NOĆ KAD SAM UPOZNAO DJEDA BOŽIĆNJAKA, Ben Miller

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The night I met Father Christmas]

Prijevod: Martina Pranić

Svi znaju za Djeda Božićnjaka i njegove leteće sobove, na čelu s Rudolfom, vilenjake koji mu pomažu u izradi igračaka, koje on u samo jednoj noći svake godine onda dostavlja djeci širom svijeta, vozeći se u letećim saonicama i silazeći niz dimnjake kako bi ispod svakog bora i u svakoj čarapi na Božićno jutro osvanuo dar.

No, kako je Djed Božićnjak uopće postao Djed Božićnjak?

Dječak Jackson, glavni junak ove priče, zapitao se istu stvar. Kako bi dobio odgovore na svoja pitanja, odlučio je večer uoči Božića ostati budan i sačekati Djeda glavom i bradom te mu postaviti par pitanja. U cijelom tom naumu Jackson iznenadi Djeda, koji potom doživi manju nezgodu. Jackson mu spremno ponudi pomoć, a zauzvrat, Djed mu ispriča svoju priču.

Jako simpatično napisana i divno osmišljena, priča o noći u kojoj je jedan dječak upoznao Djeda Božićnjaka uzbudljiva je priča, ne samo o toj konkretnoj noći, već i o mnogim drugim danima i noćima u kojima je Djed Božićnjak polako postajao ono što je danas.

Ovo je priča ispunjena igračkama, vilenjacima, osebujnim magičnim sobovima, dobrim i lošim djelima, dobrim i lošim osobinama te duhovima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Podsjeća vas na nešto? Da, može se reći kako je ovo svojevrsna verzija bezvremenske Dickensove Božićne priče, u ponešto izmijenjenom izdanju, namijenjenom djeci. (I svima koji vole čitati i dječje knjige.)

Autora ove knjige možda ste zamijetili gledajući izvrsnu britansko-francusku seriju Smrt u raju, u čije je prve dvije sezone (i još ponekoj gostujućoj epizodi) glumio glavnog istražitelja. Mnogo se glavnih istražitelja u toj seriji otad promijenilo, ali on mi je bio i ostao najdraži. Ne bih nikad pogodila da, uz glumu, Ben Miller piše i knjige za djecu, ali doista ih piše, i čini to izvrsno!

Djeda Božićnjaka, čitajući, možete upoznati i u samo jednoj noći, jer je njegova priča zanimljiva, uzbudljiva i brzo se čita, a ukrašena je i divnim ilustracijama. Ako biste voljeli znati odgovor na Jacksonovo pitanje s početka ove recenzije, zavirite u ovu knjigu, i dobit ćete ga - na originalan i maštovit način. 

_______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/noc-kad-sam-upoznao-djeda-bozicnjaka/431640

MAČAK KOJI JE POUČAVAO ZEN, James Norbury

Izdavač: Stilus, 2023.

[eng. The Cat who taught Zen]

Prijevod: Lada Furlan Zaborac 

James Norbury nam je, uz pomoć Velikog Pande i Sićušnog Zmaja, pokazao kako mir i ljepotu možeš pronaći baš na bilo kojem mjestu i u bilo kojem trenutku, ako samo malo zastaneš, osvrneš se oko sebe, i u pomoć pozoveš svog najboljeg prijatelja.

Nakon dvije prekrasne knjige, onakve kakve ne čitaš, već iz njih upijaš i u njima tražiš utočište onda kada ti je to potrebno, i dva predivna prijatelja koja smo u tim knjigama stekli, James Norbury vratio se s još jednom, ponovno predivnom i ponovno značajnom knjigom, koja će se pridružiti prvim dvjema. Veliki Panda i Sićušni Zmaj u ovoj su knjizi mjesto ustupili jednom Mačku, dok se oni sami pojavljuju tek u par dražesnih navrata, kroz Mačkove priče.

A Mačkova priča započinje u jednom velikom gradu, u kojem je Mačak proživio čitav svoj život, ali mu je cijelo to vrijeme nešto nedostajalo, neki dublji smisao koji nikako nije mogao dokučiti. Čuvši od svog prijatelja Štakora za postojanje jednog veličanstvenog bora, duboko u javorovoj šumi, na čijim granama se možeš smjestiti i spoznati mudrost koju tražiš, Mačak se otisne na put, u potragu za borom - i onim za čime cijeli život traga.

Na svom putu Mačak susreće raznolike likove, s kojima se sprijatelji i kojima pomogne - nekima pričom, nekima društvom, nekima usmjeravanjem. Zadnjeg na putu susretne i jednog Mačića, bezbrižnog i zaigranog, kojeg isprva vidi kao tek prepreku i odvraćanje pažnje na korak do cilja, ali koji se ispostavi važniji od svih koje je prije toga susreo.

Putujući prema legendarnom stablu bora i upoznavajući raznolike likove, Mačak nam kroz susrete s tim likovima i razgovore s njima predstavlja filozofiju zena, pojednostavljenu i prilagođenu užurbanim životima kakve i sami živimo. Prateći Mačka, slušajući njegove razgovore i diveći se predivnim ilustracijama koje te razgovore prate, shvatit ćemo kako zen nije nešto teško dostižno niti teško shvatljivo, već jednostavno bivanje u trenutku i svjesnost tog i svih ostalih malih trenutaka, koji se ponekad čine nebitnima, ali od kojih nam je izgrađen čitav život.

Još jedna divna, divna knjiga Jamesa Norburya, i još jedan nezaboravan lik, čijim ćemo se malim mudrostima često (i rado) vraćati. <3 

____________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/macak-koji-je-poucavao-zen/

KRALJEVSTVO PEPELA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2023.

7. knjiga u serijalu Prijestolje od stakla

[eng. Kingdom of ash]

Prijevod: Ivan Jovanović

Prije 3 godine, i 7 knjiga, prvi sam put ušla u svijet Prijestolja od stakla i upoznala Celaenu, nemilosrdnu ubojicu, čija je sudbina bila postati Aelin, davno izgubljenom kraljicom. Upoznala sam tada i Doriana, koji je na početku bio tek razmetljivi princ sklon zabavi, bez ijedne brige na svijetu, kao i Chaola Westfalla, nadobudnog kapetana straže, čiji je osjećaj za pravdu mogla zamagliti jedino ljubav prema vjernom prijatelju.

Puno se toga promijenilo otada, ovo troje likova pogotovo. Mnogo je novih likova ušlo u priču, neki su iz nje i izašli, a iz staklenog kraljevstva došli smo do kraljevstva od pepela. Priča je kroz cijeli ovaj serijal postojano tekla, iako malo oscilirajući tempom u pojedinoj knjizi. No, zanimljiva i jako dobra bila mi je do samog kraja.

Usporedo s pričom, pratili smo i rast i razvoj njenih likova, ne samo Aelin, Doriana i Chaola, već i Manon, Lysandre, Aediona, Nesryn, Maeve, i još toliko drugih. Ono što me fascinira je to koliko se moj odnos prema svim tim likovima mijenjao zajedno s njima. Obožavala sam Celaenu, bila mi je jedan od najdražih ženskih likova fantasy serijala općenito, no, kako se njen lik mijenjao prema Aelin, sve mi je manje i manje bila draga (da ne kažem da mi je postala i dosadna). Dorian, s druge strane, me na početku živcirao, a do ove, posljednje knjige, postao je, uz Manon Crnokljunašicu, jedan od najdražih mi likova. Chaol je jedini lik čije karakterne promjene nisu uopće utjecale na moj odnos prema njemu, on je jedini koji mi je bio i ostao jednako drag od početka do kraja.

A što nam je donio taj, tako napeto iščekivani kraj? Pa, puno toga, uključujući epsku završnu bitku, koju smo cijelo vrijeme čekali.

Nakon najnapetijeg završetka neke knjige ikad - 5. knjige - u kojem je Aelin završila zarobljena u željeznom kovčegu, na rasplet događaja morali smo pričekati još čitavu jednu knjigu - onu šestu - u kojoj smo se malo udaljili od Aelin i pratili Chaola i Nesryn na putu na jug, kamo su pošli potražiti tako očajnički im svima potrebnu pomoć. Iako mi je taj, 6. nastavak, ujedno i najdraži u čitavom serijalu, kopkalo me neodgovoreno pitanje o tome što čeka Aelin i kako će se (i hoće li se) izbaviti iz željeznog kovčega i Maevinog željeznog stiska. Odgovor je trebalo pričekati do posljednje, 7. knjige.

I evo nas tu.

Bitka za Terrasen sprema se od prve stranice ovog romana, a hoće li svi Aelinini saveznici (i sama Aelin) uspjeti stići na vrijeme u obranu, tako da im još preostane nešto za obraniti, neizvjesno je gotovo do samog kraja. U prvom dijelu ovog veoma opsežnog romana (ima tek nešto manje od 800 stranica!) pratimo Aelinine muke u zatočeništvu i muke njenih saveznika da održe privid da njenog nestanka nije ni bilo. Naravno da mi je bilo posve predvidivo da će se Aelin osloboditi, samo što nisam imala pojma kako i kada. Svidio mi se način na koji se to konačno dogodi, pogotovo zato što Aelin u svom oslobađanju odigra glavnu ulogu. Volim heroine koje ne čekaju da ih netko spasi, već se spase same. Kapa dolje zbog toga, SJM.

U drugom dijelu romana, vrijeme curi sve brže, sile Moratha sve su bliže, a naši junaci nikako da stignu na poprište bitke svih bitaka. Neki se saveznici još okupljaju, neki su zapeli na putu, neki pokušavaju pomoći na drugačiji način, koji je jednako, ako ne i još više, opasan. A tu je i pitanje Ključeva sudbine i Aelinine sudbine da pomoću tih ključeva zatvori Dveri i pošalje opake bogove, kao i kralja Valga, tamo odakle su i došli. Sudar dvaju vojski sve je bliže, a jednom kad krene, borba će biti bespoštedna i trajat će sve dok se jedna od dvaju vojski u potpunosti ne uništi. Na pomolu je espka bitka, a iako vam ne želim otkriti njen konačan ishod, mogu vam reći da je ta bitka baš epska i bila.

