Stilus, 2023.
1. dio trilogije The Songs of Penelope
[orig. Ithaca]
Prijevod: Paula Jurišić
Ilijada, Odiseja, Eneida...grčka i rimska mitologija prepune su priča o
bogovima i junacima, njihovim slavnim junačkim pohodima i opjevanim
avanturama. U ovom muškom svijetu, žene obično predstavljaju nagradu
koju slavni junak ima osvojiti, prepreku čiji hirovi tom junaku stoje na
putu, ili tek statiste, vjerne pratilje koje stoje sa strane i
strpljivo čekaju da se njihov junak vrati i podari im malo pažnje.
Ili su nas barem uvjerili da je takva bila ženska uloga.
Jako me veseli činjenica da postoji sve više romana koji propituju mitološke uloge žena i bave se njihovim sudbinama, prikazujući nam ih u posve drugačijem svjetlu. Isto je to u ovom romanu učinila i Claire North s Penelopom.
Penelopa, ideal ženske vjernosti, supruga koja je 20 godina strpljivo čekala da joj se muž vrati, odbijajući povjerovati u to da ju je napustio ili umro, i odbijajući brojne prosce koji su je uporno snubili da se preuda.
Ili je to ipak Penelopa, simbol ženske strpljivosti i snage, koja, oboružana samo vlastitom dovitljivošću i intelektom, štiti i uspijeva održati čitavo jedno kraljevstvo na životu, pazeći pritom da u javnosti ostavlja sasvim drugu sliku i da ne prijeđe nametnute joj ovlasti, jer svi znaju da žene nisu sposobne za vladanje.
Pogađate o kojoj se Penelopi radi, zar ne?
Ispričana od same Here, vrhovne božice, ujedno i boginje braka, kojeg sama Hera toliko prezire, ova je priča pravi dragulj ženskog sarkazma, oda ženama i njihovoj pameti, posveta feminizmu, i to bez dlake na jeziku.
Hera je fantastična pripovjedačica, oporog stila pripovijedanja, u kojem se nimalo ne suzdržava kritike, što muškaraca, što drugih bogova, što vlastitog muža. Drska je, energična i žestoka i baš je gušt bio čitati kako priča o svima nam poznatim događajima, ali s naglaskom na ono što se stvarno dogodilo, pogledom u pozadinu i zakulisne igre, i uz sarkastični komentar i osudu (često zlostavljačkog) tiranskog ponašanja (većinom prilično narcisoidnih) muškaraca. Herin stil pripovijedanja je brutalan - i brutalno dobar.
Dajući ženama prostor koji im je u pričama u kojima su sudjelovale uskraćen, Hera slavi žene i njihovu snalažljivost, obožavajući one koje su se usudile pobuniti protiv svojih očeva, supruga, sinova, i ostalih zlostavljača, bilo otvoreno, bilo fino smišljenim podvalama. I sama nezadovoljna onime na što ju je sveo Zeus, i to samo iz ljubomore i posesivnosti, Hera se trudi pružiti ruku svim ženama koje se osjećaju isto kao i ona sama, zbog čega ovaj roman nije samo priča o Penelopi, već o ženskim savezima i sestrinstvu općenito, i baš je moćan u tom smislu.
"Nekoć sam bila kraljica žena, prije nego što me muž okovao lancima i pretvorio u kraljicu supruga."
Penelopa je centralni lik priče, koja se odvija na Itaci, ali Hera je ta koja priču drži živom, i koja je, po mom mišljenju, ovdje prava heroina. Iako, sve su žene ovdje, kakvi god im bili postupci, također genijalni likovi. Snažne, pametne, snalažljive, borbene - ne trebaju im oružja i avanture da bi dokazale svoje junaštvo, već ga imaju napretek.
Možda bih ovu knjigu mogla nazvati feminističkom Odisejom, pričom o tome kako jedna žena štiti i održava kraljevstvo dok joj se muž okolo provodi - što je nešto što mnogo žena svakodnevno radi i u čemu će se sigurno prepoznati. Odiseja su pjesnici opjevali i zbog njega je možda Itaka mjesto koje je svima poznato, ali Penelopa je ta zbog koje je Itaka preživjela i opstala. No, pjesme se ne pišu o održavanju kućanstva i pametnoj trgovini, lukavoj obrani i zaradi na izvozu. Nije li vrijeme da počnu?
