ironičnog ismijavanja koje čuči unutar priče, a koje se ovaj put bavi najvažnijom sporednom stvari na svijetu - nogometnim prvenstvom, i općenito nogometnim svijetom klubova čiji su vlasnici osebujni milijarderi koji se ne libe potrošiti nezamisliv novac na pojačanja svog kluba u obliku novih igrača. Sve aktualnosti svijeta najbogatijih nogometnih klubova sjajno su iskarikirane ovdje. Pa tako, ako se malo bolje zagledate u ruskog milijardera Rubljova, vlasnika kluba Chelchester City, koji se upravo sprema kupiti najskupljeg igrača na svijetu Ibanaldoveza... zvuči li vam poznato? :)

Radnja ovog romana premještena je iz Norveške u London, u kojem će naši junaci imati mnogo posla, ali u njihovim će im naporima, kao i uvijek, od velike koristi biti genijalni izumi Doktora Proktora: precizna ciljna rukavica, cipela-sjekira i multijezična pilula, kao i nezaboravni prdoprah. Da bi došli do kradljivaca koji su ukrali zlato i otkrili gdje ga drže, Doktor Proktor, Mrva i Lisa morat će se infiltrirati u njihove redove i izložiti opasnosti, a sve, dakako, ne bi li spasili svoju zemlju od financijske propasti.

Ako ste već čitali knjige o Doktoru Proktoru (a ako niste, što čekate?), onda znate da u njima akcija kreće već od prve stranice, radnja se samo sve više zahuktava, a naši junaci (bezglavo) srljaju iz jedne avanture u drugu, iz opasnosti u opasnost, iz svake se od njih izvlačeći nezaboravnim i domišljatim (a i pomalo teatralnim) idejama.

Uz Doktora Proktora, Mrvu i Lisu, zabava i avanture nikad ne prestaju, a znamo kako vrijeme leti dok se dobro zabavljaš, tako da i ovoj knjizi i prebrzo dođe kraj. No, do tog kraja, uživat ćete u svakom poglavlju, nasmijati se svakoj neočekivanoj zgodi i nezgodi glavnih junaka, popraćenoj simpatičnim crtežima, koji priču sjajno nadopunjuju.

Pustolovine Doktora Proktora i njegovih kompanjona izvrsna su zabava i za djecu i za odrasle, a četvrta po redu od tih pustolovina nije nimalo drugačija. Svakako pročitajte!

srijeda, 23. studenoga 2016.

NAUČI ŽIVJETI, Mats i Susan Billmark

Izdavač: Fokus, 2016.
[šved. Läg dir leva]

 

Mats i Susan Billmark švedski su bračni par koji je u jednom razdoblju svog života, kako individualnog, tako i zajedničkog, iskusio sve nepogode koje sa sobom donosi život ispunjen stresom, tjeskobom i anksioznošću. I Mats i Susan uspjeli su taj najgori dio svojih života prebroditi, tako što su bili jedno drugom potpora i nisu se libili potražiti pomoć koja im je bila potrebna. O svojem iskustvu i svemu što su naučili o tome kako pobijediti stres, kako se opustiti, naučiti živjeti u trenutku i konačno biti zadovoljan svojim životom, odlučili su napisati knjigu. Rezultat je upravo ova knjiga, a razlog iz kojeg su je napisali je taj što bi voljeli da su imali neku ovakvu knjigu tada kada je njima bila potrebna, no, budući da nisu, odlučili su ju napisati kako bi pomogli drugima koji se nalaze u istoj situaciji u koji su se oni nalazili.

Knjiga Matsa i Susan Billmark bavi se temom stresa i njegovog značajnog utjecaja na živote ljudi koji se teško s njim nose. Ključ za pobjedu nad stresom i ključ za početak ugodnijeg života je, prema Billmarkovima, taj da moramo naučiti kako kontrolirati svoje misli, koje su upravo ono što stres i uzrokuje, te naučiti ono što i sam naslov knjige govori - živjeti. Jer, a to je zaista i istina, mnogo ljudi zapravo ne živi, već samo postoji. Robuju navikama, poslu, obavezama; očekuju uvijek neku buduću sreću, neko buduće vrijeme u kojem će se konačno opustiti i biti zadovoljni, te početi živjeti onako kako žele; ili, pak, pretjerano brinu oko pogrešaka počinjenih u prošlosti i u potpunosti zanemaruju vlastitu sadašnjost. Ono što u biti ovom naslovu - 'nauči živjeti' - nedostaje, jest dodatak - 'u trenutku', jer upravo je to bit cijele priče.

Moram priznati da obično, kada vidim ovakav neki naslov, prvo što pomislim je da se radi o nekom mumbo-jumbo self-help vodiču koji će mi reći da samo budem pozitivna, mislim sretne misli i sve će biti sjajno. Ali ova knjiga nije ni blizu toga, već je zapravo vrlo korisno štivo koje progovara o problemu stresa i svim popratnim problemima koje on sa sobom nosi, te nam pokušava dati neke smjernice i primjere iz vlastitog života autora iz kojih možemo naučiti kako prepoznati je li stres ono što nam život čini nemogućim i kako ga se riješiti; kako obratiti pozornost na ono što stvara stres i kako ga izbjeći, te kako ga prepoznati u drugim ljudima i njima pomoći.

Kako je stres jedan od ključnih problema ljudi današnjice, za koji je dokazano da uzrokuje mnoge teže probleme, poput tjeskobe ili još ozbiljnijih psihičkih i fizičkih tegoba, mislim da je važno da postoje ovakve knjige, koje nam pružaju odličan izvor informacija o svemu vezanome uz tu temu. Pogotovo stoga što se, unatoč tome što je već bezbroj puta dokazano da je stres ozbiljan problem (pa da, i bolest), na osobe koje se požale da pate od stresa gleda kao da se žale na nešto nevažno, poput lagane prehlade, zbog čega se ljudi često srame priznati koliko su opterećeni stresom i misle da ne bi niti trebali potražiti pomoć. Ova knjiga to sjajno oslikava i navodi bitan zaključak: ne treba se sramiti tražiti pomoć, bez obzira na pritisak mišljenja okoline.

Svatko od nas sigurno je, i to ne jednom, na svojoj koži osjetio posljedice stresa i tjeskobe, modernih boljki vječno užurbane generacije. Neki se s njima mogu nositi bolje, neki lošije, a neki se s time nose tako da to jednostavno ignoriraju. Billmarkovi kažu da je to upravo ono najgore što možemo učiniti, jer sav taj stres neće nestati ako ga samo ignoriramo, već će se nakupljati i taložiti sve dok ne 'puknemo'. Upravo zato ga trebamo znati prepoznati i riješiti ga se već u samom početku, odnosno naučiti kako da se uopće bespotrebno ne stresiramo. Nije teško, samo je potrebno puno čvrste volje i ustrajnosti, a niti vodilje koje nam ova knjiga predstavlja sjajno nam mogu u tome poslužiti.

Ovo je zanimljiva knjiga o aktualnoj temi koja sadrži mnoge korisne savjete i primjere koje baš svatko od nas može u svom životu iskušati. Nekima će, dakako, ova knjiga biti potrebnija od nekih drugih, no, kako god bilo, sigurna sam da će u mnogo slučajeva uspjeti ispuniti svoju svrhu i pomoći nekome u trenutku kad mu je potrebno usmjerenje i pomoć da se uspješno nosi sa stresom u svom životu.

utorak, 22. studenoga 2016.

PAZI KOJEG VUKA HRANIŠ, Kenan Crnkić

Izdavač: Fokus, 2016.


Ova mini knjižica efektnog izgleda i naslova, govori nam o sreći. Pri tome se ne misli baš na onu vrstu sreće koja će vam donijeti dobitak na lutriji, već više sreću u smislu ispunjenog i ugodnog života, s kojim smo potpuno zadovoljni i kojeg živimo punim plućima.