Puno sam toga proživjela čitajući ovu knjigu, od frustracije što radnja ne ide brže, ljutnje na pojedine likove i njihovo gubljenje vremena, nostalgičnih-i-see-what-you-did-there trenutaka poput jednog (tako tolkinovskog!) u kojem Terrasen pošalje poziv za pomoć (totalno Gondor calls for aid!), emotivnih trenutaka u kojima se iznenada pojave likovi koje sam mislila da više nikada neću vidjeti i odrade svoj trenutak iskupljenja, pa sve do onih trenutaka u kojima sam škrgutala zubima baš kao da sam i sama pred dverima koje tek što neprijateljska vojska nije provalila i trenutaka u kojima sam posegnula i za maramicama, zbog sudbina dragih mi likova koje nisu završile dobro.

Ono što SJM nije imala hrabrosti napraviti, je uvesti još malo tragedije u rasplet događaja i njome pogoditi neke od važnijih likova, kao što je to napravila JK Rowling s Harryem, ili Veronica Roth u Divergent serijalu (da, znam da ju mnogi hejtaju zbog kraja serijala, ali po meni ga je baš dobro odradila). Nije baš uvjerljivo da u bitci ovakvih razmjera baš svi glavni likovi prođu neokrznuti i da se baš svaki put sreća okrene u njihovu korist taman u odlučujućem trenutku. Osim toga, radnja zbog toga postane i malo predvidiva, jer jednostavno kužiš da će se sve dobro završiti.

Bez obzira na ove mane, svidio mi se kraj serijala. U vezi s nekim likovima mi se osobito svidio, dok mi je u vezi s ostalima bio očekivan. U određenim sam se trenucima i iznenadila, ima tu pokoji wow moment, bez brige. Žao mi je što mi Aelin, kao lik oko kojeg se čitav serijal u biti i vrti, nije više prirasla srcu, i što sam se od nje odvojila negdje u trenutku u kojem je ona od Celaene postala Aelin i otkad je Rowan (najdosadniji muški lik ikad!) ušao u njen život. No, ono što sam možda izgubila s Celaenom i više sam no nadoknadila s Manon i Abraxosom i njihovih Trinaest, Nesryn, Sartaqom, Dorianom, Elide, Lorcanom, Gavrielom, Aedionom, Lysandrom, Yrene, i, dakako, Chaolom. Ovo je možda i počelo i završilo kao saga o obećanoj kraljici, ali u svemu onome između radilo se o puno više toga, i bilo je puno više likova s kojima se bilo baš pravo zadovoljstvo družiti. Nedostajat će mi. <3

____________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/kraljevstvo-pepela/

TEDDY, Jason Rekulak

Izdavač: Mozaik knjiga, 2023.

[eng. Hidden pictures] 

Prijevod: Ira Martinović

Dobitnik prošlogodišnje nagrade Goodreadsovog horora godine knjiga je koja već na prvi pogled djeluje pomalo jezivo, s naslovnicom dječjeg crteža na kojem se, između ostalog, nalazi i jedna, hm, čudnovata spodoba. Ovaj su roman nahvalili i Ransom Riggs i Joe Hill, obojica majstori čudnovatih i jezivih priča, a fenomenalnim ga je proglasio čak i sam kralj horora - Stephen King. Malo je reći da sam očekivala nešto ekstra strašno, i strašno dobro.

Doista dobar jest, ali prestrašio me baš i nije.

Naslovni lik, Teddy, petogodišnji je dječak koji se baš i ne voli družiti s drugom djecom, a jedina mu je prijateljica djevojčica Anya koju neprestano crta, ali koja na tim crtežima izgleda, pa, pomalo jezivo. Ne bi li ga potaknuli da pažnju s Anye prebaci na nekoga drugoga, roditelji angažiraju dadilju da se o Teddyu brine i s njim provodi vrijeme. Mallory Quinn uvjerena je da su šanse da posao dadilje dobije zbilja male, uzimajući u obzir svoju prošlost ovisnice o drogama, ali obitelji se svidi i odmah joj ponude posao, s osiguranim smještajem i svime što bi joj moglo zatrebati.

Malloryn posao doima se idiličnim, a Teddy je divan dječak s kojim, nakon početne sramežljivosti, nema apsolutno nikakvih problema. Problemi započnu kada Teddyevi crteži postanu sve vještije i detaljnije nacrtani, a prikazi na njima sve mračniji. A kada te crteže poprate i sve čudniji događaji, Mallory počne sumnjati da nešto zlo opsjeda kuću u kojoj Teddy živi, ili pak njega samoga. Pitanje je samo što - ili tko?

Zagonetna priča i još zagonetniji likovi brzo su me uvukli u radnju ove knjige, a, iako se događaji u njoj ne odvijaju osobito brzo, samu sam knjigu pročitala brzinom svjetlosti. Ta zagonetnost baš intrigira i tjera te da čitaš dalje, a ilustracije Teddyevih crteža, kojima knjiga obiluje, još su zagonetnije i još više intrigiraju, pogotovo kako stranice odmiču sve dalje.

Na početku je dosta prisutan taj neki neodređeni osjećaj jeze i iščekivanja da se nešto strašno dogodi. No, što dublje zalaziš u priču, taj osjećaj blijedi i postaje ti jasnije da ovo neće biti baš tako strašno kao što misliš. Nije to neki minus, više je očekivanje stvoreno titulom horora godine. Meni bi Teddy možda više bio neki triler godine, s primjesom nadnaravnog. Nema veze, strašna ili manje strašna, priča funkcionira.

Nadnaravno je ovdje jedan dodatni sloj vješto naslagan na dobar stari zločin, i to zločin koji je sam po sebi strašan, kao što su to uvijek slučajevi koji se tiču djece. U liku Mallory ovaj roman glas daje i problemima reintegracije bivših ovisnika u društvo, što sa sobom nosi cijeli niz problema i sumnji. Mallory je super lik, njena snaga da se izbori s vlastitom prošlošću, konstatnim kušnjama i brigom za dijete koje je praktički tek upoznala iznimna je. Teddy je isto divan lik, i vrlo kompleksan - a koliko kompleksan skužite tek kasnije.

Kao što sam već spomenula, Kralj osobno ovaj je roman nazvao fenomenalnim. Meni nije fenomenalan, ali mi je baš jako dobar. Nije mi ispunio svoj zadatak horora, ali možda je tu problem u meni, netko se uplaši lakše, netko teže. Pročitajte pa vidite kako ćete vi na njega reagirati. ;) 

______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/teddy/

VRAĆENA, Donatella Di Pietrantonio

Izdavač: Stilus, 2023.

[tal. L'Arminuta]

Prijevod: Srećko Jurišić

Nakon Elene Ferrante i Rose Ventrelle, čije knjige su me oduševile, svaka nova knjiga o odrastanju i (ženskim) prijateljstvima talijanskih autorica automatski privuče moju pažnju. Dosada me svaka i oduševila. Donatella Di Pietrantonio također.

Vraćena je potresna priča o odrastanju i pronalasku svog mjesta na ovom svijetu. Vraćena je nadimak nadjenut trinaestogodišnjoj djevojčici koju je njena dotadašnja majka, ona koja ju je odgojila, nakon 13 godina vratila onoj pravoj, onoj koja ju je rodila. Bez ikakvih objašnjenja i razloga, ova djevojčica biva bačena iz jedne obitelji u drugu, jednog života u drugi, jednog svijeta koji je poznavala u jedan posve novi, potpuno joj nepoznat.

"Tiho sam ponavljala riječ mama stotinu puta dok je god ne bih lišila svakog smisla i svela na razgibavanje usana. Postala sam siroče dviju živih majki. Jedna me dala dok sam na usnama još uvijek imala tragove njezina mlijeka, druga me vratila natrag u trinaestoj godini života. Bila sam dijete razdvajanja, lažnih ili prešućenih obiteljskih veza, daljine. Nisam više znala čija sam. Niti to znam sada."

U svojoj je dotadašnjoj obitelji bila voljena, mažena i pažena, bila je jedinica i voljela je svoj život, svoje roditelje, svoje prijatelje. Imala je vlastitu sobu i mnogo lijepih stvari. Sada se mora snaći u posve drugačijoj obitelji, u kojoj roditelji kao da ne mare pretjerano za svoju djecu, kojih je mnogo, i koji svi spavaju nagurani u istu sobu, vječno se boreći s nedostatkom novca.

Cijelo to vrijeme Vraćena (kojoj ne saznajemo ime) se pita nije li njena druga majka bolesna, pa ju je zato poslala od sebe, ili se što drugo dogodilo zbog čega više nije mogla ostati s njome. I cijelo vrijeme kao da čeka da se vrati po nju i sve joj objasni. Objašnjenje će, na kraju, dobiti, ali ono će biti šokantno i gore od svega što biste mogli zamisliti.

"S vremenom sam izgubila i tu nejasnu ideju normalnosti i danas uistinu ne znam koje je mjesto majka. Nedostaje mi kako može nedostajati zdravlje, sklonište, sigurnost. Stalna je to praznina koju poznajem, ali koje se ne mogu riješiti. Pokušaj samo pogledati unutra. Opustjeli krajolik koji noću tjera san s očiju i proizvodi noćne more u ono malo sna koji dopusti. Jedina majka koju nisam nikad izgubila majka je mojih strahova."

Rastrgana između dviju majki, koje su je obje ostavile, jedna nakon rođenja, a druga 13 godina poslije, i dva života od kojih ne zna koji bi trebala zapravo živjeti, Vraćena se čitavo vrijeme osjeća kao netko tko se nikamo ne uklapa. Jedina osoba uz koju se osjeća donekle normalno njena je sestra Adriana.

Adriana je fantastičan lik, bez dlake na jeziku, djevojčica koja objeručke prihvati svoju novu davno izgubljenu sestru i koja je spremna biti jaka svaki put kada ova to nije u stanju, sposobna snaći se u svakoj situaciji.

