MOJA ČUDESNA ALEJA, Lea Brezar

Izdavač: Dhar media, 2023.

Ova me knjiga podsjetila na 'prozu koja liječi' kakvu pišu Lari Mari. Istraživanje psihologije likova koji se i sami kroz priču pokušavaju pronaći, tj. pokušavaju pronaći smisao u svom životu i tragedijama koje su ih zadesile čini ovaj roman svojevrsnim self-help romanom, self-help priručnikom i romanom spojenim u jedno.

Nažalost, ovo je ujedno i tip literature kakav me rijetko uspije oduševiti, a ni ovoj čudesnoj aleji to nije uspjelo.

Radnja mi je zvučala zanimljivo: Krešo, udovac koji je netom izgubio suprugu, pronalazi kutiju pisama koja je njegova supruga čuvala i za koja mu nikada nije rekla. Neočekivano, autorica pisama je Krešina ljubavnica. Krešo nije znao da je njegova supruga uopće imala pojma o njegovoj aferi, zbog čega uz gubitak sada osjeća i neopisivo žaljenje, kao da ju je dodatno izdao. Također, prije no što je umrla, supruga mu je rekla i da je sada slobodan. No, Krešo je zapeo u vrtlogu žaljenja i krivnje i ne zna što bi zapravo s tom slobodom. Konačno pronašao ljubav koja mu je čitavo vrijeme izmicala? Smisao?

Iako je knjiga relativno kratka i unatoč tome što me radnja u početku zainteresirala, nije joj uspjelo zadržati mi pažnju. Nisam se uspjela povezati s likovima niti uživjeti u Krešinu potragu sa smislom. Krešo mi je bio jako naporan, sva ta njegova putovanja bez kraja i konca i traganja za nečim što ni on sam ne zna što je... nije me uspio dovoljno zainteresirati da ga uopće poželim shvatiti. Isto je i s ostatkom likova, niti jedan me se nije posebno dojmio, niti je u meni probudio želju da doznam cijelu njegovu ili njezinu priču.

Roman postavlja određena pitanja o monogamnoj ljubavi i o tome koji je pravi trenutak da se s nekim upustiš u vezu. I što kada svojim postupcima povrijediš druge ljude do kojih ti je stalo? Treba li zbog krivnje odbaciti ono što te zapravo čini sretnim ili prihvatiti pogreške koje možda i nisu bile toliko pogrešne? Zanimljiva su to pitanja, ali roman me nije uspio zaintrigirati i uvući u priču da poželim saznati koje odgovore na njih daje. Čitala sam ga mehanički, tek toliko da dođem do kraja. Ima nekih jako lijepih rečenica, ali fali mi 'ono nešto' zbog čega u čitanju tih rečenica uživaš, a ne samo prelaziš pogledom preko njih. Neke knjige za neke čitatelje jednostavno nemaju 'ono nešto', a ova to nije imala za mene.

Ovaj roman i ja, nažalost, nismo uspjeli 'kliknuti'. Svatko ima neku svoju rutu kojom najviše voli šetati, pretpostavljam. Ova aleja za mene nije bila dovoljno čudesna. Možda će netko drugi više uživati šećući njome. 

_________________________________

Kako do knjige: https://bit.ly/3xTmBor

KEMIJA SRCA, Krystal Sutherland

Izdavač: Sonatina, 2021.

[eng. Our chemical hearts]

Prijevod: Morana Panjkota

"Volim te kao što se vole neke mračne stvari,
potajno, između sjene i duše."

Dugo me već neka knjiga o (tinejdžerskoj) ljubavi nije ovako pogodila kao ova. Zadnja kojoj je to uspjelo bila je Greška u našim zvijezdama Johna Greena. Da stvar bude zanimljivija, i ovdje imamo jednu Grace, a, iako mi je ova Grace daleko manje simpatična od Greenove Hazel Grace, knjiga je na mene ostavila snažan dojam, baš kao Greška jednom davno.