Autor nam kroz vizualno vrlo efektna poglavlja iznosi cijeli splet motivacijskih priča i citata, te anegdota iz života svjetski poznatih osoba (poput, primjerice, Stevea Jobsa), koje koristi u svom iznošenju jednostavnih životnih istina: kako za sreću nije potrebno puno, ali potrebno je da malo razmislimo o svom životu i shvatimo u kojem smjeru želimo ići, kako bismo bili sretni i zadovoljni.

Sam naslov dolazi iz jedne indijanske priče, koja kaže da se u unutrašnjosti svakog čovjeka vodi bitka između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, krivnju, srdžbu, egoizam. Drugi vuk predstavlja dobro – sve ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, istinu, suosjećanje. Koji će vuk u određenom trenutku odnijeti konačnu pobjedu, ovisi samo o tome - kojeg vuka hranimo.

Načinom na koji je pisana, ova knjiga potiče čitatelja da aktivno sudjeluje u promišljanju u vlastitom životu tijekom čitanja, postavljajući mu pitanja i potičući ga da sam shvati i vidi što želi od života i kako da njime bude u potpunosti sretan. Ona vas potiče da, kroz njene tekstove, citate i inspirativne priče, sami počnete pomalo filozofski razmišljati o vlastitom životu, o tome koliko ste njime sretni i što možete učiniti da pronađete sreću i zadržite je uz sebe.

Ne mogu reći da su tekstovi i citati na koje sam naišla u ovoj knjižici osobito originalni, većinu njih ste vjerojatno već pročitali u sličnim motivacijskim knjižicama drugih autora, koje se sve bave istim osnovnim postulatom: da ne postoji instant recept za sreću, već je sve stvar razmišljanja i djelovanja, stvar onoga kako želimo živjeti svoj život i biti njime u potpunosti zadovoljni. Ne mogu reći da sam inače baš neki fan ovakvih djela, tako da mene osobno ova knjižica nije impresionirala, pogotovo stoga što u njoj nisam pronašla ništa novo, samo još jednu interpretaciju vječne 'kako biti sretan' teme, samo ovaj put u režiji drugog autora.

Ako volite motivacijska štiva, zbirke inspirativnih priča i citata, te ako ste u potrazi za inspiracijom i motivacijom koja bi vam mogla pomoći u vašoj potrazi za vlastitom srećom, zavirite i u ovu knjižicu. Ako pak niste ljubitelj, slobodno preskočite i svoju motivaciju potražite drugdje. :)

nedjelja, 20. studenoga 2016.

PUTUJEM SAMA, Samuel Bjørk

Izdavač: Znanje, 2016.
1. knjiga o Mii Krüger i Holgeru Munchu
[norv. Det henger en engel alene i skogen]


Svako malo književno tržište preplave naslovi vezani uz određenu tematiku koja je u nekom trenutku 'in' među čitateljskom publikom. 'Sumrak saga' pokrenula je poplavu vampirskih naslova, 'Igre gladi' započele su val distopija; nakon '50 nijansi' posvuda su počeli nicati erotski romani, a Larssonova trilogija 'Millennium' omogućila je da nas zapljusne val skandinavskih trilera. I dok su neke teme brzo došle i brzo prošle, neke se konstantno drže i sve su popularnije, i to s razlogom. Jedna od njih su i skandinavski trileri, kojih se, kako se čini, jednostavno ne možemo zasititi. A zašto i bismo, kad su tako nevjerojatno dobri?

Najnoviji među ovim trilerima stigao nam je iz Norveške, i mogu vam reći da je jako, jako dobar. Zgrabio me već od prve stranice i držao sve do kraja. Uzbudljiv je, napet, nepredvidiv. Jednom rječju, maestralan!

Radi se o slučaju ubojstva šestogodišnje djevojčice, koju slučajni prolaznik pronađe obješenu i odjevenu u odjeću lutke. Policijski istražitelj Holger Munch okuplja jedinicu koja će se baviti ovim slučajem, a kao vrijedan dodatak ovoj jedinici potrebna mu je bivša kolegica Mia Krüger, koja se nakon sestrinog samoubojstva i incidenta koji je nakon toga izazvala na vlastitom poslu, udaljila od javnosti i osamila na jednom otočiću. Isprva, Mia ne želi ni čuti za to da se vrati u policiju, ali nakon što prouči sve dosadašnje informacije koje policija ima o ovom slučaju, pronađe nešto što ju natjera da se ipak predomisli. A to nešto je sumnja da ubijena djevojčica neće biti jedina - "bit će ih još."

Sat otkucava, zlo je na slobodi, a na Holgeru je i Mii da učine sve što mogu da ga zaustave.

Radnja u ovoj knjizi starta već od prve stranice, napetost nikada ne posustaje, iznenađenja i uzbuđenja nimalo ne manjka, a brzina kojom se događaji odvijaju tjera vas da čitate kao u nekom grču, kao da čujete sat negdje u vašoj blizini kako nemilosrdno otkucava.

Priču pratimo ne samo iz perspektive glavnog istražiteljskog dvojca, već iz perspektive cijelog spleta različitih likova, čije priče se jedna s drugom sastaju i rastaju, čineći dijelove većeg mozaika koji tek trebamo uočiti. Puno je likova i puno događaja, od kojih se neki ne čine direktno povezanima sa centralnim slučajem, ali su svi itekako važni za rasplet cijele priče. Samo treba biti strpljiv i - čitati dalje, što nije baš teško jer vam knjiga jednostavno ne da da se od nje odvojite sve dok sve ne saznate.

Kao što sam spomenula, likova je puno, uključujući one glavne, a svaki od njih ima neku svoju priču, svoje probleme i svoju ulogu u ovom romanu. Bez obzira na brojnost i likova i njihovih priča, nije teško pratiti radnju. A ono što vas tjera da čitate i čitate je to što se sve te priče i svi ti likovi međusobno izmjenjuju, tako da, da bi doznali što se dalje dogodilo s jednim od njih, morate proći kroz poglavlja u kojima tog lika uopće nema, ali ima drugih, koji vas jednako zaintrigiraju za neki drugi dio radnje i, dok se niste ni snašli, već ste pri kraju romana i grozničavo okrećete stranice dalje i dalje, jer jednostavno ne možete stati.

Kao i većina skandinavskih trilera, i ovog krase sve karakteristike takvog djela: mračna atmosfera, teški slučaj, propitivanje društvenih i socijalnih tema i stavova društva - od toga kako se društvo odnosi prema transvestitima i drugima drugačijima od sebe, do problema vjerskog fanatizma, obiteljskog nasilja i općenito odnosa prema djeci. Roman me podsjetio na sjajnu švedsko-dansku TV seriju 'Most', konkretno 1. sezonu (tko je gledao zna o čemu pričam, tko nije - što čekate? :)) - yup, it's that good.

Ako volite dobar triler, napeti misterij i sjajno zapletenu kriminalističku priču, ovo je roman za vas. Velika preporuka!

srijeda, 16. studenoga 2016.

SERIJAL PENRYN I KRAJ VREMENA, Susan Ee

1. PAD ANĐELA
2. SVIJET POSLIJE

Izdavač: Znanje, 2015./2016.
[eng. Penryn and the End of days: 1. Angelfall, 2. World after]


U posljednje vrijeme pojavljuje se sve više i više YA serijala fantastične tematike, koji za relativno kratko vrijeme osvoje ogroman broj čitatelja i, takoreći, 'osvoje' svijet. Neki od njih posve zasluženo, neki baš i ne. A neki, pak, cijelo vrijeme ostanu negdje sa strane, gotovo neprimijećeni (barem kod nas), iako nema nikakvog razloga da i oni ne izazovu masovnu histeriju, oko sebe okupe horde fanova i da se po njima počnu snimati i filmski nastavci. Serijal o Penryn jedan je od njih.

