POSLJEDNJI PREŽIVJELI, Tess Gerritsen

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

10. knjiga iz serijala Rizzoli & Isles 

[eng. Last to die]

Prijevod: Dado Čakalo

Jubilarni deseti roman o mom najdražem ženskom istražiteljskom dvojcu - Jane Rizzoli i Mauri Isles - ne posustaje u napetostima i policijskim igrama mačke i miša, na istoj razini na kojoj smo kod Tess Gerritsen navikli biti.

Ovaj roman povezuje tri naizgled posve nepovezana slučaja pokušaja ubojstva djece, čiji su roditelji u sva tri slučaja također smrtno stradali, a bilo da se radilo o ubojstvu ili nesreći, ono se dogodilo u ne posve jasnim okolnostima. Svo troje djece igrom je slučaja (ili baš i ne, kako ćemo uskoro saznati) smješteno u posebnu školu kojom upravlja Maurin stari prijatelj (koji će vam, ako ste čitali serijal, biti itekako poznat) Anthony Sansone.

Škola Evensong nalazi se na zabačenom području i jako je dobro osigurana. Ipak, kod ovakve vrste prijetnje, za očekivati je da će ubojice pokušati sve što god mogu da dovrše svoj posao. Mogu li se ubojice uvući u tako strogo zaštićeno područje kakvo je Evensong, tko zapravo stoji iza svih tih pokušaja ubojstava, i mogu li Jane i Maura zaštititi tu djecu od nepoznatih, vrlo dobro obučenih profesionalaca spremnih na sve?

Osim dobre stare detektivske priče i svih elemenata trilera kakve Tess Gerritsen u svojim romanima uspije vrsno izmiješati, u ovom romanu dobili smo i nešto dodatnih elemenata prave špijunske akcije na čelu s vrsnim agentima ubojicama, a budući da se dobar dio radnje odvija u školi Evensong, rekla bih da ovdje imamo i dašak dark academie. Sve je to, naravno, izmiješano u napetu i uzbudljivu zavrzlamu koju Jane i Maura trebaju na vrijeme riješiti.

Nakon čak deset romana i mnogo toga što se tijekom tih deset romana dogodilo u životima glavnih junakinja, možda biste pomislili da će Jane i Maura malo stati na loptu ili usporiti, ali bili biste u krivu. Ovaj istražiteljski duo jednako je posvećen svom poslu i traganju za istinom baš kao i prvog dana, samo se sada imaju s puno više toga nositi nego prije, prvenstveno Jane, uzimajući u obzir njenu ulogu majke i opasnosti koje njen posao nosi za njenu obitelj, pogotovo kada je posao odvede na put visoko istreniranih ubojica s neograničenim resursima, spremnih na sve.

Tko stoji iza zamršene mreže ubojstava i pokušaja ubojstava oko kojih se vrti radnja ovog romana, teško je uopće i naslutiti, a kada se slika ubojice konačno iskristalizira, iznenadit ćete se. Ono što je u romanima o Rizzoli i Isles uvijek prisutno i što ih čini još više zanimljivima su i privatni životi Jane i Maure, koji ne prestaju biti i kaotični i zabavni i zbog kojih nam se lakše s njima dvjema povezati. A iznenađenja također ne manjka. Tako je Maura ovdje nagovijestila svojevrsnu prekretnicu u svom životu, za koju me baš zanima kamo će ju odvesti.

Ako volite ovaj serijal, keep up the good work. ;) Ako još niste upoznali Jane i Mauru, krajnje je vrijeme. Ali predlažem da čitanje započnete redom, od Kirurga pa nadalje. This is the way. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/posljednji-prezivjeli/

BARŠUNASTA BIJAŠE NOĆ, Silvia Moreno-Garcia

Izdavač: Mozaik knjiga, 2022.

[eng. Velvet was the night] 

Prijevod: Marin Popović

Kada biste sudili ovu knjigu prema koricama, ne znam točno što biste pomislili o čemu je, ali nema šanse da biste skužili o čemu se stvarno radi. Čak vas ni kratak sadržaj s ovitka romana ne bi u potpunosti pripremio za ono što se nalazi unutar korica. Zaintrigirani?

