ponedjeljak, 25. srpnja 2016.

UNIŠTI DNEVNIK, Keri Smith

Izdavač: Fokus, 2016.
[eng. Wreck this journal]


'Uništi dnevnik' autorice Keri Smith potpuno je nov i potpuno originalan koncept ispunjavanja dnevnika, koji će se, bez ikakve sumnje, svidjeti svim klincima i tinejdžerima, a i svima ostalima koji vole izražavati svoju kreativnost na nove i neobične načine.

Dnevnik je ispunjen brojnim ilustracijama i uputama za njegovo ispunjavanje, a krajnji je cilj - potpuno ga uništiti! Da, dobro ste pročitali: kad ga ispunite do kraja, dobit ćete totalno iskupusanu knjižicu, prepunu sjećanja na najbolje momente vaše kreativnosti. Ovo nije dnevnik gdje ćete razmišljati koje od vaših svakodnevnih dogodovština da upišete na svaku stranicu, već strašno zabavan i originalan način da se kasnije prisjetite načina na koji ste sve te stranice popunili, i svih tih silnih ideja koje su vam pri tome padale na pamet.

Na fotki su samo neki primjeri zadataka koje ovaj dnevnik ima za vas, a sadrži ih zaista čitavu gomilu. Na samom početku, dnevnik vam daje i neke smjernice kako ga popuniti i čime se koristiti, pri čemu ujedno naglašava i da su te smjernice samo jedan od prijedloga - možete ih slijediti ili možete sami smisliti najbolji način kako ispuniti svaki od zadataka. Sve je na vama, da radite onako kako vam se najviše sviđa.

Dnevnik je u svijetu postao globalni izdavački fenomen, prodan u milijunima primjeraka. Ova knjiga predstavlja novu vrstu umjetnosti u kojoj ste autor baš vi, i ispunjavanjem ovog dnevnika imate potpunu slobodu izraziti sve što ste oduvijek htjeli, baš onako kako ste htjeli.

petak, 22. srpnja 2016.

DVADESET OSAM I POL ŽELJA, Denise Grover Swank

Izdavač: Stilus knjiga, 2016.
1. knjiga misterija Rose Gardner
[Twenty eight and a half wishes]


Rose Gardner nije poput svih ostalih dvadesetčetverogodišnjakinja. Rose živi s majkom, potpuno isključena od svijeta oko sebe: ona ne posjeduje mobitel niti računalo, nema prijatelja i rijetko izlazi iz kuće, osim da bi otišla na posao ili u knjižnicu. A postoji i još jedna osobina zbog koje je Rose jednostavno drugačija: Rose ima vizije. Ne one proročanske vizije, koje predviđaju kraj svijeta ili tako nešto, već povremene, kratke vizije o ljudima oko sebe: vizije o tome kamo je neka od njenih mušterija u Uredu za motorna vozila zametnula svoje ključeve, npr. Takve vizije. No i te su vizije sasvim dovoljne da ju kod drugih ljudi označe kao čudakinju.

Rose nikada prije nije imala vizije o samoj sebi. Ali, kada jednog jutra, u radu s mušterijom, Rose ponovno dobije viziju, ovaj put ona u njoj vidi sebe, i to - mrtvu. Uznemirena zbog onoga što je vidjela u svojoj viziji, Rose se istog dana po prvi put posvađa s majkom i odluči joj se suprotstaviti. U novopronađenom naletu odlučnosti i samostalnosti, Rose sastavi popis, listu od 28 stvari koje nikada nije napravila, a htjela bi, prije nego što umre kao što je bila vidjela u viziji. Jer Roseine vizije uvijek se ostvare. No, kako će se uskoro ispostaviti, i ova će se vizija ostvariti - samo ne baš onako kako je Rose mislila da bude.

Ova simpatična knjiga mješavina je čak nekoliko žanrova: u njoj pronalazimo elemente misterije, romantične priče, krimića, pa čak i nadnaravnog, a ujedno je i vrlo zabavna i duhovita, i lagana poput chick-lita.