Pripovjedač ove priče je Henry, štrkljasti sedamnaestogodišnjak kojeg djevojke do sada nisu pretjerano zanimale. (Ni dečki, ako ste se pitali.) A onda u njegovu školu dođe nova djevojka - Grace - koja ga na prvi pogled opčini svojom posve neobičnom pojavom. Nije to ljubav na prvi pogled, ali ljubav jest ono što će se kod Henrya razviti kako se sve više bude približavao i bolje upoznavao tajanstvenu Grace. No, što joj se on više želi približiti, to mu Grace sve više izmiče i sve je zatvorenija. Nešto definitivno muči Grace, nešto s čime bi joj Henry rado pomogao nositi se, kada bi mu samo dopustila. Ali neke je zidove teško probiti. Može li ljubav doista pobijediti sve? Pa... komplicirano je.

"Želio sam spavati s njom, svakako. Želio sam da mi bude cura. Želio sam je za nekoliko godina oženiti. A onda, kad ostarimo, želio sam piti čaj od mente i čitati Harrya Pottera našim unucima s njom na verandi stare kuće na selu dok gledamo kako nam se približava ljetna oluja. Zar sam tražio previše?"

Ovo je priča o prvoj ljubavi, i svemu onome lijepome - ali i groznome - što uz nju ide. Ovo je, također, i priča o tragediji i poteškoćama u pokušaju da se s tom tragedijom nosiš i od nje otrgneš. Ovo je i priča o krivnji, o gubitku, o nedostajanju, o ljubavi, ali i boli koja uz ljubav ide ruku pod ruku.

Zajedno sa svime već spomenutim, ovo je i priča o iskupljenju i iscjeljenju. Teško je pokušavati pomoći nekome tko tu pomoć ne želi. Makar imao najbolje namjere, ne možeš natjerati nekoga da se promijeni ili popravi ili bude dobro. Biti dobro je proces, kojeg ponekad svaki dan iznova prolazimo i na kojem ponekad moramo mukotrpno raditi, stalno. A 'popravljanje' slomljenih ljudi puno je teže od popravljanja slomljenih zdjela.

"...ponekad ne znam koju verziju mene želiš. Onu koja jesam, onu koja sam bila ili kintsugi djevojku iz snova u kakvu misliš da ću se pretvoriti za nekoliko mjeseci."

Priču o ljubavi autorica je upotpunila znanstvenim pogledom na stvari, unijevši u nju jako cool lik Henryeve sestre, neuroznanstvenice. Kada Henry pati zbog ljubavi, njegova sestra obasipa ga malim zrncima mudrosti koje stvari stavljaju u drugačiju perspektivu i pomognu mu da se osjeća bolje - ili barem malo manje grozno. A ono što govori itekako ima smisla, i daje vam materijala za razmišljanje.

"Odmalena su te trovali tim sranjima ljubav je strpljiva, ljubav je dobra. Ali ljubav je samo biologija, čovječe. Točnije, to je zapravo samo kemijska reakcija u mozgu. Ponekad ta reakcija traje cijeli život, stalno se ponavljajući i obnavljajući. A ponekad ne. Ponekad se pretvori u supernovu, a zatim počne blijedjeti. Svi smo mi tek kemijska srca. Čini li to ljubav iole manje blistavom?"

Ovo nije priča sa happy endom - ili barem ne onakvim happy endom kakvog ste si možda zamislili. Ljubav je divna, ali ljubav i boli i slama srca. U tom se smislu ova priča razlikuje od tipičnih teen romansi, ili romansi općenito. Jer, ova nam priča poručuje da ne postoji samo jedna fatalna ljubav i happy end do kraja života. Možda će ih biti više, možda će trajati dulje ili kraće, neke će biti zauvijek a neke tek prolazne. I to je skroz okej.

"Najveća ljubavna priča ikad ispričana ne mora biti o dvoje ljudi koji su cijeli život proveli zajedno. Može biti riječ o ljubavi koja je trajala dva tjedna, dva mjeseca ili dvije godine, ali je gorjela snažnije, vrelije i sjajnije od bilo koje ljubavi prije ili poslije nje. Ne oplakuj neuspjelu ljubav; takvo što ne postoji. Svaka je ljubav u mozgu jednaka."