Ne mogu niti zamisliti koliko je teško biti odbačen ne jednom, već dva puta, i to iz (sebičnih) razloga koje tek pri kraju priče saznajemo. Pokušati ostati normalan u takvoj situaciji iz čovjeka iziskuje svaki komadić snage, pogotovo kada se stalno pitaš zašto. Adriana je ono nešto što svoju sestru čuva da posve ne potone u mrak i beznađe, njeno svjetlo usred tame.

Postavši Vraćena, jedna je djevojčica izgubila sve - ali je, ni ne znajući, niti se trudeći - pronašla sve drugo, u svojoj sestri.

"Moja sestra. Poput neočekivana cvijeta izrasla iz grumena zemlje prilijepljena za stijenu. Od nje sam naučila otpor. Sada manje fizički nalikujemo jedna drugoj, ali pronalazimo isti smisao u svojoj bačenosti na svijet. U bliskosti smo se spasile."

Iako je doista potresan, ovo je doista i divan roman. Mislim da su romani talijanskih autorica o odrastanju i neraskidivim sponama između dviju djevojčica, dviju žena, moj novi najdraži žanr. <3 

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/vracena/

DRAGO DIJETE, Romy Hausmann

Izdavač: Znanje, 2021.

[njem. Liebes Kind] 

Prijevod: Vanda Kušpilić

Ljupki naslov ove knjige skriva jednu jako napetu, ali tešku i mračnu priču.

Priča započinje ondje gdje uobičajena priča u trilerima obično završava - bijegom žrtve iz zatočeništva njenog mučitelja. Žena imena Lena, koje je ujedno i ime djevojke koja je netragom nestala prije 14 godina, pojavljuje se u bolnici nakon što je na nju naletio automobil. S njom je i djevojčica, Hannah, koja tvrdi da je Lena njena majka.

Policija i bolničko osoblje pokušava razgovorom s Hannah utvrditi tko su ona i njena majka i odakle su došle, gdje su bile i kako su pobjegle, ali vrlo teško dolaze do informacija. Komadić po komadić, slaže se slika Leninog bijega iz kolibe u šumi u kojoj je bila zatočena, zajedno s djecom - Hannah i njenim bratom, Jonathanom. Čini se da je Lena iskoristila trenutak nepažnje muškarca koji ju je oteo i zatočio, te uspjela pobjeći i konačno se domoći slobode.

Ili?

Likovi i vrijeme radnje izmjenjuju se u ovoj priči, otkrivajući nam detalj po detalj onoga što se dogodilo, od Leninog bijega do dalje u prošlost, do trenutka njene otmice i nestanka, pa života u zatočeništvu. Lenina djeca, odrasla u zatočeništvu, bez ikakvog stvarnog znanja o vanjskome svijetu, ne znaju za nikakav drugi život osim onog u kojem su odrasla, što ih, zajedno s Lenom, koja, kako se čini, ne otkriva baš sve što zna, čini vrlo nepouzdanim pripovjedačima.

Roman me podsjetio na Sobu Emme Donoghue, zbog slične tematike, ali, za razliku od Sobe i njenih nesnosnih mi i iritantnih likova, likovi su ovdje puno uvjerljiviji, a priča puno zanimljivija, napetija i bolje napisana.

Dok čitate, želja za saznanjem što se dogodilo, tko je Lenin otmičar i je li ova žena s istim imenom zaista ona Lena koja je nestala prije 14 godina, samo raste, i to ubrzano. Većina je likova ovdje istraumatizirana, njihova svjedočanstva nepouzdana i nepotpuna, njihova nesklonost suradnji, iako razumljiva, pomalo živcira, a sve to zajedno samo vas tjera da čitate i čitate dok ne saznate baš sve. Doista majstorski napisan triler.

Njemačka serija snimljena prema ovom književnom predlošku nedavno je stigla na Netflix, pogledala sam ju odmah nakon čitanja i mislim da je jako, jako dobra. Iako nije sve baš posve isto i u seriji su uvedeni i neki dodatni likovi, uspjela je uhvatiti taj osjećaj napetosti i jeze i savršeno prikazati karakterizaciju glavnih likova. Ako vam se knjiga svidi (a i ako ne), pogledajte seriju. Baš je dobra.

Obrnutog poretka radnje, ovaj roman prikazuje kako izlazak iz noćne more ne znači nužno i da je ta noćna mora u potpunosti završila. Puno je pitanja na koja treba dati odgovor, a nisu baš svi odgovori tako jasni kakvi bi trebali biti. Sve do kraja, barem. Izvrstan triler, preporučam. 

_________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/drago-dijete/405406

SRPANJSKE DJEVOJKE, Phoebe Locke

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. The July girls]

Prijevod: Jelena Pataki 

Sedmog srpnja svake godine u Londonu jedna žena nestane. Sedmog je srpnja, također, Addien rođendan. Na Addien deseti rođendan, Londonom odjeknu bombaški napadi, nakon čega se njen otac, inače vozač taksija, vrati kući prekriven krvlju. Addie se brine da je nastradao u napadima, no kada u njegovoj sobi pronađe skriven novčanik jedne od nestalih žena, u Addie se uvuče sumnja da živi upravo s ubojicom koji svake godine otima žene, a za kojim policija sve te godine bezuspješno traga.

Addiena sestra Jessie pokuša joj podvaliti neku laž o novčaniku, zbog čega Addie počne sumnjati da i ona zna puno više no što želi odati.

Prava je tajna, dakako, puno kompleksnija i opasnija nego što se da naslutiti.

Napet i zanimljivo koncipiran triler o zloglasnom serijskom ubojici ne slijedi uobičajene šprance trilera. Ne bavi se toliko samim zločinima, pa niti samim počiniteljem, već ljudima iz njegove neposredne okoline, posve nesvjesne da žive uz serijskog ubojicu.

Onako kako je postavljen, mislila sam da znam kamo ovaj roman smjera, ali on me u više navrata iznenadio. Ništa nije baš onako kako izgleda, a njegove tajne, kojih smo odmah svjesni, također su neočekivano dobro zatrpane i puno slojevitije no što se to na prvi pogled čini.

Atmosfera je pomalo prijeteća, na svakoj stranici očekujete da će se nešto dogoditi, ali kad se to dogodi, nema onog osjećaja ispunjenja nego ta neodrediva prijetnja još uvijek negdje tinja. Čak i kad se dođe do konačnog razrješenja, imate osjećaj da to još nije to. Još nešto tu čeka da nas iznenadi.

Radnja ide sporo, godinu za godinom, a dok pratimo Addien i Jessien svakodnevni život, njihove tajne i ostale stvari nam se otkrivaju na kapaljku. Cijelo vrijeme imate i taj osjećaj da tu negdje postoji poveznica koja svemu daje smisao, ali nikako ju ne možete jasno vidjeti.

Jako zanimljiv psihološki triler čiji fokus je na obiteljskom životu i neposrednoj opasnosti života uz ubojicu, a ubojica je toliko dobro sakriven da ga je jako teško otkriti - čak i kad ti je ravno ispred nosa.

______________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/srpanjske-djevojke/405065

IME MI JE PARVANA, Deborah Ellis

Izdavač: Znanje, 2023.

4. knjiga u serijalu Hraniteljica/The Breadwinner

[eng. My name is Parvana]

Prijevod: Tomislav Zagoda

Trilogija Hraniteljica Deborah Ellis upoznala nas je s Parvanom i Shauzijom, a preko njih i svim ostalim djevojčicama koje su se pod vlašću talibana u Afganistanu morale svakodnevno boriti za pravo na normalno odrastanje, djetinjstvo, školovanje, život. Parvana i Shauzia prošle su dug put da dođu do svog cilja (da ne spojlam, ako niste još čitali ovu trilogiju, obavezno pročitajte!). Ipak, njihova priča ovdje ne prestaje.

Talibani više nisu na vlasti, ali to ne znači da u Afganistanu vlada mir i blagostanje, upravo suprotno. Zemlja je još u ratu, a mnogi njeni stanovnici, poglavito muškarci, glasno rogobore protiv prava koja su žene u međuvremenu ostvarile. U ovakvom okruženju, uz stalne prijetnje upućene Parvaninoj obitelji, Parvanina majka pokušava voditi školu za djevojčice. Parvana joj u tome pomaže, zajedno sa sestrama, iako nije baš voljna i sama učiti, pogotovo razlomke. Stvari se, ipak, pomalo mijenjaju, Parvana se nada na bolje.

"I baš kad je izgledalo da se sve smiruje i vraća u normalu, majka je otišla na sastanak s kojeg se nije vratila."

Na početku priče Parvanu susrećemo u logoru američke vojske, smještenu u ćeliji zbog sumnje da je sudjelovala u terorističkom napadu. Parvana se brani šutnjom, unatoč svim pritiscima i mučenjima kojima biva podvrgnuta, ne bi li ju prisilili da progovori. Ova poglavlja izmjenjuju se s onima iz proteklih godina, u kojima doznajemo kako je Parvana dospjela u svoju ćeliju i što se dogodilo sa školom. Razne strane i dalje se sukobljavaju u ratu koji se u čitavoj zemlji ne stišava, a Parvana se pita misli li itko od njih na ljude koji u toj zemlji moraju i dalje živjeti i preživjeti i na to kako je njima.

Iako prvotno zamišljen kao trilogija, potaknuta i dalje alarmantnom situacijom u Afganistanu, kao i brojnim upitima čitatelja o tome što se dalje dogodilo s Parvanom, Deborah Ellis odlučila je nastaviti serijal i Parvani omogućiti da nastavi svoju priču te još jednom da glas svim onim ženama koje prolaze isto što i ona, a čiji se glasovi kroz buku rata ne čuju. Postoji i peti nastavak, koji finalizira Parvaninu priču, za koji se nadam da ćemo ga također moći čitati i na hrvatskom.

U ovom nastavku, Parvana nas podsjeća da smjenom vlasti problemi ne prestaju, odlaskom jednog uzurpatora pojavi se drugi, makar i s dobrim namjerama, a ratu treba jako dugo da završi (a možda nikada i neće). I sve to vrijeme, djevojčice i žene tiho pate i pokušavaju opstati, uvijek u sjeni, uvijek negdje po strani. No, Parvana nam također pokazuje i kako među tim djevojčicama i ženama ima onih iznimno hrabrih, koje će uvijek pomoći svojim sunarodnjakinjama i koje će se hrabro boriti za svoja prava, koristeći sve što im je na raspolaganju. Parvana je jedna od njih, kao i njena prijateljica Shauzia - fantastična Shauzia - koju ćete ovdje ponovno sresti.