Ili su nas barem uvjerili da je takva bila ženska uloga.
Jako me veseli činjenica da postoji sve više romana koji propituju mitološke uloge žena i bave se njihovim sudbinama, prikazujući nam ih u posve drugačijem svjetlu. Isto je to u ovom romanu učinila i Claire North s Penelopom.
Penelopa, ideal ženske vjernosti, supruga koja je 20 godina strpljivo čekala da joj se muž vrati, odbijajući povjerovati u to da ju je napustio ili umro, i odbijajući brojne prosce koji su je uporno snubili da se preuda.
Ili je to ipak Penelopa, simbol ženske strpljivosti i snage, koja, oboružana samo vlastitom dovitljivošću i intelektom, štiti i uspijeva održati čitavo jedno kraljevstvo na životu, pazeći pritom da u javnosti ostavlja sasvim drugu sliku i da ne prijeđe nametnute joj ovlasti, jer svi znaju da žene nisu sposobne za vladanje.
Pogađate o kojoj se Penelopi radi, zar ne?
Ispričana od same Here, vrhovne božice, ujedno i boginje braka, kojeg sama Hera toliko prezire, ova je priča pravi dragulj ženskog sarkazma, oda ženama i njihovoj pameti, posveta feminizmu, i to bez dlake na jeziku.
Hera je fantastična pripovjedačica, oporog stila pripovijedanja, u kojem se nimalo ne suzdržava kritike, što muškaraca, što drugih bogova, što vlastitog muža. Drska je, energična i žestoka i baš je gušt bio čitati kako priča o svima nam poznatim događajima, ali s naglaskom na ono što se stvarno dogodilo, pogledom u pozadinu i zakulisne igre, i uz sarkastični komentar i osudu (često zlostavljačkog) tiranskog ponašanja (većinom prilično narcisoidnih) muškaraca. Herin stil pripovijedanja je brutalan - i brutalno dobar.
Dajući ženama prostor koji im je u pričama u kojima su sudjelovale uskraćen, Hera slavi žene i njihovu snalažljivost, obožavajući one koje su se usudile pobuniti protiv svojih očeva, supruga, sinova, i ostalih zlostavljača, bilo otvoreno, bilo fino smišljenim podvalama. I sama nezadovoljna onime na što ju je sveo Zeus, i to samo iz ljubomore i posesivnosti, Hera se trudi pružiti ruku svim ženama koje se osjećaju isto kao i ona sama, zbog čega ovaj roman nije samo priča o Penelopi, već o ženskim savezima i sestrinstvu općenito, i baš je moćan u tom smislu.
"Nekoć sam bila kraljica žena, prije nego što me muž okovao lancima i pretvorio u kraljicu supruga."
Penelopa je centralni lik priče, koja se odvija na Itaci, ali Hera je ta koja priču drži živom, i koja je, po mom mišljenju, ovdje prava heroina. Iako, sve su žene ovdje, kakvi god im bili postupci, također genijalni likovi. Snažne, pametne, snalažljive, borbene - ne trebaju im oružja i avanture da bi dokazale svoje junaštvo, već ga imaju napretek.
Možda bih ovu knjigu mogla nazvati feminističkom Odisejom, pričom o tome kako jedna žena štiti i održava kraljevstvo dok joj se muž okolo provodi - što je nešto što mnogo žena svakodnevno radi i u čemu će se sigurno prepoznati. Odiseja su pjesnici opjevali i zbog njega je možda Itaka mjesto koje je svima poznato, ali Penelopa je ta zbog koje je Itaka preživjela i opstala. No, pjesme se ne pišu o održavanju kućanstva i pametnoj trgovini, lukavoj obrani i zaradi na izvozu. Nije li vrijeme da počnu?
__________________________________________
Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/itaka/