U fokusu zbivanja u ovom serijalu nalaze se anđeli. Ali ne, nisu to nikakva draga, dobroćudna i umiljata stvorenja, niti odani čuvari koji brinu za ljude. Anđeli Susan Ee osvetoljubiva su, moćna, ratoborna i snažna ratnička klasa, koja na ljude gleda kao na nižu vrstu: pomalo zabavne, ali priglupe, ljubimce koji su tu da udovoljavaju anđeoskim željama - sve dok ih se ovi ne zasite i odbace ih, poput istrošenih i potrganih igračaka.

Glavna protagonistica ove priče je Penryn, sedamnaestogodišnjakinja čiji su svijet uništili anđeli. I premda se to dogodilo prije samo nešto više od mjesec dana, svijet kakav je poznavala i u kakvom je odrasla sada je neprepoznatljiv. Ljudi se bore za opstanak, vječno u strahu od anđela, koji su im fizički superiorniji i protiv kojih nemaju nikakve šanse u izravnom sukobu. A, uz anđele, opasnost čine i ulične bande, koje su preuzele 'vlast' nad pojedinim dijelovima svijeta, sada kada više ne postoje ni one prave vlasti, ni zakoni, ni države.

U takvom svijetu Penryn mora opstati, a mora i osigurati kakvu-takvu zaštitu i sigurnost svojoj obitelji - svojoj sedmogodišnjoj sestri Paige, koja je u invalidskim kolicima, i svojoj šizofreničnoj majci.

U prvoj knjizi upoznajemo Penryn i Svijet poslije: svijet koji su uništili anđeli. Dok pokušavaju pronaći zaklon, Penryn, Paige i njihova majka slučajno nabasaju na sukob između nekolicine anđela i svjedoče tome kako jednome od njih ostali odrežu krila i ostave ga na ulici da umre. A kada potom, zbog jedne male neopreznosti, pozornost ove skupine padne na mjesto na kojem se Penryn sakrila sa svojom obitelji, Penryn nema izbora no uvući se u anđeoski sukob, ne bi li time kupila malo vremena sestri i majci da pobjegnu. Videći ranjenog anđela, na kojeg su se svi ostali bili okomili, kao svog jedinog mogućeg saveznika u ovoj borbi, Penryn mu odluči pomoći, ali ni uz njegovu pomoć ne uspije spriječiti da jedan od preostalih anđela ne otme njenu sestricu i odvede ju u nepoznatom smjeru. Kako bi pronašla i spasila sestru, Penryn odluči zarobiti ozlijeđenog anđela i od njega doznati kamo su odveli Paige i kako da ju otamo izbavi. Uskoro s njime sklapa pogodbu: ako joj on pomogne da pronađe i spasi sestru, ona će njemu pomoći da dobije natrag svoja odrezana krila. I tu tek kreću nevolje...

Ako niste još pročitali prvu knjigu ovog serijala, predlažem da preskočite idući odlomak jer slijedi kratki

-- SPOILER ALERT -- :

U drugoj knjizi, Penryn se bori s podvojenim osjećajima prema svojoj promijenjenoj sestri. Iako zna da je to i dalje Paige, ne može poreći da je se pomalo i plaši. Kada usamljena Paige nedugo potom izazove incident koji uplaši i ostale ljude kod kojih su Penryn i njena obitelj pronašli utočište, Paige pobjegne, a Penryn mora, još jednom, krenuti u potragu za njom, što neće biti nimalo lako budući da se čini da je Paige krenula ravno prema novom anđeoskom leglu, a Penryn ovoga puta uz sebe nema Raffea da joj pomogne boriti se protiv tjelesno i brojčano nadmoćnih anđela i pošasti.

-- END OF SPOILER ALERT! --

Ovaj fantastično-apokaliptični serijal s akcijom kreće već od prve stranice. Nema puno nekog uvoda ni početnog upoznavanja svijeta, sve to saznajemo kroz samu priču, postupno, dok se radnja dalje, bez zadrške, odvija. Napetost, akcija i poplava novih događanja ne prestaju sve dok ne okrenete i onu zadnju stranicu i zatvorite knjigu. A čak i tad, ili, bolje rečeno, već tad, počnete se pitati o tome što će se dalje dogoditi, u idućem nastavku.

Penryn je i tipična i atipična YA heroina. Ona ima sve sastojke koje čini tipičnu glavnu žensku protagonisticu ovakvih romana: djevojka, tinejdžerica, koja pokušava preživjeti u nemilosrdnom svijetu. Ali Penryn se ujedno i razlikuje od ostalih ovakvih likova - ona nije samo djevojka koja se igrom slučaja našla u situaciji kojoj se morala prilagoditi, već je dijelom (a zahvaljujući ludostima svoje majke) za nju bila spremna (koliko to već može biti). Penryn je odmalena trenirala raznorazne borilačke sportove i zna kako se obraniti i kako se postaviti u mogućem sukobu, čak i sa puno snažnijim protivnikom. Penryn ne odustaje, hrabra je, iako sebe uopće takvom ne vidi, svoj strah i nesigurnost ona suzbija šaljivim dosjetkama, a za svoju bi obitelj učinila sve. Penryn je heroina koja to uopće ne želi biti, ali koju su okolnosti napravile takvom, baš kao što je to bio slučaj i s Katniss ili Tris.

Najbolja stvar, ujedno i iznenađenje, ovog serijala je to što nema ljubavnog trokuta! Hvala, Susan Ee, što si pokazala da je moguće napisati fantastičan YA serijal i bez toga da njegova glavna okosnica bude romansa i bez toga da ta romansa bude u obliku trokuta. Ima, naravno, kemije između Penryn i Raffea, ali u ovom serijalu ta se kemija i mogućnost postojanja nekih osjećaja između njih dvoje stvara postupno, što njihovu priču time čini i stvarnijom.

Potpuno su me osvojili Penryn i Raffe, baš kao i Paige i svi drugi likovi u ovom serijalu. A ono što me dodatno osvojilo je i to što ovaj serijal u sebi sadrži i primjesu horora - neke su scene, naime, zaista jezive. Sviđa mi se način pisanja Susan Ee, sviđaju mi se likovi i svijet koji je stvorila, sviđa mi se priča i način na koji se radnja odvija. Sviđa mi se i način na koji je Ee opisala anđele u ovim romanima i smjer u kojem priča ide. A koji je to smjer, tek treba otkriti, zbog čega se nadam da će treća i završna knjiga biti što prije prevedena. Unaprijed se veselim i jedva ju čekam pročitati!

ponedjeljak, 14. studenoga 2016.

SPOJENI, Ally Condie

Izdavač: Algoritam, 2016.
1. knjiga istoimene trilogije
[eng. Matched]


Što ako je vaša cijela sudbina odavno isplanirana? Svaki vaš obrok ispaniran.
Svaki vaš dan isplaniran.
A vi ne možete ništa kako bi to spriječili.

Društvo je tako odredilo i svi poštuju pravila.

Sve počinje sa banketom Spajanja i našom junakinjom Cassiom Reyes.
Uzbuđena je, saznati će tko je njen Spoj, osoba sa kojom će provesti cijeli svoj život te se nimalo ne iznenadi kad je njen spoj njen najbolji prijatelj Xander.

Ali je li Xander stvarno njen Spoj?

Kao što već rekoh Društvo je glavno u ovom distopijskom svijetu.
Oni vam određuju sve. Kako budete proveli svaki svoj dan i pomno vas prate.
Oni vam dostavljaju hranu, nikad nešto preosobito, uvijek obična hrana.

I to mi je bio najbolji aspekt ove knjige, koje me se sa svime ostalim nije baš dojmila.

Društvo je super friki, i ne mogu zamisliti da ne mogu raditi što želim, provoditi svoj slobodan dan kako želim, da ne mogu gledati, čitati, da ne smijem pisati, kad god ja to poželim.
Oni sve planiraju i ići mimo njihovih planova je nepoštivanje sustava.