Ovo je divan serijal koji se apsolutno mora pročitati, a Parvana je ime koje ćete, vjerujte mi, definitivno zapamtiti. 

_____________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/ime-mi-je-parvana/434747

DUBOKA VODA, Patricia Highsmith

Izdavač: Mozaik knjiga, 2020.

[eng. Deep water]

Prijevod: Saša Drach

"Jesam li ja psihopat?", zapitala se Patricia Highsmith u jednom od svojih dnevničkih zapisa iz 1943. godine. Uslijedio je njen odgovor: "Da, ali zašto ne?" Koliko je odlika jednog psihopata ova vrhunska autorica doista imala, ne znam, ali činjenica je da je likove psihopata i sociopata u svojim romanima opisala vrhunski.

Patricia Highsmith majstorica je u portretiranju sociopata s ubilačkim sklonostima. Od Charlesa Anthonya Bruna do Toma Ripleya, likovi njenih romana svi su odreda visoko inteligentni, spretni i lukavi, upareni s karakterno slabim partnerima, koji se s njima ni u čemu ne mogu mjeriti. I da, skloni su uspješnom uklanjanju ljudi koji im stanu na put.

Takav je i glavni lik ovoga romana, Vic Van Allen. Obrazovam, inteligentan i načitan, te mirne prirode, Vic je u braku s tvrdoglavom i površnom Melindom, koja živi za druženja i zabavu. Svoje ljubavne avanture Melinda se više niti ne trudi sakriti, a Vic je manje-više za njih nezainteresiran - osim kada Melinda za ljubavnike odabere baš posve mu nesnosne osobe.

Pokušavši nekako odvratiti Melindin najnoviji odabir od nauma da se s spetlja s njegovom ženom, Vic u usputnom razgovoru spomene kako je sklon ubiti čovjeka koji mu se ne sviđa, aludirajući na gospodina koji se bio motao u njihovom društvu, a koji je nedavno nestao.

"Ali ja ne gubim vrijeme na udaranje ljudi po nosu. Ako nekoga ne podnosim, ja ga ubijem."

Nedugo potom, Melindin najnoviji udvarač završi mrtav, a ova Vicova šala više nikome nije smiješna. Uskoro krenu glasine i ogovaranja, a dok svi pokušavaju shvatiti što je istina, a što puka izmišljotina, čini se da je Melinda baš naumila okriviti Vica za ovu smrt. I ne misli odustati. A kada se pojavi novi ljubavnik... Hoće li i taj nestati ili su sve glasine koje kruže okolo o Vicu ipak samo glasine? Hm...

Kada se susretneš s likovima Patricie Highsmith, nije ti baš tako lako gledati stvari kao na crno-bijele. S njenim je likovima gotovo sve siva zona. Vjerojatno je to tako zbog načina na koji ih autorica portretira i likova s kojima ih spoji, u ovom slučaju Melinde, koja je apsolutno nesnosna, baš kao i svi njeni ljubavnici. Teško je tada ne navijati za očitog psihopata u priči, iako ti je jasno da je njegove postupke nemoguće opravdati. Koliko god bio u moralno sivom području i koliko god to što radio bilo loše, i dalje sam u timu Vic.

Vic je, kao izrazito strpljiva i tolerantna osoba, čak pomalo nesklon postati ono što će, neizbježno, ipak postati. Highsmith je sjajno opisala sve te male stvari koje su ga dovele do točke u kojoj više nije mogao izdržati, zarobljen u masi glupih i dosadnih ljudi koji ga nerviraju i od kojih bi najradije što dalje pobjegao, uključujući svoju iritantnu suprugu.

S druge strane, Vic je strastven u svojim hobijima, koji su raznoliki i oko kojih se doista angažira, bilo da se radi o razmnožavanju puževa, uzgoju biljaka ili životnom ciklusu stjenica. Također, Vic je vrlo angažiran i oko njihove kćeri, Trixie, kojoj često pomaže u zadaćama i koju naprosto obožava. S prijateljima s kojima dijeli interese Vic obožava razgovarati, a često i pomaže susjedima oko raznovrsnih sitnica. Nitko ga nikada ne bi ocijenio kao tipa koji bi mogao nekoga hladnokrvno ubiti.

Vicov psihološki portet detaljno je i sjajno razrađen, Patricia Highsmith to najbolje radi - daje nam uvid u psihu genijalnih pojedinaca koji se savršeno uklapaju u društvo, a opet iz njega toliko iskaču da je nevjerojatno kako to nitko ni najmanje ne primjećuje (što je, uostalom, i odlika psihopata i sociopata).

Duboka voda još je jedan sjajan roman jedne izvanredne autorice, s još jednim pamtljivim likom psihopata, o kakvima smo kod nje navikli čitati. Ako je Patricia i sama bila u ovom spektru ljudske psihe, pridružit ću se njenom vlastitom razmišljanju s početka ovog teksta: zašto ne? 

_______________________________________

Kako do knjige: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/duboka-voda/

TI I JA NA ODMORU, Emily Henry

Izdavač: Egmont, 2023.

[eng. People we meet on vacation]

Prijevod: Tanja Jelinić 

U skladu s hrvatskim naslovom - Ti i ja na odmoru, ovaj roman i ja otišli smo skupa na odmor. I odlično smo se proveli!

Pročitala sam ga brzinom munje, uglavnom zato jer je bio jako zabavan, a njegovi likovi jako simpatični (čak i kad bi me ljutili svojim ponašanjem).

Glavne uloge u ovom romanu imaju Poppy i Alex. Otkad su se upoznali na faksu, Poppy i Alex najbolji su prijatelji, iako su karakterno jako različiti. Poppy je vrlo otvorena i voli se zabavljati, dok je Alex povučeniji i najbolje se osjeća u nekom kutu s knjigom u ruci (poznat osjećaj, Alex, samo tako nastavi :)). No iz nekog razloga ovo dvoje izvlače ono najbolje (ili možda najšašavije) jedno iz drugog i super se slažu.

Unatoč tome što im životi idu različitim putevima, zbog čega ne provode baš puno vremena skupa, Poppy i Alex trude se barem održati svoju godišnju tradiciju ljetnih putovanja, na koja uvijek idu zajedno. Barem su to činili do prije dvije godine, kada su otišli na ljetovanje u Hrvatsku (od svih mjesta!) i sve upropastili te im je odnos zahladio. No, ove godine, Poppy odluči dati njihovom prijateljstvu novu šansu, priliku da sve poprave i da sve bude kao nekad. Pitanje je samo hoće li im to i uspjeti...

Uz ovu knjigu, čija osnovna tema su ljetna putovanja njenih glavnih likova, nećete otići na samo jedan, već na mnogo - i to raznolikih i u raznolikoj mjeri zabavnih - odmora. Poppy i Alex imaju zaraznu energiju kojom njihovo prijateljstvo baš pršti, a njihovi dijalozi znaju biti posve urnebesni. Ima i ozbiljnih situacija, dakako, ali većinu vremena čitanja ovog romana provela sam u nekom stadiju smijeha. :D

Ovaj je roman baš pravi odmor od svakodnevice, zabavlja i opušta, a likovi Emily Henry ugodno su društvo. Družeći se s njima, poželite i vi u životu imati svoju Poppy ili svog Alexa, nekog tko vas shvaća bolje od vas samih. A čak i kad uporno rade krive korake, ne možete prestati navijati za njih.

(Voljela bih, doduše, jednom pročitati roman o prijateljstvu u kojem to prijateljstvo i ostane baš prijateljstvo, ali okej. Nemam zamjerku na način na koji se priča ovdje odvila jer baš paše baš tako kako jest.)

Ako vam fali malo odmora, ovaj je roman prava stvar. A uz njega ćete skužiti i da vam za odmor, ako uz sebe imate prave ljude, ne treba baš ništa drugo.

"Nisam znala da običan život može biti ovakav, kao odmor s kojeg se ne moraš vratiti kući."

____________________________________

Kako do knjige: https://shop.egmont.hr/proizvod/ti-i-ja-na-odmoru/

SIGURNO MJESTO, Anna Downes

Izdavač: Znanje, 2022.

[eng. The safe place]

Prijevod: Drago Štajduhar 

Jedan običan dan u životu Emily Proudman odvije se poput niza nesretnih događaja: Emily dobije otkaz na poslu, agencija uz čiju pomoć pokušava postati glumicom joj otkaže angažman, i povrh svega toga, zbog neplaćene najamnine, stanodavac joj je ostavio poruku da iseli iz stana. Stvari ne mogu biti gore.

Iznenada, Emilyna sreća posve se preokrene kada joj njen bivši šef Scott Denny ponudi novi posao, i to, naizgled, posao iz snova: onaj domaćice na njegovom luksuznom imanju u Francuskoj, s osiguranim smještajem i svime što bi joj moglo zatrebati. Sve što se od Emily traži je da pomogne Scottovoj ženi u brizi za imanje i brizi o njihovoj malenoj kćeri Aureliji. Može li bolje?

Isprva, Emilyn boravak na imanju Querencia doista se čini kao ostvarenje svih snova. Imanje je predivno, a Emily i Scottova žena Nina dobro se slažu. Emily čak pridobije i njihovu kćer, koja je pomalo čudnovata, ali ipak ljupka djevojčica. Čudnovato je malo i to što je imanje dosta zabačeno, osim jednog radnika koji pomaže u poslovima oko kuće ne dolaze nikakvi posjetitelji, a nema niti telefona niti Interneta. Svejedno, idila. Ne treba brinuti o malim čudnovatim stvarima.

Ipak, te male čudnovate stvari Emily s vremenom sve više kopkaju. Na primjer, Emily nije dopušteno ulaziti u glavnu kuću, a Nina se ponekad jako čudno ponaša. Zašto? Kakve to tajne skriva? I zašto se toliko zaštitnički odnosi prema Aureliji? Malo po malo, Emily počne čeprkati po Scottovim i Nininim tajnama, a ono što ondje iskopa dovest će ju u nezgodnu - i opasnu - situaciju.