Rose je definitivno neuobičajen lik. Djevojka u svojim dvadesetima, koja nikada nije iskusila baš ništa od života kakav obično proživljavaju njeni vršnjaci: prijateljstva, ljubavi, zabave, mladenačku vrckavost... Rose je zarobljena u životu s majkom koja se prema njoj ne ponaša baš nimalo majčinski, već je više tretira kao osobnog roba. Nakon što joj je otac umro, a sestra se udala i odselila, Rose je ostala s majkom, možda iz osjećaja krivnje i dužnosti, ili možda zbog toga što se osjećala kao jedino što joj je ostalo, a nikada nije skupila dovoljno hrabrosti da se osamostali.

Kako se radnja ovog romana dalje odvija, shvaćamo da u njemu ne pratimo samo događaje koji će dovesti do rješenja početnog misterija Roseine vizije, već i put same Rose, njeno napredovanje iz osobe koja je do sada bila prisiljena (ili si je to sama nametnula) biti i osobe koja ona stvarno jest i koja želi postati. Za nekoga tko je cijeli život proživio, tekoreći, ispod staklenog zvona, Rose je i neobično hrabra i snalažljiva, koliko god koji put bila i nespretna i luckasta.

Lik Rose lako je zavoljeti i lako se s njom poistovjetiti, zbog čega je uživanje u čitanju o njenom napredovanju u životu još veće.

I drugi su likovi u ovom romanu jednako zanimljivi i također pomalo luckasti, svatko na svoj način: misteriozni Rosein susjed Joe, starica preko puta, Mildred, koja obožava preuveličavati svaki, pa i najmanji, događaj; Roseina pretjerano zaštitnički nastrojena sestra i njen dobrodušni muž Mike... Spisateljica je u ovom romanu stvorila autentičan i živopisan mali gradić pun osebujnih likova, od kojih se svaki od njih savršeno uklapa u svoju ulogu i gradić sam po sebi.

Ovu bih knjigu ocijenila savršenim ljetnim štivom. U njoj ima svega pomalo, da zadovolji svačiji čitalački ukus, a, osim toga, savršenog je formata da stane u svaku torbu i da je možete ponijeti sa sobom na odmor, kamo god da idete. Lako se i brzo čita, nije zahtjevna, i jednako ćete uživati u njoj čitajući ju na plaži, ili bilo gdje drugdje, gdje ste se naumili malo odmoriti od svakodnevice. A dobra je vijest i da je ova knjiga tek početak našeg druženja s Rose. Ima ih još - i sve ću ih rado čitati. A vi?

srijeda, 20. srpnja 2016.

SKUPLJAČ PIKULA, Cecelia Ahern

Izdavač: Profil, 2016.
[eng. The marble collector]


Naslovni skupljač pikula Irac je po imenu Fergus Boggs. Fergus je tek jedan od mnogobrojne braće iz obitelji Boggs/Doyle, dječak koji se ni po čemu posebnom ne ističe, osim po svojoj ljubavi prema pikulanju i iznimnoj vještini u tom hobiju, u kojem mu nema ravnog. Ljubav prema malenim staklenim kuglicama Fergusa prati kroz čitav život, no, kako odrasta, Fergus tu ljubav nauči skrivati, ne bi li se uklopio u sliku društveno prihvatljivog 'normalnog odraslog čovjeka'.

Sabrina Boggs Fergusova je kći. Sabrina je odana supruga i majka, posve posvećena toj svojoj ulozi i brizi za svoje sinove, i posve povučena u sebe, ne dajući drugima da uistinu do nje dopru, čak ni vlastitoj obitelji. Kad joj otac doživi moždani udar, koji uzrokuje da zaboravi neke dijelove svog života, Sabrina na sebe preuzme i brigu o njemu.  Baveći se očevim stvarima koje je netko dostavio u dom za starije i nemoćne u kojem Fergus boravi, Sabrina naiđe na brižno spremljene kutije pikula, popraćene iscrpnim registrom svake pikule u toj novootkrivenoj zbirci. Uspoređujući registar s pikulama, Sabrina otkrije da neke nedostaju, a, kako ne može oca, zbog njegove demencije, pitati o tome, ona im odluči sama ući u trag. Tragajući za nestalim pikulama, Sabrina otkriva tajnu ljubav prema pikulanju koju je njen otac tako brižno skrivao sve do sada, a otkrije i još neke obiteljske tajne, koje će joj pokazati kako je ona sama puno sličnija ocu no što je do sada mislila...

