U SLUŽBI ORBULATORA, Bobbie Peers

Izdavač: Naklada Ljevak, 2018.

3. dio serijala o Willu Wentonu

[norv. Orbulatoragenten]

 

Nakon uzbudljive pustolovine na Himalaji, nova avantura najmlađeg razbijača šifri na svijetu - Willa Wentona - vodi nas u tajni svijet Londona. Ako još niste pročitali niti jednu knjigu iz serijala o Willu Wentonu ('Kradljivac luridija' i 'Tajni portal'), predlažem da se prvo njima pozabavite, inače ćete u ovaj, 3. dio, upasti poprilično zbunjeni. ;)

Willov se život nakon uzbudljivih događaja na Himalaji koliko-toliko uspio unormaliti. Dok čeka povratak na Institut, Willu se ništa pretjerano uzbudljivo ne događa - sve dok ne primi tajanstveni paket iz ruku još tajanstvenijeg poštara. Ono što se nalazi u paketu na listi je želja i nekih vrlo zlih ljudi, koji neće prezati ni pred čim da ga se domognu. Naravno, ukoliko ga se ipak domognu, to bi moglo jako loše završiti po čitav svijet, stoga je na Willu da takav slijed događaja spriječi.

Treća Willova avantura ponovno predstavlja jednu brzu, uzbudljivu i napetu pustolovinu, u kojoj će Will i njegovi prijatelji, između ludih jurnjava, borbi sa zlikovcima i izbjegavanja opasnih zamki, teško naći vremena da predahnu.

Misterij inteligentnog elementa luridija, koji sačinjava i polovicu Willova tijela, u ovom romanu dobiva još jednu dimenziju, a opasnosti vezane uz luridij samo se gomilaju. Willov voljeni Institut, nakon utočišta, pa svojevrsnog zatvora, sada se opet mijenja u nešto treće, a Willovi saveznici i neprijatelji neprestano mijenjaju strane, čineći svaku novu Willovu pustolovinu sve neizvjesnijom.

Tajanstvene šifre, skriveni prolazi i živopisni roboti ponovno su ovdje, dajući ovom serijalu neki osobiti šarm koji se ne nalazi nigdje drugdje.

Willa Wentona već su proglasili i norveškim Harryem Potterom, što je, po meni, možda ipak malo pretjeran epitet, ali koji Will, iako nije nikakav čarobnjak, ima potencijala nositi.

Ako ste već čitali i zavoljeli Willa, ne moram vam ni govoriti da ga nastavite čitati, zar ne? A ukoliko Willa još niste upoznali, a volite brze avanture, tajanstvene pustolovine, enigmatične zagonetke, vrckave likove i šašave robote, dopustite da vas upoznam s Willom. Možda postanete baš pravi prijatelji.

(NE)ZRELOST, Gabbie Hanna

Izdavač: Znanje, 2018.

eng. Adultolescence 

Zbirka poezije '(ne)zrelost' prva je knjiga popularne Youtuberice i komičarke Gabbie Hanna. Iskreno, pojma nisam imala tko je Gabbie Hanna, moj prvi glas o njoj bio je kad sam u ruke primila njenu knjigu, što je možda dobro jer bih inače imala ovakva ili onakva očekivanja, a, koliko znam iz iskustva, ta se očekivanja skoro nikad ne ispune. Ne znam, stoga, kakva je Gabbie kao komičarka, niti bi li me zainteresirala dovoljno da pratim njen YouTube kanal, ali za Gabbie koju sam upoznala u ovoj knjizi mogu reći da mi je - simpa.

Gabbiena zbirka pjesama sastoji se od miš-maša svega i svačega: tu su ritmične pjesme o ad(ult)olescenciji, kratke haiku pjesmice, polu-prozni savjeti, šašave dječje rime i ozbiljne ispovijesti. Tematski, ovdje također ima svega: pjesama o ljubavi, međuljudskim odnosima, prijateljstvu, odrastanju i svakodnevnim problemima, ali i pjesama o tjeskobi, samoći i nesigurnosti. Sve su pjesme popraćene i Gabbienim (šašavim) ilustracijama.

Neke su pjesme blesave, neke su tu, kako u jednoj pjesmi (ironično?) kaže i sama Gabbie, samo kako bi popunile višak prostora, dok su druge ispunjene različitim značenjima i metaforama, koje će svatko shvatiti na drugačiji način. Neke će vam pjesme biti izrazito bliske, a na neke ćete tek odmahnuti rukom i nasmijati se.