Dvoje je glavnih likova koji će u ovom romanu biti uvučeni u priču za kakvu se ni oni sami nisu pripremili. Elvis je pripadnik Sokola, grupe -hm- gerilaca, ajmo ih tako nazvati, tajne postrojbe koju (neslužbeno) obučava meksička vlada, a kojoj je cilj gušiti sve protuvladine pokrete, skupove i općenito, bilo kakav aktivizam usmjeren protiv vladajuće stranke. Maite je usamljena i društveno -hm- nespretna žena koja više uživa u društvu likova iz ljubavnih stripova koje opsesivno čita no bilo koga drugog.

Teško da bi se ovo dvoje likova ikako susrelo pod posve običnim okolnostima, no tu na scenu stupaju one neobične: iznenadan nestanak Maiteine susjede Leonore. Želeći pronaći Leonoru kako bi joj vratila mačka za kojeg ju je Leonora zamolila da se pobrine dok je na putu, Maitein se put potrage za susjedom ukrsti s onim Elvisovim - s tim da Elvis za Leonorom traga iz posve drugih razloga, a ti razlozi nisu nimalo povoljni po Leonoru.

Slijedeći Leonorin trag po gradu i šire, Maite i Elvis nabasat će na razne i vrlo raznolike likove, od agenata KGB-a do plaćenih ubojica, a razotkrit će i to da se neki njima relativno bliski ljudi predstavljaju da su nešto što zapravo nisu. Tajne, prijetnje, opasnosti, sve se to miješa u već dobro zaključalom loncu državnih nemira kakvi vladaju u Meksiku 70-ih godina, a Elvis i Maite moraju dobro paziti da se u tom loncu ne skuhaju.

Ovaj zanimljiv roman spaja elemente noira i povijesne fikcije, baveći se uzavrelom temom javnih nereda u Meksiku 70-ih, godina tijekom kojih je vlada nasiljem gušila sve oblike aktivizma i otpora vlasti, koristeći i zakonite i nezakonite mjere, uključujući tajne postrojbe poput Sokola, a žrtve sveg tog nasilja i mjera represije najčešće su bili studenti.

Radnja je dosta spora, ali je i razrađena do sitnih detalja, a iako su i likovi i priča fikcionalni, povijesno razdoblje i nemiri u Meksiku tog doba točno su prikazani. Ono što mi je bilo fora kod likova koje je Silvia Moreno-Garcia ovdje stvorila je njihova ljubav prema starim pločama (nije Elvis slučajno Elvis :)) i meksičkim prepjevima poznatih šansona, poput hita Blue velvet, koji je poslužio i kao inspiracija za naslov. Na kraju knjige nalazi se i playlista svih pjesama na koje u knjizi možete naići, pa ako želite čitati uz neki dodatni kick, predlažem da si ju pustite dok čitate. Podići će atmosferu na pravu razinu. 

__________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/barsunasta-bijase-noc/

DOGOVOR, Hernan Diaz

Izdavač: Stilus, 2022.

[eng. Trust]

Prijevod: Lada Furlan Zaborac

Ovogodišnji dobitnik Pulitzera za fikciju slojevita je književna slagalica o životu fikcionalnog moćnog para koji je, da tako to kažem, vukao konce američke burze čitavo desetljeće, sve do kraha Wall Streeta krajem 1920-ih.

Podijeljeno na četiri dijela, slaganje ove književne slagalice započinje pričom o bračnom paru Rask, Benjaminu i Helen, namoćnijem paru u New Yorku 1920-ih, koji je spekulacijama na burzi akumulirao golemo bogatstvo. Neizbježno pitanje koje se već ovdje postavlja je kako su Raskovi do tog bogatstva točno došli, je li Benjamin doista genijalac koji upravljanje financijama drži u malom prstu ili je tek igrač koji se vrlo dobro snalazi u sivoj zoni ekonomije, i zna kako dobro iskoristiti baš svaku priliku? A Helen? Koja je uloga samozatajne bogataševe supruge u svemu tome i zašto je njen život obavijen takvim velom tajne?