Na Graceinom primjeru jako je dobro prikazano što se dogodi kada si ne dopuštaš nastaviti dalje sa životom, nakon što te taj život slomio. A iako i za Grace ima nade, Henry je tu kao protuteža - da nam pokaže da doista ima nade i da se i srce može ponovno sastaviti nakon što se jednom slomi. Potrebna je možda samo malo posebnija kintsugi tehnika. :)

"Slomljeno srce je biologija, i kemija, baš kao i ljubav. Zato mi vjeruj kad ti kažem: trenutačno si ranjen, ali ozdravit ćeš."

Ovo je zbilja divna knjiga, divna priča. Jedna od onih koje u čitatelju potaknu sve emocije, jedna od onih u kojima se potpuno saživite s likovima, s njima patite i smijete se i pratite svaki njihov korak. I ljubav prikazana u njoj je doista posebna, baš zato što je potpuno iskrena i stvarna. Nije to ljubav iz bajki, and-they-lived-happily-ever-after ljubav. Bolna je i teška i mučna i ponekad te guši. Ponekad je mračna. Ali i sjajna. Nešto što treba pro(e)živjeti.

"I cijelo to vrijeme sam je volio, baš kao što je ona voljela njega.
Potajno, između sjene i duše."

 

___________________________________________

 

Kako do knjige: https://bit.ly/3Iu29zb  

SRETNA NOVA GODINA, Malin Stehn

Izdavač: Znanje, 2022.

[šved. Ett gott nytt år]

Prijevod: Martina Klobučar

Je li ikad postojala prikladnija knjiga za započeti novu godinu? I think not. Zato sam naprosto morala ovu sačuvati i s njom krenuti na prvi dan 2023. Ispostavilo se da je to bila jako dobra odluka, jer sam ju pročitala jako brzo i baš mi je legla.

Ako vrijedi ona da se po prvom danu nove godine zna kakav će biti i ostatak te godine, vrijedi li onda i da se po prvoj knjizi u godini zna kakav će biti i ostatak one čitateljske? Sudeći prema ovoj knjizi, moj će biti dobar! :)

Radi se o trileru čija radnja započinje na Staru godinu, u večer koje se dvije obitelji pripremaju zajedno proslaviti doček Nove. Dvije kćeri tinejdžerice, po jedna iz svake od ovih dvaju obitelji, dobivaju dopuštenje održati svoj vlastiti novogodišnji tulum. Uz manja negodovanja i pokoju trzavicu u zadnji čas, sve krene dosta veselo i po planu. A onda negdje tijekom noći, jedna od tinejdžerica uputi poziv ocu druge, nakon kojeg se on požuri s njom sastati. Nedugo potom, on se vrati na svoju zabavu, ali djevojka nestane.

Iako sve indicije upućuju na određeni zaključak oko ovog nestanka, u priči je puno više toga što se tek treba otkriti, a ništa, baš ništa, nije onako jednostavno kako na prvi pogled izgleda.

Osim što opisuje jedan zagonetni misterij i tjera nas da otkrijemo što se dogodilo te kobne noći prelaska iz jedne godine u drugu, ova knjiga u fokus stavlja i odnose između dviju obitelji, tj. članova tih dviju obitelji, koji su do tada jedni drugima bili dobri prijatelji, pa i više od toga. A jednom kada sumnja počne nagrizati prijateljstvo, ima li mu uopće spasa? Osim toga, nestanak jedne djevojke ovdje ni blizu nije jedina tajna koja bi mogla ispasti iz ormara. Ima tu još ponekih kostura...

Nova godina iz naslova ovdje je sve samo ne sretna: grozničava je, puna sumnji, straha i očaja. Nema ovdje puno događaja, radnja ne ide brzo, ali napetost je ipak sveprisutna - u onom psihološkom aspektu, u kojem pratimo likove pitajući se u kojem će se trenutku svaki od njih konačno slomiti i priznati neki grijeh iz (ne tako daleke) prošlosti, koji će na neki način biti povezan s događajima na Staru godinu.