Ljubav je tema koja najviše prevladava u Gabbienim pjesmama, a vezano uz ljubav, Gabbie se dotaknula svega - od zaljubljivanja u (pogrešnu) osobu, do rastanaka i čežnje za nekim kog si izgubio.

"svi mi govore da zaslužujem bolje.
znam da zaslužujem bolje.
ali ja ne želim bolje.
želim tebe."

Iako piše pomalo neozbiljnim stilom, Gabbiene pjesme zalaze i u neke vrlo ozbiljne teme, poput zlostavljanja, nasilja i depresije. Neke od njih su mi se najviše svidjele, jer savršeno pogađaju bit problema o kojem govore. Poput ove pjesme o zlostavljanju:

"jako mi je žao
ali bila si u
radijusu eksplozije
kad se nekom
nježnom cvjetiću
rasprsnuo
ego"

Ili ove jednostavne pjesme pod nazivom 'Ptica':

"danas sam skočila i uspjela preživjeti.
svi su pretpostavili da sam htjela umrijeti.
a ja sam samo željela znati kako bi bilo letjeti."

Specifičnost Gabbienih pjesama je u tome da se u obraćanju čitateljima koristi jednostavim jezikom i popularnim žargonima, kakvima se većina nas služi na društvenim mrežama. Time na jednostavan, a opet i pomalo humorističan način progovara o svima nam bliskim stvarima i jednostavnim istinama.

"jeste li ikad primili poklon
upakiran u kutiju
nekog drugog,
zanimljivijeg poklona?
tipa, skinete celofan
i ugledate kutiju iPada,
ali kad podignete poklopac,
unutra je set losiona?

upoznala sam mnogo takvih ljudi.
uzbudljivi izvana, razočaranje iznutra.

ne budite losion."

Mnogi osporavaju ovakav tip poezije, oduzimajući mu pravo da se uopće naziva poezijom. OK, Gabbie nije Tin Ujević ni Dobriša Cesarić, svakako nije niti William Shakespeare, ali kada bismo se upustili u raspravu što se smije smatrati poezijom, a što ne, gdje bismo završili? Bila bi to jedna jako duga, jako frustrirajuća i posve besmislena rasprava. Naravno da se Gabbiene pjesme neće svidjeti svima, ali to je, kao i općenito kod čitanja, samo stvar ukusa: nešto voliš, nešto ne voliš.

"ne brini zbog toga tko bi 'trebao biti',
ne moraš se sramiti.
savršen si, jer su svi nesavršeni,
okej je ne biti okej."

Neke su mi se Gabbiene pjesme baš jako svidjele, neke su mi bile blesave, neke tek OK. U tome je stvar kod zbirki pjesama: ne moraš ih pročitati odjedamput, ne moraš ih čitati po redu, ne moraju ti se baš sve pjesme unutra svidjeti. Ovu knjigu možete čitati napreskokce, možete ju čitati od korica do korica, možete pročitati tek poneku pjesmu, a možete ju i uopće ne pročitati. Čitalački je ukus, u neku ruku, poput ljubavi u Gabbienoj pjesmi:

"ljubav u stvarnom životu umnogome nalikuje bajci.
moraš poljubiti par žaba dok ne pronađeš svog princa,
a ponekad usput dobiješ i bradavice."

SVE JE BILO SAVRŠENO A ONDA JE NESTAO, Rosie Walsh

Izdavač: Lumen, 2018.

[eng. Ghosted/The man who didn't call] 

 

Jeste li ikada upoznali nekoga s kim ste odmah kliknuli, nekoga u čijem ste društvu proveli nezaboravnih nekoliko dana ili tjedana ili koliko god već vremena nakon kojeg ste jednostavno bili sigurni da je to - to. Ono Pravo.

A onda vam se ta osoba više nikada ne javi. Jeste li se ikada zapitali zašto?

Ista se stvar dogodila Sari Harrington. U kratkom posjetu svom rodnom kraju Sarah je imala neočekivani susret s jednim ovnom i jednim muškarcem. Ovan se zvao Lucy, a muškarac Eddie, i u kratkih tjedan dana koje su nakon tog susreta Sarah i Eddie proveli zajedno, oboje su shvatili da su se zaljubili. No, kako su oboje imali svoje živote i isplanirane događaje u njima na kojima su se morali pojaviti, nakon tjedna iz snova morali su se nakratko rastati, ali su se dogovorili i za ponovni susret.