Prvi komadić slagalice tek je uvod u ono što slijedi. Drugi komadić slagalice predstavlja nedovršeni rukopis izvjesnog Andrewa Bevela, rukopis u kojem optužuje jednog pisca romana da je u svom djelu iznio same laži o njemu i njegovoj ženi Mildred. Naime, spomenuti roman je upravo priča koju smo netom pročitali, onaj prvi komadić slagalice, a Benjamin Rask zapravo je Andrew Bevel. U svom vlastitom komadiću slagalice, Bevel pokušava iznijeti svoju verziju priče o vlastitom životu, i životu svoje supruge, čiji je život i ovaj put ostavljen nekako na marginama, obavijen maglom.

Priča se dodatno zakomplicira u trećem dijelu, u kojem upoznajemo tajnicu Andrewa Bevela, Idu, ženu koju je zaposlio da mu pomogne pri pisanju, a koja se, godinama poslije, prisjeća tog razdoblja i u svojim memoarima iznosi vlastitu verziju događaja. Ida se, budući da joj je čudan način na koji Andrew želi opisati svoju suprugu, posebno zainteresira za njen život, pokušavajući pronaći dnevnik koji je Mildred navodno pisala.

Spomenuti dnevnik četvrti je, i posljednji dio slagalice, u kojem konačno možemo malo bolje upoznati i drugu polovicu najmoćnijeg njujorškog para iz 1920-ih: Mildred Bevel.

Otkrivanjem svakog novog sloja ovog romana, mijenja se perspektiva i sve ono što zapravo o priči znamo. Svaki novi lik u priču unosi nešto novo: novo viđenje stvari, svoju verziju događaja, i malo širi uvid u sve što smo dosada znali (ili mislili da znamo). Odnosi između likova, događaji i način na koji su se ti događaji odvili mijenjaju se zajedno s promjenom perspektive, pokazujući nam kako jednostavna promjena kuta gledanja može zapravo posve izmijeniti ono što se doista dogodilo u nekom trenutku.

Treba spomenuti i kako je ovo roman povijesne fikcije. Likovi su posve fikcionalni, ali su zato svi događaji i činjenice oko događanja na burzi i posljedičnog kraha Wall Streeta povijesno točno opisani.

Književne slagalice poput ove ne nalaze se često. Unatoč temi financija i burzovnih spekulacija, ovaj roman nije suhoparan niti dosadan. Zagonetan je, zanimljiv, animira vaše moždane vijuge kao malo koji prije njega. Unatoč priči unutar priče unutar priče, nije ga problem 'pohvatati' i složiti slagalicu onako kako je autor to zamislio. A ta je slagalica, moram priznati, doista briljantno zamišljena i izvanredno napisana.

Mislim da je ovo doista izvrstan roman. Napokon, Pulitzer je tu s razlogom. Pročitajte. 

_________________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/dogovor/

ZATVORSKA VIDARICA, Lynette Noni

Izdavač: Znanje, 2021.

1. knjiga istoimene trilogije

[eng. The Prison healer]

Prijevod: Iris Spajić

Prvi dio istoimene trilogije Lynette Noni stigao je s preporukom Sarah J. Maas, ispisanom na koricama. Zaintrigirala me ova knjiga već i sama po sebi, ali kada SJM, čije knjige obožavam, nešto preporuči kao obavezno štivo ljubiteljima fantastike, to se jednostavno ne propušta!

Zatvorska vidarica pozicija je na kojoj sedamnaestogodišnja Kiva Meridan posljednjih deset godina pokušava opstati u Zalindovu - najzloglasnijem zatvoru kraljevstva Wenderalla. Nakon što su joj oca optužili za izdaju, Kiva je zajedno s njime završila u Zalindovu, u dobi od samo 7 godina. Primjenjujući sve što ju je otac, također vidar, naučio, Kiva biva stavljena na mjesto zatvorske vidarice, brinući o zatvorenicima i pokušavajući im produžiti ionako prekratke živote u tom zatvoru smrti, sve vrijeme čekajući da ju njena obitelj dođe spasiti.