Ova topla ljudska priča, puna emocija, prikazuje Ceceliju Ahern u njenom najboljem izdanju. Pisana njenim prepoznatljivim stilom, i ova je priča jedna od Cecelijinih predivnih 'modernih bajki', kako njene romane često vole nazivati. Ja bih ih radije nazvala 'stvarnim bajkama', jer, iako su sve Cecelijine priče u nekoj mjeri doista bajkovite, one su istovremeno i neporecivo stvarne: govore o stvarnim ljudima, sa svim njihovim vrlinama i manama, njihovim težnjama i željama, stvarnim problemima i preprekama sa kojima se ti likovi susreću, zbog čega se s njima lako poistovjetiti, suosjećati s njima i biti im suputnik na njihovom životnom putu, kamo god taj put vodio.

I u ovom romanu imamo baš takve likove: oca i kći, oboje šutljive introverte, nesklone dijeliti svoje najdublje emocije s drugima; naizgled hladne, nezainteresirane osobe, koje su u biti puno puno više od onog što drugima daju naslutiti na svojoj površini.

Fergus je netko tko je cijelog svog života samo htio nekamo pripadati, nekome dati cijelog sebe. Nažalost, gruba stvarnost i propuštene prilike u tome su ga, u velikom dijelu njegovog života, onemogućile. Fergus je naučio da, ukoliko se želi uklopiti u neku društveno prihvatljivu sliku odgovornog čovjeka, mora svoju najveću strast sakriti duboko u sebi i nastaviti glumiti ulogu koja mu je nametnuta. S Fergusovim se problemom svatko od nas vjerojatno koji put susreo, svaki put kada bi netko neki naš hobi ili neku našu strast ocijenio djetinjastim ili neprikladnim za sliku odrasle osobe u koju smo se trebali ukalupiti. No, stvar je u tome da ne bismo trebali skrivati ono što volimo, ma koliko zbog toga iskakali izvan naših 'kalupa', jer u suprotnom riskiramo biti nesretni i nepotpuni čitav život - a to je ono što Cecelia sjajno podcrtava u ovom romanu, ono što je napisano između njegovih redaka, ali se svejedno lako čita.

Sabrina je također lik u čijoj se koži lako zamisliti, a neki od nas su se u njoj već i našli. Sabrinin lik sjajno prikazuje način na koji okolina doživljava introvertne osobe - npr. kada Sabrinin muž inzistira na bračnom savjetovanju jer mu je teško 'pročitati je', jer nije dovoljno otvorena prema njemu. Sabrina nije namjerno povučena i uvučena u sebe, ona jednostavno jest takva. Ta njena osobnost ju ponekad i ljuti, ali teško joj se othrvati. Nije jednostavno promijeniti se i othrvati starim navikama i rutini svakodnevnog života, koja nam ne dopušta da si uzmemo vremena za promišljanje o samima sebi. Čitavo vrijeme dok se njom družimo, vidimo koliko se Sabrina trudi opustiti, promijeniti, koliko je frustrirana sama sobom jer ne može biti drugačija. Postoje milijuni ljudi sličnih Sabrini, a čitanje o njezinim naporima da svlada svoje prepreke na neki način podiže svijest o tome kroz što svi oni moraju prolaziti.

U ovom romanu skrivaju se zapravo dvije priče: Sabrinina i Fergusova. One su naizmjence ispričane i naizmjence nam otkrivaju dijeliće prošlosti i sadašnjosti, kao i dijeliće dvaju života, oca i kćeri, koji su povezaniji i sličniji no što se isprva moglo naslutiti. Volim priče ispričane na taj način, volim postpuno otkrivati uzroke i posljedice pomiješane u vremenu i skupljati dijelove životnih priča likova, koje je nalik Fergusovom skupljanju pikula: svaki otkriveni dijelić drugačiji je, poseban i sadrži neku drugu dragu uspomenu.