Poglavlja su kratka, a svako od njih ispričano je iz perspektive nekog od likova, što doprinosi dinamici i brzini čitanja. Nijedan lik nije mi se pretjerano svidio niti me se posebno dojmio, no oni ni nisu ovdje da bi se čitatelju dopali, već da bi ispunili svoju ulogu u pletenju mreže tajni i međusobnih odnosa - mreže u koju se na kraju ulovi jedna tragedija, i čitavu tu mrežu zapetlja.

Što još reći? Dobar odabir za početak godine. Jako dobar.

___________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3lO7idY

LINIJA IZMEĐU, Tosca Lee

Izdavač: Vorto Palabra, 2021.

[eng. The line between]

Prijevod: Božica i Lidija Lebinec

Ova knjiga uopće nije bila ono što sam očekivala. Da to malo pojasnim: nisam pročitala sinopsis prije no što sam krenula čitati, tako da sam na temelju naslovnice i samog naslova zaključila da me čeka neki triler, možda čak akcijski ili špijunski roman, ne znam, možda neki Alex Cross ili tako neki junak unutra, što bi bilo skroz okej, možda čak i super. Ono što me dočekalo unutra je apokaliptična distopija, zajedno s vrlo uznemirujućom pričom o jednom vjerskom kultu, koji je na neki način povezan sa samom apokalipsom. Hence the surprise, i rast doživljaja od 'skroz okej, možda čak i super' do 'zbilja dobrog'. :)

Priča prati Wynter, koja kao djevojčica dolazi u Novu Zemlju, zajednicu vjernika koji se pripremaju za kraj poznatog nam svijeta i početak novog - Nove Zemlje - a koji se, barem na početku, čine vrlo srdačnima i sretnima prihvatiti svakoga tko im se želi pridružiti. Uz uvjet, naravno, da svoj dotadašnji život i navike sve pridošlice ostave za sobom kako bi mogli postati bolji ljudi i dostojni stanovnici Nove Zemlje.

Ovi vjerski doomsday preppersi nisu na krivom tragu - svijet se doista mijenja, bolest nepoznatog uzroka slična (ali i mnogo razornija) demenciji sve se više širi, zajedno s nemirima, lockdownima i terorističkim napadima na električnu mrežu, zbog kojih sve više mjesta ostaje bez struje, grijanja i osnovnih preduvjeta za normalan život.

Nakon što je zbog jednog incidenta izbace iz zajednice, Wynter spozna da stanje izvan Nove Zemlje nije baš onakvo kakvim su joj ga čitav život predstavljali, i da vođa ove zajednice nije baš onakav kakvim se izdaje. Štoviše, Wynter uskoro doznaje da je možda baš on taj koji posjeduje ključ za zaustavljanje epidemije koja vani hara, ali ga, naravno, planira upotrijebiti za neke vlastite svrhe. Nakon svega ovoga, Wynter ne preostaje ništa drugo no krenuti u misiju da ono što zna i dokaze do kojih je došla dostavi ondje gdje je potrebno kako bi se stanje popravilo i svijet imao šanse preživjeti.

Pisana u dinamičnim vremenskim skokovima, ova priča predstavlja vrlo brzu i napetu utrku s vremenom, ispresijecanu dojmljivim scenama na razini najboljih psiholoških trilera. Mutni motivi, kaos, razorna epidemija, zatvoreni kult na čelu s mračno-karizmatičnim vođom... svi ovi sastojci u jedno miješaju i elemente trilera, i distopije, i akcijskog romana, pa čak i romanse. A sve je to jako dobro izbalansirano, brzo se čita, i ne predstavlja nikakav problem da sve brzo pokopčate.

Poglavlja su relativno kratka, svako od njih je dosta napeto, a ta napetost raste kako i svijet u ovoj priči sve više tone u kaos. Za razliku od tipičnih distopija, ova ne započinje odmah u apokaliptičnom svijetu već nam svijet u tu apokalipsu tone takoreći pred očima - i to vrlo brzo. Likova nema mnogo, ali nekolicina njih vrlo je upečatljiva i priča ima nešto što neodoljivo podsjeća na igricu i trenutno vrlo popularnu seriju The last of us. Ne skroz, nisu baš toliko slične, ali atmosfera je svakako tu negdje.