Poruka njene obitelji stigne isti dan kada se u zatvoru pojavi nova zatvorenica - navodna kraljica pobunjenika, čiji život visi o koncu. Budući da je u poruci njene obitelji stajalo kako je vrlo bitno da kraljicu pobunjenika održi na životu dok oni stignu, Kiva na sebe preuzima zatvoreničinu kaznu - zloglasno Suđenje kušnjom, u kojem je potrebno preživjeti 4 opasne kušnje u kojima se potrebno boriti protiv 4 vrste elementarne magije, a to nikada nikome nije uspjelo. Kiva se nada preživjeti dovoljno dugo da njena obitelj uspije stići i spasiti je, ali vremena je sve manje, a svaka kušnja sve je teža od prethodne...

Malo je reći da sam oduševljena ovim romanom. Kiva je izniman lik, a život u zloglasnom zatvoru i sve borbe, žrtve i zakulisne igre koje se ondje odvijaju fantastično je prikazan. Iako se trudi ne osjećati ništa i nikoga ne puštati blizu, Kiva ipak - htjela, ne htjela - u zatvoru stječe i poneke prijatelje, ali i neprijatelje, koji misle da je lako prošla dobivši zaduženje u zatvorskoj bolnici, a ne u rudnicima ili kamenolomu kao toliko mnogo drugih. Svo to vrijeme, Kiva strpljivo čeka i ne prestaje se nadati da će njena obitelj doći po nju, iako joj je i samoj ponekad vrlo teško u to nastaviti vjerovati.

Priča je vrlo zanimljiva, vrlo napeta, mnogo toga se događa i neočekivanih obrata ne manjka. Izuzev Kive, i ostali su mi likovi bili zanimljivi, i oni draži, poput Tipa, i oni grozni. Surovost života u zatvoru iz kojeg malotko ikada uspije preživjeti dovoljno dugo da uspije izaći sjajno je opisana, sve opasnosti, beznađe i očaj suočeni s instinktom za preživljavanjem i željom za životom. U tom smislu, Kiva je nevjerojatno snažan ženski lik, djevojka koja je uspjela preživjeti čitavo desetljeće na najgorem mjestu na svijetu, svakodenvno se suočavajući s užasima i porazima koje život ondje sam po sebi nosi, te prigrljujući svaku malu pobjedu kao nešto dragocjeno, istovremeno si ne dozvoljavajući luksuz nade u bolje sutra, jer u Zalindovu su sva sutra jednako sumorna.

Događaji u ovom romanu malo-pomalo eskaliraju kako se primičemo kraju, a kraj je posve neočekivan. Sama me Kiva na kraju naviše iznenadila, i jedva čekam pročitati u kojem će ju smjeru život dalje odvesti. Pratit ću ju čitajući, na svakom koraku. 

___________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/432lP5s

DAISY JONES I ŠESTORKA, Taylor Jenkins Reid

Izdavač: Vorto Palabra, 2020.

[eng. Daisy Jones & The Six] 

Prijevod: Selma Muftić Pustički

Početak ove knjige je poput uvoda u glazbeni dokumentarac. Ako ste ikada voljeli neki bend, ono, stvarno voljeli, onda je cjelovita priča o tom bendu sve ono što ste ikada željeli vidjeti i čuti. A iako se ovdje ne radi o stvarnom bendu (premda je TJR inspiraciju za Daisy & The Six pronašla u Stevie Nicks i Fleetwood Macu), priča tog benda grabi vas i ne pušta - dok i sami ne postanete fanovi.