Nažalost, nakon dana u kojem se s njim oprostila uz obećanje da će se uskoro opet vidjeti, Eddie se Sarah više nije javio. Unatoč tome što joj svi prijatelji ukazuju na najjednostavnije moguće objašnjenje zbog kojeg se netko nekome više ne javlja, Sarah je uvjerena da ono što su ona i Eddie imali, ma koliko kratko to bilo, nije samo puki flert i zabava, već nešto više. I uvjerena je da i Eddie osjeća isto. Zato, unatoč prijateljskim savjetima i svom vlastitom zdravom razumu, Sarah nastavlja kopati i istraživati i pokušavati pronaći Eddieja kako bi saznala što mu se dogodilo. A ta njezina istraga dovest će ju ne samo do traga Eddieju, već i do tragova davno zakopane prošlosti koju radije ne bi iskapala - kako ju ne bi ponovno počela progoniti.

Iako nisam neki veliki fan modernih ljubića, ovaj me baš privukao svojom zagonetnom i zamršenom pričom. U početku sam mislila da će radnja biti jednostavna: kratka, ali savršena romansa, nakon koje dođe do neizbježnog rastanka, nakon čega se ostatak romana sastoji od potrage i iščekivanja ponovnog susreta sudionika kratke, ali savršene romanse s početka priče. No, radnja je ovdje sve samo ne jednostavna. Sarina potraga za Eddiejem odvodi ju na put za koji ne bih ni pomislila da uopće postoji kada sam tek krenula čitati Sarinu priču. Otkrivajući razloge iza Eddiejevog nestanka, Sarah otkriva i tajne iz svoje vlastite prošlosti, nesreće koju je doživjela u mladim danima i razloga zbog kojih je nakon nesreće pobjegla u daleki Los Angeles. Volim priče koje u sebi skrivaju više od onoga što nam na prvi pogled daju naslutiti, a ova je priča upravo takva.

Drugi razlog iz kojeg mi se svidjela ova priča je to što glavni likovi o čijoj romantičnoj priči čitamo nisu neki tinejdžeri niti dvadesetogodišnjaci, već odrasli ljudi blizu četrdesetima, o čemu je nekako osvježavajuće čitati u ovom žanru. Također, mislim da činjenica da je Sarah odrasla i samostalna osoba daje njenim postupcima određenu težinu i sigurnost. U jednom trenu i ona sama priznaje kako joj se ponekad čini da se ponaša poput zaluđene tinejdžerice, ali jednostavno mora saznati istinu, pa nastavlja dalje. A i lijepo je znati da te prava ljubav može pogoditi baš u bilo kojem trenutku u životu, zar ne?

Stil pisanja mi se također jako svidio, Rosie svojim pisanjem dočarava baš svaki detalj i emociju koja se nalazi u pojedinoj sceni. Ponekad je možda i malo previše sklona opisivanju tih detalja, posebno kad se radi o opisima prirode, u kojima voli spomenuti baš svaku travku i list, ma koliko oni bili (ne)bitni za ugođaj i samu priču. Meni se taj dio svidio, ali ako niste baš strpljivi čitatelj, a ova se priča i inače ne odvija baš posebno brzo, možda se vama sve to skupa baš i neće svidjeti. ;)

Iznenadio me smjer u koji je ova priča zaokrenula i iznenadio me način na koji se sve odvilo. Ima tu puno više toga što povezuje Saru i Eddieja, a čega ni oni sami nisu svjesni. Ova priča govori o ljubavi, ali i boli i gubitku i obiteljskim problemima, o životu općenito i o pronalasku mjesta na koje pripadaš. Ima ovdje i radosti i tuge (na nekim bi vam dijelovima mogla zatrebati i koja maramica), a i mnogo iznenađenja. Svašta sam mislila o Eddieju dok sam čitala, na razne sam načine mislila da sam konačno povezala priču i dokučila njegov razlog nestanka, ali onaj pravi me itekako iznenadio.

Ova nam knjiga daje određen odgovor na ono pitanje s početka ove recenzije, vječno pitanje koje smo se svi mi sigurno u nekom trenutku svojih života, ili čak u više navrata, zapitali: zašto nije nazvao/la? Samo, taj odgovor nije onaj koji biste očekivali.