Cijela knjiga se vrti oko jednog ljubavnog trokuta, koji se mene nije nimalo dojmio, nijedan lik mi nije ostao u sjećanju, nijedna radnja me se nije toliko dojmila da razmišljam o njoj i poslije čitanja.

Ali knjiga nije loša, lagano je napisana, živopisno opisana i svaka manja radnja ide ka većoj, ali mene jednostavno nije impresionirala.
Zadnja distopija koju sam pročitao je bila, mislim, Različita, i to još davnoo kada su distopije bile sve, i svaku sam distopiju grabio i čitao i da sam možda onda imao priliku dobiti Spojene sigurno bi mi se svidjeli.
Ali sada sam ful u điru fantasya, brze radnje, akcije, malo romanse i sve ukupno bad-ass štivo.

Dao sam Spojenima ocjenu tri, nisu oni krivi što me se nisu dojmili - malo jesu, ali ne u potpunosti.

[Josip Labaš]

srijeda, 9. studenoga 2016.

SAMO NE IVY POCKET, Caleb Krisp

Izdavač: Profil, 2016.
1. knjiga o Ivy Pocket
[eng. Anyone but Ivy Pocket]


Ivy Pocket ima dvanaest godina, izuzetno je ljupka, ima mnoge iznimne urođene sposobnosti i najbolja je prava engleska sluškinja koju neko kućanstvo može poželjeti. Također posjeduje i nevjerojatnu vještinu izmišljanja stvari, kao i neobičnu sklonost sirovim krumpirima. Ivy je, ukratko, jedan od najzanimljivijih i najšašavijih likova koje u knjigama možete sresti.

Onako na prvu, ova knjiga o Ivy Pocket djeluje kao simpatična i zabavna knjiga za djecu. Ali, iako ona jest i simpatična i zabavna, ujedno je prožeta tolikom količinom ironičnog i sarkastičnog humora da mi se, što sam ju dulje čitala, sve više činila kao knjiga za odrasle zamaskirana u dječju književnost. U njoj, stoga, mogu jednako uživati i djeca i odrasli - svatko na svoj način.

Kako možete zaključiti već iz samog naslova, u središtu zbivanja nalazi se Ivy Pocket, koju sam prilično precizno opisala na početku ovog teksta. Ivyna priča počinje u trenutku u kojem ona dobiva otkaz od dame kojoj je dosad služila (a koja je, prema Ivynom mišljenju, luda kao šlapa). Sa samo jednom funtom u džepu i bez ikakvog plana za budućnost, Ivy grozničavo razmišlja kamo da krene i što da učini. Njenu dvojbu prekida poziv jedne vojvotkinje i njena ponuda da Ivy obavi jedan poslić za nju, koji će joj izdašno platiti, ali samo ako ga Ivy odradi točno prema uputama i nikako drugačije. Poslić se sastoji u tome da odnese jedan magičan dijamant na poklon unuci vojvotkinjine stare prijateljice i uruči joj ga točno na njenom rođendanskom balu, ni trenutka prije. Ivy, dakako, pristane, ne znajući još u kakve će ju sve nevolje taj dijamant, ni krivu ni dužnu, uvaliti.

Duhovita i zabavna, ova vas knjiga nasmijava na svakoj stranici. Također me i iznenadila, jer nisam očekivala ništa više od zabavne priče uz koju bih mogla provesti jedno ugodno popodne, ali, kako se na kraju ispostavilo, u njoj ima i pustolovine, i fantastike, i magije. A kako bi doživljaj bio još potpuniji, svako je poglavlje popraćeno s nekoliko maštovitih ilustracija, koje lijepo prate priču.

I drugi su likovi, kao i Ivy, neobični, zanimljivi i vrckasti svaki na svoj način, a većina ih još skriva i neku svoju tajnu, koju Ivy, znatiželjna kakva već jest, naprosto mora otkriti. Svi se likovi sjajno uklapaju u ovu neobičnu i šašavu priču i baš je užitak družiti se s njima (čak i s onima napornima, poput Matilde i lady Elizabeth).

Zbrojivši sve sastojke, ono što na kraju dobijete je maštovita, originalna i zabavna priča prožeta ironijom i sarkastičnim humorom, koja je u stanju malo razvedriti ova mrka zimska popodneva. Kao što sam već rekla, možda djeluje kao knjiga za djecu, ali ispod površine skriva mnogo toga, što ju čini i knjigom za starije uzraste. Meni se baš svidjela, a vi provjerite hoće li se svidjeti i vama.

ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

KRADLJIVAC LURIDIJA, Bobbie Peers

Izdavač: Naklada Ljevak, 2016.
1. knjiga u serijalu o Williamu Wentonu
[norv. Luridiumstyven]


William Wenton strastveni je razbijač kodova. Kodovi ga fasciniraju i privlače i nema tog koda niti zagonetke koju do sada nije uspješno riješio. Naravno da ga onda, kada u muzej u njegovom gradu doputuje izložba na kojoj je prezentacija 'Nemogućega' - koda koji još nitko nije uspio riješiti, unatoč tome što su najgenijalniji svjetski umovi to pokušali - ta prezentacija strašno privlači. Kad se potom, tijekom školskog izleta u muzej, William nađe pred 'Nemogućim' - i riješi ga, nije ni svjestan da tu njegovi problemi tek počinju.

Jer, William i njegova obitelj koriste se lažnim prezimenom ne bi li ostali skriveni pred nepoznatom prijetnjom na koju ih je upozorio Williamov djed, prije nego što je netragom nestao. A riješivši 'Nemoguće', William kao da je uključio reflektor i uperio ga ravno na sebe, pokazujući time svakome tko ga traži točno gdje se nalazi. Na prve posjetitelje neće morati dugo čekati, a jedini mu je spas u tajanstvenom Institutu, organizaciji koja okuplja najbolje kriptografe i koju je njegov djed pomogao osnovati. Da li je Institut zapravo prijetnja ili utočište, William tek treba otkriti, a usput treba i doznati što se dogodilo njegovom djedu, kamo je nestao i zašto je sa sobom odnio moćni element luridij...

Zanimljiva fantastična pustolovna priča vodi nas u svijet šifri, kodova i robota. Taj svijet možda na prvi pogled djeluje bezazleno, ali u njemu se skrivaju i brojne opasnosti i neki prilično zli negativci. Priča je nabijena napetošću, radnja se odvija brzo i dok trepneš već si stigao do kraja knjige.

Priča je originalna i maštovita. Ponekad predvidiva, ali i s nekoliko dobrih obrata. Jedno mi je kraj bio malo, kako bih to rekla, prelagan - rasplete se ekstremno brzo i sve se riješi tek tako, u trenu. Ne kažem da je to nekakav minus, samo sam očekivala nešto možda malo kompliciranije, zahtjevnije, malo značajniju kulminaciju događaja.

Likovi su simpatični, raznoliki i maštovito opisani, baš kao i njihovo okruženje, koje je ispunjeno svakojakim čudnovatim napravama i mehaničkim bićima, koja čine čitav taj svijet samo još fascinantnijim.

Ova knjiga namijenjena je mlađim čitateljima, ali lako ju mogu čitati i oni stariji. Kratka je i brzo se čita, može je se progutati u jednom popodnevu. Simpa priča, koja čini sasvim ugodno društvo za ispuniti par popodnevnih sati.

subota, 5. studenoga 2016.

U TIŠINI, Rosamund Lupton

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
[eng. The quality of silence]


Romanom 'Sestra' Rosamund Lupton za mene je postavila vrlo visoku ljestvicu očekivanja od svojih idućih romana, budući da me spomenuti roman baš oduševio. Njen idući roman koji sam pročitala, 'Poslije svega', ta je očekivanja samo još povisio, jer mi je bio jednako dobar kao prethodni. S nestrpljenjem sam, stoga, iščekivala njen treći roman, jer sam sad već vjerovala da me ništa što napiše ne može razočarati. I nije.