(Osobno, ne volim Fleetwood Mac, a ni sedamdesete mi nisu baš najdraže glazbeno doba, ali svemu tome usprkos... Daisy & The Six? Feel free to call me a groupie. :D)

Priča o Daisy & The Six priča je o usponu i padu jednog ludo popularnog fiktivnog benda koji je svoj vrhunac dosegnuo u ludom razdoblju seksa, droge i rock'n'rolla, koje neki nazivaju i 'samo' 1970-ima. The Six (tj. u početku: The Dunne brothers) je bend koji su osnovala dvojica braće Billy i Graham Dunne s prijateljima, a iako su i sami bili jako dobri (i popularni), problematična i kaotična Daisy Jones bila je upravo ono što im je trebalo (a da to nisu ni znali) da dosegnu onaj zvjezdani, legendarni, *rockstar* status.

Kako najbolje opisati Daisy Jones? Daisy je utjelovljeni kaos: vrtlog emocija, genijalnosti i inspiracije. Daisy je mušičava, impulzivna, emotivna, ponekad posve nesnosna. Ali Daisy je sasvim svjesna toga koliko je kreativna i što može, i nikako ne želi biti nečija lutka na koncu, netko tko stoji u pozadini dok njene pjesme izvodi netko drugi. Daisy je stvorena za pozornicu, i mjesto joj je na vrhu - s kojeg će pasti isključivo vlastitim postupcima.

Između Daisy i Billya već se od prvog trena rađa kemija, iako ju u različitim trenucima oboje različito interpretiraju. Vole li se ili mrze, podnose li se uopće? Ovisi o danu i trenutku. Jedno je ipak sigurno: u glazbenom smislu, Daisy i Billy izvlače ono najbolje jedno iz drugog, a svaka pjesma koju napišu je potpuni hit.

Neki bendovi polako grade svoju karijeru, dođu do određene razine i na njoj opstaju dugi niz godina, neki nakratko bljesnu i nestanu, neki titraju tik do vrha ali nikada taj vrh ne dosegnu. The Six, s Daisy na čelu, u tom su smislu bili poput kometa: dugo su putovali onamo kamo su željeli stići, sve blještaviji i veći, da bi u jednom trenu samo nestali na nasumičnoj točki obzora. Ovaj roman priča nam priču o cijeloj toj putanji, od početnog bljeska do finalnog praska.

Progutala sam ovu knjigu u trenu. Zarobila me i nije me puštala, i iako su me likovi, na čelu s Daisy, u nekim dijelovima toliko živcirali da sam im poželjela počupati svu kosu, nešto je nevjerojatno očaravajuće, čak opojno, u načinu na koji TJR piše i na koji uvlači čitatelja u priču. Postala sam fan benda koji ne postoji, toliko angažirana u priču o njihovoj propasti da nisam mogla prestati čitati.

Način pisanja - dokumentaristički, poput intervjua - bio mi je čudan isprva, ali savršeno funkcionira i baš je savršen za ispričati ovu priču. Na kraju knjige nalaze se i tekstovi pjesama, o čijem dolasku na svijet i značenju koje su imale kod članova benda čitate. Je li moguće zaljubiti se u bend koji je u potpunosti fiktivan i čija glazba je bila stvar prošlosti prije no što sam uopće znala da postoji? I guess it is. Hah.

Seriju sam pogledala odmah nakon čitanja i, iako je bila malo drugačija (Daisy je, npr., malo blaža u seriji no u knjizi (a pod tim mislim manje iritantna)), baš sam se navukla. Pjesme su skroz različite, iz razloga što su ih za potrebe snimanja serije dali pravim tekstopiscima i glazbenicima koji su iz njih napravili i pravi pravcati album - Auroru. Ne bih rekla da je najbolji album ikad snimljen, ali ima nekoliko pjesama koje su baš genijalne, i baš dobro zvuče, a sjajno zvuče i Sam Claflin i Riley Keough - odnosno Billy i Daisy - dok ih izvode.

Ovo mi je, btw, prvi roman TJR i baš sam oduševljena. Istražit ću svakako i kakvi su joj ostali, a što se tiče Daisy - moja preporuka. I za čitanje, i za gledanje, i za slušanje. Može i sve istodobno. ;) 

_________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3PoMMxa

DJECA VRLINE I OSVETE, Tomi Adeyemi

Izdavač: Znanje, 2021.