Posebna posebnost ove priče su pikule. Pikule će svakoga od nas, vjerujem, vratiti na trenutak u djetinjstvo i podsjetiti nas na šarene kuglice s kojima smo se i sami svojedobno igrali. Ja svakako jesam, premda mi nisu bile ni približno tako zanimljive kao Fergusu, zbog čega mi je sada čak nekako i žao, sada kada sam toliko naučila o pikulama i vidjela koliko mogu biti fascinantne. Pikule su ovdje poput nekog dodatnog lika - čuvara uspomena, možda, ili dragog prijatelja iz djetinjstva od kojeg se nikada ne želiš rastati.

Volim romane Cecelije Ahern, a ovaj se smjestio među, po meni, njene najbolje. Više je stvaran nego bajkovit, ali tu bajkovitu notu svejedno posjeduje. Osvojila me priča o skupljaču pikula, mislim da je dirljiva, emotivna i ima tu sposobnost da dopre do čitatelja, što je sposobnost koju dijele svi Cecelijini romani. Ako volite Ceceliju, uopće ne sumnjam da ste i ovaj njen roman već stavili na listu za čitanje. Ako ju pak još niste čitali, od srca ju preporučam.

petak, 8. srpnja 2016.

DJEVOJKA KOJA JE POBIJEDILA ISIS, Farida Khalaf & Andrea C. Hoffmann

Izdavač: Fokus, 2016.


Faridina priča započinje poput priče bilo koje obične tinejdžerice: ona ide u školu, druži se s prijateljicama, provodi vrijeme s obitelji, zafrkava se s braćom... Iako je čitavo vrijeme svjesna da na nju i njenu obitelj, kao Jezide, baš kao i na druge pripadnike njihove vjere, Arapsko stanovništvo iz okolnih sela i gradova često gleda s nerazumijevanjem i neodobravanjem - kao na krivovjernike, ta vjerska podjela nije još toliko izražena i ne izaziva netrpeljivost i neprijateljstvo, barem ne kod većine ljudi. Nažalost, to će se vrlo skoro promijeniti.

Baš kao i većina nas, Farida za napade terorističke skupine koja sebe naziva Islamskom državom, poznatijom pod kraticom ISIS, prvo saznaje na televiziji i iz priča ljudi koji su imali tu nesreću da se teroristima nađu na putu. Isprva, Farida ne pridaje ovoj novoj prijetnji neku osobito veliku važnost, jer joj se, baš kao što bi se to činilo i bilo kome od nas, čini da se sve to odvija negdje daleko, da je nemoguće da bi to moglo utjecati na nju i na njen život, na živote njenih sunarodnjaka. No prijetnja ubrzo postaje i više nego stvarna: kako se ISIS sve više približava Faridinom selu, ona u daljini čuje odjeke detonacija i pucnjeva i sve je više mori strah od onoga što dolazi. Kada se stanovnici Faridinog sela konačno odluče na bijeg, shvate i da je za bijeg prekasno: već su okruženi sa svih strana i kamo god pošli, neizbježno će pasti u ruke ISIS-ovcima.

I tada konačno dođe i ono neizbježno: borci ISIS-a pojave se na Faridinom kućnom pragu, u njenom selu. Nakon što joj oca i starijeg brata odvedu kako bi ih pogubili, a nju odvoje od majke i mlađe braće, Farida se nađe u pravoj noćnoj mori: nju, zajedno sa skupinom drugih mladih djevojaka iz njednog sela, odvode u zatočeništvo i zatim prodaju u ropstvo. Svakim danom Farida prolazi kroz sve gori pakao, ali svakim danom nastavlja i sanjati o bijegu. Nakon mnogih mjeseci provedenih u ropstvu, njen san se konačno i ostvari i ona, zajedno s još 4 djevojke, uspije pobjeći ISIS-ovcima i doći do dugo sanjane kakve-takve sigurnosti izbjegličkog kampa. No, bit će joj potrebno još mnogo vremena da skupi hrabrost i progovori o svemu što je proživjela, svim strahotama kojima je svjedočila i mučenju kroz koje je prošla. Rezultat njene hrabrosti je ova knjiga - Faridina priča.