Radnja ovog romana smještena je u surovu ledenu klimu Aljaske zimi, u kojoj jedna žena i jedna djevojčica pokušavaju pronaći svog nestalog supruga, odnosno oca, kojeg policija smatra poginulim u požaru u kojem je uništeno čitavo selo u kojem je boravio, kao i svi njegovi stanovnici. No Yasmin i Ruby uvjerene su da je on još uvijek živ i da se nalazi negdje u toj divljini, sam i prepušten sebi, tisućama milja daleko od prvih naznaka civilizacije. A, uvidjevši da policija neće biti ta koja će ga nastaviti tražiti, njih se dvije na taj pothvat odlučuju same. No, aljaška divljina i ledom okovane ceste nisu mjesto na kojem se ni oni vrlo iskusni vole zadržavati, a kamoli tek dvije žene, koje se sve opasnosti koje ta divljina sa sobom nosi tek spremaju prvi put upoznati. A da stvar bude gora, čini se da divljina nije jedina opasnost koja im leži na putu, već je tu i netko još opasniji...

Ukoliko ste ikada gledali neki od dokumentaraca koji se bave ledom okovanim cestama po kojima zimi moraju prelaziti vozači kamiona na krajnjem sjeveru Aljaske i Kanade, tada ste iz prve ruke mogli vidjeti kakve sve opasnosti vožnja u takvim uvjetima sa sobom nosi. Zamislite kamion težak preko 40 tona, kako oprezno prelazi preko smrznute rijeke, na kojoj bi led mogao svaki čas popustiti, ili taj isti kamion kako velikom brzinom grabi duž ledom okovane ceste, okružene neprobojnim mrakom i dubokim provalijama sa svake strane, na kojoj je svaka pogreška korak ravno u smrt. Jezivo, zar ne?

Sad dodajte tome još i činjenicu da je cijelo vrijeme noć i da je svuda oko vas samo snijeg, led i tišina, a od najbližeg sela ili grada dijele vas stotine i stotine kilometara ničega osim pustoši, olujnog vjetra i temperatura debelo ispod ništice. Još jezivije, zar ne?

A sad zamislite i da vas u svoj toj pustoši, hladnoći i tišini netko slijedi. Netko tko vas želi ubiti, a čak i da postoji netko kome se možete obratiti za pomoć, taj netko do vas nema nikakvog načina da stigne na vrijeme. Vrlo jezivo!

Upravo je takva atmosfera ovog romana - jeziva. Od prve do zadnje stranice, jednom kad zajedno s Yasmin i Ruby stupite u tu ledenu pustoš kroz koju se one moraju probiti da bi došle do svog supruga, odnosno oca, osjećaj jeze i napetosti vas ne napušta. Dok čitate, imate osjećaj kao da ste i sami tamo, u tom mraku i tišini, i da možete čuti svaki, pa i najmanji zvuk, uključujući lupanje vlastitog srca.

Ruby, za razliku od većine nas, sve te zvukove u toj silnoj tišini ne može čuti, jer je gluha. Dodatna zanimljivost u ovom romanu mi je bila otkrivanje Rubynog svijeta tišine, u kojem tišina vlada cijelo vrijeme, svaki dan. Zanimljivo mi je bilo vidjeti načine na koji Ruby osjeća zvukove, načine na koje ih vidi. U tom smislu, ovaj roman podiže svijest općenito o životu gluhih osoba i problemima s kojima se one u svakodnevnom životu susreću, čime je kod mene zaradio dodatni plus.

Ono o čemu još progovara ovaj roman, o čemu podiže svijest, a za što mislim da jako bitno da se o to me više govori je problem frakiranja radi dobivanja nafte i plina. Rosamund Lupton je možda ovdje izmislila fiktivni problem koji je nastao zbog ugrožavanja jednog krhkog ekološkog sustava radi eksploatacije njegovih prirodnih resursa, ali taj fiktivni problem svejedno ukazuje i na stvarne opasnosti koje hidrauličko frakiranje sa sobom nosi, a koji se i prečesto metu pod tepih.

'U tišini' je genijalan roman kojeg ćete pročitati doslovno u jednom dahu, a uz to što je to sjajan, uzbudljiv i napet triler, on će vas upoznati i s nevjerojatnim prirodnim ljepotama Aljaske i tajnama koje leže ispod njenog ledenog prekrivača. Doista sjajan roman, sjajne spisateljice čiji romani me ne prestaju oduševljavati. Jedva čekam njen sljedeći, a vama preporučam da ju, ako već niste, obavezno što prije upoznate preko njenih knjiga. Nećete požaliti.

četvrtak, 3. studenoga 2016.

KNJIŽNICA DUŠA, Ransom Riggs

Izdavač: Lumen, 2016.
3. knjiga u serijalu o Domu gđice Peregrine za čudnovatu djecu
[eng. Library of souls]


Jedna od najoriginalnijih fantastičnih trilogija koja se u posljednjih nekoliko godina pojavila u svijetu knjiga došla je do svog finala.

Ukoliko još ne znate ništa o gospođici Peregrine i skupini čudnovate djece s neobičnim sposobnostima čiji je ona zaštitnik, hitno pročitajte 'Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu' i nastavak, 'Šuplji grad', jer nema nekog smisla krenuti čitati unatraške, budući da vam ništa neće biti jasno. ;)

Oni koji su već pročitali prve dvije knjige, znaju da smo Jacoba i Emmu, u društvu Addisona, psa koji govori, morali napustiti u najnapetijem mogućem trenutku - nakon napada stvorova predvođenih zlim bratom gđice Peregrine, koji su oteli njihove čudnovate prijatelje i njihove ymbryne, nakon čega su Jacob i Emma krenuli u akciju njihovog spašavanja.

Sad, Jacoba, Emmu i Addisona srećemo tamo gdje smo ih i ostavili - stjerane u kut od strane jednog praznoduha, kojeg Jacob pomoću svojih novootkrivenih sposobnosti uspijeva kontrolirati i onemugućiti mu da ih ubije - bar na neko vrijeme. Malobrojna čudnovata ekipa nastavlja svoju potragu za svojim zarobljenim prijateljima i ymbryne, a ta potraga odvest će ih u novu i opasnu petlju, u kojoj će se susresti s novim čudnovatima, i prijateljski i neprijateljski nastrojenim, te ih na koncu odvesti i do brižno čuvanog skrovišta stvorova, u koje tek trebaju smisliti način kako prodrijeti i kako potom osloboditi svoje prijatelje (a i ostati živi pri tome, također).

Pustolovina koja je započela u prvoj knjizi ovog serijala u ovoj, posljednjoj, dobiva svoj dugo očekivani kraj, i to točno onakav kakav zaslužuje - pomalo neočekivan i skriven iza brojnih obrata, ali svejedno maestralno izveden. Jacob i Emma i ovoga se puta moraju suočiti s brojnim opasnostima i prijeći brojne prepreke koje im neprestano padaju na put, a moraju se i suočiti s pitanjem vlastite budućnosti. Jer, iako je i sam čudnovat, te iako osjeća da mu je mjesto uz čudnovate, Jacoba muči i nostalgija za normalnim svijetom i briga za roditelje. Odlučiti što i kako učiniti za svoju budućnost u kojoj ćeš biti sretan nije ni inače lako, a još je teže kad si čudnovat i osjećaš da istovremeno pripadaš u dva potpuno odvojena svijeta.

Osim potrage za zarobljenim čudnovatima i ymbryne, koja je glavna nit radnje u čitavom romanu, ovdje otkrivamo i neke druge tajne svijeta čudnovatih, kao i nešto o zagonetnim događajima iz prošlosti u kojima je sudjelovao Jacobov djed. U biti se cijela priča o čudnovatima, ymbryne, vremenskim petljama, praznodusima i stvorovima u potpunosti otkriva pred nama, sve do zadnjeg detalja, dajući nam konačan uvid u potpunu sliku ovog maštovitog i živopisnog svijeta. Ako ste do sada imali neka neodgovorena pitanja vezana uz ovaj serijal, a sigurna sam da jeste, ne brinite, ovdje će se sve kockice posložiti i svi odgovori će vam biti dani.