2. knjiga serijala Nasljeđe Orishe

[eng. Children of virtue and vengeance] 

Prijevod: Ira Wacha-Biličić

Jedna od knjiga s najvećim hypeom (i to puno prije samog izlaska) dobila je svoj - vrlo iščekivani - nastavak. Nakon izlaska Djece krvi i kosti dio je čitatelja oduševljeno potvrdio kako je hype bio posve opravdan, dok je dio bio razočaran - tako je, u biti, uvijek - koja god knjiga bila u pitanju. Ja sam u ovom prvom taboru, a iako sam imala par sitnih zamjerki, dijelim oduševljenje. :)

Nakon krvi i kosti, djecu Orishe u ovom nastavku čekaju vrline i osvete. Zelie - odabranica bogova čija je misija vratiti magiju u Orishu, u tom će poduzetnom planu, uz pomoć princeze Amari, i uspjeti, no, ako su Zelie i Amari mislile da će povratak magije za Orishu automatski značiti i to da će se stanje u Orishi popraviti, obje su se prevarile. Dug je put do mira između klanova magova i vladajuće obitelji, a vraćanje magije prouzročilo je, osim povratka moći pripadnicima klanova, i (neželjenu) nuspojavu: pojavu magijskih moći kod pripadnika vojske i plemstva, koji su u sebi imali skrivenu crtu za magiju.

Nakon svega kroz što su prošle, svih izdaja i žrtvi i gubitka voljenih, sve do pobjede i povratka magije, čini se da bitka za Orishu nije ni približno gotova. Bitka za Orishu tek počinje.

S puno više događaja, bržim tempom i sve napetijim odnosima između glavnih likova, ovaj mi je nastavak bio zanimljiviji i bolji od prethodnog. Tomi Adeyemi nastavila je prikazivati nam široki dijapazon diversificiranih likova, gradeći priču i strukturu Orishe na čvrstim temeljima afričke kulture i nasljeđa.

Jedan je sitni problem ostao isti kao u prvoj knjizi. Naime, posebnost ovog serijala, osim velike diversifikacije likova, čini upravo inspiracija mitologijom i nasljeđem afričkog naroda Joruba, čiji je jezik pretočen u jezik magova Orishe. Nažalost, taj jezik magova nema nikakvog prijevoda, niti ikakve fusnote autorice ili sl., zbog čega sva magijska zazivanja u knjizi predstavljaju tek zanimljive nizove slova, čije nam značenje ostaje nepoznato. Pomalo me to podsjetilo na one filmove u kojima su titlovi s, primjerice engleskog, prevedeni tek djelomično, pa na dijelovima u kojima se govori drugačiji jezik, samo u uglatim zagradama stoji [speaking Japanese] ili nešto slično. Okej, [speaking Joruba], nastavimo dalje.

Priču i dalje pratimo iz nekoliko kuteva, a svi likovi preko kojih to činimo, rastu i nadilaze svoje početne karakterizacije. Iznimka je ovdje jedino Zelie, koja kao da tvrdoglavo stagnira i sve je nesnosnija u svojoj ideji onoga što je ispravno za Orishu. Autorica je ovdje zanimljivo ocrtala točke gledišta svakog od likova, koje se međusobno razlikuju upravo u svojim mišljenjima o tome što je ispravno učiniti za dobrobit čitave zemlje, bez ikakvog interesa za kritiku ili raspravu ili pomoć oko te svoje ideje. Dvije suprotstavljene strane ovdje jedna drugu promatraju kao zlikovce, dok svaka od njih zapravo misli da čini baš ono što je ispravno. Kao i toliko puta do sada, prijenos moći s jedne na drugu stranu nije nikakvo rješenje, samo prevaga na drugačiji oblik represije, što će i Zelie i Amari ubrzo shvatiti.

Mogu li vrlina i osveta ići ruku pod ruku i rezultirati ciljem koji će spasiti sve? Dug je još put do tog cilja, a što je točno iza ciljne crte nije još posve jasno. Jasno je jedino da na tom putu možemo očekivati još uzbuđenja, izdaja, prevrata, avanture i - konačno - magije. Magija se vratila u Orishu. Pitanje je kamo će ju njen povratak odvesti. 