Querencia je naziv čije značenje je mjesto na kojem se osjećaš sigurno. No je li Scottov i Ninin dom doista sigurno mjesto, ili nešto posve drugo?

Napet roman Anne Downes djelomice je autobiografska priča, budući da je inspiriran autoričinim vlastitim iskustvom rada domaćice na jednom francuskom imanju. Pretpostavljam, ipak, da u stvarnosti taj rad nije bio ovako uznemirujuć i pomalo jeziv kao što je to bio Emilyn u ovoj knjizi.

Isprva ste i sami uljuljkani u taj neki osjećaj novog početka na prelijepom mjestu, ali cijelo vrijeme nešto očekujete - jer ne može sve biti baš tako idilično kako se čini. Malo po malo, osjećaj napetosti i neke neodređene klaustrofobije koju život na zatvorenom i zabačenom imanju sa sobom nosi sve više raste, a tajne ondje zakopane počnu se pomalo nazirati. Sigurno mjesto sve manje nalikuje lijepom utočištu, a sve više opasnom zatvoru, u kojem te svaki pogrešan korak može odvesti u sve veću opasnost. Problem je što tu opasnost ne možeš baš jasno vidjeti kako nailazi, iako cijelo vrijeme osjećaš da je tu negdje i da vreba.

Odabrala sam ovu knjigu za čitanje na plaži i baš mi je dobro poslužila. Ima na početku tu neku laganu vibru onog osjećaja kada si na odmoru, ali postepeno postaje sve mračnija i napetija, stvari se kompliciraju i dolazi do iznenađenja. Ako žalite jer ove godine niste bili na nekom idiličnom odmoru, nemojte - idilični odmori često se pretvore u nešto posve drugo, baš kao u ovoj priči. ;) 

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/sigurno-mjesto/298695

NEOBIČNO PAMETNA STVORENJA, Shelby Van Pelt

Izdavač: Sonatina, 2023.

[eng. Remarkably bright creatures]

Prijevod: Mirna Čubranić

 

 

"Tova se nikad nije voljela rukovati, barem ne s ljudima. Hobotnice su druga priča."

Neobično pametna priča Shelby Van Pelt upoznaje nas s grupom neobično zanimljivih ljudi, koje na posve neuobičajen način spaja jedna fantastična hobotnica.

U malom gradiću blizu Seattlea, Tova radi kao čistačica u lokalnom akvariju. Nakon što je izgubila i muža i sina, akvarij je mjesto na kojem se Tova osjeća najsmirenije, pazeći da se sve ondje obavlja onako kako treba. Akvarij je ujedno i (nametnuti) dom Marcellusa, divovske pacifičke hobotnice sa neobičnom sklonosti povremenim nestašlucima.

Marcellus je izrazito perceptivan i inteligentan, a njegova moć zapažanja vidi veze između ljudi koje oni sami uopće ne primjećuju. Kada mu Tova jednom prilikom priskoči u pomoć, između Marcellusa i Tove razvit će se neobično, ali snažno prijateljstvo, koje će im oboma promijeniti živote - i ne samo njima.

Priča o Marcellusu i Tovi i skupini ljudi koji uđu u njihove živote predivna je, životna priča, jedna od onih koje vam uljepšaju dan i koje zauvijek zapamtite. To je priča koja daje nadu i koja vas usreći baš onda kada vam je potrebno, a da niste ni znali da to uopće trebate.

Ima u ovoj priči i tuge i boli i mnoštva drugih stvari koje se ne mogu izbjeći, jer život ne štedi nikoga, ali apsolutno ništa na što u njoj naiđete ne pokoleba vas u uvjerenju da će ova priča, nekako, završiti pozitivno.

Marcellus je ono što ovoj priči daje dodatnu notu ljepote, ta fantastična hobotnica je naprosto genijalan lik, kojeg ćete zavoljeti svim srcem. Znam da ja jesam.

Kada biste me pitali, rekla bih vam da nisam osoba koja pretjerano voli ljude. Mislim da smo, kao vrsta, nevjerojatno zli i sebični i grozni (dakako, postoje iznimke). Životinje smatram daleko boljim bićima. Ono što je fantastično u ovoj priči je to da je jedna hobotnica baš onaj lik koji zapravo vraća vjeru u - ljude, podsjeća nas da možemo biti sjajni, empatični, požrtvovni i prijateljski nastrojeni, onda kada se to potrudimo biti.

Hobotnice se, inače, smatraju nainteligentnijim beskralješnjacima. Inspiracija za ovu priču potekla je od snimke jedne hobotnice, koja je autoricu toliko fascinirala da je za tečaj kreativnog pisanja napisala priču o mrzovoljnoj hobotnici kojoj su ljudi dosadni i ljute je, koja je kasnije iznjedrila ideju Marcellusa. S obzirom na to da aktivno uništavamo sve što je još ostalo čitavo od ovog planeta i njegovih mora i oceana, lako je shvatiti ljutnju na ljudsku vrstu. No, ova nam priča pruža nadu u to da nije sve tako crno i da na svijetu ima i dobrih ljudi. Možda i više no što mislimo. Marcellusovim riječima:

"Ljudi. Većinom ste tupi i nesposobni. Ali katkad možete biti neobično pametna stvorenja."

 

_____________________________________

 

Kako do knjige:  https://sonatina.hr/proizvod/knjige/knjizevnost/romani-knjizevnost/obiteljska-saga/neobicno-pametna-stvorenja/

BILO JE SUĐENO, Emily Giffin

Izdavač: Stilus, 2023.

[eng. Meant to be]

Prijevod: Sandra Sabovljev 

Mnogim je muškarcima znala biti dodijeljena titula 'najpoželjnijeg neženje', no nitko tu titulu nije utjelovio više od Johna Kennedya mlađeg, sina legendarnog Kennedya starijeg. Iako je cijela obitelj Kennedy neprestano bila pod povećalom javnosti, apsolutni američki miljenik - posebno žena - bio je upravo John jr., a kada je srce poklonio samozatajnoj manekenki Carolyn Bessete, pomama javnosti za životom njega i njegove odabranice naprosto je eksplodirala. Baš zbog te neprestane medijske pozornosti Johnova i Carolynina veza bila je puna teškoća, i bilo im se teško sa svime nositi. U pokušaju sa spase svoju vezu, John i Carolyn otputili su se na putovanje njegovim privatnim avionom, koje je završilo tragedijom koja je cijelu Ameriku zavila u crno.

Emily Giffin u ovom se romanu pita kako bi završila ova slavna ljubavna priča da su stvari u njoj krenule nekim drugim putem, i da tog tragičnog završetka nikada nije bilo.

Odgovor na to pitanje Giffin je utjelovila u Josephu i Cate, likovima ovog romana, čija je priča inspirirana romansom Johna Kennedya ml. i Carolyn Bessete.

Američki miljenik i samozatajna manekenka, čija veza postane glavnim predmetom medijske pažnje i javnosti koja svaki korak te veze budno prati, susreću se s brojnim problemima koje ovakva nezamisliva pozornost sa sobom donosi, trudeći se sačuvati svoju ljubav kako god mogu. Unatoč svoj ljubavi koju osjećaju jedno za drugo, s pritiskom javnosti jako se teško nositi, pogotovo za Cate, koja je sve bliže slomu. Ne želi odustati od Josepha, ali ne zna kako živjeti pod tim nametnutim joj povećalom, koje prati svaki njen korak. Kako sačuvati ljubav u takvom okruženju i može li ona pobijediti sve teškoće koje biti s nekim toliko popularnim sa sobom nosi?

Neželjena pozornost kakvu dobivaju današnji celebrityi mislim da se ni po čemu ne može mjeriti sa onom kakvu su svojedobno imali Kennedyevi. Javnost je bila posve zaluđena i neprežaljenim američkim predsjednikom i njegovim šarmantnim sinom, u mjeri u kojoj se o nikome poslije njega nije toliko pričalo i pisalo. Giffin je u ovom romanu pokušala oslikati kakav je to vjerojatno bio osjećaj za mlade ljubavnike, posebno djevojku na stalnoj meti javnosti koja prati svaki njen korak dok se zaljubljuje u najobožavanijeg muškarca na svijetu.

Kako je bilo čitati o ovoj 'blockbuster' romansi? Pa, zanimljivo. I zabavno. Emily Giffin uspjela je odvesti me u žižu jedne priče-o-kojoj-svi-pričaju, prikazati mi svu turbulentnost jedne tako medijski visoko popraćene veze, u kojoj gotovo i da nema privatnosti. I da, imena su izmijenjena, i priča nije baš posve ista, ali od prvog susreta s Josephom i Cate u njima odmah prepoznajete koga su to zapravo utjelovili.

Ljudi će uvijek voljeti pratiti slavne osobe, čitajući o njima osjećati se bar djelićem njihova života i njihovih priča. Kraljevske obitelji (a Kennedyeve bih definitivno nazvala nečim takvim, iako, da, naravno, nisu plemstvo u doslovnom smislu) još su stepenica više u odnosu na 'obične' zvijezde i zvjezdice. Revno ih pratimo i upijamo sve što možemo o njima doznati, rijetko se pitajući kako je zapravo njima nositi se sa svom tom (neželjenom) pažnjom. Emily Giffin opisala nam je upravo to, na primjeru para američkih miljenika. I dala tom paru priliku da nam pokažu može li njihova ljubav pobijediti sve ostalo.

Da nisu tragično završili, bi li Johnu i Carolyn bilo suđeno da sretno žive do kraja života? Ne znam. Ali Joseph i Cate mogu vam dati jednu verziju onoga što-bi-bilo-kad-bi-bilo. Pročitajte pa vidite sviđa li vam se njihova verzija. Meni se svidjela. :) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/bilo-je-sudeno/

DO POSLJEDNJEG DAHA, Jennifer Niven

Izdavač: Profil, 2022.