Jedino što malo rastužuje dok čitaš ovu, posljednju, knjigu i razgledaš sve te, ponovno sjajno uklopljene, fotografije koje na svoj poseban način upotpunjuju samu priču, je činjenica da je ovo posljednja knjiga u serijalu i da nakon nje druženje s čudnovatima prestaje. (Barem do ponovnog čitanja serijala otpočetka.) Osjećaj je takav da istovremeno i želiš i ne želiš dovršiti knjigu, no ipak čitaš do kraja jer ne možeš ne doznati što se iduće ima dogoditi.

Uživala sam čitajući cijeli ovaj serijal, a, popraćeno svim tim iznimnim fotografijama, to je zaista bilo jedno posebno i nezaboravno čitalačko iskustvo. Naravno da je tužno što se više nećemo moći družiti s Jacobom, Emmom, gospođicom Peregrine i ostalom čudnovatom družinom kroz knjige, ali za utjehu nam ostaje to da je serijal filmova prema ovom serijalu, eto, tek započeo. Veselim se filmovima, kao i ponovnom čitanju možda jednom u budućnosti. A vi?

petak, 28. listopada 2016.

OBILJE KATHERINA (ili ti ga: Matematike i Katherina), John Green

Izdavač: Fokus, 2016.
[eng. An abundance of Katherines]


Kako funkcionira ovaj roman? Znači, 13 na entu plus 15 + 1 svjetlosna godina + broj zečeva u knjizi 101 zec.

Dobro nije baš tako, ali matematika je dio ove priče, manji dio, ali matematika i ja smo kao puding i sol pa se moram malo našaliti na taj dio.

Ustvari ova knjiga je tipična feel good John Green knjiga.

Dečko - bistar, pametan, štreber - traži smisao u smislu i pritom pada na nedostižne djevojke tražeći onu pravu uz šaljive komentare svog najboljeg prijatelja.

Colin je 'čudo od djeteta': pamti doslovno sve, i od svega može napraviti anagrame. Colin pada na samo jedan tip cura: one koje se zovu Katherine.

Štoviše, upravo ga je ostavila Katherine XIX.

Sada Colin sa svojim najboljim prijateljom Hassanom odlazi na takozvani roadtrip te stižu u Gutshot. Malo mjesto sa srdačnim ljudima.

Tu oboje upoznaju Lyndsey, te u dogovoru sa njezinom mamom ugovore posao što ih veže za Gutshot barem na par tjedana i tu Colin smisli teorem, padne na totalno drugi tip cure i otkrije mnogo. Najviše o sebi.

Knjiga je simpa. Lagano štivo bez puno zavrzlama, likovi su topli, priča straight-foward.

Nisam očekivao puno od ove knjige, očekivao sam ono što sam i dobio, dobru priču za dobro se osjećati. Preporučam ju naravno, jer sigurno je da kaj god John Green napiše ja budem pročitao, jer iako nekada nije djelo neki masterpiece, uvijek usadi taj feel good osjećaj i to mi je najdraže kad to uradi.

[Josip Labaš]

utorak, 25. listopada 2016.

PRIJESTOLJE OD STAKLA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2016.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. Throne of glass] 


Serijal 'Prijestolje od stakla' jedan je od serijala koje sam žarko željela da netko prevede i objavi i kod nas. Fokus mora da je čuo moje želje i ostvario ih (i hvala im na tome!) :) U svijetu je već objavljena 5. knjiga ovog serijala, a mi smo konačno dočekali mogućnost da ga počnemo čitati i na hrvatskom. Nikad nije kasno, pogotovo kad se radi o serijalu koji te tako lako zarobi i uvuče u svoju radnju, tako da, prije nego što si uopće shvatio da ti se priča sviđa, već si zapravo u njoj zarobljen i ne možeš van.

Prva knjiga ovog serijala predstavlja nam njegovu heroinu: Celaenu Sardothien, poznatu kao nemilosrdnu Ubojicu. Na početku priče Celaenu zatječemo u surovim rudnicima Endoviera, u kojima guli kaznu nakon što ju je netko izdao, a nikada nije saznala tko je to bio. U tim ju rudnicima nalaze i prijestolonasljednik Dorian Havilliard i njegov kapetan straže Chaol Westfall, koji su joj došli ponuditi slobodu, uz uvjet da pristane biti Dorianov odabrani borac koji će sudjelovati u natjecanju na kojem pobjednik postaje odani Borac i Ubojica za Dorianovog oca, kralja.

Celaena zapravo niti nema nekog izbora osim da pristane na Dorianovu ponudu, koja će je odvesti u Rifthold, gdje se smjestio kraljev dvorac od stakla. Ondje će se morati boriti protiv jednako vještih i ubojitih protivnika, ne bi li pobijedila i zaslužila svoju slobodu. A kao da već to natjecanje samo po sebi nije dovoljno teško, svi će se Borci naći u dodatnoj opasnosti nakon što netko (ili nešto) počne na nepojmljivo okrutne načine ubijati Borce, jednog po jednog. Iako se na prvi pogled možda može činiti krhkim, Celaena će konačno shvatiti da stakleni dvorac nije samo ono što na prvi pogled možeš vidjeti, i da će, da bi iz njega otišla, morati doista pobijediti na ovom natjecanju, kao i preživjeti dovoljno dugo da to učini.

Iako sam u početku imala osjećaj da me ova priča neće oduševiti onoliko koliko sam mislila, u trenutku u kojem sam shvatila da mi se zapravo sviđa, već sam odavno bila u njoj bespovratno izgubljena.

Ova je priča zanimljiva, fantastična, maštovito oslikava jedan novi fantastični svijet i njegove likove, puna je avantura, ali i mistike i tajnovitosti. Na prvi pogled može izgledati predvidivo, ali u sebi krije iznenađenja i obrate koji vrlo brzo mijenjaju taj početni dojam.

Likovi su slični kao i sama priča. Na početku mi se Celaena nije pretjerano sviđala, odavala je dojam arogantne, bahate i pomalo površne djevojke, koja precjenjuje i sebe i svoje mogućnosti. No, saznala sam, ipak, da ona nije samo to što na površini o sebi odaje: Celaena ima i dubinu, čak pomalo mračnu dubinu koja povremeno dolazi do izražaja i čini ju nečim sasvim suprotnim ljepuškastoj goropadnici kakvom se obično predstavlja. U svojih 18 godina, Celaena je već spoznala i okrutnost i gubitak i izdaju; prošla je kroz sve i svašta i iz svega se uspjela izvući čistom odlučnošću i snagom volje, popraćenima ubojitim vještinama koje je stekla trenirajući za Ubojicu i pokazujući nimalo milosti svojim neprijateljima jednom kada je to postala. Celaena nije nimalo jednostavan lik, a kao takva, savršena je za centralnu ulogu jednako složene priče.

Ono što mi se nije pretjerano svidjelo, a bez čega, čini se, niti jedan YA roman sa ženskim glavnim likom ne može, je potencijalni ljubavni trokut između Celaene, Doriana i Chaola. Ne kažem to zato jer se protivim ljubavnim trokutima samima po sebi, ali mislim da bi barem trebali imati nekakvog smisla. Celaena i Chaol imaju smisla: on razumije njenu slojevitost i čini joj savršenu protutežu. Dok Dorian... Dorian je jednostavno kraljević kojemu je dosadno i koji je dovoljno zgodan da oko njega konstantno kruže brojne dame nadajući se bar djeliću njegove pažnje, a u tom moru dama, Celaena je jednostavno nešto novo i drugačije, što još nije probao. Nisam dobila dojam neke dublje povezanosti između njih dvoje, osim toga da su jedno drugome privlačni. Za mene, Dorian je nepotrebna nadogradnja jednostavne dužine u bespotreban trokut. No, ovo je tek prva knjiga, pa treba pričekati i vidjeti kako će se priča još dalje razvijati.