___________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3NqxIMH

CRNI GAVRANI, Ann Cleeves

Izdavač: Egmont, 2021.

1. slučaj istražitelja Jimmya Pereza 

[eng. Raven black]

Prijevod: Marin Popović

Crni gavrani roman je kojim započinje serija kriminalističkih romana smještenih na Shetlandsko otočje, zabačeno otočje na sjeveru Velike Britanije. Ann Cleeves za ovaj je roman 2006. godine nagrađena Zlatnim bodežom - nagradom koju udruženje autora kriminalističkih romana Ujedinjenog Kraljevstva dodjeljuje najboljem romanu svojih kolega u toj godini.

Centralni lik ovih romana je istražitelj Jimmy Perez. Odmah ćete primijetiti kako je njegovo ime pomalo neobičan odabir za jednog tipičnog britanskog detektiva. Ann Cleeves u jednom je intervjuu objasnila kako je svoj lik kreirala na način da bude istovremeno i insajder i autsajder - iako stanovnik Shetlanda i dobro upoznat sa životom i ljudima ondje, Jimmy je odrastao na jugu na otoku Fair, a kako bi ga još malo izdvojila, odabrala mu je i ovo netipično prezime.

Prvi roman u seriji Shetlandskih romana bavi se smrću tinejdžerice Catherine Ross, čije tijelo slučajno otkrije njena susjeda Fran, primijetivši jato crnih gavrana kako kruže oko krpice jarke boje u blizini kuće samotnjaka Magnusa Taita. Prije mnogo godina, još je jedna djevojčica netragom nestala iz Magnusove blizine, što ga odmah učini očitim sumnjivcem. I dok je sve naizgled riješeno, istražitelja Jimmya Pereza ipak nešto kopka i ne da mu mira, zbog čega pokušava uvjeriti nadređene da malo prošire istragu. To malo proširenje dovest će ih na kraju ne samo do rješenja ubojstva Catherine Ross, već i davnog neriješenog slučaja, koji je ostavio mnogo pitanja neodgovorenim.

Tipični britanski kriminalistički roman s netipičnim istražiteljskim protagonistom ima sve ono dobro zbog čega uživam u čitanju baš ovakvih krimića. Mala sredina, puno tajni, srdačna - a opet i nekako prijeteća - atmosfera, život u zabačenom mjestu, u kojem timu forenzičara s najbližeg većeg otoka treba čitav dan da stigne, posve očiti sumnjivac, za kojeg je baš zbog toga posve očito da on nije onaj kojega tražimo... Ili?

Istraživanje ovog slučaja, baš kao i Shetlandskog otočja i života njegovih stanovnika polagan je proces. Radnja teče sporo, ponekad baš jako sporo, s povremenim izletima u prošlost, a komadići cijele te priče dok ju tako polagano slijedite, jednako polagano, ali sigurno, sjedaju na svoje mjesto. Iako centralni lik, Jimmy Perez nije baš i glavni lik u smislu u kojem bi se to očekivalo, jer radnju ne pratimo samo kroz njega, već i kroz sve ostale stanovnike otočja. Tako gledano, Jimmy nije sve vrijeme prisutan, već stupa u kadar i iz njega izlazi onda kada je to potrebno.

Odlazak na Shetland bio mi je pomalo poput odmora - uz bonus odmora na kojem slučajno nabasaš i na neriješeno ubojstvo, i pomalo sumornu i sivu atmosferu engleskog otočja usred zime. Ipak, šetati Shetlandskim zabačenim krajolicima bilo je zanimljivo iskustvo, i mislim da ću se rado vratiti pogledati što istražitelja Pereza ondje čeka u budućnosti.

Romana o Shetlandu ima osam, a postoji i BBC-eva televizijska serija, sa ukupno sedam sezona so far. Već sam škicnula kako izgleda TV adaptacija, i iako Jimmy nije onakav kakvog sam si ja zamislila, svakako ću ju pogledati. A i čitati dalje. 

________________________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3XmxLxU