Kada svijet sve više tone u kaos, i ljudi se jedni prema drugima ponašaju sve manje ljudski, gdje je točno ta linija koju (ne) bi trebalo prijeći? I što je to što te dočeka na prijelazu? Odgovore potražite u ovom romanu. Preporučam.

_____________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3xu0apt

AHILEJEVA PJESMA, Madeline Miller

Izdavač: Profil, 2022.
[eng. The song of Achilles]

Prijevod: Maja Šoljan

Uzevši ovu knjigu u ruke, očekivala sam pročitati priču već ispričanu u Homerovoj Ilijadi i Odiseji, pripovijest o junaku iz grčke mitologije koja mi je već poznata, ali sam bila znatiželjna otkriti na koji način će tu pripovijest ispričati baš ova knjiga. No, ono što sam pronašla unutar njenih korica me iznenadilo i oduševilo. Ovo nije priča o Ahileju, grčkom heroju, polubogu, i njegovim brojnim junaštvima. Ovo je priča o Ahileju, ljubitelju umjetnosti i glazbe, odanom prijatelju i čovjeku sa svim vrlinama i manama koje i obični ljudi nose u sebi.

"Možda nam se život promijenio upravo u tom trenutku. Ne prije na Skiru, niti još prije toga, na Pelionu. Nego ovdje, kad smo počeli shvaćati razmjere veličanja koje će ga, sad i zauvijek, pratiti kamo god pošao. Odabrao je postati legenda, a ovo je bio početak. Trenutak je oklijevao i ja sam mu dotaknuo ruku tako da gomila ne vidi. 'Idi', potaknuo sam ga. 'Čekaju te.'"

 
Priču slušamo kroz pripovijedanje Patrokla, Ahilejevog odanog prijatelja i životnog sudruga. Priča započinje u vrijeme dok je Patroklo još bio dječak, kada se našao na dvoru kralja Peleja, Ahilejevog oca i upoznao mladog kraljevića koji će mu otada pa nadalje biti najbliži prijatelj i ljubav njegovog života. I dok Ahilej i Patroklo odrastaju zajedno, učeći i zabavljajući se, i pritom otkrivajući neizmjernu ljubav koju jedan prema drugom osjećaju, u sjeni njihova bezbrižnog odrastanja sprema se ratni pohod na Troju. 

 

Dok je Ahilejeva životna želja postati vojnik i svojim junačkim djelima ostaviti traga u svijetu, te biti ime koje će se pamtiti generacijama poslije, Patroklo je povučeniji, rat ga baš nimalo ne zanima i bio bi sretan da može zauvijek ostati s Ahilejem u miru, daleko od svega i svakoga. No, Ahileju je suđeno da postane legenda, pa kada ga Odisej pozove da sudjeluje u pohodu na Troju, on se tom pozivu odazove i dvojica mladića zajedno odlaze u rat. Cijelo to vrijeme iznad njih lebdi proročanstvo koje pretskazuje Ahilejevu slavu i moć koju će u ratnim pohodima steći, ali i njegovu smrt koja će negdje tijekom tih pohoda uslijediti. U stalnom strahu od strašne sudbine koje je proročanstvo namijenilo ljubavi njegovog života, Patroklo slijedi Ahileja kamo god pošao, u dobro i zlo, spreman dati sve, pa i svoj život, kako se proročanstvo ne bi obistinilo i kako bi spasio onog kojeg voli.

 

"'Tražio sam da te zaštiti', rekao je. 'Poslije.' 

 (...) 

 Od saznanja da je to tražio od nje nakupila mi se toplina oko srca, otjerala nešto od hladnoće ovih posljednjih dana kad su njega trebali u svakom trenutku, a mene nikad.
A što se tiče odgovora koji mu je božica dala, bilo mi je svejedno. Ionako mi neće trebati. Nisam namjeravao živjeti kad njega više ne bude."

Ovaj roman je prava, istinska ljubavna priča koja me potpuno osvojila. Način na koji autorica stvara svoje likove, ne kao nedodirljiva polubožanstva, nego kao ljude od krvi i mesa s kojima možemo suosjećati i s kojima proživljavamo njihove sretne i tužne trenutke je ono što ovu pripovijest izdvaja od drugih slične tematike. 