Faridina priča priča je o ljudskoj sudbini goroj od smrti, ali i preživljavanju iste. To je priča o hrabrosti i ustrajnosti, o nezamislivim grozotama kroz koje je morala proći jedna djevojka, još tinejdžerica, ali i pronalaženju snage u sebi samoj da izdrži i da se izbavi, pod bilo koju cijenu. Faridina hrabrost zapanjuje, nadahnjuje, inspirira. Proći kroz takav pakao i onda još smoći hrabrosti da se tog pakla prisjetiš - svakog njegovog detalja - i ispričaš ga drugima, kako bi podigla svijest o tome što se događalo, i što se još uvijek događa - nekome, negdje - uistinu je zadivljujuća stvar, koja zaslužuje beskonačno velik respekt.

Faridina snaga i volja za životom jednako su respektabilne i jednako zadivljuju. Pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da se Farida, uz sve što joj se događalo, morala nositi i s epilepsijom, bolešću za koju njeni otmičari nisu imali ništa više samilosti niti volje da joj pomognu doći do lijekova no što su imali samilosti za svoje zatočenice općenito. Boriti se protiv svojih otmičara svim raspoloživim sredstvima, kojih je, za Faridu, bilo malo ili nimalo, dodatno opterećena bolešću koju nemaš nikakvu mogućnost kotrolirati, i na kraju uspjeti u toj borbi i preživjeti da bi o njoj pričala, ono je što kod ove djevojke jednostavno oduzima dah.

Onako kako Farida i njena hrabrost u ovoj priči zapanjuju, tako i opisani borci ISIS-a, tj. njihov odnos prema ljudima koje smatraju nižima od sebe, izazivaju nevjericu i opće zgražanje. To da postoje ljudi koji su toliko uvjereni u vlastitu ispravnost i vlastitu nadmoć, da sve neistomišljenike smatraju svojim robovima, čijim životima mogu gospodariti kako im drago, te da ti isti ljudi danas još uvijek izazivaju tolike strahote po cijelom svijetu, zastrašujuća je činjenica. Meni osobno je općenito zastrašujuća činjenica da smo danas, u 21. stoljeću, još uvijek podijeljeni zbog religije, zbog toga što svatko od nas misli da je upravo njegova religija ispravna i zbog toga što bi neki od nas bili spremni na svašta da to i dokažu. ISIS, nažalost, nije jedini u ratu protiv 'krivovjernika' - ovakvih skupina, više ili manje uspješnih, ima posvuda. A tim ratovima koji se opravdavaju vjerom, nažalost, ne nazire se kraj.

Farida je sjajno opisala razlog vjerske netrpeljivosti između Jezida i muslimana. Naime, i jedni i drugi su uvjereni kako su ovi drugi u krivu, i to glede samo jednog dijela njihove vjere, koja je u većini točaka vrlo slična. Stvar je samo u tome da svaka od te dvije skupine taj jedan dio svetih tekstova tumači drugačije. Nevjerojatno je kako, zbog tako malene razlike, zbog tako male stvari, ljudi ubijaju jedni druge. Nevjerojatno, i vrlo žalosno.

Dok sam čitala Faridinu priču, prisjetila sam se jedne druge priče koju sam ne tako davno također bila čitala - one Malaline. Priče ovih dviju djevojaka u svojoj su biti vrlo slične, a i same su djevojke jednako hrabre i jednako zadivljujuće osobe. Sjećam se da mi je, u Malalinoj priči, bilo fascinantno doznati kako su talibani, o kojima je bila riječ u Malalinoj knjizi, uopće bili došli na vlast - jer su im u tome pomogli isti oni koji su se kasnije protiv njih borili. I ovdje je priča slična: uspon ISIS-a dogodio se uz pomoć drugih, prvenstveno Turaka, Saudijaca i Katara, koji su im pomagali u novcu i oružju, ne bi li ovi uspjeli srušiti vladajući režim u Siriji. No, naravno, jednom kad se sve to razmahalo, bilo je teško kasnije ih zaustaviti. Čini se kako, između ove dvije priče koje pričaju o usponu dvaju različitih terorističkih skupina, svijet nije ništa naučio: vlade nekih zemalja i dalje pomažu militantne skupine kako bi ostvarili neke političke ciljeve, misleći da će one stati na tome. Neće. Ove dvije priče upravo su dokaz tome. I u tome također leži jedna zastrašujuća činjenica: da je često ono protiv čega se svijet bori, taj isti svijet, malo ranije, sam stvorio.