Mistika koja nekako obavija čitavu priču i povremeno se kroz nju provlači, a u nekim događajima i sudjeluje, ono je što me posebno zaintrigiralo tijekom čitanja i što me dodatno privuklo samoj priči. Neću vam tu previše otkrivati, samo ću reći da nešto što započne kao jednostavna priča o putu do slobode (putu, na kojem, istina, stoje brojne prepreke), na kraju se ispostavi da je puno više od te početne pretpostavke i da je priča puno dublja no što biste ikad na početku pomislili. Dodatni začin čine ti pomalo jezivi dijelovi vezani uz ubojstva Boraca, zbog kojih bi vas lako mogli proći srsi dok ih čitate, a koji priči dodaju i dozu misterija.

Za kraj, jedan savjet: nemojte se obazirati na usporedbe koje ovaj serijal uspoređuju s 'Igrama gladi' i 'Igrom prijestolja', odnosno 'Pjesmom leda i vatre', pokušajte mu prići bez očekivanja i potrebe za međusobnom usporedbom s drugim serijalima. Promatrajte ga u njegovoj vlastitoj originalnosti i kroz njegov vlastiti maštoviti svijet. Sumnjam da će vas razočarati. A bez obzira na to što je ovo YA roman, mislim da ne postoji nikakva dobna granica niti ograničenje glede toga tko bi ga trebao pročitati. Tako da, ljubitelji fantastike, slobodno navalite!

petak, 14. listopada 2016.

SMJENA, Hugh Howey

Izdavač: Znanje, 2014.
2. knjiga trilogije 'Silos'
[eng. Shift]


Druga knjiga serijala 'Silos' zapravo je prequel prethodnoj. Prva knjiga ovog serijala, prema kojoj je sam serijal i dobio ime, upoznala nas je sa originalnim i izuzeto maštovitim svijetom Hugha Howeya i životom u jednom od silosa, dok u ovoj, drugoj knjizi, doznajemo kako su uopće silosi sagrađeni i zašto, te kako je došlo do katastrofe zbog koje su ljudi bili prisiljeni na život bez izlaska van iz silosa.

Priča je podijeljena na tri dijela, originalno objavljena kao zasebne knjižice, od kojih svaki opisuje jednu smjenu u prvom silosu i događaje koji su se za vrijeme te smjene dogodili u tom, ali i u nekim drugim silosima.

Priču pratimo, u biti, iz nekoliko različitih perspektiva, ovisno o mjestu, tj. silosu, u kojem se radnja trenutno odvija, te ovisno o vremenu, u kojem skačemo iz sadašnjih u događaje iz prošlosti i obrnuto. Ovakav način pripovijedanja daje nam mogućnost uvida u širu sliku svijeta koji okružje silose, a samim time on čini i cijelu priču puno dinamičnijom no što bi ona možda bila da je ispričana kronološki pravocrtno.

Radnja započinje u trenutku kada se Troy, vođa smjene u prvom silosu, budi iz stanja privremenog zamrzavanja kako bi preuzeo svoju smjenu. Prisjećajući se svega što bi trebao znati i što bi u određenim situacijama trebao učiniti kao šef ovog silosa, Troy se počne prisjećati i nekih stvari otprije svega toga, prije silosa, prije zamrzavanja, prije... svega. Troy se prisjeća starih dana prije silosa, prije katastrofe, i postaje mu jasno kako je i on bio jedan od ključnih ljudi koji su u stvaranju te iste katastrofe, koliko god nenamjerno, sudjelovali. Istovremeno, u pojedinim silosima počinju se događati pobune, neredi i masovne histerije, koje Troy mora srezati u korijenu kako ne bi došlo do nečega još goreg. Jer, svijet i sustav silosa namjerno je zamišljen takav kakav jest, i kao takav bi trebao funkcionirati besprijekorno. Ako se nešto uplete u taj sustav funkcioniranja, posljedice bi mogle biti pogubne. No, pitanje je samo - a to je ujedno i ono što sam Troy sada konačno shvaća - za koga?

Ova sjajno zamišljena, distopijska znanstveno-fantastična priča tjera vas da dobro promislite o svijetu u kojem se nalazimo i svim onim crnim scenarijima u kojima bi taj svijet mogao biti doveden na rub preživljavanja. Jer, s obzirom da i danas oko nas postoje moćni ljudi koji imaju dovoljno i novca i utjecaja da skroje svijet po mjeri koja bi samo njima odgovarala, te s obzirom na činjenicu da samo SAD i Rusija zajedno imaju dovoljno nuklearnog oružja da unište čitav ovaj planet na kojem živimo, svijet koji je u ovom romanu prikazao Hugh Howey ne čini se kao nešto što postoji samo na stranicama fantastičnih romana - itekako je moguć, možda čak i (kad-tad) neminovan.

Nakon 'Silosa', prvog romana u ovom serijalu, u kojem je čitateljev fokus bio na svijetu jednog silosa, gdje smo mogli doznati kako funkcionira taj konkretni silos, a od šire smo slike svijeta mogli vidjeti tek naznake, ovdje se fokus širi i smješta na čitav svijet silosa, pružajući nam detaljniju sliku nekog od silosa tek povremeno. Ovdje saznajemo ne samo kako funkcioniraju silosi sami po sebi, već i kakva je hijerarhija uspostavljena između njih i što točno ona podrazumijeva. Vidjevši ovaj distopijski svijet iz te, šire, prespektive, mogu samo zaključiti da je surov svijet iz 'Silosa' zapravo još suroviji nego što se to dalo naslutiti u prvom romanu.

U usporedbi sa 'Silosom', ovaj roman je u početku malo sporiji, ima puno više različitih puteva u koje se radnja grana, koje je ponekad teško pratiti, i puno je više radnje usmjereno na neke više 'tehničke' dijelove priče, razna objašnjenja sustava i poredaka, koji su ponekad mrvicu suhoparno opisivani. No, i ovdje ima puno akcije, puno događanja, zanimljivih preokreta i neposustajuće napetosti.

Budući da se tehnički radi o prequelu, odnosno da je ovaj roman radnjom kronološki smješten prije prvog romana u serijalu, redoslijed čitanja možete sami odabrati. Osobno bih vam preporučila da prvo pročitate 'Silos', a zatim 'Smjenu', iz razloga što vam one naznake svijeta oko silosa koje prvi roman pruža možda neće biti toliko zanimljive ukoliko ste već pročitali 'Smjenu' i saznali puno više o tom svijetu no što otkriva 'Silos'.

Kojim god redoslijedom odabrali čitati ovaj serijal, svakako ga pročitajte, pogotovo ako ste fanovi znanstvene fantastike. Nešto ovako originalno i zanimljivo bilo bi šteta zaobići.

četvrtak, 13. listopada 2016.

DJEVOJKA U VLAKU, Paula Hawkins

Izdavač: Mozaik knjiga, 2016.
[eng. A girl on the train]


Ja isto putujem vlakom i baš kao Rachel znam se zagledati u daljinu, u kuće kojima još ne gori svjetlo, u dvorišta u kojima vlada tišina i rosa je netaknuta.

Rachel pak vidi život. Vidi ljude, vidi ih kako piju kavu na terasama svojih kuća, ili kako doručkuju. Iskreno, ona samo gleda kroz prozor da vidi kuću gdje je prije živjela i da vidi jedan mladi par, njihovu idilu, zamišlja kako provode dane i vjeruje da je sve savršeno. Sve dok tama ne proguta svjetlo i tu savršenu idilu.

Zar vam trebam pričati o radnji? Zar još niste zakoračili u ovaj krimić? Zar ste živjeli ispod kamena?

U 'Djevojci u vlaku' pratimo Rachel, koja je izgubila sve: muža, svoj dom, posao; postala je alkoholičarka, vozila se vlakom jer je to voljela i da se pravi da ide na posao da joj cimerica ne sazna pravu istinu.