 

"Što je Deidamija mislila da će se dogoditi, upitao sam se, kad je dovela svoju svitu da pleše za mene? Je li doista mislila da ga neću prepoznati? Mogao sam ga prepoznati samo po jednom dodiru, po mirisu; i da sam slijep, prepoznao bih ga po tome kako diše i kako mu stopala dodiruju tlo. Prepoznao bih ga u smrti i na kraju svijeta."

 

Znajući proročanstvo o Ahilejevoj sudbini, a time i Patroklovoj, koje se otkriva već pri početku priče, kao i općenito njihovu priču iz grčkih mitova, uhvatila sam se kako neprestano strepim kad će doći neki presudni trenutak i hoće li se nešto dogoditi već na sljedećoj stranici. Ljubav koju Ahilej i Patroklo gaje jedan prema drugom u nekim se dijelovima romana gotovo može 'opipati', toliko je stvarno i osjećajno opisana. A bez obzira na to što je ljubavna priča u središtu zbivanja, svi povijesni događaji i događaji iz grčkih mitova ostali su vjerno preneseni i točno opisani do svakog detalja.

 

"On je polovica moje duše, tako kažu pjesnici. Uskoro će biti mrtav i od njega će ostati samo njegova čast. To je njegovo čedo, ono najmilije u njemu. Trebam li mu to predbaciti? Spasio sam Briseidu. Ne mogu spasiti sve.
Sada znam kako bih odgovorio Hironu. Rekao bih: nema odgovora. Koji god odabereš, bit će pogrešan."

  

Povijesno, mitološko i romantično isprepliće se u ovoj knjizi na načine koji će zadovoljiti i oduševiti i ljubitelje povijesnih romana i grčkih mitova i romantičnih pripovijesti. Čitanje ovog romana neponovljivo je iskustvo koje će vam ostati u sjećanju i dugo nakon što dovršite knjigu, a neke ćete već poznate likove iz grčke mitologije možda početi promatrati i u nekom novom svjetlu.

 

Da ste me prije ove knjige pitali koja mi je najljepša ljubavna priča koju sam ikad pročitala, navela bih ih nekoliko, koje su me dirnule u određeno doba i koje pamtim sve otada. No sad, moj odgovor bio bi: ovo. Ahilejeva pjesma. Ovo je najljepša ljubavna priča ikad. <3

__________________________________

 

Kako do knjige: https://bit.ly/3KlHzDZ 

PRIČE ZA LAKU NOĆ ZA MLADE BUNTOVNICE: 100 ŽENA KOJE SU EMIGRIRALE I PROMIJENILE SVIJET, Elena Favilli

Izdavač: Znanje, 2022.

3. nastavak  Priča za laku noć za mlade buntovnice

[eng. Good night stories for rebel girls: 100 immigrant women who changed the world]

Prijevod: Silvia Sinković

Knjiga-projekt 'Priče za laku noć za mlade buntovnice', kojom su njene autorice htjele preokrenuti uloge žena u pričama koje čitamo djevojčicama prije spavanja i potaknuti djevojčice da žele više i da znaju da, oslanjajući se na same sebe, mogu ostvariti svoje snove, uspjela je postići sve navedeno, ali i mnogo više. Kroz stotinu priča o snažnim ženama te nastavkom s još stotinu, djevojčice diljem svijeta upoznale su stvarne junakinje s kojima dijele iste snove, u koje se mogu ugledati i čijim se putevima mogu inspirirati kako bi prokrčile svoj vlastiti.

Problem položaja žena u društvu nešto je što je još uvijek aktualno, nejednakosti još uvijek postoje, i upravo su zato knjige poput ovih prijeko potrebne, kako bi osnažile djevojčice od malih nogu i pokazale im da nikada ne odustanu i ne čekaju na nekoga drugog da im pruži ono nešto što im treba da bi živjele sretno zauvijek. Srećom, i popularne bajke i crtići također se sve više mijenjaju i u glavne uloge stavljaju snažne heroine koje ne sjede u tornjevima čekajući prinčeve da ih spase. Možda je baš zato Disneyev 'Frozen' toliko popularan, jer je Elsa prva Disneyeva princeza koja je potpuno samostalna i neovisna, koja slijedi svoj happily ever after samo tako, oslanjajući se na vlastitu snagu.