[eng. Breathless]

Prijevod: Dražen Čulić

Romani Jennifer Niven nešto su posebno. Tko je čitao, zna o čemu govorim. Njezini likovi, njihove priče i način na koji su ispričane u stanju su rastaviti vas na komade i onda vas ponovno sastaviti - ne nužno u posve isti oblik kakav ste imali prije čitanja.

Takav je slučaj i s Claudine i njenom pričom.

Zadnje je ljeto prije faksa i Claudine ima brojne planove, a ostatak života joj se smiješi čekajući je da u njega zakorači. A onda joj se, samo tako, obitelj raspadne. Umjesto putovanja s najboljom prijateljicom, Claudine će ljeto provesti s majkom, na udaljenom otoku prepunom obiteljske prošlosti, koji je toliko zabačen da niti wi-fi signal do njega ne dopire. Sve što je znala i planirala raspada joj se pred očima i Claudine se osjeća kao da joj je netko izmaknuo tlo pod nogama.

"Kako je lako proživjeti cijeli dan, svaki dan, ne misleći o podu ili tlu zato što pretpostavljaš da će uvijek biti tu. A onda odjednom više nije."

Da bi stvar bila gora, roditelji ju zamole da o tome što se dogodilo nikome ne govori. A ta prisilna šutnja nekako je gora od svega.

"Događa se to kad vam oduzmu glas. Nemoj reći ni riječi. Ne govori o tome. Ne pokazuj osjećaje. Budi mirna. Zadrži sve u sebi. Tišina. Samo se smiješiš i smiješiš dok ti se ne osuše usta."

Zarobljena na otoku, s osjećajem kao da više nikamo ne pripada, udaljena od svega što joj je poznato i svih do kojih joj je stalo, Claudine očajnički pokušava pronaći neki smisao i nešto za što bi se držala u kaosu u koji joj se pretvorio život. Uz to, ima osjećaj kao da je cijeli svijet samo nastavio dalje, zabavljajući se i isključujući ju, kao da nikome nikada nije ni bila bitna.

"Nije li zabavno to kako ne vide da sam se srušila mrtva prije tjedan dana?"

No, čak i na udaljenom otoku, Claudine će pronaći ono što traži, iako to nije ono što je zamišljala niti se odvije onako kako je to zamišljala, niti je bila svjesna da je uopće u potrazi. Kada se konačno prepusti i dopusti sama sebi ponovno disati i sagledati situaciju kao da nije baš posve crna, Claudine će vidjeti da joj je mrski otok u stanju pružiti i mnoge dobre stvari - prilike za novi početak, nova prijateljstva, pa i mogućnost da se zaljubi. I još toliko toga.

"I znam da je ovo dio odrastanja. Dio o kojem vam ne govore. U kojem se možete iznenada zateći u nekoj drugoj sobi koja nije nimalo nalik na onu na koju ste navikli, a povratka nema - ma koliko ga željeli - jer od sada nadalje postoji samo ovo, i sve što se može jest snaći se i pokušati naći neki smisao i uvjeriti sebe da ti je ovo sada život."

Ovaj je roman još jedna prekrasna priča o ljubavi, prijateljstvu i odrastanju, kakve Jennifer Niven neprestano piše i s kakvima nam svima slama srca, a onda ih ponovno popravlja. Dirljiva, bolno realistična, ovo je priča s kojom se tako lako povezati, bilo da je osoba koja ju čita u istim godinama i sličnim problemima kao Claudine, bilo da ih je već sve prošla i sada se sve to nalazi tek u sjećanju.

Prve ljubavi, prva slomljena srca, uzbudljiva ljeta, prijatelji za cijeli život, povezivanje s obitelji, problematična ponašanja, tinejdžerske nesmotrenosti i one uspomene koje traju zauvijek, čak i kad sve ostale izblijede. To je to o čemu se radi u ovom romanu. To, i još toliko toga.

Uživala sam u čitanju ove knjige baš do posljednjeg daha, čak i kada me Claudine živcirala do točke pucanja. Sve osjećaje s kojima se Claudine bori (bar) jednom sam i sama osjetila, zbog čega se bilo lako poistovjetiti s njom čak i kada je bila posve nemoguća. A nemoguće je i ne utopiti se u ovoj priči i ne pustiti ju da vas posve prekrije.

Može li Jennifer Niven napisati nešto što te ne pogodi i ostavi bez teksta, u onom najboljem mogućem smislu? Nadam se da ne. I nadam se da će biti još puno ovakvih romana. 

______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/do-posljednjeg-daha/

GODINU STARIJA, GODINU BOLJA, Caroline de Maigret & Sophie Mas

Izdavač: Znanje, 2021.

[eng. Older, but better, but older]

Prijevod: Marija Perica

Šarmantna zbirka tekstova o ženskoj svakodnevici u srednjim godinama nije self help literatura koja će nas naučiti kako da se bezbrižno nosimo sa starenjem, što je bio moj dojam kad sam ju tek uzela u ruke, već zabavna zbirka šašavih (i tako realnih!) situacija u kojima se svaka žena na putu iz tridesetih u četrdesete povremeno nađe.

Bez dlake na jeziku, iskreno i sa stilom autentičnih Parižanki, autorice ove knjige uzet će nas za ruku i odvesti u tako poznate situacije, misleći isto što i mi same o, primjerice, onom mlađem tipu koji je prošao pored nas i nije nas pritom ni zamijetio, ili uzbuđenju oko odluke da ne izađemo van i samo ostanemo doma - ono, kao dosadne odrasle osobe.

Ova je knjiga poput druženja s prijateljicama: dijelit će vaše mišljenje o brojnim životnim situacijama, smijati se s vama i zabavljati, autoironično komentirati vlastiti izgled, biti blesava, šašava i nevjerojatno šarmantna, sve odjednom.

Za sve one koje su zabrinute zbog jednostavne biološke činjenice da stare (baš kao i svi), možda u ovim tekstovima pronađete malo olakšanja i vidite da nije sve tako crno. Starenje je i zabavno i uzbudljivo i cool. I ono najbitnije - posve normalno.

Šarm, ljepota i zanimljivost kod žena ne hlapi s godinama. Godine nas vode u mnoštvo novih situacija, na neke od kojih se možda malo teže naviknuti. Uz ovu knjigu vidjet ćemo smiješnu stranu takvih situacija, dobro ih promotriti, nasmijati se - i nastaviti dalje, osjećajući se ugodno u svojim godinama.

Ova je knjiga super poklon za prijateljice, a i sama je potencijal za prijateljicu. Ugodno druženje! 

__________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/godinu-starija-godinu-bolja/409464

TKO JE MAKNUO MOJ SIR?, dr. Spencer Johnson

Izdavač: Stilus knjiga, 2022.

[eng. Who moved my cheese?]

Prijevod: Nenad Patrun

Kako se (uspješno) nositi sa životnim promjenama pitanje je koje muči mnoge ljude, myself included. Unatoč bombastičnim opisima da se radi o knjizi koja će mi totalno promijeniti život, ova mi knjižica nije pružila nikakav nov odgovor na gore navedeno pitanje, ali je problem životnih promjena stavila u simpatično ispričanu perspektivu.

Dva čovjeka i dva miša nalaze se u labirintu. Svo četvero u neprestanoj su potrazi za Sirom. Istražuju labirint i tragaju za Sirom, sve dok u jednom trenutku konačno ne dođu do njega. Sve je savršeno - neko vrijeme - sve dok Sira, s vremenom, ne ponestane. Navikli na Sir, a sada suočeni s nedostatkom istog, dva čovjeka i dva miša različito reagiraju na novonastalu situaciju. Jedni su očajni, drugi se trude prilagoditi, a pouka priče je upravo u prilagodbi - kako se naučiti prilagoditi novonastalim situacijama i promjenama u životu.

Sir ovdje predstavlja neku životnu želju ili životni cilj kojem svaka osoba teži, a koji se razlikuje od osobe do osobe. Na primjeru miševa i ljudi u ovoj priči vidimo kako je ponekad dolazak do tog cilja dug i nepredvidiv, a ono na što nam priča pokušava skrenuti pažnju je i to da, kada jednom dostignemo cilj koji smo željeli dostići, on prestaje biti cilj i naš se život mijenja, potencijalno stremeći prema nekom novom cilju. Novom Siru.

Reakcije miševa i ljudi na iznenadni nestanak Sira različite su, a predstavljaju uobičajene reakcije ljudi na iznenadne životne promjene. Mnogi se toliko naviknu na prisustvo svog Sira i uljuljkaju u osjećaj sigurnosti i rutine koju im njihov Sir pruža da, bez njega, ostanu potpuno dezorijentirani i ne znaju ni kamo ni kako dalje. Kada se to dogodi, ova nam knjižica poručuje da, jednostavno: pronađemo novi Sir.

Naučiti nositi se s promjenama nije nešto što je lako savladati, posebno ako promjenama nisi uopće sklon, i ako te straše. Ova knjiga neće u savladavanju ove prepreke biti značajna pomoć, ali dobra je kao prvi korak u osvještavanju toga što se uopće dogodilo i shvaćanju da gubitak Sira nije kraj svijeta, već nešto čemu se treba prilagoditi.

Simpatično ispričana priča o Siru kratka je, podijeljena je na nekoliko dijelova i naglašava određene pouke kad do njih dođemo. Odgovor na početno pitanje koji ćemo ovdje pronaći isti je onaj koji nam je već odavno poznat, samo je ovdje prikazan na jednostavan, jasan i efektan način.

Puno je Sira u labirintu. Nađi svoj (novi) Sir.

_________________________________

Kako do knjige: https://stilus-knjiga.hr/proizvod/tko-je-maknuo-moj-sir/

ZLATNI KAVEZ, Lynette Noni

Izdavač: Znanje, 2023.

2. knjiga trilogije Zatvorska vidarica

[eng. The gilded cage] 

Prijevod: Ana Briški Đurđevac

Uzbudljivi završetak prvog romana ovog serijala sam je po sebi bio itekako dobar razlog da se njegov nastavak pročita što prije, a onaj mračni twist koji je došao uz njega, prikazujući nam jednu novu Kivu - spremnu na osvetu, bio je dodatak zbog kojeg je uzbuđenje oko čitanja nastavka bilo još veće.