Iako je Faridina priča na nekim dijelovima prilično zastrašujuća i prikazuje strašni splet sudbina koje su zadesile zarobljenice ISIS-a, ona je ujedno i nadahnjujuća, zapanjujuća, potrebna. Ona je oružje kojim se protiv ovih terorista treba boriti: znanjem, ukazivanjem na ono što se događa, pozivanjem na akciju i osudu takvog čina, podizanjem svijesti o sudbinama još tisuća, još desetaka tisuća, djevojaka poput Faride koje negdje u ovom trenutku jednako pate i za čiju patnju svijet treba čuti.

Pročitajte Faridinu priču. Pustite da vas preplavi, razmišljajte o njoj. Suosjećajte s Faridom, divite se njenoj hrabrosti i pričajte o njenoj priči drugima. Ova priča zaslužuje da je se čuje, jer unatoč svim groznim stvarima koje su joj se dogodile, Farida nam je pokazala i nešto sjajno: da je moguće pobijediti svoje otmičare, preživjeti i najstrašniji pakao i inspirirati druge da se tome nadaju i da u tome uspiju.

ponedjeljak, 4. srpnja 2016.

ISPOD NEBA, Guy Gavriel Kay

Izdavač: Algoritam, 2016.
[eng. Under heaven]


Veliki sam fan Guya Gavriela Kaya, zbog čega nije nikakvo čudo da sam se s posebnom euforijom dohvatila njegove najnovije knjige izašle kod nas. Ovaj me njegov roman posebno zanimao i zbog toga što ga mnogi smatraju njegovim najslabijim djelom. No, s time se nikako ne bih složila.

Istina je da je ovaj roman ponešto drugačiji od ostalih njegovih djela: u njemu se odmaknuo malo od žanra fantastike i približio žanru povijesne fikcije, ali Kayevog osobitog pripovjedačkog dara i vještine tkanja razgranate i kompleksne radnje ni ovdje nimalo ne manjka.

Radnja se odvija u fiktivnom carstvu Kitai, koji je u biti sinonim za Kinu, a u centru je zbivanja mladić po imenu Sheng Tai. Tai je sin nedavno preminulog generala Shen Gaoa, koji je odlučio oca oplakati i odati mu počast tako što će provesti neko vrijeme zakapajući kosti na ravnici Kuala Nora, gdje se davno prije odigrala jedna velika bitka u kojoj je izginulo na desetke tisuća ljudi, čije kosti sve otada leže na toj ravnici i čiji duhovi sve otada nemaju počinka. Tai marljivo radi pružajući mrtvima počinak za kojim toliko žude i slušajući njihove vapaje svake noći, sve dok mu jedan od vojnika iz susjednog naroda, Taguranaca, ne donese pismo Taguranske princeze u kojem ona Taiju zahvaljuje na onome što čini na Kuala Noru, i kao nagradu za to mu daje 250 sardijskih konja, nazivanih i nebeskim konjima - pasmine koja je jedna od najcjenjenijih na čitavom području Kitaija, i šire.

Princezin dar za Taija je i blagoslov i prokletstvo: jer, iako ga on praktički čini jednim od najbogatijih ljudi u Kitaiju, ujedno ga čini i metom za svakoga tko bi se htio dokopati ovih visoko cijenjenih konja. Ovo potonje ubrzo bude potvrđeno kad Taija posjeti stari prijatelj, praćen Kanlinskom ratnicom koja pokuša ubiti Taija. U zadnji tren spase ga Taguranski vojnici i duhovi Kuala Nora. Shvativši da mu je život u opasnosti, Tai će se morati spremiti na put u glavni grad, Xinan, gdje će se morati pokloniti caru Taizuu, ne bi li saznao tko je naredio njegovo ubojstvo i ne bi li primitak dragocjenog dara Taguranske princeze uspješno preživio. Zbog tog će dara biti prisiljen suočiti se sa svime što je ostavio iza sebe u Kitaiju, a biti će uvučen i u dvorske spletke i zbivanja na koja prije nije mogao nikako utjecati, ali na ishod kojih će sada imati itekakav utjecaj.