Novi nastavak 'Priča za laku noć za mlade buntovnice' u fokus stavlja još jedan problem nejednakosti, i to onaj s kojim se susreću gotovo sve žene emigrantice. Dovoljno je teško napustiti dom i sve što ti je poznato, zbog bilo kojeg razloga, a još je teže kad znaš da će te mjesto u koje ideš teško prihvatiti. Ne uvijek, naravno, ali gledajući unatrag par godina na još aktualne migrantske krize, neprihvaćanje useljenika i otežavanje njihovog života samo zato što nisu oduvijek živjeli ondje gdje su doselili, još uvijek je itekako prisutno. Sa novih stotinu priča o ženama koje su i taj problem uspješno nadvladale, najnovije buntovnice pokazat će djevojčicama širom svijeta da je i ovaj problem moguće nadvladati - i postati uspješna žena koja ostvaruje svoje snove i mijenja svijet.

Od Madeleine Albright do Rihanne, ova knjiga donosi stotinu priča o emigranticama koje su svijet na neki način učinile boljim mjestom i koje su pronašle svoje mjesto pod suncem. Priče su i ovoga puta šarolike, a pričaju i o znanstvenicama i o sportašicama i o balerinama i o umjetnicama i o političarkama; o mnogim, mnogim ženama čijim se pričama možemo inspirirati i čije korake možemo slijediti. Ono što je sjajno kod ovih priča je i to što su sve do jedne istinite, a upotpunjene su divnim ilustracijama, čije autorice su također žene.

Od trenutka pokretanja prve Kickstarter kampanje za financiranje prve knjige ovog serijala, pa do danas, i sam je serijal promijenio svijet: revolucionarizirao je svijet bajki i priča za laku noć koje čitamo djeci, bez obzira na spol, upoznajući ih sa stvarnim junakinjama koje su vlastitim snagama napravile nešto, bilo da se radi o postizanju sportskih rezultata, uvođenju promjena u politici, prkošenju totalitarnim i autoritarnim režimima, ili tek postizanju još jednog koraka k nekom cilju koji će omogućiti bolje i pravednije sutra nekim budućim generacijama.

Djevojčice (a i dječaci) koje će čitati ove knjige upravo su te buduće generacije, koje će zahvaljujući tim knjigama i njihovim pričama, odrastati malo snažnije, malo hrabrije, malo sigurnije u sebe i svoje sposobnosti. Neke od njih možda osvanu u nekom budućem nastavku istih ovih priča, nikad ne znaš. :) 

_____________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3K1D0y8

CARSTVO OLUJA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2020.

5. knjiga serijala Prijestolje od stakla

[eng. Empire of storms]

Prijevod: Ivan Jovanović

"Kraljica plamena i sjena, Nasljednica vatre, Aelin od Divlje vatre, Plameno srce... Spalila je svaku titulu ponaosob, istovremeno postajući sve to."

Od prve knjige u kojoj smo je upoznali, pa sve do ove, 5. u serijalu, Celaena Sardothien prošla je kroz ogromnu promjenu. Celaene, siročeta izraslog u nemilosrdnu ubojicu, u biti, više nema. Ona je sada u potpunosti Aelin, moćna fae kraljica, dok se njena stara osobnost pojavi tek u proplamsajima, kada je potrebno naplatiti neke stare dugove i zatražiti neke usluge od starih (ne)prijatelja.

Na kraju prošlog romana, Aelin smo ostavili na putu u Terrasen - konačno na putu kući. Međutim, taj će se put ovdje ispostaviti kao nešto duži no što je trebao biti. Prisiljena odgovoriti na nove prijetnje bivšeg vojvode Perringtona - moćnog i opakog Erawana, kao i priteći u pomoć prijatelju te pronaći saveznike za žestoku borbu koja će tek uslijediti, Aelin se umjesto k sjeveru i Terrasenu okreće na jug, mjesto gdje ju čekaju razbojnici koje se nada pridobiti, tajne koje se nada otkriti i brave koje se nada otključati. Naravno, da bi postigla sve te ciljeve, puno je toga što mora napraviti, a velika je i cijena koju će za to morati platiti. Da bi stvari bile još gore, uz Erawana, potencijalnu prijetnju predstavlja i kraljica Maeve, koja u svemu što se događa ima neke svoje ciljeve; kao i njeni ratnici, čiji se putevi uporno isprepliću s Aelininim - što u dobrim, što u lošim okolnostima.