Nakon bijega iz Zalindova, Kiva je prihvatila Jarenov poziv da se (barem neko vrijeme) smjesti u dvorcu njegove obitelji i istraži mogućnosti koje joj tamošnja vidarska akademija može pružiti. Ovo je za Kivu bila i prilika i nevolja - prilika da se približi kraljevskoj obitelji i osveti se za sve što su učinili njezinoj obitelji, u čemu nevolja, pak, leži u tome da joj ta kraljevska obitelj nije baš onoliko mrska koliko je zamišljala da će biti. S Jarenom i njegovim bratićem Caldonom na čelu.

"Granice više nisu bile tako oštre, a dobro i zlo više nisu bili tako jasno razgraničeni."

Rastrgana između odanosti vlastitoj obitelji, koja ponekad ide i do granica štete po sebe samu, i sve veće privrženosti članovima obitelji koja bi joj trebala biti smrtni neprijatelj, Kiva počinje sumnjati u ciljeve svoje osvete i ispravnost onoga što joj je tako dugo djelovalo kao jedino moguće ispravno. Njena je obitelj, ipak, i više no gorljiva da provede svoju osvetu, a Kiva je u toj osveti ključna figura. Ili je možda, kako bi se moglo ispostaviti, samo figura, koju svatko pomiče onako kako želi, za neke vlastite ciljeve...

Nakon žestoke borbe da preživi najzloglasniji zatvor u zemlji i šire, i pobjede u toj borbi, Kiva Meridan u ovom romanu teško da ima vremena predahnuti i oporaviti se onako kako bi trebala. Njena borba ovdje se nastavlja, i prelazi s borbe za život na borbu za osvetom i pravdom. No granice onoga što je mislila da je ispravno i onoga što doista jest ispravno ovdje su se posve izmijenile, brišući granice između prijatelja i neprijatelja, dobra i zla, pravde i nepravde. U borbi da se osveti za ono što je učinjeno njenoj obitelji, Kiva će se morati suočiti i s pitanjem je li to što čini, i sve što je njena obitelj u svojoj osveti do tada učinila, uopće bilo potrebno - i koliko je to uopće (bilo) ispravno.

Kivin lik u ovom romanu širi se i pokazuje nam svoje drugo lice - ono neumoljive osvetnice. Iako odana svojoj obitelji, odlučna da se osveti i hrabra pri onome što bi za to trebala učiniti, Kiva neprestano propituje ono što radi ili treba napraviti, sumnja, istražuje i vodi borbe sama sa sobom. Kivina unutarnja borba jednako je bitna kao i ona koju vodi vani, ako ne i bitnija. Pitanje je samo hoće li prava strana Kive u toj borbi pobijediti, i to prije nego što bude prekasno?

Osim Kive, i drugi likovi u ovom romanu dobivaju puno više prostora i počinjemo ih upoznavati u okruženju izvan Zalindova - kakvi su kada im u svakom trenutku ne prijeti smrtna opasnost. Gotovo svaki od likova ovdje dobiva neku novu dimenziju i širinu, i vidimo neku njegovu novu stranu: primjerice Jarena kakav bi bio kao vladar, a upoznajemo i nekoliko novih likova, nekih do sada tek spomenutih, poput Kivinih brata i sestre, nekih potpuno novih, poput Caldona, koji mi se, usput, najviše svidio i najviše me iznenadio.

Ovaj je roman divan nastavak serijala koji je započeo Zatvorskom vidaricom. Radnja je i dalje zanimljiva, uzbudljiva i napeta, intrige se gomilaju, neočekivanih događaja ne manjka, prijateljstva se sklapaju, izdaje izmiču tlo pod nogama... Puno se toga događa i sve to zajedno čini vrhunski fantastični roman.

Mislim da će mi ovaj serijal biti jedan od najdražih. Do sada je nadišao sva moja očekivanja i baš me oduševio. Samo nek nastavi tako. <3

_____________________________________

Kako do knjige: https://znanje.hr/product/zlatni-kavez/406217

ZNATE ŠTO STE UČINILI, Karen M. McManus

Izdavač: Profil, 2023. 

[eng. The Cousins]

Prijevod: Andrea Pongrac

Nakon Lažljivca među nama, ovo mi je drugi najbolji roman Karen M. McManus. Možda čak i najbolji, ne znam. Mrtva je trka za prvo mjesto između ova dva naslova. :)

Uobičajeni sastojci od kojih se sastoji svaki roman KMM nalaze se i ovdje: grupa tinejdžera i njihove tajne, zajedno s obiteljskim tajnama i zakopanim kosturima koji samo čekaju da ih nešto izvuče na površinu. A osim ovih uobičajenih, KMM je u ovaj roman dodala i nešto novo, u obliku mjesta radnje, koje ovoga puta nije škola ili mali gradić, već elitno odmaralište na udaljenom otoku, kojem pristup nema baš svatko.

Naslov me odmah podsjetio na onaj teen horor film Znam što si radila prošlog ljeta, a mjesto radnje i sama radnja imaju nešto i od Deset malih crnaca Agathe Christie, ili možda Popisa uzvanika Lucy Foley. Zabačeno mjesto s ograničenim pristupom samo onima koji su onamo pozvani, bez mogućnosti (lakog) bijega. Sve, naravno, obavijeno velom tajne.

Atmosferičan roman o duboko zakopanim obiteljskim tajnama donosi nam priču o obitelji Story, odnosno onome što je od nje ostalo. Nekoć moćna i ugledna obitelj u čijem je vlasništvu elitno otočno odmaralište, raspala se nakon tajnovitog događaja iz prošlosti, nakon kojeg je glava obitelji Story (sada baka) razbaštinila svoju djecu i otjerala ih s otoka, prekinuvši s njima svu komunikaciju. Sve do sada.

Iznenadan poziv bake Story svojim unucima - Milly, Aubrey i Jonahu - da preko ljeta dođu raditi na otok, ponovno će okupiti članove obitelji Story na jednom mjestu. No, ako su se nadali odgovorima ili tome da će ih baka ponovno uvrstiti u oporuku, Milly, Aubrey i Jonah vrlo će brzo otkriti da nije nimalo izgledno da se tako nešto dogodi. Baka ostaje tajanstvena kao i do sada, a otkriti obiteljske tajne, tako dugo i tako brižno skrivane, gotovo je nemoguća misija. Dodajmo tome i osobne tajne svakoga od ovo troje unučadi Story, i dobit ćemo jednu ekstra tajanstvenu - i ekstra zanimljivu priču.

Tajanstvenost je ono oko čega se čitava radnja ove priče vrti i baš je ta tajanstvenost ono što plijeni čitateljsku pažnju i potpiruje nam znatiželju da doznamo što se to dogodilo prije svih tih godina, kao i što se to događa upravo sada. Svaki lik ima i neke svoje tajne i motive, a sve to skupa doprinosi napetosti i općoj misterioznoj atmosferi koja pluta oko ovog otoka.

Sve vrijeme čitanja, bit ćete nestrpljivi da doznate konačan rasplet priče, a, iako će on možda u nekom trenutku postati predvidiv, nije zbog toga ništa manje zanimljiv. Reći ću samo da se ni najbolje sapunice ne bi posramile obrata kakvi vas ovdje čekaju, a jednom kada počnete upoznavati obitelj Story i sve kosture koje čuvaju po ormarima svog bogatog otoka, iznenadit će vas sve ono što ćete kopajući po svim tim kostima iskopati.

Priča koju obitelj Story u skriva u svom imenu doista je priča sa velikim (i skandaloznim) P. Ako volite KMM i njene romane, ovaj nikako nemojte preskočiti.

___________________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/znate-sto-ste-ucinili/

KULA TMINE IV: ČAROBNJAK I KRISTAL, Stephen King

Izdavač: Lumen, 2018.

4. dio serijala Kula tmine

[eng. Wizard and glass] 

Prijevod: Mate Maras

Nakon sulude vožnje i svega što su proživjeli jureći kroz Puste zemlje, Roland, Eddie, Susannah, Jake i Oj još su jedan korak bliže Kuli tmine i ostvarenju svojih sudbina. Ili ka, kako god to želite zvati.

Ovaj je nastavak najobimniji do sad (i drugi najobimniji u čitavom serijalu, posljednji nastavak ima tek nešto više stranica od ovog), ali ako ste očekivali da će se ovdje puno toga dogoditi u smislu nastavka putovanja petero junaka, mogli biste se razočarati, jer onaj korak bliže Kuli ostat će baš to - samo korak. (Okej, možda nekoliko koraka, ali naši se junaci u svakom slučaju neće baš puno pomaknuti.)

Ono što ovaj nastavak u biti jest - je digresija, i to digresija u Rolandovu prošlost i njegove početke kao Revolveraša. S druge strane, nakon svega što se dogodilo u prethodnoj knjizi i borbe da izvuku živu glavu u sukobu s poludjelim vlakom, nekako je logično da malo predahnemo.

Logorska je varta spremna, udobno se smjestite i pustite Rolanda da priča.

Rolandova priča odvest će nas u gradić Hambry, kamo je Rolandov otac poslao Rolanda i njegove prijatelje, Alaina i Cuthberta, kako bi se makli s puta Martenu i kako bi izvršili pomalo zagonetnu misiju špijuniranja ljudi Dobrog Čovjeka, Johna Farsona. Ondje će se susresti s ne baš osobitom dobrodošlicom, ući u trag magičnoj kristalnoj kugli, sukobiti s grupom opakih Farsonovih ljudi, susresti s bizarnom i još opasnijom Tančinom, a sam Roland će se uz sve to i zaljubiti.

Rolandova romansa mi je, iskreno, bila malo naporna, možda samo zato što mi se lik Susan Delgado nikako nije svidio, ne znam. Srećom, romantika nije sve ono oko čega se priča ovdje vrti.

U obliku pravog vesterna, s nezaobilaznim elementima fantastike, Rolandova priča dat će nam uvid u to kako je Roland postao onaj koji je sada. Uz saloone, kauboje, revolveraše i fantastiku, ova priča obiluje i akcijom, romantikom, prijateljstvom i još ponečim, ispripovijedana onako kako samo King zna, uz sve alegorije i dodatna značenja koja se neprestano otkrivaju dok čitamo.