U vlaku, kroz prozor gleda svoju kuću, svoj život koji je mogla imati sa Tomom, njenim bivšim mužem, koji se ponovno oženio za ženu po imenu Anna. Također prati mladi bračni par - Megan i Scotta. Oni su njoj pojam savršenstva, dvoje savršenih ljudi koji sigurno žive savršeno.

Anna je kućanica, po cijeli dan pazi na svoje i Tomovo dijete. Voli taj svoj život, taj kutak smijeha i ljubavi. Njen život je jednostavno savršen. Barem to ona misli.

Megan ne voli svoj život. U glavi joj se kovitlaju crne misli. Voli Scotta, ali nije uvijek sigurna u to. Ima tajne, Scott je posesivan, ona vara i ona nestane.

Rachel se nekako uplete u taj nestanak. Vidjela je nešto što nitko ne zna, na dan nestanka je bila u svojoj staroj ulici, ali bila je previše pijana da se nečega sjeti. Ali zna da njeno sjećanje bi moglo sve otplesti ili pak još više zaplesti.

Ova knjiga je zaslužila naziv krimić godine. Započinje sporo, ali nakon što Megan nestane radnja ubrza, teško je knjigu odložiti.

U knjizi pratimo Rachel, Annu i Megan. Saznajemo kako savršenstvo ne postoji, i kako svaka obitelj ima tajne, kako svaki zid sadrži sjećanje na nešto iskrivljeno. Pratimo te krivulje, spajamo ih u cjelinu, i zajedno sa Rachel tražimo Megan.

Roman me podsjetio na knjigu 'Nestala' od Gillian Flynn. Likovi su problematični, stalno u potrazi za nekim iskupljenjem. To je sve likove oživilo i to mi se svidjelo. Paula Hawkins zna napisati dobar krimić i to se vidi. Radila je na njemu, plela mreže, spajala ih i odvajala te napravila rasplet koji nitko ne očekuje. Toplo preporučam svima, a ja znam da što god Paula napiše ja ću sigurno pročitati.

[Josip Labaš]

nedjelja, 9. listopada 2016.

ŽAR U PEPELU, Sabaa Tahir

Izdavač: Lumen, 2016.
1. knjiga istoimenog serijala
[eng. An Ember in the Ashes]


Kad započinjem čitati neki novi serijal, uvijek se nadam da će me totalno oduševiti, kao što su to svojedobno učinile 'Igre gladi', 'Harry Potter', 'Gospodar prstenova', i još mnogi, mnogi drugi. Nažalost, većina serijala ne uspije me dovesti do razine oduševljenja  kakvu sam iskusila s navedenim knjigama, većina im ne dođe ni blizu. Ali nekima to uspije, i neki se uspiju ugurati u tu grupu 'odabranih', meni naprosto fenomenalnih, serijala. 'Žar u pepelu' jedna je od takvih knjiga.

Roman govori o dvoje ljudi koje potječu iz razlitičih društvenih klasa, ali oboje imaju istu žudnju - da, živeći u okrutnom svijetu nemilosrdnih ratnika, koji zatire svaku osobnu slobodu  i sve želje svojih stanovnika, budu slobodni. Njihova imena su Elias i Laia, a njihova zajednička žudnja igrom okolnosti uspije ih dovesti na isti put, na kojem će njih dvoje slijediti isti cilj.

Laiaina priča započinje najgorim danom u njenom životu, u kojem se na njenom kućnom pragu pojavi vojnička racija, na čelu s krabuljom - jednim od najbolje obučenih i iznimno okrutnih članova carske vojske, koji ubije Laiainu baku i djeda, a njezina brata Darina odvede u zatvor, iz kojeg je jedini izlaz, za većinu zatvorenika, ravno na stratište. Odlučna da spasi svog brata prije no što bude prekasno, Laia se pridružuje pobunjenicima, koji u zamjenu za to da joj pomognu od nje traže da izvrši iznimno opasan zadatak, na kojem bi je samo jedan pogrešan korak mogao odvesti ravno u smrt.

Elias je mladić koji se nalazi na suprotnom kraju društvene ljestvice u odnosu na Laiau - on je mladi vojnik na obuci za krabulju. U vojnu školu u kojoj se nalazi dospio je kao dječak, nakon što su ga silom odvukli od obitelji Nomada koja ga je bila usvojila našavši ga kao bebu, ostavljenog u pustinji da umre. Elias mrzi i školu i krabulje i sve što oni predstavljaju i upravo se bio spremao dezertirati, kad su ga, uz još troje kandidata, odabrali da sudjeluje u kušnjama - ispitima snage, hrabrosti i odanosti, čiji će pobjednik postati novi car. Uhvaćen između želje da ode i proročanstva koje mu je proreklo da će biti istinski slobodan jedino ako prođe kroz kušnje, Elias odluči ostati i pokušati svoj put do slobode naći na drugi način.

Negdje u cijelom tom kaosu Laia i Elias ukrstit će svoje puteve, još ne znajući da ih oni oboje vode k istom cilju. Međutim, taj cilj je jako daleko, a pred njim leže brojne prepreke koje će tek trebati prijeći - i preživjeti ih.

Čim mi je došla u ruke, htjela sam se odmah baciti na čitanje ove knjige. Nažalost, brojne obveze i druge stvari spriječile su me u tome da joj posvetim svo vrijeme koje zaslužuje, tako da je morala malo dulje čekati. No, nakon što sam je se konačno primila, nisam je ispustila iz ruku sve dok je nisam pročitala do kraja. Nadam se da će prijevod nastavka brzo doći, jer - želim još!

Ova je knjiga naprosto sjajna. Divno je pisana, priča je maštovita, originalna i jedna je od onih koje vas u potpunosti zarobe i ne puštaju, čak ni nakon što ste ju pročitali. Ovo je knjiga kojoj ću se sasvim sigurno vraćati, jedna od onih koju možete pročitati i po stotinu puta, a da vam nikada ne dosadi.

Smještena u nemilosrdni distopijski svijet, ova priča u jednakoj mjeri pokazuje svu surovost i okrutnost tog svijeta, ali istodobno i svu ljepotu i suosjećanje stanovnika tog svijeta. U ovoj priči isprepliću se magija svojstvena najljepšim romanima fantastičnog žanra, napetost i uzbuđenje kakve možemo naći u najnapetijim pustolovnim avanturama i okrutnost i surovost još strašnija no što smo je doživjeli u 'Igrama gladi'. Svi ti magični sastojci čine ovu knjigu jednom sasvim posebnom poslasticom, koja će zarobiti svakog čitatelja, neovisno o njegovoj sklonosti distopijama.

Priču naizmjence pričaju Laia i Elias, a u njoj se neprestano događaju novi obrati i izviru uvijek nova iznenađenja. Ima puno događanja, puno osebujnih i posebnih likova koji će vam, bili oni dobri ili loši, zarobiti srce. Sviđa mi se što ovo nije onaj klasični YA distopijski roman, u kojem okosnicu radnje čini ljubavna priča dvaju glavnih protagonista - ovdje Laia i Elias doista čine okosnicu radnje, ali svaki individualno, što ih čini jednim od najsnažnijih i najbolje okarakteriziranih likova o kojima sam ikada imala prilike čitati. Ima i ovdje, dakako, i nekih naznaka ljubavne priče, ali ona nije ovdje tek toliko da sama sebi bude svrha, već se sjajno uklapa u samu radnju.

Što više reći? Svakako pročitajte ovu knjigu, ako već niste. Mislim da ovaj serijal itekako ima potencijala da bude sljedeći svjetski megahit, onakav megahit kakav su svojedobno bili Harry i Katniss. I o Laiai i Eliasu će se još dugo pričati, sigurna sam u to. Nemojte, dakle, propustiti vidjeti kako je sve počelo. Ja sam oduševljena. Oduševite se i vi ;)