Niz likova koje, uz Aelin, kroz ovaj serijal pratimo, ovdje se još više širi, dodajući, uz vješticu Manon i njenih Trinaest te kraljevića Doriana, još nekoliko likova koji zauzimaju značajno mjesto u priči - to su Elide Lochan i Lorcan, njen neočekivani suputnik, te dvojica Rowanovih bivših suboraca: Gavriel i Fenrys. Njihove priče često su mi bile mnogo uzbudljivije i napetije od Aelinine, a najdraža mi je još uvijek Manon. Jedini tko nedostaje i čije se odsustvo baš osjeća je Chaol, kojeg u ovom romanu uopće nema. :(

Manon, Elide, Dorian i Lorcan likovi su koji su se najviše promijenili iz romana u roman, njihove su priče i njihovi karakteri nadrasli onu početnu ulogu koju su u ovoj priči imali i sada zauzimaju sve više i više prostora i sve više i više postaju njen temeljni dio. Manon je fantastična, opaka, neustrašiva i potpuno badass, baš kao i Elide, za koju to na prvi pogled nikada ne bismo rekli. No, koliko toga se skriva u ovoj hrabroj i neslomljivoj djevojci! Nije samo Aelin ono što ovaj serijal čini feminističkim, u njemu se skriva obilje snažnih i neustrašivih žena koje nadahnjuju i obogaćuju čitav svijet fantastične književnosti. Ah, skoro sam zaboravila i Lysandru. Fantastičnu, snalažljivu i genijalnu Lysandru. Zaboravite mačo fae ratnike, koliko god bili zgodni. Žene su te koje nose ovu priču i bez kojih te priče ne bi ni bilo. U svakom smislu.

U smislu priče, razrade i rasta likova svaki novi roman u ovom serijalu sve je bolji i sve kompleksniji. Svaki je i sve obimniji, što je razumljivo budući da se ovdje toliko toga događa! Radnja je nepredvidiva, stalno se pojavljuju neke nove okolnosti, sve vrvi obratima, prijatelji postaju neprijatelji i obrnuto, neočekivane situacije nižu se jedna za drugom, a kako roman ide svome kraju sve je napetije i napetije. Kraj me skroz izbacio iz cipela, moram reći. I did not see this coming! Točno kad pomisliš da se sve smirilo i da možeš vidjeti daljnji tok priče, Sarah J. Maas te nokautira.

Ono što je također novo kod ovog romana, u odnosu na dosadašnji serijal, je i pojava vrućih scena. Meni nisu bile baš nešto - možda je do toga što zbilja ne volim Rowana - ali računajmo trud a ne izvedbu. :D

Čitanje ovog romana bilo je baš poput plovidbe olujnim morem - ne znaš što će se iduće dogoditi i što bi te moglo zaskočiti, a priča pred tobom neizvjesna je i uzbudljiva. Aelin me na trenutke zbilja živcirala, ali kad sam došla do kraja i kad se otkrilo sve što je ova heroina u tajnosti izvela i razloge zbog kojih je ponekad bila toliko nesmotrena i bahata da sam je poželjela pljusnuti, zapravo je zaslužila i veliki respekt. Možda mi je i dalje draža kao Celaena, baš kao što sam i dalje član tima #Chaolena, ali priznat ću da mi se i Aelin počinje sve više sviđati. Još kad bismo se nekako riješili Rowana... Oh, well, ima vremena za sve. Tko zna što nam je SJM skuhala u idućim nastavcima. 

___________________________________________

Kako do knjige: http://bit.ly/3leoPeN 

Kako do kompletnog serijala: https://bit.ly/3IyTi14