Mnogi fanovi Kingu zamjeraju upravo ovaj nastavak, iz razloga što ne donosi nikakav napredak u priči serijala, nikakav pomak na putu prema Kuli. U tom smislu se većinu knjige može i preskočiti, iako vam to nikako ne bih savjetovala. Možda jest digresija, ali mislim da je ova digresija ključna za bolje razumijevanje samog Rolanda, a, osim toga, priču koju sadrži doista vrijedi pročitati.

Put prema Kuli se nastavlja - uz više ili manje daljnjih digresija? Vidjet ćemo. :) 

_______________________________________

Kako do knjige: https://shop.skolskaknjiga.hr/kula-tmine-iv-carobnjak-i-kristal.html

Kako do kompletnog serijala: https://shop.skolskaknjiga.hr/komplet-king-kula-tmine.html 

TORANJ PRASKOZORJA, Sarah J. Maas

Izdavač: Fokus, 2022.

6. knjiga serijala Prijestolje od stakla

[eng. Tower of dawn]

Prijevod: Ivan Jovanović 

Nakon maestralnog cliffhangera s kakvim je završila prethodna knjiga u ovom serijalu, potreba za znanjem o tome što će se iduće dogoditi bila je (pretpostavljam kod apsolutno svih čitatelja) gotovo očajnička.

Well, there's good news and bad news.

Krenimo s 'lošim': ova knjiga tu potrebu apsolutno NEĆE zadovoljiti. Dobra vijest je, pak, da je ova knjiga apsolutno najbolji nastavak u čitavom serijalu do sad. Kapa dolje, SJM!

Celaenu, tj. Aelin (nikad se neću na to naviknuti) ostavili smo u najdramatičnijem mogućem trenutku, u kojem su i njena i sudbina čitavog svijeta posve neizvjesne. U ovoj knjizi, Aelin ćemo sresti tek na tren, na samom kraju priče, kao uvod u veliko finale koje ima uslijediti u idućoj, posljednjoj knjizi serijala. Što se onda događa na ovih 600+ stranica, pitate se? Pa, ovu priču preuzimaju Chaol i Nesryn, koji su možda bili pomalo zanemareni u prethodnoj knjizi, ali čija je uloga u čitavoj priči itekako značajna.

U misiji pronalaska saveznika za nadolazeći rat s moćnim valškim snagama, Chaol i Nesryn zaputili su se na jug, kako bi moćnog kagana koji ondje vlada zamolili za pomoć. Sam Chaol nada se i drugoj vrsti pomoći - onoj slavnih vidara Torre Cesmea, koji su jedini na svijetu koji bi ga možda mogli izliječiti i omogućiti mu da ponovno hoda.

Stigavši u Anticu, prijestolnicu kaganata, Chaol i Nesryn ne bivaju dočekani onako kako su se nadali, a za kaganovu pomoć, da bi to uopće razmotrio kao ideju, morat će se vraški potruditi. Ni kod vidara situacija nije puno bolja, budući da Yrene Towers, vidarica koja bi trebala pomoći Chaolu, zbog trauma koje je proživjela pod vladavinom kralja Adarlana, nema nikakvu želju pomoći kraljevom kapetanu.

Sam kaganat vrvi političkim intrigama i rivalstvima između potencijalnih nasljednika prijestolja, kaganovih sinova i kćeri, a Chaol i Nesryn upast će ravno u žar svega toga. Neki su prinčevi i princeze posve neskloni pomoći im, neki malo manje, a dok pokušavaju steći bilo čiju naklonost kako bi stvorili savezništvo i osigurali bar nekakav otpor okrutnoj valškoj moći, istovremeno tragajući za izvorima informacija o Valgama i mogućnosti da su se već potajno probili i tako daleko na južni kontinet, Chaol i Nesryn nabasat će na odgovore puno mračnije i opasnije no što su uopće mogli i zamisliti.

Chaol je jedan od mojih omiljenih likova u ovom serijalu, tako da je ova knjiga već u startu imala tendenciju da mi postane najdraža u serijalu, ali ona to nije postala samo zbog njega. Priča je ovdje fantastična, razgranata, ispunjena brojnim likovima i događajima koje gutate jedan za drugim, ne želeći prestati čitati. Praktički pred sam kraj serijala, SJM nas je odvela u jedan posve novi svijet unutar onog koji nam je već poznat, predstavivši nam jednu posve drugačiju kulturu, drugačije kraljevstvo, njegove običaje, tradicije, pa i bića koja ondje žive, poput fantastičnih ruhova ili paukova opakijih od one koje smo sreli s Manon Crnokljunašicom.

Yrene Towers i princ Sartaq dvoje su likova koje sam praktički tek upoznala, ali već su mi postali jedni od dražih. (Puno draži od Rowana, primjerice. Moram ovdje, doduše, biti iskrena i priznati da moj #teamchaolena već neko vrijeme postaje potpuno besmislen. Ah.) A tu je i jedan tajanstveni mjenjolik, koji u priču upliće još jednu nit, za koju sam mislila da će zauvijek ostati loose end.

Chaol i Nesryn na početku ove priče i Chaol i Nesryn na njenom kraju nisu isti likovi, i jedno i drugo u kaganatu su pronašli baš ono što im je trebalo, a to čak uopće nije bilo ono po što su bili došli. Chaol je, uz Celaenu/Aelin, lik koji se u ovom serijalu najviše mijenjao, a imam dojam da je u ovoj knjizi konačno pronašao sebe. Jesu li za to zaslužni samo vidari iz Torre Cesmea, pustit ću vama da zaključite. ;)

Ova je knjiga možda i najbitniji dio ovog serijala, njena je uloga u konačnom razrješavanju subine Erileje ključna. Možda djeluje kao pauza od glavnih događaja, budući da ovdje ipak nema Aelin i da uzimamo korak unatrag od događaja koji su se odvili u prethodnoj knjizi, ali bez ove 'pauze' priča bi imala puno manje smisla. Chaol i Nesryn zaslužili su svoju priču, zaslužili su stati pod svjetla reflektora i dati nam da upoznamo kakvi su doista. Fantastični, baš kao i ovaj - šesti - komad priče.

Preostaje mi odraditi i samo finale. Nakon ovakve knjige, moja očekivanja za posljednju nisu velika, već ogromna. Vjerujem, ipak, da će ih SJM spremno dočekati i - once more, with feeling - me oduševiti. *fingers crossed*

____________________________________________

Kako do knjige: https://fokusnahit.com/proizvod/toranj-praskozorja/

Kako do kompletnog serijala: https://fokusnahit.com/proizvod/kolekcija-prijestolje-od-stakla/

ČAROBNJACI IZ DAVNINE: NIKAD I ZAUVIJEK, Cressida Cowell

Izdavač: Profil, 2023.

4. knjiga serijala Čarobnjaci iz davnine

[eng. The Wizards of Once: Never and forever]

Prijevod: Ozren Doležal 

Želja, Xar i njihovo hrabro društvo viloduha, mrazomačaka, divova, oživljenih željeznih predmeta i samotnih vukodlaka pri kraju je dovršavanja čarolije za uništenje opakih vještica i njihovog najopakijeg predvodnika, zlog Kralja-Vješca. Što znači i da je vrijeme konačne bitke sasvim blizu. A dok se naši junaci brinu oko toga hoće li biti dovoljno dobri (Xar), dovoljno snažni (Želja) i dovoljno hrabri (Bodkin) da svoju misiju dovedu do kraja, Kralj-Vještac (koji se brine samo o tome kako da izađe iz kugle u koju ga je Želja zatočila i uništi cijeli svijet), uz pomoć zarobljenog i vještičjom magijom izmijenjenog Žmikomika, spletkari ne bi li ih u tome spriječio i oteo Željinu magiju koja djeluje i na željezo, jedinu tvar koje se vještice (još) boje.

Finale četverodjelnog fantastičnog serijala o Čarobnjacima (i Ratnicima) iz davnina, upotpunjeno maštovitim autoričinim ilustracijama, došlo je do samog kraja. A kakav je to samo kraj! Pravi epski završetak kakav ovakav čaroban serijal zaslužuje.

Bit će napeto, bit će uzbudljivo, bit će opasno, na rubu propasti, pa i tragično; bit će hrabro, pustolovno i čarobno - bit će za pamćenje.

Kako ova priča dolazi svome kraju, sve tajne se otkrivaju, pojedinačna sudbina dostiže svakog od likova, a sudbina čarobnjačkog svijeta biva konačno riješena - na ovaj ili onaj način. Pričajući nam ovu priču, Cressida Cowell čitavo nam vrijeme pozornost usmjerava i na lekcije koje je važno zapamtiti - one o prijateljstvu, ljubavi i hrabrosti, a, kao što je to napravila i sa serijalom How to train your dragon, za kraj čuva još jednu, onu najvažniju, lekciju, poruku čitave priče. Neću vam reći koja je, ali reći ću vam kako ta poruka uključuje poveznicu s još jednom, legendarnom pričom koja je svima dobro poznata, i kako ta poruka preusmjerava fokus na ulogu one osobe koja je za ishod priče najzaslužnija, a koja, kako to često biva s njoj sličnima, ne dobije uvijek zasluge koje joj zasluženo pripadaju.

(Možda sam sad sve dodatno zapetljala, ali nek vam to bude dodatni poticaj za čitanje. ;))

Davnih me dana osvojila vikinzima i zmajevima, ovih me dana osvojila čarobnjacima, ratnicima i magičnim stvorenjima kojima je ovaj serijal ispunjen do vrha. Volim Cressidu Cowell, njene magične svjetove, čarobne priče, šarmantne ilustracije i nezaboravne likove. Želja i Xar prvi su od mnogih koji će vas u ovoj priči osvojiti i od kojih se nećete htjeti rastati.

Nikad. I zauvijek. <3 

_______________________________________

Kako do knjige: https://www.profil.hr/proizvod/carobnjaci-iz-davnine-4/