Taijev dar (i prokletstvo) u konačnici će ga natjerati da izabere svoj put između onoga kojeg mu nameće dvor i carstvo, onoga prema kojem ga vuče ljubav i onoga prema kojem ga vuče obiteljska dužnost, kao i onoga na kojem leži njegova vlastita sreća.

Ovom je knjigom, kako i sam kaže, Kay pokušao prepričati događaje iz povijesne ere vladavine kineske dinastije Tang, ali čineći to kroz prizmu fantastike i dodajući toj priči par zrnaca magije.

Razdoblje vladavine dinastije Tang se, uz vladavinu dinastije Song, koja je uslijedila nakon, naziva i Zlatnim dobom Kine - dugačkim razdobljem prosperiteta, bogatstva i zapanjujućeg razvoja, koje se protezalo sve od 7. do 13. stoljeća, s kratkim pedesetogodišnjim prekidom koji je uzrokovala pobuna generala An-Lushana. U ovom se romanu Kay koncentrirao upravo na to razdoblje: razdoblje neposredno pred pobunu i tijek same pobune, popunjavajući povijesno poznatu priču o tom događaju fikcijskim detaljima i sporednim elementima koji su možda odigrali i ključnu ulogu u cijeloj priči, barem u ovoj Kayevoj verziji.

Iako su imena likova, čak i onih koji predstavljaju stvarne povijesne ličnosti, i imena mjesta u Kayevoj priči ponešto izmijenjena od onih stvarnih, svi povijesni događaji oslikani su onako kako su se zaista i dogodili, redoslijedom kojim su se dogodili. Piščev obol ovim događajima njegova je interpretacija uzroka tih događaja: sve one male, sporedne stvari koje vječno stoje u sjeni zapamćenih povijesnih događaja, na koje nitko nije obratio pozornost ili nitko nije mislio da je bitno zapamtiti ih. Kay je sve to interpretirao na svoj način, pružajući nam svoju viziju uzroka i načina odvijanja događaja koji će ultimativno na koncu dovesti do (privremenog) pada dinastije Tang.

Ono što je nevjerojatno zanimljivo kod čitanja ove priče, je osjećaj koji vam pruža - kao da čitate fantastični, a ne povijesni roman. Kay je genijalno preuzeo sebi ne toliko svojstven žanr i priču tog žanra ispričao na sebi svojstven način, čineći ovo djelo time to posebnijim, a opet autentičnim i svojstvenim kulturi o kojoj govori. Onih nekoliko zrnaca magije, koje sam ranije spomenula, ogledaju se u uplitanju kineske mitologije i vjerovanja u samu priču, u obliku nekih likova ili događaja, kao što su, primjerice, duhovi Kuala Nora, povremeni posjeti ili prikazanja žene-lije (tj. daishija), ili neuspjeli šamanski obred koji je rezultirao stravičnim posljedicama. Sve to zajedno čini ovaj roman fantastičnim miksom žanrova, čitanje kojeg je pravi doživljaj.

Ako ste fan Guya Gavriela Kaya, savjetujem vam da ne bazirate svoja očekivanja od ovog romana na njegovim ostalim djelima, ako bi vas nedostatak njegovog uobičajenog stila ili žanra mogao razočarati. Ovo njegovo djelo je nešto drugačije, ali ne i manje majstorski napisano. Ako se još niste susreli s Kayem, ovaj je roman jednako dobar kao i bilo koji drugi za početi tu čitalačku avanturu, jer to je pisac kojeg ne smijete zaobići. Za ljubitelje fantastike, ovaj je roman dovoljno fantastičan da utaži vašu glad za fantastikom, a za ljubitelje povijesne fikcije, on je baš prava poslastica. Ovaj roman je, u biti, prava epska avantura u kojoj će uživati svaki ljubitelj dobro razrađene i jednostavno sjajno napisane priče.