PRAVILA MAGIJE, Alice Hoffman

Izdavač: Profil, 2018.

prequel 'Čarolija za svakodnevnu upotrebu'

[eng. The rules of magic] 

Ne sjećam se kada sam pročitala 'Čarolije za svakodnevnu upotrebu', sigurno je prošlo već barem nekoliko godina, ali sjećam se da mi je ta knjiga bila prva od Alice Hoffman i da sam se, čitajući ju, zaljubila u njeno pisanje. Bila je to ljubav na prvo čitanje, da tako kažem.

Zavoljela sam i svaku iduću njenu knjigu, ali, kako kažu da se prve ljubavi nikada ne zaboravljaju, tako su i 'Čarolije' zauzele to posebno mjesto - i u mom srcu i na mojoj polici.

22 godine nakon što je objavila 'Čarolije' i upoznala nas sa šarmantno-magičnim sestrama Owens, Alice Hoffman odlučila se vratiti magičnoj obitelji Owens i ispričati nam priču koja prethodi 'Čarolijama'. U toj priči glavnu ulogu imaju Franny i Jet (Gillianine i Sallyne tete iz 'Čarolija') i njihov tajanstveni brat Vincent.

Na Franny, Jet i Vincenta magija se lijepi kao pčela za med, a tu magiju ne mogu ugušiti ni sve zaštitničke mjere i stroga pravila njihove majke. Pogotovo kad se radi o ljubavi, koja je za djecu iz obitelji Owens posebno opasna. Sve je započelo davne 1620. godine, kada se Maria Owens zaljubila u pogrešnog čovjeka, te bila optužena za vještičarenje i spaljena na lomači. Sve otada, nad Owensove se nadvila mračna kletva koja kaže da će se nešto loše dogoditi baš svakome u koga se usude zaljubiti. No, kao što ne mogu pobjeći od magije, Franny, Jet i Vincent ne mogu pobjeći ni od ljubavi - i svega što ona sa sobom nosi.

Baš kao i 'Čarolije', i 'Pravila magije' neodoljiva je, magična priča o obitelji, ljubavi, bratsko-sestrinskim odnosima i svim ostalim tajnama srca. Smještena u svijet magijskog realizma kakav samo Alice Hoffman može izmaštati, ova priča sklona vas je usrećiti i rastužiti u gotovo jednakoj mjeri, ovisno o tome u kojem se dijelu te priče trenutno nalazite.

Na isti način na koji su me potpuno osvojile Sally i Gillian u 'Čarolijama', osvojili su me i Franny, Jet i Vincent u 'Pravilima'. Magija naprosto izbija iz ovih likova, njihovih bića, i vrlo brzo postanete vezani za njih i njihove sudbine: veselite se s njima njihovoj sreći, tugujete nad njihovim tragedijama. Franny, Jet i Vincent toliko su različiti, a opet veoma slični i, u svakom slučaju, jednako prirastaju srcima čitatelja. Teško je odabrati miljenika između ovo troje, a ipak, možda mi se nekako najviše pod kožu uvukla hrabra i neustrašiva Franny.

Ova knjiga predivno je pisana, stilom na kakav sam kod Alice Hoffman već navikla, i dok ju čitate, ona napada baš sva vaša osjetila: tu su električni trnci koji vas mogu proći dok čitate o čarolijama, napicima i njihovim sastojcima, dok vas istovremeno mame mirisi tih sastojaka i okolnog bilja i začina, baš kao da ih možete namirisati negdje u svojoj okolini. Tu su još i zvukovi i promjene vremena koje se iznenada znaju pojaviti oko nekoga od Owensovih, a koje gotovo da možete i sami osjetiti kako se negdje spremaju. Doista magičan doživljaj čitanja!

Ako još niste pročitali 'Čarolije', ne brinite, jer ovu knjigu možete čitati bez obzira na njih. A kad kažem da ih niste pročitali još, mislim na to da vjerujem da ćete zavoljeti ovu knjigu toliko da nećete izdržati bez da pročitate i 'Čarolije'. Ne morate biti fan vještica i čarobnih napitaka da bi vam se ova knjiga svidjela, napokon, ni ne radi se tome (ne posve). U ovoj knjizi nalazi se priča o jednoj obitelji i obiteljskom prokletstvu, koja je naprosto prožeta daškom magije i mirisom čarolije. Ukoliko sam vas uspjela zainteresirati, duboko udahnite - i počnite čitati. Uživat ćete, vjerujte.